U ponedjeljak, 03. studenog, u sjedištu rumunjskog Ministarstva nacionalne obrane potpisan je Međuvladin ugovor o nabavi 18 zrakoplova F-16 za Rumunjsku od Vlade Kraljevine Nizozemske. Dokument su potpisali brigadni general Ion-Cornel Pleșa, načelnik Glavne uprave za naoružanje Ministarstva nacionalne obrane, i Linda Ruseler, direktorica Odjela za pokretnu imovinu u Ministarstvu financija Kraljevine Nizozemske, u prisutnosti ministra nacionalne obrane Liviu-Ionuța Moșteanua i Nj.E. Willemijna van Haaftena, veleposlanika Kraljevine Nizozemske u Bukureštu.

“Izrazio sam interes za ovu nabavu još u lipnju, na kraju NATO summita u Haagu, kada sam, zajedno s nizozemskim kolegom, potpisao Memorandum o razumijevanju o produljenju funkcioniranja Europskog centra za obuku na F-16 u Rumunjskoj – EFTC”,

rekao je ministar Moșteanu, dodavši: 

“Potpisivanjem ovog ugovora obilježavamo završetak značajne faze u djelovanju Centra, što dokazuje predanost Rumunjske pružanju visokokvalitetnog okruženja za obuku. EFTC je pretvorio našu zemlju u europsko središte za sve države koje posjeduju ili će posjedovati F-16, a mi razmatramo proširenje modula obuke, budući da vidimo kako napreduje program F-35”.

Ukupna nabavna cijena 18 zrakoplova F-16, prema ugovoru, iznosi 1 EUR bez PDV-a. Tome se dodaje i plaćanje PDV-a u iznosu od 21 milijun EURA, izračunato na temelju deklarirane vrijednosti robe (zrakoplovi i paket logističke podrške) od 100 milijuna EURA. Zrakoplovi F-16, koji su raspoređeni u Feteștiju, postat će vlasništvo rumunjske države, a posebno su namijenjeni za obuku pilota unutar Europskog centra za obuku na F-16, pri čemu rumunjska strana ima obvezu osigurati određeni broj mjesta za obuku pilotima NATO-a i partnerskih zemalja.

Moșteanu je naglasio da EFTC nudi jedinstvenu sposobnost u Europi i pruža cjeloviti program obuke pilotima zrakoplova F-16, a istovremeno i okvir u kojem instruktori i piloti iz nekoliko zemalja NATO-a zajedno treniraju, prema istim standardima, za zajedničku obranu savezničkog prostora.

“Nastavkom aktivnosti Centra, Rumunjska potvrđuje svoju stratešku ulogu u obrambenoj arhitekturi Saveza, a istovremeno potvrđuje svoje međunarodne obveze i aktivno doprinosi jačanju sposobnosti odvraćanja i kolektivne obrane. Naša zemlja potvrđuje svoju predanost podršci Ukrajini, nudeći ukrajinskim pilotima mogućnost obuke unutar Centra i time na konkretan način doprinoseći zajedničkim naporima za jačanje regionalne sigurnosti i podršku naporima i suverenom pravu Ukrajine da se brani”,

zaključio je rumunjski ministar obrane.

Nizozemski veleposlanik van Haaften izjavio je da Nizozemska i Rumunjska imaju snažan odnos i blisko surađuju u području sigurnosti i obrane:

“Partneri smo u NATO-u i surađujemo na odvraćanju i sigurnosti na istočnom krilu. I Nizozemska i Rumunjska predani su partneri u podršci Ukrajini. Europski centar za obuku na F-16 jedan je od primjera izvrsne suradnje, koju sam osobno iskusio tijekom posjeta zračnoj bazi u Feteștiju”.

Posebno je naglsio da primopredaja 18 borbenih zrakoplova F-16 iz Nizozemske Rumunjskoj omogućuje nastavak obuke pilota u EFTC-u: “Pilotima koji ih koriste želim vedro nebo i sigurna slijetanja.“

Otvorenje EFTC u studenom 2023.

Potpisivanje ovog ugovora predstavlja bitan trenutak u evoluciji Europskog centra za obuku F-16, naglašavajući namjeru Ministarstva nacionalne obrane da održi operativni objekt u nadolazećim godinama, uzimajući u obzir i potrebe za rumunjskim pilotima i potrebe savezničkih i partnerskih država, u usporedbi s prilično ograničenim mogućnostima obuke na međunarodnoj razini, zaključuje rumunjsko Ministarstvo obrane u  priopćenju.

