Prije punih mjesec dana, točnije 25. srpnja ove godine, tijekom godišnjeg odmora na otoku Visu priveden je pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, zajedno sa svojom djevojkom, državljankom Srbije iz Kosovske Mitrovice. Pilot je potom pušten, dok mu je djevojka – moguće zbog nevažećih dokumenata – završila u Tranzitnom prihvatnom centru za strance u Trilju. Nakon pomnije provjere mobitela, jučer je par ponovno priveden, ovoga puta zbog ozbiljnije stvari. Kako saznaje portal Index, dvojac je priveden pod optužbom za špijunažu, a postupak provode civilna i vojna policija, kao i Europol. Nakon što je ovaj par ispitan u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, trenutno se čeka odluka istražnog suca o određivanju pritvora.

Pilota HRZ-a se za sada tereti da je kao pripadnik Oružanih snaga RH i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u kojem svojstvu je sudjelovao i u NATO misiji KFOR na Kosovu, odavao informacije o kretanju postrojbi KFOR-a, ali i o sigurnosnoj situaciji na sjeveru Kosova. Njegova djevojka te je informacije navodno prosljeđivala čelnim ljudima Srpske liste, stranke Srba na Kosovu, usko vezane s vladom Srbije u Beogradu. Istražitelji ih sumnjiče za 4 kaznena djela. MUP i MORH za sada još uvijek o svemu šute.

No ono što upada u oči je da je „razmjena“ informacija navodno trajala zadnje 3 godine. Ponovno se postavlja pitanje sigurnosnih provjera i rada VSOA-e. Kao i u nedavnom slučaju egzekutora iz Počasno-zaštitne bojne, čini se da se ovdje opet radi o masivnom zakazivanju sustava. Nažalost, ovoga puta bruka je prešla hrvatsku granicu.

Njemački ministar obane, Boris Pistorius, predstavio je planove reforme njemačke vojske Bundeswehra prema kojoj bi njemačka vojska trebala biti bolje osposobljena za trenutne potrebe. Umjesto dosadašnja dva zapovjedništva, za tuzemstvo i za misije u inozemstvu, bit će uspostavljeno „jedinstveno operativno zapovjedništvo”, objavio je u četvrtak (04. travnja) portal Deutsche Welle (DW), kao i brojni njemački mediji. Novo zapovjedništvo bi trebalo preuzeti zadaće dvaju postojećih zapovjedništava: Teritorijalnog zapovjedništva za tuzemstvo i Zapovjedništva za misije u inozemstvu, što bi trebalo donijeti jasne nadležnosti i veću sinergiju, te bi u konačnici dovelo do bržeg donošenja odluka.

U predstavljenom dokumentu dugom 34 stranice 17 puta se spominje pojam „spremna za rat”, a to je pojam koji je Pistorius upotrijebio nakon ruskog napada na Ukrajinu. Iako je taj pojam odmah naišao na kritike, Pistorius ga je branio i prilikom predstavljanja reforme smatrajući da taj pojam najbolje odgovara stanju u svijetu nakon ruske agresije na Ukrajinu i zadaćama za koje njemačka vojska mora biti pripremljena. Već nakon preuzimanja dužnosti ministra obrane početkom 2023. Pistorius je kritizirao komplicirane i djelomice netransparentne postupke u njemačkoj vojsci. Onda je jesenas najavio strukturnu reformu, pritom jasno dajući na znanje da ne smije biti nedodirljivih područja i da nema zabrane razmišljanja. Za tu svrhu formirao je radnu skupinu koja je izradila prijedloge reformi, a u kojoj je i najviši časnik njemačke vojske, glavni inspektor Carsten Breuer.

Buduća struktura Bundeswehra

General Breuer, glavni inspektor Bundeswehr, član tima za izradu reforme

Prema ovom prijedlogu, pod jednim zapovjedništvom bit će četiri roda njemačke vojske: uz pješaštvo, zrakoplovstvo i mornaricu tu je i novi rod – snage za kibernetičku obranu. Novom rodu ministar obrane pridaje posebnu važnost jer smatra da je sve veća opasnost od hibridnog ratovanja i sve veća potreba za kibernetičkom sigurnošću. Osim toga, naglašava se kako će sanitarna služba i takozvana baza vojske – logistika, vojna policija i NBK-zaštita izgubiti dosadašnju samostalnost. Sve te službe trebale bi biti objedinjene pod jedno zapovjedništvo. Protiv toga su se već čule kritike iz zdravstva – liječničke udruge upozoravaju da bi time mogao biti narušen dobar ugled sanitarne službe Bundeswehra. Osim toga, posljedica bi mogla biti i da njemačka vojska teže dobije dobre medicinske stručnjake u svoje redove. Načelno je cilj strukturne reforme bolje korištenje postojećih snaga jer Bundeswehr je daleko od planirane vojne sile. Do 2031. godine  njemačka bi vojska trebala imati 203.000 vojnikinja i vojnika – a trenutno ima 181.000. Bundeswehr – kao ni  primjerice OS RH – ne uspijeva dobiti potrebno novo osoblje. Zato bi postojeće snage trebalo preraspodijeliti i prebaciti iz birokratskih struktura tamo gdje su potrebnije.

Promjena okoštalih struktura

Torben Arnold dobro pozna njemačku vojsku. Ovaj časnik Bundeswehra bio je u vojnim misijama na Kosovu i u Maliju, a u međuvremenu se bavi znanstvenim radom o sigurnosnoj politici u Zakladi za znanost i politiku. Uvjeren je da je njemačkoj vojsci potrebna reforma i da savezni ministar obrane Boris Pistorius mora promijeniti djelomice okoštale strukture. To bi poboljšalo stanje njemačke vojske, smatra Arnold. U razgovoru za ARD kaže da promjena stanja nije na dohvat ruke, da i dalje nedostaje vojne opreme te da jednostavno dugo traje dok naručena oprema stigne do vojske. „Ali s promjenom strukture  svaki će vojnik na vlastitoj koži osjetiti da se stvari mogu promijeniti, da cijeli Bundeswehr mora biti izokrenut“, tvrdi taj časnik. Cilj je i ponovna jača orijentacija njemačke vojske na obranu zemlje i područja NATO-a, a manje orijentacija na sudjelovanje u misijama u inozemstvu. Arnold u tomu vidi paralele sa starim Bundeswehrom iz vremena prije ujedinjenja Njemačke.

Glavne odluke trebale bi biti provedene već tijekom idućih mjeseci, a cijela reforma bi mogla biti provedena u roku od godinu dana. Jedno od područja koja reforma obuhvaća je i ponovno uvođenje vojne obveze. Hoće li ona biti uvedena i kada, ovisi o njemačkom parlamentu. Ali, glavnina reforme će biti provedena bez obzira na uvođenje vojne obveze, naglasio je Pistorius. I savezno Ministarstvo financija će morati izdvojiti barem šest i pol milijardi eura više u idućoj godini, rekao je savezni ministar obrane Boris Pistorius, a prenosi DW.

Već neko vrijeme se ukazuje na probleme

Povjerenica Bundestaga za Bundeswehr Eva Hoegl (Socijaldemokratska stranka Njemačke, SPD), prilikom predstavljanja redovitog godišnjeg izvješća o stanju vojnih snaga u Bundestagu sredinom prošlog mjeseca, istaknula je ako se Bundeswehr  smanjuje i stari: “Mi moramo u najkraćem mogućem roku povećati atraktivnost njemačkih oružanih snaga“. Prema spomenutom izvješću, u Bundeswehru je tijekom 2023. služilo 181.514 vojnika, što je 1.537 manje nego 2022. Prema Hoegl, pada i broj zainteresiranih za vojnu službu: „Preko 20.000 radnih mjesta u oružanim snagama je prošle godine ostalo nepopunjeno“, ocijenila je Hoegl te dodala kako je situacija loša i kada je u pitanju infrastruktura i vojarne. “Stanje u kojem se nalaze zgrade je djelomice sramotno i neprikladno službi vojnika“, rekla je ova socijaldemokratska političarka. I vojna oprema je u „zabrinjavajućem” stanju: “Nedostaje streljiva, rezervnih dijelova i sprava za noćno promatranje”, rekla je Hoegl. Ona je ukazala na to da je od 100 milijardi eura, koliko je njemačka vlada nakon napada Rusije na Ukrajinu odvojila za izvanredni fond za Bundeswehr, dvije trećine već unaprijed rezervirano za neke projekte te da je već sad vidljivo da tih 100 milijardi neće biti dovoljno za modernizaciju Bundeswehra. “Povećanje vojnog budžeta za nekoliko milijardi eura godišnje bit će neizbježno”, zaključila je Hoegl.

*Photo: Bundeswehr

Nakon dva dana uzastopnih susreta (prvo u Kninu na obilježavanju VRO “Oluja”, a potom na Sinjskoj alki), čini se da su premijer Andrej Plenković i predsjednik ZoranMilanović konačno postigli dogovor o novom ravnatelju Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Kako se neslužbeno saznaje, predsjednik Milanović navodno je supotpisao odluku o novom čelnom čovjeku koji bi VSOA-u trebao preuzeti već krajem ovoga tjedna kada ističe mjesec dana otpravnika poslova brigadira Ante Kujundžića. U priopćenju poslanom danas poslijepodne, Ured predsjednika potvrdio je da je Zoran Milanović potpisao imenovanja za cijeli niz vojnih zapovjednika, uključujući i prijedlog za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Posljednji formalni korak je sjednica Odbora za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost, koja će se izgleda održati ili u srijedu, 09. kolovoza, ili u četvrtak, 10. kolovoza, kako bi se saslušao kandidat za ravnatelja VSOA-e.

