Skopje, 4. srpnja 2014. godine

Da Makedonija baš i nije ogledni primjerak etničkoga sklada nije neka velika tajna. Ples te države na rubu građanskoga rata tijekom ljeta 2001. godine doveo je do sklapanja Ohridskog sporazuma, 13. kolovoza 2001. godine, a time i do faktične podjele vlasti u državi – budući su njime dana posebna prava zajednicama kojih u Makedoniji bude više od 20 posto. Temeljem ovog sporazuma 2002. godine proveden je popis stanovništva (čija je regularnost kasnije bila često osporavana), i kojim je albansko stanovništvo u Makedoniji procijenjeno na oko 26,2 posto udjela. Kako kasniji popisi nisu uspjeli doći do svog legitimnog kraja (upravo uz optužbe o fabriciranju povećanog udjela Albanaca, na tragu postizanja rezultata usporedivih s onima iz 2002. godine), zapravo je otvoreno pitanje stvarne brojnosti pojedinih kategorija stanovništva u Makedoniji. Osim što su obustavom provedbe popisa stanovništva u listopadu 2011. godine zapravo dovedene u pitanje i sve aktivnosti države koje ovise o službenim pregledima građana i birača u zemlji – dodatno su time potaknute i sve žešće političko-etničke suprotnosti u ovoj dubinski nestabilnoj državi.

Smiljkovsko jezero, sjeveroistočni rub Skopja

Neslaganja su ponovo eskalirala posljednjih dana, potaknuta kažnjavanjem optuženih za masakr kod Smiljkovskog jezera nedaleko Skopja, o kojem smo već pisali na portalu Obris.org. Nakon hapšenja dijela osumnjičenika 1. svibnja 2012. godine, većina uvjeta za pokretanje sudskog postupka protiv osumnjičenih za ovaj zločin ispunila se je do 5. prosinca 2012. godine, kada je s Kosova u Makedoniju izručen Šukri Aliu – islamista za kojeg se nagađalo da stoji među organizatorima masovnih nemira u Skopju 4. svibnja 2012. godine (nakon uhićenja osumnjičenih za višestruka ubojstva makedonskih građana kod Smiljkovskog jezera). Na to je uslijedio dugotrajni sudski postupak, koji je u ponedjeljak 30. lipnja 2014. godine rezultirao i prvostupanjskom presudom – što je opet predstavljalo okidač za etničke nemire širom Makedonije.

Presuda šestorici

Tog je ponedjeljka Kazneni sud u Skopju, djelujući kao prvostupanjsko sudište, osudio za kazneno djelo terorizma šestoricu optuženih, dok je jednu osobu oslobodio krivnje. Njegovom su presudom na kaznu doživotnog zatvora nepravomoćno osuđeni Alil Demiri, braća Afrim i Agim Ismailović, Fejzi Aziri, Haki Aziri i Sami Ljuta, dok je Sejdi Rami oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza. Pri tome, Alilu Demiriju i Afrimu Ismailoviću se sudilo u odsustvu, budući da su njih dvojica trenutno na Kosovu (gdje služe zatvorsku kaznu zbog posjedovanja oružja). Za njih su makedonske vlasti u nekoliko navrata tražile izručenje, no na te se zahtjeve vlasti Republike Kosovo nisu odazvale. Uz to, čitav je proces protekao u atmosferi intenzivnog sučeljavanja makedonskih i albanskih stavova o slučaju.

Demonstracije podrške optuženima, 6. lipnja 2014. godine

Dok je Gordana Gesovska, državna odvjetnica nadležna za procesuiranje slučaja poznatog pod nazivom “Monstrum”, u obrazloženju tužbenoga zahtjeva izrekla da su kazneno djelo optuženi albanski mladići počinili u ime islamskog radikalizma, a čiji je cilj uništenje makedonske pravoslavne vjere i nacije (ubojstva su se dogodila baš u vrijeme pravoslavnoga Uskrsa 2012. godine), albanska je javnost tu imala prilično drugačije stavove. Na prosvjedima koji su tijekom posljednje dvije godine bili periodična pojava moglo se čuti tvrdnje da je svih sedam optuženih Albanaca nevino, da je proces protiv njih montiran, a onda konačno i da 30. lipnja donesena sudska odluka “nije realna”, te da je donesena bez dokaza. Pri tome, treba napomenuti da su spomenuti prosvjedi u pravilu bili masovni, okićeni albanskim nacionalnim obilježjima, te nakon donošenja spomenute sudske odluke i poprilično nasilni.