*Photo: Ministarstvo nacionalne obrane Rumunjske

Dok u Hrvatskoj gledamo polagani raspad Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, praćen političkim floskulama o nekakvim potencijalnim regionalnim sporazumima o zajedničkome nadzoru zračnog prostora, ugovaranje nečeg sličnog stvarno je i uspjelo zemljama Beneluxa – Belgiji, Nizozemskoj i Luxembourgu. Vijesti o tome prenosimo u cijelosti:

Tri zemlje tzv. Beneluxa, Belgija Nizozemska i Luxembourg ove su srijede (4. ožujka) sklopile sporazum o podjeli posla nadzora i zaštite svojih zračnih prostora – prvi takav sporazum među EU državama. Počevši od 2017. godine, belgijske i nizozemske zračne snage će naizmjenice nadzirati zračni prostor Beneluxa. Kako Luxembourg nema vlastite zračne snage, oni će tek otvoriti svoj zračni prostor borbenim zrakoplovima susjednih zemalja. Pri tome, zajedničke će se misije baviti tzv. “otpadničkom” procedurom, usmjerenom na identificiranje sumnjivih civilnih zrakoplova koji bi mogli predstavljati terorističku prijetnju.

“Ovaj je sporazum korak naprijed u intenziviranju europske vojne suradnje“, izjavio je belgijski premijer Charles Michel u svojoj izjavi. “Mi radimo zajedno ne bi li osigurali da europska sigurnost napreduje. Strašni događaji iz prethodnih mjeseci jako nas motiviraju“, rekao je njegov nizozemski parnjak Marc Rutte, pozivajući se na nedavne terorističke napade u Francuskoj i Danskoj.

Ovaj sporazum iz Beneluxa novost je u okviru europske obrambene politike, jer je to prvi put da se države usuglašavaju da neka strana zračna sila može djelovati, te potencijalno i rušiti civilne zrakoplove nad njenim nacionalnim teritorijem. To otvara važna pravna pitanja, o kojima će biti mnogo rasprave u tri nacionalna parlamenta, tijekom postupka ratifikacije ovoga sporazuma. Konkretan sporazum specificira da će odluka o rušenju pojedinog civilnog zrakoplova ostati pod odgovornošću pojedinih ovlaštenih nacionalnih tijela: predsjednika Vlade u Belgiji i ministra nadležnog za sigurnost te pravosuđe u Nizozemskoj. Luxembourg je već isključio primjenu smrtonosne sile nad svojim teritorijem.

Ovaj će sporazum o dijeljenju misija doći kao dobrodošao predah nizozemskim Zračnim snagama. Njihovu bi staru flotu borbenih zrakoplova F-16 trebali do 2019. godine zamijeniti novi F-35, no taj tehnološki program kasni dok njegovi troškovi skaču nebu pod oblake. I Belgija planira obnoviti svoju flotu F-16 do 2018. godine. Francuski zrakoplovi Rafale su tu kandidati, ali proširena suradnja s Nizozemskom bi mogla konačnu odluku prevagnuti na stranu američkih F-35.

Original ovoga teksta objavljen je 5. ožujka 2015. godine pod naslovom “Benelux countries sign air defence pact”, na internetskoj stranici https://euobserver.com/. Njegov je autor Eric Maurice.

U originalu je tekst dostupan na adresi: https://euobserver.com/defence/127885

Poljaci, kao trenutno predsjedavajući Europskom unijom, predlažu postupni ulazak Bugarske i Rumunjske u schengensku zonu – prva faza odnosila bi se na ukidanje graničnih kontrola u zračnim i morskim lukama do  kraja listopada ove godine, a druga faza – odluka o otvaranju kopnenih granica – bila bi na dnevnom redu tek sljedeće godine. No s obzirom na jasno protivljenje Nizozemske i Finske, taj svoj kompromis najvjerojatnije neće čak ni pokušati ugurati na dnevni red summita šefova država ili vlada EU-a, zakazan za 17. i 18. listopada.

Poljaci su ovo najnovije odbijanje proglasili “posljedicom krize povjerenja u Uniji”, dok su Rumunji najavili da razmišljaju o tužbi pred Europskim sudom pravde, tvrdeći da su  ispunili sve tražene kriterije, te da se iz političkih razloga krše europski  zakoni. Bugari se još nadaju da bilateralni razgovori s članicama EU mogu nešto promijeniti prije summita, ili da bi odluka o njihovom pristupanju mogla biti donesena na izvanrednom sastanku ministara. Za Bugarsku je ovo posebno važno pitanje, budući ih 23. listopada očekuju lokalni i predsjednički izbori. Glavni opozicijski kandidat za predsjednika države, Ivailo Kalfin, upozorio je birače da će Bugarska postati izolirana nastavi li slijediti strategiju trenutnog ministra vanjskih poslova, Nikolaja Mladenova.

