Bosna, Kosovo, Afganistan, Irak… Period nakon Hladnog rata svjedočio je angažiranju europskih vojnih snaga u širokome rasponu operativnih zaduženja širom svijeta, bitno šireći skup misija koje one moraju provoditi. “Danas vojnici često rade među civilnim stanovništvom, u misijama čiji opseg ide od humanitarne pomoći u slučaju hitnih situacija, od kontrole mnoštva i suzbijanja nereda, do suzbijanja ustanaka i razdvajanja zaraćenih strana“, ističe Jean Michelin, stručnjak pridodan u EDA (European Defence Agency) iz Francuske, na dužnosti voditelja projekata. No, u tim kompleksnim i zahtjevnim situacijama, vojnici na terenu se više ne mogu osloniti samo na svoje oružje žele li izbjeći katastrofalno eskaliranje nasilja; negdje u širokome spektru zahtijeva koji su pali na ramena modernih oružanih snaga pojavila se i potreba za neubojitim sposobnostima (Non-lethal Capabilities – NLC).

Lekcije s Kosova

Za zapadne oružane snage konflikt na Kosovu djelovao je kao iskustvo koje je otvorilo oči, i to tako da “U 1999./2000. smo morali pribjeći korištenju neubojitih sredstava tijekom naše misije u gradu Mitrovici, gdje su austrijske jedinice bile raspoređene unutar njemačkih, britanskih i francuskih postrojbi, ne bi li spriječili eskalaciju nereda“, objašnjava brigadir Erich Weissenböck, zamjenik načelnika Odjela za razvoj snaga pri austrijskom Ministarstvu obrane. “Dok se vojnike napadalo kamenjem i eksplozivom, oni su koristili žičane prepreke i druge taktike, ne bi li nastojali ograničiti prijetnju. Ali, na kraju su oni morali koristiti i suzavac, sačmarice, pa i snajpere, ne bi li zaustavili demonstrante“.

S današnjim iskustvom s raznih područja operacija širom svijeta, neubojite sposobnosti bi se mogle smatrati logičnim korakom naprijed za vojne ekspedicijske snage, posebno kada se djeluje pod zastavom UN i plavim kacigama – pa ipak, nekako, njihov je razvoj ispao vrlo polagan. Trenutno, mimo perioda primjetnih iskustava pri situacijama kontrole mnoštva i suzbijanja nereda u okviru NATO snaga na Kosovu, ona su praktično nepostojeća u kopnenim snagama širom svijeta, bez obzira na to što je prepoznat njihov nedostatak.

“Ne bi li osigurali da potencijalna prijetnja ne uđe u granice zaštićenog perimetra, ili da bi odgovorili bijesno mnoštvo od prilaska smještajnoj točci, stvari se često svedu na korištenje hitaca upozorenja, što je u većini slučajeva nepraktično i opasno, a ne zaboravimo i da može dovesti do kolateralnih žrtava“, istaknuo je Jean Michelin, koji je također i časnik francuske kopnene vojske, s opsežnim iskustvima iz operacija. “Štoviše, korištenje konvencionalnog naoružanja na neubojiti način obično će odvratiti potencijalno opasne aktivnosti pojedinca, ali njihov je utjecaj na mnoštvo manje pouzdan, posebice kada postoji opasnost od eskalacije nasilja“, dodao je.

Mornarička domena djelovanja

Velika su očekivanja od neubojitih oružnih sustava temeljenih na svjetlu i zvuku (NLOAS)

Kopnene snage nisu jedine koje bi mogle profitirati od razvoja NLC sredstava. Operacija Atalanta, koja se protiv pirata provodi pod EU-vodstvom pred obalama Somalije, demonstrirala je potrebu kako i mornaričke snage imaju za neutralizacijom potencijalnih pirata prije nego oni budu u mogućnosti napada na koji od obližnjih trgovačkih brodova. “U kombinaciji sa zvučnim ili vizualnim upozorenjima, neubojita oružja pružaju sredstvo svojevrsnog dodatnoga odmaka od prijetnje, time omogućujući identifikaciju pravih namjera potencijalnoga protivnika“, pojasnio je brigadir Weissenböck.

