Od danas pa do četvrtka, 14. svibnja, u Bratislavi se održava međunarodna izložba obrambene i sigurnosne tehnologije IDEB 2026, prije svega orijentirana na proizvode i usluge za snage obrane, sigurnosti te traganja i spašavanja. U izložbenom i kongresnom centru Incheba od hrvatskih predstavnika obrambene industrije izlažu samo ČATEKS i Šestan-Busch, tvrtke čije proizvode već od ranije koriste slovačke Oružane snage. IDEB se održava pod pokroviteljstvom slovačkog Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, a danas ga je svečano otvorio premijer Robert Fico.

Danas, prvog dana IDEB-a, održana je i svjetska premijera novog srednjeg tenka CFL-120 Karpat, opremljenog kupolom Leonardo HITFACT® MkII i topom kalibra 120 mm. Sekundarno naoružanje uključuje spregnutu strojnicu kalibra 7,62 mm te, opcionalno, dodatnu strojnicu kalibra 7,62 mm ili 12,7 mm, odnosno bacač granata kalibra 40 mm u daljinski upravljanoj oružnoj stanici. Ovaj tenk razvijen je u zajedničkoj strateškoj suradnji nizozemsko-češke grupacije CSG i turske kompanije FNSS Savunma Sistemleri. Njihova suradnja će se u početnoj fazi primarno odnositi na CFL-120 Karpat, uz mogućnost da se kasnije proširi i na dodatne proizvode. Očekuje se da će projekt iskoristiti postojeće industrijske kapacitete CSG-a u Slovačkoj, postupno uvesti prijenos tehnologije, uključiti lokalne dobavljače i pridonijeti razvoju industrijskog znanja i iskustva. Suradnja je usmjerena i na jačanje sposobnosti oba partnera da odgovore na rastuću potražnju za modernim gusjeničnim oklopnim vozilima u Europi i na drugim tržištima, navodi se u priopćenju grupacije CSG.

„Suradnja s FNSS-om predstavlja važan strateški korak za CSG. Ona povezuje iskustvo CSG-a u proizvodnji, servisiranju i potpori kopnenih sustava s tehnološkim znanjem FNSS-a. Naš je zajednički cilj ponuditi moderna i konkurentna vozila kupcima u Europi i drugim regijama, uz daljnji razvoj industrijskih sposobnosti CSG-a u području borbenih vozila“,

izjavio je Jan Marinov, izvršni direktor CSG Defencea, dok je Selim Başbaş, izvršni direktor i član Uprave FNSS-a, rekao:

„Ova suradnja s CSG-om odražava zajedničko razumijevanje zahtjeva suvremenog bojišta i važnosti izgradnje otpornih industrijskih partnerstava. Kombiniranjem dugogodišnje stručnosti FNSS-a u projektiranju gusjeničnih oklopnih vozila, osobito dokazane platforme srednjeg tenka Kaplan, s industrijskim sposobnostima CSG-a, CFL-120 Karpat objedinjuje mobilnost, sposobnost preživljavanja, vatrenu moć i prilagodljivost zadaćama“.

CSG i FNSS smatraju da njihov srednji tenk CFL-120 Karpat nudi vatrenu moć usporedivu s glavnim borbenim tenkovima, ali uz manju masu, veću stratešku i taktičku mobilnost te smanjene logističke zahtjeve, čime nudi odgovor na aktualne trendove na kopnenom bojištu, gdje sve važniji postaju brzina razmještanja, raspoloživa vatrena moć, zaštita posade, sposobnost djelovanja u umreženom okruženju i troškovno učinkovita uporaba, navodi CSG u priopćenju. CFL-120 Karpat temelji se na dokazanoj platformi Kaplan MT, koju je FNSS prethodno razvio kao moderni srednji tenk naoružan oružjem kalibra 105 mm i koji je u uporabi u indonezijskim Oružanim snagama. Vozilo ima borbenu masu do 34 tone, najveću brzinu od 70 km/h i doseg od približno 450 km. CFL-120 Karpat projektiran je s naglaskom na zaštitu posade i operativnu fleksibilnost. Nudi mogućnost ugradnje modularnog dodatnog oklopa u skladu sa standardom STANAG 4569, sustava zaštite od učinaka oružja za masovno uništenje, automatskog sustava za gašenje požara, klimatizacije i grijanja. Također omogućuje integraciju različitih sustava za upravljanje bojištem, sustava laserskog upozorenja te navigacijske i komunikacijske opreme, dok se dodatno u vozilo može integrirati i aktivni sustav zaštite učinkovit protiv dronova, vođenih projektila i protuoklopnih projektila.

*Photo: CSG i Incheba Expo

Naša sjeverna susjeda – Mađarska – kompletirala je svoju flotu tenkova Leopard – dolaskom 44. tenka Leopard, mađarska tenkovska flota postala je kompletna, rekao je ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky u vojarni 1. oklopne brigade Mađarskih obrambenih snaga György Klapka u Tati u petak, 12. prosinca. Riječ je o tenkovima Leopard 2 A7HU koji je, prema riječima mađarskog ministra obrane, jedan od najmodernijih tenkova na svijetu, a sustav upotpunjuju nosači inženjerijskih mostova Leguan i tehnička oprema za spašavanje.

Mađarski ministar obrane je na prigodnoj svečanosti u Tati istaknuo da su gospodarski rezultati zemlje u 2015. godini omogućili sklapanje ugovora kojima će se obnoviti tenkovski kapaciteti Mađarskih obrambenih snaga, dodavši:

„Mađarski porezni obveznici s radošću i ponosom mogu vidjeti da, kao rezultat rada posljednjih godina, ovdje postoji mnogo financijske snage, kao i znanja, iskustva, planiranja i srca, što su bitni uvjeti za izgradnju takve sposobnosti“.

General-pukovnik Gábor Böröndi, načelnik Glavnog stožera, rekao je da su Mađarske obrambene snage nabavom Leoparda napravile 40 godina naprijed. Međutim,kazao je, sami tenkovi nisu dovoljni za izgradnju kapaciteta, zbog čega su Mađarske obrambene snage kupile i vrhunski simulator, jedinstven u Europi, koji osigurava obuku operativnog osoblja.

„Mnogi su već ‘pokopali’ tenk, tvrdeći da je nepotreban. Ali tenk će ostati na bojnom polju i dalje će biti jedno od odlučujućih oružja. Naravno, moramo odgovoriti na izazov dronova, pripremiti osoblje i izgraditi potrebnu obrambenu opremu na tenku, ali on će i dalje dominirati bojnim poljem“,

rekao je general Böröndi.

Kristóf Szalay-Bobrovniczky, dr. general-pukovnik Gábor Böröndi i brigadni general István Tóth, zapovjednik 1. oklopne brigade Mađarskih oružanih snaga György Klapka, tom su prigodom uručili nagrade koje je, između ostalih, primio i Ralf Ketzel, generalni direktor tvrtke KMW-NEXTER Defense Systems.

Mađarska je time postala korisnik najmodernijih tenkova u regiji. Novi Leopard 2A7HU uvedeni su ovog mjeseca u naoružanje novoosnovane 1. oklopne brigade. Do sada su Mađari imali dvije pješačke brigade – 5. i 25. brigadu, koje su u siječnju ove godine preoblikovale u 1. oklopnu brigadu, koja će biti deklarirana jedinica za NATO i obranu zemlje. U velikom ugovoru potpisanom u prosincu 2018. Mađarska je od njemačke obrambene industrije naručila 44 tenka Leopard 2A7HU, koji su sada u procesu primopredaje, pet tenkova za izvlačenje Vicent 2HU i tri mostonosca tenka Leguan 2HU, 24 samohodne haubice PzH 2000 kalibra 155 mm i 12 teških terenskih vozila.

Dio ovog ugovora bilo je i 12 tenkova Leopard 2A4HU koji su stigli u Tatu 2020. godine za obuku posada mađarskih vojnika koji su do tada služili na sovjetskim tenkovima T-72M1. Na isti način bi se trebala odvijati i obuka hrvatskih tenkista temeljem prošlog tjedna potpisanog ugovora o kupovini tenkova Leopard 2A8 za potrebe OS RH.

Isporuke nove mađarske opreme odvijale su se u fazama između 2023. i 2025. kako bi se omogućilo postupno povećanje snaga i priprema posade. Mađari su u kolovozu 2023. godine privremeno preuzeli jedan primjerak konačne varijante tenka Leopard 2A7 odabranog za 1. brigadu i jedan Vincent 2HU. Nakon javnog prikaza, vozila su vraćena u tvornicu na doradu. Prvih pet tenkova u konačnoj konfiguraciji zaprimljeno je 14. prosinca te godine, da bi se krajem prošloga tjedna Mađarska pohvalila da je u skladu s ugovorom sve teklo po planu, pa time i isporuka sva 44 njemačka tenka.

11. tenkovska bojna, koja je udarna jedinica 1. oklopne brigade, sada je popunjena s 44 tenka Leopard 2A7. U sastavu brigade je i 1. bojna s BTR-80 i BTR-80A koji su uvedeni u službu sredinom 1990-ih.

Nakon Pariza – Berlin! Premijer Andrej Plenković, ministar obrane Ivan Anušić i izaslanstvo hrvatskih gospodarstvenika daanšnji dan su proveli u SR Njemačkoj. Ministar Anušić potpisao je konačni ugovor o nabavi njemačkih tenkova Leopard 2A8, i to, baš kao i par dana ranije za francuske samohodne haubice CAESAR, kroz nekoliko dokumenata. U prisutnosti predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i kancelara SR Njemačke Friedricha Merza Anušić je potpisao Usuglašeni dokument – potvrdu narudžbe o isporuci 44 tenka Leopard 2A8 Hrvatskoj.  Prije toga, u Veleposlanstvu RH Anušić je potpisao i dodatni ugovor s tvrtkom KNDS Deutschland GmbH & Co. KG o isporuci simulatora i opreme te Ugovor o pružanju usluge produženog jamstva na tenkove Leopard 2A8 u trajanju od pet godina, počevši od isporuke prvog tenka. Ovim potpisima pokrenuta je realizacija strateškog projekta modernizacije oklopno-mehaniziranih snaga Hrvatske kopnene vojske, priopćio je MORH. Ukupna vrijednost nabave 44 glavna borbena tenka Leopard 2A8, zajedno s dodatnim ugovorima za simulatore i produžena jamstva, iznosi 1.483.938.969,77 eura.