Prosvjedi nakon presude

Prosvjednici u Skopju, 4. srpnja 2014. godine

Nakupljeno nezadovoljstvo albanske strane eskaliralo je u petak, 4. srpnja ove godine. Iako se tijekom tjedna govorilo o okupljanju prosvjednika kod trgovačkog centra Čirčana, na sjeveroistoku Skopja, demonstranti su put centra grada krenuli oko 13:30 sati, iz obližnje Jaja-pašine džamije u kojoj su obavili molitvu (džuma). Službeno nenajavljeni prosvjedi navodno su bili organiziranih putem socijalne mreže Facebook, a organizatori su se predstavili kao aktivisti za ljudska prava, tvrdeći da u svojim nastojanjima imaju podršku i članova obitelji šestorice Albanaca osuđenih na doživotni zatvor. Prvoj skupini od oko 100 ljudi uskoro se pridružilo još osoba nezadovoljnih spomenutom presudom, te je konačno između 1000 i 5000 albanskih demonstranata (podaci se razilaze među pojedinim izvorima) krenulo prema zgradi “Osnovni sud Skopje 1”. Oni su oko 14 sati uz povike “Nismo teroristi, želimo pravdu”, “Jankulovska je terorista”, “OVK”, te “Stop monitiranim procesima” krenuli zasipati kamenjem zgradu spomenutoga suda, polupavši pri tome i nekoliko prozora.

Navodno suočena i s napadima na vlastite pripadnike, makedonska je Specijalna policija krenula u akciju suzbijanja sada već nasilnog prosvjeda. Put prema zgradi Vlade Republike Makedonije bio je blokiran, a demonstranti su do 15:30 sati postupno potisnuti natrag prema džamiji od koje su i krenuli. Tijekom tih sukoba korišten je suzavac, šok-granate i vodeni topovi, ozlijeđeno je oko 20 policajaca te više prosvjednika. “Veliki broj huligana, koji su bio dio izuzetno agresivne i nasilne gomile, bacali su kamenice i čvrste predmete na policajce. Oni su također i zapalili nekoliko objekata duž bulevara u centralnom dijelu Skopja te oštetili fasadu zgrade Osnovnog suda u Skopju“, rekao je Ivo Kotevski, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Makedonije. Ukupno, policija je identificirala 24 osobe umiješane u nasilje – od toga ih je šest i privedeno, devet ih je kažnjeno novčano, a ostali će biti sasalušani o okolnostima slučaja. No, nemiri u Makedoniji nisu završili tog petka, već su se krenuli širiti državom.

Dan kasnije, u subotu 5. srpnja, zajednički apel za mir kojeg su uputile delegacija EU, veleposlanstvo SAD u Skopju, te misije OESS i NATO saveza u Makedoniji nije omeo pozive na nastavak demonstracija. Nakon niza poziva za nastavkom albanskih prosvjeda, okupljanja su registrirana u Gostivaru i Strugi, dok je u Skopju demonstriralo oko 50 mladića. Situacija ponovo eskalirala samo dan kasnije, u nedjelju, 6. srpnja. Tako je jučer između 600 i 1.000 osoba prosvjedovalo na ulicama Tetova. Oni su krenuli put sjedišta Demokratske unije za integraciju (DUI), najveće albanske stranke u Makedoniji, koja je i partner u Vladi Makedonije. Nastanak veće štete tu je spriječila makedonska policija zapriječivši put demonstrantima prije njihovog stizanja na cilj. Uslijedilo je gađanje kamenjem, na koje su vlasti odgovorile suzavcem i fizičkom silom. Navodno je bilo povrijeđeno dvoje demonstranata.

