Čelnici EU trebali su četvrtak, 19. ožujka, provesti planirajući kako potaknuti europsko gospodarstvo. Umjesto toga, bore se s dva rata, produbljivanjem transatlantskog raskola i zastojem oko Ukrajine. Cijeli show, prema izviješćima medijskih kuća, „ukrao „ je mađarski premijer Viktor Orban koji i dalje inzistira na ruskoj nafti i blokira Ukrajini vitalno važan zajam od 90 milijardi eura.

Orban protiv svih

Čelnici su se nadali da će deblokirati zajam EU od 90 milijardi eura koji se smatra ključnim za financijski opstanak Kijeva – ali Mađarska ga i dalje koči zbog naftnog spora, kao i 20. paket sankcija Rusiji. Predsjednik Europskog vijeća António Costa oštro je kritizirao ponašanje mađarskog premijera Orbána kao “neprihvatljivo” i kršenje uvjeta suradnje koji podupiru EU. Čelnici EU-a dogovorili su financiranje Ukrajine još u prosincu. Međutim,  mađarski premijer Viktor Orbán kasnije je povukao podršku i blokirao dogovor zbog spora s Ukrajinom oko oštećenog naftovoda Družba koji prenosi rusku naftu u srednju Europu.

Budimpešta sada optužuje Kijev da pokušava izazvati energetsku krizu u Mađarskoj prekidom isporuke ruske nafte te tvrdi da neće odobriti isplatu dok se opskrba ne obnovi. Ukrajini je taj novac prijeko potreban kako bi mogla financirati obranu od ruske agresije u ovoj i idućoj godini. Orbán je zauzeo prkosan stav u objavljenom videu: „Ako nema nafte, nema ni novca.”

Time ostaje izoliran od gotovo svih ostalih čelnika, osim slovačkog premijera Roberta Fica. „Ponašanje Mađarske je novo dno”, rekla je švedska ministrica za Europu Jessica Rosencrantz uoči sastanka. Stav Mađarske je vrlo jednostavan: pomoći ćemo Ukrajini kad budemo imali naftu, koju oni blokiraju, rekao je mađarski premijer Viktor Orban novinarima po dolasku na europski summit u Bruxellesu. “Dotad ne možemo podržati nijedan prijedlog u korist Ukrajine”. Visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je pak Orbánu kako se “ljudi u vrijeme izbora ne ponašaju racionalno”. Dodala je i kako je vrijeme za jaču potporu Ukrajini.  Čelnici 25 zemalja EU pak pozivaju na prvu isplatu predviđenih 90 milijardi već početkom travnja. Međutim, diplomatski izvori umanjuju očekivanja da bi uskoro moglo doći do kompromisa. Velika očekivanja su i od predstojećih parlamentarnih izbora u Mađarskoj. Kako Viktoru Orbanu prijeti mogući poraz na tim izborima, europski čelnici nadaju se i promjeni stava službene Budimpešte. Slovačka je naravno podržala Mađarsku u vetu EU i kako se ne bi Ukrajini isplatio prijeko potreban zajam. Navodno je i talijanska premijerka Giorgia Meloni odstupila od većine čelnika Unije govoreći sa simpatijama o mađarskom premijeru Viktoru Orbánu zbog njegovog stava o Ukrajini tijekom zatvorene sjednice europskog summita u četvrtak. Meloni je svojim kolegama rekla da razumije razloge zašto je mađarski čelnik razljutio Uniju time što je prekršio svoju riječ i odbio zajam od 90 milijardi eura Ukrajini nakon što ga je odobrio u prosincu, reklo je za POLITICO pet diplomata upoznatih s povjerljivim razgovorima – od kojih nijedan nije bio iz Italije.

Europskim čelnicima obratio se i ukrajinski predsjednik Zelenski

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da “to je ono što je Hrvatska tvrdila već nekoliko puta. MOL naručuje tankere koji dolaze u Omišalj, njih je 13 naručeno. Svi su s neruskom naftom, od toga ih je 4-5 već iskrcano putem Janafa i transportirano prema rafinerijama u San Sanalbati i Bratislavi“. “Ukupna količina nafte koja je u mjesec dana otišla iznosi otprilike milijun i pol tona. Ako to pomnožite s 12 puta, onda ćete vidjeti da Hrvatska putem Janafa može isporučiti svu potrebnu naftu“, kazao je Plenković.

Iran- druga vruća tema za Europu

Još jedno aktualna tema na dnevnom redu Europskog vijeća bili su američko-izraelski napadi na Iran i sve veće posljedice za Bliski istok i globalno gospodarstvo. „Svi bi se trebali smiriti, a borbe bi trebale prestati, barem na nekoliko dana, kako bi se pokušala dati prilika pregovorima“, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Svoj stav da je ovaj sukob ilegalan ponovio je i španjolski premijer Pedro Sanchez.