“Hrvatska je, kao i niz članica EU, odlučila iskoristiti inicijativu, odnosno EU financijski instrument SAFE. Od 1,7 milijardi eura odobrenih Hrvatskoj – dio tih sredstava iskoristit ćemo za financiranje nabave 44 tenka Leopard 2A8. Hrvatska postupno napušta istočnu vojnu tehnologiju i prelazimo na zapadnu, a partnerstvo s Njemačkom, kroz ovaj i druge primjere, jedan je od načina našeg kontinuiranog jačanja suradnje u domeni obrane”,

poručio je premijer Andrej Plenković.

Iz instrumenta Europske unije SAFE financira se 1.140.387.021 eura od 2026. do 2030., dok će se iznos od 343.551.948,77 eura, koji se odnosi na sredstva za pružanje usluge produženog jamstva, ekonomsko uvećanje cijena i plaćanje PDV-a, osigurati u državnom proračunu do 2033. godine. Za materijalna sredstva koje je Hrvatska ustupila Ukrajini potkraj 2024. – 30 tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80 s pripadajućim pričuvnim dijelovima i streljivom – njemačko Ministarstvo obrane uplatilo je u Državni proračun na razdjel Ministarstva obrane 144.800.000 eura. Ta su financijska sredstva namijenjena za nabavu novih tenkova Leopard 2A8, odnosno za taj iznos umanjit će se vrijednost nabave tih tenkova.

Potpisivanje dodatnog ugovora s KNDS-om

Načelnik GS OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid pojasnio je da će obuka hrvatskih vojnika za upravljanje tenkovima Leopard 2A8 početi 2027. godine. Prvih šest tenkova trebalo bi doći u Hrvatsku 2028. godine, a zatim po 19 tenkova 2029. i 2030. godine, rekao je general Kundid.

Program zajedničke nabave tenkova Leopard 2A8 provodi se u suradnji MORH-a sa Saveznim ministarstvom obrane SR Njemačke, koje ujedno provodi zajedničku nabavu ovih najnovijih tenkova za sve zainteresirane partnerske zemlje – Norvešku, Češku, Litvu, Nizozemsku i Hrvatsku.

Osim ministra obrane, u Berlinu je danas pao još jedan potpis. Tvrtka DOK-ING potpisala je Sporazum o razumijevanju s njemačkom tvrtkom KNDS Tracks fokusiran na potencijalnu integraciju gusjenica na DOK-ING besposadne sustave u vojnom segmentu.

*Photo: MORH/J.Šeri

Nakon nešto više od 10 mjeseci otkako je Hrvatska predala SR Njemačkoj obećanih 30 tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80, danas su se po prvi puta u ukrajinskom medijskom prostoru pojavile fotografije donedavnih hrvatskih tenkova. Kanal Peta redakcija (koji objavljuje novosti iz regije Zaporižje) objavio je reportažu s posadom donedavnog hrvatskog tenka, koji su sada u sastavu 141. samostalne mehanizirane brigade (141. OMBr). Ova tenkovska jedinica trenutno djeluje na granici Donjecke i Zaporiške regije, gdje „uništava rusko pješaštvo i  precizno djeluje na jurišne skupine osvajača“. U reportaži borci govore o svojim dojmovima i razlikama u odnosu na sovjetske tenkove T-72.  Tako, među ostalim, spominju „naprednu elektroniku tenka M-84“, kao i „višu razinu automatizacije od sovjetskog T-72M“, koji je poslužio kao osnova za razvoj ovog hrvatskog oklopnog sredstva. „Ovdje elektronika više razmišlja nego što se obavlja posao ručno“, kaže zapovjednik stroja pod pseudonimom Rokki. Kako navodi ukrajinski portal Militarny, hrvatski tenkovi isporučeni su ukrajinskoj vojsci „u dobrom stanju, budući da je većina njih do 2023. godine prošla kroz kapitalni remont i modernizaciju do razine M-84A4 Snajper“. Međutim, tijekom remonta i modernizacije razina zaštite M-84 nije se promijenila – vozilo nije dobilo nikakav dodatni oklop niti pakete dinamičke zaštite. Oklop odgovara razini T-72M1/T-72A.

Već na prvi pogled primjetno je da je ukrajinska vojska upravo po tom pitanju malo doradila hrvatske tenkove. Tako se u reportaži Pete redakcije može čuti da su „tenkisti trup i kupolu prekrili elementima dinamičke zaštite Kontakt-1 i rešetkama protiv dronova, ali je i dalje moguće prepoznati hrvatski tenk po karakterističnom ciljniku strijelca na lijevoj strani kupole. Riječ je o kombiniranom ciljniku SCS-84 s dnevnim i noćnim infracrvenim sustavom za promatranje, koji radi kao dio digitalnog sustava za upravljanje vatrom“. Tenkisti iz 141. mehanizirane brigade kao posebnu prednost navode da hrvatski tenk M-84 ima bolju mobilnost i upravljivost zbog novog dizelskog motora V46-TK od 1000 konjskih snaga, kao i poboljšanih pogona rotacije kupole i vertikalnog vođenja topa.  Zapovjednik Rokki kaže: „Okupatori ovu mašinu već dobro poznaju i dugo je ne vole. Sami momci nazvali su je ‘merzost’ (prljava magija, op.a.). Neka se boje. Mene su tako nazivali, a takav je i stroj – u čast zapovjednika. Prirodno!“, smije se Rokki. Iz jednog tenka dnevno ispale do 30 granata, s potpisom i pozdravima za neprijatelja što je, kaže posada, već postala tradicija. „Želimo uništiti ruski T-90“, ambiciozno poručuje posada donedavnog hrvatskog tenka.

Kako smo već objavljivali na portalu Obris.org, Hrvatska je u listopadu prošle godine u Berlinu potpisala Pismo namjere kojim je iskazana spremnost da se iz hrvatskih zaliha Ukrajini isporuči do 30 tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80, uključujući pričuvne dijelove i streljivo.

„Plan je prodati Njemačkoj prvih 30 naših tenkova M-84 po cijeni od 4,1 milijun eura po komadu. To je više nego odlična cijena, ali pod uvjetom da od Njemačke uzmemo najnovije tenkove, koje osim nas naručuju Norveška, Češka i Njemačka. Isporuka tih tenkova našim Oružanim snagama počet će dvije godine nakon potpisivanja ugovora, dakle u 2027. godini. Kada počne njegova serijska proizvodnja, Leopard 2 A8 bit će zasigurno najbolji, najopremljeniji i najoperativniji tenk u svijetu“,

rekao je prošle godine ministar obrane Ivan Anušić. U odluci Vlade RH od 14. studenoga prošle godine (39. sjednica) stoji kako će se prodajom tenkova i borbenih vozila pješaštva Hrvatska za 144,8 milijuna eura umanjiti cijena nabave do 50 tenkova Leopard 2A8. Od toga, 21,8 milijuna eura otpada na oklopna borbena vozila M-80 te dijelove i streljivo. Njemačka je obećanu cijenu trebala platiti do kraja studenog prošle godine, a potvrda da se to zaista i dogodilo mogla se uočiti na društvenim mrežama koje su u prvim danima prosinca 2024. bile preplavljene snimkama naših M-84 i M-80 ukrcanih na željezničke vagone kako iz Vinkovaca putuju u nepoznato. Od tada se više ništa nije čulo o hrvatskim tenkovima sve do danas, kada je ukrajinski kanal Peta redakcija objavio reportažu o tenkistima 141. mehanizirane brigade i njihovim hrvatskim oklopnim čudovištima.

*Photo/video: Peta redakcija

Vojna apomoć Ukrajini počela je pritjecati i prije samog početka opće ruske agresija 24. veljače 2022. godine, no čitavo vrijeme teško se bilo oteti dojmu da roba od saveznika zapravo dolazi izrazito postupno i teškom mukom. Prvih dana agresije u Ukrajinu krenula se slijevati uglavnom pješačka oprema te laki protuzračni i protuoklopni sustavi – što je odgovaralo dojmovima da bi Ukrajinci lako mogli izgubiti konvencionalne sukobe i naći se u gerilskoj borbi protiv pobjedonosne ruske vojske. No, za razliku od juga Ukrajine, gdje je agresor imao poprilično borbenih uspjeha – na sjeveru i sjeveroistoku njihov je napad bio prvo zaustavljen, a onda su napadači natjerani i na povlačenje. Doduše, to je Rusima dalo priliku da se koncentriraju na istok i jugoistok bojišta, čime su se postupno promijenile i potrebe branitelja. Sve više se krenulo tražiti topništvo (zapadnih kalibara, budući je postalo jasno da se neće moći osigurati dovoljno streljiva za nastavak masovne uporabe oružja sovjetskih kalibara), a onda i višecijevni raketni lanseri te razna oklopna tehnika. Naravno, i tu je prvo te osnovno došlo do pražnjenja zaliha starih vozila sovjetskog podrijetla iz raznih članica NATO saveza, da bi tek postupno počele i donacije robe zapadnog podrijetla. Zapadne države su ipak čitavo to vrijeme gotovo na dnevnoj bazi odmjeravale reakcije Ruske Federacije, tako da se čitav proces slanja pomoći uvelike iscrpljivao na raznim ukrajinskim zahtjevima (temeljem potreba ili želja), ruskim “crvenim linijama” i postupnom zapadnom slanju pomoći – nakon bolnih političkih grčeva koji su agresoru redovito davali vremena za pripremu na nove oružne sustave na bojištima.

