Dok se već danima nabacuju izjave između službenog Zagreba i Beograda o kineskim raketama za MiG-29, jučer (nedjelja, 15. ožujka) Ministarstvo obrane RH pobrinulo se i za još jednu verbalnu gimnastiku u našem vlastitom dvorištu. Naime, u sklopu RTL-ovog priloga o tome tko je znao i što je učinio po pitanju srbijanske nabave raketa CM-400, citirana je izjava predsjednika RH Zorana Milanovića o tome kako Hrvatska nema nikakvog interesa napasti Srbiju, kako je u jednoj od svojih izjava implicirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

„Dakle, kako? S čim da napadnemo? Zašto? Prvi da napadnemo? Sa 17.000 vojnika od kojih nam je popunjeno 14.000?! Mi nemamo vojsku za to“,

rekao je Milanović.

Iako to nije prvi puta da Milanović govori o brojnom stanju i nepopunjenosti OS RH, ta je izjava jako naljutila nekoga u MORH-u i Vladi, koji je jučer preko RTL-a poručio da je „izdaja što je Milanović otkrio podatak o broju vojnika koji Hrvatskoj nedostaju“.

Danas je iz Ureda predsjednika stiglo oštro priopćenje u kojem, među ostalim, piše:

„Svoju optužbu MORH objavljuje neslužbeno, vjerojatno preko svojih službenika kojima je oduzet certifikat sigurnosne provjere. Ured Predsjednika Republike stoga je odlučio službeno obavijestiti MORH kako su podaci o broju pripadnika OS RH javno objavljeni i javno su dostupni u Godišnjem izvješću o obrani za 2024. godinu koje je pripremio upravo MORH, a potpisao osobno ministar obrane. Ako ministar obrane i njegovi službenici ne znaju što piše u Godišnjem izvješću o obrani – a očito ne znaju – upućujemo ih da pročitaju što piše na stanici 23 i 24 u stavku 1.4.1. Da im olakšamo potragu za ‘klasificiranim podacima’, u javno objavljenom Godišnjem izvješću o obrani ministar obrane je napisao: ‘Brojno stanje Ministarstva obrane, koje uključuje Hrvatsku vojsku na dan 31. prosinca 2024. bilo je 15.558 osoba: 13.814 djelatnih vojnih osobe, od toga 1.989 žena i 1.744 državna službenika i namještenika, od toga 899 žena“.

Ured predsjednika iz pera Milanovićevog glasnogovornika Nikole Jelića nadalje „pomaže“ Ministarstvu obrane objavljujući link na kojem se može naći spomenuto Godišnje izvješće, uz napomenu da se na istom mjestu može naći i ranija godišnja izvješća o obrani s navedenim brojem pripadnika OS RH. Štoviše, „u Godišnjem izvješću o obrani za 2017. piše i koliko bi ih trebali imati“, napominje Ured predsjednika.

Kretanje broja ljudstva prema Godišnjem izvješću o obrani u 2024.

Sličan podatak može se pronaći i na web stranici Oružanih snaga RH. Doduše, posljednje relevantne informacije na www.osrh.hr datiraju iz 2020. godine, uključujući i brojčanu veličinu osnovnih ustrojstvenih cjelina OS RH. Kako je kronična zapuštenost elementarnih podataka o OS RH zavladala na spomenutoj internetskoj stranici, tako nakon 2020. nema informacija ni o  brojnosti Oružanih snaga. Podatak o brojnom sastavu pojedinih grana OS RH u međuvremenu je nestao i iz godišnjih izvješća, a sličice ministara obrane postale su ipak važniji dio ovih dokumenata.

Podaci o brojnosti u ustrojstvenim cjelinama 2020. godine objavljeni na web stranici OS RH

Zašto je tome tako? Kako se može vidjeti iz godišnjih izvješća, nije stvar u tome da je riječ o klasificiranim podacima (jer nije), nego se radi o nečijoj percepciji da bi takav podatak – iz ovih ili onih razloga – trebao biti klasificiran. To najbolje ocrtavaju dvije izjave koje je prenio Tportal na ovu temu. Tako je umirovljeni brigadir Marinko Ogorec izjavio: „Komunikaciju predsjednika Republike i Vlade, odnosno Ministarstva obrane, ne želim komentirati. No ako govorimo o broju vojnika u Oružanim snagama, ne vidim da se radi o posebno osjetljivom i zaštićenom podatku – na koncu, on se službeno prijavljuje i međunarodnim organizacijama poput OESS-a“. S druge strane, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ Gordan Akrap – uz napomenu da „ne može i ne želi komentirati dnevnopolitička zbivanja i odnose na relaciji predsjednika i Vlade“, načelno smatra: „Broj pripadnika Oružanih snaga jest klasificiran podatak, baš kao i razina njihove spremnosti, tehnologija i sredstva kojima raspolažu, metode djelovanja i slično“. Time prorektor Akrap pokazuje da baš kao ni pojedini službenici Ministarstva obrane, uključujući i samog ministra, nisu pročitali temeljne dokumente iz resora obrane.

No tek večeras službeno je reagiralo i Ministarstvo obrane RH priopćenjem u kojem se kaže:

„Predsjednik Zoran Milanović ponovno pokušava manipulirati i izvrtati činjenice o izjavama potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića kako bi pokušao obraniti svoje izjave u kojima iznosi klasificirane podatke.
Potpuno je netočna konstatacija u priopćenju Ureda predsjednika RH kako je ministar obrane Ivan Anušić prozvao predsjednika Milanovića da je iznio klasificirani podatak o brojnom stanju Hrvatske vojske. Brojno stanje, odnosno aktualni broj pripadnika Oružanih snaga RH objavljen je u Godišnjem izvješću o obrani za 2023. i 2024. godinu u sklopu poglavlja Obrambena politika i upravljanje resursima. Ali u tim izvješćima nije objavljen podatak o ustroju, odnosno potrebnom broju pripadnika Hrvatske vojske.

Jedini koji uporno iznosi podatke o nedostajućem broju pripadnika HV-a jest vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Milanović, a time otkriva klasificirani podatak. Prvo na Danu Hrvatske vojske 2024. godine kada je rekao da Hrvatskoj vojsci nedostaje 4.000 vojnika i jučer kada je iz njegovih izjava proizašlo da HV-u nedostaje 3.000 pripadnika. I to su podaci na koje se referirao ministar Anušić. U ovim sigurnosno i geopolitički globalno nestabilnim vremenima potpuno su nejasni motivi i potreba predsjednika Milanovića da u više navrata iznosi te klasificirane podatke o Hrvatskoj vojsci“.

Uz to, MORH, odnosno Samostalna služba za odnose s javnošću i vojna glasila, tvrdi da „Ministarstvo obrane ni u jednom službenom priopćenju ili reakciji nije navelo da je riječ o izdaji kada je riječ o iznošenju navedenih podataka, a neslužbene novinarske interpretacije ne komentiramo“.

Milanović i Hrg na obljetnici HVU (Photo: UPRH/Dario Andrišek)

Iako MORH nije spomenuo, a može se vidjeti u priopćenjima Ureda predsjednika – Milanović je o brojčanom stanju OS RH govorio i na obilježavanju 34. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta 19. prosinca prošle godine: “Nama nedostaje četiri tisuće vojnika, časnika i dočasnika i to moramo nekako popuniti,” rekao je predsjednik Milanović u lice tamo prisutnog državnog tajnika u MORH-u Branka Hrga. Kada se sve to zbroji, i MORH bi trebao objasniti svoje motive i potrebe da upravo sada počinju smetati Milanovićeve izjave koje nisu ni novost ni rijetkost.

Ovo će očito biti najaktualnija tema iz obrane sve do natezanja hoće li ili neće biti nove sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost (zadnja održana 9. studenog 2021. godine) ili Vijeća za obranu (koje se zadnji put sastalo prije gotovo godinu dana, 23. svibnja 2025. godine).

Ministarstvo obrane RH je u petak, 21. studenog, pustilo u javno savjetovanje 3 prijedloga pravilnika koja se tiču temeljnog vojnog osposobljavanja. Riječ je o: (1) „Prijedlogu pravilnika o temeljnom vojnom osposobljavanju“, (2) „Prijedlogu pravilnika o mjerilima i postupcima za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika“, te (3) „Prijedlogu pravilnika o načinu vođenja evidencije vojnih obveznika i izvršavanju vojne obveze“. Datum zatvaranja savjetovanja za sva 3 prijedloga je 21. prosinac, što znači da od tada pa do kraja godine ostaju samo tri radna dana za izradu izvješća o provedenom svjetovanju i za formalno donošenje ovih odluka, koje tada treba još i objaviti u Narodnim novinama. Naime, kako se navodi u sva tri spomenuta pravilnika, „Ovaj Pravilnik stupa na snagu prvog dana od dana objave u ‘Narodnim novinama’“ – tako da je već sad prilično upitna njihova primjenjivost od stvarnog početka 2026. godine za kada se najavljivalo da bi prvi novaci trebali ući u vojarne. Naravno, poseban problem tu onda dodatno izvire i iz činjenice da su završne odredbe ovih pravilnika relativno šture, te jedva da opisuju sam mehanizam prijelaza od dosadašnjeg sustava dragovoljnog služenja vojne obveze na sustav obveznog služenja (koliko god oni možda i bili slični), svaki u svom polju nadležnosti.

