Naša sjeverna susjeda i saveznica u NATO-u, Slovenija, odlučila je nabaviti 106 borbenih oklopnih vozila tipa Patria, konfiguracije 8 x 8 vrijednosti oko 700 milijuna eura, izvijestili su slovenski mediji krajem siječnja. Prema dostupnim podacima, Slovenska vojska posjeduje već oko 130 Patria uz čiju nabavu su bile vezane kontraverze i afere. Iako su imali ambicije nabaviti borbena vozila tipa Boxer, u ožujku 2022. godine Ministarstvo obrane Slovenije izvijestilo je da će do kraja te godine pripremiti novo rješenje za razvoj sposobnosti borbene skupine veličine bojne (SrBBSK) i srednje borbeno-izviđačke bojne (SrBIB), što se smatra esencijalnom potrebom Slovenske vojske. Odluka o poništenju ugovora o kupnji njemačko-nizozemskih Boxera temelji se na nalazima interne revizije koju je u lipnju te godine naručio slovenski ministar obrane i nekadašnji premijer Marjan Šarec.

Slovenski ministar obrane Borut Sajovic pokreće nabavu novih oklopnih vozila

Vlada Republike Slovenije zadužila je krajem siječnja  ove godine Ministarstvo obrane da pripremi sklapanje okvirnog sporazuma za nabavu 106 vozila 8 x 8. Tako je u prvoj fazi provedbe projekta od 2025. do 2028. planirana nabava 53 BKV 8 x 8, a u drugoj fazi provedbe projekta od 2027. do 2030. nabava još 53 8 x 8 za opremanje Srednje borbene bojne borbene skupine (SrBBSk) . Potpisivanjem okvirnog sporazuma Ministarstvo obrane preuzima obvezu nabave 53 BKV 8 x 8 za opremanje SrBIB-a. Potvrđivanje narudžbenice za 53 BKV 8 x 8 za opremanje SrBBSk-a izvršit će se temeljem odredbi okvirnog sporazuma i uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Slovenije, a očekuje se 2026. godine.

“Želimo kupiti i opremiti dvije bojne borbene skupine, jednu borbenu, jednu izvidničku. Riječ je o dva puta po 53 vozila. Razdoblje nabave za prvu izvidničku je od 2025. do 2027. godine, za drugu od 2026. do 2030. godine, okvirni financijski iznos nije tajna. Naravno, tek treba biti utvrđen i prihvaća se i sa sadašnjim proračunom, radi se o približno sedamsto milijuna eura “,

rekao je slovenski ministar obrane Borut Sajovic. “Znam što znači riječ ‘patria’ u slovenskom prostoru i to je sinonim za nešto loše. Zajedno s kolegama i Vladom dat ćemo sve od sebe da postupci budu što transparentniji, javni i transparentni “, dodao je Sajovic. Najavio je da će se uštedjeti na kupnji jeftinijih oklopnih vozila, a troškovi njihovog održavanja veći su od 400 milijuna eura, koliko je najavljeno kada je otkazan ugovor za oklopna vozila Boxer. ” Vozila Patria već su dosta godina u Slovenskoj vojsci, naša iskustva su dobra. Troškovi servisiranja i održavanja su među najnižima u svijetu “, rekao je Sajovic.

SKOV 8×8 Svarun trenutno u službi Slovenske vojske

Kako tvrde slovenski mediji, Ministarstvo obrane provelo je i istraživanje tržišta vezano uz nabavu vozila s osam kotača. Prema ministrovim riječima, to “jasno pokazuje da su, uzimajući u obzir cijenu i sigurnosne standarde koji štite naše članove, finska vozila s osam kotača optimalan izbor“. Kako je podsjetio , “sigurnost ne smije biti domena ni ljevice ni desnice, niti pozicije ili opozicije“. Stoga će nastojati tražiti širi politički konsenzus pri nastavku kupnje.

Mediiji sjevernih susjeda navode i kako unatoč očekivanoj nižoj cijeni po vozilu, ministrova matematika baš i ne uvjerava koalicijske partnere s ljevice. “Idemo s dobrih 300 milijuna na skoro 700, tako da je to teško objasniti, nije to ušteda”, kaže Matej T. Vatovec, zastupnik Ljevice u slovenskom parlamentu . Svoju računicu nudi i bivši ministar obrane Matej Tonin. “Prema podacima Vlade, Patria će biti više od milijun eura skuplja nego što su bili Boxeri. Cijena gole Patrije je navodno 6,6 milijuna eura, dok je cijena Boxera s naoružanjem bila 5,2 milijuna eura“. Kupnju oprezno podržavaju socijaldemokrati. “Prošla Vlada je potpisala kupnju Boksera, nažalost mi to nismo realizirali, a sada ova priča s Patrijom opet budi određene osjećaje, ali dajmo si vremena da stvarno realiziramo jednu dobru kupnju”, kaže Damjan Zrim, zastupnik u slovenskom Državnom zboru iz redova Socijaldemokrata .

Inače, finska tvrtka, proizvođač istoimenih, oklopnjaka bila je u središtu “afere Patria” koja se odvijala u Sloveniji od 2006. do 2015., a dijelom se preklopila i s kupovinom Patria u Hrvatskoj. U slovenskom ogranku afere, tadašnji premijer i sadašnji vođa desne oporbe, Janez Janša, 2013. osuđen je na dvije godine zatvora jer je 2005. prihvatio obećanje nagrade za sklapanje posla između Slovenije i finske tvrtke Patria Group. Ustavni sud je, međutim, 2015. ukinuo tu presudu u cijelosti, a iste je godine slučaj i službeno otišao u zastaru. Janša je zato ovu novu nabavu prokomentirao dvjema riječima – povijesna ironija.

Tri godine nakon što je Ministarstvo obrane RH najavilo kupovinu raketa Spike, konačno su prvi takvi projektili pokazani javnosti. Naime, kako je u četvrtak, 6. listopada, objavilo Ministarstvo obrane RH, na vojnim poligonima „Josip Markić“ kod Knina i „Eugen Kvaternik“ kod Slunja toga je dana održana vježba „Patria 22“ s bojnim gađanjem. No nakon provedene vježbe, kako je priopćio MORH:

„Prvi je put u OS RH izvršeno bojno gađanje protuoklopnim projektilom iz sustava Spike LR instaliranog u daljinski upravljanu oružnu stanicu borbenog oklopnog vozila Patria CRO 30L. Uz nadzor instruktora iz OS RH i Slovenske vojske, posada iz 2. mehanizirane bojne Gromovi GMBR-a je precizno pogodila cilj“.

Kako smo već pisali na portalu Obris.org, Ministarstvo obrane RH je 2. prosinca 2019. u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavilo poziv za nabavu raketa dugog dometa Spike LR (ili jednakovrijednih). Procijenjena vrijednost nabave bila je 8 milijuna kuna (bez PDV-a), dok je kao krajnji rok isporuke raketa bio naveden 30. lipanj 2020. No taj je rok, čini se, bio postavljen više orijentacijski, jer je početkom listopada 2020. zapovjednik HKoV-a, general Boris Šerić, na pitanje portal Obris.org gdje su Spike-ovi, odgovorio:

„Spike rakete se ugovaraju. Što se tiče procesa nabave Spike raketa, ona je dosta – neću reći komplicirana, ali ovisi o puno faktora. Znači, em su dosta skupe, em što morate biti u redu čekanja, a onaj tko naručiva veći broj projektila, odnosno raketa – taj će sigurno doći prvi u red čekanja“.

U međuvremenu, nakon dosta problema i izgubljenog vremena, Oružane snage zaprimile su konačno i svih 8 BOV Patria s DUOS 30L, objavile su namjeru nabave simulatora za spomenute oružne stanice, kao i opremanje vozila Patria AMV automatskim bacačima granata. Jednom kad se na taj način u potpunosti opreme BOV Patria CRO, OS RH će dobiti dodatnu vatrenu moć, što je, prema načelniku GS admiralu Hranju, jedan od hrvatskih NATO Ciljeva sposobnosti. „Cilj nam je da u nekoliko godina stvorimo srednju brigade. Ta srednja brigada bi bila dodatna udarna moć za cijele OS“. Formiranje srednje pješačke brigade bilo je naročito u fokusu prilikom ne tako davnih dilemma ministra obrane Marija Banožića treba li Hrvatska uzeti američka rabljena vozila Bradley ili ne. Upravo je hrvatska obveza u NATO-savezu spominjana kao jedan od glavnih razloga za opremanje HKoV-a Bradley-ima, da bi nakon porođajnih muka i konačne Vladine odluke o nabavi ovih američkih vozila ministar Banožić najavio: „U GOMBR-i ćemo provesti preustroj i opremanje jedne mehanizirane bojne u tešku pješačku bojnu koja će biti u sastavu srednje pješačke brigade“.