Nakon relativno uspješnog  i brzog dogovora o privremenom, jednomjesečnom otpravniku poslova ravnatelja VSOA, postignutog unutar Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, drugi krug razgovora između potpredsjednika Vlade Tome Medveda i predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića nije išao tako glatko. Pojedinci upućeni u proces tvrde da su razgovori naglo zapeli nakon što je potpredsjednik Medved uključio ministra obrane Marija Banožića, koji se žestoko usprotivio da se osim ravnatelja  VSOA-e u istom paketu pokušaju dogovoriti i ključni  zapovjednici i vojni izaslanici na mjestima koja su već godinama prazna –  čelna mjesta direktora Glavnog stožera, zapovjednika Obalne straže, HVU i PZB, kao i vojnog predstavnika RH pri NATO-u. Ured predsjednika je u priopćenju od 02. kolovoza  potvrdio da se zaista  razgovara o “paketu”:

“U razgovorima i konzultacijama postignuta je suglasnost oko imenovanja direktora Glavnog stožera OSRH, zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, zapovjednika Obalne straže, vojnog predstavnika RH pri NATO-u, ravnatelja VSOA-e te svih drugih čelnika koji bi trebali biti imenovani na vojne dužnosti koje su nepopunjene kao rezultat rotacije zapovjednih kadrova. Za završetak procedure imenovanja još se čeka samo provođenje interne procedure u MORH-u, vezane uz dva imenovanja, a za koju ministar obrane tvrdi kako je mora provesti.

Predsjednik Republike potpisat će usuglašene prijedloge imenovanja čim ministar obrane završi internu proceduru na kojoj sam inzistira. Predsjednik Republike očekuje da će ministar obrane provesti spomenutu proceduru u najkraćem mogućem  roku, a najkasnije do 10. kolovoza 2023. kako se ne bi morala produljivati Odluka o davanju ovlasti za koordinaciju poslova iz djelokruga VSOA-e te kako bi mogao imenovati nove čelnike na upražnjena i nepopunjena zapovjedna mjesta. Predsjednik Republike koji kao vrhovni zapovjednik OSRH odgovara za obranu Republike Hrvatske i za funkcioniranje sigurnosnog sustava čvrsto stoji na stajalištu kako se kod imenovanja na dužnosti u Oružanim snagama mora postupati sustavno i planski, vodeći računa o svim sastavnicama sustava.”

Istoga dana oglasilo se i Ministarstvo obrane:

“Kako smo već više puta izvještavali, imenovanje ravnatelja Vojno sigurnosno-obavještajne agencije supotpisuju predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Procedura imenovanja vojnih zapovjednika i drugih dužnosti u Hrvatskoj vojsci odvija se po drugačijoj proceduri, odnosno takve procedure propisane su Zakonom o obrani i Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Napominjemo pritom kako prijedlozi imena kandidata na dužnosti koje se navode u predmetnom priopćenju, kod Predsjednika Republike stoje već mjesecima. Podsjećamo i kako je ministar obrane Mario Banožić više puta javno pozivao PRH na rješavanje pitanja imenovanja djelatnih vojnih osoba na nepopunjena zapovjedna mjesta i dužnosti u Hrvatskoj vojsci.

Međutim, zbog činjenice kako je do 10. kolovoza 2023. potrebno imenovati ravnatelja VSOA-e, to imenovanje je prioritet i ni na koji način ne može biti uvjetovano imenovanjem na druge dužnosti u Hrvatskoj vojsci.
Za pojedina imenovanja koja se navode u predmetnom priopćenju, sukladno Zakonu o službi u OSRH, mora se provesti interni oglas. Nije riječ ni o kakvom “čekanju” ili provođenju interne procedure u MORH-u koju “ministar obrane tvrdi kako je mora provesti”, kako stoji u priopćenju Ureda PRH, već je riječ o zakonskoj obvezi. Isto tako, što se tiče VSOA-e, nakon usuglašenog prijedloga kandidata za ravnatelja, ministar Banožić ispunio je svoje zakonom predviđene ovlasti i u petak uputio formalni prijedlog kandidata predsjedniku Vlade i predsjedniku RH.”

Ministarstvo je tu pomalo kontradiktorno jer istovremeno tvrdi da “prijedlozi imena kandidata na dužnosti koje se navode u predmetnom priopćenju, kod Predsjednika Republike stoje već mjesecima“, ali i da “za pojedina imenovanja koja se navode u predmetnom priopćenju, sukladno Zakonu o službi u OSRH, mora se provesti interni oglas.”  Zato je, valjda za svaki slučaj, već idućeg dana (u četvrtak 03. kolovoza) MORH objavio novi “interni oglas za popunu dužnosti Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU”. U zadnje dvije godine, od isteka mandata posljednjeg hrvatskog predstavnika pri NATO savezu kantraadmirala Predraga Stipanovića, objavljena su dva interna oglasa za ovu poziciju i jednako tako su dva visoka časnika OS RH ostala zaglavljena u međuprostoru između ministra obrane i predsjednika RH. U prošlotjednom internom oglasu MORH naglašava da se poništava posljednji ovakav oglas objavljen 22. travnja 2022., dok bi novoizabrani stalni predstavnik na dužnost trebao stupiti u listopadu ove godine. Naravno, pristane li predsjednik Milanović na izabranog kandidata.

Paralelno s objavom MORH-ovog oglasa, iz Vlade je 03. kolovoza poslijepodne stiglo priopćenje o tome da je premijer Plenković potpisao prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e:

“S obzirom na to da 10. kolovoza ove godine ističe Odluka o privremenom ovlaštenju brigadiru Anti Kujundžiću za koordinaciju poslova u VSOA-i, predsjednik Vlade Andrej Plenković danas je potpisao prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e i uputio ga predsjedniku RH na supotpis. Prijedlog je upućen predsjedniku RH nakon što je u jučerašnjem priopćenju iz njegovog Ureda potvrđeno da je kandidat za ravnatelja usuglašen. Stoga ne vidimo nikakve prepreke za imenovanje ravnatelja VSOA-a koji će imati mandat i sve propisane ovlasti, što je jedini način kako osigurati punu funkcionalnost Agencije.”

Dok je predsjednik Milanović o svemu šutio, premijer Plenković se jučer (nedjelja 06. kolovoza) u Sinju osvrnuo i na ovo do sada neriješeno pitanje:

“Hoće li on potpisati odluku o VSOA-i? To je na njemu. Što se nas tiče, mi smo usuglasili prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e. Rok gospodinu koji trenutno koordinira te nužne minimalne poslove istječe 10. kolovoza. Ja sam svoj dio papira potpisao, očekujem da i predsjednik Republike to napravi. Bilo bi važno jer se mora sazvati Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Četiri su radna dana, od sutra do četvrtka, i mislim da će to biti u redu”.

Brigadni general Ivan Turkalj – prihvatljiv i Pantovčaku i Markovom trgu?

Upitan hoće li se “u paketu” imenovati vojni zapovjednici na još neka mjesta u sustavu Oružanih snaga, Plenković je odgovorio da postoje dvije skupine imenovanja, a jedino je odluka o imenovanju ravnatelja VSOA-e vezana za predsjednika Republike i predsjednika Vlade: “Sva ostala imenovanja koja su u sustavu Oružanih snaga Republike Hrvatske idu po sasvim drugoj proceduri. Rješavaju se na razini koja s premijerom i Vladom nema veza, nego s ministrom obrane“, rekao je, pojasnivši da načelnik Glavnog stožera da prijedlog, ministar obrane suglasnost, a predsjednik Republike potpiše odluku. Dodao je da se u svih sedam godina otkako je premijer – te odluke nisu donosile na Vladi, niti se on bavio tim odlukama: “Za mene je samo bitna VSOA. Sve drugo paralelno će se riješiti bez ikakvih problema“, rekao je dodavši da 90 posto tih imenovanja stoji na potpisu kod predsjednika Republike već jako dugo: “Vezivanje ravnatelja VSOA-e s bilo kojom odlukom o imenovanju unutar Oružanih snaga za nas ne postoji“. Ne tako davno, premijer je imenovanja unutar Oružanih snaga vezivao uz ispriku predsjednika Milanovića njemu kao premijeru,ministru obrane i cijelom HDZ-u.

Nakon što je Ured predsjednika potvrdio do jutros neslužbene tvrdnje o stavljanu supotpisa na prijedlog kandidata za ravnatelja VSOA-e, očito je ipak  došlo do nekog vezanog paketa budući je dosadašnje stanje bilo neodgovorno i neodrživo. Nakon što je general Mijo Validžić odustao od Vladine nominacije za ravnatelja VSOA-e, usuglašeni je izbor pao na brigadnog generala Ivana Turkalja, aktualnog zapovjednika Zapovjednog operativnog središta GS OS RH.

Danas „5 do 12“, a zapravo  samo 2 sata prije kraja zadnjeg radnog dana generala Ivica Kindera kao čelnog čovjeka VSOA-e, postignut je dogovor o njegovoj zamjeni. Točnije, ne o stvarnoj zamjeni, odnosno o novom ravnatelju Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, niti o zamjeniku ravnatelja ili kakvom vršitelju dužnosti ravnatelja, nego tek o svojevrsnom  „otpravniku poslova“ tijekom narednih mjesec dana. O rezultatu višednevnih razgovora i pregovora unutra Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija izvijestio je Ured predsjednika RH oko 14 sati, a priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Usuglašena je Odluka o davanju ovlasti za koordinaciju poslova i potpisivanje akata iz djelokruga Vojne sigurnosno-obavještajne agencije i predsjednik Republike Zoran Milanović potpisat će tu Odluku tijekom dana, čim mu bude dostavljena.

