Skupština Crne Gore nakon devet mjeseci “čekanja” usvojila je 12. studenog odluku o priključivanju Vojske Crne Gore aktivnostima NATO za uspostavljanje sigurnosne pomoći i obuke za Ukrajinu (NSATU). Od 81 zastupnika, za odluku su glasala 44, pet je bilo protiv i dva suzdržana. Odluka je donesena na prijedlog koji je Savjet za obranu i sigurnost usvojio još 7. veeljače ove godine. Članovi Savjeta – koji čine predsjednici države Jakov Milatović, Vlade Milojko Spajić i Skupštine Andrija Mandić – tada su se usuglasili da se aktivnosti pripadnika Vojske u okviru NSATU mogu realizirati isključivo na teritoriju neke od zemalja NATO, a ne u Crnoj Gori . Angažman u NSATU je ipak simboličan, jer je podržano slanje do 2 pripadnika Vojske Crne  Gore.

Odluka je u Narodnoj skupštini podržana glasovima Demokratske partije socijalista (DPS), Pokreta Europa sad (PES), Nove srpske demokratije (NSD), Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS), Albanskog foruma (AF), Saveza građana „CIVIS“ i nezavisnih zstupnika, a protiv ove odluke glasali su Demokratska narodna partija Milana Kneževića (inače dio vladajuće koaalicije) i zastupnik Ujedinjene Crne Gore. Odluku Milana Kneževića da ne podrži prijedlog Vlade objašnjavana je lažnom tezom da se crnogorski vojnici šalju u Ukrajinu i tek tamo obučavaju ukrajinske kolege. Osim toga, Demokratska narodna partija (DNP) navela je  i neke druge razloge: “Ovo može samo dodatno ugroziti naše odnose s Ruskom Federacijom. Pametnije bi bilo da se držimo po strani kad su bilo čiji sukobi u pitanju“, poručio je zastupnik DNP, Vladislav Bojović. Milan Knežević je, prema neslužbenim izvorima, jasno rekao da Crna Gora ne smije biti dio „tuđih ratova“ i da slanje vojnika u Ukrajinu predstavlja ozbiljan politički i moralni presedan.

Ovo je inače jedna od dvije takozvane “ukrajinske misije” u kojima bi Crna Gora trebalaa sudjelovati. Drugu organizira Europska unija – i ta odluka o sudjelovanju crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći Europske unije za podršku Ukrajini (European Union Military Assistance Mission Ukraine – EUMAM) u Skupštini je čekala 9 mjeseci na usvajanje, od rujna prošle do lipnja ove godine.

Na crnogorsku suverenu odluku u sudjelovanju u aktivnosti NSATU reagiralo je veleposlanstvo Ruske Federacije u Crnoj Gori koje je 14. studenog poručilo da odluka o slanju crnogorskih vojnika u NATO-ov Centar za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) potvrđuje crnogorsku politiku daljnjeg pogoršanja odnosa s Moskvom.

“Unatoč nedavnom napretku u stvaranju uvjeta za poboljšanje geopolitičke situacije, prisiljeni smo primijetiti da crnogorsko vodstvo i dalje tvrdoglavo slijedi liniju Zapada o eskalaciji napetosti s Rusijom. To učvršćuje njegov status neprijateljske države prema Moskvi”,

upozorio je ruski veleposlanik Aleksander Lukašik, nastavivši:

“Podrška strožim zapadnim sankcijama sve se više potkrepljuje vojnim potezima. Ranije je Crna Gora odlučila poslati predstavnika u misiju vojne pomoći Europske unije u Ukrajini (…) Smatramo to konkretnim doprinosom Podgorice zajedničkim naporima zapadnih država da podrže temeljito korumpirani režim u Kijevu svime što mu je potrebno, uključujući moderno oružje i obuku borbenih jedinica, kako bi se nastavilo produljenje vojnih operacija i korištenje Ukrajine kao alata za nanošenje ‘strateškog poraza’ Rusiji”.

Lukasik je ponovio da se Moskva i dalje zalaže za obnovu normalnog dijaloga:

“Nažalost, naši crnogorski partneri ignoriraju naše konstruktivne prijedloge u tom pogledu. Unatoč tome, ostajemo otvoreni za nastavak dijaloga i obnovu bilateralne suradnje koja, ne našom krivnjom, trenutno praktički ne postoji”.

