U 93. krilu HRZ-a u Zemuniku je iza 14:30 održana press-konferencija o jutrošnjem padu helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, na kojoj je i službeno potvrđena pogibija jednog od dvojice pilota.

Prvo je sućut obitelji poginulog pilota izrazio ministar obrane Damir Krstičević, koji je potom rekao kako je tijekom letačke aktivnosti na području Zablaća i otoka Zlarina iz za sada neutvrđenih razloga došlo do pada vojnog helikoptera OH-58D Kiowa Warrior u more, u helikopteru su se nalazila dva člana posade. Odmah su poduzete sve mjere i radnje u cilju njihovog pronalaska i spašavanja, nastavio je Krstičević, dodavši da je jedan pilot pronađen, ali je nažalost preminuo. U tijeku je intenzivna potraga za drugim pilotom.

“Sukladno Pravilniku o zrakoplovnim nesrećama formirao sam povjerenstvo na čelu kojeg je glavni vojni zrakoplovni istražitelj s ciljem da se utvrde sve okolnosti nastanka ove nesreće. U sastavu Povjerenstva bit će i ostali zrakoplovni stručnjaci,”

najavio je Krstičević, kazavši da je sa svim događajima upoznao predsjednicu Republike i premijera, te da su časnici trenutno s obiteljima pilota kojima pružaju pomoć i podršku.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov također je izrazio duboku sućut obitelji poginulog pilota, kao i svim pripadnicima HRZ  i OS RH.

“Ovo je bila jedna obična planska aktivnost u potpori Zapovjedništvu specijalnih snaga (ZSS) za združene vježbovne aktivnosti u 2020. (…) Nakon dojave o ovom nesretnom događaju zapovijeđena je obustava leta svih helikoptera Kiowa Warrior dok se ne utvrdi uzrok pada.,”

objavio je general Šundov. I on je, kao načelnik GS OS RH, formirao povjerenstvo Glavnog stožera za utvrđivanje uzroka ovog izvanrednog događaja.

Odmah po dojavi o padu helikoptera pokrenuti su svi mehanizmi te snage za traganje i spašavanje iz Divulja i Zadra u suradnji s MUP-om RH, rekao je načelnik GS. U područje pada helikoptera upućen je i brod HRM s interventnom brodicom, medicinskim timom i timom ronitelja, kao i brodica ZSS-a s timom ronitelja, koji zajedno s timom ronitelja MUP-a tragaju za drugim pilotom. “Na razini GS OS RH, zajedno sa Zapovjedništvom HRZ, ustrojili smo i jedan psihološki tim za potporu pilotima koji susudjelovali u ovom zajedničkom letu. Let je bio u paru“, rekao je general Šundov, prepustivši zapovjedniku HRZ-a da objavi druge detalje.

Brigadni general Michael Križanec, zapovjednik HRZ, vidljivo potresen također je izrazio sućut obitelji pilota, kazavši kako se nada da nade za drugog pilota još uvijek ima.

“U 10:30 je helikopter 327 krenuo na svoj zadnji let u paru sa zadaćom navigacijskog brišućeg leta i preleta iz Zemunika u Loru kako bi večeras podupro ZSS u provedbi obuke. U akvatoriju kod Zablaća helikopter je za sada iz još neobjašnjivih razloga udario o more. Drugi helikopter koji mu je bio u pratnji u paru s njim ostao je na mjestu događaja dozivajući pomoć od lokalnih ribara i radio vezom od Službe za potragu i spašavanje iz Divulja. Ribari su uspjeli izvući jedno tijelo i dovest ga do obale, gdje je počela reanimacija i pokušaj Hitne pomoći da ga se oživi i spasi, međutim evidentno nisu uspjeli. Moj kolega je preminuo”,

opisao je tijek događaja zapovjednik HRZ general Križanec, te nastavio:

“Helikopter 327 je bio proizveden 2011. godine, s ukupnim naletom 520 sati od proizvodnje. Stariji kolega je imao preko 2.500 sati naleta u karijeri, a mlađi preko 1.000 sati naleta. Istražno povjerenstvo će utvrditi sve razloge, i ustanoviti zašto je došlo do ovoga da bi ostali kolege u toj Eskadrili bili sigurni.”

Na pitanja novinara zapovjednik Križanec je pojasnio da je drugi helikopter OH-58D u ulozi pratitelja letio oko 200 metara iza helikoptera koji se srušio. Prema podacima pratitelja, helikopter br. 327 letio je na vrlo maloj visini kada je došlo do naglog udara u more tako da nije bilo nikakvih indikativnih predznaka u smislu poziva u radio vezi između 2 helikoptera. “Dok se ne izvuče helikopter iz mora i dok ne skinemo sve podatke sa Flight Data Recordera i ne prikupimo izjave svih svjedoka koji su vidli predmetni događaj ne možemo više zaključiti trenutno“, izjavio je Križanec, dodavši: “Zadaća se izvršavala točno onako kako je bila planirana. Predmetna ruta je bila iz Zemunika preko Vodica, Zablaća, prema obalom do Lore. Znači, destinacija je bila Lora“.

“Helikopter, odnosno olupina helikoptera, se nalazi na dubini od 30 metara, trenutačno je u tijeku operacija ronilaca HRM i ZSS u koordinaciji s MUP-om da se vidi točno u kakvom je stanju sam helikopter i da li se tamo nalazi i tijelo drugog pilota, ili će se potraga širiti”,

odgovorio je Križanec na jedno od novinarskih pitanja, odgovorivši potom i zašto se letjelo iznad mora:

“U ovom trenu sada, ono što vam ja odgovorno mogu reć’, da jedan motor i let iznad mora u ovom slučaju su upravo se odvijali na način da se umanji do najmanje moguće mjere sav rizik koji su posade preuzimale na sebe. Znači tu se kod toga uzima u obzir brdo parametara prije nego se planira uopće let iznad mora, pogotovo u zimi kad je temperatura mora niska… znači let je bio u paru – to je jedan od načina da se umanji rizik. Drugo – let je bio uz obalu – to je drugi način, treći – letjelo se danju, znači kada znamo da ima plovila u tom akvatoriju. Četvrti je da je služba potrage i spašavanja u Splitu bila u pripravnosti i poletjeli su u roku od 15 minuta od dojave. Četvrto – imamo kontakte i surađujemo sa MRCC-em u Rijeci, kapetanijama i pomorskom policijom. Znači, to su sve načini da se umanji rizik, međutim istraga će pokazati da li bi ili ne bi to bilo spriječeno, da li bi poslejdice bile manje, tako da je sad nezgodno i neodgovorno bi bilo govoriti nešto drugo”

Prema izjavama pilota iz Eskadrile, prije svega probnog pilota, helikopter br. 327 bio je jedan od tehnički najboljih helikoptera koje smo imali, dodao je Križanec, s 520 sati otkad je proizveden. Riječ je o letjelici H327, originalno USAF 1101344, proizvedenoj u programu NEW CABIN 2011. godine, koja je u HRZ bila isporučena 2016. godine. Uzevši sve to u obzir, ne čudi izjava generala Križanca – “To je u našem svijetu novo” – kojim je on zaključio ovu izvanrednu press-konferenciju.