Vježba s bojnim gađanjem „Patria 22“, koja se prošloga tjedna održavala na vojnim poligonima kod Knina i Slunja zapravo je priprema za predstojeću vježbu „Udar 22“. Sama vježba „Patria 22“ provedena je u organizaciji Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, a glavna obučna skupina bila je 1. mehanizirana satnija 3. mehanizirane bojne Pauci Gardijske mehanizirane brigade. Ta satnija je dio „Borbene grupe mehaniziranog pješaštva 3“. Uz 1. satniju Pauka, jezgro „Borbene grupe mehaniziranog pješaštva 3“ čine pripadnici drugih postrojbi GMBR-a i HKoV-a, uključujući Topničko-raketnu pukovniju sa haubicama PzH 2000.

Vježbe pod nazivom „Udar“ tradicionalno se provode u mjesecu listopadu, i to s ciljem ocjenjivanja deklariranih snaga za sudjelovanje u misijama, operacijama i inicijativama NATO saveza prema preuzetim Ciljevima sposobnosti. Sudeći prema prikazanom prošloga tjedna, ovogodišnji „Udar“ bit će koncentriran na certificiranje hrvatskih snaga za skorašnji odlazak u Poljsku, u tamošnju NATO aktivnost ojačane Prednje prisutnosti (eFP). Kako je već ranije odobrio Hrvatski sabor, OS RH sljedeće će godine u eFP BG u Poljskoj umjesto sa SVLR „Vulkan“ sudjelovati sa samohodnim haubicama PzH 2000, što će biti prvi puta da ovo hrvatsko naoružanje odlazi u međunarodnu mirovnu misiju.

*Photo: MORH/T.Brandt

Prošlotjedna objava finskog obrambenog poduzeća Patria Oyj o okončanju uzvratnih poslova (offset) u Hrvatskoj prošla je prilično ispod radara domaće javnosti – baš jednako kao što je već godinama ispod radara ukupne javnosti prolazio i čitav tijek tog poslovnog odnosa započetog 2007. godine i službeno okončanog prije manje od dva mjeseca, krajem 2020. godine. No, dok čitavom temom zapravo dominira radikalni manjak podataka, brojeva, imena poduzeća i sadržaja poslova kojima je finski partner pod kontrolom hrvatskog Ministarstva gospodarstva (u njegovim raznim imenima i formama tijekom zadnjih 13 godina) ispunio te svoje ugovorne obveze – treba se podsjetiti o čemu se tu zapravo radilo.

Hrvatka kupovina PATRIA AMV 8*8

Berislav Rončević i Branko Vukelić – potpisnici ugovora o nabavi BOV Patria i offsetu

Nakon dužeg postupka, Ministarstvo obrane RH potpisalo je 11. listopada 2007 ugovor o dobavi 84 borbena oklopna vozila Patria AMV8*8 s holdingom sačinjenim od finskog poduzeća “Patria” te domaćeg poduzeća “Đuro Đaković – Specijalna vozila”. Ovaj posao, vrijednosti oko 112 milijuna eura (do danas najveći sklopljen s inozemnim vojnim proizvođačima), potpisali su s hrvatske strane tadašnji ministar obrane Berislav Rončević i sa strane proizvođača izvršni potpredsjednik “Patrie” Heikki Hulkkonen, Njime su se proizvođači obvezali da će prva vozila predati do kraja 2008. dok je cijela narudžba trebala biti dovršena do kraja 2012. Kako se tada čulo od Bartola Jerkovića, predsjednika Uprave “Đure Đakovića – Specijalnih vozila”, od tih 84 prvotno naručenih borbenih vozila u konfiguraciji 8*8, njih je šest trebalo biti proizvedeno u Finskoj, a ostatak u Slavonskom Brodu. Pri tome je ostavljen i prostor za kasniju kupovinu još 42 slična borbena vozila, ali u konfiguraciji 6*6 – što godinu dana kasnije nije bilo realizirano, već je dokupljen taj broj, ali dodatnih vozila konfiguracije 8*8. Što se tiče isporuke svih tih vozila, i ona se ponešto odužila. Isporuka borbenih vozila započela je 2008. godine – prvo u studenom dva i u prosincu još četiri vozila (iz Finske), dok se 2009. započelo s proizvodnjom prve kvote od 15 takvih vozila u Hrvatskoj. Iako je prvotno bio spominjan dovršetak ukupne isporuke do kraja 2012., ta je godina dovršila s proizvedenih 116 vozila, da bi čitava isporuka bila dovršena do travnja 2013. godine, Kako se čulo iz službenih izvora, s kasnijim aneksima je tih 126 vozila ukupno bilo plaćeno oko 180 milijuna eura.

Heikki Hulkkonen, potpisnik ugovora ispred tvrtke “Patria”

Uz sklapanje prvotnog kupoprodajnog ugovora za 84 vozila BOV Patria, tog istog 11. listopada 2007. tadašnji ministar gospodarstva RH, stanoviti Branko Vukelić, potpisao je i vezane ugovore o provedbi tzv. uzvratnih poslova (offset) – što je bio prvi i do danas jedini put da se u Republici Hrvatskoj u neki širi posao opremanja iz inozemnih izvora uključilo offset element. Ovi uzvratni poslovi, koji su trebali donijeti jasne gospodarske prednosti hrvatskom gospodarstvu, bili su ugovarani prema posebnom dokumentu kojeg su nekoliko godina ranije donijeli ministar obrane i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva – isti ti Rončević i Vukelić – nazvanom “Naputak o načinu i uvjetima primjene ‘offset programa'” (Narodne novine br. 164/04 od 26. studenoga 2004. godine). Za offset se tada pričalo kako je imao ozbiljnu ulogu i pri određivanju pobjednika hrvatskog međunarodnog natječaja za kupovinu borbenih oklopnih vozila, budući je – osim razlike u cijeni (gdje je finska ponuda navodno bila 42 milijuna eura jeftinija od austrijske) – finska Patria Hrvatskoj ponudila i offset poslove u vrijednosti 150 posto posla, dok je austrijski Steyer stao na offsetu vrijednosti 100 posto budućega posla. Pri prvom dijelu kupovine tada se spominjalo da vezani izravni offset poslovi vrijede oko 40, a neizravni još oko 130 milijuna eura.

Uzvratni poslovi (offset)

Sklapanje BOV Patria u “Đuri Đakoviću”

Direktni offset (finsko ulaganje u hrvatsku obrambenu industriju) u čitavom ovom poslu bio je dovršen do travnja 2013. godine, isporukom zadnjih od 126 ugovorenih vozila. Kako se tada moglo čuti – tu je izvršen transfer tehnologije prema hrvatskom poduzeću ĐĐSV, koje je osposobljeno za proizvodnju, montažu i ispitivanje vozila AMV 8×8, te je time dobilo i OEM (“Original Equipment Manufacturer”) certifikat.  Nažalost, on na kraju nije bio dovoljan i za samostalno nastupanje na stranim tržištima, o čemu se u RH sanjalo u vrijeme dogovaranja čitavog ovog posla, kao o katalizatoru izvoza takvih vozila iz hrvatske proizvodnje. No bitno je nejasnije što se od tada pa do danas događalo na području indirektnog offseta.

Dok se početkom provedbe hrvatske kupovine BOV Patria još ponekad i moglo čuti nešto o indirektnim uzvratnim poslovima (onima kojima strani ponuđač mora osigurati hrvatskom gospodarstvu poslove u tada spominjanoj vrijednosti od 75 posto ukupnoga posla) – tu zapravo ima dosta nedoumica, posebice o iznosima ugovorenog offseta nakon niza dopuna i izmjena ugovora o kupovini oklopnih vozila. Dok se u listopadu 2008. još moglo čuti da Patria u Hrvatskoj ima potpisana 27 pisma namjere s hrvatskim tvrtkama, a da se do kraja te godine očekuje potpisivanje još dva ugovora (ugovor na pet godina u vrijednosti 2,5 milijuna eura godišnje, te ugovor na devet godina prosječne vrijednosti 10 milijuna eura godišnje) – te 2008. je objavljeno i da je već bio realiziran jedan ugovor u vrijednosti nešto višoj od 704 tisuća eura iz područja metalne industrije, s neimenovanom tvrtkom iz Zagorja. Spominjalo se i gradnju brodova za Fince, te izvoz Končarevih tramvaja u Helsinki, dok je u siječnju 2017. bio vidljiv i projekt obuke hrvatskih istraživača s instituta Ruđer Bošković na španjolskom Sveučilištu San Pablo CEU iz Madrida na temu primjene metabolomike u istraživanju raka dojke i raka prostate, te u otvaranju novih pristupa posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) – koji je financirala finska Patria uz suradnju europskog tehnološkog giganta  Airbusa. No, mimo toga je javno dostupno bilo vrlo malo detalja, a posebno je zbunjivalo i spominjanje novih iznosa ukupnoga offseta, poprilično različitih od brojki iz 2007. godine.