Jakov Milatović jako je iznervirao ruskog veleposlanika

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je u ponedjeljak, 17. studenog, ruskog veleposlanika Aleksandra Lukašika zbog izjava o miješanju u unutrašnje stvari. “Crna Gora će na odgovarajući način odgovoriti na sve slične akcije u budućnosti, u skladu s međunarodnim normama. Crna Gora vodi svoju vanjsku politiku samostalno, vođena prioritetima članstva u NATO-u i integracije u EU“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova na platformi X. Kako se navodi u priopćenju MVP-a, povod za poziv bile su ocjene ruskog veleposlanika nakon usvajanja odluke Skupštine Crne Gore o priključivanju Vojske Crne Gore NSATU-u, te njegovo negativno komentiranje intervjua predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića francuskim novinama ‘La Croix’. Lukašik je, među ostalim, 13. studenog izjavio da se crnogorski parlament, koji je izglasao da se crnogorski vojnici pošalju u NATO misiju pomoći Ukrajini, istaknuo svojim “antiruskim djelovanjem”. Nešto ranije, 1. studenog, rekao je da su “kontraproduktivni” pokušaji Podgorice da ubrza napredak Crne Gore ka Europskoj uniji smanjivanjem odnosa s Rusijom, što je bila reakcija na izjave predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića u intervjuu za francuski list La Croix da je proširenje EU najbolja strategija u suočavanju s utjecajem trećih strana, uključujući Rusiju. Sve je to nagnalo MVP da pozove ruskog veleposlanika na “razgovor ugodni” i objavi prilično oštrro priopćenje:

“Ruskom veleposlaniku je jasno stavljeno do znanja da će ubuduće slič̣ne poruke biti tretirane kao namjerno neprijateljsko djelovanje, na koje će Ministarstvo adekvatno reagirati u skladu smeđunarodnim normama”,

I ministar obrane jasan je oko crnogorskog usmjerenja

dodaje se u priopćenju. Poručeno je da Crna Gora od Veleposlanstva Rusije očekuje “puno poštovanje svojih institucija i dužnosnika”, te da Crna Gora u vođenju vanjske politike “ne postupa po instrukcijama bilo koje strane, već dosljedno slijedi vlastite nacionalne i strateške interese, definirane vanjskopolitičkim prioritetima – članstvom u NATO i posvećenošću procesu pristupanja EU-u“.

Ovo nije prvi put da Rusija na ovakav način komentirra crnogorske odluke. Slično je reagirala i na crnogorsko uključivanje u dvije EU misije u Africi daleke 2014. godine (EUTM Mali i EUFOR RCA). Pritom je Rusija prijetila obustavom ruskih investicija u  Crnu Goru, koje su navodno tada činile većinu crnogoskog BDP-a.

*Photo: Ministaarstvo obrane CG, J.Milatović/X

Sabor  je (napokon) potvrdio odliku o slanju naših vojnika u NATO misije, ali ne i u NSATU! Možemo reći “napokon”, jer je Hrvatski sabor  u petak, na Sv. Nikolu, potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države, dok se o odluci o slanju časnika u NATO aktivnost za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) nije glasalo, te je ona i dalje na čekanju. Za aktivnost NSATU, koja se održava u njemačkom Wiesbadenu, predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao prethodnu suglasnost, pa je Vlada tu odluku morala prebaciti na 2/3 većinu saborskih zastupnika, odnosno na njih 101 koji bi morali dignuti ruku za Vladin prijedlog, a kontra mišljenja predsjednika RH. “Još se nisu stekli uvjeti za glasovanje o NATO-ovoj aktivnosti NSATU, očito da treba dodatnih pojašnjenja predstavnicima oporbe da razumiju o čemu se radi“, poručio je nedavno premijer Andrej Plenković. Sukob na relaciji Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike tj.  vladajućih s oporbom oko te teme traje od početka listopada, a nije pomogao ni dolazak v.d. zamjenika Gladnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Sabor na pojašnjenja o NSATU aktivnosti.

Portal Obris.org još je 28. studenoga upozoravao da su misije pripadnika Oružanih snaga RH u biti talac političkih igara oko NSATU-a. Naročito smo tada naglasili da je hrvatska Vlada još na svojoj 28 sjednici, 3. listopada usvojila nacrte odluka o sudjelovanju pripadnika naših Oružanih snaga u inozemstvu, dok ih je Sabor stavio ad acta. I samo glasanje u Saboru 06. prosinca ostalo je u sjeni političkih igara oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića te predizborne kampanje za Predsjednika Republike krajem godina. Ne trebamo podsjećati da je Predsjednik RH ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.

