Od 3. veljače ove godine 3 neizgrađena obalna ophodna broda – Karlobag, Opatija i Skradin – upisani su u Upisnik brodova Oružanih snaga Republike Hrvatske, potvrdili su jučer za Dnevnik Nove TV Ministarstvo obrane RH i Ministarstvo prometa i veza. Budući da brod i brod u gradnji koji je upisan u Upisnik brodova Oružanih snaga Republike Hrvatske ne može istovremeno biti upisan i u Upisnik brodova, time je MORH praktički preuzeo OOB-ove od Brodosplita.

MORH tvrdi da je sve po zakonu. Naime, u skladu s odredbama Ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. (BSO), „u slučaju poteškoća u poslovanju tijekom izvršenja Ugovora obvezno je predmet nabave u zatečenom stanju zajedno s poslovnim kapacitetima i svom opremom staviti na raspolaganje Ministarstvu obrane“.

„Budući da je BSO 2. listopada 2025. godine dospio u blokadu, dakle nastupile su poteškoće u poslovanju, ponajprije zbog nelikvidnosti i nad njim je otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-2590/2025 od 28. studenog 2025., sukladno predmetnom Ugovoru stvorili su se uvjeti za ispunjenje ugovornih obveza. S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da je Ministarstvo obrane ispunilo sve financijske obveze prema BSO-u i da nema nikakvih dugovanja iz Ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova, Ministarstvo obrane provelo je upis preostala tri obalna ophodna broda u Upisnik brodova Oružanih snaga,”

navodi se u očitovanju Ministarstva obrane.

Tri broda u gradnji – Karlobag, Skradin i Opatija – bili su upisani u Upisnik brodova Republike Hrvatske u siječnju 2021. godine na zahtjev brodograditelja Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. od strane Lučke kapetanije Split na čijem području nadležnosti se nalazi brodogradilište. Tadašnji ministar obrane Mario Banožić učestalo je osporavao vlasništvo Brodosplita nad ovim brodovima u gradnji, splitski Upravni sud je presudio u korist Brodosplita, da bi se onda MORH žalio.

Upravo na dan kada je BSO dospio u blokadu, Ministarstvu obrane poslao je dopis o jednostranom raskidu ugovora o gradnji preostala tri broda. Zbog toga je MORH bio prisiljen, tvrde, zaštititi svoju imovinu, a pravni postupak protiv BSO se nastavlja u cilju preuzimanja obalnih ophodnih brodova.

Ministar obrane Ivan Anušić do sada je u nekoliko navrata spominjao moguće nastavke gradnje ova 3 OOB-a – jedna od mogućnosti koja se razmatra je da njihova gradnja bude dio paketa nabave novih korveta za potrebe HRM-a, na što bi se obvezao budući prodavatelj/graditelj budućih brodova. Druga mogućnost je da se gradnja nastavi u nekom od domaćih brodogradilišta, neovisno o nabavi korveta. Kao jedno od potencijalnih brodogradilišta učestalo se spominje šibenska Iskra, koju je nedavno obišao upravo ministar Anušić u pratnji slovenskog ministra obrane.

Za sada se još uvijek nije oglasio Brodosplit, ali teško da je pravna bitka za 3 neizgrađena OOB-a ovim potezom Ministarstva obrane završila.

* Photo: MORH/ J. Kopi

Brodosplitovo Brodogradilište specijalnih objekata je u četvrtak 02. listopada pisanim putem obavijestio Ministarstvo obrane RH o jednostranom raskidu ugovora o gradnji preostala tri obalna ophodna broda za potrebe HRM, odnosno Obalne straže. Informaciju koju je jutros ekskluzivno objavio Jutarnji list tijekom dana je potvrdio i glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić. Zahtjev da se, u skladu sa sporazumom potpisanim na primopredaji broda “Umag”, izgrade svi brodovi iz serije bez ikakve dobiti, ali i bez gubitka zbog porasta troškova, koristeći troškovnu metodu izračuna, MORH nije poštovao iako bi u slučaju prihvaćanja brodovi u seriji bili znatno jeftiniji od tržišne cijene, tvrde iz Brodosplita. Prema Brodosplitu, analiza vještaka pokazala je da su od sklapanja ugovora 2. prosinca 2014. do sklapanja “Dodatka 4” 17. veljače 2020. godine troškovi porasli 79,03 posto i da je 2022. tržišna vrijednost ovakvih obalno-ophodnih brodova na svjetskom tržištu bila 20-ak milijuna eura, što je dva i pol puta više nego 2014. Tada su tvrdili da je u to vrijeme plaćeno 70 posto ukupne vrijednosti ugovora, i to po cijenama iz 2014., a zbog proteka vremena taj je iznos pokrivao samo 47 posto stvarnih troškova,objavio je Jutarnji list. Ministar obrane Ivan Anušić tijekom jutrošnjeg obilaska nove kantine u vojarni u Petrinji potvrdio je Brodosplitov raskid ugovora:

“Istina je, ali ništa to nije senzacionalno. Raskidanje ugovora od strane gospodina Debeljaka je jedan poslovni potez i taktika.”

Anušić je rekao da je Ministarstvo obrane prije nekoliko mjeseci započelo pregovore s Brodosplitom o gradnji preostala tri obalna ophodna broda, koja su na oko 30 do 40 posto završenosti: “E onda dolazimo do problema, a taj problem se zove cijena.”

Iz MORH-a tvrde da je tijekom brojnih razgovora vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak imao neutemeljeno visoke financijske zahtjeve, a kako bi se utvrdio odnos između realiziranih radova i troškova te koliko je novca još potrebno izdvojiti za završetak brodova, angažirani su timovi vještaka s Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Hrvatske brodogradnje Jadranbrod koji su potom radili vještačenja. Dok Jutarnji l ist nslužbeno tvrdi da nalazi vještačenja idu u prilog tvrdnjama Ministaarstva obrane, Tomislav Debeljak poručuje da su sva vještačenja napravljena u proteklom razdoblju pokazala isti zaključak – troškovi gradnje nedvosmisleno su porasli:

“Pozivamo MORH, koji se poziva na ista vještačenja, da ih objavi jer nas kao ugovornog partnera stavlja u nepovoljan položaj to što podaci ‘cure’ iz provjerenih izvora, a mi smo obvezni poštivati klasificiranost ugovora.”

