Od danas pa do utorka, 16. rujna, ruska i bjeloruska vojska provode zajedničku vježbu „Zapad-2025“. Tema ovogodišnje vježbe je „Upotreba regionalnih grupacija (snaga) za osiguranje vojne sigurnosti Zajednice država“. Kako navodi bjelorusko Ministarstvo obrane, tri su glavna cilja vježbe: (1) poboljšanje vještina zapovjednika (zapovjednih časnika) i stožera u upravljanju skupinama (snagama) za odbijanje agresije na Zajednicu država; (2) povećanje razine koordinacije između zapovjednih tijela i terenske obuke vojnog osoblja u izvršavanju zajedničkih zadaća održavanja mira, zaštite interesa i osiguranja vojne sigurnosti; (3) uvježbavanje različitih opcija zajedničkih djelovanja za neutralizaciju prijetnji i stabilizaciju situacije na granicama Zajednice država. Nekoliko tisuća vojnika iz Rusije i Bjelorusije, napominje DW, simulirat će napad i odbijanje napada, uključujući zračne napade i sabotaže, a trebali bi uvježbavati i rad na novoj ruskoj hipersoničnoj raketi Orešnik, koju je Rusija velikodušno ustupila i Bjelorusiji kao jednoj od svojih najvjernijih saveznica. Ratne vježbe u Bjelorusiji i Rusiji izazivaju zabrinutost u Ukrajini, gdje još uvijek trpe posljedice okupljanja snaga radi posljednje vježbe „Zapad“ iz rujna 2021. godine, kao i u zapadnim saveznicama Latviji, Litvi i Poljskoj, koje graniče s Bjelorusijom. Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da ovogodišnja vježba „ometa miroljubive napore“ američkog predsjednika Donalda Trumpa za okončanje rata i „predstavlja neposrednu prijetnju ne samo Ukrajini, već i Poljskoj, baltičkim državama i cijeloj Europi“.

Ovogodišnja vježba počinje dok se još nije slegla buka oko najnovijeg incidenta s ruskim dronovima u Poljskoj. Upravo je poljski premijer Donald Tusk nakon nemirne noći s 10. na 11. rujna ustvrdio da je vježba „Zapad“ povezana s „poticanjem kaosa, panike, tjeskobe i političkih podjela u Poljskoj“. Poljska je noćas u ponoć iz sigurnosnih razloga zatvorila granicu s Bjelorusijom „na neodeđeno vrijeme“, a zbog incidenta s ruskim dronovima uvela je i ograničenja zračnog prometa u dijelovima države uz granice s Bjelorusijom i Ukrajinom. Poljska agencija za zračnu navigaciju (PANSA) objavila je da je, na zahtjev Operativnog zapovjedništva poljskih Oružanih snaga, u istočnom dijelu Poljske uvedeno ograničenje zračnog prometa u obliku ograničene zone EP R129 od 22:00 UTC 10. rujna 2025. do 23:59 UTC 9. prosinca. PANSA je objasnila da se zatvaranje zračnog prostora uz istočnu granicu odnosi na promet na visini ispod 3.000 metara, te se ne odnosi na rute kojima lete, na primjer, zrakoplovi iz Kine u Europu ili iz Rusije u Tursku. Zamjenik ministra obrane Poljske Cezary Tomczyk najavio je da će Poljska zbog rusko-bjeloruske vježbe rasporediti 40.000 vojnika na granici s Bjelorusijom.

Poljska – ograničenje zračnog prometa

Susjedna Litva također se priprema na moguće povrede granice dok će se u Bjelorusiji se održavati vojne vježbe ruske i bjeloruske vojske. Kao reakciju na predstojeću vojnu vježbu, litavski graničari su proteklih tjedana prošli dodatne obuke; a tijekom rusko-bjeloruske vježbe provodit će i dodatne patrole, objašnjava general Rustamas Liubajevas iz Državne granične službe. „Rusiju od rata u Ukrajini još više vidimo kao mogućeg napadača. (…) Računamo s povredama granice – primjerice tako da se instrumentaliziraju migranti, kao što se to već događalo u prošlosti“, rekao je Liubajevas. Litva se priprema i na to da bi vojnici u nadolazećim danima mogli bez dozvole prijeći granicu ili poslati dronove, kaže general Liubajevas: „Takvih hibridnih napada već je bilo“. Baltičke države uvijek iznova izvještavaju o dronovima koji povređuju njihov zračni prostor. Tako su u srpnju ove godine dva drona iz Bjelorusije uletjela u Litvu i srušila se.

“Zapad-2021” – uvertira za napad na Ukrajinu 2022. godine

Litva, u međuvremenu, pokazuje i vlastitu vojnu snagu. Zemlja u nadolazećim danima organizira s Poljskom, Estonijom i Latvijom vlastite vojne vježbe u kojima bi trebalo sudjelovati do 40.000 vojnika. Osim toga, Litva planira 2026. povećati svoj vojni proračun na više od pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Još 2021. proračun za obranu bio je ispod dva posto BDP-a. Linas Kojala, šef Centra za geopolitiku i sigurnost, think-tanka u litavskoj prijestolnici Vilniusu, vjeruje da ponajprije dugoročno postoji opasnost. „Rusija nas promatra kao teritorije koji bi trebali biti pod kontrolom Kremlja“, kaže Kojala za DW:

„Ne mislim, doduše, da će Rusija u neposrednoj budućnosti napasti Litvu. Ali pratit ćemo ostanu li trupe koje su sada stacionirane u Bjelorusiji ondje i nakon vježbe, i hoće li Moskva ondje izgraditi dugoročnu infrastrukturu koja bi mogla poslužiti kao baza za scenarij napada za sedam ili deset godina“.

Takve brige dijeli i Karlis Bukovskis, direktor Instituta za međunarodna pitanja u Rigi, glavnom gradu Latvije, koja je također susjedna Bjelorusiji. Tri baltičke države, u koje spada i Estonija, „sjede u istom čamcu“. „Vidimo se kao cjelina kad je riječ o Rusiji“, kaže Bukovskis za DW i govori o „zajedničkoj traumi“:

„Kroz isprva tajni Hitler-Staljin pakt 1939. nacistička Njemačka prepustila je baltičke države Sovjetskom Savezu, koji je kasnije između 1944. i 1991. okupirao naše zemlje. Tim je sporazumom njemački Reich zajedno sa Sovjetskim Savezom podijelio područje Baltika i Poljsku na njemačku i rusku interesnu sferu. Jedan dio Poljske trebao je pripasti Njemačkoj. Zbog toga nas sve takve ruske vojne vježbe zabrinjavaju“,

kaže Bukovskis, dodajući kako danas ima i razloga za optimizam, dodaje politolog:

„Procjenjuje se da će ove godine na vježbama sudjelovati manje vojnika nego u prošlosti – i zato što je ruska vojska zaokupljena u Ukrajini. Osim toga, danas su tisuće NATO-trupa – iz Velike Britanije, Njemačke ili i Francuske – stacionirane na Baltiku. To nam daje nadu. Više nismo sami!“.