Sabor je 06.prosinca jednoglasno potvrdio sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu NATO-ove aktivnosti prednjih kopnenih snaga, u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu i u misiji potpore miru “NATO misiji u Iraku”. Točka o NSATU nije ni uvrštena u glasovanje, no jest 12 ostalih odluka o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, za koje je predsjednik Republike dao suglasnost. Potvrđeno je i sudjelovanje u operaciji potpore miru “Sea Guardian” u Sredozemlju, u aktivnosti Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2, u operaciji koalicijskih snaga “Inherent Resolve”, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR – ATALANTA“, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR MED IRINI“, kao i u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda. Potvrđena je također odluka o prelasku granice Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga RH angažiranih u okviru modela snaga NATO-a u 2025. i 2026. godini, kao i odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica Europske unije i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini. Temeljem saborske potvrde, hrvatski vojnici bit će upućeni i na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a.

Misije, operacije i aktivnosti – što je Sabor izglasao

Sudjelovanje OS RH u sklopu aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga: tijekom 2025. i 2026. do 170 pripadnika OS RH s borbenim oklopnim vozilima, razmješteni u Republici Poljskoj pod vodstvom SAD-a. Jednako tako, izglasano je u ovom vremenskom razdoblju i upućivanje do 120 pripadnika OS RH, uključujući i haubičku bitnicu, u Litvu, i to pod vodstvom SR Njemačke. U Mađarskoj može biti razmješteno do 220 hrvatskih vojnika (pod vodstvom Mađarske), a MORH predlaže povećanje broja pripadnika kako bi se omogućilo “povremeno slanje pješačke satnije radi  uvježbavanja i integracija snaga.” U Bugarsku se upućuje do 10 pripadnika OS RH pod vodstvom Italije, i to je ujedno i najmanji angažman u okviru aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga (NATO forward Land Forces), što je naziv zanekadašnje aktivnosti ojačanja Prednje prisutnosti (eFP).

Sudjelovanje OS RH u misiji potpore miru,,NATO MISIJI U IRAKU”: upućuje se do deset pripadnika OS RH, koji mogu biti razmješteni u Iraku tijekom 2025. i 2026. godine s mogućnošću rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu: nastavak angažmana do 200 pripadnika OS RH s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u  aktivnosti  Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Angažman u ovoj skupini nastavlja se po istom modelu kao i do sada – u suradnji s Mornaricom Talijanske Republike.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru,,SEA GUARDIAN” u Sredozemlju: kao i do sada, i u narednom 2-godišnjem razdoblju predviđeno je upućivanje do 35 pripadnika OS RH i brod Hrvatske ratne mornarice.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EUNAVFOR – ATALANTA”: do 25 pripadnika Oružanih snaga RH/HRM u 2025. i 2026. godini, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Koalicijskih snaga,,INHERENT RESOLVE”: popunjavanje do tri stožerne pozicije u zapovjedništvu operacije u Kuvajtu i Iraku.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EU NAVFOR MED IRINI”: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije.

Što se tiče operacija potpore miru Ujedinjenih naroda, jednoglasno je podržano sudjelovanje OS RH u operaciji UNIFIL (Libanon) – do 3 pripadnika OS RH, u operaciji MINURSO (Zapadna Sahara) – do 5 pripadnika, te u operaciji UNMOGIP (Indija i Pakistan) – do 9 pripadnika OS RH.

Sabor je također izglasao i odluku o o prelasku granice RH oružanih snaga država članica NATO i OS RH angažiranih u
okviru modela snaga NATO-a u 2025.  i 2026. godini, i to za one snage koje su u spremnosti u roku do 10 dana. Jednako tako je izglasana i slična odluka o prelasku granice RH za oružane  snage članica EU i RH angažiranih u okviru Kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini.

Konačno, kako je već praksa nekoliko godina, uz misije i operacije veže se i odluka o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a. Tako se, prema odluci Sabora, u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a može istodobno uputiti najviše 120 pripadnika OS RH.

