General bojnik Gorančo Koteski već neko vrijeme promišlja vraćanje ročnika u ARM

Nemalu buku podignuo je intervju načelnika Generalštaba Vojske Makedonije, general bojnika Goranča Koteskog, objavljen u zadnjim danima 2012. godine na makedonskom portalu „Bez pardona“. Ničim izazvan, Koteski je u tom svom javnome istupu rekao: „Odluka o uvođenju potpune profesionalizacije u vojsci donijeta je veoma brzo. Razmišljamo da svoje redove popunimo regrutima vraćanjem vojne obveze, nakon čega bi 15 posto aktivnog sastava bili vojni regruti“. Da se u vrhu makedonske vojske (ARM) o tome ozbiljno razmišlja,  potvrđuje i razrada te ideje – Koteski tako navodi da bi u tom slučaju vojni rok trajao 3 mjeseca, zbog čega bi se tijekom jedne godine izmijenile 3 generacije regruta. Između svake dvije generacije bila bi jednomjesečna pauza, kako bi se sustavu ostavilo vremena za izvršenje svih potrebnih priprema. Svi vojnici bili bi obučavani u jednom obučnome centru, da bi ih se potom rasporedilo kao dopunu jedinicama s profesionalnim sastavom. Koteski računa da bi na taj način godišnje bilo angažirano između 1500 i 2000 vojnika. Tako bi oko 15 posto aktivnog sastava ARM bilo ponovo popunjeno regrutima. Iako je Makedonija još 2006. napustila koncept ročnoga služenja vojne obveze, kako bi se približila NATO-standardima i izvela profesionalizaciju ARM – Koteski danas, nakon 6 i nešto sitno godina, smatra da bi modificirani vojni rok bitno doprinio sigurnosti države.

Problemi profesionalne vojske u Makedoniji

Generala Koteskog podržao je i prvi načelnik Generalštaba Vojske Makedonije, umirovljeni general Mitre Arsovski, koji je tu ideju već raspravio na dvama stručnim nepolitičnim tijelima – udruzi vojnih veterana i klubu generala. Arsovski priznaje da makedonska Vojska ima problema s popunjavanjem profesionalnog sastava, ali i s nedovoljnim brojem vojnika u rezervi. „Oni su stari. Mi imamo nasušnu potrebu za mladim vojnicima. Ti novi regruti predstavljat će bazu za popunjavanje plaćene vojske“, smatra Arsovski. Prema njemu, i država bi na taj način dobila puno više od same vojske – dobila bi obrazovane ljude koji vole svoju domovinu. Nakon izlaska iz SFRJ, Makedonija je početkom ’90-ih imala oko 13 tisuća vojnika. Nakon ukidanja obaveznog služenja vojnog roka, redovni je sastav zamijenjen s 4700 profesionalnih vojnika angažiranih na ugovor, 1900 dočasnika i 364 civila zaposlenih u vojnim jedinicama. Prema podacima Ministarstva obrane, od 2007. godine pa do danas, za dobrovoljno služenje vojnog roka prijavilo se oko 3 tisuće građana. U takvoj situaciji, bez bitnijeg povećanja broja dobrovoljaca ili barem izmjene sustava angažiranja profesionalnih vojnika, sasvim je opravdana bojazan da bi ARM-u uskoro mogla biti narušena borbena spremnost. Bivši zamjenik načelnika Generalštaba ARM, umirovljeni general bojnik Adil Gazafer, također podržava ideju uvođenja „mekog“ vojnog roka. U izjavi za SETimes, Gazafer tvrdi kako će „osnažena novim ročnicima, vojska biti veće jamstvo teritorijalnog integriteta Makedonije, a također će pružati bolji temelj za provedbu makedonskih obveza prema saveznicima. U isto vrijeme, smanjit će se troškovi potrebni za profesionalne vojnike“.

Makedonski ministar obrane, Albanac Fatmir Besimi, “na terenu”

No s Koteskim i ostalim vojnim profesionalcima ne slaže se ministar obrane Fatmir Besimi. Po njemu, nema nikakve potrebe za povratak regrutacija i popunjavanje jedinica ARM-a: „Za sada nema nikakve analize u Ministarstvu obrane koja bi preporučila takvu promjenu sastava ARM. Inače, to je krupna promjena o kojoj bi odlučivao civilni sektor, odnosno građani preko izabranih zastupnika u Sobranju Republike Makedonije“. Predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov za sada samo prati polemiku i mudro šuti.