Iako se 27 šefova država i vlada složilo da se plovidba kroz Hormuški tjesnac hitno obnovi, suzdržali su se od obveze osiguranja prolaza vojnim sredstvima kako je prethodno zatražio američki predsjednik Donald Trump. Rast cijena nafte i plina očito imaju jak utjecaj na ekonomije europskih zemalja tako da se traži rješenje za sadašnje stanje u Perzijskom zaljevu. Iako su se u početku opirale bilo kakvoj intervenciji u sukob Irana i SAD-a te Izraela, vodeće države Europe i Japan objavile su u četvrtak kako “najoštrije osuđujemo nedavne napade Irana na nenaoružane komercijalne brodove u Zaljevu, napade na civilnu infrastrukturu, uključujući naftna i plinska postrojenja, te de facto zatvaranje Hormuškog tjesnaca od strane iranskih snaga”, kaže se u u zajedničkoj izjavi Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Italije, Nizozemske i Japana. Zemlje su ujedno pozvale i na “trenutni i opći moratorij na napade na civilnu infrastrukturu, posebno naftna i plinska postrojenja” i izjavile da su “spremne doprinijeti potrebnim naporima kako bismo jamčili siguran prolaz kroz tjesnac”.

Macron: “Mi nismo strana u konfliktu”

Naglasile su i da je sloboda plovidbe temeljno načelo međunarodnog prava, dodajući da će posljedice iranskih postupaka osjetiti ljudi u svim dijelovima svijeta, posebno najranjiviji. “Pomorska sigurnost i sloboda plovidbe koriste svim zemljama. Pozivamo sve države da poštuju međunarodno pravo i podupiru temeljna načela međunarodnog prosperiteta i sigurnosti”, stoji u zajedničkoj izjavi. Iranska gotovo potpuna paraliza Hormuškog tjesnaca, kroz koji inače prolazi petina svjetske proizvodnje nafte, kao i ukapljenog prirodnog plina, dovela je do naglog porasta cijena, s globalnim ekonomskim utjecajem.

U svojoj izjavi, šest zemalja potvrdilo je da će poduzeti “daljnje mjere za stabilizaciju energetskih tržišta, uključujući suradnju s određenim zemljama proizvođačima radi povećanja njihove proizvodnje”, bez navođenja drugih detalja. Posljednjih dana Iran je dopustio prolaz nekolicini brodova iz zemalja koje smatra saveznicima, dok je upozorio da će blokirati one iz zemalja koje smatra neprijateljskima. Ostaje nam pratiti što će se događati u predstojećim danima.

Kao prvo, donekle je upitna sama lokacija luke – budući da je otok Bubyan desetljećima bio predmetom međunarodnog graničnog spora između Iraka i Kuvajta. Spor oko otoka koji uvelike zakriljuje irački izlaz na Perzijski zaljev riješen je tek 1994. godine, kada je Irak i formalno prihvatio od UN-a iscrtanu granicu, izraženu u rezolucijama Vijeća sigurnosti broj 687 (iz 1991.), 773 (iz 1992.) i 833 (iz 1993. godine). Iako je time načelno bio zaključen spor, od pada režima Saddama Huseina ponovo se pojavljuju glasovi o iračkim pravima na taj prostor. Tako je irački parlamentarni blok Bijela al-Iraqiya (8 od prvotnih 91 parlamentarnih mjesta pretežito sekularne i sunitske  Al-Iraqiya listeAyada Allawija), u srijedu 10. kolovoza počeo tražiti da Irak ospori rezoluciju VS UN 687 i 833, upravo zbog njihova “potkopavanja iračkih prava”. Pravni argument za njihovo osporavanje je taj da su one donesene od strane Vijeća sigurnosti u doba kada zbog izolacije i međunarodnih sankcija Irak nije u Ujedinjenim narodima bio zastupljen na način koji bi mu dopustio da iznese i svoju stranu priče – zbog čega je i ukupna odluka donesena izričito u korist Kuvajta. Na tom je tragu i izjava Kazima Al-Shemmarija, parlamentarnog zastupnika ove iste skupine, koji je u petak, 12. kolovoza, izjavio kako Kuvajt ne bi smio zaboraviti da Irak danas nije onaj isti iz 1991. godine, budući da danas u toj zemlji ima i oružanih grupa koje ovakva pitanja mogu oružano rješavati  i mimo vlade – što je u Kuvajtu odmah shvaćeno kao vrlo ozbiljna prijetnja.