Uz to, problem vremenskog tjesnaca koji stvara doba godine pred planirano pokretanje TVO početkom 2026. godine posebno vrijedi ako uzmemo u obzir i činjenicu kako se u saborskoj raspravi spominjalo i podzakonske akte koje za segment civilnog služenja vojne obveze treba donijeti Ministarstvo unutarnjih poslova (Plan obuke, jedna uredba, barem jedan pravilnik, a možda i izmjene te dopune Zakona o sustavu civilne zaštite). Svi ti akti za sada nisu vidljivi u sustavu za javne rasprave (bez čega ne bi trebali biti doneseni), pa je to još jedan konkretan problem pred skorim početkom čitavog hrvatskog sustava obveznog služenja vojne obveze.

„Prijedlog pravilnika o TVO“

Prvo javno savjetovanje odnosi se na „Prijedlog pravilnika o temeljnom vojnom osposobljavanju“, koji u vrijeme pisanja ovog teksta ima registriranih 26 komentara, na svojih ukupno 20 članaka. U njemu se „propisuje postupak prijave i evidencije kandidata i upućivanje kandidata na temeljno vojno osposobljavanje, prava i obveze ročnika te druga pitanja u vezi s temeljnim vojnim osposobljavanjem“ – sve to u svrhu „obnašanja vojničkih dužnosti u OS RH“, kao i za „služenje u pričuvnom sastavu OS“. Ujedno, propisuju se i pojedinosti upućivanja kandidata na zdravstveni pregled i psihologijsko ispitivanje (čl. 4 i 5) – koje provodi Područni odjel za poslove obrane prema „Planu zdravstvenih pregleda i psihologijskih ispitivanja“ (pozivanje, izdavanje uputnice, osiguravanje prijevoza ili naknade njegovih troškova te potencijalnog smještaja ili dnevnice). Zatim se razrađuje upućivanje na Temeljno vojno osposobljavanje (čl. 6 do 8) – gdje GS OS RH do 1. prosinca tekuće godine dostavlja nadležnoj jedinci MORH „Prijedlog broja ročnika po mjestima provedbe TVO“ za iduću godinu. Tim temeljem ministar obrane treba do 15. prosinca tekuće godine donijeti „Plan upućivanja kandidata na TVO“ – njihovog broja, mjesta upućivanja te broja uputnih rokova u godini. Uz to, za pojedini uputni rok (u Saboru i medijima se spominjalo 5 uputnih rokova u godini) on treba donijeti i „Odluku o upućivanju kandidata na TVO“ – kojom se utvrđuje broj kandidata po pojedinom područnom odjelu za obranu, te vrijeme i mjesto upućivanja – u pravilu 40 dana prije upućivanja kandidata. Relevantne izvode iz ove odluke MORH dostavlja područnim uredima za obranu ne bi li se po njima provodilo konkretno pozivanje kandidata. Naravno, već je tu vidljivo da svi navedeni rokovi iz novog pravilnika nisu direktno primjenjivi na stanje krajem 2025. godine – što ipak nije jasno definirano u prijelaznim te završnim odredbama – dok nije jasno ni kako će se procijenjeni visoki stupanj odaziva mladih (obvezno za muškarce i dragovoljno za žene) u praksi pomiriti s jasno ograničenim kapacitetima prijma na TVO početkom primjene novoga sustava.

Samo „Temeljno vojno osposobljavanje“ regulira se u IV. dijelu pravilnika (čl. 9 do 11), uz potvrdu da se tu prenose vojna znanja i sposobnosti „za streljačku specijalnost 11A, dužnost strijelca“ u rodu pješaštva. Za to „Program obuke ročnika“ donosi načelnik GS OS RH, koji je zadužen i za posebne programe obuke za kandidate „za ugovorne pričuvnike, za vojne specijaliste ili za kasni prijam kandidata za časnike“. Definira se i polaganje prisege, pred ministrom ili ovlaštenom osobom, za što program događanja izrađuje MORH u suradnji s GS OS RH – na datum i mjesto određeno već spomenutom „Odlukom o upućivanju kandidata na TVO“ ministra obrane. Svi podaci o TVO se za pojedinog kandidata upisuju u (1) dokumente evidencije, (2) vojnu iskaznicu i (3) evidenciju vojnih obveznika u informacijskom sustavu. Nadalje, definirana je i „Dragovoljna prijava na TVO“ (čl. od 12 do 14) – kojoj podliježu kako žene, tako i muškarci stariji od godišta koja po redu dolaze za redovito pozivanje na TVO.

Oni na obrascu koji je priložen uz Pravilnik svoje prijave podnose bilo Područnom odjelu za poslove obrane prema mjestu prebivališta u RH, ili nadležnoj diplomatskoj/konzularnoj misiji u inozemstvu (koja onda dokumente dostavlja nadležnoj jedinici MORH-a). Naravno, pri tome se uopće nije vodilo računa da Republika Hrvatska zapravo nema načina da svoje građane u inozemstvu prisili da se prijave za TVO ili da ih sankcionira ako to propuste učiniti. Dapače, smetnulo se s uma čak i činjenicu da više država u susjedstvu (u kojima redom ima Hrvata) čak i ozbiljnim kaznama brane da njihovi građani služe u stranim vojskama (bilo radi svojedobnih masovnih odlazaka u redove ISIS ili u pomoć Rusima u Ukrajini) – što također direktno kolidira s obvezom prijave i služenja TVO državljana iz inozemstva. Ta se situacija i kroz medije ustanovila po pitanju Bosne i Hercegovine početkom studenog ove godine (problem u čl. 51. Zakona o obrani BiH), da bi 5. studenog iz MORH lakonski ustvrdili: „Kada je riječ o mladićima od 19 godina koji imaju prijavljeno prebivalište u Bosni i Hercegovini, a imaju dvojno državljanstvo, hrvatsko i državljanstvo BiH, Ministarstvo obrane te hrvatske državljane neće izlagati kaznenom progonu budući da zakoni u Bosni i Hercegovini zabranjuju služenje vojnog osposobljavanja u stranim oružanim snagama“ – bez da se u obzir ujedno i uzme faktična neravnopravnost koju takav pristup stvara među građanima i obveznicima TVO. Uglavnom, uz spomenuti formular namjerava se tražiti prilaganje određenih dokumenata (osobna iskaznica, svjedodžbe, te uvjerenje da se protiv osobe ne vodi kazneni postupak – kojeg nadležni ured za obranu i provjerava pribavljanjem uvjerenja iz kaznene evidencije pa službenoj dužnosti). Ako dragovoljno prijavljena osoba odustane od TVO prije zdravstvenog pregleda i psihologijskog ispitivanja, dužna je o tome u roku od 3 dana po primanju poziva obavijestiti Područni ured za poslove obrane (odnosno, nadoknaditi troškove takvih pregleda ako se odustaje nakon njihove provedbe). Pri tome, nije jasno što u situaciji ako osoba na vrijeme ne uspije obavijestiti o odustajanju, pa do pregleda ipak ne dođe, iako je za njega već bio zakazan termin te rezervirani resursi.

Neka dodatna prava i obveze ročnika predmet su VI. segmenta ovog pravilnika (od čl. 15 do 18). Služba u OS te prava i obveze ročnika uređuju se „Odlukom o TVO ročnika“ koju donosi zapovjednik Središnjice za upravljanje osobljem, i to nije upravna stvar. Zatim se napominje kako život i rad ročnika na TVO ide u skladu s propisima o službi u OS RH, da bi bila definirane i tri iznimke: (1) nošenje propisne odore u vojnoj lokaciji, te kape na otvorenom prostoru vojne lokacije, (2) briga za vanjski izgled te uredno održavanje kose, brade i brkova, kao i (3) mogućnost nošenja duge kose (uredno svijena i povezana da ne prelazi gornji dio ovratnika, te da ne smeta pravilnom nošenju kape ili zaštitne maske). Iako je pohvalno da se tu izgleda krenulo jedinstvenim izričajem definirati stvari i za muškarce, i za manjinu žena-dragovoljki, neke od ovih iznimki odmah su izazvale velik broj komentara, kako u javnoj raspravi tako i izvan nje. Nije tu pomogao ni ministar Anušić, koji je 24. studenog ove godine u Laslovu na pitanje novinara krenuo objašnjavati tretman budućih ročnika „Morat će se šišat. Morat će se šišat, ali neće se morat šišat na ćelavo, na nulu, kako je to dosad… Morat će. Ne mogu imati kosu do, do… do ramena, i biti u vojsci. Ne može. Bit će pristojno ošišani. Pristojno će biti, i onako kako je… Na kraju krajeva, praktično. Nekome tko se nalazi dva mjesca u… u službi, u Oružanim snagama… tako ne. To su neke koje, ono, to su detalji koje javnost zanima, ali… manje-više, sve smo detalje iskomunicirali, i tako da evo… ostao je samo to oko te duge kose. Neće moć baš imat dugu kosu. (pitanje – „Brada, mobiteli?“) Ne može. Ne može, ne može. Pa, to je vojni rok, nije to izlet na… na ekskurziju“. Dok bi tematiku raznih mobilnih uređaja itekako imalo smisla nedvojbeno i jasno regulirati, pitanje nošenja duže kose i brade ovdje je barem naizgled završilo u neskladu s onim što piše u prijedlogu Pravilnika.