Anušić i Debeljak na ovogodišnjem vojnom sajmu ASDA

Anušić mu je jutros odgovorio kako su dvije neovisne institucije procijenile ostatak radova na cijenu koja se za 20 milijuna eura razlikuje od onoga što traži Brodosplit.

“Bilo je jasno da ćemo mi taj ugovor zaustaviti, ali on (Debeljak) nas je preduhitrio i raskinuo ugovor. Ja to potpisati ne mogu i neću jer bi to bilo na štetu Ministarstva obrane, Vlade i proračuna Republike Hrvatske,”

rekao je ministar obrane, najavivši daljnju pravnu borbu, prvenstveno za preuzimanje tri broda i nastavak izgradnje po povoljnijim cijenama u nekim drugim brodogradilištima u Hrvatskoj. Naravno, upitno je koja to brodogradilišta u Hrvatskoj imaju iskustvo gradnje vojnog broda.

Brodosplit je 23. rujna na svojoj web-stranici objavio da je za dovršetak i isporuku preostalih OOB-ova potrebno provesti radove na dovršetku pojedinih sustava, zatim sveukupnom opremanju, polaganju u more, puštanju sustava u pogon, ispitivanjima u luci, potom plovidbi i konačno bojnome gađanju iz oružnih sustava. “Da bi se taj proces nastavio, nužno je postići suglasje oko prihvatljivosti povećanih troškova nastalih tijekom gradnje brodova u seriji, od početka njihove izgradnje do same isporuke,” stoji u objavi Brodosplita, u čijem se nastavku navodi i primjer troškova za OOB-32 “Umag”:

Jedan od OOB-ova u izgradnji (Photo: Brodosplit)

“Radi objektivne usporedbe, ističemo kako je MORH za prvi brod u seriji, OOB-32 Umag, isporučen u siječnju 2025. godine, platio 13 milijuna eura s PDV-om, i to prema ugovornim stavkama iz 2014. godine, dok je tržišna vrijednost usporedivog broda u 2024. godini iznosila 28,5 milijuna eura s PDV-om. Naši stvarni troškovi gradnje OOB-32 Umag iznose 23,4 milijuna eura s PDV-om.”

Tako je nakon punih 11 godina ideja o izgradnji novih obalnih ophodnih brodova u domaćem brodogradilištu došla vjerojatno do svoga kraja. Portal Obris.org je od samoga početka tvrdio da je to loš plan, iznoseći cijeli niz razloga zašto Brodosplit nije u stanju izgraditi nove brodove za HRM. U međuvremenu se sastančilo, natezalo, razgovaralo, tužilo zbog vlasništva nad brodovima u izgradnji, sazivan  je oko toga čak i saborski Odbor  za obranu. Očito nitko iz toga nije ništa naučio.

Zadnjih su dana pažljivijim prolaznicima u nedalekom Trstu za oko mogla  zapeti dva izuzetno zanimljiva izvanobalna ophodna plovila. Riječ je o brodovima Syphax (P611) i Hannon (P612) – oba tipa MSOPV 1400, po dizajnu nizozemske kuće Damen Shipyards, a sagrađena u njihovom brodogradilištu Șantierul Naval Galați (SNG) odnosno Damen Shipyards Galați na Dunavu, u istoimenom gradu Galați na istoku Rumunjske. Riječ je brodovima iz druge generacije vrlo zanimljivih izvanobalnih ophodnih brodova renomiranog nizozemskog dizajnera i proizvođača, čija se cijena za Tunis procjenjivala na oko 50 milijuna USD po komadu.

Dok je Tunis još 2016. od nizozemskog brodograditelja naručio ukupno četiri izvanobalna ophodna broda tipa MSOPV (Multi Service Offshore Patrol Vessel) 1400, ova su plovila građena u dva paketa, po dva broda u svakome. Pri tome, u Trstu se ovih dana može vidjeti drugi brod iz prvog paketa (Syphax (P611)), te prvi brod iz drugog paketa – već spomenuti Hannon (P612). Kako se navodi, limovi za prva dva broda bili su rezani od 13. prosinca 2016., da bi kobilice bile položene 7. ožujka 2017. godine, Prvi brod Jugurtha (P610) počeo je svoja završna ispitivanja u veljači 2018. i njegova je isporuka izvedena početkom ožujka 2018. godine. Drugo plovilo po redu – Syphax (P611) – prolazilo je ispitivanja na moru tijekom ožujka i travnja, da bi službeno bilo dovršeno 2. svibnja 2018. godine. Brod je u mornaričku službu Republike Tunis bio primljen 25. lipnja 2018. godine na svečanosti u tuniskoj luci La Goulette. Prvi brod iz drugog paketa od dva – Hannon (P612) – započeo je svoja ispitivanja na Crnom moru 26. lipnja 2018. godine – da bi 27. srpnja bio u Rumunjskoj proglašen dovršenim i isporučen u Tunis do 17. kolovoza 2018. godine. Zadnji od četiri broda – Sophonisbe (P613) – isporučen je u Tunis 15. studenog 2018. godine, tako da je gradnja i isporuka sva četiri ova broda trajala manje od tri godine, od sklapanja ugovora do primanja broda kod kupca.

