Njemačka je u prvih pet mjeseci 2026. godine odobrila izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od gotovo 800 milijuna eura (913 milijuna dolara), što je više nego u prethodnih 20 mjeseci zajedno, potvrdila je vlada u Berlinu. Prema odgovoru Saveznog ministarstva vanjskih poslova na zastupničko pitanje krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), gotovo sva odobrenja izdana su u travnju i svibnju, objavila je u ponedjeljak 27. srpnja Al Jazeera. Ova odobrenja nagovještavaju znatan porast izvoza oružja u Izrael iz jedne od njegovih najčvršćih europskih saveznica, unatoč inzistiranju njemačke vlade na zabrinutosti zbog razaranja koja je u Pojasu Gaze prouzročila izraelska vojska.

Veliko ulaganje za „veliki pomorski projekt“

Podmornica INS Drakon

Njemačka Vlada je objavila da je više od 60 posto vrijednosti izdanih dozvola za izvoz oružja namijenjeno jednom, neimenovanom „velikom pomorskom projektu”. Analitičari smatraju da je najvjerojatniji kandidat podmornica koju je izgradio njemački proizvođač TKMS. Podmornica INS Drakon, plovilo klase Dolphin II, sposobno je nositi nuklearno naoružanje, a prošle je godine obavila svoju prvu plovidbu iz brodogradilišta u Kielu na Baltičkom moru. Njezina procijenjena vrijednost iznosi 480 milijuna eura (548 milijuna dolara). Prema izvješćima njemačkih medija, službeno je predana izraelskoj ratnoj mornarici prošlog tjedna. Prema više izvješća, podmornica bi mogla biti opremljena sustavom za okomito lansiranje (VLS), što bi joj omogućilo ispaljivanje krstarećih ili balističkih projektila s nuklearnim bojevim glavama. Izrael bi tako postao tek druga mornarica – nakon Južne Koreje – za koju se zna da koristi VLS na modernoj podmornici s konvencionalnim pogonom i sustavom pogona neovisnog o zraku (AIP). Tijekom ispitivanja na moru, toranj podmornice bio je prekriven ceradama i pločama od stakloplastike kako bi se promatračima onemogućilo utvrđivanje konfiguracije naoružanja. Sa strateškog gledišta, podmornice ove klase mogle bi osigurati sposobnost uzvratnog nuklearnog udara s mora – odnosno sposobnost zemlje da uzvrati nuklearnim oružjem nakon što je i sama bila izložena nuklearnom napadu.

U svibnju 2026. potpisan je sporazum o suradnji između TKMS i Elbita (Photo: TKMS)

Al Jazeera nastavlja da je u svibnju TKMS potpisao memorandum o razumijevanju o budućoj suradnji s tvrtkom Elbit Systems, najvećim izraelskim privatnim dobavljačem obrambenih proizvoda. Njemačko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo gospodarstva i energetike, u čiju nadležnost spadaju dozvole za izvoz oružja, odbili su komentirati ovu temu.  Max Mutschler, viši istraživač pri Međunarodnom centru za proučavanje sukoba u Bonnu (BICC), izjavio je za Al Jazeeru: „Nažalost, činjenica da savezna vlada to izričito ne spominje također je tipičan primjer nedostatka transparentnosti vezanog uz izvoz oružja.” Prošle godine izvještaji su bili proturječni po pitanju toga je li izdana dozvola za izvoz podmornice. Narudžba datira iz 2012. godine. Dok je tvrtka TKMS nagovještavala da je odobrenje izdano, njemačka vlada to je u to vrijeme negirala.

Promjenjivi stavovi Njemačke

Oklijevanje je možda proizašlo iz pravnih dvojbi vezanih uz postupak protiv Njemačke pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, kao i iz promjene javnog mnijenja u Njemačkoj, koje se uvelike okrenulo protiv izvoza oružja u Izrael. Prema medijskim izvještajima, Njemačka sufinancira oko 30 posto troškova za podmornicu Drakon i otprilike trećinu troškova za buduću klasu Dakar. Ovog mjeseca Kanada je također odabrala TKMS kao preferiranog ponuditelja za izgradnju do 12 podmornica, što bi predstavljalo najveću narudžbu u povijesti te tvrtke. Vrijednost samih plovila procjenjuje se na iznos između 12 milijardi eura (13,7 milijardi dolara) i 18 milijardi eura (21 milijarda dolara).

Izraelsko pravosuđe već godinama istražuje poslove s podmornicama sklopljene s Njemačkom zbog optužbi za podmićivanje u koje su uključeni bliski suradnici premijera Benjamina Netanyahua. Ruth Rohde iz britanske istraživačke organizacije Shadow World Investigations izjavila je za Al Jazeeru: „Izrael je koristio njemačke brodove za napade na Gazu, za njezinu blokadu i izgladnjivanje stanovništva, a podmornice koristi za smještaj nuklearnog oružja. U trenutku kada Izrael vodi brutalne ratove protiv svojih susjeda i vrši genocid u Gazi, ovaj izvoz podmornica dao bi Izraelu još jedno sredstvo u njegovu arsenalu za masovno uništenje.”

Usponi i padovi trgovine s Izraelom

Kao lider opozicije, Merz se sastajao s izraelskim premijerom Netanyahuom

Politiku Berlina o izvozu oružja u Izrael obilježili su preokreti. Početkom kolovoza prošle godine kancelar Friedrich Merz najavio je da Njemačka više neće izdavati dozvole za vojnu opremu koju bi Izrael mogao koristiti u Pojasu Gaze. Do tog trenutka, istraživanje Al Jazeere pokazalo je da je Njemačka već izvezla oružje u vrijednosti od gotovo 12 milijuna dolara u Izrael od listopada 2023., kada je Izrael pokrenuo napade na Gazu.

Djelomična obustava pokazala se kratkotrajnom: vlada je u studenome ukinula ograničenja i vratila se razmatranju zahtjeva za izvoz od slučaja do slučaja. Čak i tijekom obustave, prethodno odobrene isporuke su se nastavile. Primjerice, u rujnu je pošiljka oružja iz Njemačke vrijedna 794.000 dolara stigla u zračnu luku Ben-Gurion kod Tel Aviva.

Max Mutschler je za Al Jazeeru izjavio da su neki dužnosnici u vladi „smatrali izvoz određenog oružja u Izrael problematičnim s obzirom na brojna i vjerodostojna izvješća o izraelskim ratnim zločinima tijekom vojne operacije u Gazi”. Ipak, to nije bilo dovoljno da se „uvede općenito restriktivna politika izvoza oružja prema Izraelu”.