Najava suradnje Instituta Ruđer Bošković i finske Patrie

Tako se u hrvatskim medijima početkom svibnja 2018. godine moglo čitati da ukupni uzvratni poslovi vezani uz hrvatsku kupovinu borbenih oklopnih vozila Patria iznose tek oko 257 milijuna kuna – od čega je na direktni offset (ulaganje u vojnu industriju) otpadalo oko 60 milijuna kuna, što je realizirano prijenosom tehnologije za proizvodnju BOV-a u RH, dok je preostalih oko 200 milijuna kuna otpalo na već spominjani indirektni offset. Ostalo je nejasno da li su se tu mediji tek zabunili u valuti – budući da nekad davno spominjanih 150 posto vrijednosti offseta temeljem posla ukupno vrijednog oko 180 milijuna eura daje oko 270 milijuna eura offseta, odnosno oko 67,5 direktnih i još oko 202,5 milijuna eura indirektnih uzvratnih poslova – ili je stvarno u međuvremenu došlo do umanjivanja čitavih iznosa, pa se to sve i stvarno obračunalo u kunama, s preko 7 puta manjim vrijednostima od nekad davno spominjanih. O svemu tome je bilo zatvoreno te tajanstveno i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva – koje je novinarima sredinom 2018. navelo tek: “Što se tiče iznosa ugovora koje Patria treba ispuniti kroz direktni i indirektni offset, kao i specifikacije uloženog, taj Sporazum sadrži oznaku tajnosti pa nismo u mogućnosti dostaviti tražene podatke. Direktni offset završen je u cijelosti, a indirektni offset se još uvijek provodi“. Nažalost, ništa se nije promijenilo ni do početka 2021. godine – kada se o ovoj temi javno oglasila finska Patria, ali ne i službeni hrvatski izvori.

Patria objavila izvršenje indirektnog offseta

Kako je 9. veljače ove godine službeno objavila finska Patria Oyj, ispunjene su njihove obveze po pitanju uzvratnih poslova i industrijskoga partnerstva vezanog uz hrvatsku kupovinu 126 borbenih oklopnih vozila Patria AMV 8*8 iz 2007. godine. Ukupan finski učinak po ovom pitanju je s prosincom 2020. godine priznalo i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – čime je navodno bio ispunjen i ugovoreni raspored ispunjenja takvih obveza. Kako se čulo iz finskih izvora, vezani indirektni uzvratni poslovi ispunjavali su se do kraja 2020. godine – i obuhvaćali su “više hrvatskih poduzeća iz raznih industrijskih sektora“, kako je to rekao Jussi Järvinen, predsjednik poslovne jedinice Patria Land.

Na dodatna pitanja portala Obris.org o detaljima ovog sklopa okončanih poslovnih odnosa, gospodin Järvinen odgovorio je iznimno suzdržano. Napomenuo je kako informacije o iznosima ugovorenog offseta i industrijskih suradnji u Hrvatskoj nisu javne, a da su uzvratni poslovi bili podijeljeni na izravne i neizravne – gdje je finska Patria obje te kategorije ispunila na vrijeme. Spomenuvši kako je “iznos tih obveza bio značajan“, on je istaknuo i da su te vrijednosti inače obično između 60 i 100 posto vrijednosti posla. To poprilično odstupa od onih podataka koje se u RH čulo u doba sklapanja ovoga posla.

Što se tiče satnice ispunjenja ugovorenih uzvratnih poslova, gospodin Järvinen je istaknuo da su ukupni offset poslovi započeli s kupovinom oklopnih vozila 2007. godine, a da je isporuka okončana 2013., dok su offset obveze trajale do kraja 2020. godine. Te su obveze bile podijeljene na direktni i indirektni dio. Pri tome, baš kako se višekratno spominjalo i u Hrvatskoj, direktni dio bio je ispunjen prijenosom tehnologije proizvodnje vozila u hrvatsko poduzeće “Đuro Đaković – Specijalna vozila” (ĐĐSV), te tamošnjom proizvodnjom vozila. Što se tiče indirektnih uzvratnih poslova, Jussi Järvinen je istaknuo kako je ovaj offset program trajao 13 godina, te je u njemu “bilo uključeno više različitih projekta i kompanija“. Uz spominjanje nespecificiranih “hrvatskih izvoznih mogućnosti u različitim poljima poslovanja“, on je ponovio i spomen sveučilišnog projekta prijenosa znanja na polju metabolomike iz 2017. godine, kojim se povezalo Institut Ruđer Bošković te madridsko sveučilište San Pablo. Ukupno gledano, Järvinen je spomenuo i da je sudjelovanje RH u čitavom ovom sklopu poslova otvorilo nova tržišta za hrvatska poduzeća, stvorilo nova radna mjesta i pomoglo u poslovnom povezivanju na raznolike načine – napomenuvši da bi se većina tih neimenovanih projekata trebala nastaviti i nakon okončanja offset obveza finske Patrie. Naravno, kako se o svemu tome ni iz hrvatskih, a niti iz finskih izvora nije dobilo ništa iole detaljno – točnost tih navoda tek treba provjeriti.

Predzadnjeg dana vježbe „Spremnost 20“, koja se provodi od 23. rujna do 2. listopada, upriličen je bio mini-prikaz jednog mehaniziranog voda za visoke goste na čelu s ministrom obrane Marijom Banožićem i načelnikom GS OS RH admiralom Robertom Hranjem, te za predstavnike medija. Prema prvotnom planu, u vježbi je trebalo sudjelovati 1.100 pripadnika OS RH, no zbog epidemije koronavirusa sudjeluje ih manje od polovice, odnosno njih 507. Prema riječima general pukovnika Borisa Šerića, zapovjednika HKoV-a, zbog korone je odlučeno i da se vježba provede na tri lokacije – na poligonima „Josip Markić“ kod Knina i „Eugen Kvaternik“ u Slunju, te na vojnom poligonu 33. inženjerijske brigade u Cerovcu. Vježba „Spremnost 20“ obuhvatila je ocjenjivanje svih snaga deklariranih po različitim misijama i zadaćama – tako su se tu ocjenjivale snage iz HRZ-a, Zapovjedništva za potporu i Hrvatske kopnene vojske.  Za središnju lokaciju izabran je najveći poligon, ovaj na Slunju, gdje je danas bio upriličen i mali TT zbor te jedan segment vježbe.

No bila je to prvenstveno prilika da se napokon pokaže novo naoružanje – 3 vozila Patria s novim izraelskim daljinski upravljanim stanicama i topom od 30 mm (BOV Patria CRO s DUOS 30L), te jedno vozilo Patria s automatskim bacačem granata (BOV Patria ABG 40). Baš ova druga konfiguracija (koju se na istom tom događanju nazivalo još i BOV Patrija ABG MK19), naoružana je američkim automatskim bacačem granata MK19 kalibra 40×53 mm – zanimljivim oružjem čija je osnovna namjena tom prilikom deklarirana kao uništavanje neprijateljske žive sile i lako oklopljenih vozila. Iako je ovo potonje vozilo ostalo u sjeni dugo iščekivanih izraelskih DUOS-a, nema sumnje da će i taj bacač granata na Patriji biti vrlo ubojit kad jednom šire uđe u operativnu službu OS RH.

Što se Patrije CRO 30L tiče, ona je opremljena daljinski upravljanom oružnom stanicom UT30MK2 CRO izraelskog proizvođača Elbit Systems. Na današnjem prikazu bile su 3 takve Patrije, i to su trenutno jedine koje su nakon masivnih kašnjenja zaprimljene u operativnu uporabu (pri Gardijskoj mehaniziranoj brigadi), rekao je ministar obrane Mari o Banožić:

„Mi za sada smo isporučili 3 Hrvatskoj vojsci, 4 su ona koja su završena, odnosno čekaju još određene stvari koje su vezane za tehničare koji dolaze iz Izraela. Problem je što je… korona je cijelu ovu godinu poremetila, za 6 do 7 tjedana mislim da ćemo i taj proces završiti i onda nam ostaje još jedna. Ono što je danas poanta znači da vidimo kako to sve funkcionira i da se pripremamo za iduće razdoblje, odnosno koliko još toga treba da budemo kompletni“.

Sustav tu čini kombinacija vatrene moći triju oružja: automatskog topa MK44S 30 mm, spregnute strojnice M204 kalibra 7,62 x 51, te dvocijevnog lansera izraelskog protuoklopnog raketnog sustava SPIKE. Međutim, raketa Spike još uvijek nema, a kako je pojasnio general Šerić, zapovjednik HKoV-a:

„Spike rakete se ugovaraju. Što se tiče procesa nabave Spike raketa, ona je dosta – neću reći komplicirana, ali ovisi o puno faktora. Znači, em što su dosta skupe, em što morate biti u redu čekanja, a onaj tko naručiva veći broj projektila, odnosno raketa, taj će sigurno doći prvi u red čekanja“.

Jednom kada se u potpunosti opremi svih 8 Patria s DUOS 30L i raketama Spike, bit će to dodatna vatrena moć za Oružane snage RH, rekao je načelnik GS, admiral Robert Hranj. Međutim…

„To je dio naših ciljeva koje smo sebi uzeli kao članica NATO-a i to je samo dio projekta. Čeka nas još modernizacije, posebno Kopnene vojske. Cilj nam je da u nekoliko godina stvorimo, kako to kažu, srednju brigadu. Ta srednja brigada bi bila dodatna udarna moć za cijele OS“.