Tog se dana opet prosvjedovalo i u Skoplju – gdje je oko 200 prosvjednika iz općine Čair krenulo put centra Skopja, pred već spomenutu zgradu “Osnovni sud Skopje 1”. Ondje su oni mirno izrazili nezadovoljstvo donesenom prvostupanjskom presudom – izvikujući parole, osporavajući navode o terorizmu i najavljujući nastavak ovakvih prosvjeda. Slični su mirni prosvjedni skupovi 6. srpnja bili održani i u zapadnim gradovima Strugi, Kičevu, Gostivaru i Debru.

Političke reakcije na prosvjede

Dok je spomenuta albanska stranka Demokratska unija za integraciju (DUI) već u srijedu, 2. srpnja, izjasnila strah od širenja za petak najavljenih prosvjeda, napominjući da bi oni lako mogli prerasti u šire nemire, jučer se o sukobljavanjima albanskih prosvjednika i snaga reda očitovala i VMRO-DPMNE, vladajuća makedonska stranka. Kao prvo, oni su opovrgli nagađanja medija o umiješanosti ove političke grupacije u donošenje sudske odluke i njihovim pritiscima na sudstvo. Kao drugo, istakli su da je sud djelovao neovisno, temeljem dokaza, i bez osvrta na političku scenu u Makedoniji.

Kad su mirni prosvjedi iskliznuli kontroli, 4. srpanj 2014.

Danas je na sve ovo reagirao i Nikola Gruevski, premijer Makedonije. Za njega: “Protesti tokom kojih se koristi nasilje su nešto što nitko ne može podržati, nijedna država, pa ni naša“. Osim toga, “Ministarstvo unutarnjih poslova je proteklih dana vrlo profesionalno obavljalo svoje zadatke i država neće dozvoliti da ovi protesti eskaliraju u toj mjeri da zaprijete interesima građana ili institucija“, dodajući da postoje određene organizacije, pojedinci i grupe koji su proteklih dana nastojali doliti “ulje na vatru”, a sve radi nekih svojih interesa, koji svakako nisu i državni. “Ono što želim najaviti je da takvi ljudi sigurno ne rade ni u interesu Makedonaca, niti u interesu Albanaca, Turaka, Roma, Bošnjaka i svih ostalih koji žive u Makedoniji, kao ni za interese muslimana ili kršćana. Ti ljudi gledaju ili svoje ili nečije tuđe interese“, istaknuo je Gruevski.

Ova unutarnja sukobljavanja počela su tek koji dan nakon ponovnog zaoštravanja odnosa na relaciji Skopje-Atena, do kojega ovoga puta nije došlo po već uobičajenome pitanju imena države koju je Hrvatska priznala kao “Republiku Makedoniju” – već i oko postojanja te naziva jezika kojim se u tom kraju svijeta govori. Naime, u svom obraćanju medijima povodom kraja šestomjesečnog EU predsjedanja Grčke (30. lipnja 2014. godine), grčki premijer Antonis Samaras je 2. srpnja izjavio i: “Ja nisam svjestan postojanja makedonskoga jezika. EU proces pridruživanja provodi se prema zaslugama. Europsko Vijeće odlučilo je ne započeti pristupne pregovore sa zemljama koje ne zadovoljavaju kriterije, budući da to dovodi u pitanje vjerodostojnost procesa proširenja“. Upozoren od novinara da makedonski jezik postoji, da je priznat od lingvista, te da njime govori i makedonska manjina u Grčkoj (koju, doduše, država Grčka ne priznaje) – Samaras je na francuskome odgovorio da je makedonski jezik izmišljotina komunista. Dok je donedavno bilo jasno kako Grčka ima problema s imenom “Makedonija”, ovo dovođenje u pitanje i jezika u toj izoliranoj republici bivše SFRJ predstavlja svojevrsnu novost – novost do sada viđenu samo u Bugarskoj, državi koja s imenom tog južnoslavenskog jezika već duže ima problema (zbog čega se pri međudržavnim sporazumima Makedonije i Bugarske govori tek da su sklopljeni na “službenim jezicima dviju država”).