Ekonomska računica dok su dijelovi gospodarstva u krizi

Njemačka je jedan od najvećih svjetskih izvoznika oružja. Prema Izvješću o izvozu oružja saveznog Ministarstva gospodarstva, objavljenom sredinom srpnja, u prvih šest mjeseci 2026. godine izdane su dozvole za izvoz oružja u vrijednosti od 13,87 milijardi eura (15,8 milijardi dolara). To je više nego četverostruko veći iznos u odnosu na isto razdoblje 2025. godine. Ukrajina i dalje ostaje glavni primatelj njemačkog izvoza oružja. Mutschler je to objasnio: „Većina saveznih vlada izvoz oružja promatra – i nastavila ga je promatrati – prvenstveno iz ekonomske perspektive te ga pozdravlja kao sredstvo jačanja obrambene industrije. (…) Činjenica da se te pošiljke oružja mogu iskoristiti i za počinjenje ratnih zločina čini se da igra znatno manju ulogu u procesu donošenja odluka.”

Sklapanje vozila Boxer u KNDS-ovoj tvornici nedaleko Munchena (Photo: KNDS)

Dok se kriza u njemačkom gospodarstvu – čija se snaga prvenstveno oslanjala na izvoz, posebice u automobilskoj industriji – intenzivirala, njezina obrambena industrija posljednjih godina bilježi procvat. Taj se razvoj događaja javno pripisivao ruskoj invaziji na Ukrajinu, iako su planovi za povećanje izdvajanja za obranu, prema izvješćima, bili pripremljeni i prije toga. Pieter D. Wezeman, viši istraživač na Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI), to smatra općim trendom: „Potražnja za oružjem u Europi dramatično je porasla tijekom posljednjih nekoliko godina, dok se potražnja za oružjem u mnogim drugim dijelovima svijeta ne čini manjom, a vjerojatno će i rasti.” Njemačko tržište i dalje je vrlo važno za domaću industriju oružja jer Njemačka planira udvostručiti svoja vojna izdvajanja – s razine znatno ispod 2 posto bruto domaćeg proizvoda na zacrtani cilj od 3,5 posto BDP-a u roku od nekoliko godina – objasnio je Wezeman: „Njemačka je sada zemlja s najvećim vojnim izdacima u Europi [ne računajući Rusiju], a njezina industrija oružja ključna je sastavnica europske vojno-industrijske baze.”

Prvi zrakoplov Eurofighter EF-2000 (Tranche 4) njemačkog Ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe), nabavljen u sklopu projekta Quadriga, obavio je svoj prvi let u Airbusovom centru za vojne zrakoplove u Manchingu u Njemačkoj. Berlin je u studenome 2020. naručio ukupno 38 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 4. Flota se sastoji od 30 jednosjeda i osam dvosjeda za obuku, a namijenjena je zamjeni zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 1 koji se povlače iz službe u Luftwaffeu, izvijestio je u petak, 17. srpnja portal Defence post. Iz Airbusa su poručili da se isporuka prvog zrakoplova Luftwaffeu i dalje očekuje kasnije ove godine, dok bi isporuka cjelokupne flote od 38 zrakoplova trebala biti dovršena do 2030. godine.

Novi zrakoplov za Njemačku nakon otkazivanja FCAS projekta

Ova važna etapa, uz njemačku narudžbu dodatnih 20 zrakoplova Eurofighter izvedbe Tranche 5, učvršćuje dugoročne planove Luftwaffea za modernizaciju lovačke flote u trenutku kada je otkazivanje francusko-njemačkog projekta budućeg zračnog borbenog sustava (FCAS) unijelo neizvjesnost u europske ambicije vezane uz borbene zrakoplove nove generacije. Zbroj ovih narudžbi znači da će Njemačka ukupno nabaviti 58 novoproizvedenih zrakoplova Eurofighter. Ova nabava samo je još jedan dio modernizacije i restrukturiranje njemačkih oružanih snaga. Uostalom, njemački kancelar Mertz ne krije ambicija da njemačka ima najsnažniju konvencionalnu vojnu siu u Europi

Eurofighteri serije Tranche 4

Quadriga Eurofighteri  Tranche 4 donose ključno unapređenje u vidu integracije sustava ECRS (European Common Radar System) Mark 1, radarskog sustava AESA. Ta sposobnost značajno poboljšava otkrivanje ciljeva, mogućnost istovremenog praćenja više ciljeva te otpornost na djelovanje elektroničkog ratovanja u usporedbi sa starijim modelima. Prema navodima portala Defence Blog, očekuje se da će ti lovci s vremenom nositi krstareće rakete dugog dometa Taurus KEPD 350, koji se već koriste na njemačkim lovcima-bombarderima Panavia Tornado IDS.

Inače, Eurofighter Typhoon zajednički su razvile i koriste ga Njemačka, Ujedinjena Kraljevina, Italija i Španjolska i operativnoj uporabi je okosnicu ratnih zrakoplovstava više država. Ovaj najnoviji primjerak posebno je važan za kompaniju Airbus, koja je na društvenim mrežama kratko objavila: “Ovo nije samo prekretnica za program – dizanje ovog novo izgrađenog standarda u nebo ogroman je korak naprijed za europsku obranu i suverenitet. S ESCAN mogućnostima, ovaj mlažnjak izgrađen je kako bi nebo bilo spremno za budućnost.”

*Photo: Bundeswehr/Airbus

U prisustvu premijera Andreja Plenkovića i glavnog direktora njemačke kompanije Rheinmetall Armina Pappergera danas je u Zagrebu predstavljena nova zajednička tvrtka „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ (RUV), koja je prije bila poznata kao „DOK-ING Sigurnost i obrana“. „Rheinmetall Unmanned Vehicles“ trebala bi postati jedno od ključnih europskih centara za razvoj i proizvodnju besposadnih kopnenih sustava nove generacije, a u široj slici koju je iznio premijer Plenković tvrtka RUV otvara priliku dugoročnog strateškog industrijskog partnerstva Rheinmetalla i Republike Hrvatske, odnosno doprinosi jačanju ukupnog mozaika odnosa između Hrvatske i Njemačke. Društvo RUV, naglasio je Plenković, snažna je potvrda da Hrvatska nije samo korisnik naprednih tehnologija, nego i zemlja koja sudjeluje u njihovom stvaranju i razvoju: „Želimo graditi Hrvatsku koja razvija i izvozi najnaprednije tehnologije i aktivno pridonosi europskoj sigurnosti“.

„Posebno je važno što će ključne razvojne aktivnosti ostati u Hrvatskoj, gdje će biti uspostavljen kompetencijski centar za razvoj autonomnih i besposadnih kopnenih sustava. Time hrvatski inženjeri, stručnjaci i istraživači postaju aktivni sudionici u razvoju najsuvremenijih tehnologija koje će oblikovati budućnost obrane i sigurnosti,“

rekao je hrvatski premijer.