Patria s automatskim bacačem granata

Postojeća oprema uvelike je ograničena financijskom (ne)moći, no zapovjednik HKoV-a general Šerić rješenje vidi u predstojećem novom Dugoročnom planu razvoja OS RH:

„Što se tiče opreme, imamo to što imamo, u skladu s mogućnostima koje imamo, i trebate znati isto tako da su se ciljevi sposobnosti jednim dijelom promijenili, i ono što mi predlažemo, znači to će sigurno biti sastavni dio DPR-a, tako da ovaj projekt ugovaranja vozila s izraelskom tvrtkom Elbit ili nekom drugom tvrtkom kao zapovjednik HKoV-a nastojat ću i dat ću sve od sebe da se taj projekt nastavi. Nama treba otprilike još nešto malo više od 30 vozila različitih tipova“.

No to će uvelike ovisiti o narednim obrambenim proračunima: „Koliko ja znam, mislim da je cijena bez PDV-a bila negdje oko 90 i nešto plus milijuna kuna za ove sustave. Pa sad računajte, za 30-ak vozila puta toliko to bi bilo to“, rekao je Šerić.

Na Kosovo, u KFOR

U vježbi „Spremnost 20“ ocjenjivala se i spremnost jedne satnije koja bi sljedeće godine trebala sudjelovati u NATO misiji KFOR na Kosovu. Iako se ta mogućnost najavljivala barem zadnjih 6 mjeseci, predsjednik Milanović je nedavno izjavio da bi s tim angažmanom trebalo pričekati. Izgleda, međutim, da je sve spremno da povećanje hrvatskih snaga na Kosovu. Kako je pojasnio zapovjednik HKoV-a, general Boris Šerić:

„Ukupno naš kontingent bi trebao do početka 2021. godine brojiti 145 pripadnika. Čekamo da se donese odluka svih onih institucija u RH koje moraju donijeti tu odluku. A mi smo upravo sada ušli u ciklus ocjenjivanja tog dodatka – vi znate da mi imamo već dole našu zrakoplovnu komponentu, vojno-obavještajnu komponentu i nacionalni element potpore koji podupire te sve snage. A ovaj dodatak broji… Ovaj dodatak broji ukupno 101 pripadnika“.

Za dodatnih 100 ljudi treba dobiti pristanak Vlade, saborskog Odbora za obranu, a onda naposljetku i većinu glasova zastupnika u Hrvatskom saboru. To bi se, po svemu sudeći, moralo dogoditi do kraja godine, kada će valjda i većina, ako ne i svih 8 Patrija, biti opremljena s DUOS 30L.

Projekt opremanja OS RH s vozilima BOV Patria CRO naoružanim daljinski upravljanim oružnim stanicama s topom 30 mm polako ulazi u svoju 6. godinu. Ministarstvo obrane u taj je posao krenulo ulaziti još 2015. godine, kada je plan bio da se 2016. nabavi i ugradi jedan DUOS, a u 2017. godini preostalih 7 sustava. Rokovi su se nakon toga samo produžavali – kasnio je natječaj, potom je kasnilo potpisivanje ugovora s izabranim ponuđačem, a onda je u nekoliko navrata kasnila i isporuka najprije jednog, potom i svih preostalih Patria naoružanih s DUOS 30L. Pri tome, da podsjetimo, čitavo vrijeme tu se radi o oružnim kupolama UT30Mk2 izraelskog Elbita, čiju su integraciju na vozila BOV Patria CRO trebala kao podizvođači obaviti razna domaća poduzeća (vremenom se spominjalo Luveti, pa Dok-Ing, a u zadnjim varijantama i Đuru Đakovića). Primopredaja prve tako dograđene Patrie s DUOS kalibra 30 mm i integriranim protuoklopnim raketnim sustavom (sve to u okviru kupole Elbit UT30MK2) trebala je biti najprije u lipnju prošle godine, pa početkom veljače ove godine – no, Hrvatska na kraju nije bila te sreće.

Na društvenim se mrežama početkom godine pojavila fotografija jedne takve Patrie, a potom je pokazana i na nekakvoj prigodnoj vježbi održanoj povodom Dana OS RH 28. svibnja ove godine. No tu su vježbu, održanu istodobno na poligonima u Udbini i na „Crvenoj zemlji“ kod Knina, zabilježile isključivo kamere HTV-a, tek usputno uhvativši i novo-naoružanu Patriju. Kako je za HTV tada rekao brigadir Dražen Ressler, zapovjednik Gardijske mehanizirane brigade, „na vojnom poligonu kod Knina održava se vojna vježba gađanja i topničkih napadnih aktivnosti iz Patrija. U vježbi sudjeluje 195 vojnika raspoređenih u dva voda vatrene potpore, protuoklopnu desetinu, inženjerijski vod – što sve čini primarnu obučnu skupinu“.

Patria s DUOS 30L krajem svibnja 2020. (Screenshot HTV)

Za razliku od modernizacije i opremanja u susjednoj Mađarskoj ili nedalekoj Rumunjskoj, pandemija koronavirusa je u Hrvatskoj bitno utjecala na realizaciju ovog željno iščekivanog projekta. Kako nam je danas odgovorilo Ministarstvo obrane RH, „navedeni projekt je u fazi realizacije. U tijeku je sukcesivna isporuka, koja je otežana zbog pandemije COVID-19“. No s COVID-om ili bez njega, MORH je zbog sada već velikog kašnjenja naplatio i prve penale:

„MORH je, sukladno Ugovoru, iskoristio pravo i naplatio ugovornu kaznu za kašnjenje za isporučeno, dok se za trenutno kašnjenje izraelska tvrtka Elbit pozvala na ‘višu silu’ koja, zbog pandemije COVID-19, još uvijek traje. U skladu s navedenim, a prema trenutnim projekcijama, završetak opremanja očekuje se do kraja godine“.

Taj je rok Ministarstvo obrane navelo i u završnom izvješću o postignućima prve Vlade premijera Plenkovića, objavljenom krajem srpnja ove godine.

No koliko iznosi ova spomenuta kazna – MORH ne želi odgovoriti. S jedne strane, uvjeravaju nas s Krešimirovog trga, „MORH je svoja prava i interese zaštitio ugovorom i postupao sukladno odredbama ugovora“, ali o ikakvim dodatnim pojašnjenjima ne bi, jer „navedeni ugovor spada u domenu nacionalne sigurnosti“.

Osim opremanja Patrije s DUOS-om 30L, trenutno kasni i s time vezana nabava raketa SPIKE LR u vrijednosti od 8 milijuna kuna. Rok za njihovu isporuku Oružanim snagama RH bio je 30. lipnja ove godine, no kako se može zaključiti iz MORH-ovog odgovora na pitanja koja smo postavili u ime portala Obris.org, rakete još nisu isporučene. „Možemo Vas izvijestiti da je postupak u tijeku te do okončanja postupka poštujući sve procedure nismo u mogućnosti odgovoriti na postavljene upite“, odgovorio nam je MORH na pitanja o isporuci SPIKE raketa.

Prošloga su mjeseca u Ministarstvu obrane potpisani redovni godišnji ugovori s predstavnicima domaće obrambene industrije. Među ostalim, kao i do sada, potpisan je ugovor i sa slavonskobrodskom tvrtkom „Đuro Đaković“ za nastavak projekta generalne revizije tenkova, pokrenutog u vrijeme ministra Ante Kotromanovića. Prema planu, ove će se godine taj projekt i okončati, a nakon toga bi, prema najavama aktualnog ministra obrane Damira Krstičevića, trebao započeti projekt modernizacije tenkova. No na „Đuru Đakovića“ ozbiljno se računa i u najavljenom projektu nabave i modernizacije američkih oklopnih vozila Bradley, što bi prema postojećem planu „Đakoviću“ trebalo donijeti 10-godišnji posao. Tako će Ministarstvo obrane RH biti velika poluga u spašavanju „Đure Đakovića“, koji je krajem prošle godine ponovno visio na rubu stečaja.

O svemu tome porazgovarali smo s Hrvojem Kekezom, predsjednikom Uprave „Đuro Đaković Grupe“.

Nažalost, zadnjih mjeseci dosta se čulo o „Đuri Đakoviću“ u nekakvim drugim kontekstima, koji su bili sve samo ne pozitivni. Da li se to sada polako mijenja?

‘Đuro Đaković Grupa’ je u 2019. stvarno došla – pred kraj 2019. – u jako težak položaj. Čuli ste iz medija, čuli ste izjave ljudi iz Vlade, i bilo je poprilično neizvjesno što će se desiti. U, nekako, zadnjim trenucima je Vlada odlučila stati nama u pomoć i stati na našu stranu – svojom izjavom, svojim državnim jamstvom od 300 milijuna kuna. Država je vjerovala u nas i mi smo sada u postupku izrade ‘Rescue Aid’ programa. To je program tipa ‘once-and-last’. Znači, samo jednom i zauvijek, više ne. Imamo jednu šansu. Taj je ‘Rescue Aid’ morala odobriti i naša Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, ali i Bruxelles, Europska komisija. Taj program naravno slijedi… sadržavat će program restrukturiranja, od kojeg očekujemo, naravno, puno. Vjerujemo u njega i cilj nam je da ‘Đuro Đaković Grupu’, sa svojim kćerima, izvedemo na nekakav put održivosti, uz pomoć države… ovih sredstava, ‘Rescue’ programa, restrukturiranja i svega – da postanemo održivi.