Prema usuglašenoj Odluci, do imenovanja ravnatelja VSOA-e – a najdulje mjesec dana – koordinaciju poslova i potpisivanje akata iz djelokruga Vojne sigurnosno-obavještajne agencije obavljat će brigadir Ante Kujundžić. Osoba koja će privremeno, idućih mjesec dana, koordinirati poslove i potpisivati akte VSOA-e, imat će ograničene ovlasti te nije, između ostaloga, ovlaštena podnositi pisane prijedloge za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Odluka stupa na snagu 11. srpnja 2023.

S obzirom da je predsjednik Vlade konačno pristao na Ustavom propisanu proceduru imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija, te budući da se radi o privremenom rješenju u slučaju VSOA-e, predsjednik Milanović poziva da se odmah započne s usuglašavanjem kandidata za novog ravnatelja VSOA-e u skladu s ustavnom procedurom. Jednako tako, predsjednik Milanović poziva Vladu da se žurno pristupi rješavanju i svih drugih otvorenih kadrovskih pitanja u Oružanim snagama Republike Hrvatske i diplomaciji kod kojih je potrebno usuglašavanje predsjednika Republike i Vlade. Što se tiče predsjednika Milanovića, razgovori u cilju usuglašavanja mogu odmah početi“.

Samo sat i pol prije nego je ovo priopćenje poslano medijima, premijer Andrej Plenković – koji danas boravi u posjetu Dubrovačkoj županiji – potvrdio je da su obje strane suglasne s privremenim otpravnikom poslova:

„Ja sam upravo potpisao odluku kojom ovlašćujemo jednoga djelatnika VSOA-e za obavljanje nužnih poslova sljedećih mjesec dana. Dakle, dogodilo se upravo ono što sam sugerirao na press-konferenciji u petak, da potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja i član Vlade za nacionalnu sigurnost, ujedno i predsjednik Savjeta za koordinaciju obavještajnih službi, zajedno sa zamjenikom predsjednika tog Savjeta – a to je predstavnik Ureda predsjednika, to je gospodin Lozančić, obave razgovore tijekom vikenda… Oni su se usuglasili i o osobi i o formi kako da se to riješi. Dakle, ja sam, što se nas tiče, dopis potpisao i – s obzirom da od sutra gospodin Kinder više nije prva osoba VSOA-e – imamo rješenje sa željom, i sad to ponavljam još jednom, da se usuglasi novi čelnik VSOA-e…“.

Pritom, naglasio je Plenković, Vlada ne odustaje od brigadnog generala Mije Validžića kao svog kandidata za ravnatelja VSOA-e pri čemu, rekao je premijer, treba imati na umu da se radi o jednom izuzetnom kvalitetnom kandidatu kojeg je predložio ministar obrane u ime Vlade i premijera. Jednako tako, naglasio je Plenković, nigdje u Ustavu ne piše da se radi „usuglašavanja“ premijer i predsjednik moraju osobno sastati:

„Piše da se moramo usuglasiti. Mi se možemo usuglašavati sastankom, što nije realno. Nema  isprike – nema sastanka, tu se pozicija ne mijenja. Možemo se dogovarati pisanom komunikacijom, možemo se dogovarati putem naših suradnika. To nigdje nije definirano, Kao što se uvremenu dok je Milanović bio premijer s tadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović usuglašavao – znate tko? – njegov ministar obrane Kotromanović“.

No kako Kotromanović i Banožić definitivno nisu u istoj poziciji, nema nikakve šanse da aktualni ministar obrane bude sugovornik u Uredu predsjednika.

Ovlaštenjem brigadira Kujundžića kao otpravnika poslova privremeno je spriječena  kriza u VSOA-i, a tekući poslovi – uključujući isplatu plaća – nastavit će se obavljati još mjesec dana. No unutar tih mjesec dana Markov trg i Pantovčak trebali bi se usuglasiti o novom čelnom čovjeku Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, što će se – sudeći prema izjavama koje su proteklih dana padale i s premijerove i predsjednikove strane – teško dogoditi. Time će nova kriza u VSOA-i nastati usred Vladinog kolektivnog godišnjeg odmora, početkom kolovoza.

Predsjednik RH Zoran Milanović večeras se obratio hrvatskoj javnosti kako bi reagirao na današnje izjave premijera Andreja Plenkovića o Vladinom načinu premošćivanja problema sa čelnim čovjekom Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Kao što smo već pisali na portalu Obris.org, premijer Plenković je najavio kako Vlada ima “pripremljen način kako da se ovlasti jednu osobu u sustavu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije koja bi obavljala one poslove koje sukladno zakonu može obavljati dok se ne postigne dogovor o čelniku VSOA-e“. Već smo ranije konstatirali da je to nametanje gotovog rješenja po sistemu “take-it-or-leave-it“, te da to direktno isključuje predsjednika Republike od konzumiranja njegovih ustavnih ovlasti.

Večeras je o tome govorio i predsjednik Zoran Milanović, a njegovo obraćanje hrvatskoj javnosti i posebno hrvatskim časnicima prenosimo u cijelosti.

“Budući da me hrvatski Ustav, kojemu sam prisegnuo, obvezuje da brinem za redovno i usklađeno djelovanje, kao i za stabilnost državne vlasti, odlučio sam upozoriti hrvatsku javnost na ozbiljnu prijetnju ustavno-pravnom i demokratskom poretku koju sprema Vlada Andreja Plenkovića. Jučer sam obaviješten kako Vlada mimo Ustava namjerava Vojno sigurnosno-obavještajnu agenciju staviti pod izravno upravljanje Ministarstva obrane. Umjesto poštivanja ustavne procedure za imenovanje ravnatelja Vojne agencije, i suprotno ustaljenoj demokratskoj praksi, Vlada je pripremila neustavno rješenje prema kojem bi privremenog čelnika Agencije postavljao i razrješavao ministar obrane. Želim biti jasan – to je politički udar Andreja Plenkovića na ustavni poredak i demokraciju, koji Hrvatsku vraća u doba kada su obavještajne službe bile pod izravnom kontrolom vladajuće stranke. HDZ-ova Vlada sada želi ponovno stranačku kontrolu nad Vojnom sigurnosno-obavještajnom agencijom koja bi u tom slučaju bila posve izuzeta od demokratskog i civilnog nadzora. Kao Predsjednik Republike i ujedno Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, pozivam Vladu da to ne čini jer ću biti prisiljen reagirati u skladu sa svojim ovlastima!

Pozivao sam ranije, a i danas sam pozvao predsjednika Vlade da razgovaramo i dogovorimo kandidata za novog ravnatelja Agencije. On mora biti imenovan kako je predviđeno hrvatskim Ustavom – usuglašavanjem predsjednika Republike i predsjednika Vlade, uz prethodno mišljenje Hrvatskog sabora. Sve izvan te ustavne procedure predstavlja političko nasilje koje ugrožava demokratski poredak u zemlji. Podsjećam: jedan od temelja moderne hrvatske republike bilo je stavljanje obavještajno-sigurnosnog sustava pod demokratsku kontrolu. Učinjeno je to na način da je civilna obavještajna služba izdvojena iz Ministarstva unutarnjih poslova, a vojna iz Ministarstva obrane. Obje službe stavljene su pod civilni nadzor i upravljanje predsjednika Republike i predsjednika Vlade, dvojice dužnosnika s najvećim demokratskim izbornim legitimitetom. Tako je, u najvećoj mjeri, suzbijena politizacija obavještajnih službi i onemogućena zlouporaba službi od strane političkih stranaka na vlasti.

Iako sam računao da će kod predsjednika Vlade prevladati razum i odgovornost prema državi, nakon današnjeg njegovog istupa bojim se kako on već dugo planira stranački udar na Vojnu agenciju.

Kao što je poznato, ja sam predsjedniku Vlade predložio razrješenje sadašnjeg ravnatelja Agencije još u rujnu prošle godine. Učinio sam to nakon što sam dobio rezultate izvanrednog nadzora Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost koji je potvrdio sumnje o nezakonitosti u radu te Agencije. I predsjednik Vlade, jedini osim mene, dobio je isti nalaz, ali nije prihvatio moju inicijativu da razriješimo ravnatelja. Predsjednik Vlade odbijao je svaki razgovor o novom ravnatelju i do dan danas nije smatrao potrebnim usuglasiti se o imenu novog ravnatelja Agencije, iako je to dužan po Ustavu. Umjesto usuglašavanja, svjedočili smo ucjeni predsjednika Vlade koji je – preko ministra obrane – samostalno predložio kandidata i traži od mene da ga prihvatim.

Nema kandidata za ravnatelja Agencije dok se predsjednici Republike i Vlade ne usuglase! To moraju znati i svi časnici koji imaju ili će imati ambiciju obavljati taj posao!

Uvjeren sam da su hrvatski vojnici časni i odgovorni ljudi koji svoje dužnosti obavljaju profesionalno i zakonito, te da neće sudjelovati u nasrtajima Vlade na ustavni poredak. Ipak, dužnost mi je upozoriti da ću poduzeti sve mjere iz nadležnosti Vrhovnog zapovjednika prema vojnim osobama koje bi pristale sudjelovati u podčinjavanju Vojne agencije pod politički nadzor i upravljanje bilo koje političke stranke! A predsjednika Vlade pozivam da zaustavi politizaciju vojske i Vojne agencije koju očito planira provesti kroz Ministarstvo obrane.