Policija nije mogla garantirati sigurnost na utakmici Škendija-Vardar

U Makedoniji su do daljnjega otkazane sve nogometne utakmice, a ona visokog rizika, između Tetova i Vardara, nije održana. Prema propozicijama Nogometnog saveza Makedonije, ako jedno kolo nije odigrano do kraja, pa makar se radilo o samo jednoj neodigranoj utakmici, prvenstvo se ne može nastaviti. Otkazivanje prvenstva naročito je loše primljeno u Tetovu – gradu koji ima čak tri prvoligaša – zbog čega su tamo izbili neredi, u kojima je povrijeđeno više osoba i pričinjena je velika materijalna šteta.

Nakon nekoliko dana zatišja, u petak je ponovno napadnut autobus u Skopju, pri čemu je dvoje ljudi ozlijeđeno – jedan od njih je policajac, budući da je i dalje na snazi naredba dana pripadnicima MUP-a o obaveznom korištenju gradskog prijevoza.

Za subotu je u Skopju najavljen „Marš za mir“, u organizaciji nevladine udruge „Zajedno za mir“. Njihovom apelu da se maršem kaže NE nasilju i pokaže da se i u Makedoniji može mirno i zajedno živjeti do sada se pridružila 71 građanska akcija, sve etničke zajednice u Makedoniji i veliki broj javnih osoba.

U takvom ozračju Skopje je u četvrtak, 15. ožujka, dočekalo europskog povjerenika za proširenje Stefana Fülea, koji je došao „pokrenuti razgovor s Makedonijom kako bi se potakle reforme i tako ubrzala europska integracija“. Prema netom definiranim ciljevima, Makedonija mora izmijeniti Zakon o kleveti i poboljšati sudsku praksu u slučajevima koji uključuju medije, a sve kako bi poboljšala slobodu izražavanja i ojačala profesionalne standarde u novinarstvu. Budući je Europska komisija u Izvještaju o Makedoniji za 2011. godinu posebno upozorila na loše stanje u medijima –  prije svega na netransparentno vlasništvo i političke pritiske, Füle očekuje od Vlade u Skopju da poboljša rad Radiodifuznog savjeta koje sprovodi propise o vlasništvu nad medijima, kao i da unaprijedi izmjene zakona o medijima. Osim toga, od Makedonije se očekuje da poboljša efikasnost pravosuđa, kvalitetu i nezavisnost sudstva, osnaži mjere protiv korupcije, unaprijedi dijalog među etničkim zajednicama, kao i da pojača reformu javne administracije.

Makedonija je još prije 11 godina, točnije 09. travnja 2001. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a 2005. dobila je status zemlje-kandidatkinje za članstvo u EU. No do danas nije dobila datum početka pregovora, i to zahvaljujući svima dobro poznatom sporu s Grčkom oko imena „Makedonija“.

Nakon 10-ak godina relativne stabilnosti, Makedoniju opet tresu međuetnički sukobi

Iskra je zapaljena još u siječnju, spaljivanjem makedonske zastave i postavljanjem zastava Islamske zajednice pred općinom u Strugi. Grupa Albanaca na taj je način iskazala neslaganje s uvredljivim navijanjem na utakmicama makedonske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu u Srbiji, kao i na, prema njima, antimuslimanske maske i scene na karnevalu u struškom selu Vevčani. Na tom regionalno poznatom karnevalu ljutnju Albanaca izazvala je pojava žene maskirane u burku, koja gura nekakvu metalnu skalameriju s natpisom „Jihad, nuclear washing machine“. Potom su se u selima oko Struge počeli događati incidenti: izbio je požar u pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole i uništen je privatni dom zdravlja u Labuništima, uništen je križ na pravoslavnoj crkvi Sv. Bogorodica u Borovcu, kamenovan je autobus s karnevalskom povorkom u selu Velešta. Islamska zajednica pozvala je na smirivanje strasti, ali je i prozvala makedonsku vladu zbog financiranja Vevčanskog karnevala i propagiranja islamofobije.

Dodatno je odmoglo ubojstvo dvojice građana Gostivara u svađi oko parkinga. Iako je ministrica unutarnjih poslova Gordana Jankulovska tvrdila da motivi ubojstva nisu povezani s međuetničkim odnosima, nikome nije promaknula činjenica da su ubijeni bili Albanci, a ubojica – policajac Makedonac, koji u trenutku ubojstva nije bio na dužnosti.