Povratak iz “Sea Guardiana”

Doček RTOP “Dubrovnik” u luci Lora (Photo.HRM)

Inače, istovremeno dok se u Saboru glasalo o nastavku misija, u petak, 6. prosinca dolaskom raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” u luku Lora u Splitu završilo je sudjelovanje 10. hrvatskog kontingenta u NATO vođenoj operaciji “Sea Guardian”. U prilog doprinosu Republike Hrvatske savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru, 10. hrvatski kontingent je u području srednjeg Mediterana od početka studenog ove godine sudjelovao u aktivnostima podupiranja borbe protiv terorizma, stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike, identifikacije potencijalnih prijetnji, njihovog praćenja i otkrivanja te razmjene podataka. Zapovjednik raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” je poručnik bojnog broda Dino Čobo, dok je u svojstvu zapovjednika 10. hrvatskog kontingenta, u čijem sastavu je bilo 33 pripadnika, bio kapetan korvete Silvijo Bosančić. On je tom prilikom rekao kako je “u protekla četiri tjedna i nakon prevaljenih 4,500 NM raketna topovnjača “Dubrovnik” i pripadnici kontingenta uspješno su ostvarili zadane ciljeve na području srednjeg Mediterana. Hrvatski mornari pod hrvatskim stijegom još jednom su dokazali da imaju zahtijevane sposobnosti izvršenja zadaća u NATO vođenim operacijama.”

Već nekoliko mjeseci traju politička prepucavanja na relaciji Predsjednik Republike – Vlada RH, te  sukladno tome i između vladajuće parlamentarne većine i oporbe oko sudjelovanja  u NATO aktivnosti NSATU. Istodobno, neke važne odluke vezane za sudjelovanje pripadnika naših Oružanih snaga su na čekanju.  Naime, još na 28. sjednici hrvatske Vlade, održanoj 03. listopada, usvojeni su nacrti odluka o sudjelovanju pripadnika naših OS u inozemstvu, kako u okviru NATO saveza, tako  i pod okriljem UN-a i EU. Te je prijedloge formalno usvojio i saborski Odbor za obranu (16. i 21. listopada),  o njima se raspravljalo i na plenarnoj sjednici Sabora (22. listopada). No prijedlozi sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i aktivnostima još uvijek čekaju na  glasanje u  Saboru, a dok se ne izglasaju – nema ni upućivanja hrvatskih vojnika  u misije.

Saborski Odbor za obranu o misijama 21. listopada 2024.

Razlog tome je insistiranje Vlade da se o misijama glasa  u paketu, uključujući i jedinu spornu – NSATU aktivnost o pomoći i obuci za Ukrajinu. Ni  dolazak v.d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea 30. listopada na sjednicu saborskog Odbora za vanjsku politiku nije pomogao dopozicij promijeni svoje mišljenje o NSATU. Važnu ulogu u svemu tome radi i činjenica da je predsjednik Milanović obio potpisati odluku o slanju dva pripadnika OS RH u tu misiju. Misija NATO-a za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) formalno je osnovana 12. srpnja ove godine na NATO summitu u Washingtonu, s ciljem pružanja potpore Ukrajini u borbi protiv Rusije. Trebla bi imati oko 700 ljudi (konfiguriranje snaga je još u tijeku) smještenih prvenstveno u bazi u Wiesbadenu u Njemačkoj. Ova će struktura koordinirati opskrbu Ukrajine vojnom opremom i obuku ukrajinskog ljudstva iz zemalja članica i partnera Saveza. “Svrha ove strukture je pružiti Ukrajini dugoročnu sigurnosnu pomoć, osiguravajući poboljšanu, predvidljivu i dosljednu podršku”, objasnio je NATO. Protekla dva mjeseca trajala je žestoka rasprava o slanju hrvatskih vojnika u NATO-aktivnost NSATU. Dok vladajući na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem tvrde da se tako neće ući u sukob s Rusijom, predsjednik države Zoran Milanović, ali i dio oporbe, misli drugačije. I ministar Anušić i premijer Plenković više puta su naglašavali kako upućivanje naših vojnika u NSATU nikako ne znači hrvatsko uključivanje u rat u Ukrajini,te da hrvatski vojnici ni u jednom trenutku neće biti  upućeni u Ukrajinu, što je jasno rečeno  i  u  Vladinoj odluci o angažmanu OS RH u NSATU. No kako je i vladajućima jasno da nije moguće sastaviti dvotrećinsku većinu potrebnu za izglasavanje ove odluke, svi prijedlozi o sudjelovanju hrvatskih vojnika  u međunarodnim misijama su na “stand-by”.