Konačno, tu se želi definirati i pravo izlaska iz vojne lokacije za ročnike na TVO u slobodno vrijeme (prema rasporedu iz već spomenutog „Programa obuke ročnika“ kojeg donosi načelnik GS OS RH). Osim toga, tijekom TVO ročnik može dobiti i jedan nagradni vikend (korištenje na osobni zahtjev) ili „značku najboljeg ročnika naraštaja“ – koje dodjeljuje zapovjednik nadležne jedinice OS na prijedlog neposredno podređenih zapovjednika. No, dok Pravilnik spominje kako ta značka sa sobom nosi „pravo izbora mjesta službe u postupku prijma u djelatnu vojnu službu“ – izgleda da nije predviđena nikakva druga pogodnost za njene dobitnike koji se ne bi i kasnije odlučili za nastavak vojne karijere u profesionalnome sastavu. Konačno, u čl. 18 planira se definirati glavnina ostalih prava ročnika na TVO: plaća u iznosu prema Zakonu o službi u OS RH, naknada javnog prijevoza pri dolasku na TVO i odlasku s osposobljavanja (ako nije organiziran, onda naknada po prijeđenom kilometru kao po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike), osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje, osiguranje od posljedice nesretnog slučaja te obvezno zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu, te smještaj i prehrana, kao i vojna i sportska oprema. Ipak, ovdje nema naznaka o uračunavanju trajanja TVO u radni staž ročnika. Zaključno, dio „Završne odredbe“ (čl. 19. i 20.) navode tek da ovaj Pravilnik stupa na snagu prvog dana od dana objave u „Narodnim novinama“, dok time onda prestaje važiti i dosadašnji „Pravilnik o dragovoljnom vojnom osposobljavanju“ (NN 22/23, 35/24 i 38/25).

„Prijedlog pravilnika o ocjeni zdravstvene sposobnosti“

Kao drugo, u javnu raspravu je upućen i „Prijedlog pravilnika o mjerilima i postupcima za ocjenu zdravstvene sposobnosti novaka i ročnika“, koji je u vrijeme pisanja ovog teksta na svojih 16 članaka imao registrirana 3 komentara. Njegove „Uvodne odredbe“ definiraju da se ovim aktom propisuju „mjerila i postupci za donošenje ocjene zdravstvene sposobnosti novaka i dragovoljno prijavljenih osoba za temeljno vojno osposobljavanje te oblik uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti novaka“ – odnosno odnos „kandidata“, zatim „naručitelja“ (Područni odjel za poslove obrane) i konačno „izvršitelja pregleda“ – koji može biti Vojno-zdravstveno središte MORH i OS RH ili „zdravstvena ustanova i privatna praksa medicine rada i sporta koje odlukom odredi ministar nadležan za zdravstvo“. Upravo je ova druga mogućnost u saborskoj raspravi povodom uvođenja sustava TVO bila višestruko podcrtana kao mogući put daljnje privatizacije te komercijalizacije zdravstva na račun zanemarivanja javnih ustanova i njihovih odgovarajućih sposobnosti. Ne mijenja tu mnogo na stvari ni utvrđivanje da zdravstvene preglede provode (1) specijalisti medicine rada, (2) specijalisti medicine rada i sporta, te (3) specijalisti pojedinih grana medicine, dok psihologijska ispitivanja kandidata provode psiholozi koji imaju status ovlaštenog psihologa (prema odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti, NN 98/19 i 18/22).

Treći segment ovog zakona bavi se upućivanjem na zdravstvene preglede i psihologijska ispitivanja, gdje se koristi uputnica sadržana u prilogu Pravilnika, gdje kandidati moraju na dan pregleda dostaviti i popunjen upitnik (prema tiskanici u prilogu Pravilnika), nalaz ginekologa za žene te raspoloživu medicinsku dokumentaciju potencijalno bitnu za utvrđivanje zdravstvenog stanja kandidata. Zato četvrti segment definira „Zdravstvenu sposobnost“ (čl. od 6 do 8) – kao „ispunjavanje zdravstvenih i psihičkih uvjeta propisanih odredbama ovog Pravilnika“, koju se ustvrđuje uvidom u popunjen upitnik, dostavljenu dokumentaciju te rezultate (1) zdravstvenog i (2) psihologijskog ispitivanja kandidata (u skladu s „Metodologijskim uputama za provedbu zdravstvenih pregleda i psihologijskih ispitivanja s popisom bolesti i srodnih zdravstvenih problema“ objavljenih na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva i Ministarstva obrane). Zatim se definiraju pojedinosti zdravstvenih pregleda koji se sastoje od: općeg pregleda, određivanja indeksa tjelesna mase, laboratorijske pretrage krvi i urina, EKG-a, ispitivanja vida i sluha, uvida u dokumentaciju (ne starija od mjesec dana za laboratorijske pretrage, odnosno od 6 mjeseci za dijagnostiku i specijalističke nalaze), uvida u nalaz ginekologa za žene, a po potrebi i pregleda ostalih specijalista te provedbi ostalih pretraga i pregleda (prema indikaciji postavljenoj od specijalista medicine koji provode zdravstveni pregled. Slično, ali ipak vidljivo općenitije definirane su i pojedinosti psihologijskih ispitivanja te intervjua, s pozivanjem na „postupke i sredstva“ kojima se takve „značajke i postignuća“ mjere u medicini rada. Pri tome se „Ocjena psihičkih uvjeta“ definira kao „ispunjava“ ili „ne ispunjava“ – gdje se takav nalaz psihologa ostavlja specijalistu medicine koji vodi zdravstveni pregled (uz mogućnost prikupljanja i dodatne dokumentacije u roku od 5 radnih dana). Zato „Ocjena zdravstvene sposobnosti“ (čl. 11 i 12) može biti „sposoban“, „nesposoban“ ili „neocijenjen“ (pa treba između 2 mjeseca i godinu dana ponoviti čitavo utvrđivanje i odnijeti samo pozitivnu ili negativnu ocjenu).Kako je MORH već ranije potvrdio, budući polaznici TVO u nizu ovih pretraga neće biti podvrgnuti testu na droge, uz obrazloženje da se na to ” nikoga ne može prisiliti.”

Uz ocjene se koriste brojevne vrijednosti iz Metodologijskih uputa te obvezan upis potencijalnih opisa bolesti i zdravstvenih problema, a sve se i upisuje u „evidenciju zdravstvenih pregleda“ kandidata. U roku od 5 dana od provedenih zdravstvenih pregleda i psihologijskih ispitivanja izvršitelj pregleda treba naručitelju isporučiti „Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti novaka“ na propisanoj tiskanici (u prilogu Pravilnika) – temeljem rezultata provedenih postupaka – da bi se svi ishodi bilježili u evidenciju, unijeli u informacijski sustav vojne evidencije (IS-VE) i upisali u vojnu iskaznicu.

„Prijedlog pravilnika o evidenciji vojnih obveznika i izvršavanju vojne obveze“

Kao treće, u javnu je raspravu bio upućen i „Prijedlog pravilnika o načinu vođenja evidencije vojnih obveznika i izvršavanju vojne obveze“, koji je u vrijeme pisanja ovog teksta na svojih 13 članaka imao registrirana 2 komentara. Njime se uređuje „način vođenja evidencije vojnih obveznika, pozivanje vojnih obveznika na izvršavanje vojne obveze, obveza služenja u pričuvnom sastavu, naknade, obrazac vojne iskaznice i pitanja pokretanja prekršajnog postupka“.

Što se tiče evidencije vojnih obveznika, ona je elektronička u informacijskom sustavu i papirnata, na obrascima generiranim iz informacijskog sustava – a njen izgled, sadržaj i način popunjavanja propisuje čelnik MORH zadužen za vojnu obvezu. Ipak, u ovom se pravilniku definira popis podataka koje treba unositi za pojedinu osobu, kao i sadržaj skromnijeg prethodnog upitnika kojeg popunjavaju osobe koje se za uvođenje u vojnu evidenciju prijavljuju u inozemstvu (u diplomatskoj/konzularnoj misiji). Poziv vojnom obvezniku može biti „pojedinačni“ radi uvođenja u evidenciju, zdravstvenih provjera,upućivanja na TVO, ažuriranja podataka ili slanja na osposobljavanja i mobilizacije (u skladu s pravilima o posrednoj dostavi prema Zakonu o upravnom postupku) – a može se uputiti i „opći poziv“, radi uvođenja u vojnu evidenciju ili opće mobilizacije. Područni odjel za poslove obrane može osobe koje su bile proglašene „nesposobnima za vojnu službu“ uputiti i na revizijski pregled radi utvrđivanja sposobnosti (čl. 5), a baš su oni nadležni i za pozive radi smotriranja, vježbi, izobrazbe i drugih dužnosti u okviru vojne obveze – u vrijeme mira temeljem naloga ministra obrane. Tako pozvani vojni obveznici imaju pravo na naknadu (u visini koju odredi ministar obrane), a imaju pravo i na naknadu troškova javnog prijevoza u dolasku i povratku s vojne obveze (ako nema organiziranog javnog prijevoza, opet ide naknada po kilometru prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike). Ako se putuje naviše od 50 km postoji i pravo na dnevnicu u visini određenoj spomenutim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike.