Etnička neslaganja u korjenu sukoba

Sukob između Fatmira Besimija i Goranča Koteskog traje već duže vrijeme. Kulminirao je u rujnu prošle godine, kada je načelnik Generalštaba Koteski bojkotirao promociju makedonske Bijele knjige obrane. Koteski je Ministarstvu obrane i njegovu čelnom čovjeku Besimiju javno zamjerio što je taj dokument u startu objavljen na 3 jezika (makedonskom, albanskom i engleskom), umjesto da bude objavljen i prezentiran na službenom jeziku – makedonskom, pa tek potom preveden na ostale jezike. „Nije to turistički vodič. Bijela knjiga je strateški dokument makedonske države“, objašnjavao je razljućeni Koteski. Samo mjesec dana ranije, Koteski je zatražio ispitivanje odgovornosti četvorice časnika koji su pratili ministra obrane Besimija pri polaganju cvijeća na spomenik pripadnika Oslobodilačke nacionalne armije (ONA) u kumanovskom selu Slupčane. Sol na ranu dodao je tada i sam Besimi, pojavivši se tom prilikom u uniformi makedonske vojske, iste one protiv koje je ONA 2001. godine i vodila rat.

Njihova je netrpeljivost slika i prilika dugogodišnjih makedonskih podjela i sukoba, koji s vremena na vrijeme postaju vrlo žestoki, da bi se potom privremeno smirili. Fatmir Besimi je Albanac iz Tetova, trajnoga žarišta albanskih nemira na sjeveru Makedonije. U vladajućoj je koaliciji predstavnik stranke makedonskih Albanaca, Demokratske unije za integraciju (DUI), koja je nakon Ohridskog sporazuma proistekla upravo iz ONA-e. Koteski je, pak, Makedonac obrazovan u JNA, ali blizak desnoj vladajućoj stranci VMRO DPMNE, što je navodno bilo presudno za njegovo postavljenje na čelo Generalštaba 2011. godine.

Jedna od posljednjih prisega negdašnje ročne ARM, prije profesionalizacije 2006. godine

U tom bi političkom grmu mogao ležati i ranije spomenuti regrutni zec. Jer dok Makedonci kao jedan od osnovnih razloga za uvođenje vojnog roka navode jačanje ljubavi prema domovini i teritorijalnog integriteta, makedonskim Albancima (ili barem onom njihovome dijelu koji godinama začinjava makedonski uzavreli lonac) mogućnost da se u trenucima nekog hipotetskog žešćeg sukoba na noge digne vojska takvih ročno obučenih vojnika sklonih teritorijalnom integritetu jedinstvene Makedonije – sigurno ne odgovara.

Nakon 10-ak godina relativne stabilnosti, Makedoniju opet tresu međuetnički sukobi

Iskra je zapaljena još u siječnju, spaljivanjem makedonske zastave i postavljanjem zastava Islamske zajednice pred općinom u Strugi. Grupa Albanaca na taj je način iskazala neslaganje s uvredljivim navijanjem na utakmicama makedonske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Srbiji, kao i na, prema njima, antimuslimanske maske i scene na karnevalu u struškom selu Vevčani. Na tom regionalno poznatom karnevalu ljutnju Albanaca izazvala je pojava žene maskirane u burku, koja gura nekakvu metalnu skalameriju s natpisom „Jihad, nuclear washing machine“. Potom su se u selima oko Struge počeli događati incidenti: izbio je požar u pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole i uništen je privatni dom zdravlja u Labuništima, uništen je križ na pravoslavnoj crkvi Sv. Bogorodica u Borovcu, kamenovan je autobus s karnevalskom povorkom u selu Velešta. Islamska zajednica pozvala je na smirivanje strasti, ali je i prozvala makedonsku vladu zbog financiranja Vevčanskog karnevala i propagiranja islamofobije.