Početkom godine, bjelorusko Ministarstvo obrane najavilo je da će u vježbi „Zapad-2025“ sudjelovati 13.000 vojnika, no u svibnju se taj broj gotovo prepolovio, uz najavu da se vježba neće održati uz samu zapadnu granicu Bjelorusije, već dublje u unutrašnjosti. Prošlog mjeseca, ministar obrane Viktor Hrenin rekao je da će se većina vježbi održati oko grada Borisova, oko 74 kilometra sjeveroistočno od Minska, iako će neke „male jedinice izvršavati praktične zadatke odbijanja hipotetskog neprijatelja“ u područjima blizu granice s Poljskom i Litvom. Dvije od pet novih utvrda koje su podignute za vježbe također se nalaze u tim područjima. Do svega toga dolazi tek nekoliko dana po okončanju niza vježbi koje je od 31. kolovoza do 6. rujna u Bjelorusiji održavala Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Iz Bjelorusije, Kazahstana, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana se u okviru programa „Interakcija-2025“, „Potraga-2025“ i „Ešalon-2025“ , uvježbavalo i planiranje upotrebe nuklearnog naoružanja, ali bez direktnog baratanja nuklearnim sredstvima. Ne bi li se izbjeglo i dodatne prigovore, aktivnosti više od 2.000 vojnika, zajedno s oko 450 komada naoružanja i opreme (uključujući 9 zrakoplova i helikoptera, te više od 70 raznih dronova) bile su također premještene dublje u državni prostor Bjelorusije, navodno na osobni nalog predsjednika Lukašenka.

Latvijski ministar obrane Andris Spruds najavio je da će od 18:00 sati 11. rujna zračni prostor Latvije na istočnoj granici biti zatvoren najmanje do 18. rujna, s mogućnošću produljenja. Odluka o zatvaranju zračnog prostora u blizini istočne granice s Bjelorusijom i Rusijom donesena je nakon procjene koju su provele Oružane snage Latvije. Spruds je napomenuo da su događaji u Poljskoj u srijedu, 10. rujna, jasno kršenje zračnog prostora NATO-a te da Latvija mora djelovati u skladu s tim. Latvijski parlament jučer je  usvojio prijedlog odluke o potpunom zatvaranju granice s Rusijom i Bjelorusijom tijekom vježbi „Zapad-2025“, dok Ministarstvo obrane treba poduzeti dodatne mjere kako bi se brzo reagiralo na sve sigurnosne prijetnje.

Potpomognuti visokim temperaturama i jakim vjetrom, šumski požari haraju raznim dijelovima Albanije već gotovo punih mjesec dana. Kako bi ih suzbila, Albanija je upregnula sve moguće snage, uključujući i vojsku. Štoviše, Ministarstvo obrane Republike Albanije po prvi puta je za nadzor šumskih požara koristilo i prošle godine isporučene bespilotne letjelice TB2 Bayraktar. Ministar obrane Pirro Vengu krajem lipnja objavio je na društvenim mrežama 3 fotografije požara na jugu zemlje snimljene termovizijskom kamerom s letjelice Bayraktar uz popratni tekst:

“Dron Bayraktar TB2, dio modernizacije Zračnih snaga, patrolira neprestano kako bi jamčio nadzor u stvarnom vremenu, brzu reakciju i zaštitu građana i okoliša. Tehnologija danas je naš najbolji saveznik u rješavanju izvanrednih situacija. Oružane snage, uvijek u službi zemlje”.

Venguovu objavu na platformi X odmah je podijelio veleposlanik Republike Turske u Tirani:

“Kao što je ministar Vengu istaknuo, dronovi Bayraktar TB2 ne služe samo obrambenim/vojnim svrhama, već i učinkovito podržavaju operativne kapacitete u civilnih slučajevima i  kriznim situacijama”.

Albanija je kupila 3 turske besposadne letjelice – premijer Edi Rama je u prosincu 2022. potpisao ugovor uz mogućnost daljnjih nabavki. Kako je tada rečeno, Albanija ih prvenstveno misli koristiti za “policiju” i u slučajevima “ugroze nacionalne sigurnosti”. Aktualna upotreba za nadzor šumskih požara prva je operativna upotreba od isporuke TB2 Albaniji.

TB2 s hrvatskim oznakama na sajmu ASDA 2025

Kao što je već najavljeno, i Hrvatska očekuje isporuku svojih bespilotnih letjelica TB2 Bayraktar – prvi će se vidjeti  na vojnom mimohodu 31. srpnja, dok će ostali pristići u roku od mjesec dana nakon mimohoda. Kako se do sada moglo čuti iz HRZ-a u kojem će biti bazirani TB2, kako je već ranije objavio portal Obris.org, turski dronovi za početak će se koristiti slično kao i u Albaniji – za opći nadzor i izviđanje, posebno u slučajevima krize.

Svečana primopredaja antidron sustava Kangal, kojeg je Ministarstvo nacionalne obrane Republike Turske doniralo za Oružane snage Bosne i Hercegovine, održana je u petak 15. svibnja 2025. godine u Vojarni OS BiH „Rajlovac“. Ministar obrane BiH Zukan Helez potpisao je certifikate o primopredaji u ime MO BiH, a u ime Ministarstva nacionalne obrane  Turske – turski vojni izaslanik u BiH, brigadir Murat Kul. Govoreći o značaju ove opreme za OS BiH u vrijeme kada različite bespilotne letjelice predstavljaju sve veću prijetnju u svijetu, ministar Helez je istaknuo potrebu da OS BiH prate razvoj suvremenih tehnologija i novonastalih prijetnji.

„U posljednje vrijeme, imamo potrebu zaštititi se od neovlaštenog prelijetanja objekata i lokacija OS BiH, te podići sveukupnu sigurnost vojnih lokacija na veći razinu,“

kazao je ministar Helez, dodavši:

„Antidron sustav Kangal koristi najnovije tehnologije za otkrivanje i neutralizaciju dronova, na principu elektronskog djelovanja, čime se omogućuje efikasna zaštita objekata od mogućih napada ili neovlaštenih preleta“.

Helez se posebno zahvalio turskom veleposlaniku Eminu Aksekiu i vojnom izaslaniku Kulu za njihov osobni angažman na provedbi ovog i ostalih brojnih pojekata modernizacije OS BiH, koji se provode uz veliku pomoć Turske, kao i potpori na putu BiH ka euroatlantskim integracijama.

„S Bosnom i Hercegovinom imamo neraskidive povijesne veze i ona nam je izuzetno važna za mir i stabilnost na Balkanu. I dalje ćemo nastaviti davati punu potporu njenom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti, kako kroz sudjelovanje u Vijeću za provedbu mira (PIC) i EUFOR-u, tako i kroz dalju potporu Oružanim snagama BiH,“

zaključio je turski velepslanik Akseki.

Ceremoniji su nazočili veleposlanik Turske u BiH Emin Akseki, zamjenik načelnika Zajedničkog stožera OS BiH za resurse general-bojnik Mirsad Ahmić, zapovjednik Operativnog zapovjedništva OS BiH general-bojnik Mirzet Lubenović, zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za potporu OS BiH brigadni general dr. Jasmin Čajić, pomoćnik ministra obrane BiH za politiku i planove Dženan Redžo i ostali predstavnici MO i OS BiH te Veleposlanstva Turske u BiH.

*Photo: MO BiH

Baš kao i 25. travnja prošle godine, i danas je lagano padala kiša kada je borbeni avion Rafale sletio na Pleso. Prije točno godinu dana  sletjelo ih je prvih 6, a danas je stigao posljednji, 12. borbeni avion, evidencijske oznake 159. Time je u potpunosti završena isporuka svih zrakoplova i kompletirana eskadrila višenamjenskih borbenih aviona 4.5+ generacije francuskog proizvođača Dassault Aviation, priopćilo je Ministarstvo obrane RH, dodajući kako Hrvatska sada raspolaže s 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, koji predstavljaju vrhunac tehnoloških i operativnih sposobnosti u regiji. “Današnjim dolaskom i posljednjeg aviona simbolično se zaokružuje jedan od najsloženijih i najvažnijih obrambenih projekata u novijoj hrvatskoj povijesti,” kaže MORH.