Članak 8 propisuje veličinu te izgled vojne iskaznice („smeđe je boje gumiranog knjigovežnog platna“) u koju se upisuju određeni osobni te vojni podaci, a sadržava i fotografiju ročnika. Sve to u današnjim okolnostima predstavlja gotovo nevjerojatnu anakronost, koja usprkos mogućim argumentacijama o trajnosti ili izdržljivosti takvog dokumenta ipak dobro pokazuje kako čitav ovaj koncept ipak nije izašao iz doba modernih komunikacija, združenih elektroničkih baza državnih podataka ni dokumenata u formi kreditne kartice (kakvi danas odlikuju većinu svog funkcioniranja svih državljana RH). Zato gotovo komično zvuči i zabrana iznošenja takve vojne iskaznice iz RH, ali i njezinog umnožavanja – koje postaje još i teže u vrijeme izumiranja za to potrebnih knjigovežnih obrta i vještina. U slučaju gubitka takve vojne iskaznice, treba se gubitak unutar 8 dana prijaviti nadležnom tijelu za poslove obrane, koje će obvezniku izdati novu malu, smeđu knjigu. Obveznik zato ovaj arhaični dokument zadržava trajno i može je zamijeniti ako bude oštećena, popunjena, ili se fotografija promijeni do neprepoznatljivosti. Ujedno taj knjižuljak treba i vratiti povodom prestanka hrvatskog državljanstva (unutar 15 dana od primitka rješenja o prestanku, da bi se na zahtjev moglo dobiti i potvrdu o reguliranju vojne obveze) – sve, naravno, bez odredbi o sankcijama.

Ako se zato obveznik bez opravdanog razloga ne odazove na pojedinačni ili opći poziv, na određeno mjesto i u određeno vrijeme – nadležni područni odjel za poslove obrane pokreće prekršajni postupak, i to u roku od 8 dana od počinjenja ovih prekršaja. Sadržaj pisane obavijesti o namjeri podnošenja optužnog prijedloga i sadržaj samog prijedloga propisani su prekršajnim postupkom – gdje tek treba vidjeti kako će se ove odredbe u praksi pomirivati sa činjenicom slobodnog kretanja hrvatskih građana širom EU, te sve češćim faktičnim trajnim iseljavanjima iz države bez ikakvog daljnjeg reguliranja dotadašnjih pravnih odnosa i zaostataka. Ipak, stupanjem na snagu i ovakvog pravilnika (opet prvog dana od dana objave u „Narodnim novinama“) trebao bi prestati važiti dosadašnji “Pravilnik o načinu vođenja evidencije vojnih obveznika i izvršavanju vojne obveze” (NN 114/14 i 102/17).

* ovaj tekst je dio projekta “Domovini vjeran!” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Danas je u akvatoriju otoka Čiova održana pokazna vježba povodom završetka međuresorne obuke pripadnika MUP-a i MORH-a. Cilj vježbe je jačanje zajedničke suradnje policije i vojske, s posebnim fokusom na rješavanje kriznih situacija na moru i potrebe žurnog ulaska u brod. U današnjoj je vježbi sudjelovalo 35 MUP-ovih specijalaca iz Splita, Dubrovnika, Šibenika i Zadra te neimenovani broj pripadnika OS RH, koji su još jučer održali generalnu probu upada na Jadrolinijin trajekt “Mljet”. Obuka se proteklih dana provodila na području Trajektne luke Split i u splitskom akavatoriju, dok se današnja završna vježba kojoj su prisustvovali i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj policije Nikola Milina, održala na području same Trajektne luke. Prema planiranom scenariju, helikopter je nadlijetao oteti trajekt kako bi na sebe skrenuo pažnju terorista dok su brodice sa specijalcima prilazile neprimjetno otetom brodu. Potom su upale na njega te zauzele zapovjedni most, nakon čega su pronađeni i uhićeni svi počinitelji.

Govoreći nakon održane pokazne vježbe pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane u akvatoriju otoka Čiova, ministar Davor Božinović je istaknuo da policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada se govori o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije.

“Sustav sigurnosti se danas teško može odvajati na nacionalnoj i europskoj razini. Svi težimo povećanoj integraciji i tu policija nije pričuvna snaga, već je ona prva snaga kada govorimo o određenim postupcima na razini Hrvatske, ali i Europske unije, a to znači borba protiv međunarodnog terorizma, organiziranog kriminala i suradnje u zaštiti granica EU od nezakonitih migracija”,

rekao je Božinović. Sva buduća ulaganja i ponovno naoružavanje Europe od eventualnih napada su jedna nova dimenzija koja zahtijeva stvaranje materijalnih uvjeta, ali i međusobnu koordinaciju.

“Mislim da su nas međunarodne okolnosti u ovome trenutku osvijestile da je Europi nešto takvo potrebno i to je jasno svim članicama EU. Zajedno u suradnji svih europskih vojski i policija napravit ćemo cijeli kontinent sigurnim. Pred nama je veliki posao”,

rekao je Božinović, naglasivši da je i održana pokazna vježba poruka hrvatskim građanima kako su hrvatska vojska i policija “itekako svjesni svojih zadaća i rade na sigurnosti hrvatskih građana“.

*Photo: Hina/MUP RH

S prvim radnim danom nove 2025. Ministarstvo obrane RH dobiva novo kadrovsko pojačanje – trećeg državnog tajnika. Naime, kako je kratko priopćila Vlada RH  po završetku zatvorenog dijela svoje današnje  53. sjednice, „Tomislav Galić imenovan je državnim tajnikom u Ministarstvu obrane, s danom 2. siječnja 2025.“ Ovo je prvi puta od oživljavanja funkcije državnog tajnika 2016. godine da Ministarstvo obrane dobiva trećeg državnog tajnika – u proteklih 8 godina MORH je uvijek imao 2 državna tajnika. Nakon izbora u srpnju ove godine ponovno je za državnog tajnika potvrđen dosadašnji Branko Hrg,  a umjesto Zdravka Jakopa imenovan je bivši glavni inspektor OS RH, umirovljeni general Drago Matanović. Njima će se s početkom sljedeće godine pridružiti i Tomislav Galić, koji je proteklih nekoliko mjeseci bio na funkciji savjetnika ministra obrane Ivana Anušića.

Brigadni general Tomislav Galić na sjednici saborskog Odbora za obranu u studenom 2024.

Brigadni general Tomislav Galić vrhunski je časnik OS RH, koji je tijekom svoje bogate karijere prošao niz stepenica. Kao dragovoljac Domovinskog rata vojnu je karijeru započeo u 106. osječkoj brigadi,odakle je brzo napredovao do načelnika prometne službe osječkog Zbornog područja. Iste poslove je obavljao i u Glavnom stožeru, odakle je upućen na školovanje u Ratnu školu u Hamburgu koje završava kao najbolji od domaćih i stranih polaznika.  Bio je, među ostalim, i zapovjednik 19. hrvatskog kontingenta u operaciji ISAF u Afganistanu, načelnik Sektora za međunarodnu sigurnost i obrambenu suradnju u MORH-u, nakon čega je preuzeo dužnost vojnog izaslanika RH u SAD. Prije Washingtona, Galić je bio vojni izaslanik i u Austriji, Slovačkoj i Švicarskoj. U čin brigadnog generala Tomislav Galić je promaknut u svibnju 2020. S svojim bogatim inozemnim iskustvom Galić će zasigurno popuniti prazninu koju postojeća dva državna tajnika,među ostalim i zbog nevladanja stranim jezicima, nisu uspjela popuniti.

U večernjim satima ponedjeljka 21. listopada Ministarstvo obrane RH priopćilo je o povratku hrvatskog časnika iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu. On se vratio nakon odrađenog jednogodinjeg mandata, u vrijeme radikalnog pogoršanja sigurnosne situacije u Libanonu radi vojnih aktivnosti susjednog Izraela. Dapače. radi aktualno loše tamošnje sigurnosne situacije, do daljnjeg je odgođeno i daljnje upućivanje pripadnika Oružanih snaga RH u operaciju UNIFIL.

Naravno, o svemu tome se nije moglo čuti ni riječ na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu – iako je barem formalno na njoj bila satima raspravljana tematika mirovnih misija u inozemstvu. Sve se ondje koncentriralo na političko prepucavanje oko sudbine NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) – dok je u jednom trenutku samo stavljeno na glasanje i preostalih 12 misija o kojima se tražilo mišljenje Odbora za obranu (i koje nisu bile sporne ni Vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću). Bez ikakve rasprave o sadržaju pojedinih odluka, o njima se glasalo – u pravilu s 11 glasova “ZA” i jednim suzdržanim glasom zastupnika Josipa Jurčevića, kojeg je navodno smetalo takvo skraćeno postupanje.

Misija UNIFIL u Libanonu

U misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) Republika Hrvatska sudjeluje od srpnja 2007. godine – u pravilu s dopuštenih do tri pripadnika OS RH, dok se ondje zapravo redovito šalje samo jednog časnika kao osobu za vezu u zapovjedništvu misije.