Općenito, ovi brodovi dijele mnoge osobine – posebice njihov vidljivi tzv. sjekirasti pramac” (Axe-Bow), kojeg su prije dvadesetak godina patentirali brodograditelji Damena, u suradnji sa stručnjacima Sveučilišta u Delftu kao brodsku osobinu “Sea Axe”. Ovaj element brodskog dizajna spomenutim izvanobalnim ophodnim plovilima osigurava visoku stabilnost u uvjetima visokih stanja mora, posebice na velikim brzinama plovidbe, uz deklariranu i manju potrošnju goriva od oko 20 posto prema plovilima s klasičnim dizajnima pramca. Uz to, oni dijele i bočno postavljenu brodicu tvrdog dna (RHIB) dužine do 9 metara u otvoru na desnoj strani trupa, koju se u more može spustiti namjenski postavljenom sohom.  Općenito, riječ je o plovilima dužine 72 metra, širine 12.7 metara i gaza od 3.75 metara, uz maksimalni deplasman od oko 1.440 tona. Plovila pogone četiri dizelska motora Caterpillar 3512C DI-TA, svaki snage od 1765 bkW (ukupno 7.060 kW), koji im putem dva vijka sa zakretnim krilima daju maksimalnu brzinu do 25 čvorova. Do 50 ljudi ukupne posade navodno mogu biti autonomno na moru 16 dana, s operativnim radijusom od oko 4.600 nautičkih milja. Ipak, dok paket od prva dva broda – Jughurta (P610) i Syphax (P611) – ima stražnju helikoptersku palubu (mogućnost nošenja helikoptera srednje veličine, do težine od 6 tona, i veće bespilotne letjelice) te odgovarajući teleskopski hangar i AVCAT sustav za gorivo – druga dva broda ovog tipa nemaju helikoptersku palubu, već je na njima instaliran takozvani “Multi-funkcionalni prostor” (Multi-Mission Bay), sa sklopivom instalacijom za bolje djelovanje dodatnih brodica krutog dna na krmenoj rampi te paketima prilagođene opreme za razne konkretne namjene broda (borba protiv piratstva ili šverca narkotika, protuminsko djelovanje, traganje i spašavanje, itd.). Brodovi su u Tunis bili isporučeni bez naoružanja, ali s postavljena 4 vodena topa za protupožarna djelovanja.

*Photo: Obris.org

Nepuna 2 mjeseca nakon što je HRM zaprimila OOB-32 Umag, taj je najnoviji brod u floti danas konačno uplovio u svoju matičnu luku u Puli. U vojarni Vargarola održan je svečani doček za posadu i obalni ophodni brod OOB-32 Umag koji je doplovio uz pratnju brodice GB-201 Modrulj 1. Na lukobranu luke Vargarola brod su dočekali obitelji, prijatelji članova posade te kolege iz postrojbi Hrvatske ratne mornarice smještenih u vojarni. Tijekom uplovljavanja i pristajanja, brod je bio pozdravljen zvucima sirena drugih plovila Hrvatske ratne mornarice koji se nalaze na vezu u luci te svečanim postrojem pripadnika HRM-a, priopćilo je Ministarstvo obrane RH.

Po dolasku, posada broda OOB-32 Umag postrojila se na desnom boku plovila, a s njima je u Pulu stigao i zapovjednik Obalne straže komodor Milan Blažević, koji je izrazio posebnu zahvalnost obiteljima i prijateljima posade, te je  istaknuo:

“Ponosan sam na svoju posadu, pred kojom je puno obuke, uvježbavanja, redovnih zadaća i vježbi unutar Obalne straže i Hrvatske ratne mornarice, kao i međuresornih, intergranskih i međunarodnih vježbi.”

OOB-32 Umag djeluje u sastavu 2. divizijuna Obalne straže RH sa sjedištem u Puli. Zapovjednik divizijuna i vojarne Vargarola, kapetan fregate Anđelko Škara, naglasio je kako posada broda već od ljeta 2024. godine prolazi izazovan proces obuke i uvježbavanja te je uložila puno rada, truda i odricanja. “Istim smjerom treba nastaviti i dalje“, kazao je kapetan Škara pritom zahvalivši kolegama iz 1. divizijuna na svesrdnoj potpori koju su pružali tijekom obuke i uvježbavanja, zaključuje MORH u priopćenju.

Nažalost, o ostala 3 obalna ophodna broda koj čame u Brodosplitovim halama još nema vijesti, Kako je nedavno u razgovoru za Večernji list rekao ministar obrane Ivan Anušić,

“ostala tri u fazi su pregovora. Još se nismo dogovorili oko svote koju oni traže, odnosno koju smo mi spremni platiti. Pokušat ćemo se “pronaći” jer bi bila obostrana šteta ne dovršiti ih. Vjerujem da ćemo pronaći zajednički jezik.”

*Photo: MORH/T.Brandt

Prvi obalni ophodni brod od preostala četiri, novogradnja 541, porinut je danas 1. srpnja 2024. u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu. Nakon zaprimljenog prototipa obalnog ophodnog broda pod nazivom Omiš, ovo je drugi obalni ophodni brod iz serije od ukupno pet brodova, čiju je izgradnju još 2014. ugovorilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Nakon današnjeg porinuća nastavit će se radovi završnog opremanja i uređenja, te vrlo brzo nakon toga počinju i propisane probne vožnje te bojno gađanje, priopćilo je Ministarstvo obrane RH. Posada broda upravo prolazi teorijski dio obuke i upoznavanje s brodskim karakteristikama, upravljanjem i održavanjem, koje provodi graditelj.

Rok isporuke za taj brod je do kraja 2024. godine, a troškovi njegova završetka, uključujući i troškove za vezanu opremu, iznose 5.675.614,59 eura s PDV-om.

Budući da od porinuća prototipa, danas poznatog kao OOB-31 “Omiš”, niti jedan drugi brod iz ove serije nije ugledao svjetlo dana,aktualni ministar obrane Ivan Anušić kao jedan od svojih prioriteta zacrtao je završetak projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova.  “Brodosplitu čestitam na porinuću, a Hrvatska ratna mornarica do kraja ove godine u svojoj će floti imati obalni ophodni brod namijenjen Obalnoj straži”, poručio je ministar Anušić te dodao da se dovršetkom ovog projekta nastavlja modernizacija i osnaživanje HRM-a, napominje MORH.

Današnjem porinuću budućeg OOB-a “Umag” prisustvovali su ravnatelj Uprave za materijalne resurse Ivica Grebenar, zapovjednik HRM-a komodor Damir Dojkić, zapovjednik Obalne straže komodor Milan Blažević, te drugi visoki gosti.