Kad vi očekujete da bi to trebalo proći?

Neke stvari su utvrđene rokovima, neke i ne tako. Konkretno, ovaj tjedan (17.-21. veljače, op.a.) ide zahtjev prema Bruxellesu za ‘Rescue Aid’. Isto tako, ovaj tjedan će ići izbor konzultantske tvrtke. U roku od tri mjeseca moramo usuglasiti program restrukturiranja, napraviti ga i usuglasiti s Ministarstvom gospodarstva. s nadzornim odborom i sa skupštinom. Mjesec dana nakon toga sa Vladom. A dva mjeseca nakon toga – s Europskom komisijom. A sam program restrukturiranja ne može se odraditi brzo. Nažalost. Bilo bi super kad bi mogli krenuti punom parom i odmah riješiti sve. Da su tako mali problemi, da se može tako brzo – to bi nam ukazivalo da nisu veliki problemi. Problemi su ipak veliki. Samo restrukturiranje traje i trajat će. Mislim da ćemo imati negdje u planu restrukturiranja, otprilike… mislim da ćemo imati plan od tri godine. Naravno, neće se dešavati sve istom dinamikom. U te tri godine mislimo riješiti strateškog investitora. U te tri godine mislimo dovesti do kraja sam proces restrukturiranja – prvenstveno tu mislim na proizvodnju, jer nam je sama proizvodnja kamen spoticanja. Ali isto tako će se u prvih šest mjeseci puno toga dešavati, i naravno, i u onih drugih šest mjeseci. Jer mi i Vlada smo pod nekim uvjetima Europske komisije, gdje onoliko koliko budemo imali pomoći od države – u vidu dokapitaliziranja – toliko ćemo morati imati, u istom omjeru, dokapitalizacije od strateškog partnera, ili vlastitog doprinosa, ili jednog i drugog. Tako da će to trajati…

Dobro. Ali to zapravo ipak sada stabilizira postojanje i opstanak Đure Đakovića?

Svakako. Prvo i osnovno, što je bio problem, je blokada. Uspjeli smo naći s dobavljačima različite kompromise i potpisat s njima dogovore – kako bi se s ovom prvom tranšom novaca, koja je krenula, uspjelo sve odblokirati. Znači, odblokirani smo – i ‘Specijalna vozila’, i ‘Grupa’. Isplaćene su zaostale plaće, osigurana su sredstva za plaće za naredna tri mjeseca … I banke smo riješili, dobavljače, kako je dogovoreno. Krenuli su materijali, kako bi što prije… Sad nam je jako veliki pritisak da preko noći… Kako smo ove dane blokade – radilo se s čime se imalo, a malo toga se imalo – sad mi moramo preko noći podići proizvodnju na jedan visoki nivo, kako bi što prije isporučili sav… nedovršenu proizvodnju – a ima je puno. I kako bi u vrlo kratkom periodu mogli uprihodovati nekakvih 118 milijuna kuna, što će nas dodatno osnažiti i dati nam vjetar u leđa da možemo dalje normalno funkcionirati.

Prije pola godine, ili godinu dana, čulo se da je praktički „Đaković“, silom prilika, gotovo pa izašao iz praktične, dnevne, vojne industrije…

Ma ne… Gledajte, vojna industrija je radila u onoj mjeri… Znači, ove revizije – one su se radile. Jedna ekipa ljudi  je neprestano radila. Nama je u stvari najveći lom došao s prestankom financiranja projekata u proizvodnji vagona. Pritom nisu bili ugroženi poslovi na vojnom programu, za naše Ministarstvo obrane, za naše Oružane snage, ali je stala serijska proizvodnja vagona čime, naravno, smo došli u ugrozu za plaće, za likvidnost, za plaćanje dobavljača, i naravno, ugrozu pred našim kupcima, koji su očekivali i rokove isporuke, a nisu se desili.

Što se revizije tenkova tiče – ona je dakle išla cijelo vrijeme. Koliko je njih napravljeno zapravo? Koja je to dinamika?

Iskreno, ne mogu vam dati te podatke. Ne samo što spadaju u taj dio vojnog dijela, nego i u činjenici da sam ja, evo, nekakvih mjesec-dva samo na ovome radnom mjestu. Ali oni idu svojim nekakvim tijekom…

Dobro. Da li je to bio veliki element u poslovanju? Mislim, koji je to postotak – da dobijemo dojam?

Ne, nije bio veliki. Znači, značajni su to novci za ‘Đuru Đaković Specijalna vozila’. Ali, s obzirom na visoku proizvodnju vagona, oni su u postotku činili negdje oko 5 posto ukupne realizacije. U postotku djeluju jako malo, a nama u samom radu, i u našoj realizaciji, su nam svakako bitni i ti poslovi.

Sada je to gotovo, ali se govori o Bradley-ima…

Nastavljaju se revizije tenkova onom dinamikom kako nama Oružane snage dostavljaju svoja vozila. Čuli ste preko medija, tako da, otprilike, ono što vi znate znam i ja – da su ‘BAE Sistemi’ u Americi, da je i njihova Vlada, da su donijeli određene odluke o dostavi našim Oružanim snagama teških oklopnih transportera, i da će bit nekakav cilj da ‘Đuro Đaković’ – kao prvo, radi modernizaciju tih oklopnih transportera, za naše Oružane snage, a postoji ideja u Americi da mi postanemo i ‘hub’ za zemlje u okruženju koje su isto tako opremljene s tim vozilima.

Htio bi, ako imam prilike, reći… Često se u javnosti brkaju neke stvari i postavljaju se pitanja koja, naravno, proizlaze iz nekakvog nerazumijevanja. Zašto sada Bradley? Da li to sad nama remeti neku dinamiku proizvodnje Patria za naše Oružane snage? Malo prije je isto ministar rekao da određene količine Patria će ići, ako bude budžet dozvoljavao. Međutim, Patria je prvenstveno oklopno vozilo za prijevoz i podršku pješaštvu, a Bradley teško oklopni gusjeničar – to su oklopna vozila koja idu sa tenkovskim jedinicama. Znači, jedno sa drugim se ne kosi, u nekakvoj strategiji obrane, i u samoj upotrebi tih vozila. Tako da jedno je za jedne potrebe, a drugo je za druge…

Ako sam dobro shvatio, bili su neki industrijski izvidi Đure Đakovića, njegovih kapaciteta. Koliko vama zapravo treba vremena za savladati takvu novu tehniku? Mislim, to je ipak tehnološki nešto što do sada nismo imali u svojim rukama…

Pa, da… dosta su duge pripreme. Mi ne očekujemo, znači, da će se ove godine nikakvi priljevi… odnosno, nikakvi prihodi desiti. Krenut će se s tim, i to očekujemo, da tamo negdje, pred kraj godine imamo neke bitnije aktivnosti. Dosta će to ovisiti i o samim ‘BAE Sistemima’, koliko će oni nama dati transfer određenih tehnologija i dokumentacije za konverziju… koje će oni nama prebacivati… I o tome će ovisiti brzina usvajanja.

O tome bi trebalo sklapati nekakav poseban ugovor?

Ideja je, znači, bussines koji će se dešavati, će biti ‘goverment-to-goverment’, što znači da će američka država ugovarati s hrvatskom državom – pa da će Hrvatska, Ministarstvo obrane, ugovarati određene usluge sa ‘Đurom Đakovićem’, a ne direktno mi sa Amerikancima.

Ove nove Patrie – govorimo o proizvodnji 19 dodatnih, ili o konverziji već postojećih …

Ono što sam ja čuo iz medija, a nemamo mi službeno… nikakve papire… Radi se o proizvodnji 18 ili 19 novih, ne o konverziji.  Baš proizvodnji novih Patria. Ono što se radi konverzija, s postojećih Patria sa onom izraelskom borbenom stanicom – se i vrši.

To je, dakle, dogradnja s takvom izraelskom stanicom?

Postojeća sa izraelskom, a ovo što me pitate – to je ideja o proizvodnji novih.

Da li bi na njih isto tako išle…

Ne znamo. Nismo dobili od Ministarstva njihove prave želje. Znamo da bi trebalo biti 18, 19 komada, a onda će oni… Pitanje je. Oni će složiti onda potrebe – što koje vozilo treba imat na sebi kao opremu.

Kada očekujete da bi se to moglo konkretizirati?

Isto ove godine bi se trebalo ući u dogovore, u potpisivanje ugovora, u pripremu proizvodnje. Obzirom da je prošlo par godina otkako smo zadnje izbacili kao novogradnju, isto će trebat… minimalno šest do osam mjeseci da bi se nekakve pripreme odradile, priredila proizvodnja, naručili materijali, i sve ostalo. Tako da opet će se svesti… tu negdje oko kraja godine. Obično je tako.

Držimo palčeve da sve bude po planu…

Mi bi bili zadovoljni da se to tako i desi, zato što, svakako, ova godina je puna vagona. Knjige su pune za ovu godinu i velikim dijelom za iduću – tako da ćemo paralelno s time raditi ove pripreme i onda krenuti punom parom… Što se tiče vojnog programa u ovoj godini još imamo tenkova za generalne remonte, revizije, tako da ćemo imati i na tome raditi.