Riječ je o misiji koja u siromašnom te politički radikalno podijeljenom Libanonu traje od ožujka 1978. godine, kada je krenula s verificiranjem izraelskog povlačenja s libanonskog teritorija, uz nastojanja za potporu lokalnim vlastima. Među ostalim, ta misija danas brine i o održavanju mira (što je posljednjih tjedana postalo posebno teško), o humanitarnoj pomoći lokalnom stanovništvu (čije potrebe stalno rastu u okolnostima privrednog zaostajanja te ponovnog oživljavanja izraleskih napada), ali i osiguravanjem povratka raseljenih osoba – što je također krenulo nizbrdo masovnih bijegom stanovništva iz dijelova države pod učestalim izraelskim vojnim djelovanjima.

Naravno, nije tu mnogo pomogla ni činjenica da u Libanonu ozbiljnu političku ulogu igra stranka Hezbollah, koju mnogi međunarodni akteri smatraju terorističkom organizacijom – dok je njihovo političko i vojno solidariziranje s palestinskim Hamasom dovelo i do oživljavanja žestokih sukoba s Izraelom, vojnom velesilom u neposrednom susjedstvu. Sve se to posebno odražava i na samu UN misiju UNIFIL koja je koncentrirana na crtu razdvajanja između Libanona i Izraela. Zadnjih su tjedana pripadnici UNIFIL-a bili i neposredno izloženi izraelskim napadima – o čemu se na Odboru za obranu Hrvatskog sabora nije našlo vremena raspravljati. Dapače, usprkos ranjavanju barem pet pripadnika ove UN misije  tijekom 10. i 11. listopada – u obrazloženju Vlade RH ipak mirno stoji da “pripadnici u operaciji UNIFIL nisu izravno izloženi ugrozi, a sve aktivnosti provode se redovito u skladu sa sigurnosnom situacijom i planovima zapovjedništva operacije u području odgovornosti” – dok je UN tek 15. listopada objavio odluku da se ipak ostane na terenu u Libanonu.

Dakle, bez obzira na tamošnje stanje stvari Vlada RH i MORH nadalje predlažu nastavak hrvatskog djelovanja u misiji UNIFIL – s ovlaštenjem za uputu do tri pripadnika OS RH u 2025. i 2026. godini – iako se baš danas iz Ministarstva obrane čulo da stvarnog upućivanja onamo neće biti do daljnjega “zbog aktualne sigurnosne situacije“.

U srijedu, 18. rujna, počela je 3. sjednica novog saziva Sabora, kojeg karakteriziraju nove radne prostorije u okviru Hrvatskog vojnog učilišta na zapadu Zagreba. Kao i uvijek, nove sjednice započinju Aktualnim satom, gdje pozicija uklizava ministrima dogovorenim i pohvalnim pitanjima, a opozicija pokušava na pitanja dobiti i neki suvisli odgovor. Tako je bilo i ove srijede, kada su iz resora obrane postavljena dva pitanja. Prvo pitanje postavila je Dušica Radojčić (Možemo) premijeru Plenkoviću oko trenutno aktualnog pitanja formiranja potencijalne francuske vojne baze na području vojnog aerodroma u Puli:

„Hrvatska je kupila francuske Rafale. Obično uz ugovor o kupnji vojne opreme idu i prateći ugovori o drugim oblicima civilno-gospodarske suradnje. Tako je primjerice Srbija, koja je također kupila Rafale, sklopila 11 sporazuma o drugim oblicima suradnje. Ako ste ispregovarali neke oblike suradnje, hoćete li s nama podijeliti koji su to oblici? I što ste dogovorili? To moramo pitati zbog toga što ste Sabor u ovom slučaju proglasili trećom stranom koja nema pravo uvida u ugovor što je, mora se priznati, čudno. Pa Vam onda postavljam pitanje: koje gospodarske koristi će imati hrvatska poduzeća od kupnje Rafalea, odnosno što je Vlada još potpisala ili nije potpisala tim ugovorom i kada će hrvatski građani to doznati?

U vezi s time je i aktiviranje pulske zračne luke, pulskog aerodroma, kao francuskog Središta za obuku pilota borbenih aviona. Dakle, Francuzima ste dodatno dali Pulu. ‘Detalji nisu još u fazi u kojoj bi se mogli prezentirati javnosti’, kažete, pa me zanima kad će biti?! O vojnoj bazi ili centru za obuku stranih pilota nitko iz Pule ništa nije znao do 12. rujna kad sam to iznijela na sjednici Gradskog vijeća u Puli. Niste nikome ništa rekli nego smo to morali sami doznati. Jučer je ministar Anušić tim povodom došao u Pulu s gotovim stavom pokušavajući smanjiti štetu i zabrinutost lokalne javnosti. Potpuno je neshvatljivo da građanima Pule i meni koja ih predstavljam to nije puno prije predstavljeno, da nas nitko ništa nije pitao, pa bih onda sada pitala što dobivamo zauzvrat, što dobivaju građani Pule? Korisna bi bila, recimo, gospodarska ili stručna suradnja za revitalizaciju Uljanika, na primjer… Ubili ste brodogradnju od koje je Pula živjela, sad živimo od turizma i sada ćete još i to dovesti u pitanje dogovaranjem vojne baze. Dakle, u takvim ugovorima uvijek netko nešto dobije. Građani Pule nisu ništa dobili, pa vas onda pitam tko tim ugovorom JEST nešto dobio? I još me zanima iz kojih će zemalja dolaziti piloti koji će se obučavati u Puli?“

Puno konkretnih i neugodnih pitanja i konstatacija premijera Plenkovića nije potaknulo na konkretne odgovore. Umjesto toga, započeo je sa svojim klasičnim odgovorom ni o čemu:

„Ste vi bili u prošlom sazivu? Niste, jel tako? Dobro… Da ste bili u prošlom sazivu onda biste znali da je prigodom cijeloga procesa odabira koje ćemo zrakoplove vojne kupiti, tj. višenamjenske borbene avione, bio konzultiran nadležni saborski odbor i njegovi članovi koji su imali uvid u sve. A taj Odbor ima neka druga pravila vezana za tajnost podataka za nacionalnu sigurnost. Dakle, to je nešto što je abeceda. Vi ste novi pa možda to ne znate, što dopuštam da je moguće, ali evo raspitajte se kod kolega koji su članovi tog odbora i kako su oni reagirali na cijeli taj proces – i odabir, i transparentnost, i cijenu, i sadržaj. Koliko se ja sjećam, tu APSOLUTNO nitko – bio on od tadašnje pozicije ili tadašnje opozicije – nije imao ništa protiv. Mislim da ne griješim. Dakle, to je broj jedan. Sabor je bio konzultiran, nema vam zemlje na svijetu koja će vam takve ugovore staviti na Internet. Ne postoje. Ako ih vi nađete na webu – recite molim  Vas tko to stavljana Internet pa ćemo ih onda… pa ćemo o tome promisliti.“

Taj isti saborski Odbor je jednako entuzijastično svojedobno dignuo ruke i za kupovinu izraelskih aviona F-16 Barak, nimalo se ne zabrinjavajući zbog čega u tom trenutku ne postoji američka dozvola za prodaju, što je u konačnici srušilo cijeli posao. Tako da Plenkovićevo pozivanje na stručnost resornog odbora sigurno nije neka referenca. Nakon ovakvog uvoda, bilo je za očekivati da ni nastavak odgovora zastupnici iz Možemo neće biti ništa bolji. Potom je Plenković nastavio:

„Što se tiče ukupne suradnje s Francuskom, mi smo sa Francuskom 2021., kad je njihov predsjednik bio ovdje, potpisali i novi Ugovor o strateškom partnerstvu – to isto strateško partnerstvo smo mi pokrenuli još 2010. godine, kada je tadašnji francuski premijer Francois Fillon isto bio u posjetu Hrvatskoj i potpisao ga s tadašnjom premijerkom gđom Kosor. Ta je suradnja dignuta na višu razinu. Suradnja – vojna – je itekako razgranata. Za razliku od Srbije, koja nije potpisala ništa niti s jednom drugom francuskom vojnom industrijom, osim s Dassaultom, Hrvatska JE i s drugim kompanijama – i u pogledu zrakoplova, koji dolaze u Hrvatsku, koji su u POTPUNOSTI NATO kompatibilni, s takvom tehnologijom koju mogu dobiti SAMO države članice NATO-a, i to još uz PRIVOLU Sjedinjenih Američkih država s obzirom i na njihovu tehnologiju. To ovi ugovori nemaju.

Gospodarska suradnja s Francuskom… U posljednjih nekoliko godina je sjajna. Imate niz primjera. Evo najbolji primjer vam je baš ovaj koji vi  spominjete, a vezan je uz Istru i za Pulu. Uoči otvaranja druge cijevi tunela Učka kod mene su bili predstavnici Bouyguesa, top management najveće… jedne od najvećih građevinskih kompanija na svijetu. I žele nastaviti suradnju s Francuskom i u drugim područjima. I druge su francuske kompanije prisutne na hrvatskim tržištima – bilo da je riječ o, primjerice, energetici, gospodarstvu, ili u bilo kojoj drugoj domeni. Vi se usuđujete nama reć’ da smo mi učinili nešto loše za  brodogradnju u Puli! Pa Uljanik Vam je, poštovana gospođo Radojčić, kao i Treći maj, jedino i isključivo i samo zbog odluka moje Vlade – živ! Ne zbog gradske razine, ne zbog županijske razine, ne zbog briljantnog upravljanja prije. Isključivo zbog nas! Pitajte to ljude koji vode Uljanik i pitajte ljude koji vode Treći maj. Prema tome, ove ideje o tome da mi radimo nekakav veliki centar – ne, radi se samo o ideji škole za pilote, između ostaloga u Puli. Zašto ne? Pa mi smo vratili hrvatsku vojsku u Pulu… pa nije valjda da će imati problema ljudi u Puli da se piloti obučavaju u zračnoj luci … Ima neki problem s time?“.