Na vijest o nesreći jutros je reagirala i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović:

“S dubokom zabrinutošću primila sam vijest o današnjem padu vojnog helikoptera kod otoka Zlarina. Dok iščekujemo cjelovite obavijesti o sudbini dvojice članova posade, u molitvama i mislima smo uz njihove obitelji. Sigurnost naših zrakoplovnih posada jest prioritet te očekujem temeljitu istragu o uzrocima nesreće.”

U Bruxellesu obilježen početak predsjedanja RH Vijećem EU (Photo: Croatian Military Representation to NATO and EU)

Prošlotjednim sastankom članova Europske komisije i ministara u Vladi RH i formalno je započelo hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije. Radni dio ovog prvog sastanka održan je u Zagrebu u petak, 10. siječnja, a dva dana ranije u Bruxellesu je napravljen svojevrsni uvod, barem kada su obrambene teme u pitanju. Naime, u srijedu, 8. siječnja, na redovnom sastanku Vojnog odbora EU, vojni predstavnik RH pri NATO i EU, kontraadmiral Predrag Stipanović, održao je briefing o nacionalnim obrambenim prioritetima tijekom predsjedanja Vijećem EU, kao i o planiranim aktivnostima tijekom tog šestomjesečnog razdoblja. Od obrambenih prioriteta kontraadmiral Stipanović istaknuo je one načelne – jačanje europske obrambene suradnje, jačanje EU-NATO suradnje (uključujući transatlantske odnose), jačanje područja vojne industrije i razvoja, te jačanje napora Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP) u jugoistočnoj Europi.

Nešto kasnije istoga dana u Bruxellesu je održana i posebna svečanost povodom početka predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske Unije za predstavnike vojne strukture Europske unije (EUMC, EUMS), vojne predstavnike zemalja članica EU i partnera, te druge visoke uzvanike iz NATO i EU organizacija. Domaćini su bili kontraadmiral Stipanović i načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, koji su visoke europske vojne dužnosnike informirali o prioritetima hrvatskog predsjedanja u području obrane. Predsjedavajući Vojnog odbora EU, general zbora Claudio Graziano, ovom je prilikom Republici Hrvatskoj zaželio puno uspjeha u realizaciji zacrtanih prioriteta, kao i pri nastavku razvoja obrambenih sposobnosti EU.

Aktivnosti u Zagrebu

Ministar obrane RH Damir Krstičević i povjerenik EK za upravljanje krizama Janez Lenarčič (Photo: MORH/J. Kopi)

Dva dana kasnije, u petak 10. siječnja, osim zajedničkog kolegija Europske komisije i Vlade RH održan je i niz bilateralnih susreta. Tako se i ministar obrane RH Damir Krstičević susreo s dva europska povjerenika – s povjerenikom za upravljanje krizama Janezom Lenarčićem, te s potpredsjednikom EK i visokim predstavnikom za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepom Borrellom. Uz neizostavno predstavljanje prioriteta i aktivnosti, ministar Krstičević je predstavio i ulogu MORH-a u provedbi 3. i 4. stupa hrvatskog predsjedanja („Europa koja štiti“ i „Utjecajna Europa“), kao i sustav domovinske sigurnosti, što je posebno bitno u provedbi ciljeva 3. stupa „Europa koja štiti“, odnosno za jačanje vojne i civilne suradnje. Republika Hrvatska svojim sposobnostima redovito pomaže drugim državama u slučajevima prirodnih katastrofa, te sudjeluje u aktivnostima EU usmjerenima na jačanje mehanizama za civilnu zaštitu, uključujući doprinos razvoju i provedbi Europskog mehanizma civilne zaštite RescEU, pohvalio se Krstičević, na čemu mu je europski povjerenik Lenarčić svesrdno zahvalio, posebno ističući 2 protupožarna aviona CL-415 koja je Hrvatska stavila na raspolaganje za RescEU.

Krstičević i Borrell – od EU do Bliskog istoka (Photo: MORH/J.Kopi)

S visokim predstavnikom Borrellom Krstičević je razgovarao i o aktualnim sigurnosnim izazovima na Bliskom istoku i budućoj zajedničkoj suradnji, posebno u okviru priprema za predstojeći neformalni sastanak ministara obrane koji će se održati u Zagrebu, 4. i 5. ožujka 2020. godine. Osim toga, hrvatski ministar obrane najavio je da će se u sklopu hrvatskog predsjedanja održati konferencija u Splitu, na temu EU-NATO suradnje, u zajedničkoj organizaciji hrvatskog i njemačkog ministarstva obrane.

Sljedeća obrambena aktivnost u sklopu hrvatskog predsjedanja najavljena je već za sljedeći tjedan, točnije za 22. i 23. siječnja, kada će se u Zagrebu održati neformalni sastanak ravnatelja za obrambenu politiku EU. Ravnatelji će razgovarati o aktivnostima Unije u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, s naglaskom na aktualne obrambene inicijative EU, poput Stalne strukturirane suradnje (Permanent Structured Cooperation – PESCO), Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF), Koordiniranog godišnjeg pregleda obrane (Coordinated Annual Review on Defence – CARD), vojne pokretljivosti, te EU-NATO suradnje. Sastanak će ujedno biti priprema za Neformalni sastanak ministara obrane EU koji će se održati u Zagrebu, u ožujku 2020. godine.

*Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Saborski Odbor za obranu jučer je jednoglasno podržao MORH-ov plan nabave helikoptera UH-60M Black Hawk za HRZ. Radi se o nabavi 2 donirana helikoptera i još dodatna 2 koja će RH kupiti, kao što je portal Obris.org i objavio na samom kraju listopada ove godine. Iako je MORH tada s jedne strane demantirao da se radi o ikakvoj kupovini, s druge je strane zbunjeno poručivao da mora izvidjeti o čemu se radi. No kako se jučer čulo na Odboru, sam MORH je nedavno od SAD-a zatražio ponudu za kupovinu dodatna 2 helikoptera UH-60M Black Hawk. Kako je objasnio ministar obrane Damir Krstičević, MORH je od Vlade SAD-a dobio ukupno 3 ponude vrijedne oko 138,2 milijuna USD ili oko 932,66 milijuna kuna (po tečaju od 6,748610 kuna za USD), odnosno oko 1,166 milijardi HRK s uključenim PDV-om. Prva ponuda odnosi se na namjensku donaciju u vrijednosti od 53,4 milijuna dolara za nabavu dva nova helikoptera UH-60M Black Hawk, druga ponuda se odnosi na nabavu integrirane logističke potpore (ukupne vrijednosti od 38,8 milijuna USD), a treća ponuda je za nabavu dodatna dva helikoptera uz povoljnije uvjete (u vrijednosti od 46 milijuna USD).

„Prihvaćanje ove navedene ponude predstavlja važan doprinos modernizaciji helikopterskih sposobnosti HRZ-a i Zapovjedništva specijalnih snaga, i značajan iskorak krajnjem cilju potpunog prelaska na zapadnu tehnologiju. Prvi helikopteri bi bili raspoređeni upravo u sastav ZSS-a u smislu njihove operativne uporabe, ali bi, naravno, održavanje i sve provodilo HRZ, obuku pilota i letenje. Namjera je ove helikoptere jednako tako koristiti i u međunarodnom obučnom centru specijalnih snaga, kojeg za koji dan otvaramo u 93. krilu HRZ-a u bazi Zemunik kod Zadra. I naknadnom nabavom postupno će se onda i svi helikopteri istočne proizvodnje zamijeniti helikopterima zapadne proizvodnje, što nam je u intenciji prilikom razvoja sadašnjeg Dugoročnog plana razvoja Hrvatske vojske. Provedbom opremanja prema predloženom modelu osigurala bi se održivost u helikopterskim sposobnostima HV za najmanje 30 godina“.

rekao je u svom uvodnom govoru načelnik GS OS RH, general zbora Mirko Šundov, dok je o detaljima samog projekta nabave helikoptera UH-60 Black Hawk za HRZ i ZSS govorio novi zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec.