Glavni izvršni direktor kompanije Rheinmetall AG Armin Papperger većinski ulazak Rheinmetalla u DOK-ING vidi kao dodatno jačanje obrambenog eko sustava u svim zemljama gdje ta kompanija posluje – a to je na 180 lokacija od kojih je većina u Europi. Nova tvrtka Rheinmetalla i DOK-ING-a, koja po Pappergeru zapošljava vrhunske eksperte, biti će centar izvrsnosti za obrambena autonomna vozila, a u budućnosti se može očekivati najmanje udvostručenje prihoda koje je do sada imao DOK-ING, ali i nova zapošljavanja u narednim godinama.

„Cilj nam je izgraditi široko industrijsko partnerstvo s Hrvatskom koje će uključivati ​​lokalne dobavljače, brodogradnju, istraživačke institucije i akademsku zajednicu. Hrvatska ima stručnost, industrijsku tradiciju i talentirane ljude potrebne da postane središte proizvodnje i razvoja naprednih obrambenih tehnologija. Zajedno možemo izgraditi kapacitete koji će služiti Hrvatskoj, Europi i našim saveznicima, a istovremeno stvarati nove izvozne mogućnosti za hrvatsku industriju,“

istaknuo je Papperger. Na to se nadovezao i Vjekoslav Majetić, osnivač tvrtke DOK-ING:

„Prije više od trideset godina, DOK-ING je osnovan na uvjerenju da hrvatsko znanje i stručnost mogu stvoriti tehnologije sposobne promijeniti svijet. Danas ne zatvaramo jedno poglavlje – otvaramo novo. Čvrsto vjerujem da će tehnologije razvijene u Hrvatskoj doprinijeti europskoj sigurnosti i pokazati da hrvatska industrija može stajati uz bok vodećih svjetskih tvrtki kao ravnopravan partner. Posebno sam ponosan što će hrvatski inženjeri imati priliku razviti, ovdje u Zagrebu, sustave koji će oblikovati budućnost europske obrambene industrije.“

Istraživačke, razvojne i inženjerske mogućnosti ostat će u Hrvatskoj, dok će zajedničko ulaganje hrvatskim stručnjacima omogućiti pristup globalnim tržištima, naprednim tehnologijama, serijskoj proizvodnji i međunarodnim razvojnim programima. Cilj je razviti novu generaciju bespilotnih i autonomnih kopnenih platformi za vojne i sigurnosne primjene, uključujući sustave borbene potpore, inženjerske operacije borbenog djelovanja, razminiranje i druge misije visokog rizika, nadograđujući se na DOK-ING-ovu Komodo platformu i Rheinmetallovu stručnost u integraciji složenih obrambenih sustava, objavio je Rheinmetall u priopćenju. No Rheinmetallova strategija u Hrvatskoj proteže se daleko izvan razvoja bespilotnih kopnenih sustava. Tvrtka je već prisutna u pomorskom sektoru i posljednjih je mjeseci dodatno proširila suradnju s hrvatskom industrijom, brodograđevnim sektorom i akademskom zajednicom. To stvara temelje za dugoročnu lokalizaciju proizvodnje, razvoj novih tehnologija i jaču integraciju hrvatskih tvrtki u europske obrambene programe.

Premijer Andrej Plenković i Armin Papperger, glavni izvršni direktor Rheinmetall AG-a, također su održali bilateralni sastanak kako bi razgovarali o daljnjem razvoju Rheinmetallovih aktivnosti u Hrvatskoj, budućim ulaganjima, integraciji hrvatskih tvrtki u međunarodne lance opskrbe i mogućnostima proširenja proizvodnih i istraživačkih kapaciteta.

Njemačka vlada planira kupiti 40 posto dionica u europskom proizvođaču tenkova KNDS-u od obitelji koje posjeduju udjele. Tako bi Njemačka došla na isti udio koji posjeduje Francuska, o čemu su se dvije zemlje prethodno dogovorile, objavio je portal Deutsche Wellea. Očekuje se da bi novi njemački udio mogao koštati oko šest milijardi eura, što mora odobriti proračunski odbor njemačkog parlamenta. KNDS planira i izlazak na burzu. Francuska trenutno ima 50 posto udjela u tvrtki, ali namjerava to sniziti na 40 posto. Preostala petina dionica trebala bi otići na burzama u Frankfurtu i Parizu. Berlin je poduzeo korake nakon što se za prodaju odlučio Wegmann, holding obitelji koje drže udjele KNDS-a.

Glasnogovornik vlade Friedricha Merza rekao je da Njemačka kupnjom osigurava nacionalni interes i „dugoročni utjecaj u tvrtki koja je strateški važna za europsku sigurnost i obrambene kapacitete“. Dvije države su u zajedničkom priopćenju navele ambiciju razviti KNDS u vodeću tvrtku namjenske industrije u Europi „koja će služiti francuskim i njemačkim oružanim snagama“. No, ovaj dogovor izaziva i kritike jer njemačka vlada nastavlja izravno ulaziti u vlasništvo tvrtki koje zarađuju proizvodnjom oružja, piše DW. Riječ je o najvećem europskom proizvođaču tenkova, s poznatom njemačkom markom Leopard i francuskim Leclercom. KNDS razvija i sljedeću generaciju tih borbenih vozila. Tvrtka je nastala prije desetak godina spajanjem njemačke obiteljske tvrtke Krauss-Maffei Wegmann i francuskog državnog proizvođača oružja Nextera.

Marco Becht, profesor korporativnog upravljanja na briselskom sveučilištu ULB, kaže da Berlin cilja i zaradu i stratešku kontrolu: „Oni misle – zašto bi ostavili sav novac privatnim investitorima? I zašto država ne bi zarađivala na tvrtkama tako što postaje dioničar?” Declan Power, analitičar za pitanja obrane u dublinskom Institutu za međunarodne i europske poslove, pak vidi značaj dogovora u spremnosti Pariza i Berlina da ojačaju vojne kapacitete: „U Europi se o tome mnogo govori, ali ovaj dogovor je vidljivi korak prema tome da Europa preuzme kontrolu nad vlastitim obrambenim proizvodnim kapacitetima“, izjavio je za DW. „Zaštita teritorija i ljudi srž je obveza odgovorne države, posebno demokratske države“, dodaje Power. Berlin se u priopćenju vezano za ovaj posao pozvao na rusku agresiju na Ukrajinu kao ključni primjer zašto se mora jačati vojska. Osobito treba naglasiti da je riječ o tenkovima, oružju o kojem se često polemički raspravlja nakon iskustava rata u Ukrajini i teških ruskih gubitaka tenkova uporabom ukrajinskih dronova.