Tu je isteklo predviđeno vrijeme za odgovor pa je završilo i Plenkovićevih 5 minuta ovoj temi. Kako Hrvatska ipak nije kupila borbene avione Rafale da bi premijer mogao primiti upravu Bouyguesa, zastupnica Dušica Radojčić iskoristila je vrijeme predviđeno za izražavanje (ne)zadovoljstva odgovorom i postavila dodatna pitanja:

„Čini mi se kao da niste u potpunosti odgovorili na ovo pitanje što se tiče francusko-hrvatske suradnje, normalno bi bilo da naše tvrtke rade nešto u Francuskoj… Mi smo njima dali posao da rade – i to još davno prije – tunel u Puli… Što se tiče tajnosti podataka, rekli ste mi da nitko drugi ne objavljuje ugovore – pa evo, ja ću navesti samo neke zemlje u našem okruženju, a naravno da ih ima više, koje jesu objavile ugovore o kupnji vojne opreme. Recimo, Slovačka ih je čak objavila na Internetu, a tu su i Bugarska i Grčka koje su u tome raspravljale u parlamentu. Što se tiče te civilne gospodarske suradnje, vi ste rekli kako niste mogli kupiti trajekte za Jadroliniju zbog toga što ste kupovali Rafale… Moje pitanje je bilo zapravo vrlo konkretno – znači, koji su ugovori, odnosno koje hrvatske tvrtke će imati koristi od suradnje sa Francuskom? Naime, čak je i Vučić objavio da je sklopljeno 11 sporazuma i o čemu su ti sporazumi – od gradnje metroa do gradnje pročistača, itd. Dakle, moje pitanje je bilo vrlo, vrlo konkretno, a vi ste se vratili davno, davno u prošlost.

Građani Pule su prekasno saznali, o tome ništa nismo mogli reći, zaista ne znaju čemu se mogu nadati budući da niste rekli ni koji će piloti dolaziti i što sve zapravo dolazi s obukom pilota borbenih aviona u Puli, koliko je to preleta, itd. Dakle, meni se čini da je ova tema zapravo vrlo ozbiljna, pogotovo za nas u južnoj Istri s obzirom da smo u zadnjoj fazi kad je zapravo dobar dio već dogovoren doznali da se uopće nešto sprema na našem području. Mi zapravo ne znamo koji su ostali detalji tog dogovora i ja bih vas molila da ti detalji budu što prije dostupni i našoj lokalnoj javnosti budući da ostaje sve na nekom naklapanju, odnosno nemamo pravih informacija. Ja sam čula da je ministar Anušić spominjao nešto o buci – nije to problem…“.

No i tu je isteklo vrijeme, a kako nije predviđeno da se ponovno odgovara – sva su ova pitanja ostala neodgovorena.

Drugo obrambeno pitanje postavljeno je na samom kraju saborskog Aktualnog sata, a postavio ga je HDZ-ov zastupnik Goran Ivanović ministru obrane Ivanu Anušiću. Dvojica osječkih „lega“ brzo su našla zajednički jezik, pa je Ivanovićevo pitanje bilo više revijalno nego stvarno:

„Sigurnost u ovim izazovnim vremenima je sigurno prioritet svake vlade, nadasve ove vlade Hrvatske demokratske zajednice i koalicijskih partnera. Prioritet je to i Ministarstva obrane – povećavati permanentno proračun za Oružane snage, za MORH je nešto što daje sigurnost i građanima Republike Hrvatske i svima onima koji dolaze u Republiku Hrvatsku. Nabavka topničkog sustava, višecijevnih raketnih bacača HIMARS je nešto što je ovo ljeto kao vijest zasigurno obradovala prije svega Oružane snage jer to je dokaz da jačanjem sustava dajemo prioritet onome za što smatramo da je bitno, ali ću vas evo pitati da pojasnite hrvatskoj javnosti što nabavka jednog takvog sustava znači prije svega za Oružane snage, ali i za Republiku Hrvatsku u cijelosti?“.

Za bivšeg osječkog župana, a sadašnjeg ministra obrane Ivana Anušića bila je to prilika da spomene i neke druge projekte u tijeku:

„Kao što ste i sami rekli – kad govorimo o HIMARS-ima, kad govorimo o naoružanju i opremanju Oružanih snaga Republike Hrvatske, od 2016. godine ova Vlada je započela upravo s tim procesom. 122% je povećan proračun Oružanih snaga i sada, kao što znate, isporučeno nam je prvih 6 borbenih zrakoplova Rafalea, u fazi smo nabavke Black Hawkova, u fazi smo reparacije i opremanje i davanje na raspolaganje Oružanim snagama borbena vozila Bradley. U procesu smo nabavke haubica CAESAR 155 mm, u fazi smo dogovora i razgovora o opremanju Oružanih snaga i modernim zapadnim tenkovima. Kad govorimo konkretno o pitanju koje ste postavili o HIMARS-ima, govorimo… To je mobilni, samohodni sustav, raketni, koji je u ovom trenutku… višecijevni… koji u ovom trenutku Hrvatska dogovara, razgovara i pregovara – i završila je pregovaranje – ugovor će biti potpisan do kraja ove godine sa Sjedinjenim Američkim Državama. Saveznik – SAD – su odobrenje za kupovinu tog oružja dali samo trima državama Europske unije – mi smo četvrti, četvrta zemlja. Sustav koji je ekstra moderan, sustav koji je učinkovit, sustav koji ima strašno veliku, jaku razornu moć te do kraja godine, kao što sam rekao, potpisat ćemo i sporazum. Naglasiti treba da je cijena, koja se svakako i spominje što god kupujemo, pa i cijena HIMARS-a je bila okvirno 390 milijuna dolara. Ugovorena cijena za isporuku 8 sustava raketnih HIMARS je 287 milijun dolara. Očekujemo vrlo brzu isporuku upravo tog sustava i predavanje tog sustava Oružanim snagama RH. Ključno je naglasiti sigurnost koja je danas – i arhitektura sigurnosna – koja je u potpunosti narušena i koja u ovom trenutku ne prijeti samo Europi nego i cijelome svijetu, eskalaciji sukoba… Jedino rješenje, jedini ključ toga je biti snažan, jak i spreman na samoobranu, spreman na odvraćanje, i spreman na zaštitu svoje granice i svoga naroda. Upravo Oružane snage imaju tu zadaću i Vlada RH čini sve da oni budu na tom zadatku spremni i, naravno, da hrvatski narod, državljani RH, i sama hrvatska država kao takva bude sigurna“.

Tu svakako upadaju u oči dvije stvari – prvo: cijena hrvatske kupovine 8 HIMARS-a je umanjena za 103 milijuna USD u odnosu na vrijednost maksimalnog paketa koji je Hrvatska zatražila i koji je, prema navodima DSCA, iznosio 390 milijuna USD. To zapravo znači da je Hrvatska iz paketa odobrenog krajem kolovoza izbacila opreme i usluga u vrijednosti oko 100 milijuna dolara što je uobičajena praksa viđena i kod ranijih nabava (sjetimo se kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk i OH-58D Kiowa Warrior). Drugo – kupovina HIMARS-a je praktički već dogovorena, MORH očekuje potpisivanje ugovora. No prethodno treba pitati i već ranije spomenuti saborski Odbor za obranu koji je, prema Zakonu o obrani, dužan dati mišljenje za vojne nabave veće od 5 milijuna eura. Novi saborski Odbor za obranu do danas još nije održao niti jednu sjednicu, a MORH redovito to njegovo mišljenje ionako smatra tek rutinskom/dosadnom procedurom koju je potrebno tek reda radi ispuniti tik prije stavljanja potpisa na ugovor o kupovini.