Photo/video: MORH/F.Klen

Nabava novog borbenog aviona za HRZ obilježila je dva mandata premijera Andreja Plenkovića. Prvi mandat (2016.-2020.) prošao je u neuspjelom pokušaju kupovine F-16 Barak od Izraela, dok je drugi mandat (2020.-2024.) obilježila kupovina francuskih borbenih aviona Dassault Rafale. Premijer ima plan i za treći mandat koji će, bude li sve teklo po planu, završiti 2028. – sada je, kaže premijer, došao red i na Hrvatsku ratnu mornaricu. U programu rada Vlade za razdoblje 2024.-2028. jasno je obećano „opremanje HRM-a višenamjenskim brodom povećane autonomije i sposobnosti“. A da misli ozbiljno, Plenković je najavio i na samoj ceremoniji dolaska Rafalea u Hrvatsku 25. travnja:

„Ja bih rekao da je sada ključni veliki projekt za ovaj mandat – a to smo u konačnici rekli u našem izbornom programu – da Hrvatska ratna mornarica sada dolazi na red. Moj veliki prijatelj koji je nedavno otišao u mirovinu Ivo Raffanelli je na neki način poticao na jednak način kao što je Damir Krstičević, a i pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kako su zagovarali jačanje i kupnju novih aviona – tako smo u brojnim razgovorima s njim i njegovim suradnicima svjesni da je vrijeme da uz višenamjenski avion imamo i višenamjenski brod. I to će biti sljedeći veliki projekt naše treće vlade za jačanje Hrvatske vojske“.

Ministar obrane Ivan Anušić toga je dana bio još uvijek samo tehnički ministar, no i on je – uz dozu opreza – išao istim tragom kada je u pitanju nabava novog broda za HRM:

„Jedan od projekata svakako je i taj brod koji se već dugo spominje… mi smo pred finaliziranjem razgovora na koji i kakav način će se naručiti, i od koga će se naručiti, šta će taj brod sadržavati i kakav će biti. To je nešto što nas čeka sada, u budućem vremenu. To će biti jedan od velikih ili većih projekata kad govorimo o Oružanim snagama RH. Niz drugih velikih projekata je još pred nama“.

Tako je na određeni način Anušić napravio zaokret u odnosu na izjavu koju je dao nepunih 6 mjeseci ranije. Naime, sredinom prosinca prošle godine, prilikom obilaska izgradnje novih hangara na Plesu, na pitanje novinara portala Obris.org o planovima za nabavu višenamjenskog broda, Anušić je odgovorio:

„U nekakvim planovima je, ali u ovom trenutku dok ne riješimo obalne ophodne brodove ne možemo ići na nešto drugo. Ali je svakako u planu… dugoročnim planovima“.

Pogleda li se Dugoročni plan razvoja OS RH za razdoblje 2015.-2024., dio o projektima opremanja i modernizacije HRM-a, vidi se da je to tek mrtvo slovo na papiru. Naime, planirano je do kraja 2017. provesti opremanje Obalne straže s 5 obalnih ophodnih brodova, te do kraja 2020. završiti s opremanjem i uvođenjem u operativnu uporabu OOB-ova. Također, do kraja planskog razdoblja, znači do kraja 2024., u DPR-u je uplanirano opremanje polovnim izvanobalnim ophodnim brodom. Do kraja 2020. planiran je i završetak opremanja te uvođenja u operativnu uporabu 2 lovca mina, što je još jedan projekt sličan Jetiju – svi o njemu govore, ali ga nitko nije vidio. Kada je od premijera Plenkovića spomenuti Ivo Raffanelli postao zapovjednik HRM-a 2017. godine, u svom je nastupnom govoru najavio projekte koje si stavlja u posebnu zadaću:

„Nadam se da će uskoro biti završena gradnja obalnog ophodnog broda, a nakon toga će se krenuti u gradnju serije od 4 takva broda. Međutim, nama trebaju kvalitetniji brodovi puno većih sposobnosti i puno veće autonomije kako bi mogli odgovoriti zadaćama poglavito u gospodarskom pojasu, a to su izvanobalni ophodni brodovi“.

Raffanelli je tom prilikom najavio izradu taktičke studije koja će pokazati kako taj brod treba izgledati i na temelju koje će se napraviti studija izvodljivosti.

To je bilo prije punih 7 godina. Danas i nadalje imamo izgrađen i u operativnoj uporabi u HRM-u samo jedan OOB s najavom izgradnje drugog do kraja ove godine, lovaca mina nema, a po pitanju izgradnje ili nabave novog izvanobalnog ili višenamjenskog broda više smo čuli od potencijalnih ponuditelja (Brodosplit, Kongsberg) nego od domaćih planera. Zapovjednik Raffanelli  nedavno je otišao u mirovinu, javno priznavši svoje nezadovoljstvo jer nije uspio postići sve što je planirao. Iskreno se treba nadati da najave premijera o opremanju i modernizaciji HRM-a kao top-prioriteta Vlade u novom mandatu neće ostati mrtvo slovo na papiru. Naravno, takav bi posao tražio i ozbiljan međunarodni natječaj, koji bi bio transparentan i (za razliku od kupovine borbenih aviona) ne bi kompletno zaobišao domaće industrijske kapacitete, koliko god oni ograničeni bili.

„Jedan od mojih prioriteta bio je završiti agoniju oko izgradnje obalnih ophodnih brodova što je u ovih nekoliko mjeseci moga mandata i učinjeno“, naglasio je u srijedu ministar obrane Ivan Anušić tijekom obilaska poduzeća Brodosplit i gradnje obalnog ophodnog broda za Hrvatsku ratnu mornaricu. Tom prilikom ministar je naglasio kako je jedan od njegovih prioriteta bio završiti agoniju oko izgradnje obalnih ophodnih brodova, uvelike nastalu za vrijeme njegovog prethodnika, što je razvuklo cijeli projekt izgradnje 5 OOB-ova za HRM i Obalnu stražu na punih 10 godina. Brod u izgradnji koji je Anušić danas razgledao trebao bi nositi ime „Umag“ i trenutno je u fazi, kako je rekao ministar obrane, „ugradnje robe unutra, instalacija, izolacije i svih onih sustava da bi brod bio spreman za uporabu“.