Dodatno je odmoglo ubojstvo dvojice građana Gostivara u svađi oko parkinga. Iako je ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska tvrdila da motivi ubojstva nisu povezani s međuetničkim odnosima, nikome nije promaknula činjenica da su ubijeni bili Albanci, a ubojica – policajac Makedonac, koji u trenutku ubojstva nije bio na dužnosti.

Sukobi su se prelili na nogometne stadione, kao i na autobuse gradskog prijevoza u Skopju. Samo u noći sa 07. na 08. ožujka dogodila su se tri incidenta na prigradskim linijama – u autobuse su upadale grupe mladih, maltretirale su i tukle putnike, razbijale prozore i davile vozače. Ako je autobus vozio prema kvartu s većinskim albanskim stanovništvom, nasilnici su bili Makedonci, i obrnuto. Napadi u javnom prijevozu toliko su se raširili da je ministrica Jankulovska naredila pripadnicima MUP-a da se na posao i s posla obavezno koriste gradskim prijevozom, ne bi li njihova pojava unijela barem kakvu-takvu sigurnost ostalim putnicima. Pojačane su policijske ophodnje autobusnih stanica, kao i na drugim punktovima u Skopju, Tetovu, Gostivaru, i drugim većim gradovima. U noći s petka na subotu u Skopju je zapaljen drveni viseći most na Vardaru, koji povezuje skopsko naselje „Đorče Petrov“ i selo Laka, većinski nastanjeno Albancima. Most se nalazi u blizini nogometnog stadiona, a zapaljen je sa skopske strane. U Tetovu, gradu s većinskim albanskim stanovništvom, zabilježeni su napadi na građane makedonske narodnosti, a u jednoj od intervencija ranjen je policajac. Za dvojicu napadača na predstavnika snaga reda i sigurnosti utvrđeno je da pripadaju navijačkoj grupi „Balisti“ tamošnjeg nogometnog kluba Škendija. Dvojac je završio u 48-satnom pritvoru, a „Balisti“ su preko Facebooka zaprijetili policiji: „Cijelo Tetovo daje podršku našim članovima. Ne želite znati što možemo napraviti, zato ih puštajte!“ Zbog tih i takvih incidenata, Nogometna federacija Makedonije zabranila je organizirana putovanja na gostujuće utakmice, kako bi se spriječili eventualni incidenti na tribinama, ali i van nogometnih stadiona. Jesu li te mjere imalo pomogle, znat će se već u srijedu, kada se u Tetovu igra utakmica Škendija-Vardar, što je dobra prilika za sraz dvije najveće navijačke grupe u Makedoniji, skopskih „Komita“ i tetovskih „Balista“.

Sukobe su dodatno začinili i političari. Dok su čelnici albanske Demokratske unije za integraciju, stranke-članice vladajuće koalicije, pričali o tome da još puno treba raditi na njegovanju međuetničkih i međuvjerskih odnosa u Makedoniji, političari iz opozicijske Demokratske partije Albanaca tvrdili su da iza incidenta stoje političke strukture vlasti. „Na žalost, uvijek kada je u Makedoniji bilo problema iz političkog ili ekonomskog aspekta, netko je podsticao međuetničke probleme. Sada vlasti ovim tenzijama, koje su veoma opasne, stvaraju sebi alibi da bi pokrili neuspjeh koji će doživjeti na Summitu NATO-a u Chicagu“, izjavio je Ziadin Sela, član Glavnog odbora DPA. U sličnom su tonu predstavnici DPA nastavili i na izvanredno sazvanoj sjednici parlamentarnog Komiteta za odnose među zajednicama. „Pitate tko je scenarist, tko je odgovoran?! Glavni konstruktor, scenarist je tu ispred vas, to je vlada VMRO-DPMNE i DUI. Vlast ima odgovornost i odgovornost ne treba tražiti van nje“, rekao je na sjednici Orhan Ibrahimi iz DPA, stranke koja se očito teško miri s činjenicom da već nekoliko godina nije dio vladajuće koalicije. Prozvanim se našao premijer Nikola Gruevski, koji je u veljači zatražio da se na svibanjskom NATO summitu u Chicagu ponovno raspravlja o prijemu Makedonije u taj savez: „Do sada još nisam čuo tako idiotsku tezu da je vlada angažirala ljude albanske i makedonske pripadnosti da se tuku kako bi Makedonija bila primljena u NATO!“ Gruevski je upozorio političke stranke da prestanu svojim istupima raspirivati strasti: „Ne koristite govor mržnje, ili govor koji na direktan ili indirektan način ohrabruje izvjesne grupe da na ovakav način prazne svoju negativnu energiju. To im nikako neće pomoći da dođu na vlast, to će samo doprinijeti da se o njima kao političkim grupama stvori loša slika.“ Upozorenjima se priključio i Savjet za radiodifuziju, pozvavši medije da ne podižu tenzije nabrajanjem isključivo „svojih“ žrtava.