Sukobi su se prelili na nogometne stadione, kao i na autobuse gradskog prijevoza u Skopju. Samo u noći sa 07. na 08. ožujka dogodila su se tri incidenta na prigradskim linijama – u autobuse su upadale grupe mladih, maltretirale su i tukle putnike, razbijale prozore i davile vozače. Ako je autobus vozio prema kvartu s većinskim albanskim stanovništvom, nasilnici su bili Makedonci, i obrnuto. Napadi u javnom prijevozu toliko su se raširili da je ministrica Jankulovska naredila pripadnicima MUP-a da se na posao i s posla obavezno koriste gradskim prijevozom, ne bi li njihova pojava unijela barem kakvu-takvu sigurnost ostalim putnicima. Pojačane su policijske ophodnje autobusnih stanica, kao i na drugim punktovima u Skopju, Tetovu, Gostivaru, i drugim većim gradovima. U noći s petka na subotu u Skopju je zapaljen drveni viseći most na Vardaru, koji povezuje skopsko naselje „Đorče Petrov“ i selo Laka, većinski nastanjeno Albancima. Most se nalazi u blizini nogometnog stadiona, a zapaljen je sa skopske strane. U Tetovu, gradu s većinskim albanskim stanovništvom, zabilježeni su napadi na građane makedonske narodnosti, a u jednoj od intervencija ranjen je policajac. Za dvojicu napadača na predstavnika snaga reda i sigurnosti utvrđeno je da pripadaju navijačkoj grupi „Balisti“ tamošnjeg nogometnog kluba Škendija. Dvojac je završio u 48-satnom pritvoru, a „Balisti“ su preko Facebooka zaprijetili policiji: „Cijelo Tetovo daje podršku našim članovima. Ne želite znati što možemo napraviti, zato ih puštajte!“ Zbog tih i takvih incidenata, Nogometna federacija Makedonije zabranila je organizirana putovanja na gostujuće utakmice, kako bi se spriječili eventualni incidenti na tribinama, ali i van nogometnih stadiona. Jesu li te mjere imalo pomogle, znat će se već u srijedu, kada se u Tetovu igra utakmica Škendija-Vardar, što je dobra prilika za sraz dvije najveće navijačke grupe u Makedoniji, skopskih „Komita“ i tetovskih „Balista“.

Sukobe su dodatno začinili i političari. Dok su čelnici albanske Demokratske unije za integraciju, stranke-članice vladajuće koalicije, pričali o tome da još puno treba raditi na njegovanju međuetničkih i međuvjerskih odnosa u Makedoniji, političari iz opozicijske Demokratske partije Albanaca tvrdili su da iza incidenta stoje političke strukture vlasti. „Na žalost, uvijek kada je u Makedoniji bilo problema iz političkog ili ekonomskog aspekta, netko je podsticao međuetničke probleme. Sada vlasti ovim tenzijama, koje su veoma opasne, stvaraju sebi alibi da bi pokrili neuspjeh koji će doživjeti na Summitu NATO-a u Chicagu“, izjavio je Ziadin Sela, član Glavnog odbora DPA. U sličnom su tonu predstavnici DPA nastavili i na izvanredno sazvanoj sjednici parlamentarnog Komiteta za odnose među zajednicama. „Pitate tko je scenarist, tko je odgovoran?! Glavni konstruktor, scenarist je tu ispred vas, to je vlada VMRO-DPMNE i DUI. Vlast ima odgovornost i odgovornost ne treba tražiti van nje“, rekao je na sjednici Orhan Ibrahimi iz DPA, stranke koja se očito teško miri s činjenicom da već nekoliko godina nije dio vladajuće koalicije. Prozvanim se našao premijer Nikola Gruevski, koji je u veljači zatražio da se na svibanjskom NATO summitu u Chicagu ponovno raspravlja o prijemu Makedonije u taj savez: „Do sada još nisam čuo tako idiotsku tezu da je vlada angažirala ljude albanske i makedonske pripadnosti da se tuku kako bi Makedonija bila primljena u NATO!“ Gruevski je upozorio političke stranke da prestanu svojim istupima raspirivati strasti: „Ne koristite govor mržnje, ili govor koji na direktan ili indirektan način ohrabruje izvjesne grupe da na ovakav način prazne svoju negativnu energiju. To im nikako neće pomoći da dođu na vlast, to će samo doprinijeti da se o njima kao političkim grupama stvori loša slika.“ Upozorenjima se priključio i Savjet za radiodifuziju, pozvavši medije da ne podižu tenzije nabrajanjem isključivo „svojih“ žrtava.