On je također spomenuo tri američke ponude, pri čemu je posebno objasnio drugu ponudu, odnosno tzv. „total package“, što podrazumijeva s jedne strane obuku pilota, zrakoplovnih tehničara i inženjera, te s druge strane – samu logističku potporu, kao što je osiguravanje rezervnih dijelova i druge opreme i alata, zrakoplovni računalni sustav za planiranje misija, tehnički računalni sustav za praćenje stanja helikoptera, itd. Već za mjesec dana, odnosno u siječnju 2020. godine, Hrvatska mora prijaviti točan broj ljudi koje misli poslati na obuku, kako bi imala rezervirana mjesta. Trenutni je plan da na obuku u Fort Rucker u Alabamu ode ukupno 25 zrakoplovnih tehničara i inženjera, te 8 pilota. Provođenje obuke je planirano za 2021. godinu, a planirano je da ih se obuči po principu „train the trainers“ (kao i u slučaju obuke za OH-58D Kiowa Warrior), odnosno do razine da mogu sami u RH obučavati druge pripadnike HRZ-a.

Treća američka ponuda, ona o kupovini dodatna dva helikoptera UH-60M, također je (baš kao i početna nabava ovih helikoptera) utemeljena na Taktičko-tehničkoj studiji koja je u HRZ-u i OS RH izrađena tijekom 2019. godine.

„Njena poanta je u tome što ne možemo očekivati ispravnost i raspoloživost 100% helikoptera, nego do 70%. Dakle, s 2 helikoptera mi bi imali jednoga raspoloživog u postrojbi, a to nam je kritično pogotovo u inicijalnom dijelu kad treba obuka krenuti kako bismo postigli inicijalne operativne sposobnosti. Sa 4 helikoptera već imamo nešto što je opipljivije, što može vrlo brzo doseći granicu inicijalne operativne sposobnosti, drugim riječima da do početka 2023. godine vidimo Crne jastrebove i u provedbi zadaća u HRZ“,

pojasnio je general Križanec. Osim obuke pripadnika HRZ-a, u 2021. godini očekuju se i isporuke određenog dijela opreme, dok se prva dva Black Hawka mogu očekivati u prvom kvartalu 2022., te druga dva do kraja iste godine.

Nije tajna, a to je potvrđeno i jučer na Saboru, da će s dolaskom novih američkih višenamjenskih helikoptera započeti i zamjena postojećih, ruskih Mil-ova. Od postojeća 24 srednja transportna/višenamjenska helikoptera ruske proizvodnje, HRZ raspolaže s 3 najslabije inačice Mi-8 (najslabije po TT značajkama), 11 naprednijih inačica Mi-8 MTV-1 i 10 najnaprednijih inačica Mi-171Sh. Helikopterima Mi-8 2024. godine počinje proces isteka međuremontnog resursa, pa bi do 2027. HRZ ostao na samo 10 nedavno remontiranih helikoptera Mi-171Sh. Kako je jučer pojasnio general Križanec, „najznačajnije ograničenje svih ovih helikoptera iz ove porodice su ta što nisu opremljeni uređajima i opremom koji su nužni za interoperabilnost i ispunjavanje Ciljeva sposobnosti NATO saveza“. Tako je, temeljem važećih strateških dokumenata, kao i na temelju budućeg DPR-a, te TT studije opremanja OS RH višenamjenskim helikopterom i Studije izvodljivosti, donesena odluka o zamjeni istočne zapadnom tehnologijom u obliku helikoptera UH-60M Black Hawk. Pri tome je posve normalno prihvaćena ideja postupanja po budućem DPR-u (koji još nije prošao raspravu i proceduru donošenja) – ujedno lagano preskačući aktualni te službeno važeći istovrsni dokument, kojeg se i propustilo dopuniti u ovom aspektu.

Kako je najavio ministar obrane Damir Krstičević, plan je da se s dolaskom i uvođenjem u operativnu uporabu prva 4 Black Hawka povuku prva 4 helikoptera Mi-8.

„Smatram kako je to primjer odgovornog upravljanja raspoloživim resursima – znači, konkretno, naša je namjera – evo tu je i struka – da prodamo 4 helikoptera Mi-8. Znači, da pokrenemo i taj proces prodaje helikoptera,“

istaknuo je Krstičević, dodavši da se američki helikopteri  mogu koristiti za sve tri misije OS RH, s posebnim naglaskom na treću, pomoć civilnim institucijama – u zaštiti i nadzoru državne granice, za traganje i spašavanje, hitni medicinski prijevoz, te za strateški prijevoz.

„Bio je neovlašteni ulazak civilnih osoba u vojni objekat i neovlašteno letenje helikopterom“, rekao je na današnjoj izvanrednoj press-konferenciji načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, i to 6 dana nakon što je cijela priča izašla u  medije. Ovaj je zaključak rezultat rada jednog od 3 povjerenstava osnovanih zbog tzv. afere „Municija“, odnosno „Daj đir“, tj. rezultat dosadašnjeg rada (1) povjerenstva načelnika Glavnog stožera (koje još traje), dok rezultati povjerenstava (2) zapovjednika HRZ-a (koje još traje) i (3) ministra obrane (koje je dovršilo) nisu poznati. Afera „Municija“ ima dvije dimenzije – vojnu i civilnu, pa se vojni vrh okupljen danas u 91. ZB na Plesu bavio isključivo njenim vojnim aspektom.

„Neovlašteno ulaženje civilnih osoba i let helikopterom, kako je utvrđeno istragom, ni u kom slučaju nisu povezani sa švercom, odnosno krijumčarenjem streljiva i naoružanja. Isključivo se radilo o letenju helikoptera u redovnom odobrenom letu“,

rekao je načelnik GS-a Mirko Šundov, naglašavajući da nije pronađeno ilegalno oružje kod prijavljenih osoba. No istodobno, dodao je, „utvrđeno je nedopušteno manipuliranje streljivom, za što se provodi dalje kriminalističko istraživanje“. Dok se ne okonča kriminalističko istraživanje, sve što o tome znamo je ono što je kratko rekao Šundov zamoljen da pojasni tu formulaciju:

„Bilo je manipuliranja streljivom kod bojevih gađanja. Međutim, kriminalističko istraživanje je u tijeku, pa evo… čim budemo imali još više dodatnih informacija, što se toga tiče, bit ćete izviješćeni“.

Trenutno je napravljena, a još se i dodatno provodi revizija stanja u skladištima UbS-a, kako bi se potpuno sigurno utvrdilo da ništa nije otuđeno, da osim izdavanja streljiva za provedbu bojnih gađanja nema još i kakve direktne veze s već spominjanim zadarskim švercerima oružja.