Ministar obrane Ivan Anušić tim je povodom rekao:

“Danas završavamo projekt koji je strateški promijenio Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Ova eskadrila nije samo vojna sposobnost već i jasna poruka – Hrvatska vojska, odnosno Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, čuvaju sigurnost hrvatskih građana suvremenim borbenim lovcima. Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo obrane kontinuirano ulažu oko tri milijarde eura u modernizaciju i opremanje Oružanih snaga RH. U ovoj godini dostigli smo 2 posto BDP-a izdvajanja za obranu, a u 2027. godini bit ćemo na 2,5 posto BDP-a s tendencijom daljnjeg rasta prema 3 posto BDP-a.” 

Naravno, bez obzira na riječi ministra obrane, treba napomenuti da hrvatski Rafalei još  uvijek NE čuvaju sigurnost hrvatskih građana, jer to od kraja prošle godine čine talijanski i mađarski borbeni avioni, a Rafalei  iz sastava HRZ-a – bude li sve išlo po planu – trebali bi preuzeti zaštitu hrvatskog neba s početkom sljedeće godine.

MORH  napominje da kompletiranjem eskadrile, Hrvatska ne samo da doseže novu razinu borbene spremnosti, već i dodatno učvršćuje svoj položaj unutar Saveza. Isporukom svih 12 borbenih aviona Rafale završava prva faza i počinje druga – kako je još prije godinu dana najavio ministar Anušić, druga faza odnosi se na opremanje naoružanjem i drugom potrebnom opremom. O tome je, među ostalim, Anušić razgovarao prilikom posjeta Parizu prije točno mjesec dana.

*Photo: MORH/J.Kopi

U petak, 31. siječnja, u tvornici Lockheed Martina u Greenvilleu u Južnoj Carolini održana  je svečanost predaje prvog borbenog aviona F-16 Blok 70 Bugarskoj. Ovaj avion s vidljivo ucrtanom bugarskom oznakom na repu prvi je od ukupno 16 koje je Bugarska 2019. i 2022. kupila od proizvođača Lockheed Martina. Osim predstavnika kompanije, svečanosti u Greenvilleu prisustvovali su i predstavnici američkog Kongresa i Senata, kao i Ministarstva obrane i Zračnih snaga SAD,  te gost iz Bugarske – aktualni ministar obrane Atanas Zaprianov. On je ovu primopredaju opisao kao „povijesni trenutak“ za bugarsko Ratno zrakoplovstvo jer je „početak tranzicije na zapadnu vojnu zrakoplovnu tehniku.“

Očekuje se da će prva dva nova aviona F-16 (jedan jednosjed i jedan dvosjed) stići u Bugarsku krajem ožujka ili najkasnije u travnju. Treći F-16 već sada je spreman, ali će ostati u proizvodnoj bazi Lockheed Martina u Greenvilleu za obuku bugarskog inženjerskog i tehničkog osoblja. Preostalih pet zrakoplova također je na proizvodnoj traci, tako da će Bugarska do kraja ove godine dobiti svih osam F-16 (šest jednosjeda i dva dvosjeda) koje američka tvrtka Lockheed Martin proizvodi prema prvom ugovoru koji su vlade Bugarske i Sjedinjenih Država potpisale 2019. godine. Drugi ugovor potpisan 2022. za nabavu još 8 zrakoplova F-16 Block 70 bit će realiziran do kraja 2027. godine. “Ratifikacija ovog ugovora je završena, pripreme za njegovu realizaciju teku prema planu, nema sumnje da će nakon uspješnog završetka prvog ugovora započeti realizacija drugog ugovora za drugih 8 zrakoplova. (…) Ove zrakoplove očekujemo nakon 2026.-2027. godine u Bugarskoj“, istaknuo je ministar Zaprianov.

Paralelno sa sklapanjem ovih  borbenih aviona teče i obuka bugarskih pilota i tehničara. „Program osposobljavanja letačkog i inženjerijsko-tehničkog sastava odvija se prema planu“, rekao je bugarski ministar obrane. Pet bugarskih pilota bit će obučeno za prva dva zrakoplova. “Program obuke je dio ugovora i važan nam je. Ne kupujemo samo zrakoplove, simulatore, oružje i streljivo. Uključili smo i obuku letačkog osoblja za više od 150 milijuna dolara”, istaknuo je ministar Zaprianov. Prema dva ugovora za nabavu 16 višenamjenskih borbenih aviona u SAD-u, obučavat će se ukupno 32 pilota – 14 prema prvom ugovoru i 18 prema drugom. Trenutno i više od 30 zrakoplovnih inženjera i tehničara prolazi obuku u SAD, dok su neki već  okončali obuku i vratili se kući u Bugarsku. Istodobno teku radovi u Trećoj  zrakoplovnoj bazi Graf Ignatievo u kojoj će biti bazirani novi  bugarski F-16. Rekonstrukcija i modernizacija baze provodi se kroz 49 projekta koji ne uključuju samo izgradnju objekata već, prema riječima ministra, „apsolutno  sve“.  Za prvu polovicu veljače  najavljen je  i dolazak američke inspekcije u bazu Graf Ignatievo kako bi ocijenili do sada provedene radove i pripreme za prihvat aviona kao dio certifikacijskog procesa. Izgradnja skloništa za zrakoplove nastavit će se tijekom 2025. godine, nakon što stignu prva dva zrakoplova, kao i preostalih šest. “Imamo jednogodišnji ugovor za izgradnju 16 skloništa za svih 16 zrakoplova. Izgradit će se još dva mobilna hangara, kao i druge objekte koji će omogućiti da zračna baza bude potpuno spremna za smještaj zrakoplova, prema zahtjevima Lockheed Martina“, rekao je ministar Zaprianov.

Zapovjednik bugarskog Ratnog zrakoplovstva, general-bojnik Dimitar Petrov kaže da je  implementacija F-16 top prioritet, te da je njegov glavni zadatak osigurati da tranzicija na novi avion bude provedena učinkovito i na siguran način.

*Photo: Ministarstvo obrane Bugarske

Posljednji dan studenog bio je ujedno i posljednji dan kada su HRZ-ovi borbeni avioni MiG-21 vršili nadzor hrvatskog neba. S prvim danom prosinca to će raditi stranci – talijanski Eurofighteri i mađarski Gripeni, objavilo je danas Ministarstvo obrane RH.

Mađarske Zračne snage dobro poznaju 91. ZB na Plesu

U priopćenju MORH navodi:

„Od nedjelje 1. prosinca 2024. godine Air Policing, mirnodopska zadaća nadzora i zaštite zračnog prostora, privremeno će se (do kraja 2025., odnosno početka 2026. godine) obavljati iz zrakoplovnih baza susjednih savezničkih zemalja Italije i Mađarske, talijanskim Eurofighterima i mađarskim Gripenima. Republika Hrvatska neće imati trošak, tj. ta se usluga ne plaća. I druge članice NATO-a u prijelaznom razdoblju obuke svojih pilota Air Policing, odnosno formiranje dežurnog borbenog dvojca, privremeno su povjeravale svojim saveznicama.