Posebna prava za njemačku državu u TKMS

Berlin i sada ima bitan utjecaj na privatni namjenski sektor licenciranjem proizvođača i odobravanjem izvoza oružja. No, čini se da sada želi pojačati kontrolu, ocjenjuje DW. KNDS nije prvi takav dogovor. U listopadu prošle godine vlada je osigurala posebna savjetnička prava i nominacije za nadzorni odbor u proizvođaču podmornica Thyssenkrupp Marine Systems. Državni Kreditni institut za obnovu kupio je 2021. četvrtinu udjela u tvrtki Hensoldt koja proizvodi vojne radare. Posjeduje i 11 posto dionica u divu zrakoplovne industrije Airbusu. „Kad pogledate te primjere, čini se da njemačka država ima sve više interesa za obrambeni sektor i želi biti više uključena“, ocijenio je profesor Becht.

Važnost ovog dogovora

Dogovor oko KNDS-a značajan je za bilateralne odnose Njemačke i Francuske, posebno jer je nedavno zbog nesporazuma neslavno propao zajednički projekt borbenog zrakoplova FCAS. O tome smo pisali na stranicama portala Obris.org u veljači kada smo objavili da je francuski proizvođač  Dassault inzistirao na vodećoj ulozi u projektu, što  je pak izazivalo nezadovoljstvo u Njemačkoj te konačni kraj projekta. To je mnogima bio signal da nešto ne valja u odnosima.

I sadašnji pregovori oko KNDS-a razvlačili su se mjesecima, ocijenio je DW. Njemačka vlada izjavila je da će raditi u „bliskom dijalogu i na ravnopravnoj osnovi s francuskim partnerima“. Profesor Becht ipak smatra da, iz perspektive Berlina, ovaj dogovor ima elemente suradnje, ali i demonstracije nove vojne snage prema Francuskoj: „Pokazuje novu njemačku volju da se bude konkretniji i čini manje ustupaka“. Dodao je da je „Njemačka sve spremnija reći ‘ne’ umjesto da se jednostavno prilagođava Francuskoj.” Osim toga treba naglasiti da je njemački kancelar Merz otvoreno iznio njemačku ambiciju da njihove oružane snage – Bundeswehr – postanu najsnažnija vojska u NATO Savezu.

Sjedinjene Države otkazale su slanje 4000 vojnika u Poljsku kao dio šireg plana Pentagona o povlačenju 5000 vojnika s teritorija NATO-a u Njemačkoj. Potez je to koji je početkom ovog mjeseca najavila američka administracija, a sve usred rastućeg jaza između Washingtona i Berlina, kao i Europske unije. Naime, nakon što je njemački kancelar Fridrich Merz okarakterizirao američko-izraelski rat u Iranu kao loše osmišljen, a i ostali europski čelnici nisu baš odobravali poteze Donalda Trumpa, on je najavio povlačenje dijela američkih vojnika iz Europe. Prvotni plan uključivao je Njemačku, potom možda i Španjolsku, da bi na kraju Trump najavio da će toga biti i “puno više”. Tako je Euronewsu potvrđeno da će SAD povući najmanje 5000 američkih vojnika iz vojnih baza diljem Njemačke tijekom sljedećih šest do devet mjeseci.

Unatoč svečanosti prije odlaska u Europu, rotacija je otkazana (Photo: U.S. Army/Spc. Michelle Lessard-Terry

No, u naglom potezu koji je potvrdio Euronews, SAD je umjesto toga ukinuo rotacijske snage od 4000 vojnika koje su trebale zamijeniti jedinice koje završavaju svoje raspoređivanje u Poljskoj. Svečanost povodom nadolazećeg raspoređivanja 1. konjaničke divizije u Europu radi podrške operaciji “Atlantic Resolve” ​​održana je 1. svibnja u Fort Hoodu u Teksasu. Zapovjednik divizije, general-bojnik Tom Feltey, na svečanosti je čak istaknuo: “Kada se  borbena ekipa oklopne brigade rasporedi naprijed, šalje jasan i nepogrešiv signal. ABCT je utjelovljenje američke kopnene borbene moći.” Vojna oprema već je bila u tranzitu prema Europi, što naglašava koliko je daleko napredovala ova misija prije nego je naglo prekinuta.

Potvrđujući ovaj razvoj događaja, visoki vojni dužnosnik NATO-a ocijenio je da snage za nadopunu “ne utječu na NATO-ove planove odvraćanja i obrane“: “NATO će nastaviti održavati snažnu prisutnost na svom istočnom krilu“.

Poljski predsjednik Nawrocki često ističe svoj dobar odnos s Trumpom

Odluka je već izazvala razočaranje u Varšavi, gdje se tjednima nagađalo da bi se neke od trupa povučenih iz Njemačke umjesto toga mogle premjestiti u Poljsku, zemlju koja se smatra ključnom za zaštitu istočnog boka saveza od Rusije. Tome u prilog išao je i dobar odnos novog poljskog predsjednika Nawrockog s Donaldom Trumpom, ali to, očito, nije bilo dovoljno. Štoviše, poljski predsjednik Karol Nawrocki rekao je da je Poljska „spremna“ primiti dodatne američke vojnike: „Ako predsjednik Trump odluči premjestiti američke trupe iz Njemačke, Poljska je spremna“.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte izbjegao je pitanja o tom pitanju tijekom konferencije za novinare u Bukureštu u srijedu, 13. svibnja. „Kada pogledate američku prisutnost u Europi, ona je i dalje ogromna i masovna“, rekao je Rutte tijekom sastanka takozvane skupine B9 saveznika NATO-a, koja uključuje Poljsku, Rumunjsku i baltičke države.

I poljski zamjenik premijera, ujedno i ministar obrane, Władysław Kosiniak-Kamysz, pokušao je umanjiti važnost tog poteza. U objavi na platformi X u četvrtak (14. svibnja) ujutro rekao je da je američka odluka „povezana s prethodno najavljenom promjenom prisutnosti dijela američkih oružanih snaga u Europi“. „Brzo razvijajuće sposobnosti poljskih oružanih snaga i prisutnost američkih snaga u Poljskoj jačaju istočni bok NATO-a“, napisao je Kosiniak-Kamysz.

Američki vojnici česti su gosti na Slunju

Europski saveznici u NATO-u očekivali su smanjenje broja američkih trupa otkako se Trump vratio na dužnost. I Pentagon i Bijela kuća signalizirali su da će preispitati globalno pozicioniranje američkih snaga, a očekuje se da će to utjecati na teritorij NATO-a. Prema izvorima iz NATO-a, iz Njemačke bi se moglo povući još 1000 vojnika kako bi se dosegla brojka od 5000 koju je Trump najavio ranije ovog mjeseca.