Sukobi u Makedoniji odražavaju se i u susjedstvu – u noći s 11. na 12. ožujka razbijeni su prozori na makedonskom veleposlanstvu u Prištini, a za utorak, 13. ožujka, albanska stranka Unikomb, koja zagovara ujedinjenje svih Albanaca, organizira prosvjed ispred veleposlanstva Makedonije u Tirani. Predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov spreman je u svakom trenutku sazvati Savjet za nacionalnu sigurnost, ali za sada je procjena da će se sa sazivanjem sjednice još malo pričekati. U četvrtak, 15. ožujka, u Skopje dolazi europski povjerenik za proširenje, Stefan Fűle, ne bi li se osobno uvjerio u sigurnosnu situaciju u Makedoniji. Od Fűlea se očekuje da će se izjasniti za očuvanje i primjenu Ohridskog sporazuma iz 2001. godine, kao okosnice demokracije i vladavine zakone u Makedoniji. No upravo se posljednjih godina određene grupe i političke stranke zalažu za izmjenu Ohridskog sporazuma – one makedonske provinijencije tvrde da su Albanci Ohridskim sporazumom dobili previše i neravnomjerno svojoj etničkoj zastupljenosti, dok albanske grupacije smatraju da se Ohridski sporazum provodi loše ili nikako, uz diskriminaciju u zapošljavanju makedonskih Albanaca, bez ravnopravne upotrebe albanskog jezika u državnim službama, a da naročito ne pridonosi izgradnji povjerenja između Makedonaca i Albanaca.

Grčka noćna mora?

U četvrtak, 28. srpnja, Nikolu Gruevskog makedonski je parlament po treći put potvrdio za premijera.  U govoru pred zastupnicima Gruevski je predstavio pet prioriteta svoje nove-stare Vlade: povećanje ekonomskog standarda i zaposlenosti, integracija Makedonije u EU i NATO, beskompromisna borba protiv korupcije i kriminala, ostvarivanje dobrih međuetničkih odnosa, te ulaganje u obrazovanje, znanost i informatičke tehnologije. Sve te ispeglane fraze padaju u vodu kada se pogledaju konkretni podaci: nezaposlenost se kreće oko 30 posto, a prema nekim procjenama isto toliko građana živi ispod granice siromaštva. Država je najveći poslodavac u zemlji. Iako se i Makedonija nada europskim integracijama, tu je već dulje vrijeme na snazi status quo. Ime makedonske države predmet je dugotrajnog spora sa susjednom Grčkom, pa dok se to ne riješi – Makedonci mogu samo sanjati o EU i NATO-u.

Na prijevremenim izborima održanim 05. lipnja, a iniciranima od strane opozicije koja je uporno bojkotirala rad Parlamenta, pobijedila je dotadašnja vladajuća koalicija VMRO-DPMNE i albanske Demokratske unije za integraciju (DUI). Po prvi puta je glasala i dijaspora, kojoj su izbornim zakonom zagarantirana 3 zastupnička mjesta, a na koje čvrsto računa vladajući VMRO-DPMNE, vrlo popularan među Makedoncima u iseljeništvu. No koliko takvih ima, nitko ne može pouzdano reći. Osim neizbrojane dijaspore, popis birača dodatno opterećuje upadljivo mnogo 100-godišnjaka. Analitičari, baš kao i opozicija, sumnjaju da se radi o pokojnicima koji radi izborne mašinerije nisu izbrisani s biračkih popisa. Svaka sličnost sa hrvatskim biračima-pokojnicima – zasigurno nije slučajnost!