Istovremeno, o ostalim misijama, opracijama i aktivnostima uopće se nije javno raspravljalo, uzimajući  ih zdravo za gotovo. Tako je ispod  radara prošao Vladin prijedlog o enormnom povećanju  hrvatskog kontingenta u NATO aktivnostima jačanja Prednje prisutnosti u Poljskoj, gdje se predlaže upućivanje čak do 170 pripadnika OS  RH. Dok se ne izglasa nova odluka, sudjelovanje OS RH u eFP u Poljskoj je simbolično.

“Trenutno se u Poljskoj, u sklopu NATO aktivnosti ojačane prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence), nalaze četiri pripadnika Hrvatske vojske na dužnostima stožernih časnika. Od toga se trojica hrvatskih časnika nalazi u Zapovjedništvu Borbene skupine Poljska, na vojnom poligonu Bemowo Piskie, a jedan časnik, pripadnik HV-a, u Zapovjedništvu multinacionalnog korpusa Sjeveroistok (NATO Multinational Corps North East /NATO MNC NE) u Szczecinu,”

objavilo je Ministarstvo obrane RH.

13. HRVCON iz Poljske već je odavno doma (Foto: U.S. Army/ Sgt. Alex Soliday)

Sve do nedavno na poligonu Bemowo Piskie bio je smješten hrvatski kontingent koji se sastojao od 69 pripadnika. Glavninu 13. hrvatskog kontingenta su činili pripadnici Hrvatske kopnene vojske, odnosno Topničko-raketne pukovnije HKoV-a te pripadnici Hrvatskog vojnog učilišta, Zapovjedništva za potporu, Zapovjedništva za kibernetički prostor i Obavještajne pukovnije. U veljači ove godine posjetio ih je i ministar obrane Ivan Anušić. Zadaće te Borbene grupe u Poljskoj bile su razvoj borbene spremnosti i jačanje interoperabilnosti uz obuku i vježbe, kontinuirano poboljšavanje planove uporabe i obrambeno planiranje te integriranje u poljske obrambene planove.
Uz hrvatske i oružane snage vodeće nacije, SAD-a, u Borbenoj grupi sudjelovali su pripadnici oružanih snaga Ujedinjenog Kraljevstva i Rumunjske, a Borbena grupa ojačava 15. mehaniziranu brigadu OS Republike Poljske, zemlje domaćina. Nakon sedam mjeseci misije, većina od 69 pripadnika sretno se vratila svojim kućama.

Predsjednik Milanović, iako usred kampanje za predsjedničke izbore krajem godine, govoreći 21. studenoga na ispraćaju pripadnika  42. hrvatskog kontingenta u NATO-ovu operaciju KFOR na Kosovu, pozvao je Hrvatski sabor da, u okviru svojih ovlasti, donese odluku utemeljenu na adekvatnim međunarodno-pravnim dokumentima, odnosno dokumentima i Vijeća sigurnosti UN-a i NATO-a, o upućivanju pomoći državama članicama Saveza – Poljskoj i Litvi. Milanović smatra da ta odluka treba biti donesena do kraja ovog zasjedanjaSabora, odnosno do 15. prosinca kada zastupniciodlaze na zimski odmor, i da se “vojnici, njihovi zapovjednici, njihove obitelji i njihove karijere ne dovode u dilemu i u daljnje čekanje. To moramo učiniti. To je naša obveza i naša volja da u tome sudjelujemo“. Treba pomoći NATO saveznicama Poljskoj i Litvi,  poručio je Milanović:

„Radi se o državama koje su članice Saveza kojem smo i mi svojom vlastitom voljom i razumom pristupili i preuzeli neke obaveze. Naše obaveze prema članicama Saveza, u ovom slučaju Poljske i Litve, su dosta jasne. One su izrazile potrebu, nesigurnost, određenu vrstu straha i želju da im se pomogne i mi smo tu. Ali, to vrijedi samo za članice Saveza. Svako ekstenzivnije i fleksibilnije tumačenje je opasno i treba ga se čuvati“.

Milanović: “Ispunimo našeobveze prema saveznicima” (Photo:UPRH/Filip Glas)

Međutim, kako je hrvatska politička i medijska scena trenutno u potpunosti posvećena aferi korupcije u Ministarstvu zdravstva te svemu onom što donosi predizborna kampanja za predstojeće predsjedničke izbore, ostaje za čekati kako će sei kada ova obveza Hrvatske prema saveznicima u NATO-u ispuniti.