Ministarstvo obrane već je izvještavalo da Rafalei provode zaštitu suvereniteta hrvatskog zračnog prostora, ali privremeno ne formiraju dežurni borbeni dvojac kako se ne bi utjecalo na intenzitet i provođenje obuke pilota.

Nakon što su potpisani bilateralni sporazumi (Technical Arrangement) na razini oružanih snaga, u ime ministarstava obrane potpisali su ih zapovjednici ratnih zrakoplovstava o čemu smo ranije izvijestili, od 1. prosinca počinje njihova primjena. Do primjene tih sporazuma dežurni borbeni dvojac formirali su avioni MiG-21. Od nedjelje 1. prosinca, MiG-21 više neće biti u sustavu tog dežurstva, odnosno neće obavljati Air Policing”.

Ministarstvo obrane pritom se poziva na dokument potpisan prilikom ulaska Hrvatske u NATO 2009.:

“Zračni prostor Republike Hrvatske integralni je dio savezničkog zajedničkog sustava nadzora i zaštite zračnog prostora. Potpisanim dokumentom (Transfer Of Authority – TOA) na razini oružanih snaga 2009., Republika Hrvatska je, kao i ostale NATO snage protuzračne i proturaketne obrane, prihvatila Air Policing kao mirnodopsku zadaću nadzora i zaštite zračnog prostora koja uključuje zračno motrenje i navođenje, zapovijedanje i nadzor u zraku te odgovarajuća sredstva protuzračne obrane (lovački avioni)”.

Talijanski urofighter (Photo: Aeronautica militare)

Kako je već ranije pisao portal Obris.org, sporazum s Italijom potpisao je zapovjednik HRZ-a general Michael Križanec još u rujnu, dok nije poznato kada je isti potpisan i s mađarskim Zračnim snagama (ili se RH tu oslanja na Sporazum ratificiran tijekom ljeta 2019. godine). No iako se radi o nadzoru zračnog prostora kao jednog od temeljnih preduvjeta nacionalne sigurnosti države, spomenuti sporazum s Talijanskom Republikom nije se smatralo potrebnim predati na raspravu Hrvatskom saboru. Naravno, do svega ovoga ne bi došlo da se odluka o nabavi novog borbenog aviona donijela na vrijeme, umjesto što se godinama prolongirala. Tako je nebrojeno puta isticano da je odlukom o remontu MiG-ova 2013./2014. godine kupljeno vrijeme do nabave novih aviona. Štoviše, nakon što su se svi MiG-ovi vratili s remonta iz Ukrajine, tadašnji načelnik GS OS RH general Drago Lovrić je najavio:

“Hrvatska će sigurno zadržati sposobnost nadzora svog zračnog prostora. Plan je da se, nakon odluke o izboru aviona, 2019. počne s uvođenjem prvih novih / rabljenih zrakoplova, a do 2021. nova bi eskadrila trebala zadobiti punu operativnu sposobnost”.

Umjesto nove eskadrile, Hrvatska je dobila novu vladu, štoviše dvije – početkom 2016. jednu (onu Tomislava Karamarka), a u jesen iste godine i drugu (prvi  mandat premijera Plenkovića). Nije pomoglo ni to što je ta Vlada izgubila skoro 2 godine na pokušaj nabave F-16 Barak od Izraela, unatoč brojnim upozorenjima kako to nije moguće. Sada, dok je još uvijek u tijeku obuka pilota za Rafale, a MiG-ovima ili je već istekao ili upravo ističe resurs, došlo je do neželjenog rješenja – briga o hrvatskom nebu data je u ruke strancima. Time možemo konstatirati da je sadašnje predavanje nadzora našeg neba susjedima iz Italije i Mađarske tek jedna od neposrednih posljedica eksperimenta s kupovinom borbenih aviona iz Izraela i vremena koje je tim povodom bilo izgubljeno. Toliko o svojedobnim pričama vladajućih da će RH taj bitan posao ipak nastojati obavljati sama, te da debakl oko borbenih aviona iz 2019. nije imao baš nikakvih loših posljedica za Hrvatsku.

MiG-21 – služio je maksimalno koliko je mogao

Predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić (SDP) u četvrtak 7. studenog je izjavio da je od Vlade zatražio izvješće o padu drona u Zagrebu, s obzirom da je zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge kazao da Vlada zna sve o tome. Naravno, ni na Odboru, a ni od bilo kojeg predstavnika državne vlasti nema nikakvih službenih informacija o porijeklu drona Tu-141 koji je preklani, 10. ožujka 2022., pao na Zagreb. Ostojiću je logično da kao predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost pita Vladu što je to što „oni znaju, a mi ne znamo, nego nam očito mora doći netko sa strane i reći nešto o tome“, rekao je Ostojić nakon višesatne sjednice Odbora za nacionalnu sigurnost koja se primarno bavila izvješćima  iz djelokruga vojno-obavještajne zjednice. Ostojić se, naime, referirao na nedavno održanu sjednicu Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva pri NATO Parlamentarnoj skupštini na kojoj je v.d. zamjenika Glavnog tajnika NATO-a, Boris Ruge, prisutnim saborskim zastupnicima objašnjavao smisao i važnost NSATU misije za Ukrajinu. Tek uzgredno, na insistiranje zastupnika Mire Bulja (Most), Ruge se dotaknuo i drona koji je u ožujku 2022. pao nedaleko studentskog doma na Savi.

Naime, Boris Ruge je 30. listopada u Saboru, govoreći na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjsku politiku i izaslanstva pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a, rekao kako je, što se pada drona tiče, situacija pomno analizirana.

„Sve informacije o tom incidentu su dostupne Vladi Republike Hrvatske i  mislim da su te informacije podijeljene s NATO-om, i da je taj incident pomno istražen. Ali ja nemam saznanja o pojedinostima vezano za to“,

rekao je Ruge. No nakon nešto vremena, na inzistiranje drugog zastupnika Mosta, Zvonimira Troskota, Ruge se ponovno vratio na pitanje navodno neidentificiranog drona koji je neočekivano pao u Zagrebu.

„Koliko sam shvatio, to nije bio napad na Hrvatsku, bila je to tehnička nezgoda, greška koja se dogodila. Kada pogledamo Istočno krilo NATO-a, gdje je Rumunjska svakodnevno suočena sa dronovima koji ulijeću u njen zračni prostor, ili kada otpatci od zračnih naprava padaju na Rumunjsku… isto tako, u hrvatskoj smo imali taj jedan slučaj… Hrvatske vlasti su tu informaciju i analizu zajedno s NATO-om podijelile s NATO-om i zajedno smo analizirali tu situaciju, a rezultati te analize su klasificirani podatak i ne mogu ih ovdje podijeliti s vama na ovom sastanku. Međutim, nije da je NATO bio nezainteresiran za tu situaciju, ali moramo reći da to nije bio napad Rusije na Hrvatsku. To nije bio slučaj“.

Boris Ruge u Hrvatskom saboru – o NSATU, ali i o Tu-141

Za zaboravne podsjetimo da je 10. ožujka 2022. godine u zagrebačkom naselju Jarun kod Studentskog doma Stjepan Radić pala bespilotna letjelica Tu-141 sovjetske proizvodnje koja je prethodno preletjela Rumunjsku i Mađarsku. Da je ta bespilotna letjelica bila naoružana aviobombom, koja je eksplodirala pri udaru o tlo, tvrdio je tadašnji ministar obrane Banožić, no da u njoj nije bilo vojnog eksploziva poput TNT-a, rečeno je nekoliko dana nakon incidenta, na konferenciji za novinare Županijskog državnog odvjetništva.