Istaknuti oružni sustavi iz donacija

Posebno treba istaknuti nekoliko tipova donirane vojne opreme koja je na ukrajinskim ratištima imala zamjetan borbeni uspjeh. Kao prvo, tu spadaju razne bespilotne letjelice – od turskih Bajraktara TB2 (posebno uspješni u prva dva mjeseca rata), do njemačkih izviđačkih letjelica Vector i danskih RQ-35 Heidrun i američkih kamikaza-dronova Switchblade (koji se na kraju baš i nisu pokazali na bojištu). Sve to je i samim Ukrajincima pokazalo koliki je značaj te bespilotne tehnike – u koju su onda i oni sami krenuli masovno ulagati. Pri tome, treba napomenuti golemu ulogu kupovina raznih civilnih/komercijalnih dronova (pretežito kineskih proizvođača, kao letjelica Mavic tvrtke DJI) – koje se kupovalo na tisuće, bilo kao gotove sustave ili u dijelovima – što je trend koji ne jenjava ni s masovnim jačanjem domaće ukrajinske proizvodnje. Dapače, može se bez puno oklijevanja reći da je masovna primjena bespilotnih letjelica svih kategorija bitno obilježila dosadašnji tijek rata u Ukrajini, ne samo kao sredstva izviđanja ili navođenja vatre, već i kao samostalnog oružja za izvođenje napada – bilo na kratki, srednji ili na dugi domet po raznim ciljevima u dubini Ruske Federacije. U prvim fazama odbijanja agresije 2022. godine posebno su se istakle turske bespilotne letjelice Bayraktar TB2, koje su još 2019. po prvi puta kupljene za kopnene snage i ratnu mornaricu Ukrajine, da bi tijekom 2021. bile i borbeno korištene u Donbasu. Ipak, usprkos gubitku gotovo pola od prvotno dostupnih 20 komada – borbeni i propagandni učinak Bayratktara TB2 bio je takav da se već sredinom ožujka 2022. Ukrajinom krenula širiti i pjesma o ovom oružnom sustavu kao brani pred agresijom. Nažalost, konsolidiranjem ruske trupne protuzračne obrane ta je faza prestala sredinom 2022. godine i Bayraktari do danas više nisu oslonac ukrajinske bespilotne flote, iako ih se u više navrata dodatno pribavljalo bilo kupovinom ili iz donacija (posebno kroz javni „crowdfunding” u nizu europskih država). S druge strane, treba spomenuti iranske bespilotne letjelice Shaheed-136, koje su Rusi prvo koristili iz uvoza od sredine rujna 2022. godine, da bi onda uskoro pokrenuli i vlastitu masovnu proizvodnju u Tatarstanu pod nazivom „Geranj-2”. Ove letjelice, iako relativno spore i uočljive, svojim skoro svakodnevnim napadima širom Ukrajine rade itekako masivne probleme i štete.

Sjevernokorejske samohodne haubice M-1978/1989 Koksan na putu u Rusiju

Što se tiče topništva, izvori iz SAD navode kako je prema Ukrajini poslano više od 200 komada haubica kalibra 155 mm, kako samohodnih tako i tegljenih. Iako je tu bilo mnoštvo modela, posebno se svojim karakteristikama istaknula američka tegljena haubica M777A2, čija je masovna isporuka u Ukrajinu započela tijekom travnja 2022. godine. Značaj pomoći u topništvu dobro ilustriraju i podaci iz ukrajinskog topništva, koji govore da je 2022. godine s ukrajinske strane ukupno ispaljeno oko 1,5 milijuna raznih mina i granata – od toga oko polovica u sovjetskim kalibrima 152 i 122 mm, dok je kalibra 155 bila oko trećina. Samo godinu dana kasnije, ispaljeno je bilo ukupno oko 3 milijuna mina, granata i raketa – od čega je kalibra 155 mm bilo između 1,6 i 1,7 milijuna komada, dakle preko polovice. Što se dobave topničkog streljiva tiče, SAD se službeno hvale isporukom preko 3 milijuna komada, EU je usprkos obećanja od 20. ožujka (milijun komada do ožujka 2024. godine) sada tek na putu isporuke te količine, dok se barem 500.000 navodno kupilo na svjetskim tržištima posredovanjem Češke. Zato i ne čude ukrajinski navodi da na njihovih 300-350 tisuća komada mjesečno Ruska Federacija ispaljuje u prosjeku oko 2 milijuna komada na mjesec. No, dok se Ukrajina pouzdala na svoje zapadne saveznike, Rusija je uz vlastite zalihe i proizvodnju ovdje koristila i pomoć prvo Bjelorusije (preko 130.000 tona streljiva u prvih godinu dana opće agresije), a onda i Sjeverne Koreje (najmanje 2 milijuna komada topničkog streljiva), dok se nagađa i o ulasku Irana u ovakve poslove s režimom u Moskvi. Uz streljivo, Ruska Federacija je vjerojatno primila pomoć saveznika i u konkretnim topničkim instalacijama – gdje treba posebno napomenuti 14. studenog zabilježeno pristizanje samohodnih haubica M-1978/1989 Koksan kalibra 170 mm iz Sjeverne Koreje u Rusiju kao novo zaoštravanje vojno-diplomatske situacije.

Američki sustav HIMARS posebno je utjecao na rusku logistiku

Posebno tu treba napomenuti i ulogu modernih višecijevnih raketnih sustava M142 HIMARS koje je Zapad od sredine 2022. počeo slati u Ukrajinu, da bi ih do danas službeno bilo poslano više od 40 iz SAD i 3 iz Njemačke. Već dolazak prvih sustava HIMARS, od 23. lipnja 2022. godine, temeljito je promijenio rusku logistiku na bojištima – budući je niz velikih eksplozija agresore natjerao da sva svoja bitnija skladišta pomaknu dalje od 80 km od bojišnice. To ne samo da je usporilo opskrbu fronte, već je itekako pojačalo i trošenje ruske flote vojnih kamiona, te je agresore natjeralo na uspostavu mreže malih skladišta u prilazu bojištu i bitno više manevriranja zalihama. Ovakav učinak, gdje se u šali rane večernje sate zvalo „HIMARS-vrijeme”, dodatno je pojačan uvođenjem raketa s bojnim glavama koje se rasprskavaju u zraku iznad cilja, te onda i postupnijim slanjem usporedivih gusjeničnih sustava M270 (njemački MARS 2, francuski LRU, britanski M270B1) koji nose po dvije kolijevke za rakete umjesto samo jedne na lakšem sustavu HIMARS zasnovanom na kamionskom podvozju. Usporedivi ruski moderni višecijevni raketni sustavi tipa Tornado nisu ostavili posebnog utjecaja na dosadašnji tijek rata u Ukrajini.

Što se protuzračne obrane tiče – treba posebno napomenuti ulogu starijeg njemačkog sustava Gepard zasnovanog na tijelu tenka Leopard 1, te opremljenog radarom koji kontrolira dva topa Oerlikon GDF kalibra 35 mm. Iako je svih ovih godina bilo problema u dobivanju izvoznih dozvola švicarskih proizvođača topa i njegovog streljiva, u Ukrajini je postupno završilo barem 55 oklopnjaka Gepard iz njemačkih zaliha, a onda navodno i još nekoliko iz Jordana. Ovo oružje, koje se smatralo zastarjelim te je krajem 2010. bilo i povučeno iz aktivne službe u Njemačkoj, ispalo je pravim hitom protuzračne obrane u Ukrajini. Naime, u svom borbenom dometu ti su oklopnjaci postali izuzetno ubojiti kako za helikoptere i bespilotne letjelice, tako i za brojne tipove ruskih krstarećih raketa. Slično su se pokazali i protuzračni sustavi IRIS-T (u verzijama SLM i SLS), kojih je desetak isporučeno iz Njemačke, kao i sustav NASAMS (12 došlo iz SAD, a još nekoliko i od raznih europskih korisnika). No na kraju se u praksi pokazalo da s raznim ruskim balističkim raketama na kraj uspješno izlazi samo MIM-104 Patriot kojeg se u Ukrajini vidi od travnja 2023. godine (ukupno do sada 3 baterije iz SAD, 3 iz Njemačke i jedna iz Rumunjske), dok se usprkos navoda o donacijama nije čulo ništa o francusko-talijanskom sustavu SAMP/T, koji bi trebao biti barem donekle usporedivih sposobnosti.