U još uvijek važećem Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga RH (2015.-2024.), donesenom u vrijeme premijera Zorana Milanovića i ministra obrane Ante Kotromanovića, u poglavlju pod nazivom „Smjer razvoja u području objekata i infrastrukture“ definiraju se lokacije predviđene za planirani razmještaj Oružanih snaga RH. Pri tome, kako piše u aktualnom DPR-u, „uglavnom će se slijediti načelo da će se glavne vojarne koje nemaju kapacitet razvoja za više od 2000 osoba i nemaju vježbališta ili objekte za obuku smatrati neperspektivnima. Radi povećanja učinkovitosti na perspektivnim lokacijama, u prvom redu poligonima i vojarnama, okrupnjavat će se smještajni, obučni i logistički kapaciteti. Racionalizirat će se ukupan broj i ubrzati napuštanje i predaja neperspektivnih nekretnina radi smanjivanja troškova za njihovo osiguranje i održavanje.“ Jasno je tada napravljen i plan i pregled vojnih lokacija previđenih za napuštanje:

• do 2019. godine (vojarne „Kupa“  u Karlovcu, „Rudinšćak“u Dugom Selu, „Sv. Petar“ u Ogulinu, „Lučko“u Lučkom kod Zagreba, „Neretva“i luka u Pločama, te vojno-skladišni kompleksi „V-3“ u Delnicama, „Barutana“ Požega, „Gromačnik“ Slavonski Brod, „Jamadol“ Karlovac, „Panikovac“ Šibenik, „Brdo“ Petrinja, „Perušić“ u Perušiću, „Golubić“ u Kninu, „Jasikovac“ Gospić, „Lučani“ Sveti Rok, te Dom HV u Karlovcu)
• i do 2024. (vojarne „Benkovac“ u Benkovcu, „Skakavac“ Karlovac, „E. Kvaternik“ u Gospiću, „General A. Matijaš- Pauk“ u Kninu, „Bilogora“ u Bjelovaru, „Našice“ u Našicama, „Dračice“ Đakovo te Dom HV Osijek).

Novi hangar za UH-60M u vojarni Lučko (Foto: MORH/ F. Klen)

Danas, 2024. – dakle na samom kraju ovog planskog razdoblja, vidljiva su i pojedina odstupanja od ovoga plana. Tako je, primjerice, vojarna „Lučko“ umjesto preseljenja u vojarnu “Pukovnik Marko Živković“ na Plesu doživjela pravi preporod nakon kupovine helikoptera UH-60M Black Hawk. Ne samo što su 4 do sada kupljenja Black Hawka bazirana u Lučkom, već se za potrebu njihovog smještaja krenula sređivati infrastruktura i graditi smještajni i remontni hangari. Nažalost, zbog dolaska borbenih aviona „Rafale“ projekt sređivanja vojarne u Lučkom ponešto je usporio, no iz MORH-a tvrde da nipošto nije stao.

S popisa neperspektivnih vojarni brisana je i vojarna „Bilogora“ u Bjelovaru – tamo je i nadalje smještena Topničko-raketna pukovnija, te se iz nje obično ispraćaju hrvatski kontingenti za NATO aktivnost „jačanja Prednje prisutnosti“ (enhanced Forward Presence – eFP) u Poljskoj.

Svečanost otvaranja i imenovanja vojarne u Varaždinu imenom 7. gardijske brigade Puma (Photo: MORH/M. Čobanović)

Nije to jedino odstupanje od Dugoročnog plana razvoja. Najzornije se to vidjelo u mandatu ministra obrane Damira Krstičevića  i njegovog takozvanog „povratka vojske u gradove“. Kako bi vojnici „bili što bliže svojoj kući, obitelji i svome narodu“, Krstičević je iz mrtvila digao vojarne u Vukovaru, Sinju, Pločama, Varaždinu i Puli. U prvoj godini Krstičevićevog mandata otvorene su čak 2 vojarne. Najprije je u srpnju 2017. otvorena vojarna „126. brigade Hrvatske vojske“ u Sinju. Ta se vojarna nekada zvala “Kula”, kada je 2008. godine ukinuto Središta za obuku pješaštva (zbog prestanka obveze služenja vojnog roka) izgubila je svaku funkciju, a 2014. godine je predana Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom koji ju je potom 2017. ponovno vratio MORH-u na korištenje. U studenom 2017. službeno je otvorena nova vojarna u Vukovaru koja nosi ime „204. brigade Hrvatske vojske“ i u kojoj je tada bila smještena tek satnija s 85 vojnika inženjerijske postrojbe Gardijske-oklopno mehanizirane brigade sa sjedištem u Vinkovcima. Krstičević je tada najavio da će u toj vojarni, u kojoj su prethodno napravljeni obimni infrastrukturni radovi, biti smještena jedna bojna OS RH. U sklopu obilježavanja 27. obljetnice Hrvatske ratne mornarice u rujnu 2018. godine u Pločama svečano je otvorena vojarna „116. brigade Hrvatske vojske“ uz postrojavanje satnije mornaričko-desantnog pješaštva, koja je od tada pa nadalje smještena u vojarni u Pločama. U prosincu 2018. ponovno je vojska ušla u vojarnu u Varaždinu, koja je nakon obnove dobila ime „Sedma gardijska brigada Puma“. Iako je ta vojarna više o d 10 godina zjapila prazna, s tek ponekom braniteljskom udrugom i lokalnom plesnom školom kao povremenim korisnicima, lokalna vlast – unatoč najavama – nije našla nikakvu svrhu ogromnom prostoru u Optujskoj ulici, pa se dolazak 2. mehanizirane bojne Pume iz Našica u novouređene prostore vojarne u Varaždinu činio kao spasonosno rješenje. Gotovo godinu dana kasnije, u studenom 2019., vojska se vratila i u Pulu  -na dijelu bivšeg vojnog aerodroma uređena je vojarna „Hrvatski branitelji Istre“ za manju postrojbu Zapovjedništva za potporu, Pričuvnu pješačku pukovniju i središte za besposadne zrakoplovne sustave. “Koji god bili razlozi izmještanju i izbivanju vojske iz tih gradova, bila je to strateška pogreška, kako sigurnosna, tako i politička, ali i razvojna. Danas tu pogrešku ispravljamo i zaokružujemo ravnomjerni raspored Hrvatske vojske u svim dijelovima Lijepe naše za što sam se zauzimala od početka svog mandata”, rekla je na otvorenju nove pulske vojarne tadašnja predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović.

Koliko košta povratak vojske u Sinj? (Photo: MORH/J.Kopi)

Iako su sve ove lokacije doživjele veće rekonstrukcije, uključujući i izgradnju objekata za smještaj pripadnika OS RH, Ministarstvo obrane RH nikada nije podvuklo crtu i objavilo ukupnu vrijednost ili trošak, kako se uzme, projekta “povratak vojske u gradove”. Tu se brojku tražilo i na saborskom Odboru za obranu, no MORH se i na to oglušio.

Krstičevićev nasljednik, Mario Banožić – iako je ranije bio na čelu Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, nije nastavio Krstičevićevim stopama, dok je aktualni ministar obrane Ivan Anušić najavio “povratak vojske u Baranju” i ponovnu aktivaciju vojarne u Belom Manastiru. Riječ je o jednom potpuno zapuštenom zdanju za kojeg je u tijeku izrada projekta ne bi li tijekom 2026. dobilo nove vojne stanare. I tu je riječ o bivšoj vojnoj imovini predanoj na upravljanje lokalnim vlastima koje su – osim velikih najava – na samoj lokaciji napravile jedno veliko ništa.

Bivše vojno obučno središte u Šepurinama – simbol propadanja nekadašnje vojne imovine

To je dobrim dijelom sudbina većina bivših vojnih objekata vraćenih državi i predanih na upravljanje lokalnim zajednicama. U ovom trenutku ne postoji ni neko samostalno tijelo koje bi se bavilo pitanjima prenamjene vojnih nekretnina. Na početku mandata prve Vlade Andreja Plenkovića to je radilo Ministarstvo državne imovine, no nakon odlaska ministra Gorana Marića Ministarstvo je ukinuto, a bivša vojna imovina prešla je u ingerenciju već spomenutog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. U drugom mandatu premijera Plenkovića ukinut je i ovaj Ured, a upravljanje državnom imovinom raspodijeljeno je između CERP-a (Centra za restrukturiranje i prodaju) i nove tvrtke Državne nekretnine d.o.o. No dok se prvi bave trgovačkim društvima, a drugi stanovima i poslovnim prostorima od komercijalne vrijednosti, bivše vojne nekretnine kao državno neželjeno dijete ni u jednoj od ove dvije državne institucije nisu našle svoje mjesto, nego su prebačene direktno pod ingerenciju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. No koliko još ima neiskorištene bivše vojne imovine u državnom portfelju, a koliko ih je predano lokalnim zajednicama – iz Ministarstva prostornog uređenja se ne može saznati, pa će ova pitanja ostati do daljnjeg otvorena. Zato i ne čudi da sa svakom MORH-ovom najavom ponovnog aktiviranja neke bivše vojarne u Ministarstvu, ali i lokalnim zajednicama, ispuste ogroman uzdah olakšanja –  jedna briga manje i jedan zapušteni prostor manje.

*ovaj tekst je dio projekta “U službi naroda” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Ministarstvo obrane RH dobilo je nove državne tajnike za naredni 4-godišnji mandat ove Vlade. Na samom kraju zakonskog roka, Vlada RH jučer je konačno imenovala državne tajnike u većini ministarstava. Sudeći prema priopćenju sa zatvorenog dijela jučerašnje 14. sjednice Vlade RH, uglavnom se radi o ponovnom imenovanju ljudi koji su i do sada obnašali dužnosti državnih tajnika, uz tek poneki izuzetak. Jedan od tih izuzetaka je dosadašnji državni tajnik u Ministarstvu obrane RH, Zdravko Jakop, koji je u jednom kratkom razdoblju nakon smjene Marija Banožića bio i vršitelj dužnosti ministra obrane. On je, objašnjava se u priopćenju sa zatvorene sjednice, „razriješen na osobni zahtjev“. Nije tajna da je Jakop već i ranije želio otići  iz MORH-a u diplomaciju, čak je dogovorena i pozicija, no tadašnji ministar obrane Banožić nije dao odobrenje.