Prošloga tjedna je predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić (SDP) najavio kako želi napokon rasvijetliti taj slučaj. „Vidjet ćemo je li istina bila ono što se govorilo nakon što je dron pao, kao i čiji je dron, te jesu li se prikrivale informacije s tim u vezi“, poručio je Ostojić, kazavši da ne želi ništa prejudicirati nego će „pričekati odgovor Vlade“. Na primjedbu novinara da se Vlada već izjasnila da nemaju informaciju, Ostojić je rekao kako mu onda jedino preostaje da se obrati zamjeniku glavnog tajnika NATO-a i „pitam ga na što je mislio, odnosno, tko tu laže – Plenković ili zamjenik glavnog tajnika. Javnost to treba znat“.

Ovu temu, koji je u javnosti prošla relativno nezapaženo i u sjeni predsjedničkih izbora u SAD-u te predsjedničke kampanje u Hrvatskoj, komentirao je i predsjednik Vlade Andrej Plenković:

„Mi smo pitali Ukrajinu da nam kaže što je bilo. Koliko je meni poznato, ukrajinska država nam do sada nije rekla što se dogodilo. Postoje li nečije analize, spekulacije kako se dogodilo, to je nešto drugo. Ali čvrstu informaciju – a) bila je greška ili b) bila je namjera – ja nikad nisam vidio od onih odakle je dron krenuo“.

Odmah nakon incidenta, tadašnji ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov je zatražio od hrvatskih vlasti da sve ispitaju i zabilježe, dok je njegov savjetnik Markijan Lubkjivski rezolutno odbio mogućnost da dron pripada Ukrajini. Istodobno, prema analizi putanje, bilo je nedvojbeno da je dron došao s teritorija Ukrajine, ali nije bilo jasno tko ga je ispalio – ukrajinska ili ruska strana.

Tu-141 – sve se zna i ništa se ne zna

Inače ovaj model bespilotne letjelice, kao i verziju Tu-143, Ukrajinci su koristili za napade na ciljeve u Rusiji, a neke od tih dronova srušila je i ruska protuzračna obrana te objavila fotografije oborenih letjelica. Tako je Roman Starovojt, sada bivši guverner Kurske oblasti u zapadnoj Rusiji, objavio u srpnju 2022. godine, na društvenim mrežama fotografije koje prikazuju olupinu repnog dijela drona Tu-143. Iako je dron na fotografijama jako oštećen, neovisni stručnjaci tvrde da je neosporno riječ o tom tipu letjelice. Starovojt je svoju objavu popratio navodom kako objavljuje fotografije drona kojeg je ruska vojska oborila nakon što je doletio iz ukrajinskog zračnog prostora te da je u tijeku istraga.

U utorak, 22. listopada, uspješno je izveden let prvog bugarskog borbenog aviona F-16 Block 70, objavila je kompanija Lockheed Martin. Let je započeo u 9:30 ujutro na području proizvodnog pogona Lockheed Martina u Greenvilleu, Južna Karolina, a probni pilot Charles “Seeker” Hoag uspješno je proveo testove više sustava kako bi potvrdio performanse i nadzvučne sposobnosti prvog  bugarskog F-16 tijekom leta. Tim je povodom OJ Sanchez, potpredsjednik i generalni direktor Integrated Fighter Group u Lockheed Martinu, rekao: “S F-16 Block 70 bugarske Zračne snage bit će dobro opremljene za zaštitu svojih granica i partnera sa SAD-om, EU i NATO saveznicima.(…) Bilo da se radi o zračnom nadzoru ili napadnim misijama ako je potrebno, F-16 jača partnerstvo s NATO-om i nastavit će to činiti u godinama koje dolaze”.

Upravo ovaj borbeni avion F-16 Block 70 bit će prvi od ukupno njih 16 koji će biti isporučen Bugarskoj. Bugarska je potpisala svoje prvo Pismo o prihvaćanju (LOA) za osam F-16 2019. godine, a potom je 2022. potpisala i drugu LOA-u za dodatnih osam aviona.

Dok se u dalekom SAD-u počinju provoditi prvi probni letovi na budućem bugarskom F-16, u Bugarskoj je tamošnja Zrakoplovna akademija predstavila napredni virtualni sustav obuke za F-16. Revolucionarni sustav virtualne stvarnosti za obuku na F-16 isporučen je Visokoj zrakoplovnoj školi “G. Benkovski” u Dolnoj Mitropoliji, Bugarska. Ova najsuvremenija oprema omogućuje proučavanje zrakoplova F-16 i njegovih sustava u prirodnoj veličini, označavajući značajan napredak u obuci pilota i tehničkog osoblja. Ova akvizicija je dio šireg projekta u okviru Programa industrijske suradnje s tvrtkom Lockheed Martin, proizvođačem zrakoplova F-16 Block 70. S ovom tehnologijom, Akademija se pozicionira kao lider u korištenju virtualne stvarnosti za zrakoplovnu obuku, postavši jedina institucija u Europi koja trenutno nudi takve mogućnosti za F-16, priopćilo je bugarsko Ministarstvo obrane 16. listopada.

*Photo: Lockheed Martin, Ministarstvo obrane Bugarske

Sporazum prema kojem hrvatsko nebo štite i nadziru borbeni avioni susjedne Italije i Mađarske potpisan je prošli mjesec, objavio je večeras Dnevnik Nove TV. Sporazum je u ime Hrvatskog ratnog zrakoplovstva potpisao njegov zapovjednik, general  Michael Križanec, no MORH do danas o tome nije objavio ni slovo.

“Sve ono što dan danas radimo sa svojim lovcima i svojim operativnim središtem, nastavit će se i dalje. Samo neće polijetati hrvatski borbeni avioni na uzbunu koja bude od strane NATO-a, nego će to raditi susjedne zemlje članice sa svojim avionima”,

rekao je za Novu TV brigadir i zamjenik zapovjednika HRZ-a Željko Ninić, dodavši kako još neke detalje treba dogovoriti i ispolirati:

“Pri kraju smo pregovora i dogovora, treba promijenit dosta regulative na razini susjednih zemalja, Hrvatske i NATO-a. Sve to ide paralelno i ja bih rekao da smo blizu početka primjene sporazuma. Sve bi trebalo biti dogovoreno do kraja godine”.

Brigadir Željko Ninić, zamjenik zpovjednika HRZ-a (Photo: Dnevnik.hr)

Prema sporazumu, mađarski borbeni avioni JAS 39 Gripen preuzet će sjeverni i kontinentalni dio Hrvatske, dok će talijanski Eurofighteri dežurati na Jadranu. Sličan sporazum o nadzoru zračnog prostora ima i Slovenija – od 2007. s Talijanima, a od 2013. i s Mađarima. No umjesto teritorijalne podjele, Slovenija je sa svojim susjedima dogovorima vremenska razdoblja kada “air-policing” rade jedni, a kada drugi.

Baš kao i u Sloveniji, susjedi nam ovu uslugu neće naplaćivati, kaže brigadir Ninić:

“Zemlje koje će dati uslugu ne traže zauzvrat nikakve financijske naknade od zemlje primateljice. To su isti lovci koji čuvaju Mađarsku i Italiju, samo će im područje odgovornosti biti malo prošireno i ne iziskuje nikakve dodatne troškove. To je praksa i drugih europskih zemalja, koje su u sličnoj situaciji kao Hrvatska”.