Ministar Anušić i načelnik Glavnog stožera, general Tihomir Kundid, sastali su se danas u Brodosplitu s predsjednikom Uprave, Tomislavom Debeljakom koji je izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH upoznao s aktualnim stanjem projekta izgradnje tkz. „prvog od ukupno četiri obalna ophodna broda u seriji“ (a zapravo drugog od pet), čiji je završetak planiran do kraja 2024. godine. Nakon obilaska broda u izgradnji, ministar Anušić podsjetio je da je nakon 14 godina od potpisivanja ugovora i neisporuke obalnih ophodnih brodova Ministarstvo obrane konačno postiglo dogovor s Brodosplitom. U izjavi novinarima Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita, ocijenio je kako je suradnja s MORH-om i ministrom Anušićem,  ponovno normalna i kvalitetna te dobra za Hrvatsku, što je u konačnici i rezultiralo nastavkom izgradnje ranije ugovorenih brodova. „Radit će se u dvije i čak tri smjene da se što prije izbace brodovi. Ove godine će sigurno već u ljeto brod biti u moru i krenuti s probnim vožnjama“, najavio je Debeljak.

„Cijena ovog broda je 5,7 milijuna eura, ali to nisu dodatni novci, to je aneks. Znači, nema novoga ugovora, nema novih novaca, nema dodatnih troškova“, rekao je Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane. Tim Aneksom je predviđen dovršetak ovoga broda, a daljnja realizacija ostalih brodova će se raditi na temelju procjene novih cijena materijala. Spomenutim petim aneksom ugovora odobreno je maksimalno zakonsko povećanje ugovora od 10 posto, na 432 milijuna. „Tih 10 posto trebali smo isplatiti i na drugom, trećem i četvrtom brodu serije. Dogovorili smo s graditeljem da rebalansiramo ta sredstva od deset posto povećanja i da platimo dio tih sredstava na prvom brodu serije. Tako da ostanemo u okviru od prvotnih 396 milijuna ugovora za pet brodova“, pojasnio je brigadni general Davor Tretinjak, načelnik sektora za naoružanje i opremanje u Ministarstvu obrane. No ova financijska sredstva, kazao je ministar Anušić, „ne isporučuju se Brodosplitu nego HBOR-u“, čime je potvrdio da je model koji je u konačnici dogovoren za nastavak izgradnje OOB-a onaj u kojem se ranije nagađalo – putem kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj.

Govoreći o daljnjoj gradnji brodova, ministar je rekao novinarima su u odnosu na 2014. do 2024. poskupjele cijene materijala i opreme poput čelika, te da je inflacija učinila svoje: „To će biti predmet razgovora za dovršetak ostala tri broda, za sada ne“, zaključio je ministar, potvrdivši da se „Umag“ gradi po staroj cijeni, dok će preostala 3 najvjerojatnije imati novu, veću cijenu, što će se definirati ne aneksom, nego izmjenama i dopunama osnovnog ugovora.

*Photo: MORH/F.Klen

Baš kako je u jučerašnjem HTV-ovom Dnevniku najavio, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, u ime Ministarstva obrane (MORH), i Tomislav Debeljak, u ime graditelja – Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., potpisali su danas Ugovor o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok od devet mjeseci za isporuku prvog od ukupno četiri preostala Obalna ophodna broda (OOB). Radi se o brodu (NOV 541) koji je 80 posto izgrađen i zato se prvo pristupa dovršetku njegove gradnje, ističe MORH u svom priopćenju.

Ugovorne strane usuglasile su se da se ukupna vrijednost osnovnog ugovora ne mijenja ovim dodatkom. Troškovi za završetak prvog broda serije (NOV 541), uključujući i troškove za vezanu opremu, iznose 5.675.614,59 eura s PDV-om. Također, usuglašeno je i da će se novim aneksom o izmjeni i dopuni ugovora o gradnji obalnih ophodnih brodova naknadno regulirati uvjeti gradnje i isporuke preostala tri broda (NOV 542, NOV 543 i NOV 544).

„Jedan od mojih prvih poteza kada sam postao ministar obrane bio je odlazak u Brodosplit i ponovno pokretanje dogovora o dovršetku i isporuci obalnih ophodnih brodova. Zadovoljan sam što smo danas potpisali ovaj ugovor i što ćemo za devet mjeseci imati prvi brod. Tijekom dovršetka tog prvog broda, dogovorit ćemo završetak gradnje i dinamiku isporuke preostala tri broda“,

rekao je ministar Anušić. Tomislav Debeljak, u ime Brodogradilišta specijalnih objekata d.o.o., poručio je kako se nada da će se ovako kvalitetno rješenje dogovoriti i za drugi, treći te četvrti brod:

„Ponosan sam na Ministarstvo obrane, nas i hrvatsku državu što smo postigli kvalitetan dogovor za prvi brod“.

Danas potpisanim Ugovorom trebale bi biti riješene sve kontroverze koje su potaknule i razne pravosudne sporove oko gradnje obalnih ophodnih brodova koji su naručeni još za mandata ministra Kotromanovića 2014. godine. Prema tom planu, izgradnja u fazama, kao i fazno  plaćanje naručenih brodova, trebalo je biti završeno 2018. godine isporukom ukupno 5 brodova. No projektiranje, izgradnja, opremanje i testiranje prototipa trajalo je godinama, da bi tek u prosincu 2018. prvi u nizu od 5 brodova bio zaprimljen u HRM. Potom je stvar pokušao ubrzati tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, potpisavši u veljači 2020. aneks originalnog ugovora kojim se definirala ubrzana izgradnja naredna 4 broda s isporukom izmađu rujna 2021. i rujna 2023. godine. Problemi koji su tijekom pandemije COVID-a 19 doveli Brodosplit do samog ruba opstanka, poskupljenje materijala za brodove i nesuglasice na relaciji Brodosplit – MORH, odnosno Debeljak-Banožić, doveli su u pitanje samu gradnju tih brodova. Banožićev nasljednik, Ivan Anušić, u samo par mjeseci pronašao je, čini se, rješenje za probleme koji su se Banožiću činili nerješivim.