Što je s izvozom Patria za treća tržišta? Da li je to projekt koji je i dalje na stolu?

Ja se moram ispričati. Dakle, ja sam mjesec-dva tek predsjednik Uprave. Međutim, ono što ja znam, i što sam se već sastao s ljudima iz Kuvajta… Ono glavno što je bilo je bilo da smo mi bili na natječaju u Kuvajtu. Nažalost, taj natječaj – ili na sreću, kako god hoćete – znači, nikada kuvajtska Vlada, njihovo Ministarstvo obrane, nije zaključilo natječaj, niti su koga izabrali. Oni su jednom pali, na tom natječaju, sami sebi, u svojim problemima. Dosta je velika korupcija tamo, dosta su velike afere, i na kraju je praktički taj natječaj ostao… neću reći zauvijek, ali – otvoren do daljnjega. Što će se desiti, ne znam. Ono što bi se moglo nešto drugo desiti to je da finska Patria ima određene potrebe. Prodala je vozila slična ovome, s manje osovina, prodala je gore, u ove zemlje – ne znam, Litva, Latvija, tako nešto… I iskazali su interes za našim kapacitetima, u nekom obliku suradnje. Ja vam ne mogu sad reći, u ovom trenutku, da li ćemo mi… ako dođe do posla, raditi tipa, ‘roh-bau’ do neke faze vozila, pa voziti u Finsku, pa oni završavat… Ili ćemo možda mi dio napravit, oni dio… Ali u svakom slučaju, to priželjkujemo. To nam je nešto interesantno.

Kad ste spominjali strateškog partnera – to je strateški partner iz sfere… više ove civilne proizvodnje, ili iz nečeg vojnog? Ili i jedno i drugo se gleda?

Da bi zadovoljili uvjete koje nam postavlja Europska komisija… Njima nije nužno kako ćemo to izvesti. A sama provedba programa restrukturiranja, ispitivanja interesa, i tako dalje, će nas voditi u smjeru… jer mi sebi nemamo vremena. Rekli smo da je to mjera ‘sad i nikad više’. Mi sebi ne možemo dozvoliti da imamo jednu ideju, jedan pravac, i da onda to padne u vodu. Znači, mi ćemo imati par alternativnih pravaca, pa ćemo pokazati. Da malo pojednostavnimo… Ako nađemo strateškog investitora, grupu koja je naslonjena na vagonsku proizvodnju – naravno, onda će to bit to. Ako budemo s Ministarstvom obrane imali nekakve ideje, zajedničke, oko nekog strateškog partnera koji je vezan za vojnu industriju, onda ćemo ići u tom smjeru. A možda će to sve biti kombinirano – jedni u jedno, drugi u drugo. Sve ovisi o samim investitorima. Imamo i alternativu. Ukoliko se ne pojavi nitko, u onim potrebnim iznosima… Onda ćemo to rješavati djelomično strateškim investitorom, a djelomično vlastitim doprinosima. To je mjera koja je takva kakva je, i to su nam prezentirali oni u Bruxellesu, kad smo bili… To je da određena društva, koja nisu ovako u fokusu – govorimo o energetici i infrastrukturi, i o ‘Đuro Đaković Strojnoj obradi’, da oni mogu isto biti predmet neposredne prodaje… Znači, ne strateškog partnera koji kupuje grupu, da bi imao ‘Strojnu’, nego da kupi baš samo ‘Strojnu’… Tako da su i to alternative. I, naravno, ostaje ‘Đuro Đaković Grupa’… kao takva ima dosta nekorištene imovine. Mislim tu i na opremu, i građevine, i nekretnine, i zemlju. I tu ćemo nekakav doprinos naći. Znači, radit ćemo sve što možemo da izvedemo na pravi put. 

Prema posljednjim informacijama, opremanje barem jednog BOV Patria CRO s daljinski upravljanom oružnom stanicom od 30 mm kasnit će dobrih 6 mjeseci. Naime, kako je u subotu, 30. studenog, objavio Jutarnji list, pripadnici HKoV-a ovih su dana završili testiranje prvog DUOS kalibra 30 mm s integriranim protuoklopnim raketnim sustavom UT30MK2, te se primopredaja te prve Patrije očekuje početkom veljače.

„Na vojnom poligonu obavljeno je testiranje stanice. Pucano je iz topa te je ispaljeno i nekoliko raketa Spike, koje su pogađale tenk kao metu. Kako doznajemo, testiranje je uspješno završeno i hrvatski su zapovjednici iznimno zadovoljni mogućnostima stanice. Osim topa kalibra 30 mm na stanicu je integrirana daljinski upravljana strojnica od 7,62 mm, protuoklopni vođeni raketni sustav, bacač dimnih kutija od 76 mm tipa Wegmann, panoramska motrilačka dnevno-noćna sprava zapovjednika te stabilizirana dnevno-noćna ciljnička sprava“,

piše Jutarnji list, objašnjavajući potom i daljnju proceduru: „Nakon obavljenog testiranja vozilo Patria s ovom stanicom ide u Đuro Đaković u Slavonski Brod, gdje će se instalirati sva dodatna oprema“. Kako do sada nije bilo govora o sudjelovanju „Đure Đakovića“ u ovome poslu, nego tek o tvrtki DOK-ING kao „ugovornom partneru tvrtke Elbit koji pruža potporu kod integracije sustava“, samo spominjanje posrnulog slavonsko-brodskog diva zanimljiv je moment u trenutnim pokušajima njegovog spašavanja i umjetnog održavanja na životu do eventualnog mega-posla oko modernizacije Bradleya i ulaska BAE Systems u vlasništvo kompanije.

Već smo ranije pisali o kašnjenju ugradnje DUOS 30L na BOV Patria CRO, za koje je Ministarstvo obrane okrivilo isključivo izraelsku tvrtku Elbit, koja je „kasnila u proizvodnji i dostavi sustava“, kao i o tome da prije kupovine DOUS-a od Elbita sustav nije testiran na vozilima Patria. To se lijepo vidi i na videu kojeg je u subotu objavio Jutarnji list, pod nazivom „UT30MK2 Fire Demo“. Radi se o tvorničkoj prezentaciji održanoj 10. srpnja u pustinji Negev, Država Izrael, na koju je bila pozvana hrvatska delegacija predvođena generalom Tihomirom Kundidom, te  kojoj su prisustvovali i predstavnici hrvatske tvrtke Luveti kao zastupnici izraelskog Elbita. Za pomoć oko organizacije ovog tvorničkog testiranja Ministarstvo obrane zamolilo je u svibnju ove godine direktora izraelske agencije SIBAT – pomoćnik ministra za materijalne resurse Roman Mikulić tražio je i dobio od SIBAT-a potporu u realizaciji ugovora s Elbitom. Naime, na temelju te zamolbe direktor SIBAT-a je održao sastanak s predstavnicima Elbita, te dogovorio da se u srpnju provedu već spomenuta tvornička testiranja. Portal Obris.org već je neko vrijeme u posjedu fotografija s tog testiranja, na kojem je umjesto BOV Patria CRO sudjelovalo Elbitovo vozilo Pandur II u aktualnoj češkoj izvedbi poduzeća Excalibur Army. Za razliku od BOV Patria, s tim vozilom Elbit već ima iskustva – a integracija kupole Elbit UT30MK2 (u izvedbi brazilskog vezanog poduzeća Ares) provodi se za indonezijske naručitelje. Kako je u srpnju ove godine uspješno provedeno tvorničko testiranje, Ministarstvo obrane očekivalo je da će i hrvatski DUOS 30L u kolovozu biti spakiran i upućen u RH na ugradnju. To je, međutim, kasnilo, pa je kasnila i ugradnja, a time je izostao i pokazni primjerak BOV Patria CRO s DUOS 30L na vježbi „Udar 19“.

Srpanj 2019. – pripreme za tvorničko testiranje

Bude li sve prema planu, u veljači sljedeće godine HKoV će dobiti prvo BOV Patria CRO s DUOS 30 mm. Nakon toga bi trebala uslijediti ugradnja i preostalih oružnih stanica na još ukupno 7 Patria. Na prvom testiranju BOV Patria s ugrađenom DUOS 30L, koje je ovih dana provedeno na jednom vojnom poligonu u RH, prema pisanju Jutarnjeg lista ispaljeno je i nekoliko raketa Spike, izraelskog proizvođača Rafael.

Upravo je danas Ministarstvo obrane u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavilo poziv za nabavu raketa dugog dometa Spike LR ili jednakovrijedne rakete. Procijenjena vrijednost ove nabave je 8.008.000,00 kuna, no koliko komada MORH misli nabaviti – nije poznato, nego u dokumentaciji koja prati ovu nabavu stoji tek da „naručitelj zadržava pravo uskladiti količinu raketa da iznosa ukupno osiguranih financijskih sredstava temeljem najniže jedinične cijene“. Rok za dostavu ponuda je 8. siječnja 2020. godine do 13 sati, a krajnji rok isporuke raketa je 30. lipnja 2020. godine, i to u VSK „Borik“ u Velikoj Buni.