Mubarak bin Sabah Al-Sabah - ustanovitelj relativno neovisnog šeikata Kuvajt

Kao drugo, sam je naziv luke “Mubarak al-Kabir” na određen način provokacija za Irak. Naime, radi se o imenu – “Mubarak” je ime Mubaraka bin Sabah Al-Sabaha, zvanog još i “al-Kabir” ili “Veliki” – vladara Kuvajta od 18. svibnja 1896. do smrti 28. studenog 1915. godine. On je Kuvajt izdvojio iz tadašnje otomanske provincije Basra i započeo njime vladati kao neovisnom državom pod britanskim patronatom – što tadašnja Otomanska imperija i kasnije Irak dugo uopće nisu priznavali.

Kao treće, kuvajtska gradnja kontejnerske luke Iraku danas radi i konkretne ekonomske probleme. Naime, u Iraku se već duže priča o unapređivanju i daljnoj izgradnji luke u provinciji Basra. Dok neki smatraju kako bi kuvajtska luka na uskom iračkom izlazu u Perzijski zaljev svojim prometom zagušila prilaze iračkoj infrastrukturi, drugi staju na konstatacijama kako bi “Mubarak al-Kabir” nakon dovršenja ispala bitnim takmacom ičem što Irak uspije u tom području stvoriti idućih godina. O tome je neuspješno pokušala razgovarati i posebna iračka delegacija, poslana u Kuvajt  u svibnju ove godine – oko mjesec dana nakon početka radova na otoku Bubyan.

Ovo je suprotstavljanje posljednjih dana dodatno zaoštreno objavom novosti iz iračkoga Ministarstva transporta u srijedu 10. kolovoza. Tada je Benkin Regani, podsekretar tog ministarstva, najavio da nedaleko lokacije Ras Al-Bisha konačno počinje gradnja velike iračke trgovačke luke, najavljivane još 2005. godine kao jednog od velikih projekata otvorenih za strane investitore. U svrhu tog, najvećeg iračkog građevinskog poduhvata u posljednjih 30 godina, navodno je predviđeno oko 4,6 milijardi USD (oko 3,4 milijarde Eura), a u sklopu prve faze radovazapočeto je s razminiranjem terena. Pravi bi radovi na prvoj fazi iračke “Luke al-Fao” trebali otpočeti 2012. godine i biti dovršeni do 2014., dok se cjelokupni dovršetak očekuje oko 2028. godine. Dok  Irak u svom poduhvatu navodno računa na talijansku tvrtku Technital, Kuvajt je za svoj projek,t udaljen od iračkog samo oko 20 kilometara, vrbovao korejsku tvrtku Hyundai Engineering and Construction. Ondje se od početka ove godine radi na drugoj fazi od ukupno četiri, vrijednoj oko 1,1 milijardi USD od ukupno oko 3,4 milijarde. Kako kuvajtski izvori tvrde da njihovi radovi na luci Mubarak al-Kabir teku po planu, tako i nervoza u Iraku postaje gotovo opipljiva.

Do sada Irak o kuvajtskim građevinskim planovima zna tek iz treće ruke, a još je 15. srpnja irački predsjednik javno zamjerao susjedima što ga o svojim namjerama nisu službeno obavijestili. Vladin glasnogovornik Ali al-Dabbagh je tvrdio kako “iračka vlada traži od Kuvajta da prestane s radovima na luci Mubarak, sve dok se ne utvrdi da ona neće ugroziti iračke pomorske puteve, slobodu prometa i plovidbe.” No, politička prepucavanja nisu bila jedina, budući je šijitska militantna skupina Ketaeb Hezbollah od sredine srpnja počela Kuvajtu prijetiti raketnim napadima na područje luke u izgradnji, ne prekine li se s ondje započetim radovima.

Osim političkog odgovora iz kuvajtskog Ministarstva vanjskih poslova koje kaže: “Mi se ne bojimo prijetnji i nastavljamo s građevinskim radovima na projektu. Posao napreduje glatko i po planu.”, Kuvajt je na prijetnje militanata odgovorio i konkretno – na prostor buduće luke raspoređene su postrojbe kopnene vojske, protuzračne obrane i mornarice, ali i razni obavještajni resursi. Pri tome, prema kuvajtskim vojnim izvorima, “…ove snage nisu zabilježile ikakvih sigurnosnih ugroza luke ili njoj okolnjih područja”.

Dok Frank Baker, britanski veleposlanik u Kuvajtu, u skladu s britanskom tradicijom tvrdi da “Kuvajt ima pravo graditi luku, zasnovano na svojoj punoj legitimnosti i suverenitetu nad svojim teritorijem”, Irak se čitavu priču sprema iznijeti pred UN nakon što projekt i sam prostor kuvajtskog gradilišta još jednom pogleda iračka tehnička delegacija.

Ona je u akciju krenula u nedjelju, 14. kolovoza, a nekoliko dana nakon okončanja svojih izvida trebala bi podnijeti izvještaj kabinetu iračke vlade. Nagađa se da će od četiri faze izgradnje kuvajtske luke “Mubarak al-Kabir” upravo ona zadnja biti najproblematičnija.