Uspije li Vlada u svojoj namjeri da stavi pod stranačku kontrolu jednu od sigurnosnih agencija, isti model prijeti i drugim institucijama koje su još uvijek pod demokratskom kontrolom. Sada već kontinuirani postupci i djelovanje predsjednika Vlade ukazuju da se radi o planu preuzimanja stranačke kontrole nad svim institucijama države. I ne samo nad institucijama. Već su pokoreni ili se pokoravaju i strateški gospodarski subjekti, poput Hrvatske elektroprivrede, kako bi se kontrolirali tokovi novca. Sumnjiva i evidentna preprodaja plina – koja je danima bez ikakvog suvislog objašnjenja iz Vlade – upozorava kako se sve može prikriti bez sankcija ako državnim institucijama upravlja jedan čovjek, i ako se propisi donose tek da se provede njegova volja ili sakriju njegovi propusti, kao u ovom slučaju.

Hrvatska javnost dovoljno je zrela da prepozna opasnosti koje prijete od takvih postupaka, ali smatrao sam svojom patriotskom obvezom i dužnošću i na ovaj način upozoriti na to“.

Na tvrdnje predsjednika RH Zorana Milanovića izrečene na press-konferenciji održanoj u utorak, 4. srpnja, danas je odgovorio premijer Andrej Plenković. Iako su mediji pozvani kako bi, prije svega, čuli stajalište premijera o mega-aferi vezanoj uz HEP-ove kupovine te prodaje plina, Plenkoviću je bilo puno draže govoriti o sukobu sa Zoranom Milanovićem koji se doduše itekako održava na obrambenu i vanjskopolitičku sferu. Tako je Plenković najavio privremeno rješenje za Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju, o kojem se razgovaralo na jučerašnjem sastanku Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija.

„Budući  da mandat generalu Kinderu ističe za nekoliko dana, mi smo već pripremili – a o tome je informiran njegov savjetnik za pitanja sigurnosti i obrane g. Lozančić, to mu je jučer prenio potpredsjednik Vlade nadležan za nacionalnu sigurnost – pripremili način kako da se ovlasti jednu osobu u sustavu Vojne sigurnosne-obavještajne agencije koja bi obavljala one poslove koje sukladno zakonu može obavljati dok se ne postigne dogovor o čelniku VSOA-e“,

rekao  je danas premijer Plenković, sugerirajući da tu nema puno (ili uopće) mjesta za razgovor o rješenju koje je Vlada već pripremila.

Premijer Plenković ponovno se osvrnuo na Vladinog kandidata za mjesto ravnatelja VSOA-e, generala Miju Validžića, za kojeg je Milanović eksplicitno rekao da ne može proći jer je, među ostalim, tek nedavno popunio upražnjeno mjesto ravnatelja Obavještajne uprave pri GS OS RH:

„Riječ je o hrvatskom časniku, pripadniku Antiterorističke jedinice Lučko, pripadniku Hrvatske vojske, policije ranije, koji je bio i zapovjednik Gardijske oklopne moder… motorizirane brigade. Čovjek sa svim referencama da obavlja posao čelnog čovjeka VSOA-e. Mi smo jučer čuli da  je Vlada nekoga – misli na Validžića – bacila preko plota. Smo dobro čuli?! Dakle, Predsjednik Republike koji za sebe voli govoriti da je Vrhovni zapovjednik kaže za čovjeka kojeg je on nedavno potpisao da bude prvi čovjek Obavještajne uprave u Glavnom stožeru Hrvatske vojske da smo mi njega bacili preko plota. E vidite, za razliku od njega, mi poštujemo proceduru, poštujemo zakon, poštujemo Ustav“,

naglasio je premijer, navodeći potom primjer predsjednikovog „silovanja Ustava“ prilikom pokušaja da prof. Zlatu Đurđević nametne za predsjednicu Vrhovnog suda. Upravo suprotno, rekao je premijer Plenković, Vlada je sukladno zakonu predložila kompetentnu osobu za šefa VSOA-e, agencije koja je „by-th-way, dio Ministarstva obrane“, a ne „neka posebna agencija van sustava Ministarstva obrane“, naglasio je Plenković. No upražnjeno čelno mjesto VSOA-e je samo jedno u nizu onih za koja je ministar obrane predložio kandidate, a Predsjednik RH nije prihvatio (i opet bez primjedbi ili razgovora) samo potpisao imenovanja, rekao je Plenković te potom počeo nabrajati:

General Krešo Tuškan, nesuđeni direktor GS OS RH

„Mijo Validžić, brigadni general – 5 mjeseci prijedlog stoji. Krešo Tuškan, general-bojnik, prijedlog za direktora Glavnoga stožera Oružanih snaga – prijedlog stoji. Slaven Zdilar – prijedlog za zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta – prijedlog stoji. Ante Tolić za predstavnika vojnoga Hrvatske pri NATO-u – prijedlog stoji. Milan Blažević – prijedlog za zapovjednika Obalne straže – prijedlog stoji, vjerojatno već više od 2 godine“.

Slično je i s prijedlozima MVEP-a za veleposlanička mjesta, tvrdi premijer Plenković, jer je Milanović tražio podjelu „fifty-fifty“, što je bilo suprotno dotadašnjoj praksi.

Sve to je došlo nakon poziva premijeru Plenkoviću da se hitno nađu, kojeg je jutros predsjednik Milanović još jednom uputio i javno objavio.

„Poštovani predsjedniče Vlade, Kao što Vam je poznato, 10. srpnja 2023. godine istječe mandat ravnatelja u ostavci Vojne sigurnosno-obavještajne agencije generala Ivice Kindera. Budući da nas dvojica još uvijek nismo dogovorili i usuglasili kandidata za novog ravnatelja VSOA-e, pozivam Vas da se žurno sastanemo, razgovaramo i usuglasimo kandidata za ravnatelja VSOA-e, kao što je to propisano Ustavom i zakonom te u skladu s ustaljenom praksom kod svih dosadašnjih imenovanja čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija. Ujedno smatram kako se problemi kojima je ta agencija opterećena niz godina ne mogu riješiti samo imenovanjem novog ravnatelja VSOA-e. Tim više je potreban naš sastanak kako bismo – kao jedini Ustavom i zakonom za to ovlašteni – raspravili i usuglasili smjernice za sistemske promjene u funkcioniranju te agencije u budućnosti. S obzirom na važnost i žurnost teme, predlažem Vam sastanak već tijekom današnjeg dana“.

Premijer Plenković pred medijima  i javnosti iznio je svoj osnovni uvjet za održavanje takvog sastanka na vrhu:

„Da bi se došlo u poziciju da se razgovara onda se mora napraviti tako fina, kulturna, javna isprika meni, ministrima, Vladi, HDZ-u i hrvatskoj javnosti za uništavanje političke kulture i komunikacije u Hrvatskoj u protekle 3 godine do mjere gdje, ponavljam, njegov obrazac ponašanja – pratite Sabor – postaje nešto što je prihvatljivo“.

Ili u jednoj od više navedenih osobnih interpretacija premijera to bi trebalo zvučati:

„Sorry stari, pretjerao sam. Nisam htio, nemoj moooolim te, uzimat to za ozbiljno, znaš kakav sam ja! E da to čujemo – može. Al dok toga nema, nema sastanka!“.

Nakon što premijer, Vlada ili Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, ili tko već donese takvu unaprijed pripremljenu odluku o v.d. ravnatelja VSOA-e, premijer Plenković tvrdi kako „neće biti ugrožena nacionalna sigurnost, neće propast VSOA, neće propast diplomacija, neće propasti niti sustav niti Ustav!“.

Klimatske promjene kao sigurnosna prijetnja uključene su u strateške dokumente nacionalne sigurnosti i obrane mnogih zemalja, uključujući i predvodnike u tom trendu – SAD, Ujedinjenu Kraljevinu, Francusku i Njemačku, dok je Turska ovu vrstu prijetnje uvrstila u zasebni dokument pod nazivom „Strategija klimatskih promjena“. I Republika Hrvatska je klimatske promjene i s njima povezane prijetnje prepoznala, te uvrstila u svoj strateški dokument „Strategija nacionalne sigurnosti” (NN 73/17 od 26. srpnja 2017.), usvojen u Hrvatskome saboru 14. srpnja 2017., po prvi put nakon davne 2002. godine.

Klimatske promjene se u „Strategiji nacionalne sigurnosti“ iz srpnja 2017. spominju ukupno 4 puta. Opisujući u 3. pasusu „Sigurnosno okružje“ na globalnoj razini, u Strategiji se navodi:

„Povezan i međuovisan svijet nudi brojne prilike za postizanje dobrobiti i sigurnosti, ali istodobno postaje sve složeniji i nesigurniji, izložen brzim promjenama i novim izazovima. Tomu pridonose i trendovi povezani s klimatskim promjenama, demografskim kretanjima i migracijama stanovništva, razvojem novih tehnologija i globalizacijom gospodarstva, kao i sve važnijom ulogom interneta u kreiranju društvenih i sigurnosnih procesa“.