Još uvijek nisu poznati detalji danas sklopljenog aneksa za izgradnju drugog u nizu od 5 obalnih ophodnih brodova, krajem siječnja ove godine ministar Anušić je izjavio kako se naveliko dogovaraju ključne smjernice za finaliziranje ugovora, koje uključuju i to da će se razlika u cijeni financirati putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak. HBOR je tom prilikom za Slobodnu Dalmaciju potvrdio da su u tijeku intenzivni razgovori o mogućem dodatnom financiranju dovršetka izgradnje ophodnih brodova, ali da trenutno „nisu poznati detalji financijske konstrukcije“.

*Photo: MORH/J.Kopi

Na današnjem sastanku sastanku EU ministara vanjskih poslova pažnja je bila koncentrirana na pitanje Ukrajine, podršku vlastima u Kijevu, te odgovaranju Ruske Federacije od mogućeg vojnog avanturizma. No, nije tu nezapaženo prošla ni informacija koju je na stol stavio Simon Coveney, osoba koja ujedno obavlja poslove kako ministra vanjskih poslova, tako i ministra obrane Irske. On je kolege izvijestio o tome da početkom veljače Rusija planira vojne vježbe oko 240 kilometara od jugozapadnih obala Irske, u međunarodnim vodama ali unutar irskog isključivog gospodarskog pojasa. „Ovo nije vrijeme za jačanje vojnih aktivnosti i napetosti, u kontekstu svega što se događa u i oko Ukrajine“, izjavio je Coveney, dodajući: „Činjenica da oni biraju to sada raditi na zapadnim granicama, ako hoćete, čitave Europske unije, nedaleko obala Irske, predstavlja nešto što ne gledamo kao dobrodošlo ili sada željeno, posebno ne u nadolazećim tjednima“.

Pri tome, treba napomenuti i činjenicu kako se planirano područje ruskih mornaričkih vježbi ujedno poklapa i s područjem prolaska brojnih podvodnih kablova koji povezuju Europu i Sjevernu Ameriku noseći glavninu podatkovnog prometa među kontinentima. I dok se Ruska Federacija sprema vježbati, a Irska o tome šalje ozbiljna međunarodna upozorenja, navodno je itekako čujna i zabrinutost oko mogućnosti naglog prekida ovih komunikacijskih veza. Bio bi to vrlo specijaliziran te tehnološki i ekonomski iznimno ubojit uzvratni udar na interese EU i NATO ako bi baš u spomenutom periodu ruskih vježbi kojim slučajem došlo do kakvog radikalnog zaoštravanja nemile vojne situacije u Ukrajini. Svemu tome dodatno ulje na vatru dolijeva i aktualno stanje irskih Obrambenih snaga u svim njihovim vidovima.

Negdašnji ali i sadašnji ministar obrane Irske Simon Coveney u posjeti UN misiji u Libanonu, prosinac 2014. godine

Pri sagledavanju zabrinutosti Irske oko ovih vojnih aktivnosti na Atlantiku treba napomenuti da je u Irskoj već desetljećima vlast u rukama stranaka Fianna Fáil i Fine Gael, koje od lipnja 2020. ondje vladaju u koaliciji. Pri tome, zabrinuti ministar Simon Coveney koji je od ljeta 2017. ujedno i druga osoba stranke Fine Gael, već je od srpnja 2014. do svibnja 2016. bio ministar obrane (tada doduše kombinirano s resorom ministra poljoprivrede, hrane i pomorstva) – kada je u kolovozu 2015. donio i Bijelu knjigu o obrani. Dakle, on em na tom polju ima nekakvog iskustva, em je itekako odgovoran za aktualno stanje i vojne sposobnosti Irske. A kakvo je to stanje i kakve su to sposobnosti možda govore i stavovi irske oporbe na tu istu temu.

Naime, u irskim medijima je oporbena stranka Sinn Féin ovih dana izašla s izjavama „duboke zabrinutosti“ nad spomenutim najavama predstojećih vojnih aktivnosti ruske mornarice i zrakoplovstva. Njihova glasnogovornica za obrambena pitanja Sorca Clarke, inače zastupnica u Donjem domu irskog parlamenta (Dáil Éireann), napomenula je kako su uzastopne irske Vlade već godinama premalo investirale u „previše rastegnute“ Irske obrambene snage. „Duboko sam zabrinuta što Rusija planira provesti testiranja raketa pred obalama Okruga Cork, u prvim tjednima veljače“, napomenula je Clarke, objašnjavajući: „Kadrovska popunjenost naših Obrambenih snaga pogođena je smanjivanjima brojnosti proteklih godina, i to je područje zabrinutosti koje smo već višekratno isticali u zastupničkim tijelima. Posebno su zabrinjavajuća izvješća Mornaričke službe o brodovima koji su ili dugo na vezu, ili djeluju tek s osnovnim posadama zbog velikog manjka osoblja. Međunarodne vježbe, kao ove o kojima govore zadnja izvješća iz Rusije, stavljaju dodatan pritisak na naše već otprije previše rastegnute Obrambene snage, koje su uzastopne Vlade propustile odgovarajuće opremati i financirati“.