Prema dostupnim podacima, u Europi je stacionirano otprilike između 68.000 i 84.000 američkih vojnika, ovisno o tome računaju li se samo stalno raspoređene snage ili i rotacijske postrojbe. Najveće američke vojne prisutnosti u Europi su u Njemačkoj oko 35–36 tisuća vojnika, Italija oko 12–13 tisuća , UK oko 10 tisuća, itd. Ukupno SAD imaju oko 40 baza i vojnih lokacija širom Europe, uglavnom unutar NATO infrastrukture. Široj javnosti najpoznatije su baze Ramstein i Grafenwehr u Njemačkoj, te Aviano i Sigonella u Italiji. Talijanska premijerka Giorgia Meloni na eventualno povlačenje SAD-a iz baza u Italiji rekla je da na to neće olako pristati.

Inače, Trump je još tijekom svog prvog mandata (2017.–2021.) prijetio reduciranjem broja vojnika u Njemačkoj. U to je vrijeme, nekoliko mjeseci prije odlaska iz Bijele kuće, najavio namjeru da povuče 12.000 od otprilike 35.000 američkih vojnika koji su tada bili stacionirani u Njemačkoj. Nekoliko tisuća njih trebalo je biti premješteno unutar Europe, dok su se ostali trebali vratiti u SAD. Trump je tada taj plan opisao kao kaznenu mjeru za ono što je smatrao nedovoljnim njemačkim izdvajanjima za obranu. Njegov nasljednik Joe Biden zaustavio je te planove nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti, te je čak povećao broj američkih vojnika uslijed ruskih prijetnji sigurnosti Europe.

Krajem prošloga tjedna, njemački KNDS i RITEK, norveška tvrtka za servis i održavanje vozila, otvorili su novi proizvodni pogon za proizvodnju tenkova LEOPARD 2 NO u Levangeru u Norveškoj. Početak proizvodnje planiran je za jesen 2026.

„Zajedno s našim partnerom RITEK-om izgradili smo bez kašnjenja proizvodnu liniju s koje će se sustavi LEOPARD 2 A8 NO isporučivati ​​norveškoj vojsci. Time ne samo da ispunjavamo naš ugovor s ključnim kupcem, već nam je lokacija u Levangeru od velike važnosti i u pogledu skaliranja naših proizvodnih kapaciteta“,

rekao je tom prilikom Florian Hohenwarter, izvršni direktor KNDS Njemačka.

U Levangeru je za samo 18 mjeseci izgrađena najsuvremenije, integrirano postrojenje za proizvodnju i testiranje, što je dio ugovora iz 2023. vrijednog više od 2 milijarde dolara. Objekt uključuje specijalizirane testne staze, strme padine i bazena za ronjenje, a ima kapacitet proizvodnje do 36 tenkova godišnje. Održivost igra središnju ulogu: Energija se osigurava geotermalnim izvorima, čime se jamči održivi rad, priopćio je KNDS. 

Novi Leopard 2 A8 NO (Foto: Synne Nilsson/Forsvaret)

Ukupno 37 od 54 glavna borbena tenka LEOPARD 2 A8 NO za norvešku vojsku proizvedit će se u novoj tvornici u Levangeru, što značajno povećava i nacionalne i europske obrambene sposobnosti. Samo dan kasnije, u četvrtak 30. travnja, prva dva tenka Leopard 2 A8 NO isporučena su norveškoj vojsci. Ukupno 17 od 54 sustava proizvodi KNDS u svojoj tvornici u Njemačkoj.

Vrlo sličan ugovor sklopila je i Litva – uz kupovinu 44 tenka Leopard 2 A8, u Kaunasu će se izgraditi nova tvornica za lokaliziranu proizvodnju ovih oklopnih vozila. Litavsko Ministarstvo obrane i KNDS Njemačka ovaj su ugovor potpisali u prosincu prošle godine, uz obvezu KNDS-a da u Njemačkoj proizvede 3 tenka, dok će preostalih 41 biti proizvedeno u novoj tvornici u Litvi.  Rok isporuke tenkova Leopard 2 A8 litavslkoj vojsci je između 2028. i 2030. godine.

Iako je i Hrvatska dio zajedničke nabave tenkova Leopard 2 A8, Hrvatska je, nažalost, ponovno propustila priliku i umjesto da teži uspostavi lokalizirane proizvodnje, dogovorila je sudjelovanje u tzv. “kružnoj razmjeni” i korištenje zajma iz EU mehanizma SAFE za kupovinu ovih skupih njemačkih tenkova.

U Njemačkoj je 1. siječnja 2026. stupio na snagu novi Zakon o vojnoj službi, čime je označena prekretnica u njemačkoj obrambenoj politici. Kako navodi portal Deusche Welle, ponovno se uvodi vojna evidencija, a mladići rođeni 2008. godine ili kasnije bit će podvrgnuti obveznim pregledima za regrutaciju. Dodatna regulativa stupit će na snagu tek kasnije. Međutim, jedna druga promjena koja je već stupila na snagu  uglavnom je prošla nezapaženo. Posljedice ove izmjene Zakona o vojnoj službi potencijalno pogađaju velik broj muškaraca rođenih između 1981. i 2009. godine, tvrdi DW, a mogla bi i zanimati i naše državljane s njemačko-hrvatskim državljanstvom. Naime, u njemačkom  Zakonu o vojnoj službi stoji: „Muške osobe nakon navršenih 17 godina moraju dobiti odobrenje nadležnog regrutnog centra Bundeswehra ako žele napustiti Njemačku na razdoblje dulje od tri mjeseca.“ Bez obzira na to planiraju li semestar studija ili posao u inozemstvu ili putovanje oko svijeta, obvezan je prethodni odlazak u nadležni regrutni centar njemačkih Oružanih snaga.

Frankfurter Rundschau je o tome prvi izvijestio na Veliki petak, 3. travnja, a potom su uslijedili brojni drugi mediji. DW ističe kako se digla „velika prašina tijekom uskrsnih blagdana u Njemačkoj“. O ovoj se temi žestoko raspravljalo i na društvenim mrežama. Kako će se točno ova odredba provoditi u praksi nije jasno, osobito zato što većina muškaraca mlađih od 45 godina vjerojatno nije bila upoznata s ovim propisom.

.