Vozilo Bradley u sastavu 100. samostalne mehanizirane brigade ukrajinske vojske

Što se oklopnih vozila i tenkova tiče, Ukrajina se postupno našla zasuta raznim vozilima s raznih strana. Od sveg tog šarenila ipak treba istaknuti američka borbena vozila pješaštva M2A2 Bradley (kojih je do danas isporučeno preko 300 komada, uz još preko 190 vozila Stryker, te više stotina vozila HMMWV i raznih MRAP-ova). Konkretno, vozila Bradley su u Ukrajini pokazala da je riječ o zrelom dizajnu iznimne visoke ofenzivne snage, uz posebno izraženu sposobnost preživljavanja na bojištu čak i uz brojne napade ruskih bespilotnih kamikaza-letjelica. Kako izgleda, slično se pokazalo i starije njemačko borbeno vozilo Marder 1A3, kojih je do sada u Ukrajinu isporučeno barem 140 komada. Uz to, u Ukrajini je završilo i više stotina raznih starijih oklopnjaka, bilo sovjetskog podrijetla (BMP-1, BMP-2, BTR-60, BRDM-2 i drugi) ili sa Zapada (prvenstveno M113), no oni su se pokazali korisnima i ništa preko toga. Slično je na kraju završila i priča o tenkovima, gdje se uz brojne donacije tenkova istočnog podrijetla u Ukrajinu poslalo i ponešto zapadne opreme. Riječ je prvenstveno o 31 komadu američkih tenkova M1A1 Abrams, 18 Leopard 2A6 iz Njemačke te 14 britanskih Challenger 2, i još ponešto tenkova Leopard 2A6 (3 iz Portugala), tenkova Leopard 2A4 (preko 74 komada iz Poljske, Norveške, Kanade, Španjolske, Finske te Nizozemske/Danske), te Stridsvagn 122 (10 komada iz Švedske, ekvivalent Leopard 2A5). Uz to, u ovu se priču uklopilo i slanje barem 88 starijih njemačkih tenkova Leopard 1A5. Doduše, njihova isporuka se itekako otegla, a u doglednoj budućnosti očekuje se njih barem još 47 komada. Sveukupno ta se skupa i masivna oprema pokazala nužnom, ali i izuzetno ranjivom na ukrajinskim bojištima (kako na mine, tako još i više na bespilotne kamikaza-dronove, što je problem kojeg će itekako tek trebati rješavati).

„Čarobni štapići” – propagandni i stvarni

Za razliku od zapadnih tenkova, za čije se doniranje borba intenzivno vodila preko 8 mjeseci, natezanja o doniranju zapadnih borbenih aviona trajala su preko godinu i pol. Naime, iako je to borbeno sredstvo Ukrajina tražila još u veljači 2022. tek su u kolovozu 2023. Sjedinjene Američke Države dale dozvolu za transfere – da bi onda 4 europske države (Belgija, Danska, Nizozemska i Norveška) krenule postupno isporučivati svoje stare avione dok se istodobno radilo i na obuci ukrajinskih pilota te tehničara. Prvi F-16 su u Ukrajinu bili isporučeni krajem srpnja 2024. godine. Od tada se nekoliko puta čulo o njihovom borbenom korištenju, uglavnom vezanom za rušenje ruskih raketa i bespilotnih letjelica – dok je suzdržanost u korištenju možda i pojačana nakon štoje 26. kolovoza 2024. godine u padu takvog borbenog aviona poginuo mladi pilot Oleksij Mes (borbeno ime „Moonfish”). Kako bilo da bilo, borbenih aviona F-16 u Ukrajini za sada ima maksimalno desetak i oni se definitivno nisu pokazali ikakvom prekretnicom u ovome ratu. Usprkos žestokoj medijskoj propagandi, opet se tu ispravnijom pokazala suzdržanost pojedinih stručnih izvora koji su isticali kako za njihovu iole masovniju ili intenzivniju uporabu Ukrajini ipak treba bitno više vremena (ali i reformi ukupnog ratnog zrakoplovstva).

Dok se za sada stvarno ne može govoriti o ikakvom revolucionarnom učinku borbenih aviona F-16 u Ukrajini, još je nejasno kakve će učinke imati zapadna taktička oružja dugog dometa – prvenstveno britanske i francuske zrakoplovne rakete Storm Shadow/SCALP EG (dometa do 250 km) te američke balističke rakete ATACMS (dometa do 300 km). Velika Britanija je isporučila prve rakete Storm Shadow krajem travnja i početkom svibnja 2023. godine (objavljeno 11. svibnja), da bi se samo nekoliko dana kasnije čulo i o francuskoj isporuci njihove varijante ovog oružja pod oznakom SCALP-EG. Oružja je lansirano s prilagođenih ukrajinskih aviona Su-24MR, koristeći rabljene britanske pilone s borbenih aviona Tornado GR4. No dok je za čitavu ovu donaciju bila potrebna i dozvola Sjedinjenih Država (radi sustava karti koje ove rakete koriste u navigaciji), odmah je postalo jasno da se dozvolu dalo pod uvjetom da ta oružja smiju biti korištena samo na okupiranim prostorima Ukrajine. Zato i nije čudilo da se prvo njihovo korištenje bilježilo širom okupiranih dijelova Luganske, Zaporiške i Hersonske oblasti te u rujnu 2023. po ciljevima u Sevastopolju na okupiranom Krimu. Iako se od svibnja 2024. diskutiralo o davanju dozvole za korištenje ovog oružja i na prostorima Ruske Federacije, do toga je došlo tek u studenom 2024. godine – da bi se prvi takav napad bilježio 20. studenog na rusko zapovjedno središte kod mjesta Marino u regiji Kursk. Rakete ATACMS ispaljuju se iz lansera HIMARS ili M-270, a načelno mogu nositi kasetnu ili unitarnu bojnu glavu. Kako izgleda, Ukrajina je tijekom rujna 2023. godine od saveznika dobila rakete ATACMS rane verzije MGM-140M39 s kasetnom bojnom glavom i dometom od 160 km – koje su prvi put iskoristili sredinom listopada 2023. za napad na aerodrome agresora kod Berdjanska na okupiranom jugu ukrajinske regije Zaporižje. Do sredine travnja 2024. pojavile su se naznake o donaciji te borbenom korištenju varijati raketa ATACMS dužeg dometa (napad na zrakoplovnu bazu Džankoj na Krimu) – dok je ostalo izvjesno da i za njih vrijede ograničenja o korištenju samo na prostorima Ukrajine. Jednako kako se rakete ATACMS krenulo masovnije slati u Ukrajinu tek nakon što su ta oružja u američkoj operativnoj službi bila otpisana (a od prosinca 2023. počele su i isporuke zamjenskog sustava PRsM, dometa oko 500 km, također ispaljivog iz lansera HIMARS i M-270), tako se i Storm Shadow/SCALP-EG usporedno s isporukom u Ukrajinu na zapadu krenulo mijenjati novijim raketama usporedivog tipa, čija se operativnost očekuje oko 2028. godine – dok je nepostojanje zamjenskog programa po nekima i glavni razlog zašto Njemačka ustrajno odbija Ukrajini isporučitit svoje rakete tipa Taurus. Napomenimo još i da se politika SAD o zabrani korištenja raketa ATACMS te Storm Shadow/SCALP-EG na prostoru Ruske Federacije javno promijenila 17. studenog, temeljem pristizanja vojnika iz Sjeverne Koreje prema bojištima ruske agresije na Ukrajinu – tako da se 19. studenog bilježilo napad većim brojem raketa ATACMS na rusko strateško skladište streljiva kod grada Karačev na sjeveroistoku regije Brijansk. Kao uzvrat za spomenute napade raketama ATACMS od 19. studenog i raketama Storm Shadow 20. studenog, Ruska Federacija je u četvrtak 21. studenom ukrajinski grad Dnipro napala verzijom strateške balističke rakete srednjeg dometa RS-26 Rubež, kao još jednom u nizu eskalacija svoje agresije na Ukrajinu.

Sustav Starlink Elona Muska na ukrajinskom bojištu

Za kraj spomenimo i civilnu te vojnu ulogu američkog privatnog sustava satelitske komunikacije Starlink. Nakon početka lansiranja brojnih satelita ovog sustava u svibnju 2019. godine, mreža je početkom 2021. počela s komercijalnim radom, koji je poboljšavan redovitim dodavanjima satelita u njegovu konstelaciju. Vojna primjena u Ukrajini započela je početkom ožujka 2022. godine, nakon apela Vlade iz Kijeva da se tim sustavom nadomjesti redovite komunikacijske sustave koje su Rusi uspješno ometali. Uz civilnu uporabu, ove se komplete za satelitski internet uskoro počelo koristiti i za kontrolu besposadnih sustava, koordinaciju topništva, te održavanje i vojnih komunikacija širom Ukrajine. No usluga koja je na početku bila besplatna uskoro je postala kritično važan dio ukrajinskog obrambenog sustava s troškovima procijenjenim i preko 100 milijuna USD mjesečno. Ne bi li olakšali podmirivanje tih troškova, u američkom Ministarstvu obrane su početkom lipnja 2023. sklopili i poseban ugovor o financiranju usluge Starlink za Ukrajinu. Ipak, uz sve operativne prednosti, ovaj je sustav pokazao i određene probleme – posebno od trenutka kad se njegov vlasnik Elon Musk počeo baviti politikom. To je išlo od njegove vizije mirovnog plana za Ukrajinu i Rusiju iz listopada 2022., preko rujna 2023. kada se čulo o povremenim gašenjima Starlink sustava nad Krimom i Ukrajinom u korist ruske vojske te mornarice, pa onda i njegovim otvorenim angažiranjem u predsjedničkoj kandidaturi Donalda Trumpa za predsjednika SAD i brojnim direktnim kontaktima prema Vladimiru Putinu koje su otkrili američki istraživački novinari. Dakle, i ovdje je u pitanju tehnološki sasvim koristan sustav, koji je tek postupno otkrio i neke za Ukrajinu neželjene karakteristike (doduše, ovoga puta ne u opremi nego u osobi svog vlasnika).

Dakle, iz svega ovoga možemo zaključiti kako se zapadna vojna pomoć do sada pokazala ključnom za ukrajinsko preživljavanje u ratu s Ruskom Federacijom. Ipak, ta sredstva ustrajno dolaze previše usporeno i u relativno malim količinama, dok često i duge javne diskusije o njihovom slanju daju Rusima dovoljno vremena za pripremu na učinke tih „novih” (zapravo često vrlo starih) oružja na konkretnom bojištu. Naravno, time se s jedne strane Ukrajini omogućava da nastavi preživljavati rusku agresiju, ali bez da im se ujedno daju sredstva potrebna za odlučnu pobjedu – što onda agresijom pogođenu državu čini i posebno osjetljivom na „zapadni zamor ovim ratom”, te pritiske na otvaranje ovakvih ili onakvih pregovora s agresorom (bez puno obzira na stanje stvari širom bojišnice).