Doduše, ako je za vjerovati podacima s interneta koji pojedinačnu cijenu raketa Spike LR procjenjuju na oko 140.ooo USD, odnosno oko 940.716 kuna (prema tečaju od 6,72 HRK za USD) – spomenuti ukupni novčani iznos raspoloživ za ovu kupovinu na grubo bi pokrio nabavu tek oko 8 projektila Spike LR, odnosno jednu bojnu izvedbu rakete po predviđenoj kupoli Elbit oružnog sustava za Hrvatsku. Nadajmo se da je tu ipak riječ tek o prvoj od više narudžbi, budući da se ipak standardno po pojedinom sustavu nabavlja barem desetak projektila.

Rafael je svoje Spike-rakete izložio na sajmu “ASDA 2019” u Splitu

Kada je početkom mjeseca listopada na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ u Slunju održana vježba „Udar 19“, mnogi su bili razočarani jer nije bila prezentirana prva Patria s daljinski upravljanom oružnom stanicom od 30 mm. Ovu premijeru je u proljeće ove godine najavio brigadni general Tihomir Kundid, no nažalost do nje nije došlo. Zašto i kada će – upitali smo Ministarstvo obrane, i danas dobili odgovor.

Uz napomenu da je riječ o „složenom i dugotrajnom projektu“, gdje se nastoji dostići njegov „kvalitetan i sveobuhvatan završetak“, Ministarstvo obrane odgovornost za kašnjenje u nabavi i ugradnji DUOS 30 mm prebacuje na odabranog ponuđača, izraelski Elbit Systems.

„Do kašnjenja u ugradnji daljinski upravljanih oružnih sustava 30 mm s integriranim lanserom protuoklopnog raketnog sustava (DUOS 30L) i pojedinih njegovih dijelova na bazno vozilo BOV Patria došlo je zbog kašnjenja u proizvodnji  i dostavi sustava od strane proizvođača, tvrtke Elbit“,

odgovorila je na upit portala Obris.org Samostalna služba za odnose s javnošću MORH-a. Do sada su kružile glasine da osnovni problem leži u kompliciranoj integraciji sustava Elbitove stanice na BOV Patria CRO, za što je zadužena tvrtka DOK-ING, koja s takvim poslovima nema iskustva. U MORH-u pak kažu da je

„za proizvodnju i ugradnju sustava DUOS na vozilo BOV Patria odgovorna tvrtka Elbit, tj. kompletan proces ugradnje izvode djelatnici tvrtke ELBIT, a tvrtka DOK ING je ugovorni partner tvrtke ELBIT koji pruža potporu kod integracije sustava“.

Ministar Krstičević na ovogodišnjoj izložbi “ASDA 2019” razgledao je vozilo s Elbitovom stanicom UT30MK2 i MT30

Budući da ugradnja DUOS 30 mm barem na prvo vozilo još nije završena, MORH za sada ne može naplatiti ni penale za kašnjenje posla. No čini se da Elbitu to ne gine, jer „sukladno Ugovoru, penali zbog kašnjenja isporuke se naplaćuju kod prijema svake pojedine stavke isporuke koja je u kašnjenju“.

Trenutno je u tijeku integracija prve stanice UT30MK2 CRO na bazno BOV Patria, nakon čega slijedi završno kompletno opremanje. Nažalost, to neće biti do kraja ove godine, već je očito riječ o puno većem kašnjenju, budući da Ministarstvo obrane kaže:„potpuno kompletiranje prvog vozila BOV Patria s ugrađenim sustavom DUOS očekuje se u prvoj polovici 2020. godine, kada se planira i promocija završetka opremanja prvog vozila“. Štoviše, tijekom sljedeće godine bi u optimističnoj službenoj varijanti trebala biti okončana ugradnja svih daljinsku upravljanih oružnih stanica na BOV Patria CRO.

„Prema dosadašnjoj dinamici,  izvršenje ugovornih obveza tvrtke ELBIT i kompletiranje svih osam BOV Patria izgledno je očekivati tijekom 2020. godine, te će po uspješnom završetku projekta svih osam Patria biti prezentirano javnosti“,

najavljuju iz Ministarstva obrane, iako bi se – sudeći prema dosadašnjem iskustvu – lako moglo dogoditi da se „dinamika“ protegne i na 2021. godinu.

Poražavajuća je činjenica da niti 12 godina od početka nabave BOV Patria MORH i OS RH nikako ne uspijevaju privesti kraju opremanje tih oklopnih vozila odgovarajućim oružnim stanicama. Sam projekt opremanja BOV Patria CRO s daljinski upravljanim oružnim sustavom 30 mm s protuoklopnim vođenim raketnim sustavom (DUOS 30L) vuče se već 4 godine – sada već daleke 2015. godine, Ministarstvo obrane na čelu s tadašnjim ministrom Antom Kotromanovićem pokrenulo je taj projekt, i od saborskog Odbora za obranu dobilo zeleno svjetlo za posao. Prema tadašnjem planu, prvi BOV Patria CRO trebao je biti opremljen s DUOS 30L već 2016., dok je nabava i ugradnja preostalih 7 oružnih stanica trebala biti tijekom 2017. godine. Ministarstvo obrane je te 2015. godine za spomenuti projekt namijenilo ukupno 114 milijuna kuna. Natječaj za kupovinu DUOS 30 mm objavljen je posljednjeg dana srpnja 2015. godine, i trajao je – iz neobjašnjivih razloga – pune dvije godine. U srpnju 2017. konačno je objavljeno da je natječaj okončan, te da je među 3 zainteresirana ponuđača (Elbit, Rafael i Đuro Đaković) odabran izraelski Elbit Systems kao najjeftiniji ponuđač – ponuda od 93.616.485,00 kn s PDV-om bila je povoljnija od Rafaelove (106.125.000,00 kn s PDV-om) i puno povoljnija od Đakovićeve (211.446.681,25 kn s PDV-om). Ovaj odabir pratili su i medijski napisi o sumnjivom testiranju Elbitove stanice UT30Mk2, ali i novo kašnjenje – ovoga puta ugovor s Elbitom nije potpisan, kako se prvotno najavljivalo, do kraja kolovoza 2017. godine, nego tek početkom 2018. godine. Sada kasni i opremanje i ugradnja DUOS 30L na prvo BOV Patria CRO, pa umjesto u rujnu 2019. godine, prva od 8 takvih Patria trebala bi biti kompletirana tek u prvoj polovici 2020. godine – „samo“ 13 godina nakon što je MORH izabralo vozilo Patria AMV 8×8 za novo vozilo Hrvatske kopnene vojske.

Nakon ovakvog iskustva, samo se naivni mogu čuditi problemima te otezanjima s nabavom novog borbenog aviona za HRZ.

Godinu dana nakon vježbe „Velebit 18“, vojni poligon na Slunju danas su krasili slični prizori. Za visoke je goste upriličen završni prikaz međunarodne vojne vježbe „Udar 19“, koja je ujedno poslužila i za završno certificiranje mehanizirane satnije iz sastava motorizirane bojne „Pauci“, te motorizirane satnije iz sastava motorizirane bojne „Vukovi“, koje će krajem godine otići u NATO-zadaću ojačanja prednje prisutnosti (eFP) u Litvi. Ukupno je u vježbi, koja je počela još 23. rujna i završava sutra, 4. listopada, sudjelovalo 960 vojnika. „Današnjom vježbom proveli ste završnu obuku integracije i ocjenjivanja deklariranih snaga, te jačanje interoperabilnosti između Hrvatske vojske, njezinih saveznika i partnera“, istaknuo je zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, general-bojnik Siniša Jurković, dok je načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov rekao da je vježba pokazala kako su svi pripadnici i postrojbe spremni za zadaće koje su pred njima: „Obuka koju ste prošli jamac je da ćete u međunarodnom okruženju djelovati onako kako ste se obučavali i uvježbavali, te da ćete biti sposobni odgovoriti na zadaće koje vas očekuju“. Šundov je još naglasio i kako je ova vježba izravan rezultat kvalitetne obuke i uspješnog vođenja te zapovijedanja tijekom obučnih procesa.

Ove je godine vježba „Udar 19“, koja se inače provodi na godišnjoj razini kao vježba ojačane bojne HKoV-a, prvi puta imala i međunarodni karakter. Naime, osim pripadnika OS RH, u njoj su sudjelovali i pripadnici Oružanih snaga Republike Poljske, koji su za potrebe ove vježbe na Slunj došli s 5 borbenih vozila tipa Rosomak. Radi se o poljskoj varijanti borbenog vozila Patria, a danas su se na Slunju mogli vidjeti poprilično specifični primjerci poljskog samohodnog minobacačkog  sustava Rosomak-Rak 120 mm. Na podvozje Patria AMV 8×8 ovdje je postavljena varena čelična kupola tvrtke Huta Stalowa Wola (HSW) u kojoj je minobacač od 120 mm sa stražnim punjenjem. Riječ je o oružju čija je cijev dužine 25 kalibara, dok njegov automatski punjač sadrži 20 granata (uz još 26 granata pohranjenih u unutrašnjosti vozila). Ovo oružje može ispaliti 6 do 8 granata u minuti, s dometom od 500 metara do maksimalno 12 kilometara, te elevacijom od -3 stupnja do +80 stupnjeva u punome krugu. Ova specijalizirana vozila nalaze se u naoružanju poljskih Oružanih snaga od srpnja 2017. godine, a prema ugovoru iz travnja 2016. ukupno je bila naručena proizvodnja njih 64 za potrebe Kopnene vojske Republike Poljske.