U međuvremenu je glasnogovornik Ministarstva obrane za agenciju DPA izjavio da se teži pojednostavljenom postupku dobivanja dozvole za napuštanje zemlje: „Administrativnim propisima razjasnit ćemo da se dozvola smatra izdanom sve dok je vojna služba dobrovoljna.“ Međutim, ti propisi još nisu doneseni. Stoga i dalje vrijedi trenutačno pravilo, barem teoretski, da se „dozvola mora dobiti od nadležnog centra Bundeswehra“ ako netko želi napustiti Njemačku na duže od tri mjeseca. Glasnogovornik Ministarstva još je jednom naglasio: „Budući da se vojna služba prema važećem zakonu temelji isključivo na dobrovoljnom sudjelovanju, takve se dozvole u pravilu moraju izdavati.“

Tako primjerice Desirée Becker i stranke Ljevice napominje da „činjenica da čl. 3. Zakona o vojnoj službi sada izaziva toliku uzbunu prije svega pokazuje koliko je ovaj zakon loše sastavljen.“ Izrazila je iznenađenje „što se zakon sada retroaktivno razjašnjava. Upravo kod tako dalekosežnih zahvata jasan i pravno ispravan okvir trebao je biti na snazi od samog početka“. Stručnjak za ustavno pravo Volker Boehme‑Neßler ovu mjeru smatra „nerazmjernim zadiranjem u temeljna prava“. Njegov argument je da takva odredba ima smisla samo ako zaista postoji vojna obveza. „Dok je vojna obveza postojala, pravilo je služilo tome da nitko ne bi mogao izbjeći služenje vojnog roka“, kaže Boehme‑Neßler. Danas je, međutim, situacija drukčija: „Mi zapravo više nemamo pravu vojnu obvezu, nego neku vrstu ‘dobrovoljne vojne obveze’”. Prema njegovu mišljenju, iza ove mjere stoje dva razloga. S jedne strane, država želi radi boljeg planiranja znati tko iole duže boravi u inozemstvu kako bi u slučaju potrebe mogla računati na potencijalne regrute. S druge strane, ova odredba trebala bi poslati jasan signal. „Želi se pokazati: ozbiljno nam je stalo do Bundeswehra. Vijci se zatežu“, kaže Boehme‑Neßler.

Koliko je ovo pitanje uznemirilo njemačku javnost, najbolje pokazuje jučerašnji uzmak Ministarstva obrane. Naime, njemački ministar obrane Boris Pistorius je jučer, u utorak 07. travnja, rekao da je pravilo o obaveznom prijavljivanju muškaraca između 17 i 45 godina vojnim vlastima za odlazak u inozemstvo pogrešno protumačeno, te da će još ovog tjedna biti unesene dopune tog dijela zakona. „Trenutačno se za muškarce na mijenja ništa, svi smiju napustiti zemlju i za to ne trebaju dozvolu“, naglasio je Pistorius, najavivši pritom da će još ovog tjedna biti dopunjena ova stavka novog Zakona o vojnoj obvezi koja bi isključila obvezu prijave za one koji se ne odluče za obvezu služenja vojnog roka. „Nova vojna obveza se temelji na dobrovoljnoj bazi. Nitko neće biti unovačen protiv svoje volje“, rekao je Pistorius.

*Photo: Bundeswehr, B.Pistorius/Facebook

Skandal je krenuo u petak, 27. ožujka, kada je Armin Papperger (generalni direktor njemačkog koncerna Rheinmetall) u razgovoru za „The Atlantic“ uspio uvredljivo komentirati aktualno stanje ukrajinske industrije besposadnih sustava. Po njemu, „to je kao igranje LEGO-kockama“, od kojeg on ne očekuje da omete „pravu obrambenu industriju“. Prema Pappergeru, „koja je to inovacija u Ukrajini?“ – naime, „oni nemaju neki tehnološki prodor. Oni rade te inovacije sa svojim malim dronovima, i onda kažu ‘Wow!’. I to je sjajno. Kako bilo. Ali to nije tehnologija jednog Lockheed Martina, General Dynamicsa, ili Rheinmetalla“. Konačno, na pitanje o masovnoj proizvodnji ukrajinskih dronova Papperger je pitao: „Tko je najveći proizvođač dronova u Ukrajini?“ – da bi nakon navođenja nekoliko imena zaključio „To su ukrajinske kućanice, koje „imaju 3-D printere u kuhinji, i onda proizvode dijelove za dronove. (…) To nije inovacija“.

Ove posljednje tvrdnje o „kućanicama, koje dijelove proizvode u kuhinji“ odmah su krenule izazivati razne reakcije, kako na društvenim mrežama, tako i širom međunarodnih obrambenih te vanjskopolitičkih krugova. Osnovni ton prvo je bio obilježen iznenađenjem, pa sve intenzivnijim porugama, a onda i ozbiljnim komentarima temeljem shvaćanja kako generalni direktor ogromne obrambene tvrtke iz Savezne Republike Njemačke uopće ne razumije dubinu promjena što ih je za globalni sektor obrane zadnjih godina donijelo ratovanje u Ukrajini.Na Pappergerovu izjavu reagirao je čak i predsjednik Volodimir Zelenski: “Ako svaka ukrajinska kućanica stvarno može proizvesti dronove, onda svaka ukrajinska kućanica također može biti i generalni direktor Rheimetalla. Čestitam našoj obrambenoj industriji na tom dostignuću.”

Do nedjelje 29. ožujka stvar je dostigla takve razmjere da se među konkretne učinke ovih izjava brojalo i pad burzovne vrijednosti kompanije Rheinmetall – što je onda pokrenulo i svojevrsno PR-spašavanje „vojnika Pappergera“:

„Gajimo iznimno poštovanje za ogromne napore ukrajinskog naroda u obrani od ruskog napada – sada već preko četiri godine. Svaka pojedina žena i muškarac u Ukrajini tome daje nemjerljivi doprinos. Posebno ide Ukrajini na čast da se bori vrlo efikasno, makar i s ograničenim resursima. Inovativna snaga i borbeni duh ukrajinskog naroda su nam inspiracija. Zahvalni smo što možemo podupirati Ukrajinu resursima koji su nam na raspolaganju“.