S identificiranim manjkom u sposobnostima s jedne strane, i dokazanom operativnom potrebom s druge strane, deset zemalja članica (Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Finska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska) izrazilo je u listopadu 2007. volju za uspostavom namjenskog NCL projektnog tima, u okviru Europske obrambene agencije. Tijekom proteklih sedam godina, i pod vrlo aktivnim predsjedanjem Austrije, taj se projektni tim fokusirao na četiri glavna smjera rada, započevši s razvojem NCL koncepta od strane EU Vojnog stožera (EU Military Staff – EUMS), u sinergiji sa sličnim naporima koje se i prije provodilo unutar NATO okvira.

Taj se projektni tim također pozabavio i razmjenom informacija među zemljama članicama, ne bi li im osigurao raspravni forum kojim bi one mogle ostati informirane o pojedinim nacionalnim inicijativama po pitanju nabave, potencijala za suradnju, interoperabilnosti, te istraživanja i tehnologije (R&T). Istraživani su i efekti neubojitih sredstava, s posebnim naglaskom na pravna pitanja i medicinske učinke NLC sredstava.

Budući sustavi

Oružni sustavi na temelju mikrovalova (HPM)

Kao možda javno najvidljiviji proizvod rada ove projektne skupine na području NLC, provedene su dvije R&T studije, ne bi li se ocijenilo tehnologije raspoložive za buduće neubojite oružne sustave. “Zasnovano na operativnim iskustvima, već je identificirana i potreba za sposobnostima većeg dometa djelovanja“, objašnjava brigadir Erich Weissenböck, koji je ujedno i predsjedavatelj EDA-inog NLC projektnog tima. “Dodatne primjene, kao što je zaštita vozila i konvoja, također moraju biti obuhvaćene istraživanjima“, ističe brigadir. Dok se jedna od studija fokusirala na NLC sustave zasnovane na korištenju mikrovalova (HPM), druga istražuje optička i akustična rješenja (NLOAS).

Ove dvije studije pomažu u zadobivanju jedne opsežne slike trenutnoga stanja stvari po pitanju razvoja NLC tehnologija, kao i izazova koji se pojavljuju tijekom njihova istraživanja. “Na primjer, već postoji tehnologija usmjeravanja neubojitih energetskih zraka prema neprijateljskim pojedincima“, podcrtava Jean Michelin. “Pa ipak, ona je još daleko od razina tehnološke spremnosti potrebne za njenu integraciju u prenosive, lagano rasporedive, autonomne i na terenske uvjete otporne uređaje kakvi bi zadovoljavali osnovne operativne zahtjeve“, dodaje Michelin.

Mogućnosti za opremanje

Iako je još u fazi diskusija, idući korak ovog projektnog tima mogla bi biti identifikacija NLC pojedinih mogućnosti koje za zemlje članice pruža NLC opremanje, kao i postavljanje skupa zajedničkih zahtjeva zasnovanih na dostupnim tehnologijama i usuglašenom konceptu operativnog djelovanja. “To bi, pak, opet moglo voditi uspostavi zajedničkog projekta, čiji bi točan opseg tek trebao biti odlučen od zemalja članica“, istaknuo je Jean Michelin.

Konačan je cilj osiguravanje europskim vojnicima zajedničke taktičke doktrine, pa čak i zajedničkog kompleta alata za slučaj djelovanja u NLC operacijama, čime bi se uvelike povećala njihova efikasnost i interoperabilnost. Ali to sve neće biti postignuto nabrzinu. “Kod trenutno aktualnih operacija, kao i pri suradnji u razvoju sposobnosti, trajnija dostignuća traže posvećenost, oprez, vrijeme i napor“, ističe ovaj časnik francuskih kopnenih snaga. “Kroz male pobjede i odlučnost uspjet ćemo u dostizanju naših ciljeva, koliko god daleko oni izgledali“.

Original ovoga teksta objavljen je 2. travnja 2015. godine pod naslovom “Demand grows for non-lethal capabilities”, na internetskoj stranici www.eda.europa.eu i u broju 7 EDA magazina “European Defence Matters”. Njegov je autor Guillaume Steuer. U originalu je tekst dostupan na adresi: http://www.eda.europa.eu/home/2015/04/02/demand-grows-for-non-lethal-capabilities?utm_source=EDA+e-newsletter&utm_medium=newsletter&utm_campaign=April+2015