Što se tiče neovlaštenih ulazaka u vojne prostore, Šundov je tek na novinarsko pitanje pojasnio da je dosadašnja istraga utvrdila „neovlašteni ulazak dvije civilne osobe“ – od čega je jedna bila prerušena, a druga ne – kao i „jedan neovlašteni let u kojem su sudjelovale te civilne osobe“. No nešto kasnije, opet u odgovoru na novinarsko pitanje, Šundov je govorio u množini, potvrdivši da je bila riječ o letu u „Bellovim helikopterima“ (iako je izričito naglasio da nije riječ o helikopteru OH-58D Kiowa Warrior), te da će se njegovo povjerenstvo u nastavku svog rada baviti i utvrđivanjem kada se koji let točno i dogodio. Također, načelnik GS-a očekuje da povjerenstvo utvrdi i odgovornost tijela unutarnje službe:

„Mene osobno zanima i što su radili i službujući časnici, što njihovi pomoćnici, što svi oni na određenim pozicijama da se takvo nešto moglo dogoditi pa ćemo sigurno tu informaciju … Sad rade… Evo, danas su oba povjerenstva dolje, ja vjerujem da ću to dobiti vrlo brzo…“.

Razne poduzete mjere

Postojeće mjere sigurnosti u bazi nisu mijenjane, već je prema riječima načelnika GS-a zapovijeđeno njihovo strogo poštivanje.

„Ja sam već rekao da smo mi u cijeloj vojsci, pa tako i u 93. krilu HRZ-a, uspostavili jedan sustav, plan zaštite snaga, koji ima sve svoje aktivnosti i mjere, i u ovom slučaju sam ja samo zapovijedio da dodatno se poštuju te mjere. Nismo pooštravali mjere, nego samo poštivanje već zapovijeđenih mjera prema Vojnoj policiji i svim tijelima unutar službe u 93. Krilu. Tako da ja sam siguran da to sada funkcionira na takav način“,

rekao je general Šundov.

——————-

——————-

Temeljem do sada provedene istrage, načelnik GS-a, ministar obrane i Predsjednica Republike složili su se o pokretanju nekoliko mjera. Prva je stegovna prijava Vojno-stegovnom sudu i suspenzija sva tri pilota koji su učinili težak otklon od vojne stege. Drugo – stegovna prijava Vojno-stegovnom sudu vojnog policajca koji je bio u službi na prijavnici. Treće – smjena obnašatelja dužnosti zapovjednika voda vojne policije s dužnosti. Četvrto – smjena s dužnosti zapovjednika letačkoga voda u Eskadrili helikoptera. Peto – smjena s dužnosti zapovjednika Eskadrile helikoptera te smjena s dužnosti zapovjednika 93. krila HRZ-a, što je u konačnici dovelo i do posljednje, šeste mjere – razrješenja s dužnosti i umirovljenja dosadašnjeg zapovjednika HRZ-a. Iako je bilo propusta i u postupanju vojne policije, nije po zapovjednoj odgovornosti smijenjen i zapovjednik Pukovnije vojne policije, već je prema procjeni načelnika GS-a uz vojnog policajca na prijavnici najodgovorniji obnašatelj dužnosti bio zapovjednika voda vojne policije. Sva trojica pilota prijavljenih Vojno-stegovnom sudu udaljena su sa svojih radnih mjesta, pa više niti lete niti rade uredski posao, već kod kuće čekaju poziv na civilni sud temeljem prijave Policijske uprave zadarske, te na Vojno-stegovni sud temeljem prijave Vojne policije.

Miroslav Kovač i Mato Mikić – niti jedan puni mandat na čelu HRZ-a

Kao što smo sinoć objavili, predsjednica Republike je na prijedlog načelnika GS i uz suglasnost ministra obrane imenovala novog zapovjednika HRZ, brigadnog generala Michaela Križaneca, kao i novog zapovjednika 93. Krila, brigadira Željka Ninića. Dosadašnji zapovjednik HRZ-a, brigadni general Mato Mikić, dobio je častan otpust iz službe i umirovljenje, dok je razriješeni zapovjednik 93. ZB u Zemuniku brigadir Mario Pleša prebačen u Zapovjedništvo HRZ-a. Na koju točno dužnost – odlučit će novi zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec. Otvorenim je ostalo pitanje tko će biti novi zamjenik zapovjednika HRZ-a (što je dužnost koju je do jučer obavljao upravo Križanec), te hoće li i na koji način biti popunjena mjesta u Međuresornom povjerenstvu za nabavu VBA, u kojem su sjedili Mato Mikić kao zapovjednik HRZ-a i Željko Ninić kao predstavnik MORH-a.

Transparentnost svakidašnja…

Na današnjoj press-konferenciji mnogo je truda uloženo u dokazivanje da se nije pokušalo zataškati ovu aferu koja već gotovo tjedan dana trese obrambeni sustav. Naime, kako je rekao načelnik GS-a Mirko Šundov, zbog vlastitih procedura u izvještavanju o izvanrednim događajima, kao i zbog zamolbe policije, afera „Daj đir“ nikako se nije mogla ranije iskomunicirati prema javnosti – iako ostaje kao zanimljivost da je 8. studenog sama PU zadarska o svojoj strani posla objavila priopćenje sa slikama. No kao dokaz transparentnosti Šundov je objavio o događaju koji se dogodio prije dva dana, 24. studenog, između 21 i 22 sata na vojnoj vježbi u Austriji, gdje su trojica pripadnika Hrvatske kopnene vojske „nedopušteno konzumirali alkohol“.

„Ja sam zapovjedio, da je nulta tolerancija na alkohol za sve aktivnosti, ne samo u zemlji… ne samo u inozemstvu, nego i u zemlji… Iz tih razloga su oni odmah povučeni u Republiku Hrvatsku, i protiv njih su pokrenuti svi oni postupci na razini Hrvatske kopnene vojske, koji su potrebiti da bi se takvo ponašanje sankcioniralo“,

rekao je Šundov.

I tu bi možda priča o transparentnosti stala da večeras Nova TV nije dobila potvrdu od Ministarstva obrane o još jednom nedavnom, a do sada javnosti nepoznatom slučaju neprihvatljivog ponašanja hrvatskog vojnika iz gardijske brigade u Slavoniji. On je jedne večeri van službe skakao po automobilima i uzvikivao navijačke parole, što je dovelo do djelovanja policije – da bi mu onda kod kuće prilikom pretresa bio pronađen i neprijavljeni pištolj. Radi se o sinu visokopozicioniranog časnika, zapovjednika Središta za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“, koji je nakon svoje večernje avantura prijavljen za kršenje vojne stege, ali i civilnom prekršajnom sudu.