Mnogo fraza, ali bez isprike. I daljnje reakcije nisu izostale. No, dok su mnogi ostajali tek na kratkim komentarima ili oštrim opaskama na račun njemačkog industrijalca – teško je zaobići odgovor u obliku otvorenog pisma koje je Arminu Pappergeru otposlao Oleksandr Jakovenko, osnivač ukrajinskog obrambenog poduzeća „TAF Industries“. Jakovenko je u ponedjeljak 30. ožujka svoje misli prvo objavio na društvenoj mreži Facebook, da bi to kasnije prenijela i „Ukrajinska pravda“ u prigodnoj kolumni:

„Poštovani gospodine Armin Papperger, generalni direktore Rheinmetalla,

Kada ste ukrajinske proizvođače dronova nazvali ‘ukrajinskim domaćicama s 3-D printerima u kuhinjama’, pokazali ste koliko duboko europski obrambeni establišment još uvijek ne razumije prirodu modernog ratovanja. Ovdje se ne radi o emocijama. Ovdje se radi o stvarnosti bojišta. Evo brojki koje vaša industrija odbija priznati:

Samo u 2025. godini ukrajinski dronovi izveli su 819.737 potvrđenih napada. Oni su bili izvor 90 posto svih borbenih gubitaka ruske vojske – više od svih ostalih vrsta oružja zajedno. Jedna tvrtka, TAF Industries, proizvodi do 100.000 FPV dronova mjesečno. Tijekom bilo kojeg razdoblja od 90 dana, samo proizvodi moje tvrtke imaju više potvrđenih pogodaka nego cijela vaša flota opreme tijekom cijele povijesti njene borbene uporabe u svim sukobima. I što je najvažnije – izgradio sam ovu tvrtku i postigao ove rezultate za dvije godine, a ne za pedeset. Razmislite o tome.

Naši dronovi u 3 mjeseca postižu veći kinetički učinak nego vaše vodeće platforme u pola stoljeća. Zašto? Zato što se bojište promijenilo, a vaš poslovni model nije.

Rusko elektroničko ratovanje učinilo je zapadno streljivo s GPS-om (Excalibur, GMLRS itd.) gotovo neučinkovitim. Skupi i složeni sustavi dizajnirani za ratove s nadmoći u zraku i konvencionalne sukobe ‘peer-on-peer’ postali su lake mete za dronove koji koštaju 500-2.000 USD i napadaju odozgo. Omjer isplativosti je okrenut naglavačke: jedna Rheinmetall granata od 120 mm ili jedna protuoklopna raketa koštaju više od desetak naših dronova – a ipak naši dronovi i dalje pobjeđuju.

Ovo nije ‘igra Lego-kockicama’. Ovo je industrijski darvinizam u stvarnom vremenu. Iteriramo tjedno. Gubimo tvornice zbog raketnih napada i obnavljamo ih u roku od nekoliko tjedana. Dijelove printamo u podrumima i isporučujemo 100.000 udarnih sustava mjesečno, dok vašim inženjerima i dalje treba 3-5 godina te stotine milijuna eura za certificiranje čak i manjih nadogradnji. Rat u Ukrajini nije privremena anomalija. To je prvi pravi rat dronova i industrije. I već je dokazao da zastarjele europske platforme – bez obzira koliko skupe ili ‘ozbiljne’ bile – postaju sve više nebitne ako ne integriraju upravo one tehnologije kojima se vi rugate.

Dakle, kada kažete ‘ovo nije inovacija’, ja čujem nešto drugo: ‘Ne želimo priznati da se budućnost piše u ukrajinskim radionicama, a ne po uredima u Düsseldorfu’. Hashtag #MadeByHousewives je u trendu s razlogom. Jer ove ‘domaćice’ uništavaju više neprijateljske opreme svaki mjesec nego cijele europske vojske tijekom punih kampanja. I to čine dok vaša industrija nastavlja prodavati rješenja iz 20. stoljeća po cijenama 21. stoljeća.

Poziv ostaje, gospodine Papperger. Prestanite se smijati kuhinjskom stolu. Dođite i naučite kako se zapravo vodi rat sutrašnjice. Jer kada netko idući put bude pitao: ‘Kome ​​trebaju tenkovi u doba dronova?’, odgovor bi mogao biti jednostavniji nego što mislite: Oni koji još uvijek vjeruju u 1979. izgubit će od onih koji grade 2026.

S poštovanjem (ali s činjenicama),

Oleksandr Jakovenko
Osnivač TAF Industries
Jedna od onih „ukrajinskih kućanica“.

Hrvatski vojnik sigurno je danas evakuiran iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu, priopćilo je večeras Ministarstvo obrane RH. Povlačenje pripadnika OS RH iz ratne zone provedeno je u sklopu operacije izvlačenja njemačkih vojnika koju je pokrenula Savezna Republika Njemačka. Ministar obrane Ivan Anušić prethodno je zatražio i dobio potporu njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa za sigurno povlačenje našeg pripadnika u koordiniranoj evakuaciji iz Libanona, zbog čega mu se posebno zahvalio.

“Njemačka potpora Hrvatskoj odraz je bliskog partnerstva te savezničkog uvažavanja i solidarnosti koje proizlaze iz političkih odnosa na razini naših vlada, ali i naših ministarstava obrane”,

poručio je ministar Anušić.

Njemačka je svoje vojnike raspoređene u raznim misijama na kriznom Bliskom istoku počela pojačano povlačiti, a posljednje povlačenje je upravo ovo iz UN-ove misije UNIFIL u Libanonu. Prethodno su pripadnici Bundeswehra drastično reducirali svoju prisutnost u Erbilu na sjeveru Iraka, njemački vojnici stacionirani u Bahreinu već su se vratili kući, a u tijeku su i pripreme za povlačenje iz Kuvajta.

Nakon evakuacije iz Libanona, pripadnik OS RH sletio je večeras u francuski grad Orleans – odakle će se vratiti u Hrvatsku.

Nakon što je predsjednik RH i Vrhovni zapovjednik OS RH  Zoran Milanović prošlog ponedjeljka zapovjedio načelniku Glavnog stožera OS RH generalu Tihomiru Kundidu pokretanje povlačenja hrvatskih vojnika iz Libanona i Iraka, Ministarstvo obrane RH poduzelo je sve potrebne formalne aktivnosti bez kojih izvlačenje naših vojnika ne bi bilo moguće. Pokrenuti su i formalni postupci za izvlačenje sedmorice hrvatskih vojnika iz NATO misije u Iraku. Ta operacija povlačenja provest će se kada se steknu uvjeti za sigurnu evakuaciju, a nakon njenog završetka MORH će obavijestiti javnost.

U  Nürnbergu se od 23. do 25. veljače održava sajam Enforce Tac na kojem uz više od tisuću izlagača iz preko pedeset država, svoje proizvode predstavlja 26 hrvatskih tvrtki. Ovaj hrvatski nacionalni štand prvi je sajamski nastup na temelju Sporazuma o suradnji za organizaciju nastupa na međunarodnim sajmovima obrambene industrije potpisanog između Ministarstva obrane, Ministarstva gospodarstva, Agencije Alan i HGK, priopćeno je iz HGK

“Naše su tvrtke provjereni dobavljači s vrhunskim proizvodima. Imaju jasne razvojne ambicije – žele širiti kapacitete, ulagati u nove proizvode, jačati izvoz, digitalizirati se. Sajmovi su ključno mjesto za daljnji rast i razvoj, a posebice Enforce Tac koji okuplja i državne institucije i sigurnosne službe. Presudan je trenutak jer obrambena politika postaje i industrijska politika, postaje osnova za inovacije i nove tehnologije te gospodarski rast. U tom okviru mi smo aktivni sudionici, ne samo promatrači”,

rekao je predsjednik HGK Luka Burilović.