U istom pasusu, samo koju rečenicu niže, klimatske promjene se prepoznaju kao prijetnja zdravlju stanovništva: „Pojavom novih virusa i bakterija otpornih na lijekove povećavaju se prijetnje zdravlju stanovništva, čemu pogoduju klimatske promjene, onečišćenje okoliša, porast svih oblika međunarodnog prometa i masovne migracije stanovništva“. Kada je u pitanju Europa i europsko susjedstvo, klimatske promjene jedan su od uzroka migracija i time povezanog sigurnosnog izazova za europska društva: „Migracije su posljedica brojnih čimbenika, poput ratnih sukoba, slabih država, siromaštva, nezaposlenosti i klimatskih promjena, zbog čega se očekuje da će se priljev migranata prema Europi dugoročno nastaviti“. Više od jedne rečenica klimatskim je promjenama posvećeno u odjeljku pod naslovom „Sigurnosne prijetnje, rizici i izazovi za Republiku Hrvatsku“ – tu se kao sigurnosni izazovi, među ostalim, navode neriješena pitanja o razgraničenju, teroristička i ekstremistička djelovanja, korupcija u javnom sektoru, organizirani kriminal, ranjivost nacionalnog gospodarstva iz vanjskih sfera, negativna demografska struktura i depopulacija, te klimatske promjene. Ujedno je ovdje i definirano što se pod tim pojmom podrazumijeva:

„Klimatske promjene se u Republici Hrvatskoj očituju kao ekstremne vrućine, suše i oborine. Jadransko more osjetljivo je na klimatske promjene, a već se uočavaju promjene u jadranskoj flori i fauni. Dugoročno će klimatske promjene utjecati na podizanje razine mora, pojavu dugotrajnih suša te smanjenje izvora pitke vode. Ovakvi uvjeti izravno će utjecati na zdravlje građana, uz pojave bolesti koje nisu tipične za hrvatsko podneblje. Gospodarske grane, poput turizma, poljoprivrede, ribarstva i energetike, osjetit će izravne posljedice klimatskih promjena“,

stoji u Strategiji nacionalne sigurnosti RH.

Klimatske promjene kao jednu od najvećih budućih (ali i sadašnjih) sigurnosnih prijetnji vidi i potpredsjednik Vlade te ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Otvarajući Hrvatske dane sigurnosti u rujnu 2021., Božinović je rekao:

„Rezultat klimatskih promjena su vremenski ekstremi poput ovogodišnjih megapožara, razornih poplava ili tornada u Europi,  što dugoročno uzrokuje geografske promjene poput nepovratnog rasta razine mora ili širenje pustinja. Stoga je očekivan znatan rast migracija stanovništva, pa će se i zaštita granica morati tome prilagoditi“.

Tada još uvijek u očekivanju odluke o ulasku Hrvatske u Schengen, Božinović je naglasio da Lijepa naša „vrlo uspješno, zakonito i odgovorno štiti ne samo vlastitu granicu nego i granicu Europske unije“, te je potpuno spremna „na moguće poremećaje na migrantskim rutama zbog situacije u Afganistanu“:

Dvor Božinović na Hrvatskim danima sigurnosti u Opatiji

„Hrvatska granična policija stalno provodi niz aktivnosti s ciljem podizanja razine tehničke opremljenosti, obučenosti i izgrađenosti kapaciteta za neometan i kvalitetan nadzor granice i suvereno vlada izazovom krijumčarenja ljudi povezanim s nezakonitim migracijama“,

naglasio je Božinović, zaključivši kako se sigurnosnim prijetnjama može pristupati samo ujedinjenim djelovanjem na nacionalnoj, međunarodnoj i globalnoj razini.

Čini se da su migracije kao posljedica klimatskih promjena jedno od temeljnih pitanja koja muče kreatore hrvatskih javnih politika. Upravo se one posebno spominju u „Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu“, koju je Hrvatski sabor donio 7. travnja 2020. godine – dokumentu koji postavlja temeljni okvir za koordinirano djelovanje kako bi se Hrvatsku učinilo otpornom na klimatske promjene kroz (1) smanjenje ranjivosti prirode i društva na negativne utjecaje klimatskih promjena, (2) povećanje sposobnosti oporavka od učinaka klimatskih promjena i (3) iskorištavanje potencijalnih pozitivnih učinaka. U spomenutoj se Strategiji izričito kaže:

„Klimatske promjene su prepoznate i kao ‘sigurnosna prijetnja, rizik i izazov za Republiku Hrvatsku’ stoga Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, br. 73/17.) predviđa djelovanje u pravcu jačanja otpornosti na klimatske promjene i smanjenja rizika. Zbog ugroze sigurnosti pojavio se i problem migracija ljudi, pa je tako na globalnoj razini uveden pojam klimatski migranti, koji opisuje one ljude koji su zbog negativnih učinaka klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda prisiljeni preseliti se unutar države ili migrirati u druge države. Ova posljedica pokazuje kako klimatske promjene zbog negativnog utjecaja na prirodne ekosustave utječe neizravno i na cjelokupno društvo te ga destabilizira. Potrebno je naglasiti kako su klimatske promjene često samo jedan od uzroka trajne migracije. Ona je istodobno posljedica i loše lokalne infrastrukture, nedostatka prilagodbe na prirodnu klimatsku varijabilnost i narušenog funkcioniranja društva zbog socioekonomskih razloga“.

Hoće li Split imati više gostiju u prosincu nego u srpnju?

Hrvatska se po pitanju prepoznavanje sigurnosnih prijetnji izazvanih klimatskim promjenama na formalnoj razini ne razlikuje puno od brojnih drugih država. Načelno se prepoznaje smanjena količina oborina koja dovodi do smanjene proizvodnje električne energije u hidroelektranama, ali i povećanje potrošnje električne energije za razne uređaje za hlađenje tijekom vrućina. Visoke temperature dovest će i do smanjenja turističke potražnje u ljetnim mjesecima, što se već počelo događati, pa su brojni turistički radnici primijetili pad interesa za ljetovanje u Hrvatskoj u jeku turističke sezone (srpanj i kolovoz) posebno kod gostiju iz sjevernijih krajeva Europe (sjever Njemačke i skandinavske zemlje). Tu se kao poseban izazov navodi neprilagođenost turističke ponude projiciranim klimatskim promjenama, no očekivati da će Hrvatska po uzoru na neke arapske zemlje uvesti klimatizirane hodnike ili tunele više je nego nerealno. Ekstremni vremenski uvjeti već sada dovode do povećanog broja požara u priobalju, kao i do učestalih suša i poplava u gotovo svim dijelovima Hrvatske, a može se očekivati i da će sve to u konačnici utjecati i na sigurnost proizvodnje (te opskrbe) vodom i hranom.

Ekstremne temperature, ali i njihove drastične promjene, utječu i na povećanje smrtnosti, što se počelo bilježiti i u Hrvatskoj, jednako kod mlađe i kod starije populacije. U Izvješću o gospodarskoj šteti uzrokovanoj vremenskim i klimatskim ekstremnim događajima u razdoblju 1980.-2020. godine, koji je sastavila Europska agencija za okoliš, navodi se da su tijekom promatranog razdoblja u nas zabilježena 896 smrtna slučaja uvjetovana vremenskim ekstremima – što je iznad prosjeka EU i svrstava Hrvatsku na 12 mjesto u EU. Ujedno, u Republici Hrvatskoj procijenjena gospodarska šteta od klimatskih promjena u razdoblju od 1980. do 2020. iznosila je 2 milijarde i 860 milijuna eura. To je ekvivalent od 71,5  milijuna eura godišnje, dok je u razdoblju od 1980. do 2013. ta ista vrijednost iznosila prosječno oko 68 milijuna eura godišnje. Dakle, kako se klima na očigled mijenja, tako rastu i s tim fenomenom povezane štete na godišnjoj razini. U usporedbi s ostalim EU-27 zemljama Hrvatska se nalazi na 14. mjestu po prijavljenim štetama uslijed ekstremnih klimatskih događaja po glavi stanovnika, dok je osiguranjem bilo pokriveno manje od 3% gospodarskih gubitaka. Naravno, to znači da većinu šteta u konačnici pokriva država i sami građani – gdje je jasno kuda taj trend ide. Dakle, za dugoročnu održivost ukupnog nacionalnog gospodarstva pokazuje se bitnim pojačano krenuti i s raznim preventivnim aktivnostima, umjesto čistog bilježenja i pokrivanja troškova „post festum“.

Premijer Plenković je gostujući u Makarskoj u subotu, 4. veljače, najavio da će Vlada, Sabor i HDZ baviti s trima temama budućnosti jer su to „prioriteti razvoja za ovo desetljeće“. Prva tema će biti energetika i klimatske promjene: glavna tema budućnosti planeta i kontinenta i Hrvatske, kazao je Plenković, dodavši da ta tema određuje sve i glavna je globalna tema. Druga je tema digitalna transformacija, a treća i  najvažnija tema opstanka hrvatskog naroda bit će demografska revitalizacija. No smatrajući da su klimatske promjene „tema budućnosti“, Vlada pokazuje da već kasni ne samo u preventivi, nego i u samom sagledavanju stanja (te aktivnoj borbi) po pitanju jednog od ključnih problema današnjice.

* „Sadržaj nastao u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Europske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske i ne odražava nužno stavove Europske unije“.

Ruski propagandni filmići proteklih su mjeseci uvjeravali prije svega Europljane kako ih čeka surova zima, u kojoj će se lediti plinovodi u kojima već dugo nema ruskoga plina, a u domovima milijuna Europljana visjet će sige i cirkulirati ledeni zrak. No umjesto surove zime, Europljane je pogodilo proljeće – prosinac 2022. proglašen je 7. najtoplijim prosincem od kada se provode mjerenja temperature, a cijela kalendarska godina 5. najtoplija u povijesti mjerenja. Ni prvi mjesec nove 2023. nije promijenio ovaj trend – čak 8 zemalja u Europi zabilježilo je najvišu temperaturu ikad izmjerenu na prvi dan nove godine – Varšava sa zabilježenih 18.9 Celzijusa (temperatura koja se u tom gradu inače mjeri u svibnju ili rujnu) je apsolutni rekorder novogodišnjih najtoplijih gradova. No tijekom mjeseca siječnja zabilježene su i ekstremnije temperature – Bilbao u sjevernoj Španjolskoj dosegnuo je ljetnih 25.1 Cezijusa, glavni grad Lichtensteina Vaduz – 20 stupnjeva, a Javornik u Češkoj – 19.6 stupnjeva Celzijusa. Aktivni promatrači rata u Ukrajini ovim su se temperaturama prilično razveselili, dodatno podgrijani činjenicom da je istodobno upravo Moskvu, simbol ruskog centra agresije, zahvatio polarni val koji je temperature spuštao do čak minus 30.