**ovaj tekst je dio projekta “NATO i Hrvatska pred neočekivanim izazovima” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

U narednih nekoliko tjedana Ministarstvo  obrane trebalo bi potpisati ugovore o nabavi vojne opreme vrijedne stotine milijuna eura. Vrata koja će omogućiti da se to dogodi otvorila je Vlada RH na svojoj jučerašnjoj 39. sjednici, na kojoj je Ministarstvu obrane dala odriješene ruke za ugovaranje održavanja borbenih aviona Rafale, te za kupovinu bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 i tenkova Leopard 2A8. Ukupno 3 odluke obrazlagao je ministar obrane Ivan Anušić, te je za njih dobio jednoglasnu potporu svojih kolega ministara.

1. Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2025. do 2027. godine za kontinuirano održavanje višenamjenskog borbenog aviona Rafale i prateće opreme

Kako je rekao ministar obrane Anušić, ovdje se prvenstveno radi o održavanju određenih komponenti samoga aviona, uključujući motor.

„Kontinuirano održavanje aviona Rafale i prateće opreme obrambeno je važno za Republiku Hrvatsku radi osiguranja zahtjevnog stupnja raspoloživosti i operativne sposobnosti aviona Rafale za izvršenje zadaća. S tvrtkom Dassault Aviation pripremljen je ugovor koji osigurava usluge popravaka, remonta, obnove resursa i periodičkih pregleda za komponente aviona i motora. Ugovor bi se sklopio na 2 godine i ukupne obaveze Ministarstva obrane od 2024. do 2027. godine iznose 31.884.388,00 eura. Ovom se odlukom predlaže da se u Ministarstvu obrane,  u skladu sa Zakonom o proračunu, da suglasnost za preuzimanje obaveza na teret sredstava Državnog proračuna od 2025. do 2027. godine u ukupnom iznosu od 24.563.067,00 eura koje se planira na razdjelu Ministarstva obrane“.

Prema postojećem planu, MORH će za ovo održavanje sljedeće 2025. uplatiti 7.321.427,10 eura, 2026. će platiti najveći dio ukupnog iznosa – čak 16.441.640,00 eura, dok je za 2027. planirana uplata od samo 800.000,00 eura. Kako napominje Vlada, ovaj ugovor o održavanje vrijedi tek do listopada 2026., a nakon toga će se valjda sklapati novi. Zeleno svjetlo za ovaj posao dao je i saborski Odbor za obranu na zatvorenoj sjednici 25. rujna, a s obzirom na to da je jučer Vlada o tome raspravljala javno – pitanje je da li je bilo nužno zbog ovoga zatvoriti sjednicu Odbora za javnost.

Što se Rafalea tiče, recimo još i da je Vlada na svojoj ranijoj, 36. po redu sjednici od 31. Listopada dala suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret Državnog proračuna za opremanje radionice za održavanje izbacivog sjedišta MKF 16F za avion Rafale. Radi se o ukupnoj vrijednosti od 4.451.734,96 eura, od čega bi MORH sljedeće 2025. trebao platiti 2.461.118,15 eura, a preostalih 1.990.616,81 euro tek 2027. Ovo održavanje radio bi Zrakoplovno-tehnički centar iz Velike Gorice temeljem svoje ponude Ministarstvu obrane iz lipnja ove godine, a MORH bi, među ostalim, trebao financirati nabavu mjerno-dijagnostičke opreme potrebne za ovu radionicu.

2. Prijedlog odluke o pribavljanju nefinancijske imovine Ministarstva obrane nabavom besposadnoga zrakoplovnog sustava Bayraktar TB2 i Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2025. i 2026. godini za nabavu besposadnoga zrakoplovnog sustava Bayraktar TB2

Ovo je bila druga točka jučerašnjeg vladinog dnevnog redaa posvećena MORH-ovim nabavama vojne opreme. Ponovno ju je obrazlagao ministar obrane Ivan Anušić:

„Iskustva iz nedavnih sukoba i ratova pokazuju kako se u oružanim sukobima povećava uloga iznačaj izvidničkih i naoružanih besposadnih zrakoplovnih sustava unatoč uporabi sofisticiranih i visoko efikasnih protuzračnih sustava na bojištu. Razvoj tehnologije prijenosa velikog broja podataka bežičnim putem u realnom vremenu omogućuje sve dominantniju uporabu daljinskih upravljanih besposadnih zrakoplovnih sustava opremljenih širokim spektrom senzora i pametnih ubojnih projektila iz kojeg razloga se sve više koriste za zadaće izviđanja i prikupljanje podataka te borbenog djelovanja. Kako bi se moglo odgovoriti suvremenim ugrozama, Oružane snage RH izradile su taktičku studiju te iskazale potrebu za prioritetnom i žurnom nabavom naoružanog besposadnog zrakoplovnog sustava Bayraktar TB2.

Nakon TB2, na tržištu je već i TB3 (Photo: Baykar Technologies)

Na temelju toga, tvrtka iz Republike Turske Bayrak (pravo ime kompanije je Baykar, a ne Bayrak, op.a.) dostavila je informativnu ponudu i prijedlog konfiguracije sustava Bayraktar TB2 za Republiku Hrvatsku po modelu sveob… sveokupnog paketa. Konfiguracija je bazirana na 6 letjelica opremljenih elektrooptičkim kamerama za izviđanje, uključujući inicijalni komplet naoružanja te osigurava dvostruku radijsku pokrivenost  teritorija RH u stacioniranoj i mobilnoj inačici. Na temelju navedenog moguće je istovremeno raspolagati s 2 do 4 letjelice u zraku, pri čemu svaka letjelica istovremeno može provoditi zadaće izviđanja i prikupljanja podataka iz zraka te borbenog djelovanja na cjelokupnom teritoriju RH i šire. Paket obuhvaća i centar za zapovijedanje i nadzor, simulator za obuku, zemaljske nadzorne, upravljačke te podatkovne stanice, inicijalni komplet pričuvnih dijelova dostatan za 4.000 sati naleta, uključujući svu potrebnu opremu i alat za održavanje. Jamstvo u trajanju od 2 godine ili do dostizanja 4.000 sati naleta. Boravak stručnjaka navedene tvrtke u Hrvatskoj u razdoblju do 2  godine, obuku u obučnom centru u Turskoj i transport cjelokupnog paketa u Hrvatsku. Ovaj besposadni zrakoplovni sustav ima korisnu i učinkovitu primjenu i u nadzoru granice i požara, odnosno mogu se s njime koristiti i druga državna tijela.

Ministarstvo obrane provelo je postupak javne nabave i vrijednost ugovora iznosi 73.906.377,00 USD bez PDV-a, a  uz robe i usluge predviđena je isporuka opreme u iznosu od 2.022.514,00 dolara koje su donacija. Obveze je potrebno platiti u 2024., 2025. i ’26. godini. Odlukom se određuje predložene nefinancijske imovine u iznosu od 86.424.252,00 eura za nabavu ovog sustava. Odlukom se daje suglasnost Ministarstvu obrane za preuzimanje obaveza na teret sredstava  državnog proračuna u 2025. i 2026. godini u ukupnom iznosu od 64.393.267,00 eura za što su sredstva planirana na razdjelu Ministarstva obrane“.

I tu se MORH pozvao na pozitivno mišljenje saborskog Odbora za  obranu, danog opet na zatvorenoj sjednici od 25. rujna, za što se u javnosti saznalo nakon istupa predsjednika RH Zorana Milanovića 4. listopada, koji je problematizirao postojanje taktičko-tehničke studije na temelju koje se kupuju upravo besposadni sustavi Bayraktar TB2. Ukupna vrijednost kupovine ovih turskih dronova je 86.424.252,19 eura, odnosno 94.911,113,75 USD, uključujući i spomenutu donaciju i PDV u iznosu od 18.982.222,75 USD. Od toga će RH avansno do kraja godine platiti 20.189.321,71 euro, sljedeće 2025. – 37.474.172,15 eura, te 2027. – 26.919.095,61 euro. Početak isporuke, kako je najavio ministar obrane nedavno u Saboru, očekuje se već u ljeto sljedeće godine.

3. Prijedlog odluke o pripremnim radnjama za nabavu tenkova LEOPARD 2A8 za potrebe opremanja Oružanih snaga Republike Hrvatske

Treća i posljednja odluka jučerašnje Vladine sjednice je posao o kojem smo već pisali na portalu Obris.org. Radi se o zamjeni postojećih tenkova i borbenih vozila pješaštva iz sastava OS RH za njemačke tenkove Leopard 2, kako je to istaknuo Ivan Anušić.

„Sigurnosno i obrambeno okruženje promijenilo se 2022. godine zbog ruske agresije na Ukrajinu. Republika Hrvatska i Savezna Republika Njemačka do sada su značajno podržale Ukrajinu i odlučile su nastaviti s pružanjem daljnje potpore. Vlada  Republike Hrvatske ustupa Ukrajini materijalna sredstva, odnosno  tenkove M-84, borbena vozila pješaštva M-80 s pripadajućim pričuvnim dijelovima i streljivom, kojeg knjigovodstvena vrijednost ukupno iznosi 144.800.000,00 eura. Za ustupljena materijalna sredstva navedeni iznos Ministarstvo obrane SR Njemačke uplatit će do 30. studenog 2024. godine u Državni proračun na razdjelu Ministarstva obrane. Navedena financijska sredstva namijenjena su za nabavu tenkova Leopard 2A8 zapotrebe opremanja Hrvatske vojske, dok će preostala financijska sredstva za ovu nabavu biti planirana u Državnom proračunu na razdjelu Ministarstva obrane. Za provedbu radnji iz ove odluke u skladu sa Zakonom o obrani, Zakonom o javnoj nabavi i Zakonom o proraačunu za sklapanje ugovora o nabavi tenkova Leopard 2A8 zadužuje se Ministarstvo obrane“.