“Nastup hrvatskih tvrtki obrambene industrije prvi put na nacionalnom štandu na međunarodnom sajmu prilika je da se zajednički, pod hrvatskim obilježjima, na pravi način predstave europskoj, pa i svjetskoj javnosti. Ministarstvo obrane i Vlada RH poseban fokus stavljaju na hrvatsku obrambenu industriju. U opremanju Hrvatske vojske vodimo računa da u tim procesima sudjeluju hrvatske tvrtke. Osnaživanjem domaćih obrambenih tvrtki utječemo na ukupnu sigurnost i smanjujemo ovisnost o stranim dobavnim lancima”, 

poručio je iz Izraela i ministar obrane Ivan Anušić.

Na objedinjenom hrvatskom izlagačkom mjestu svoje proizvode predstavlja tvrtka Šestan-Busch, čije je dosadašnje iskustvo izlaganja na sajmovima izrazito uspješno i uvijek s dogovorenim konkretnim poslovima, kao i karlovačka tvrtka HS Produkt, poznata po razvoju pištolja i jurišnih pušaka, čiji su proizvodi prisutni diljem svijeta. Na nacionalnom štandu također je i osječka Orqa sa svojim besposadnim letjelicama različitih namjena, koje su se profilirale kao ključni segment hrvatske vojne industrije. Na štandu je veliki broj tvrtki s proizvodima dvojne namjene – za vojne i civilne potrebe – a posebno iz segmenta tekstilne industrije. Tekstilna tvrtka Čateks već je prvoga dana održala razgovore s mađarskim Ministarstvom obrane. Na 400m² hrvatskog dijela sajma svoje proizvode predstavlja i tvrtka Kroko proizvodnja i razvoj. Tvrtka je specijalizirana za proizvodnju vojne, policijske i taktičke opreme te je dugogodišnji partner institucijama i profesionalnim korisnicima. Tvrtka kontinuirano ulaže u istraživanje i razvoj te je fokusirana na funkcionalnost i kvalitetu, kao i na prilagodbu proizvoda zahtjevima suvremenih operativnih okruženja.

“Tijekom 60 godina poslovanja sudjelovali smo na brojnim međunarodnim sajmovima kao izlagači, gradeći prepoznatljivost i dugoročna partnerstva. Izlaganje u sklopu hrvatskog nacionalnog paviljona prilika je za izravne susrete, razmjenu iskustava te dodatno učvršćivanje povjerenja u kvalitetu i konkurentnost hrvatskih proizvoda na međunarodnoj razini”, 

rekao je direktor tvrtke Kroko Žarko Popović.

Tvrtka Spar-Tac također blisko surađuje s operativcima na terenu kako bi osigurali da njihova oprema bude prilagođena specifičnim potrebama različitih jedinica. Izgradila je reputaciju u svijetu taktičke opreme koja je pouzdana i učinkovita u ekstremnim uvjetima.

“Spar-Tac već 17 godina u Hrvatskoj razvija i proizvodi napredna taktička tekstilna rješenja za potrebe vojske i policije. Pozicionirali smo se kao pouzdan europski partner u obrambenoj industriji, a nastup na Enforce Tacu prilika je za jačanje međunarodnih suradnji i novih projekata”, 

naglasio je direktor Marko Janković.

“Zajednički nacionalni nastup dodatno jača prepoznatljivost hrvatske obrambene industrije te otvara nove prilike za izvoz, rast proizvodnje i tehnološki razvoj. Kroz EU i NATO inicijative, uključujući zajedničku nabavu, tvrtke dobivaju veće mogućnosti uključivanja u europske lance vrijednosti i tržište obrambene opreme na razini EU. U tom strateškom okviru, međunarodni sajmovi imaju važnu ulogu. Razvoj obrambene industrije potiče inovacije i ulaganja u napredne tehnologije te dugoročno jača konkurentnost gospodarstva”,

poručio je ministar gospodarstva Ante Šušnjar.

Na sajmu se predstavlja i posrnuli splitski Brodosplit.  Brodogradilište specijalnih objekata (BSO) predstavlja projekte iz segmenta vojnih i ophodnih plovila: izvanobalni ophodni brod korvetu OOB-C BIS91, brzi napadajni ophodni brod FAV250, te obalne ophodne brodove OOB-31 „Omiš“ i OOB-32 „Umag“, izgrađene za MORH, odnosno HRM.

“Obalni ophodni brodovi imaju ključnu ulogu u zaštiti unutarnjih morskih voda te u provedbi borbenih i logističkih zadaća. Razvijeni su u skladu s NATO standardima te su prilagođeni suvremenim sigurnosnim izazovima na moru. Rastuća potražnja za modernim obalnim i borbenim plovilima, kao i za rješenjima dvojne namjene (civilne i vojne) otvara dodatni prostor za angažman BSO-a u jačanju europskih obrambenih sposobnosti i sigurnosne suradnje”

naglasio je Darko Pappo, član Uprave DIV Grupe.

“Hrvatska obrambena industrija danas je sinonim za izvoznu izvrsnost, s udjelom izvoza koji u pojedinim segmentima doseže i do 90% ukupne proizvodnje. U tom kontekstu, uloga Agencije Alan nadilazi samu trgovinu naoružanjem; mi smo strateški partner koji domaćim tvrtkama otvara vrata svjetskim tržištima. Sajam omogućuje izravnu demonstraciju kvalitete hrvatskih proizvoda. Cilj je pretvoriti tehnološku superiornost naših kaciga, strojeva za razminiranje, oružja u nove višemilijunske izvozne ugovore”, 

rekao je predsjednik Uprave Agencija Alan Goran Basarac.

Enforce Tac strogo je profesionalni B2B sajam i nije otvoren široj javnosti. Namijenjen je pripadnicima policije, vojske, specijalnih jedinica i državnih sigurnosnih službi. Posjećenost je posljednjih godina u stalnom rastu. Sajam je poznat po tome što mnoge tvrtke upravo tamo prvi put predstavljaju nove proizvode i tehnologije, posebno one namijenjene policijskim i vojnim primjenama. Posebna pažnja posvećena je interoperabilnosti i povezivanju različitih sigurnosnih sustava, što je posljednjih godina jedna od ključnih tema europske sigurnosne politike. Uz izložbeni dio održavaju se i stručne konferencije, priopćila je HGK.

*Photo: HGK, Brodosplit