Vremenska anomalija u Europi, 6. siječnja 2023. godine

Prema podacima Europske komisije, prosječna europska temperaturna odstupanja su općenito veća i varijabilnija od globalnih. Prosječna europska temperatura za prosinac 2022. bila je 0.89 stupnjeva Celzijusa veća od prosjeka za razdoblje od 1991.-2020. Prema nacionalnim podacima, 2022. bila je do sada najtoplija godina u povijesti mjerenja u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, ali i na sjeveru Europe, uključujući Njemačku, Irsku i Veliku Britaniju. Svijest o klimatskim promjenama kao egzistencijalnoj prijetnji postala je dio političkih agendi ne samo brojnih međunarodnih organizacija, već i političkih aktera kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Sve se češće upozorava da bi klimatske promjene mogle postati vodeći uzrok globalnih, ali i nacionalnih sigurnosnih prijetnji. Još 2010. Godine američko Ministarstvo obrane uključilo je klimatske promjene među sigurnosne prijetnje, objašnjavajući kako je prirodno i normalno da „vojska igra važnu ulogu u sučeljavanju sa svim vrstama prijetnjo, pa tako i onim klimatskim“, a Središnja obavještajna agencija (CIA) osnovala je Centar za istraživanje klimatskih promjena. Pentagon je tada bio iznimno zabrinut zbog topljenja ledene mase Himalaje, jer bi prema njihovim proigranim scenarijima voda s himalajskih ledenjaka poplavila nizinska područja i ugrozila desetke milijuna ljudi u nizinama Bangladeša, što bi izazvalo masovne migracije, a moguće i sukobe većeg ili manjeg intenziteta.

U studenom 2021. 26. po redu UN-ova konferencija o klimatskim promjenama (COP26) rezultirala je dokumentom pod nazivom „Nova klima za mir“ (A New Climate for Peace: Taking Action on Climate and Fragility Risks). U njoj se rizici od klimatske osjetljivosti dijele u sedam skupina: (1) lokalna konkurencija resursa, (2) nesigurnost sredstava za život i migracije, (3) ekstremni vremenski događaji i katastrofe, (4) nestabilne cijene hrane i opskrba, (5) prekogranično upravljanje vodama, (6) porast razine mora i degradacija obale, te (7) neželjeni učinci politike klimatskih promjena. Primjetno je kako sve ove prijetnje idu „ruku pod ruku“, pri čemu jedna pokreće drugu, ili je „samo“ dodatno pogoršava.

Etiopijska brana u izgradnji

Još ne tako davno smatralo se da su klimatske promjene i njihov utjecaj na sigurnost rezervirani samo za afrički kontinent, gdje se u realnom vremenu mogao promatrati učinak klimatskih promjena na stanovništvo, kojem glad ili poplava doslovce uzmu život. Na istom tom kontinentu mogu se promatrati i sigurnosne implikacije klimatskih promjena, jer se vode ozbiljni oružani sukobi zbog oskudnih resursa. Prema bivšem glavnom tajniku UN-a, Ban Ki-moonu, sukob u sudanskom Darfuru započeo je kao „ekološka kriza, proizašla barem djelomično iz klimatskih promjena“. Ujedno, nesigurnost opskrbe vodom (i električnom energijom) u narednim bi godinama mogla postati izvorom vrlo ozbiljnog sukoba između Etiopije, Egipta i Sudana. Etiopija na Plavom Nilu gradi kontroverznu Veliku etiopsku renesansnu branu (GERD), vrijednu 4,2 milijarde USD, uz tvrdnju kako je ona neophodna za razvoj Etiopije i preživljavanje više od 110 milijuna ljudi. No Egipat i Sudan, zemlje kojima je Nil također izvor života, strahuju da će brana izazvati nestašicu vode – kako pitke vode, tako i vode neophodne za poljoprivredu i proizvodnju hrane. Ovaj se spor trenutno pokušava riješiti pregovorima pod okriljem Afričke unije, no pesimističniji analitičari predviđaju da dogovora neće biti, ali će zato biti više ili manje ozbiljnih sukoba između te tri afričke države. Tim više što je odnos Etiopije i Sudana dodatno pogoršan teritorijalnim sukobom oko plodne pogranične regije al-Fashaga, koju obrađuju etiopski poljoprivrednici, a Sudan na nju polaže pravo.

Uz Afriku, drugo najugroženije područje je ono u južnoj Aziji, gdje poplave i podizanja razine mora prijete iznimno naseljenim obalnim područjima Pakistana, Indije i Bangladeša, dok se procjenjuje da će upravo to područje biti izvor novih masovnih migracija. Bangladeš je već sada među 5 zemalja najviše pogođenih raseljavanjem zbog klimatskih promjena, zajedno s Afganistanom, Filipinima, Haitijem i Senegalom. Prema UN-ovim podacima, 2020. je čak 30 milijuna ljudi otišlo u izbjeglištvo zbog klimatskih promjena. Čak 6 od 10 UN-ovih mirovnih misija trenutno djeluje u zemljama koje su najgore pogođene klimatskim promjenama, a u nekima od njih svoju zadaću obavljaju i pripadnici OS RH. Poprilična je to razlika prema migrantskoj krizi koja je Hrvatsku pogodila krajem 2015. godine, kada se na nacionalnim granicama bilježilo 50,24 posto državljana Sirije, 29,82% državljana Afganistana, 12,78% državljana Iraka, 3,23% državljana Irana, 1,58% državljana Pakistana, te 2,35% ostalih državljanstava.

Oštećenja podmorskih plinovoda “North stream” 1 i 2

Sigurnosni rizici zbog klimatskih promjena ugrožavaju i Europu – porast razine mora mogao bi u potpunosti potopiti Nizozemsku, ali i dijelove Velike Britanije i Njemačke. No zahvaljujući još uvijek prevladavajućem tradicionalnom  shvaćanju sigurnosti, koje se uglavnom vrti oko nasilnih sukoba i rješavanje vojnih pitanja – gubi se vrijeme na akademske rasprave o odnosu klimatskih promjena i sigurnosnih rizika. Štoviše, pogleda li se aktualni rat u Ukrajini, čini se da je borba protiv klimatskih promjena kompletno stavljena „na čekanje“. Najbolji primjer za to je Njemačka – koja je zbog ruske agresije na Ukrajinu i oštećenja plinovoda Sjeverni tok 1 i 2 bila među prvima koja se morala okrenuti izvorima energijom bitno različitim od svih nacionalnih planova. Njemačka je do kraja prošle godine namjeravala isključiti svoje posljednje nuklearne elektrane, a do 2038. u potpunosti napustiti korištenje ugljena i proširiti korištenje obnovljivih izvora energije. „Dođe li do smanjenja ili obustave isporuka ruskog plina, jedina mogućnost je ubrzanje izgradnje elektrana na sunce i vjetar“, najavljivala je samo par dana prije početka rata u Ukrajini državna tajnica u njemačkom Ministarstvu gospodarstva Franziska Brantner iz Zelenih.

Njemački kancelar Olaf Scholz pušta u rad LNG terminal za ukapljeni plin

No, u svega nekoliko mjeseci Rusi su najprije smanjili, a onda i potpuno obustavili isporuku plina prema Njemačkoj, a umjesto elektrana na sunce i vjetar Njemačka je ubrzala jedino izgradnju LNG terminala za ukapljeni plin. Sredinom siječnja ove godine u pogon je pušten i drugi od ukupno 5 planiranih LNG terminala, dok se uskoro očekuje otvaranje još jednog. Do kraja ove godine u rad bi  trebalo biti pušteno svih 5 LNG terminala, s uvoznim kapacitetom od više od 30 milijardi kubičnih metara plina. Kako bi se spriječila energetska kriza, kancelar Olaf Scholz odlučio je da 3 preostale nuklearne elektrane ostanu raditi preko zime pa sve do travnja ove godine, a njemačka ministrica okoliša Steffi Lemke obećala je da neće biti produljenja roka za ukidanje preostalih nuklearki. Jednako tako ni ugljen više nije tako loš – u kolovozu prošle godine u pogon je ponovno puštena prva već ugašena termoelektrana na ugljen – elektrana Mehrum u Donjoj Saskoj. Kako bi se postigla neovisnost od ruskog plina, savezna je vlada prošloga ljeta donijela zakon koji omogućava ponovno aktiviranje već ugašenih elektrana na ugljen i naftu, što će biti moguće do kraja ove godine.

I tako se došlo do zatvorenog kruga – rješavanje tradicionalne sigurnosne prijetnje dovodi do zanemarivanja rješavanja „novih“ sigurnosnih prijetnji, gdje je borba protiv klimatskih promjena silom prilika stavljena u drugi plan.

*“Sadržaj nastao u suradnji s Platformom za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske – CROSOL. Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Europske unije. Njegov sadržaj isključiva je odgovornost Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske i ne odražava nužno stavove Europske unije.”