Sklapanje ugovora o kupovini njemačkih tenkova  tek se očekuje jer ovisi o tome kada će i njemačko MInistarstvo obrane naručiti „Leoparde“ za potrebe Bundeswehra, pa će se tada pouzdano znati i vrijednost cjelokupnog posla (od kojeg će se onda odbiti 144,8 milijuna eura  kolika je procijenjena vrijednost hrvatskih M-84 i M-80 koji će biti donirani Ukrajini.

Vlada jučer ništa nije rekla o ranijim najavama kupovine samohodnih haubica CAESAR, koji nisu još došli ni na dnevni red saborskog Odbora za obranu (baš kao ni kupovina tenkova Leopard), ali ni o višecijevnim raketnim sustavima HIMARS, za čiju je kupovinu Odbor dao zeleno svjetlo prije par dana. Ipak, teško se i za te oružne sustave oteti dojmu da se nabave ostvaruju mimo ikakvog obrambenog planiranja, bez iole transparentnosti, te primarno u svrhu dostizanja NATO ciljeva o izdvajanjima u obranu umjesto u korist dugoročne održivosti obrambenog sustava Republike Hrvatske i njegovih ozbiljnih borbenih sposobnosti.

Ministar obrane Ivan Anušić RH i načelnik Glavnog stožera OS RH general Tihomir Kundid danas borave u posjetu SR Njemačkoj, gdje su se u Berlinu sastali s njemačkim ministrom obrane Borisom Pistoriusom. Glavna tema sastanka, navodi Ministarstvo obrane RH, bila je opremanje i modernizacija OS RH s naglaskom na nabavu novih tenkova Leopard 2A8. Savezna Republika Njemačka, naime, pozvala je  svojedobno Republiku Hrvatsku da se priključi njemačkom programu zajedničke nabave glavnog borbenog tenka Leopard 2A8.

Ministri obrane Anušić i Pistorius stoga su danas potpisali Pismo namjere kojim su iskazali spremnost dviju država da se iz hrvatskih zaliha Ukrajini u prvoj isporuci da 30 tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80, uključujući pričuvne dijelove i streljivo, te da se financijska sredstva koja će RH dobiti od SR Njemačke za te tenkove i borbena vozila iskoriste za nabavu novih njemačkih tenkova Leopard 2A8. Za taj iznos, naime, umanjila bi se ukupna cijena novih Leoparda 2A8. S obzirom na potrebe Oružanih snaga, MORH namjerava nabaviti do 50 novih Leoparda 2A8. Svi ostali detalji bit će poznati nakon potpisivanja ugovora. Dodatna vrijednost ovakvog modela nabave je pomoć Ukrajini u  borbi protiv ruske agresije.

Ministar obrane Anušić istaknuo je kako je ovaj model nabave Leoparda 2A8 pogodan za sve tri uključene strane – Hrvatsku, SR Njemačku i Ukrajinu:

„Ovo je jedan od većih i značajnijih projekata modernizacije Hrvatske vojske, uz sve projekte modernizacije Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Hrvatske ratne mornarice, došli smo do jačanja naših oklopnih snaga, naših tenkovskih bojni. Kao što je dobro poznato, Leopard je jedan od najkvalitetnijih, ako ne i najkvalitetniji, tenk zapadne njemačke proizvodnje i Hrvatska će biti u potpunosti opremljena upravo ovim tenkovima“,

rekao je ministar Anušić dodavši da je Vlada Republike Hrvatske dala suglasnost na Pismo namjere koje je upućeno od strane njemačke Vlade te kako će vrlo brzo započeti realizaciju tog projekta.

Kako u priopćenju navodi MORH, posebno je važno i to što su kontinuiranom modernizacijom i opremanjem OS RH – a Hrvatskoj je nedavno odobrena i kupnja raketnih sustava Himars M142, nabavljaju se i besposadne letjelice TB2 Bayraktar te se sad pokreće i proces nabave modernih tenkova – bitno skraćeni rokovi za dostizanje cilja od dva posto BDP-a izdvajanja za obranu.

„Iako smo već skratili rok s 2030. na 2027. godinu, nakon započetih procesa nabave Himarsa, besposadnih letjelica te sada i Leoparda, dva posto BDP-a izdvajanja za obranu dostići ćemo i znatno prije 2027. godine“,

rekao je ministar Anušić.

Njemački ministar obrane Boris Pistorius rekao je da je Hrvatska pouzdan partner SR Njemačkoj te da je Hrvatska potpisivanjem pisma namjere odlučila investirati u svoje Oružane snage. Ministar Pistorius zahvalio se na svemu sto Republika Hrvatska radi po pitanju stabilizacije Zapadnog Balkana te istaknuo da je RH pouzdan partner u NATO-u, Europskoj uniji te na bilateralnoj razini.  Ministri Anušić i Pistorius istaknuli su odlične odnose Republike Hrvatske i SR Njemačke, razgovarali su i o situaciji u Jugoistočnoj Europi te se složili da će obje zemlje i dalje predano pomagati Ukrajini, žrtvi ruske agresije. Hrvatska je Ukrajini, naime, dosad isporučila vojne pomoći u iznosu većem od 200 milijuna eura. Ministar Anušić zahvalio se ministru Pistoriusu i na pomoći u nedavnoj evakuaciji hrvatskog časnika iz misije UNIFIL u Libanonu.

Projekt koji je stajao u ladici

Zanimljivo je da se prvi puta službeno govorilo o zamjeni aktualnih hrvatskih tenkova M-84 za njemačke Leoparde početkom ove godine.

Naime, na sjednici saborskog Odbora za obranu, održanoj 23. veljače ovo godine povodom daljnje nabave helikoptera UH-60M Black Hawk, zastupnik Stipo Mlinarić-Ćipe potegnuo je upravo ovo pitanje pred tada novim ministrom obrane Anušićem:

“Vidite što jedan čovjek može napraviti. (…) Jer nažalost, vi to dobro znate, ne morate reći, koliko je prošle godine i pretprošle godine ljudi otišlo, dočasnika i časnika, iz sustava. Zahvaljujući samo jednom čovjeku! Neću govoriti o njemu jer ga nema ovdje, ali … samo sam htio reći: ‘Gdje ste bili do sada, gospodine Anušiću, zadnje 3 godine?’ Mislim da bi imali i nove tenkove, zamijenjene, jer prije 2 godine kada je Rusija napala Ukrajinu i izvršila agresiju, da smo dali Ukrajincima naše M-84, a Njemačka tada nije htjela isporučivati svoje tenkove … u prvih 6  mjeseci nije htjela isporučiti tenkove… Mi smo danas mogli Ukrajincima pomoć isti  dan, a mi smo mogli dobit nove tenkove zapadne tehnologije.”

Ministar Anušić, koji je u to vrijeme brojio prvih 100 dana u Ministarstvu obrane, rekao je da je upoznat s ovim slučajem, odnosno prijedlogom o zamjeni tenkova:

“Pokušali smo ponovo vratiti taj projekat nazad – obavio sam razgovor s ministrom obrane, gospodinom Borisom Pistoriusom, Njemačke, i ta tema će biti ponovno na stolu kad bude bio sastanak kancelara Scholza i premijera Plenkovića, mislim 23. ovog mjeseca, aako se ne varam, ili idućeg mjeseca, nisam siguran. Uglavnom, sastanak kad bude bio ta tema je na stolu i pokušat ću vratiti taj projekat koji smo zakasnili potpisat.”

Kada se počelo ozbiljno raditi, osam mjeseci je trebalo da se od već “ukiseljenog” prijedloga dođe do potpisivanja Pisma namjere o zamjeni tenkova M-84 i borbenih vozila pješaštva M-80 za nove njemačke tenkove Leoparda 2A8.

*Photo: MORH/F.Klen, osim zadnje (Obris.org)

Konačno je počela realizacija! Neslužbena vijest koja se pojavila u srijedu, 28. listopada, bila je da je na Batajnicu stigao prvi kontingent doniranih ruskih moderniziranih tenkova T-72 čija se isporuka čekala više od dvije godine. U jednom trenutku čak je postojalo pitanje da li će Rusija ikada isporučiti tenkove, zbog čega su ljubitelji oklopa već bili pomalo razočarani…

T-72B1MS “Bijeli orao” – prvo dva za Laos, pa dva za Srbiju

Oko ove priče lomila su se koplja duže vrijeme. Polemiziralo se na vojnim forumima, društvenim mrežama, a kod nekih je postojala velika nervoza zašto se konačno ne isporučuju ti tenkovi, iako je sve već bilo dogovoreno. Istina, još 19. srpnja prošle godine izbio je veliki skandal kada je Rumunjska blokirala isporuku 30 tenkova T-72 koje je Rusija u okviru procesa tehničke obnove i modernizacije Vojske Srbije – zajedno s 30 oklopnih vozila BRDM-2 – donirala Srbiji. Doduše, BRDM-ovi su stigli avionom Antonov, ali samo 10 komada, a od tenkova ni traga ni glasa. Nagađalo se što se zapravo događa. Je li u pitanju propagandni trik, varka, ili lažno obećanje?

Ova je priča korijene imala još 2016. godine, kada se pojavila vijest da će Rusija Srbiji donirati modernizirane tenkove T-72. U prvi mah spominjao se T-72S kao izvozna verzija tenka T-72 s reaktivnim oklopom i mogućnošću lansiranja protuoklopne rakete iz topovske cijevi. Tenk je prvobitno bio zamišljen da njime budu opremljene oklopne brigade i divizije Varšavskog pakta. Međutim, raspad Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta utjecao je da na zalihama ostane veliki broj takvih tenkova. Spas je nađen u prodaji Iranu kojem je bio potreban suvremeni tenk. Iran je kupio više od 300 tenkova T-72S, koji su potom predani Revolucionarnoj gardi Irana („Sepāh-e Pāsdārān-e Engelāb-e Islāmi“, poznatima i kao Pasdarani).