Sukobi u Makedoniji odražavaju se i u susjedstvu – u noći s 11. na 12. ožujka razbijeni su prozori na makedonskom veleposlanstvu u Prištini, a za utorak, 13. ožujka, albanska stranka Unikomb, koja zagovara ujedinjenje svih Albanaca, organizira prosvjed ispred veleposlanstva Makedonije u Tirani. Predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov spreman je u svakom trenutku sazvati Savjet za nacionalnu sigurnost, ali za sada je procjena da će se sa sazivanjem sjednice još malo pričekati. U četvrtak, 15. ožujka, u Skopje dolazi europski povjerenik za proširenje, Stefan Fűle, ne bi li se osobno uvjerio u sigurnosnu situaciju u Makedoniji. Od Fűlea se očekuje da će se izjasniti za očuvanje i primjenu Ohridskog sporazuma iz 2001. godine, kao okosnice demokracije i vladavine zakone u Makedoniji. No upravo se posljednjih godina određene grupe i političke stranke zalažu za izmjenu Ohridskog sporazuma – one makedonske provinijencije tvrde da su Albanci Ohridskim sporazumom dobili previše i neravnomjerno svojoj etničkoj zastupljenosti, dok albanske grupacije smatraju da se Ohridski sporazum provodi loše ili nikako, uz diskriminaciju u zapošljavanju makedonskih Albanaca, bez ravnopravne upotrebe albanskog jezika u državnim službama, a da naročito ne pridonosi izgradnji povjerenja između Makedonaca i Albanaca.

Neprestano traju nesuglasice između Makedonaca i albanske manjine

19. srpnja makedonski parlamentarni zastupnici izglasali su izmjene Zakona o amnestiji, i time amnestirali pripadnike albanske Oslobodilačke narodne armije (ONA), optužene za zločine nad Makedoncima počinjene 2001. godine u Makedoniji. Radi se o 4 ratna zločina, koji su 6 godina bili pred Haaškim sudom, da bi ih ovaj vratio na procesuiranje u Makedoniju. Ti haaški slučajevi odnose se na zapovjednu odgovornost pripadnika ONA-e, otmicu 12 civila na području Tetova i Gostivara, maltretiranje 5 građevinskih radnika i zatvaranje Lipkovske brane na jezeru kod Kumanova, zbog čega taj grad neko vrijeme nije imao vode.

Nakon sukoba između Makedonaca i albanske manjine tijekom 2001., od čelništva Oslobodilačke narodne armije nastala je danas članica vladajuće koalicije, stranka Demokratska unija za integraciju (DUI), koja je inicirala i donošenje Zakona o amnestiji i njegove izmjene. Zakon o amnestiji  proistekao je iz Ohridskog okvirnog sporazuma, kojim je okončan sukob iz 2001. godine između snaga makedonske vlade i albanske ONA-e, a izmjene tog Zakona, prema tumačenju vladinih dužnosnika, pokušaj su nacionalnog pomirenja Makedonaca i Albanaca. Vlasti Makedonije su pod okriljem Ohridskog sporazuma dale velike ustupke albanskoj manjini, zbog čega su sve glasniji zahtjevi makedonske javnosti i dijela političkih stranaka da se Sporazum revidira. Takvi zahtjevi su učestaliji što je bliži popis stanovništva, najprije zakazan za travanj ove godine, a potom prolongiran za listopad. Do odgode je došlo upravo na zahtjev Demokratske unije za integraciju, koja je svoje koalicijske partnere “uvjeravala” kako nestabilne političke okolnosti koje vode prema prijevremenim izborima nisu dobra klima za popis stanovništva.

]]>