Jučer je predsjednik Republike Zoran Milanović dao opširan jednosatni intervju za emisiju „Točka na tjedan“ televizije N1 u Zagrebu. U tom se razgovoru Milanović dotakao niza tema, pa tako i one s područja obrane i sigurnosti. Osim što je ponovno problematizirao zakonitost rada nacionalnog Stožera civilne zaštite, iz čega proizlazi niz problematičnih odluka donošenih tijekom proteklih mjeseci, Milanović je na sličan način u pitanje doveo i razinu odgovornosti povodom odluka čije se donošenje od njega očekuje temeljem predsjedničkih ovlasti na području obrane i sigurnosti.

„Predsjednik u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti, na kraju krajeva, donosi sve odluke. Odluke. Dakle, to se zove odluka. To je određena procedura. Ima tu puno više od protokola. Ima tu ustavnih dužnosti i obaveza koje su specificirane u Ustavu, a kasnije potpuno odvedene do apsurda zakonskim normama. Na primjer, predsjednik odgovara… piše i u prisezi… Predsjednik odgovara za teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Republike Hrvatske. Riječ ‘odgovara’ za mene u hrvatskom jeziku ima dosta teško i veliko značenje. Nigdje u Ustavu se ta riječ, vezano uz neku osobu, na takav način ne koristi. Dakle, drugim riječima, ako sam ja odgovoran – može me se suditi, smijeniti… Toga nema ni kod premijera, niti kod ministra obrane. Dakle, to su ozbiljne stvari, i moja teza je bila od početka – ili uskladite zakonodavnu stvarnost sa tim, ili promijenite Ustav, pa da predsjednik onda nema tu vrstu odgovornosti. Da nema tu vrstu odgovornosti – jer mene Ustav ozbiljno obvezuje na te stvari.

Ja ne odlučujem o tome koji će se avioni kupiti, i to je u redu. Pitat će me se, ali odlučit će Vlada. U kadrovskoj politici ja na kraju potpisujem i donosim sve odluke, posebno za najviše časnike, ali to je jedna procedura u kojoj me, na neki način, kontrolira ministar obrane. U redu. Jel’ to baš u skladu sa Ustavom? Jer ministar ne odgovara za to, ni na koji način. Odgovaram ja. Zato kažem, neću izazivat nikakve skandale, ali o tome moramo razmišljati. Hrvatski Ustav nije kompliciran. Dakle, hrvatski Ustav je pisan nedavno, i dosta je jasan, u najvećem broju… To nije američki Ustav, to nije nepisani britanski Ustav“.

Hrvatska ponovno od petka, 24. srpnja, ima ministra obrane, i to u liku donedavnog ministra državne imovine, slabo eksponiranog Marija Banožića. S njim će predsjednik Milanović u narednom razdoblju morati usko surađivati. Na pitanje može li ministar obrane biti osoba koja nema nikakvo iskustvo u sektoru, i uz to je vrlo mlad političar, Milanović je odgovorio da u samom sektoru ministar i ne mora imati direktnog iskustva. „To je stvar odabira premijera“, rekao je Milanović, osvrnuvši se pritom i na glasine kako će bivši ministar obrane Damir Krstičević postati premijerov savjetnik:

„Dakle, pitali ste za novog ministra obrane. Pa, surađivat ćemo. Mislim, zakon i Ustav… Zakon kaže što radi ministar obrane. Dakle, to je tehnička… i politička pomoć. Nije to samo tehnička uloga. To je politička dužnost. A premijer ima svoje razloge zašto ga je imenovao, i nadam se da njega neće dovesti u inferiornu poziciju, da bude ministar koji ni o čemu ne odlučuje, koji je preslab. Dakle, taj ministar mora biti relativno jak, i premijer mora imati stvarno povjerenja u njega, i surađivat prije svega sa njim. Ne? Tako sam ja funkcionirao sa ministrima. Dakle, ja nisam imao mrežu posebnih savjetnika kojima sam nadgledao ministre. Moj savjetnik za obranu je bio Ante Kotromanović. Gotovo! I on je imao… bio na čelu jednog mega-sustava, Ministarstva obrane. Isto je vrijedilo i za sigurnost. Dakle, nisam imao savjetnika za nacionalnu sigurnost. To ima predsjednik Republike, a premijeru to, po meni, ne treba. Ja sam imao savjetnika za vanjske poslove, jer to ti baš treba. To ti treba radi prirode posla“.

Prije odgovora o nabavi borbenih aviona u ovom mandatu Vlade, predsjednik Milanović najprije se osvrnuo na 22 milijarde eura koji su pripali Hrvatskoj u kombinaciji novog EU proračuna te kriznog korona-paketa Europske unije.

„Ovih 20 milijardi… Dakle, to je, naravno, za sedam godina sljedećih – deset, ajde, sedam plus tri. S time što je ova pomoć za kraće razdoblje. Dakle, Hrvatska će, kao i mnoge druge države, imat ogroman proračunski deficit, koji je nastao odjednom. Dakle, on je prije deset godina nastajao polako. Vlade su se zaduživale. Ja sam morao, kad sam otišao sa čela Vlade, slušati jedno dvije godine – dok se nisam vratio u kampanji – kako je moja Vlada zadužila državu na 85 posto javnog duga, a bilo je 40 posto na početku – što je naravno laž – bilo je 65 posto. Dakle, to sam ja preuzeo. Evo, što vam govorim…

Dakle, iz ovog novca, koji se tu pojavljuje, mi ne možemo rješavati svoje proračunske probleme. Dakle, mi ćemo imati rupčagu u proračunu. A iz proračuna se financiraju sve one potrebe, koje se i u ovom razdoblju pokazuju kao vitalne solidarne potrebe jedne zajednice. Njih nećete financirati iz Bruxellesa. Bruxelles daje novac za razvoj, za projekte, za mostove, za svašta-nešto, i tek iz toga treba generirati novu vrijednost, i kroz poreze i druge primitke vratiti novac u proračun. Slijedećih godinu i pol dana će biti jako teško, ne zato što se rast ne bi vratio u Hrvatsku – on će se sigurno počet vraćati, ili se neće vraćati ni u jednoj državi. Dakle, mi smo organski vezani s tim sustavom. Nego je problem u tome što ćemo mi imati problema u proračunu. Imat ćemo… Naprosto, falit će… nedostajat će novaca za plaće, i sve ovo… mirovine. Odnosno, negdje će se morat uzet. Negdje će se morat uzet“.

Za plaće i mirovine novaca će biti, ali ne i za neke stvari poput nove flote vojnih aviona: „Za to, sljedeće godine, ja sam uvjeren da neće biti“. No tu se predsjednik države brzo ispravio, napominjući da kada se govori o Vladinom četverogodišnjem mandatu –

„A, to vjerujem – jer sam optimist – da hoće. Jer Hrvatska je država koja si to, na ovoj razini, na kojoj govorimo, može priuštiti. Može si priuštiti“.

U prvoj polovici ove godine HRZ-u su se dogodile dvije teške nesreće sa smrtnim ishodima, a prije nekoliko je dana Nova TV izvijestila o kvaru oba helikoptera Mi-171Sh u NATO misiji na Kosovu. Za Milanovića kao vrhovnog zapovjednika OS RH tu nema ništa spornog, jer „avioni padaju“ i „avioni se kvare“, te je ponovno branio remont MiG-ova odrađen u Ukrajini kao jedini mogući posao remonta: „MIG-ovi lete. MiG-ovi itekako lete. Međutim, to ‘itekako’ će uskoro biti ‘nekako’, a onda će biti ‘nikako’ – zato što njihovi resursi u potpunosti ističu. I to je bio jedini način…“ Kasnije tijekom emisije Milanović se ponovno vratio na remont MiG-ova dovršen 2015. godine:

„Dakle, oni MiG-ovi su otišli u Ukrajinu. To je jedino mjesto gdje su mogli otići. Rumunjska nije dolazila u obzir. Nema trećeg mjesta, gdje bi nam to odradili za petnaestak milijuna dolara. To je jako mali novac… Da bi oni, da bi avioni mogli letjeti. I sad je gotovo. Za par godina… za par godina. Ista je stvar s helikopterima. Neki dan je netko objavio da se neki helikopter na Kosovu pokvario…“.

Uz ispravak voditeljice da se više njih pokvarilo, Milanović je rekao kako se kod njihovog remonta također nije imalo puno izbora:

„Mislim… Helikopteri su jako delikatni. Dakle, oni su konstantno nadzirani. To su… Dakle, točno se znaju intervali, znaju se resursi helikoptera. I sad bi trebao ja reći – a, to je zato što je bivša Vlada i bivša predsjednica, helikoptere koji nakon deset godina moraju na prvi remont… i to je prvi remont tog tipa ruskog helikoptera ikad… To je zadnja varijanta Mi-8, dakle, to je 17-stica… Međutim, što je? Nema drugog mjesta gdje se to može napraviti nego u Rusiji, jer smo to dobili od Rusa kao klirinški dug, prebijeni. Još smo morali i Amerikance… prethodna Vlada, obavijestiti, da nam ne raspale sankcije. Jer oni to tako stalno rade. Dakle, hoću reći, prethodna Vlada nije imala izbora. Samo vi niste nikad čuli od onih prije, da su to rekli i za moju Vladu“.