Brigadni general Tihomir Kundid, direktor vježbe “Udar 19”

No vježba „Udar 19“ bila je u javnosti željno iščekivana zbog najave iz ožujka ove godine. Naime, tada je u intervju za „Hrvatski vojnik“ brigadni general Tihomir Kundid, ujedno i direktor vježbe, najavio premijerno pokazivanje nove opreme – dugo iščekivanog borbenog vozila Patria s izraelskom daljinski upravljanom oružnom stanicom od 30 mm.

„Prva Patria s daljinski upravljanom oružnom stanicom 30 mm bit će isporučena tijekom lipnja ove godine, nakon provedenih ispitivanja o sukladnosti sa zahtijevanim taktičko-tehničkim značajkama. Obuka instruktora, mehaničara za održavanje oružnog sustava te tehnologa počet će za nekoliko tjedana. Sustav ima složenu arhitekturu, ali prilagođen je korisniku te ne zahtijeva dugo vrijeme osposobljavanja za uporabu. Dakle, predviđena su dva tjedna obuke da bi korisnik dosegnuo operativnu razinu uporabe DUOS-a 30 mm. Na vježbi ‘Udar 19’ bit će predstavljeno uvođenje tog sustava u operativnu uporabu“,

najavio je 7. ožujka ove godine general Kundid, u Hrvatskom vojniku broj 573. No danas o Patriji s DUOS 30 mm nije bilo ni riječi, čime su potvrđene u zadnje vrijeme učestale glasine o kašnjenju ovog cijelog posla.

Elbitova oružna stanica UT30 na sajmu ASDA 2011

Kako smo već ranije pisali, Ministarstvo obrane RH odlučilo je još 2017. godine o nabavi 8 komada daljinski upravljane oružne stanice 30 mm s integriranim protuoklopnim raketnim sustavom (DUOS 30L) i ugradnjom na bazno vozilo BOV Patria CRO od izraelskog ponuđača ELBIT Systems. Posao kupovine 8 oružnih stanica Elbit UT30 vrijedan je čak 93,6 milijuna kuna, uključujući PDV, a prve najave iz MORH-a govorile su o sukcesivnoj isporuci DUOS-a do kraja 2018. godine, što se onda krenulo otezati i već debelo ušlo u sam kraj 2019. godine. Neslužbene informacije govore o iznimno kompleksnoj ugradnji DUOS-a na BOV Patria, zbog čega kasni i isporuka ovog prvog, pokaznog vozila. Ove komplikacije i ne čude, uzme li se u obzir da je, prema pisanju Jutarnjeg lista, testiranje Elbitove oružne stanice UT30Mk2 kao prvorangirane u MORH-ovom javnom natječaju provedeno tek u dva navrata, i to jednom u tvorničkom pogonu, a drugi put na vojnom poligonu, te niti jednom na hrvatskom vozilu Patria.

*Photo (osim posljednje): MORH/M.Čobanović

Nakon 2,5 godine duge trakavice o opremanju 8 BOV Patria daljinski upravljanom oružnom stanicom 30 mm opet se čini kao da toj priči ide kraj. Iako je Ministarstvo obrane u odgovoru za portal Obris.org ljetos izričito najavilo potpisivanje ugovora s izraelskom tvrtkom Elbit Systems Land and C4I Ltd. za nabavu i integraciju oružne stanice UT30Mk2 „u nekoliko idućih dana, a najkasnije do početka kolovoza 2017. godine“, to se nije dogodilo, već su se i krajem ljeta i tijekom jeseni „polirali“ uvjeti ugovora. No sudeći prema današnjoj odluci Vlade o osiguranju financijskih sredstava za ovaj posao, čini se da je i sklapanje ovoga posla konačno pri kraju.

Naime, Vlada RH je na prvoj ovogodišnjoj, inače 74. po redu sjednici usvojila „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2019. godini, za sklapanje Ugovora o nabavi Daljinski upravljane oružne stanice 30 mm s integriranim protuoklopnim raketnim sustavom UT30Mk2 CRO integrirane na bazno vozilo Patria AMV 8×8 CRO“. Državni tajnik u Ministarstvu financija Željko Tufekčić tek je šturo objasnio o čemu se radi:

„Ovom se odlukom daje suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna RH u 2019. godini za sklapanje ugovora o nabavi daljinski upravljane oružne stanice 30 mm s integriranim protuoklopnim raketnim sustavom, integrirane na bazno vozilo Patria. Potrebna sredstva osigurana su na razdjelu Ministarstva obrane u državnom proračunu RH za 2018. i projekcijama za 2019. i 2020. godinu. Člankom 44 stavkom 2 Zakona o proračunu propisano je da proračunski korisnik može preuzeti obveze po ugovoru koji zahtijeva plaćanje u sljedećim godinama uz suglasnost Vlade, a na prijedlog ministra financija, stoga se predlaže donošenje ove odluke“.

Tufekčić je ovim obrazloženjem dostigao novu razinu netransparentnosti, budući da nije spomenuo ni sumu za koju se traži odobrenje, a niti dinamiku plaćanja. Svejedno su ministri automatski glasali „ZA“.

U Vladinom popratnom dokumentu stoji da je riječ o suglasnosti Ministarstvu obrane za „preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2019. godini, za sklapanje Ugovora o nabavi Daljinski upravljane oružne stanice 30 mm s integriranim protuoklopnim raketnim sustavom UT30Mk2 CRO integrirane na bazno vozilo Patria AMV 8×8 CRO u ukupnom iznosu od 93.491.485,00 kuna“. Ova ukupna vrijednost ugovora uključuje i PDV, i za 125 tisuća kuna je manja od vrijednosti o kojoj je Ministarstvo obrane govorilo u odgovoru portalu Obris.org u srpnju prošle godine (kada je vrijednost ovog posla iznosila 93.616.485,00 kn s PDV-om).

PATRIA CRO s oružnom stanicom 12,7 mm na mimohodu 2015.

„Iznos u kunama temelji se na tečaju 1 USD = 7,17 kn te je podložan korekciji u cijeni u slučaju promjene odnosa valuta za +/- 5%, a prema srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa. Potrebna sredstva osigurana su na Razdjelu Ministarstva obrane, projektu K545043 BORBENO OKLOPNO VOZILO u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2018. godinu i projekcijama za 2019. i 2020. godinu (Narodne novine, br. 124/17)“, stoji u popratnom Vladinom dokumentu. Kada se i stvarno baci pogled na spomenutu stavku državnog proračuna, vidi se kako je 2016. za BOV Patria bilo utrošeno oko 5,5 milijuna kuna, da je u 2017. tu bilo planirano tek oko 3,8 milijuna, a za 2018. još 4,4 milijuna kuna. U projekcijama ove proračunske stavke za 2019. godinu vidi se nagli rast planiranih sredstava na oko 100,8 milijuna kuna, da bi se ti planovi onda 2020. godine spustili na oko 12,2 milijuna kuna. Naravno, zahvaljujući lošoj razlučivosti javno dostupnih proračunskih podataka, nije jasno koliko se od svih ovih novaca zapravo tiče posla pribave DUOS 30 mm, a koliko tu otpada i na neke druge rashode vezane uz vozila Patria AMV u službi Oružanih snaga RH.

Za sada se kao izvođača radova instalacije ovih oružnih kupola neslužbeno spominje tvrtku Luveti d.o.o. iz Zagreba, a „Rok isporuke predmetne opreme je u 2019. godini“, napominje se u Vladinoj odluci, čime će cijeli posao opremanja 8 primjeraka borbenih vozila Patria AMV s 30 milimetarskom oružnom stanicom kasniti „samo“ 3 godine. Naime, kako je to u lipnju 2015. iznijela tadašnja zamjenica ministra obrane Višnja Tafra pred saborskim Odborom za obranu, te 2015. trebalo je dovršiti javni natječaj i odabir ponuđača, te isplatiti predujam od oko 14 milijuna kuna. Tadašnja je želja bila: „U 2016. godini planirana je nabava i ugradnja jednog sustava i osigurano je negdje oko 14 milijuna i 250 tisuća kuna, i u 2017. planirana je nabava i ugradnja 7 sustava za 85 milijuna 750 tisuća kuna“. Krajem srpnja prošle 2017. godine MORH nam je na upit odgovorio ponešto drugačije: „Potpisivanje ugovora se očekuje do početka kolovoza 2017. Vatrene stanice bit će isporučivane sukcesivno do kraja 2018. godine, a konkretni rokovi isporuke bit će definirani ugovorom i teći će od datuma stupanja ugovora na snagu“. Dakle, sada je na snazi treći po redu iskaz dinamike radova ugradnje DUOS 30 mm – ako do sklapanja tog ugovora stvarno i dođe, a ništa se opet ne promijeni u hodu.