Ruski tenk T-72 B3 gostovao je na prikazu “Sloboda 2019”

U srpskoj javnosti uslijedilo je razočaranje. Međutim, krajem 2017. pojavila se priča da će Srbija zapravo dobiti moderniji tenk nego što je T-72S. Već u prosincu spominjao se i B3. Kako to biva, uslijedila je licitacija koji će to zapravo tenk Srbija dobiti i kada. Licitiranje se nastavilo, pa se pojavila i priča da će Rusija Srbiji donirati moderniziranu verziju T-72B1-MS, poznatu i kao „Bijeli orao“ (Белый Oрел), koja je bila zapravo jedna od modernizacija ponuđenih ruskoj vojsci, ali nije naišla na odobravanje. Zbog toga je – kako bi se od propasti spasio remontni zavod – odlučeno da se ti tenkovi ponude kao donacija stranim kupcima koji nemaju novca da nabave nove tenkove ruske proizvodnje. Inače, ovdje valja dodati i da je prva ponuđena verzija tenkova T-72S Srbiji bila odbijena jer se nisu uklapali u tehničke mogućnosti Vojske Srbije.

T-72B1-MS

Međunarodni forum “Tehnologije u strojarstvu 2012′”, T-72B1-MS po kojem je ovaj model dobio popularno ime “Bijeli orao”

Ova modernizirana verzija tenka poznata je pod oznakom „Bijeli orao“ – radi se zapravo o izvoznoj verziji tenka T-72 (Объект 184-1MS), koja je nastala u okviru razvojnog projekta Proriv-2G (Прорыв-2Г) ne bi li bila ponuđena ruskoj vojsci kao jedna u nizu modernizacija tenka T-72. Za osnovu modernizacije uzet je tenk verzije T-72B1, u kojeg je ugrađena dnevno-noćna nišanska sprava PN-72U „Sosna-U“ (ПН-72 „Сосна-У“), koja unapređuje preciznost pogotka. Zapovjednik tenka dobio je panoramsku nišansku spravu PKP-72 (ПКП-72 „Соколиный глаз“) s termalnim kanalom treće generacije, a na krovu kupole nalazi se daljinski upravljiva borbena stanica sa strojnicom NSVT kalibra 12,7 mm (Никитина-Соколова-Волкова Танковый 12,7). Međutim, tenk T-72B1-MS je ipak znatno unaprijeđena verzija tenka T-72B1, ali slabija od verzije T-72B3 po pitanju oklopne zaštite – reaktivni oklop na T-72B1-MS je „Kontakt-1“ (Контакт-1). Ovi tenkovi modernizirani su inače u 61. remontnom zavodu za oklopna vozila (61. бронетанковый ремонтный завод) u Strelni kod Sankt Peterburga. Radi se o modernizaciji tenka koja je prvobitno bila namijenjena za rusku kopnenu vojsku, ali su Rusi od nje odustali u korist modernizacije tenka T-72 B3 i B3M, tako da je ova verzija ponuđena za izvoz. Prve primjerke ovih tenkova, i to po 30 komada, dobile su vojske Laosa (za uzvrat su dali 30 svojih dobro očuvanih tenkova T-34/85) i Nikaragva. Kao korisnici spomenuti su bili i Urugvaj i Srbija, s time da su srpski prema tadašnjim planovima trebali imati agregat za rad uređaja bez paljenja glavnog motora. Plan isporuke predviđao je da to bude realizirano za 36 mjeseci. A onda je zapelo…

Gdje je zapelo?

BRDM može preko NATO zemalja, T-72 ne može (Photo: MORS)

Pa oko plaćanja. Naime, budući su tenkovi donacija, Rusi su od Srbije tražili da ona plati troškove transporta, pri čemu ih nije pretjerano zanimalo hoće li plaćanje biti odjednom, ili tenk po tenk. Razgovori su se otegnuli, pa je pronađeno rješenje – da se tenkovi prvo iz Sankt Peterburga željeznicom prebace do Volgograda, a onda brodom preko Crnog Mora i Dunava do Beograda. Međutim, neki birokrat u Moskvi stvorio je problem. Naime, u papirima su ti tenkovi bili zavedeni kao ruski. Rumunjskim carinicima je baš to „ruski“ zaparalo uši, budući je Rumunjska članica EU i NATO gdje su na snazi sankcije protiv Rusije koje uključuju i vojsku te prebacivanje tehnike, pa je stavljen veto. Uzalud je dokazivano kako je vlasnik tenkova Srbija, a ne Rusija. Rumunji su ostali tvrdi i taj je posao propao. U međuvremenu, zahvaljujući dozvolama za prelet, prvih 10 izviđačkih vozila BRDM-2MS stiglo je u Srbiju jer su Poljska, Češka i Mađarska – iako su najodanije članice NATO pakta – otvorile svoj zračni prostor za ovaj prelet. Bjeloruse ne treba ni posebno spominjati u ovom slučaju jer oko toga nikad nisu ni postavljali pitanje.

Međutim, postoji još jedan problem zbog kojeg je toliko kasnila isporuka. Naime, taj 61. zavod za oklopna vozila u Strelni ima državnu klauzulu da izbacuje samo 50 remontiranih i moderniziranih tenkova T-72 godišnje. Zapravo, cijeli remontni zavod živi od donacija i izvoznih poslova. Svi su se, inače, nadali da će Putinov posjet Srbiji u siječnju 2019. donijeti neki napredak i da će se tenkovi pojaviti konačno u Srbiji, odnosno da će Vučić s Putinom razgovarati o tome da ovaj remontni zavod sve kapacitete usmjeri prema Srbiji i da ti tenkovi konačno budu isporučeni. No od toga nije bilo ništa.

Posjet zapovjednika Zapadnog vojnog okruga OS Ruske Federacije zapovjedniku KoV RS u svibnju 2019.

Kao treće, počelo se razmišljati i da li će ti tenkovi, jednom kad stignu, biti raspodijeljeni na trenutne četiri tenkovske bojne, koje bi time bile ojačane. Međutim, prošle je godine autoru teksta potvrđeno da se zapravo ustrojava jedna dodatna samostalna oklopna bojna stacionirana u Nišu i opremljena upravo ovim tenkovima. Za ovu oklopnu bojnu formacija je već napravljena – kako će izgledati njena struktura, brojno stanje vojnika na ugovor, dočasnika i časnika, a izgrađeni su i novi kapaciteti za smještaj ovih tenkova. Sada slijedi popuna i službeno formiranje nove oklopne bojne. Kada je bilo već određeno gdje će tenkovi biti locirani, pripadnici tehničke službe ruske vojske obišli su vojarnu u Nišu i uvjerili se u mogućnosti njihovog smještaja i korištenja.

Bilo je i nekih priča 2017. godine da će Srbija slati na tri mjeseca svoje majstore specijaliste u Rusiju na obuku za popravak i održavanje tenkova, ali se to već u 2018. više nije spominjalo. U 2019. ponovno se spominjalo da je Srbija u Rusiju poslala stručnjake za popravak tenkova. Spominjalo se i da će Srbija dobiti radionički komplet za održanje tenkova i da će ekipa iz zavoda kod Sankt Peterburga samo doći i montirati dijelove na tenk koji su skinuti tokom transporta. To je učinjeno na izviđačkim vozilima BRDM-2MS, promoviranima krajem srpnja prošle godine u vojarni Mija Stanimirović u Nišu.

Zamjena pozicija – Vulin ide u MUP, a Stefanović u MORS (Photo: MORS)

I konačno, san je postao java 28. listopada 2020. godine. Transportni avioni dovezli su prvu isporuku od 10 tenkova T-72B1-MS, koja je potom teškim tegljačima prebačena s batajničkog aerodroma put vojarne u Nišu. Narednih dana uslijediti će još par letova i okončanje ovog posla, a onda i promocija remontiranog oklopa pred novim ministrom obrane Nebojšom Stefanovićem koji je u srijedu, 28. listopada preuzeo tu dužnost od Aleksandra Vulina.

T-72B3

U priči oko doniranja moderniziranih tenkova T-72 Srbiji od prosinca 2017. na mala vrata je spominjano da će Srbija dobiti verziju B3. Inače, ruski T-72 B3 stigao je u Srbiju na vojnu paradu održanu 9. svibnja 2019. za Dan pobjede. Nekoliko dana prije, baš kad je taj tenk stigao na Batajnicu pronijela se vijest da je Rusija započela isporuku tenkova T-72B3 Srbiji. Međutim, ubrzo se ispostavilo da se tu radilo o samo jednom tenku verzije B3, koji je imao ruske vojne oznake i koji je sudjelovao u paradi. Taj tenk je poslije parade u Nišu vraćen natrag u Rusiju, što je izazvalo malo razočaranje kod stanovništva u Srbiji, a veselje i opću radost u susjedstvu jer je, eto, Rusija prevarila Srbiju, a ti tenkovi neće nikad stići. Međutim, od sredine ovoga tjedna san je ipak postao stvarnost…

* Ovaj tekst autora Andreja Mlakara objavljen je 28. listopada 2020. na blogu Vojnopolitička osmatračnica (https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/) , a u svojoj originalnoj verziji može se naći na adresi: https://vojnopolitickaosmatracnica.wordpress.com/2020/10/28/zeleni-i-lepi-rusi-zapoceli-isporuku-doniranih-tenkova-t-72b1-ms-srbiji/

Ministarstvo obrane RH danas je objavilo natječaj, odnosno poziv na nadmetanje za usluge remonta-popravka tenkovskih motora. Kroz pregovarački postupak s prethodnom objavom MORH namjerava zaključiti ugovor o javnoj nabavi usluge remonta/popravka tenkovskih motora V-46-6, procijenjene vrijednosti 400.000,00 kn bez PDV-a. Prema dostupnoj dokumentaciji, Ministarstvo obrane će po potpisivanju ugovora odabranom ponuditelju staviti na raspolaganje tenkovski motor pripremljen za generalni remont, a odabrani ponuditelj će isti preuzeti u skladištu Remontnog zavoda u Zagrebu ili u vojarni “3. gardijske brigade Kune” u Đakovu. Nakon preuzimanja motora sav rizik (za propast, gubitak ili oštećenje motora) prelazi na ponuditelja uključujući i osiguranje motora prema vrijednosti jednog komada u iznosu od 100.000,00 kuna. O kojem broju motora se radi trenutno nije moguće sa sigurnošću definirati, napominje se u dokumentima, jer će se „ugovorom definirati jedinične cijene za pojedine vrste usluga vezanih za remont/popravak tenkovskih motora. Usluge će se nabavljati temeljem nastale potrebe i u količini za koju su osigurana financijska sredstva u proračunu MORH-a za godinu u kojoj se realizira ugovor. Ugovorom će se definirati jedinične cijene usluge za svaku stavku po tipu motora“.