Air-policing na Baltiku – talijanski Eurofighter i ruski MiG-31 (Photo: NATO)

Da je tako nešto ne samo moguće, nego i izgledno, portal Obris.org najavio je još prije 5 godina. U srpnju 2019. hrvatska je Vlada usvojila “Nacrt konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti“, kojeg su Mađari opisali kao “sporazum između Vlada o nadzoru zračnog prostora“, što je protumačeno kao express-rješenje nakon što je nekoliko mjeseci ranije propao posao kupovine borbenih aviona iz Izraela. I dok  je portal Obris.org ustvrdio da upravo taj i takav sporazum otvara prostor na mađarski air-policing nad Hrvatskom, visoki časnici HRZ-a tvrdili su da se to nikada neće dogoditi. Okolnosti su ih demantirale 5 godina kasnije.

Dosadašnji čuvari hrvatskog neba, borbeni avioni MiG-21, kojih je sve manje sposobno za zadaće nadzora zračnog prostora, nakon službenog umirovljenja završit će kao muzejski eksponati. Što se novih hrvatskih borbenih aviona Rafale tiče, untoč politički zahvalnim floskulama kako oni “sada čuvaju hrvatsko nebo“, to se sigurno neće dogoditi još neko vrijeme. I sam zapovjednik HRZ-a, general Križanec, u intervjuu za Večernji list u prosincu prošle godine najavio je da će “početnu operativnu sposobnost na Rafaleima HRZ dostići već krajem 2025. godine“. Do tada se uzdajemo u ratna zrakoplovstva susjednih država, Italije i Mađarske, ma što o tome svojedobno pričali ovi ili oni nadležni.

DODATAK: Dan nakon što su mediji objavili vijest o potpisivanju sporazuma o susjedskom nadzoru zračnog prostora, oglasilo se i Ministarstvo obrane priopćenjem u kojem objašnjavaju da “privremeno Rafalei ne formiraju dežurni borbeni dvojac kako se ne bi utjecalo na intenzitet obuke pilota i sigurnost letenja te nepotrebno trošili materijalni, personalni i financijski resursi.” U nstavku priopćenja MORH potvrđuje izvještavanje Nove TV:

“Kako bi se osigurala neometana obuka pilota Rafalea, zadaća dežurnog borbenog dvojca privremeno će se obavljati iz zrakoplovnih baza susjednih savezničkih zemalja Italije i Mađarske. Ministarstvo obrane je u ranijim odgovorima medijima najavilo da će se to činiti nakon potpisivanja bilateralnog sporazuma (Technical Arrangement) na razini oružanih snaga, što su činile i druge članice NATO-a u prijelaznom razdoblju. Taj su sporazum prošli mjesec u ime ministarstava obrane potpisali zapovjednici ratnih zrakoplovstava, a primjena samog sporazuma očekuje se do kraja godine. Do primjene tog sporazuma, kao što smo već izvještavali, dežurni borbeni dvojac formiraju MIG-ovi.

Kada se od kraja ove godine mirnodopska zadaća borbenog dvojca bude obavljala iz zrakoplovnih baza Italije i Mađarske, to ne iziskuje nikakave dodatne troškove za Republiku Hrvatsku, dakle to se ne plaća. Predmetne zadaće onda će obavljati talijanski Eurofighteri i mađarski Gripeni.

Podsjetimo, zračni prostor Republike Hrvatske integralni je dio savezničkog zajedničkog sustava nadzora i zaštite zračnog prostora. Potpisanim dokumentom (Transfer Of Authority – TOA) na razini oružanih snaga 2009., Republika Hrvatska je, kao i ostale NATO snage protuzračne i proturaketne obrane, prihvatila Air Policing kao mirnodopsku zadaću nadzora i zaštite zračnog prostora koja uključuje zračno motrenje i navođenje, zapovijedanje i nadzor u zraku te odgovarajuća sredstva protuzračne obrane (lovački avioni).”

Jučer ujutro ministar obrane Mario Banožić gostovao je u emisiji Hrvatskog radija „A sada Vlada“. Još pod dojmom dan ranije održanog obilaska poplavljenih područja i ondje angažiranih pripadnika OS RH, Banožić je izjavio kako je donio odluku kojom će se naknada za ovu vrstu terenskog rada povećati za 100% za sve vojnike i vojnikinje angažirane na poplavljenim dijelovima RH. No tema se brzo s poplavnih voda prebacila na more, odnosno na izgradnju obalnih  ophodnih brodova i probleme s Brodosplitom. Budući su ti brodovi već odavno trebali biti gotovi, logično je bilo pitanje voditelja – u čemu je problem? Banožić je krenuo objašnjavati iz početka:

„Riječ je o ugovoru koji je potpisan 2014. godine, kada se projektirao obalni ophodni brod. Dakle, to je jedna tema – projektna dokumentacija. Druga tema je sama izgradnja obalnih ophodnih brodova, koji su trebali biti isporučeni Hrvatskoj vojsci još 2018. godine. Međutim, sam izgraditelj – u ovom slučaju to je BSO, tvrtka koja je u biti dio Brodosplita, u vlasništvu Tomislava Debeljaka, koji je što zbog svojih mogućnosti kao izvođač radova, što zbog nekakvih drugih svojih problema, koji meni u ovom trenutku nisu baš do kraja svi jasni i poznati… nije isporučio brodove 2018. godine, nakon čega se je tražilo da se kroz anekse ugovora ostane kao izvođač… odnosno, da se ti brodovi završe, u dobroj vjeri išlo se ka tome… Međutim, evo, unatoč tome što su potpisani aneksi ugovora, produžavali se rokovi… pa čak u zadnjem aneksu ugovora je zatražio, temeljem tadašnjega Zakona o javnoj nabavi, onu maksimalnu mogućnost do deset posto povećanja… uslijed promjene cijene energenata, odnosno materijala, rada i tako dalje – dano mu je maksimalno tih deset posto, koliko je moglo bit uvećanje cijena. Te, od postojećega ugovora, koji je iznosio 396 milijuna kuna, sa PDV-om… dakle, ugovor je otišao na 400 i 30 i nešto milijuna. I na taj način smo pokazali volju, kao Ministarstvo, kao Vlada, da se uistinu ti brodovi napokon završe, odnosno, da ova priča, koja traje već vidimo sada 9 godina, da se privede kraju“.

Razmirice i razlike

No ni to povećanje, tvrdi Banožić, Debeljaku nije bilo dovoljno pa je počeo postavljati nove uvjete koji, prema ministru, nemaju nikakvo utemeljenje:

„Čak štoviše, doveo je u pitanje… počeo je dovodit u pitanje vlasništvo brodova, koje uopće nije upitno. Naime, mi smo upravo s ciljem pozitivnog rješavanja ovu priči… ove priče, za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane, uključili i Državno odvjetništvo, koje je jasno dalo do znanja da upis brodova, kojeg Debeljak spominje, nije imao apsolutno nikakav… nikakvu zakonitu podlogu. Odnosno, Pomorski zakonik jasno kaže kad su brodovi u izgradnji, u… koji se grade za vojsku, u… ne mogu biti ničije drugo vlasništvo, nego vlasništvo Republike Hrvatske. Isto tako, ja sam rekao… te odgovore… na koji način je to se dogodilo, mora ponuditi odgovore, prije svega Državnom odvjetništvu, a onda i nama samima… Ali, evo, da, uz to još i Ministarstvo obrane, naravno, u dogovoru sa Državnim odvjetništvom, išlo je i na upis brodova kroz teret, tako da tu nema nikakvog govora o prodaji brodova nekakim trećim osobama… ili nešto što je već do sada govorio, u ovim silnim napisima. Dakle, na ovaj način oštro odbacujem ovo što je Debeljak sve rekao u javnosti. Dakle, Ministarstvo obrane ima interes završit te brodove. Ministarstvo ima interes to radit, sve ove godine, što jasno pokazujemo i kroz anekse ugovora… odnosno, i kroz ovu volju da se razgovara. I ono sve što tražimo od Debeljaka, i to sam tražio i pismeno, i tražim… i javno sam tražio nekoliko puta- to je da se on, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, odnosno, sukladno ugovoru koji je sada na snazi i aneksima, jasno očituje da li je u stanju završiti te brodove, bez onoga „ali“… odnosno, ucjenjivanja i traženja još novaca… Jel, očito je da je ovaj projekat jako koštao Republiku Hrvatsku, i mi ga imamo namjeru završiti“.