Prvog dana kolovoza 2019. godine, a povodom obilježavanja 24. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, u Domu Hrvatske vojske „Zvonimir“ održana je svečana akademija. Tom je prilikom predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga Kolinda Grabar Kitarović temeljem svojih ustavnih i zakonskih ovlasti, a na prijedlog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane Damira Krstičevića, u viši čin promaknula ukupno 106 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno 21 časnicu i 85 časnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Križanec i Mikić – jedina dva generala u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu

Kao prvo, dodijeljena su ukupno 4 generalska čina – i to u čin general-bojnika promaknut je brigadni general Boris Šerić, dok su u čin brigadnog generala promaknuti brigadir Ivan Turkalj, brigadir Michael Križanec i brigadir Mijo Validžić. Time su OS RH dobile 3 nova generala, pa ih je umjesto dosadašnjih 25 (koliko na web-stranici OS RH piše da ima generala i admirala) trenutno čak 28. Osim toga, u oči upada i brzo napredovanje u činu trenutnog zamjenika zapovjednika HRZ-a Michaela Križanca. On nosi čin brigadira tek posljednje 3 godine, a najnovijim promaknućem izjednačio se u činu s aktualnim zapovjednikom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadnim generalom Matom Mikićem. Križanec je u žižu interesa javnosti došao kao jedan od ključnih ljudi za nabavu helikoptera OH-58D, te nedavno kao jedan od najodgovornijih za dopremu Perešinovog MiG-a iz Austrije u Hrvatsku.

U čin brigadira promaknute su dvije pukovnice i devet pukovnika, dok je ujedno i jedan kapetan fregate promaknut u čin kapetana bojnog broda. Riječ je tu o promaknućima za Zdenka Bobana, Antu Čokolića, Mladena Fusića, Miroslava Habuda, Ivicu Ivančića, Jasminku Katonu, Željka Marinova, Juricu Miškulina, Ivicu Pavkovića, Nedu Punek Gobec, te Davora Stipetića, dok je čin kapetana bojnog broda dodijeljen Luki Mihanoviću. U čin pukovnika promaknuto je trideset bojnika, od njih i tri bojnice u čin pukovnice. Među njima je i novopečeni pukovnik Tomislav Vacenovski, inače zapovjednik Protupožarne eskadrile 93. zrakoplovne baze. U čin bojnika promaknuta su 32 satnika, od toga osam satnica u čin bojnice. Ukupno, u činove viših časnika promaknuta su ukupno 74 časnika od kojih je 13 žena.

Još su i 22 natporučnika promaknuta u čin satnika (od njih sedam natporučnica u čin satnice), kao i šest poručnika u čin natporučnika (od njih jedna poručnica u čin natporučnice). Ukupno, u  činove nižih časnika promaknuto je ukupno 28 časnika od kojih je osam žena. Načelnik Glavnog stožera OS RH u viši čin promaknuo je ukupno 260 dočasnica i dočasnika Oružanih snaga, a od toga je u čin časničkog namjesnika promaknuto pet stožernih narednika.

Pohvale i nagrade

Predsjednica RH i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović pohvalila je i nagradila za uspješno obavljene zadaće te ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća 12 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Konkretno, za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom vrhovne zapovjednice pohvaljeni su: kapetan bojnog broda Željko Jakus, pukovnica Ivanka Sakač, pukovnik Goran Nekić, bojnik Damir Spevec, bojnik Marin Domijan, satnik Alen Petrov, satnica Nataša Sambolec, časnički namjesnik Krešimir Franjić, časnički namjesnik Josip Dalić, časnički namjesnik Joso Kardum, časnički namjesnik Ante Bilić, te stožerni narednik Anđelko Lipovac.

Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević za uspješno obavljene zadaće te ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća pohvalio je te nagradio 33 osobe iz Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general zbora Mirko Šundov za osobito uspješno obavljene zadaće te ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća pohvalio je i nagradio ukupno 46 pripadnika Hrvatske vojske. Zamjenik načelnika Glavnog stožera pohvalio je i nagradio za osobito uspješno obavljene zadaće te ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća pohvalio je i nagradio osam djelatnika Oružanih snaga. Direktor Glavnog stožera OS RH za osobito uspješno obavljene zadaće te ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća pohvalio je i nagradio šest djelatnika Hrvatske vojske.

Photo by MORH/J.Kopi

S privremenim okončanjem američkog „shutdowna“, administracija SAD-a ponovno je aktivna. Nakon 35 dana gotovo potpune službene šutnje, ovo je jutros najzornije pokazao sastanak veleposlanika SAD-a Roberta Kohorsta u Vladi RH. Dok Vlada ne izađe s priopćenjem o tom događaju, može se samo nagađati o čemu se sve razgovaralo s američkim predstavnikom u RH, no nema sumnje da se jedna od tema svakako odnosila i na američku poziciju pri neuspjelom pokušaju nabave aviona F-16 Barak od Izraela. Nije tajna da su tijekom posljednjih nešto više od mjesec dana, koliko je trajao „shutdown“, SAD bile izuzetno frustrirane nemogućnošću da odgovore na pisanje pojedinih medija i javne istupe kako vrha obrambenog sektora, tako i članova Stručnog povjerenstva pri Ministarstvu obrane RH.

Kohorst: “Izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima”

Nakon jutrošnjeg sastanka u Vladi, veleposlanik SAD-a u RH Robert Kohorst dao je kratku izjavu novinarki Katarini Brečić s televizije N1. Kohorst se pritom osvrnuo na jučerašnji intervju predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je sada javno priznala da je taj fantomski „non-paper“ ipak postojao u formi „white papera“. „Mislim da je predsjednica govorila o dokumentu koji sam dao premijeru i koji definira proceduru za dobivanje dozvole za prodaju F-16. Nije to bio white paper ili kritika pregovora, već informacija o tijeku procesa“, potvrdio je jutros Kohorst pisanje portala Obris.org, koji je prvi objavio dijelove sadržaja „non-papera“ iz siječnja prošle godine.

„Ne znam što su svi znali, ali mi smo ih informirali kako proces funkcionira. Postoji pravilo prodaje trećoj strani koja mora uključivati američko odobrenje. Bili su svjesni kako proces funkcionira, ne znam jesu li znali sve detalje, ali generalnu informaciju su imali”,

rekao je dalje Kohorst, a na pitanje „Zašto je proces propao?“, odgovorio je: „Iskreno, ne znam. Američka vlada je odobrila transfer trećoj strani, ali izraelska i hrvatska strana nisu se mogle prilagoditi uvjetima“.

„Mi smo dali odobrenje, ali ono nije, očito, bilo prihvatljivo ostalim stranama“, ponovio je Kohorst, ukratko pojasnivši osnovne američke uvjete: „Grubo rečeno, tražili smo da avioni budu vraćeni na NATO konfiguraciju koja je i potrebna Hrvatskoj kao NATO partneru“.

Plenković: “Tada nisam imao saznanja”

Tvrdnjom da je riječ o dokumentu koji je Kohorst osobno dao premijeru, američki je veleposlanik demantirao i samog premijera Plenkovića. Plenković je, naime, do sada tvrdio da niti je znao niti vidio taj dokument, da bi potom ublažio tvrdnju. Nakon komemoracije za preminulog glumca Ivu Gregurevića, 9. siječnja 2019. Plenković je na pitanje „Tvrdite li i dalje da niste vidjeli ‘non-paper’?“, odgovorio: „Pa rekao sam već… Ja s tim papirom TADA nisam bio upoznat“. Na insistiranje novinara o tome kako je moguće da nije bio upoznat s mogućim problemima, Plenković je ponovio: „Ja tih saznanja TADA nisam imao“.

Par dana kasnije, nakon sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a, održane 14. siječnja 2019. godine, premijer Plenković je demantirao Krstičevićevu izjavu o mogućoj izravnoj nagodbi sa SAD-om oko kupovine 6 novih aviona F-16 Blok 70/72, ali je i ponovio da nije imao informacija o problemima na relaciji SAD-Izrael.