Za danas, 16. listopada 2024. godine u Hrvatskom saboru je zakazana 3. po redu sjednica Odbora za obranu. Na dnevnom redu se navelo 14 točaka, od kojih se 13 tiče sudjelovanja pripadnika OS RH u međunarodnim misijama. Od svih njih, problematična je zadnja, 14. točka po redu – koja se tiče sudjelovanja u novoj NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NATO Security Assistance and Training for Ukraine – NSATU).

Nakon već više dana političkog sukobljavanja danas se čulo i da je načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid u vrijeme održavanja sjednice Odbora pozvan u Ured predsjednika RH (u 12:30 sati) – pa je time spriječen u sudjelovanju na sjednici Odbora. No, i sam početak sjednice započeo je inzistiranjem predsjednika Odbora Arsena Bauka (SDP) na primjeni Poslovnika Sabora i na sjednici Odbora – tako da se odmah odbilo rasprave o dnevnome redu, na što se tražilo i dobilo pauzu (nakon barem dvije opomene potpredsjedniku Odbora Ante Deuru iz HDZ-a).

Oko 12:50 ponovo je započeta sjednica, uz traženje očitovanja ministra Ivana Anušića o izostanku načelnika GS OS RH Kundida – da bi onda započela i rasprava. Naravno – rasprava o sporednim temema, a ne o dnevnome redu. Nakon kratkih replika opet je bila tražena stanka (od stranke Most). Zanimljivo je tu bilo vidjeti dominaciju predsjedavatelja zasjedanja – koje je ovdje koristio oporbeni Bauk, kontrolom vremena i riječi – baš na način kako to inače HDZ korisiti na plenarnim sjednicama. Dakle, u raspravi se učestalo počelo pozivati na povrede Poslovnika, a opomene saborskim zastupnicima pljuštale su iznimnom brzinom. Samo desetak minuta u sjednicu HDZ (Deur) je zatražio da se sjednica odgodi do dolaska načelnika GS OS RH – dok je predsjedavatelj podsjetio kako nije problem ni prisustvo četvorice savjetnika Predsjednika RH (Miljenić, Olujić, Pelicarić i Jelić, predstojnik Ureda PRH, te savjetnici za obranu, vanjske poslove i glasnogovornik). Zastupnik Ranko Ostojić (SDP) je tu podsjetio i na činjenicu da pod izlagačima iz MORH nije ni bio najavljen načelnik GS OS RH.

Dvadesetak minuta prošlo je o proceduralnim temama, bez ulaska u teme Dnevnog reda (kojeg se prema tumačenju Arsena Bauka moglo mijenjati samo pismenim prigovorima 24 sata prije sjednice, temeljem općih odredbi Poslovnika Hrvatskog sabora). Konačno, u 13:10 HDZ predvođen potpredsjednikom Deurom objavio je odluku o napuštanju sjednice Odbora do dolaska načelnika GS OS RH – dok se o opravdanosti “zabrane pojavljivanja” načelnika Kundida još pjenila i predsjednička kandidatkinja Marija Selak-Raspudić (saborska zastupnica koja nije članica Odbora). Naravno, nikome tu nije bilo čudno da se najednom koplja lome na pitanju prisustva načelnika GS OS na sjednici Odbora, gdje i inače dolazak ovog dužnosnika pred to radno tijelo Sabora nipošto nije standardan ili uobičajen (dapače, to bude rijetkost, kao i njegovo ikakvo uzimanje riječi pred ovim tijelom na bilo koju temu).

Ministar obrane Anušić još je jednom ponovio kako se načelnika GS najavilo za Odbor, da bi on (kao “neutralan”) obrazložio temu misije NSATU – što je spriječeno, pa bi onda i samu sjednicu Odbora trebalo odgoditi do vremena kad on bude mogao prisustvovati. Nakon toga je zastupnik Bulj (iznoseći teze o slomu zapovjednog lanca i politizaciji vojske) zatražio još jednu stanku u radu Odbora, pozivajući se i na “vrijeme Tita i Mao-Zedonga”. U 13:16 se Anušić ogradio od tvrdnji o politizaciji – optuživši za politizaciju Predsjednika RH i SDP, napomenuvši i političko svrstavanje bivšeg načelnika GS OS RH (doduše, nakon kraja mandata te odlaska u mirovinu, baš kako se i bivši načelnik Lucić u mirovini politički aktivirao u HDZ-u). Stanka je uz puno inzistiranja na formi i Poslovniku proglašena do 13:45, do kada bi trebalo riješiti i potencijal za nastavak sjednice.