U međuvremenu, Debeljak je u javnim nastupima, uključujući i priopćenje Brodosplita, tvrdio da  se brodovi nisu mogli početi graditi prije nego je MORH platio sve zaostatke, što se dogodilo tek 17. veljače 2020. Banožić tvrdi  da je takvo nešto nemoguće, te da se radi isključivo o nekakvim Debeljakovim procjenama:

„Dakle, ono što je sigurno – da, sukladno ugovoru, postoji tim ljudi koji nakon svakog obavljenog posla napravi uredno izvješće… Kada je izvješće usvojeno, radi se fakturiranje temeljem određenih aktivnosti, koje su uspostavljene. I, na taj način je do sada isplaćeno… isplaćivano, sve ove godine. Dakle, nema šanse da je ostalo nešto neplaćeno. Mi nemamo ni jednu fakturu neplaćenu, dakle, u Ministarstvu obrane. I to sam, ja sam naglašavao… dakle, Ministarstvo obrane nema apsolutno nikakvog duga prema Brodosplitu. Dakle, mi imamo ono što je – to su 4 broda. Brod, koji je… prvi brod je u određenoj fazi… nešto većoj fazi, ovaj završenosti, u odnosu na ova tri. Ono što očekujemo, a to je da Debeljak jasno kaže dal on ima financijske, tehničke, administrativne mogućnosti da završi ovu izgradnju ovih brodova za Republiku Hrvatsku, za Ministarstvo obrane – sukladno postojećim zakonima i propisima, bez nekakvih tih svojih izračuna, o kojima uistinu ne znam što je stavio unutra“.

Jedna od opcija o kojoj se razmišlja u MORH-u je  da se ostali brodovi završe u nekom drugom škveru, što bi iziskivalo dodatno vrijeme i dodatne troškove. No svakako, prioritet je da se ti brodovi završe, i da se Tomislav Debeljak ponaša kao odgovoran gospodarstvenik, zaključio je Banožić.

Rafale – Talijani i Mađari

Sljedeća velika tema je nabava borbenih aviona Rafale. Hrvatski pilot (ili piloti) započeli su s prvim samostalnim letovima. Kupovina i implementacija francuskih borbenih aviona Rafale u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je vrlo složeni projekt, rekao je ministar obrane Mario Banožić:

„Riječ je o projektu koji je uistinu složen za implementaciju. Na njemu rade najodgovorniji ljudi u Ministarstvu obrane. Ono se sastoji ne samo od nabavke aviona, ne samo od nabavke naoružanja, opreme… Ovdje je riječ i o paketima infrastrukture, koja je potrebna da bi Rafalei, kad dođu u Hrvatsku, imaju svoj prostor gdje će biti smješteni… a taj prostor bude siguran i sa sigurnosnog aspekta. Isto tako, postoje paketi, do 90 ljudi, pilota i tehničara, koje treba obučiti, i u ovom trenutku, i koji se obučavaju u Francuskoj, u zrakoplovnoj… u zrakoplovnim bazama, na način da smo poslali prvo tehničare još u prosincu prošle godine… a, znamo, evo, i da su piloti imali svoj prvi samostalni let prije nekoliko dana. Ali ono što nas slijedi dalje… to je, isto tako, paketi naoružanja, odnosno oprema koja je nabavljena uz Rafale, i na taj način, uvezivanja još ostalih projekata koji su, kako sam rekao, s ovog sigurnosnog aspekta… Riječ je o sustavu i kratkoga dometa, i radarsko-komunikacijskom sustavu, i srednjega dometa… I na taj način da uistinu dobijemo onaj pravi implementacijski paket – odnosno, povezanost Rafalea, naoružanja koje će imati – zrak-zrak, zrak-zemlja – i s druge strane, ovaj sustav koji dolazi sa zemlje… odnosno, protuzračne obrane, i radarsko-komunikacijski sustav. I na taj način pokažemo uistinu ozbiljnost i širinu implementacije ovoga projekta“.

Prvi avioni Rafale bit će u Hrvatskoj sljedeće godine, naglasio je Banožić, te će do tada imati izgrađenu i odgovarajuću infrastrukturu:

„Infrastruktura će biti gotova do kraja prvoga kvartala, odnosno, iza toga dolaze prvi Rafalei i oni će imat svoju dinamiku isporuke. Posljednji mislim da dolaze u prvom kvartalu 2025. godine. Ono što je bitno da naši piloti su obučeni, daprvenstveno zahvaljujući svojim znanjem, iskustvu koje su imali na dosadašnjim MiG-ovima, uistinu – ja bih rekao – dominiraju u ovoj cijeloj vježbi, odnosno razvoju pilota koji će… koji se pripremaju za Rafale… jer pokazali su tu zavidne razine znanja. To je jedno ogromno iskustvo koje mi imamo i ono što je potrebno dalje razvijati. Tome ide u prilog ne samo Rafalei jer, kako sam rekao, da je ovdje nekoliko projekata, koji su vezani za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Tu su i Black Hawk, koji… odnosno, zamjena sovjetskih helikoptera sa američkim helikopterima. Odnosno, zapadnoga podrijetla. I, na taj način… porijekla… I, na taj način stvaramo upravo tu jednu sinergiju između pojedinih zadaća Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Naravno, tu su i prijašnje Kiowe, koje su nabavljene, i ovaj dio, naravno, i civilne zaštite – koju ćemo još uvijek, jedno vrijeme, raditi uz pomoć helikoptera koji su sovjetskoga podrijetla, koji su u sastavu Hrvatske vojske“.

Ipak, sudeći prema Banožićevim izjavama koje su uslijedile, do uvođenja Rafalea u punu operativnu službu u HRZ, morat će se potražiti pomoć NATO-a u nadzoru zračnog prostora RH. Naime, Banožić je rekao:

„Kad je riječ o implementaciji višenamjenskog borbenog aviona Rafale, naravno da se u jednom trenutku pojavljuje… kada su vam piloti, tehničari, na obuci, s druge strane imate i ovaj prijelaz… upravo kako smo rekli, sa MiG-ova, koji su dosta starije generacije, koji su dugo u sustavu… Ne bih rekao da su muzejski primjerci. Oni su služili Hrvatskoj vojsci, služe i danas, i naravno da imaju svoj rok trajanja i zato smo krenuli upravo u nabavku Rafalea… Na ovaj način, u ovom periodu, taj će se period preklopit. S obzirom da je Hrvatska NATO saveznica, odgovorna NATO saveznica, i da ima svoje partnerske odnose unutar NATO saveza… ono što je, temeljem planskih aktivnosti, temeljem zaključaka i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Glavnoga stožera – da, jednostavno, u tom periodu moramo biti pokriveni. Odnosno, ići će se u suradnju s našim partnerskim zemljama… U ovom slučaju, to je Italija i Mađarska, koje su nam ovdje najbliže. I, naravno da se to događa sve u suradnji sa zapovjednikom na NATO razini… I, na taj način, upoznati smo svi, šta radimo kao NATO članica. Odnosno, hrvatsko nebo bit će pokriveno, i na taj način ne samo da razvijamo nove sposobnosti, nego i ujedno pokazujemo da smo odgovorna NATO članica“.