Pri tome se posebnim problemom tu pokazuje i nepostojanje osnovnog vojnog radarskog sustava, što je „razlog zbog kojeg strani entiteti nesmetano ispipavaju naš zračni prostor  već godinama svojim visokim preletima bombardera i njihovih pratnji. Svi ti strani zrakoplovi nas mogu vidjeti, a mi njih ne“. Naime, kako prenose irski mediji, ta je država jedina na zapadnim obalama Europe koja nema takav vlastiti radarski sustav, što onda osuđuje tamošnje civilne kontrole leta da vide samo letjelice koje i same žele biti viđene, te imaju upaljene svoje transpondere. „Dok je Bijela knjiga iz 2015. godine prepoznao radarski nadzor zračnog prostora kao prioritet, od tada nije bilo nikakvih smislenih aktivnosti Vlada da se to i izgradi“, kazala je Clarke. Osim toga, „Naša Mornarička služba sada ima premalo stručnih kadrova i opreme, tako da nema sposobnosti ni vidjeti što se događa ispod morske površine, dok je otvoreno pitanje čak i normalnog djelovanja njihovih postrojbi“.

U takvim nemilim okolnostima, koje su barem djelomično poznate i Hrvatskoj ratnoj mornarici, treba napomenuti da Irska tijekom zadnjih dvadesetak godina za obranu godišnje izdvaja oko milijardu eura ili oko 1,1 milijardu USD. Time se financiraju Obrambene snage (Óglaigh na hÉireann) od ukupno oko 8.650 ljudi (od toga oko 7.000 u Irskoj vojsci, oko 900 u Mornaričkoj službi, te oko 750 u Irskom zračnom koru) i pričuva od oko 4.050 ljudi (3.850 Irske vojske i 200 mornarice). Dakle, proračunom nešto većim od hrvatskoga financira se dvostruko manju oružanu silu. Osnovnu opremu kopnenih snaga sačinjava 80 oklopnjaka Piranha III i 27 lakih terenaca BAE RG-32M, dok osnovu skromne vatrene moći daju 23 tegljene haubice kalibra 105 mm. Mornarički servis ima 7 aktivnih plovila (2 izvanobalna ophodna broda klase Roisin i 4 klase Samuel Becket, te jedan patrolni brod), dok su jedan veliki ophodni brod i još jedan patrolni brod od 2019. završili u pričuvi zbog manjka posada – da bi onda u ožujku 2020. godine ophodni brod LÉ Eithne (P31) ipak bio vraćen u službu, ali kao ploveći testni centar za Covid-bolesnike vezan u luci Cork, za što je smatran posebno pogodnim zbog svoje prostrane helikopterske palube i pripadajućeg hangara. Irski zračni kor opremljen je s dva aviona CN235 za nadzor pomorskog prostora, 8 aviona Pilatus PC-9M, tri nova Pilatus PC-12 NG Spectre, te 8 helikoptera (6 komada AW139 i još 2 komada H135). Zbog ovakvog materijalnog stanja u zrakoplovstvu Irska ima ugovor sa susjednom Ujedinjenom Kraljevinom o zaštiti svog zračnog prostora.

LÉ Eithne (P31) – od ophodnog broda bez posade do plutajućeg centra za testiranje na Covid-zarazu

Uz obranu države, 2015. su zadaci Obrambenih snaga bili prošireni obuhvaćanjem rizika međudržavnih sukoba, terorizma, cyber-napada, te potreba zaštite i spašavanja – iako sve to nije donijelo i neko iole ozbiljnije povećanje dostupnih novčanih sredstava. Preispitivanje obrambenog sustava iz 2019. stavilo je težište na nastavak sudjelovanja u međunarodnim misijama (Irska je lani sudjelovala u ukupno 8 EU, NATO i UN misija), te s time povezano održavanje sposobnosti, dok je dio domaćih resursa završio u pričuvi. Brojni planovi materijalne obnove te modernizacije kombinirali su se posljednjih godina s najavama pojačanog ulaganja u vojne kadrove, no kako vidimo, stvarnost je ponešto kaskala za izjavama tamošnjih političara.

Sve ove probleme je u publikaciji „Defence Review 2020″ irskih Obrambenih snaga jasno sažeo i bojnik Derek McGourty:

„Bilo je i daljnjih upada ruskih vojnih letjelica u irski zračni prostor te izvještaja o sve učestalijim aktivnostima ruskih podmornica na Sjevernom Atlantiku i u Irskome moru, što je sve doprinijelo rastu zabrinutosti o irskoj nesposobnosti za zaštitu svoje kritičke nacionalne infrastrukture, uključujući tu i transatlantske optičke kablove koji leže u irskim obalnim vodama. Irska Mornarička služba nema nikakvih protupodmorničkih sposobnosti, a njena sposobnost odvraćanja ili barem identificiranja takvih oblika mornaričkog prikupljanja podataka iznimno je ograničena. Irska nema ni radare, protuzračnu obranu, ili sredstva zračnog presretanja koja bi bila nužna za odvraćanje ili barem nadzor nad ruskim te drugim zrakoplovima koji u irski zračni prostor ulaze bez dozvole, nego se oslanja na britanski Royal Air Force da takve zadaće obavlja za nju“.

Nešto više od 100 milijuna kuna Ministarstvo obrane namjerava uložiti u održavanje metalnih brodova i raketnih topovnjača HRM-a tijekom naredne 4 godine. No nije riječ o nekakvom spektakularnom remontu i modernizaciji, već tek o redovnom održavanju koje se ugovara kroz višegodišnje okvirne sporazume. Za njihovo zanavljanje – a s obzirom na cjelokupnu vrijednost posla – mišljenje je trebao dati i nadležni saborski Odbor za obranu, što je prošlog četvrtka, 08. srpnja 2021. godine, jednoglasno i učinio. U sklopu prve točke dnevnog reda – „Provedba postupaka javne nabave u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske“, održavanje plovila HRM-a bilo je podijeljeno na dvije podtočke – (1) „Održavanje metalnih brodova i plovila HRM“, te (2) „Održavanje raketnih topovnjača HRM“. Zahtjev je ispred Ministarstva obrane obrazlagao državni tajnik Zdravko Jakop, koji je članovima saborskog Odbora objasnio da se u oba slučaja radi o zahtjevu za nabavu Uprave za logistiku GS OS RH, poslanom još 11. studenog 2020. godine, kojim se traži sklapanje višegodišnjeg okvirnog sporazuma.