Nepuna dva tjedna nakon presude, 18. srpnja, u rubrici “Pisma čitatelja” Financial Timesa osvanulo je pismo britanskog generala Michaela Rosea, bivšeg zapovjednika vojne misije Ujedinjenih naroda BiH 1994. godine, koji je, među ostalim, braneći nizozemski kontigent napisao da NATO i UN snose jednaku odgovornost za Srebrenicu, optužujući SAD da su “ukidanjem embarga na oružje uništile vjerodostojnost UN-a u očima zaraćenih strana i minirale njegove mirovne napore“. “Nakon razbijanja embarga NATO je naoružao Muslimane i Hrvate, što je ovim prvima dalo lažnu nadu da bi mogli vratiti svoj teritorij silom oružja, nadu koju je izdao Dayton. To je bio stvarni kolaps UN-ove misije 1995. koji je ohrabrio srpskog generala Ratka Mladića za napad na Srebrenicu“, napisao je Rose, poznat po osebujnim stavovima. “Misija UN-a u BiH nije bila da brani i štiti šest sigurnosnih zona, među kojima je i Srebrenica, niti su mirovne snage UN-a imale mandat i bile obučene da sudjeluju u ratnim operacijama“, piše general Rose, tvrdeći da je to bila dužnost NATO-a. “Na žalost, NATO je svoju ulogu ograničio na bombardiranje“, zaključuje bivši zapovjednik UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini, jedne od najneuspješnijih UN misija u povijesti.

Generala Rosea često se proziva zbog otvorenog zagovaranja prosrpskih stajališta

Na Roseovo je pismo 27. srpnja, opet preko stranica Financial Timesa, odgovorio bivši američki veleposlanik pri NATO, od 1993. do 1998. godine, Robert Hunter. On smatra kako upravo Velika Britanija snosi velik dio odgovornosti za pokolj u Srebrenici, budući je bila jedina članica NATO-a koja se sustavno tokom ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije protivila upotrebi zračne sile protiv Srbije. “I Francuska i Kanada su, također, nerado dale svoj pristanak za vojnu akciju. Ali shvatio sam da će, ako pridobijem Francuze, Velika Britanija ostati izolirana i pristati na neku vrstu vojne akcije“, pojašnjava Hunter. Britanci su popustili tek nakon masakra u Srebrenici pa je, uz pomoć vojnih uspjeha Hrvata i Bošnjaka na pojedinim područjima BiH, NATO bombardiranjem uspio zaustaviti srpsko vojno napredovanje. Od trenutka popuštanja, Velika Britanija svoju pažnju usmjerava prema Vijeću sigurnosti UN-a.

Ovlaštenje za korištenje zračnih snaga, kako bi se zaštitile formalno zaštićene zone BiH, bilo je podijeljeno između NATO-a i UN-a (i njegovog glavnog tajnika Boutros Boutros Ghalija) – to je bio takozvani sistem s dva ključa. ” Ovo je omogućilo Velikoj Britaniji osiguravanje da se barem ključ UN-a ne okrene nakon što je nadglasana u NATO-u. Sam Boutros Ghali kazao je glavnom tajniku NATO-a Manfredu Woerneru, a on meni, da neki naši saveznici “govore zmijskim jezicima”, piše Hunter o opstrukcijama iz Londona.

U prepisku se potom uključuju i dvojica britanskih predstavnika u NATO-u od 1990. do 1995. i od 1995. do 2000. godine , John Weston i John Goulden, optužujući Huntera da je iskrivio sliku stvarnih događaja u NATO-u i tvrdeći da “… upravo SAD u to vrijeme nisu bile voljne priključiti se Europljanima (i Kanađanima) u pokušajima zaštite, te konvojskoga prijevoza hrane do mnogih opkoljenih enklava u Bosni“. Nadalje, “Američka politika dozvoljavanja slobodnog pritoka oružja u Bosnu, kao i zračnog bombardiranja Srba, bila je neodgovorna. To je bilo i daleko od većinskog pogleda na stvari unutar samog NATO saveza. Većina je saveznika imala trupe raspoređene na terenu i zato je bila u boljoj situaciji za razumjeti što se događa i kako poduzeti nešto pozitivno za ublažavanje raširenih patnji – posebice (ali ne isključivo) među bosanskim Muslimanima. Za razliku od SAD, Velika Britanija je imala raspoređene i izložene trupe koje su štitile zonu oko Goražda – zbog čega su ondje Bošnjaci bili pošteđeni ekstremnoga nasilja kakvo je zadesilo one u Srebrenici“, pišu dvojica Britanaca. Oni dalje naglašavaju da krivica za Srebrenicu pada na “srpske paravojne snage, ali i na nekoliko drugih strana: ne i prvenstveno na Nizozemce (koji su učinili najbolje što su mogli, s potpuno neodgovarajućim snagama), već na one saveznike koji su odbili pomoći Nizozemcima, i na one – uključujući tu SAD i Veliku Britaniju – koji su nepromišljeno proglasili pojedina “sigurna područja”, bez da su osigurali sredstva kojima će ih i zaštititi. Pouka “nikad više”, tu vrijedi za sve nas“, smatraju Weston i Goulden. Prema njima, svi su krivi i nitko nije kriv, što je teza s kojom se nizozemski sud (onaj s početka priče) nije složio!

UNPROFOR-ova misija u BiH proglašena je jednom od najgorih od svih UN-ovih misija

.