Umjesto Jakopa, za novog državnog tajnika Vlada je imenovala umirovljenog generala Dragu Matanovića (iako je u priopćenju navedeno ime Darko, uz naknadni ispravak u Drago). Posljednjih mjesec dana  počelo se pričati kako je upravo Matanović kandidat za državnog tajnika, i to samo 4 mjeseca nakon što je zbog isteka mandata razriješen dužnosti glavnog ministra obrane. U svojoj višedesetljetnoj vojnoj karijeri prošao je sve stepenice – od dragovoljca  Domovinskog rata, preko zapovjednika 2. gardijske brigade i zapovjednika Zapovjedništva za potporu pa do zamjenika načelnika GS OS RH. Iako je 2020. bio jedan od dvojice najozbiljnijih kandidata za mjesto načelnika GS-a, nije izabran na to mjesto zbog, prema mišljenju Vrhovnog zapovjednika, predubokih veza s HDZ-om. Kao utješnu nagradu, general Matanović imenovan je za Glavnog inspektora OS, a budući da ove godine puni 60 godina života, po završetku mandata u ožujku ove godine trebao je biti umirovljen. Umjesto toga, zahvaljujući jučerašnjoj odluci Vlade RH, Drago Matanović vraća se kroz velika vrata u Ministarstvo obrane.

Drugi državni tajnik u MORH-u ostaje isti kao i u prethodnom razdoblju – vrtićki odgajatelj Branko Hrg to mjesto zahvaljuje činjenici da je njegova Hrvatska demokršćanska stranka jedna od koalicijskih partnera HDZ-a.

Ministarstvo obrane RH raspisalo je jučer, 26. lipnja 2024., godine javni poziv za dodjelu stipendija redovitim studentima iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Mjesečna stipendija za 1. godinu studija iznosi 300 eura, za 2. godinu 400 eura, za 3. godinu 500 eura, za 4. godinu 600 eura i za 5. godinu studija 700 eura. Stipendije se dodjeljuju redovitim studentima na sveučilišnim ili stručnim studijima akreditiranim u znanstvenim poljima elektrotehnika, računarstvo, informacijsko-komunikacijske znanosti i drugim srodnim studijima iz područja informacijsko- komunikacijskih tehnologija u akademskoj godini 2024./2025., i to:

• do 10 stipendija studentima koji studij završavaju u 2025. godini
• do 10 stipendija studentima koji studij završavaju u 2026. godini
• do 10 stipendija studentima koji studij završavaju u 2027. godini
• do 10 stipendija studentima koji studij završavaju u 2028. godini.

Kandidati se mogu prijaviti za dodjelu stipendije tijekom redovitog sveučilišnog ili stručnog studija putem prijavnog obrasca za stipendiranje studenata koji se može preuzeti na stranici Ministarstva obrane (Karijera u MORH-u/Natječaji i oglasi). Rok za podnošenje prijava je 31. listopada 2024.

Uvjeti koje kandidati moraju ispunjavati:

• državljanstvo Republike Hrvatske
• prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj neprekidno najmanje jednu godinu do dana objave javnog poziva
• redoviti studenti sveučilišnih ili stručnih studija iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija koji su sve godine studija upisali redovito bez ponavljanja godine
• opći uspjeh najmanje 3,00 u zadnjoj godini obrazovanja
• da nisu korisnici stipendije u svrhu zaposlenja kod drugog poslodavca
• da nisu pravomoćno osuđivani za kaznena djela navedena u članku 35. stavku 1. podstavku 2. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, br.   73/13, 75/15, 50/16, 30/18,125/19, 155/23, 158/23 i 14/24).

Nakon podnošenja prijave, po pozivu Ministarstva obrane, kandidati koji ispunjavaju uvjete javnog poziva upućuju se na zdravstvene preglede u Zavod za zrakoplovnu medicinu Zagreb ili u Zavod za pomorsku medicinu Split te na inicijalnu provjeru tjelesne spremnosti u skladu s odredbama Pravilnika o utvrđivanju zdravstvenih, psihičkih, tjelesnih i sigurnosnih uvjeta za prijam u službu u OS RH.

Kandidati koji zadovolje kriterije odabirnog postupka moći će s Ministarstvom obrane potpisati ugovor o stipendiranju, na temelju kojeg će primati stipendiju tijekom svog akademskog obrazovanja. Nakon završetka redovitog akademskog obrazovanja, na temelju ugovora o stipendiranju primaju se u službu u Oružane snage Republike Hrvatske prema propisanoj proceduri. Sve dodatne informacije mogu se naći na web-stranici Ministarstva obrane RH.

Od četvrtka, 14. rujna, na snazi su dvije nove odluke Ministarstva obrane RH – „Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi“ i „Odluka o visini naknade za stanovanje“. Obje odluke objavljene su u Narodnim novinama (103/2023 od 6. rujna ove godine) i, kako kaže MORH, predstavljaju „poboljšanje kvalitete življenja pripadnika Hrvatske vojske u mjestima njihove službe“.

Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi, kako joj i ime kaže, propisuje naknade za rad u terenskim uvjetima, stražarske službe i dežurstva. Po novom, djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za rad u terenskim uvjetima u visini od 27,00 eura neto po danu (prema Odluci iz 2019. to je iznosilo 130 kn neto po danu), a za vrijeme angažiranja subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom naknada iznosi 32,00 eura neto po danu (ranije 150 kn neto po danu). Jednako tako, podignuta je naknada i za stražarsku službu (u trajanju duljem od 12 sati), koja sada iznosi također 27 eura neto podanu, odnosno 32 eura neto po danu za stražarenje subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom. Do sada su i te naknade iznosile 130, odnosno 150 kuna neto po danu. Podignuta je i naknada za dežurstvo – prema novoj odluci, ona iznosi 20 eura neto po danu, odnosno 25 eura neto po danu za dežurstvo subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom. Ranije se dežurstvo plaćalo 100 kn neto, odnosno 130 kn neto po danu.

Za pomoć Sloveniji – posebna naknada (Photo: Slovenska vojska)

Tu je propisano još i da DVO koji ima pravo na naknadu za posebne odlike rada u službi nema pravo na dnevnicu (te dvije naknade međusobno se isključuju), kao ni na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično. Naknade za uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća općenito, potrage i spašavanja, prijevozu unesrećenih ili oboljelih, posebnom odlukom propisuje ministar obrane. Upravo smo prije mjesec dana svjedočili takvo odluci, kada je ministar obrane Mario Banožić propisao da se „pripadnicima Hrvatske vojske koji su angažirani u Sloveniji povećava naknada te ona sada iznosi 80 eura neto“.

Naknade za stanovanje

Koliko košta stanovanje na Visu?

Druga nova odluka koja je na snagu stupila krajem prošloga tjedna je „Odluka o  visini naknade za stanovanje“. Radi se o značajnijom podizanju naknada, ovisno o mjestu službe. Najviše – 480 eura neto, dobit će se za sljedeća mjesta službe: Brijuni, Buševec, Divulje, Dubrovnik, Dugi Otok, Dugo Selo, Kozjak, Kravarsko, Kupari, Lastovo, Lučko, Mali Lošinj, Mljet, Molunat, Orebić, Osijek, Pelješac-Rota, Pelješac-Sveti Ilija, Ploče, Podvornica, Pula, Rakitje, Rijeka, Savudrija, Split, Sveta Nedelja, Šibenik, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Gorica-Pleso, Vis, Zadar, Zagreb, Zagreb-Sljeme, Zemunik Donji, Žirje, Žrnovnica. U odnosu na odluku iz 2018., tu je ponovome došlo do proširivanja popisa mjesta službe za koja će se isplaćivati ova najviša naknada – primjerice, Mali Lošinj i Mljet skočili su s mjesta s najnižom naknadom u popis mjesta službe s najvišom naknadom.

Drugu kategoriju čine mjesta službe za koja će se isplaćivati srednje velika naknada u iznosu od 340 eura neto, i to se odnosi na mjesta: Benkovac, Bjelovar, Daruvar, Delnice, Doljani, Đakovo, Gašinci, Karlovac, Knin, Križevci, Našice, Požega, Požega-Papuk, Sinj, Učka-Brgud, Varaždin, Varaždin Breg, Vinkovci, Vinkovci-Borinci, Vukovar. Dakle, u ovoj kategoriji su  po novome Delnice, Doljani, Knin, Našice, Požega i Požega-Papuk, te Varaždin Breg, za koje se do sada isplaćivala najniža naknada od 1.300 kn neto. Time je novom odlukom drastično smanjen popis mjesta službe za koja se isplaćuje najniža naknada pa ih se u prošlotjednoj odluci navodi samo kao „ostala mjesta službe u RH“, i naknada za njih iznosi 260 eura neto.

Navedene odluke prethodno su prošle kroz javno savjetovanje, a unatoč jasno obrazloženim opaskama, Ministarstvo obrane niti jednu nije uvažilo, obrazlažući da su spomenuti problem već riješeni ili kroz nove odluke ili kroz niže propisane akte.