„Ovaj puta se radi o 4-godišnjem okvirnom sporazumu i ugovoru za održavanje brodova i plovila HRM koji su metalni, u vrijednosti – sveukupno, znači, u ove 4 godine nešto više od 59 milijuna. Sredstva su osigurana u Financijskom planu Ministarstva obrane za 2021. godinu negdje u visini 8,9 milijuna kuna. U biti, mi održavamo ih sve ove godine, ali evo – praktički izašli su nam postojeći ugovori, moramo zanoviti, i molimo vas za razumijevanje da se to napravi kao višegodišnji… da u biti ne pokrećemo svaku godinu…“,

rekao je Jakop, naglasivši kako prioritet u održavanju tehničko-materijalnih sredstava HRM-a imaju upravo brodovi:

„HRM za izvršenje dodijeljenih zadaća koristi različite klase metalnih brodova – radi se o ukupno 13 brodova (ja imam ovdje popis). Ono što nam je sve skupa daleko veći izazov to je starost tih brodova, zato je i pokrenut postupak, na neki način, da se to sustavno riješi. U postupku je… praktički završen prototip obalnog ophodnog broda, naša intencija je da se što prije riješi i serija – ovaj puta u projektu je 4 obalna ophodna broda. Znači, jer… prosječna starost ovih brodova za koje ovdje tražimo suglasnost za održavanje za višegodišnje ugovore je nešto više od 44 godine“.

Morska voda, nastavio je Jakop, djeluje vrlo agresivno na oplatu broda, zbog čega je potrebno na godišnjoj razini održavati podvodni dio broda, zajedno s pripadajućim oplatnim ventilima, uz periodično korektivno održavanje ostalih brodskih sustava.

Slično je i s održavanjem raketnih topovnjača, s time što je njihova prosječna starost ipak nešto manja:

„Isto tako je zatraženo sklapanje 4-godišnjih okvirnih sporazuma i ugovora za održavanje brodova i plovila HRM, znači raketnih topovnjača, negdje u visini oko 45 milijuna kuna za razdoblje isto višegodišnje, od 2021.-2024. godine. Sredstva su, normalno, osigurana za ovu godinu u Financijskom planu, a isto tako su i projekcije za naredne godine. (…) Mi imamo na raspolaganju ovoga trenutka 5 takvih plovila i prosječna starost je ovdje nešto manja – sve je manje ako usporedimo s ostalim brodovima – negdje oko 33 godine. Isto tako zbog agresivnog djelovanja morske vode potrebno je na godišnjoj razini raditi preglede i korekcije, isto tako je i cilj onda sklopiti okvirni sporazum s gospodarskim subjektima koji dokažu sposobnost kako bi se te zadaće mogle odraditi“.

Posljednjih godina raketne su topovnjače svako malo dolazile u žižu interesa javnosti – što po svojedobno brojnim angažmanima na Mediteranu (operacije „Triton“, „Sea Guardian“, vježbe „Adrion“), ali i po problemima u održavanju – prije svega se to odnosi na požar na RTOP-41 „Vukovar“, te na nabavu ruskih motora za raketne topovnjače, prije svega za RTOP-11 i RTOP-12. Iako su prema najavama motori trebali biti ugrađeni zaključno s prošlom godinom, kada su i za Dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza prošle godine topovnjače s novim motorima trebale zaploviti Jadranom, to se ipak nije dogodilo. Brodovi RTOP-11 i RTOP-12 ovo su proljeće proveli na vezu u šibenskom remontnom brodogradilištu, gdje im je neko vrijeme društvo radila i RTOP-21 „Šibenik“, što čini bitno manju raspoloživost od na Odboru za obranu spomenutih 5 topovnjača. No prema Jakopovim riječima, i remotorizaciji je konačno došao kraj.

Gužva na vezu šibenskog brodogradilišta (Photo: Domagoj Babić)

„Što se tiče raketnih topovnjača i ovog predmeta nabave, ovdje je specificirano što se podrazumijeva pod tim – znači, preventivni i korektivni prije svega pregledi. Remotorizacija je nešto drugo – to je postupak koji je bio pokrenut prije nekog vremena i, evo, koristim priliku reći vam da je uspješno završen, tako da smo zanovili motore koje je bilo potrebno zanoviti kako bi naše topovnjače mogle ići brzinom kojom je predviđeno da idu. (…)  Nije bilo lako, to mogu tako pred Odborom reć’, budući da se to radilo u vrijeme korone, smanjene mogućnosti kretanja ljudi i pregleda, testiranja, kontrole aktivnosti, da ne kažem radova, ali evo… Hvala Bogu, i to smo uspjeli privesti kraju“,

odgovorio je državni tajnik Jakop na pitanje što se događa s topovnjačama na vezu u Šibeniku. Pritom je još jednom naglasio kako je ovom nabavom predviđeno održavanje isključivo trupa broda, a ne i održavanje naoružanja, te da nabava novog naoružanja, prije svega novih raketnih sustava, nije u planu za 2021. godinu.

Riječni ophodni brod “Šokadija” – na čekanju do daljnjeg (Photo:MORH)

No da ne bi bilo da samo HRM ima problema s održavanjem brodova, spomenimo da i HKoV muku muči sa svojim brodom 0B-93 „Šokadija“. Za ovaj metalni brod oglašena je u travnju ove godine nabava godišnjeg korektivnog održavanja u vrijednosti od 272.000,00 kuna bez PDV-a, ali je samo mjesec dana kasnije ista i poništena. Glavni razlog poništenja je taj da „u postupku nabave nije dostavljen niti jedan zahtjev za sudjelovanje“. Ova će se nabava ponoviti, najavio je državni tajnik u MORH-u Zdravko Jakop, uz nadu u obostrano zadovoljstvo izvršenim poslom:

„Događa se da nije prošao… nije prošla nabava i bit će druga… Tako dugo dok ne osiguramo sve potrebne uvjete da bi naša postrojba mogla raditi, ali moramo voditi uvijek računa o raspoloživim sredstvima i nekako voditi o tome brigu da imamo neku garanciju da ono što će nam netko raditi da to u konačnici i napravi“.