„Dakle, ono što je ključno, mi smo u cijelom procesu željeli provjeriti… prošle godine, u siječnju, slali smo posebnu delegaciju u Izrael, i slali smo posebnu delegaciju u Washington, upravo da bismo verificirali – da li Izrael na sebe preuzima odgovornost da ishodi odobrenje američke administracije, za transfer te tehnologije… što je Izrael i pismeno preuzeo. I, istodobno, u razgovorima koje su hrvatski predstavnici vodili u Washingtonu, u tom trenutku, na temelju tih razgovora… informacija koja je prenesena Vladi je, da neće biti problema sa ishođenjem tog odobrenja“,

rekao je Plenković nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Čak i nakon dodatnih provjera, Vlada je čekala još gotovo 60 dana prije donošenja konačne odluke, a sve kako bi bila u potpunosti sigurna u nesmetani posao: „U tom trenutku, donijeli smo odluku na temelju podataka koji su nam bili dostupni,“ ponovio je Plenković. Dodao je još i da mu je na „oproštajnom“ posjetu izraelske delegacije, predvođene generalnim direktorom Ministarstva obrane Države Izrael Udija Adama, rečeno da se ovakvi problemi nisu očekivali:

„Vrlo precizno sam ga pitao, da li su oni, temeljem svog iskustva, koje je objektivno malo bogatije nego hrvatsko u ovakvim situacijama, vidjeli da će se ovo dogoditi? On je rekao – ne. U tome i je problem. Ponavljam još jednom. Vodite računa – od momenta kad smo mi odabrali izraelski F-16 Barak, kao moderniziranu verziju F-16 iz 1987. godine, koji je sa svojim poboljšanjima praktički, možemo reći, pomlađen najmanje 10 godina u performansama… vrlo kvalitetan zrakoplov, kojeg je i javnost imala prigode vidjeti. Dogodio se i posjet američkog ministra obrane Mattisa u srpnju, nakon sastanka NATO-a, i posjet izraelskog predsjednika Rivlina… Izrael i njihovo Ministarstvo obrane su odlučili poslati tri takva zrakoplova na proslavu Dana domovinske zahvalnosti, Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja, 5. kolovoza. Dakle, iz cijelog tog konteksta, iz razgovora koji su vođeni, ovakva situacija kakvu smo doživjeli, barem što se mene tiče – to je bilo negdje sredinom, čini mi se, studenoga ili početkom prosinca, ne mogu se više sad točno sjetiti… se nije očekivalo. To je cijela poanta“.

Jutarnji: Šundov tražio pojašnjenje non-papera

Da „non-paper“ nije bio tako neslužben i nevažan dokument, kako to tvrde Ministarstvo obrane i ministar Krstičević, dokazuje i Jutarnji list u tekstu od 18. siječnja pod naslovom „Amerikanci bili na sastanku u MORH-u još u siječnju 2018. Delegacija je načelniku GS Šundovu u detalje predstavila sadržaj non-papera“. U tekstu autora Krešimira Žabeca kaže se da je tjedan dana nakon što je američki „non-paper“ odaslan na 3 adrese (MORH, Vlada RH i Ured predsjednice RH), dakle 25. siječnja 2018. godine, na sastanak s načelnikom GS OS RH, generalom Mirkom Šundovom i suradnicima, stigla delegacija iz Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu kako bi do u detalje predstavili sadržaj „non-papera“.

„Amerikance je, kažu naši sugovornici, zatekla šutnja hrvatskih institucija na ‘vodič kroz kupnju’ te su odlučili osobno sve objasniti prvom čovjeku vojske i, vjerojatno, barem dijelu članova Povjerenstva za nabavu aviona kako bi bili sigurni da Hrvati razumiju na što ih upozoravaju“, piše Jutarnji list, navodeći da u očitovanju na ovaj sastanak Šundova i američkih diplomata MORH ne demantira njegovo postojanje, već daje samo općeniti odgovor.

„Sastanci sa strateškim partnerom Republike Hrvatske, Sjedinjenim Američkim Državama, održavaju se redovito u sklopu bilateralne obrambene suradnje. Ističemo da je tijekom postupka bilo međusobne komunikacije i brojnih sastanaka sa strateškim partnerima. Naravno da je na tim sastancima, među ostalim, aktualizirana i tema izdavanja TPT-a kao značajnog dokumenta. Zbog odgovornosti prema tako značajnom projektu, odradili smo brojne dodatne konzultacije i s američkom i izraelskom stranom”,

stajalo je u MORH-ovom odgovoru.

Večernji: State Department je odobrio prodaju F-16 Barak

Pismo Lockheed Martina Večernjakov novinar nije u cijelosti iščitao

Obranu Ministarstva obrane i ministra obrane čvrsto drži Večernji list, pa je tako 16. siječnja ove godine novinar Davor Ivanković objavio tekst pod naslovom „Lockheed Martin u pismu poslanom 03. prosinca 2018.: ‘Veselimo se vašem ulasku u obitelj F-16′“. Pri tome, Večernji objavljuje presliku korespodencije tvrtke Lockheed Martin i ministra obrane Krstičevića, koja jasno ukazuje kako se vode pregovori između SAD i Izraela, u kojima su Sjedinjene Države postavile svoj prijedlog rješenja, o kojem se Izrael treba očitovati – gdje je spominjanje potrebe za fleksibilnošću i iščekivanja izraelskog odgovora moglo biti svojevrsno upozorenje na preuranjenost optimizma. Među ostalim, Večernji list tu spominje i dokument State Departmenta iz rujna 2017. godine, prema kojem „State Department službeno odobrava izraelsko-hrvatski deal i prilaže specifikaciju zrakoplova – koja sadrži glavne izraelske modifikacije, dakle dozvoljava se nabavka Baraka, a ne golog američkog F-16!“

Riječ je tu o američkom odobrenju za prodaju F-16 Barak, na koje su se nebrojeno puta pozivali ministar obrane i članovi Stručnog povjerenstva, dok se jedino načelniku GS OS RH generalu Šundovu u jednom trenutku „poskliznulo“ da je odobrenje stvar pregovora koji se tek trebaju voditi. No njih, kao i Večernjakovog Ivankovića, danas je demantirao portal Index.hr, objavivši ključni dio iz tog dokumenta američkog State Departmenta iz rujna 2017. godine.

Index: State Department nikada nije dao odobrenje za prodaju

Na višekratno insistiranje novinara, MORH i Vlada RH nisu željeli javno objaviti taj dokument, tvrdeći da je klasificiran. Iz danas objavljenih dijelova ovog dokumenta iz State Departmenta, u tekstu pod naslovom „Objavljujemo dokument koji dokazuje da je Krstičević lagao o avionima“, autora Ilka Ćimića, vidljivo je da se radi tek o predodobrenju za privremeni transfer tehničkih podataka i izvođenje tehničkog pregleda letjelica, sve to u svrhu „eventualne buduće prodaje“, a ne o nekakvom finalnom odobrenju za prodaju aviona F-16 Barak Hrvatskoj. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, takav stav State Department je u prosincu 2018. iznio i uglednom britanskom vojnom časopisu „Jane’s“: „Američka strana je strankama u postupku pružila potrebne autorizacije o otkrivanju podataka u ranoj fazi, kako bi omogućila postupak nadmetanja“, stajalo je tada u odgovoru američkog State Departmenta britanskim vojnim novinarima.