Zahtjev za sudjelovanje dostavlja se do 16. studenog  2020. godine do 13 sati. Kriterij odabira ponude je ekonomski najpovoljnija ponuda (ENP) s relativnim ponderom cijene 100% (najniža cijena) i zadovoljenje svih traženih zahtjeva javnog naručitelj. Novac za remont uplaniran je u Financijskom planu Ministarstva obrane za ovu godinu.

Planirano je da sam remont motora teče kroz 3 faze rada: (1) obvezni radovi generalnog remonta i ispitivanja motora V-46-6  koje potrebno provesti pri svakom generalnom remontu motora, (2) radovi na motorima V-46-6 za koji se prilikom defektacije utvrdi da zbog oštećenja nije moguće generalno remontirati, te (3) dodatni radovi u generalnom remontu motora V-46-6 koje MORH neovisno naručuje na pojedinim motorima, a koji ovise o tehničkom, parametarskom i funkcionalnom stanju svakog motora posebno, kao i njegovih vitalnih sklopova.

“Made in Indija” – motor V-46-6 za indijski tenk T-72

Tenkovski dizel motor V-46-6 proizvod je ruske tvornice Chelyabinsk Tractor Plant – Uraltrac Ltd (Челябинский тракторный завод – УРАЛТРАК (ЧТЗ)) i pitanje je ima li u Hrvatskoj kapaciteta za remont ovog motora.

Srbija je, primjerice, remont svojih tenkovskih motora ugovorila s Tvornicom motora specijalne namjene na Palama, a ugovor za remont 10 motora bio je – prema izjavama tadašnjeg srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina iz 2017. godine – vrijedan 63 milijuna RSD. Ugovor je sklopljen tek 17. prosinca 2018. godine za 539.000 eura, međutim u veljači 2019. godine Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu otvorio je stečajni postupak na Tvornicom motora specijalne namjene. Početkom ove godine tvrdilo se da će ova tvornica svakako oživjeti, jer je za to zainteresirano i Ministarstvo obrane Srbije, koje bi u njoj radilo remont motora, što u Srbiji nije moguće. No od oživljavanja, kako se čini, i dalje nema ništa.

Što se Republike Hrvatske tiče, ove godine bi se trebao okončati i dugogodišnji projekt generalne revizije tenka M-84 iz sastava OS RH (započet 2013. godine), nakon čega bi, barem prema dosadašnjim najavama, trebao uslijediti puno zahtjevniji i skuplji projekt njihove modernizacije. Slavonskobrodski „Đuro Đaković“, koji je do sada radio generalnu reviziju M-84, napravio je i program modernizacije tog tenka, koji među ostalim uključuje i ugradnju novih dizel motora od 1.000 KS  s turbopunjačem i dva hidraulički upravljana mjenjača. No s obzirom na trenutno stanje državne blagajne, kao i natuknute proračunske rezove koji su vrlo vjerojatno neizbježni i za obrambeni proračun, upitno je hoće li tenkovi iz sastava HKoV-a u skorije vrijeme ući u neki novi tako veliki projekt modernizacije i usklađivanja s NATO-sustavima – koji bi po svim procjenama lako mogao biti i puno skuplji od dosadašnjeg postupka njihove revizije.

Samo nekoliko dana nakon pristizanja prvih obnovljenih tenkova Leopard 2A4 u Mađarsku, u petak 24. srpnja održana je i njihova svečana primopredaja. U vojarni 25. pješačke brigade György Klapka u mjestu Tata, na sjeveru Mađarske nedaleko slovačke granice, šesdesetak kilometara sjeverozapadno od Budimpešte, okupili su se gosti iz obrambenog resora Mađarske, predstavnici njemačkog proizvođača tenka Leopard 2, ali i razni strani gosti – među njima i oni iz Hrvatske. Tom se prilikom okupljenima obratio Frank Haun, generalni direktor njemačkog koncerna Krauss-Maffei Wegmann. Uz pohvale Mađarskoj te obrambenoj suradnji Njemačke i Mađarske, ojačanoj i posjetom njemačke ministrice obrane Annegret Kramp-Karrenbauer Budimpešti sredinom srpnja, on se prisjetio i kraja Hladnoga rata istaknuvši:

Tibor Benkő i Frank Haun

“U to je doba tenk Leopard 2 predstavljao oslonac NATO snaga za odvraćanje u Europi, a on to predstavlja i danas, u 15 europskih država, od polarnog kruga sve do obala Mediterana. Dapače, on je s izvanrednom uspješnošću savladao i nove izazove izvan NATO prostora. Leopard 2 je rijedak primjer standardizacije među različitim oružanim snagama na najvišoj tehnološkoj razini – a sada se i Mađarska priključuje zajednici njegovih korisnika. (…) Ovaj korak danas važan je u okviru programa modernizacije mađarskih Obrambenih snaga. To je ujedno i jak signal po pitanju europske suradnje. Mi smo isporučili tenkve iz Njemačke, a mađarske vojnike će uvježbavati njihovi austrijski kolege tijekom predstojećih mjeseci. (…) Tenkovi Leopard 2A4, koje ovdje vidite, prvi su od ukupno 12 Leoparda koji će uskoro započeti sa službom u Mađarskoj. I to danas je samo prvi korak. (…) Za tri godine će mađarske Obrambene snage koristiti najmoderniju verziju ovog tenka – Leopard 2A7HU (Hungary). U Europi će samo Danska i Njemačka u to vrijeme imati slične borbene sposobnosti“.

Prije prigodnog programa mađarskih oklopnika, priređenog na postojećim tenkovima T-72 te novopristiglim Leopard 2A4, okupljenima se još obratio i Tibor Benkő, mađarski ministar obrane – koji je pozdravio “prelazak mađarskih oklopnika na tehnologiju za 21. stoljeće“, kako je naveo – samo dan prije subote 25. srpnja, u Mađarskoj obilježavanog “blagdana sveca zaštitnika tenkista, dana Svetog Kristofora” – dodavši:

“Očigledno je i ova pandemija bila veliki izazov, koji je širom svijeta izazvao recesiju i gospodarski pad – osim u njemačkoj obrambenoj industriji, koja je uspjela na vrijeme ispuniti svoje obveze, na čemu im zahvaljujemo. A od rujna 2020. godine pa do kraja godine po dva tenka Leopard 2A4 mjesečno pristizat će u arsenal mađarskih Obrambenih snaga. (…) A kako je istaknuo i generalni direktor njemačkog koncerna, nadamo se da će Mađarska od 2023. primanjem tenkova Leopard 2A7 postati članicom te spomenute zajednice korisnika. Mi se spremamo za taj trenutak, za primanje Leoparda 2A7, a kako se dugo promišljalo korištenje Leopard tenkova u Mađarskoj, ovo okupljeno ljudstvo koje će imati priliku za njihovo korištenje biti će spremno na vrijeme. Želio bi zahvaliti našoj austrijskoj braći po oružju za pomoć koju će nam pružiti u obuci i pripremi mađarskih oklopnika“.

Povod ovog čitavog okupljanja je i general zbora Ferenc Korom, zapovjednik mađarskih Obrambenih snaga, nazvao epohalnim događajem, te jednim od važnih koraka u provedbi ciljeva za 2020. godinu zadanih u tamošnjem Programu obrane i razvoja snaga Zrinyi 2026. Napomenuo je – “Do dolaska tenkova Leopard 2A7 ovi će tenkovi poslužiti za provedbu prijelaza“, budući da u Obrambenim snagama Mađarske već dugo nije bilo takvih velikih razvojnih koraka. Svrnuo je i pažnju na ovoga ljeta potpisan sporazum s Ministarstvom obrane Austrije o obuci mađarskih oklopnika, prije negoli su svi krenuli uživati u prezentaciji djelovanja tenkova T-72, nosača mostova BLG-60M (temeljem T-55, proizvodnja DDR/Poljska) i novopristiglih mađarskih tenkova Leopard 2A4.

Kako smo napomenuli na početku ovog teksta, na čitavom ovom događanju u petak 24. srpnja u mađarskom mjestu Tata – koje je novinarski popratio mađarski kolega Levente Benedek – prisustvovali su i predstavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske iz sastava Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. Kamera medija ondje je zabilježila brigadnog generala Miju Validžića, zapovjednika u Vinkovcima stacionirane GOMBr, koji je u društvu časničkog namjesnika Branka Ramčića razgledavao izloženu novu i staru mađarsku oklopnu tehniku, družio se s kolegama iz redova oklopništva Obrambenih snaga Mađarske, te pozirao okupljenim novinarima.

Photo: Honvedelem.hu i Levente Benedek