Na pitanje da li piloti riskiraju glavu svaki put kada lete u MiG-ovima, kao što je to volio reći bivši ministar Krstičević, Milanović je odgovorio: „Ne. Ja bih rekao da ne. I, gledajte, za to je odgovorno Ministarstvo, ali ja bi bio nitko i ništa kad bi rekao da je odgovorno Ministarstvo, a mene se ne tiče. Mene se to itekako tiče, i svjestan sam s kojim se problemima…“. O problemima redovito razgovara s načelnikom Glavnog stožera kao svojim vojnim savjetnikom, te se ostatkom vojnoga vrha, izjavio je predsjednik:

„Ja razgovaram s načelnikom Glavnog stožera i njegovim suradnicima non-stop. Dakle, ja sam vrhovni zapovjednik – ta osoba je prije svega odgovorna meni. Ali to ne znači da nije odgovorna i ministru, i premijeru, ako hoćete. I mi konstantno, dakle, te stvari problematiziramo. Tu su ljudi koje ja poznajem već dvadeset godina, a radili smo zajedno davnih dana, kada smo bili i mladi, i na puno… ili na nižim položajima. Nismo čak ni bili na tako niskim položajima… Tako da, to je jedna od lijepih stvari u ovom mom poslu i životu – da su i načelnik… ne samo on, i niz generala…“.

„Zadovoljni ste stanjem u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu?“, upitala je potom urednica i voditeljica Nataša Božić Šarić, na što je Milanović rezolutno odgovorio:

„Zadovoljan ću biti onog trena kad nabavimo nešto novo, a to novo mora biti u skladu s mogućnostima – a te mogućnosti nisu nula. Dakle, mi možemo… ne na način na koji je to rađeno… Ovo je bila jedna nesretna i nespretna epizoda, sa izraelskim avionima. To nije trebalo bit tako. Ne zato što su izraelski, nego zato što nisu američki. Ili… ili, postoji eventualno još jedna opcija… da se ne lažemo. Dakle, i Vlada neka ne fingira nikakve lažne natječaje, neka se ide… Imat će moju podršku, jer ja tu o novcu ne odlučujem. Ili neka se kaže – ne idemo u to“.

Time je predsjednik Zoran Milanović potvrdio da je ostao na istim pozicijama kao i tijekom predizborne kampanje, ili netom nakon inauguracije, kada se zalagao za nabavu američkih borbenih aviona, bez natječajnog oblika javne nabave, temeljem dogovora sa SAD-om kao hrvatskim glavnim strateškim partnerom.

Danas od 10 sati ujutro u Hrvatskom saboru traje predstavljanje nove Vlade i njenog programa. Iako su uvaženi zastupnici dobili Vladin četverogodišnji program rada i ciljeva samo pola sata prije početka današnje sjednice, nisu dobili stanku od sat vremena kako bi barem elementarno pročitali dokument, i to uz objašnjenje vladajućih kako je program Vlade više-manje isti kao i program s kojim je HDZ ušao u izbornu kampanju i s kojim je u konačnici dobio izbore. To je isti onaj program kojeg smo u analizi na portalu Obris.org ocijenili manjkavim po pitanju bilo kakvog koncepta razvoja sastavnica nacionalne sigurnosti i ocjene mogućih problema, a obilnim u nabrajanju postignuća u proteklom mandatu.

Mandatar i budući premijer Andrej Plenković jutros je predstavio „novi“ program u 30-minutnom izlaganju. Za razliku od nekih drugih tema i ciljeva koja si Vlada postavlja u narednom razdoblju, obrana i nacionalan sigurnost spomenuti su kroz samo dvije rečenice. Prva se ticala domovinske sigurnosti. „Nastavit ćemo graditi i snažan sustav domovinske sigurnosti, i jačati sve njegove sastavnice, a osobito civilnu zaštitu i vatrogastvo“, najavio je mandatar Plenković. Druga rečenica odnosila se na sektore obrane i unutarnjih poslova: „Nastavit ćemo jačati Hrvatsku vojsku kao jamac sigurnosti Hrvatske i oslonac saveznicima u NATO-u u sve nepredvidljivijem svijetu, kao i hrvatsku policiju radi što učinkovitije zaštite sigurnosti naših građana, ali i sigurnosti naših granica“. Ove dvije izjave sasvim sigurno treba gledati u kontekstu mandatareve žurbe da u kratkom vremenu iznese što je moguće više planova za naredno 4-godišnje razdoblje. Naime, u dokumentu koji je stigao saborskim zastupnicima na klupu, a koji se službeno zove „Program Vlade Republike Hrvatske 2020.-2024.“ ipak ima ponešto većeg spomena programa rada u obrani.

Na 11. stranici Programa, u Priritetu broj 5 – „Globalna prepoznatljivost“ kao cilj 5.1. „Učvršćivanje suvereniteta i njegovanje vrijednosti“ stoji tek obećanje: „Jačat će se Hrvatska vojska, kao jamac sigurnosti Hrvatske i oslonac saveznicima u NATO-u u sve nepredvidljivijem svijetu, kao i policija, radi što učinkovitije zaštite sigurnosti građana i granica“. To je, dakle, ista ona rečenica koju je mandatar Plenković izrekao u Saboru. Na 43. stranici programa nove Vlade stoje i dva pasusa koja se tiču policije i vojske. Prvi je pod nazivom „Jačanje hrvatske policije“, i u njemu stoji:

„Jačanjem Hrvatske policije podizat će se razinu unutarnje sigurnosti, borbe protiv kriminala i sigurnosti u prometu. Nastavit će s djelotvornom zaštitom granica i sprječavanjem ilegalnih migracija uz poštovanje europske pravne stečevine i međunarodnih normi te s pripremama za ulazak u Schengenski prostor tehničkim opremanjem vanjske granice i većom interoperabilnošću s europskim sigurnosnim informacijskim sustavima. Nabavit će se nove bespilotne letjelice velikog i srednjeg dometa za nadzor granice te kompjutersku opremu za analizu rizika na granici. Provodit će se tehničko opremanje vanjske granice i uz postojećih 20 stacionarnih i 18 mobilnih sustava, postaviti dodatnih 10 stacionarnih sustava na vanjsku granicu s BiH. Radi djelotvorne zaštite naših granica, u prve dvije godine mandata povećat će se broj stacionarnih sustava za nadzor granice za dodatnih 20 i tako doseći broj od ukupno 70 stacionarnih sustava. Nastavit će se sa zanavljanjem i modernizacijom druge tehničke i IT opreme te s provedbom sveobuhvatne međuresorne strategije za nadzor granice. Osigurat će se pokrivanje cijele granice telekomunikacijskom mrežom. Ostvarit će se interoperabilnost postojećih informacijskih sustava Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Ministarstva pravosuđa te ih dodatno osnažiti uvođenjem novih europskih informacijskih sustava, prije svega EES i ETIAS“.

Drugi pasus odnosi se na obranu, i nosi naziv „Snažnija Hrvatska vojska.“ U njemu se iznosi manje detalja nego u dijelu za MUP, ali se spominju projekti (1) „Bradley“, (2) „višenamjenski borbeni avion“, (3) „obalni ophodni brod“ i (4) „višenamjenski helikopter BH-UH 60M“. Točnije i konkretnije, u Vladinom programu za naredne 4 godine navodi se:

„Vlada će nastaviti s opremanjem i modernizacijom Hrvatske vojske. U prvih šest mjeseci završit će se započete kapitalne infrastrukturne projekte: Hrvatsko vojno učilište ‘Dr. Franjo Tuđman’ u Zagrebu, Vojarna ‘204. brigade Hrvatske vojske’ u Vukovaru i vojarna ‘Pukovnik Predrag Matanović’ u Petrinji. Do kraja 2021. dovršit će se opremanje Hrvatske vojske borbenim vozilima Bradley. U okviru opremanja Hrvatske vojske višenamjenskim borbenim avionom do kraja mandata odabrat će se tip aviona, potpisati ugovor, započeti s obukom pilota i tehničara i pripremom prateće infrastrukture. Provodit će se opremanje i modernizacija Hrvatske vojske uključujući opremanje obalnim ophodnim brodom i opremanje višenamjenskim helikopterom BH-UH 60M. Ulagat će se u hrvatskog vojnika kao središte i najveću vrijednost obrambenog sustava, uključujući stalnu briga za vojnika, dočasnika i časnika radi daljnjeg poboljšanja materijalnih prava te uvjeta života i rada“.

U odnosu na isto predstavljanje programa i ministara nove Vlade prije 4 godine, Plenković danas nije poimence predstavljao ministre, već je samo pobrojao kome će pripasti koji resor. Zato je Mario Banožić, kandidat koji bi za ministra obrane trebao biti izglasan sutra, 24. srpnja, ponovno prije sjednice Sabora odgovarao na novinarska pitanja o svojim prioritetima i kompetencijama za područlje obrane. Tako je Banožić rekao da će ga zanimati potrebe vojske te kako ih zadovoljiti u teškim trenucima, s obzirom da je proračun u tom resoru za ovu godinu manji za 530 milijuna kuna od prvotnih planova. Rekao je i da je u tijeku projekt u sklopu kojeg Ministarstvo obrane nabavlja četiri helikoptera, te da mu je želja privesti kraju nabavku helikoptera i završiti pitanje zatvaranja ponuda za avion: „Moja želja je tu priču završiti do kraja, pogotovo po pitanju nabavke helikoptera, završiti pitanje zatvaranja ponuda aviona, i ono što ću napraviti do kraja godine sigurno je Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga“, rekao je budući ministar obrane. Na kritike da ne pozna područje obrane te da nije bio u vojsci, Banožić je izjavio: „Ja gledam da se ministar obrane mora baviti financijskom i rashodovnom stranom“. Izgledno je da će se razočarati kada shvati čime se sve ministar obrane mora baviti.