Dio dokumenta State Departmenta koji je objavio portal Index.hr

Na prvoj stranici dokumenta, koju je danas objavio portal Index.hr, američki State Department konkretno navodi da se dozvoljava „privremeni transfer tehničkih podataka o zrakoplovu F-16 C/D“, kao i „zajednička vizualna inspekcija zrakoplova“, prema konkretnome dogovoru Izraela i Hrvatske. Ove dozvole uvjetovane su poštivanjem četiri dodatna uvjeta: (1) da RH mora biti obaviještena kako će svi budući zahvati (unpređenja i modifikacije) nužno tražiti da SAD integrira nove sposobnosti – uz inzistiranje na američkoj verziji glavnog misijskog računala, kao i pripadajućeg OFP softwara u američkoj verziji. Uz to se traži i (2) izvještavanje RH da američka strana neće pružati podršku za izraelsko glavno misijsko računalo (I-GAC), kao ni za izraelske opreme za samozaštitu zrakoplova. Jednako tako, (3) naloženo je da se u predstojećim razgovorima ne smije uopće dirati pitanja američke opreme, podataka i materijala za COMSEC i TRANSEC, jednako kao ni osiguranje otpornosti na TEMPEST. Za kraj, što je posebno bitno, (4) definirano je kako „Odvojeni TPT zahtjevi moraju biti podneseni za svaki trajni transfer ili obuku“ – čime se i za buduće zajamčilo puno učestvovanje SAD u svim kasnijim fazama postupanja, ako do njih dođe. Upravo su te kasnije faze postale sporne (transfer samih zrakoplova) – a da dozvola za njih u ovom dokumentu od 20. rujna 2017. ne samo da nije dana ili naznačena, već je i izričito diktirano da o tome treba tražiti posebnu konkretnu dozvolu, koju Izrael u željenom obliku na kraju nije dobio.

Ovom objavom je konačno u javnost dospio dokument kojim se daju „preddozvole“ potrebne za podnošenje ponude kakvu je RH tražila od ponuđača do 3. listopada 2017. godine, sastavljene temeljem zahtjeva HRZ za podacima i uvidom u sustave željenih zrakoplova. To ujedno predstavlja i jasnu razliku prema svim „dozvolama“ za kasniji transfer aviona (ili obuke) američkih aviona F-16 – koje su bile potrebne za dovršenje ove kupoprodaje iz Izraela, i koje se na kraju nije dobilo zahvaljujući propasti pregovora SAD i Izraela (gdje očigledno do kraja nije bilo fleksibilnosti, koju je od izraelske strane očekivao Lockheed Martin, kako se navelo u pismu ministru Krstičeviću, od 3. prosinca 2018. godine). Nažalost, ova dva različita tipa američkih odobrenja hrvatski su dužnosnici često izjednačavali u svojim izjavama za javnost, unoseći time u diskusije jednu dozu potpuno nepotrebnog kaosa – elementa koji je na kraju i pojeo čitavu potencijalnu hrvatsku kupovinu zrakoplova F-16 Barak iz Izraela.

Naknadna izjava veleposlanika Kohorsta

Oko 16 sati u medije je stigla i posebna, dodatna izjava američkog veleposlanika u RH, kojom je Roberta Kohorst odlučio pojasniti dio svojih jutrošnjih teza. Ovu izjavu donosimo u prijevodu:

„Moji komentari medijima dani ovoga jutra bili su krivo protumačeni, i želio bih ih pojasniti.

Prije svega, želim naglasiti da Vlada Sjedinjenih Država održava odličnu suradnju s Hrvatskom i s Vladom premijera Andreja Plenkovića. Ovoga smo jutra održali produktian sastanak na više bilateralnih tema. Jednako tako, Sjedinjene Države snažno podupiru i nastaviti će podupirati hrvatsku nabavu borbenih zrakoplova. Konkretno, podržavali smo izraelski posao kupoprodaje i napravili smo sve što je u našoj moći da do nje dođe.

Usko smo se koordinirali s Vladom Hrvatske tijekom postupka donošenja odluke, uključujući tu i brojne e-mailove, dokumente i sastanke. Dokument kojeg sam spomenuo jutros nije tako značajan kako je to bilo predstavljeno u dijelu medija. On je bio sastavni dio naše razmjene na tehničkoj razini, s nadležnima, i on pruža informacije o američkom TPT procesu, koje bi se primjenjivale na svaki takav transfer. Suprotno onome što su neki mediji prenijeli, Sjedinjene Države nisu ni u jednom trenutku savjetovale hrvatskoj Vladi da ne kupuje izraelske F-16.

Odvojeno od toga, Sjedinjene Države su bile u bilateralnim razgovorima s Izraelom oko uvjeta za mogući transfer zrakoplova. Nažalost, kao što se ponekad dogodi u pregovorima – i bez krivice hrvatske Vlade – Sjedinjene Države i Izrael nisu bili u stanju doći do sporazuma o uvjetima za ovaj transfer. Ovo je korak unazad, ali ne i neuspjeh. Razumijem da je Hrvatska i dalje posvećena pribavljanju borbenih aviona, i mi smo i nadalje posvećeni podržavanju tog nastojanja.

Kroz ovaj proces, hrvatska Vlada je pokazala svoju odlučnost za osiguravanje najboljih zrakoplova po najboljoj cijeni. Za Sjedinjene Države Hrvatska ostaje ključnim strateškim partnerom, i to se neće promijeniti“.

Uz dodatno pojašnjavanje statusa i svrhe dokumenta „non-paper“ ili „White paper“, Kohorst se tu osvrnuo na dvije činjenice koje je čitavo ovo vrijeme isticao i portal Obris.org – (1) da spomenuti američki dokument nigdje nije Hrvatskoj branio ili svjetovao protiv kupovine izraelskih (ili grčkih) rabljenih aviona, te (2) da su o pitanjima transfera tekli paralelni pregovori SAD i Izraela, čiji je neuspjeh odlučio posao hrvatske kupoprodaje – bez direktnog sudjelovanja ili direktne odgovornosti hrvatske strane. To naravno nema nikakve veze s činjenicom da RH nije postavila instrumente jamstva za slučaj takve propasti pregovora, što je jedna od stvari na koje treba paziti pri nastavku/ponavljanju postupka javne nabave borbenih zrakoplova za HRZ.

Vlada će najvjerojatnije sljedećeg tjedna, na svojoj redovnoj sjednici, poništiti odluku o odabiru i natječaj za nabavu borbenih aviona, objavio je danas Tportal. Prethodno će se održati sjednica Vijeća za obranu, na kojoj će se razgovarati o nabavi aviona. O tome je javnost izvijestio Ured predsjednice RH kratkim priopćenjem, koje prenosimo u cijelosti:

Krstičević i Šundov danas su izvijestili Predsjednicu RH o propasti posla s Izraelom (Photo: Ured predsjednice RH)

“Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Republike Hrvatske Damir Krstičević i načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov izvijestili su Predsjednicu Republike Hrvatske i Vrhovnu zapovjednicu Oružanih snaga RH o jučerašnjem sastanku s predstavnicima Države Izrael, koji su ih obavijestili o nemogućnosti isporuke zrakoplova F-16 Barak, prema specifikacijama iz ponude.