Kada smo na portalu Obris.org još 2019. prognozirali da bi se to moglo dogoditi temeljem tada friško usvojenog sporazuma između Hrvatske i Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti (kojeg su Mađari jednostavno nazvali „Sporazumom između Vlada o nadzoru zračnog prostora“), tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i neki visoki časnici HRZ-a tvrdili su da izmišljamo i da je to jednostavno nemoguće. Nepune 4 godine kasnije, vrag je došao po svoje, a Hrvatska će „kao odgovorna NATO članica“ nadzor svog neba prepustiti susjedima čiji pojedini politički predstavnici ne taje svoje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj. Jedina utjeha je Banožićevo uvjeravanje da će se talijansko-mađarski nadzor provoditi „jedan kratki period“ i da će valjda biti besplatan:

„Dakle, ono što imate, to je reakcija susjednih zemalja u slučaju nekakve ugroze. Dakle, ovdje je riječ o stanju pripravnosti koje Republiku Hrvatsku u ovom trenutku ne košta ništa, ali ono što nas… je primarni cilj, je da taj period, unatoč tome što je kratak… da Hrvatska vojska upravo, u onome kako i ulaže… a to je, da ima jednostavno svoje sposobnosti, sa svojim pilotima, tehničarima i avionima“.

Ipak, kad su novinari točno pitali o planiranom trajanju tog „kratkog perioda“ – odgovor je bio jednostavno: „Taj period ćemo propustiti dokumentima“. Dakle – opet klasificirano.

I nakon tajne – tajna

Nakon izbjegavanja točnog odgovora na pitanje trajanja tuđeg nadzora hrvatskoga neba, ni o samoj hrvatskoj donaciji helikoptera Mi-8 Ukrajini  ministar Banožić nije želio reći ništa konkretno za domaću javnost, osim da „podržavamo Ukrajinu“. I dok se o donaciji za Ukrajinu od istog državnog dužnosnika po prvi put službeno čulo u inozemstvu, Banožić je tuzemno priznao da se aktivno radi na pripremi protu-paketa, koji će Hrvatska dobiti u zamjenu za svoje „osmice“:

„U dogovoru smo sa našim partnerima, Amerikancima, išli u pripremu jednoga prijedloga donacije, koja je vrlo izdašna. Do sada najizdašnija, koju smo imali u ovako jednom paketu. To je 140 milijuna dolara, koji će jedan dobar dio biti utrošen upravo na nabavku, odnosno donaciju 4 Black Hawka… a 4 bi kupila Republika Hrvatska i na taj način došli do onog željenog broja 12. Jel, u ovom trenutku mi imamo 4 Black Hawka koji su posljednji došli u prosincu 2022. godine… Gdje smo, također, kroz 2020., 2021. i 2022. godinu – u suradnji sa našim saveznicima, partnerima, isto tako obučavali i pilote i tehničare… i, na taj način, uistinu, ušli ozbiljno u implementaciju projekta Black Hawk u Hrvatsku vojsku, i sa ovom nabavkom 8 dodatnih, osam komada mislimo da ćemo ne samo pokrivati zadaće koje su ispred nas, nego isto tako doprinijeti drugim zadaćama koje se odnose na civilni dio, koje su humanitarnog karaktera. Pa, evo, samo evo posljednji ovaj slučaj – kada je Black Hawk odradio jedan brzi transport organa za transplantaciju u vrlo kratkom periodu, i tako doprinio i načinu da se spasi ljudski život. Dakle, i dalje ostaje, bez obzira što je riječ uistinu o ozbiljnim vojnim helikopterima… Mi ćemo i dalje nastojati ispunjavati svoje civilne zadaće. Naravno da ovdje ne dovodim u pitanje i drugi dio, gdi sada Hrvatska vojska sudjeluje… Dajemo podršku i Ministarstvu zdravstva u rješavanju hitnog medicinskog prijevoza. Isto tako, u suradnji sa Ministarstvom unutarnjih poslova sudjelovat ćemo i u razvoju ljudi koji će se odnositi, odnosno koji se bave helikopterima, a odnose se na Hrvatsku gorsku službu spašavanja, i na drugo pružanje civilnih zadaća koje ja… koje MUP to čini. I, u konačnici, oni nabavljaju još dodatno, dodatno helikopter. Na ovaj način, ova je jedna nova dimenzija i Ratnog zrakoplovstva, i zadaća i ciljeva koje imaju“.

I ti će Black Hawkovi, tvrdi Banožić, biti adekvatno smješteni u pripadajuće nove hangare:

Budući hangar na Lučkom za UH-60M

„Naravno. to je projekt, evo, koji me je dočekao, ali uspio sam ga… završili smo ga. Dao sam urednu informaciju javnosti. Interesantno je da sam tad dobio podatak da je ovo, u biti, prvi hangar koji je napravljen od Domovinskoga rata. Tako da, evo… jedna nova infrastruktura, ali paralelno s tim – kako sam rekao – gradimo hangare i za višenamjenske borbene avione, i to je samo jedan od infrastruktura koje se u ovom trenutku gradi“.

Spominjući „prvi hangar napravljen od Domovinskog rata“, Banožić je zaboravio na hangar za dežurni borbeni dvojac kojeg su izgradili Francuzi na Plesu, kao i na hangar-radionicu u Zemuniku iz vremena ministra Krstičevića.

A HKoV?

Kako ne bi ni Kopnena vojska ostala zanemarena, Banožić je spomenuo „projekt Bradley“ i „projekt Patria“, te još par „sitnica“:

„Isto tako 30 novih Patria, koji će u ovom trenutku… su na… razrađujemo na tehničko-taktičkoj razini unutar Ministarstva obrane, i očekujem potpisivanje ugovora. Ali, isto tako, to su i radarski sustavi koje sam spomenuo već. Modernizacija, opremanje FPS-117, daljnja nabavka sustava srednjega dometa… uvođenje, odnosno, implementacija sustava kratkoga dometa. Tu su ROLE-1, odnosno ROLE-2. Nova bolnica u… koja bi uskoro trebala… mobilna bolnica koja bi uskoro trebala doć u sustav Hrvatske vojske. Tu su daljnja jačanja sa našim partnerima, po pitanju misija, operacija… Ali, i ono što sam rekao – čovjek u središtu uspjeha – gdje smo jasno, kroz nove pravilnike, kroz izmjene postojećih pravilnika i definirali, prije svega povećanje naknade za dragovoljno služenje vojnoga roka… gdje je sada dragovoljno služenje… vojni, ovaj, ročnik dobija 1400 eura, praktički, za služenje vojnoga roka. Povećanje, odnosno, ulazak kadeta… i na koji način oni… financiraju se njihove stipendije, i tako dalje. Puno je toga“.