U ponedjeljak, 14. siječnja 2019. godine, održat će se sjednica Vijeća za obranu s ciljem predstavljanja izvješća o postupku nabavke borbenih zrakoplova. Predsjednica Republike Hrvatske zatražila je od načelnika Glavnog stožera da na predmetnoj sjednici podnese detaljno izvješće o trenutačnom stanju borbenog zrakoplovstva.

Obzirom na politički konsenzus o zadržavanju sposobnosti borbenog zrakoplovstva, Predsjednica Republike izražava nadu da će se proces obnove borbenog zrakoplovstva nastaviti s ciljem čim bržeg iznalaženja rješenja.

Na nastavak procesa modernizacije Republiku Hrvatsku obvezuju stanje i perspektive borbene tehnike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a žurnost u postupanju uvjetovana je neopravdanim višegodišnjim odgađanjem odluke o budućnosti borbenog zrakoplovstva i trenutnim stanjem nakon remonta iz 2013. godine“.

Punih 10 dana ne smiruje se situacija oko moguće hrvatske kupovine izraelskih borbenih aviona F-16 Barak. Danas, 17. prosinca, po tom se pitanju službeno oglasio izraelski premijer, te ujedno i trenutni ministar obrane Države Izrael (koji se samopostavio na to mjesto nakon ostavke Avigdora Libermana, da bi baš danas bio i potvrđen u Knessetu), Benjamin Netanyahu. Netanyahu je jutros obišao Israel Aerospace Industries (IAI), nakon čega je odgovarao na pitanja novinara. Na pitanje o poslu s avionima za Hrvatsku, Netanyahu je odgovorio:

„Radimo. U tijeku su pregovori između dviju zemalja. Osobno se time bavim. Prerano je reći išta određeno o tome“.

Televizija „Channel 10“, koja je otvorila ovu temu pričom o američkoj blokadi izraelsko-hrvatskoj posla, prenosi kako je Netanyahu prošloga tjedna telefonski razgovarao s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, pri čemu joj je rekao da „posao s avionima kasni jer Izrael i SAD još uvijek pregovaraju o tehničkim detaljima“. Grabar Kitarović je tom prilikom ponovila, prenosi „Channel 10“, da ona neće podržati bilo kakvu promjenu originalnog plana, što uključuje transfer aviona F-16 s nadograđenim izraelskim elektroničkim sustavima, te kako neće podržati promjenu cijene aviona. Do susreta s Kolindom Grabar Kitarović u Parizu na svečanoj obljetnici završetka Prvog svjetskog rata, tvrdi se u izvještaju izraelske televiziji „Channel 10“, izraelski premijer Netanyahu nije bio svjestan problema u poslu s avionima za Hrvatsku, dok joj je američki predsjednik Trump rekao da posao kasni zbog „birokratskih problema“. No, podsjetimo se kako je tekao razvoj događaja na temu hrvatske kupovine izraelskih F-16 Barak tijekom posljednjih dana…

Deset dana demistifikacije

Četvrtak, 06. prosinca

Barak Ravid, korespodent izraelske televizije „Channel 10“

Nakon brojnih nagađanja u hrvatskoj javnosti da posao s kupovinom izraelskih borbenih aviona F-16 Barak već lagano kasni, i to ponajviše zbog SAD-a, a domaći su dužnosnici tvrdili da je sve normalno i pod kontrolom, prva ozbiljna potvrda došla je u četvrtak, 06. prosinca, iz pera Baraka Ravida, diplomatskog korespodenta izraelske komercijalne televizije „Channel 10“. Ravid je objavio da „administracija predsjednika Trumpa blokira posao prodaje naoružanja, vrijedan 500 milijuna USD“, i to zbog „neiskrenosti Izraela“, koji je „nastojao profitirati na račun SAD-a“. O tome su, među ostalim, navodno razgovarali i izraelski premijer Benjamin Netanyahu i američki državni tajnik Mike Pompeo u Bruxellesu 03. prosinca ove godine, tvrdi dalje Ravid, pri čemu je Pompeo kao glavnog krivca za ovu blokadu imenovao američkog ministra obrane Jamesa Mattisa.

Petak, 07. prosinca

Na primopredaji OOB-31 „Omiš“ u Splitu, ministar obrane RH Damir Krstičević prvi je puta bez uvijanja komentirao navode izraelskog medija:

„Činjenica je da je Vlada SAD dala dopuštenje Državi Izrael da Država Izrael može nuditi izraelski F-16 Hrvatskoj, i taj dokumenat mi imamo. Druga činjenica je da Država Izrael je u nuđenju se obavezala da će Hrvatskoj isporučiti NATO kompatibilan zrakoplov, da će produženje životnog vijeka aviona se napraviti u suglasnosti originalnog proizvođača Lockheed Martina, i treće – odobrenje da isporuku aviona Hrvatskoj je odgovornost Države Izrael i upravo na osnovu svih tih dokumenata, i na osnovu natječaja, mi smo kroz proces donijeli odluku o izboru višenamjenskog borbenog aviona i proces je bio i zakonit, i transparentan, i to je ono što mogu reći za danas“,

rekao je Krstičević, dodavši da Ministarstvo obrane još nije dobilo službeno potvrdu o blokiranju cijelog posla.

Slično je potvrdilo i Ministarstvo obrane u priopćenju, dok se Veleposlanstvo SAD u RH kratko očitovalo:

„Sjedinjene Države ostaju čvrsto privržene podršci hrvatskom nastojanju da se modernizira i unaprijedi nacionalne Zračne snage putem kupovine borbenih zrakoplova koji su interoperabilni s NATO saveznicima. Mi radimo s Izraelom preko godinu dana na detaljima predloženog transfera F-16. Tijekom naših diskusija, bili smo konzistentni i jasni o tehničkim uvjetima pod kojima bi mogli odobriti ovaj transfer. Trenutno aktivno radimo s Izraelom i Hrvatskom, ne bili postigli prihvatljivo rješenje koje zadovoljava hrvatske potrebe unutar zadanog vremenskog okvira“.

Hrvatski premijer Andrej Plenković u prvom je komentaru bio lagano suzdržan:

„Mediji su se raspisali temeljem neke informacije s nekog portala. Očekujem da Ministarstvo obrane, koje vodi ovaj proces i detaljno je involvirano u sve detalje, vidi s našim partnerima ima li tu nekih novih elemenata u procesu koji je vođen vrlo dugo i temeljito. Nama je kao Vladi bilo važno da je teret odgovornosti na osiguravanju suglasnosti koju SAD mora dati bilo kome tko je nekad od njijh kupio neku vrstu naoružanja, teret dobivanja te suglasnosti je na izraelskoj strani. Što se hrvatske strane tiče, mi nismo ni u kakvoj posebno opterećujućoj situaciji, sve što je napravljeno s naše strane bilo je u dobroj vjeri, ostalo je eventualno između Izraela i SAD-a“,

rekao je Plenković, naglasivši da ne vjeruje da postoji mogućnost propasti ovog posla kupovine borbenih zrakoplova, između ostalog i zato što je siguran da su „sve službe koje su na ovome radile jako dobro i detaljno pripremile cijelu tu temu i prije donošenja konačnih odluka slali smo posebno izaslanstvo u Izrael i SAD da se sve verificira prije konačne odluke i upitnih informacija nije bilo“.

Veleposlanici Države Izrael i SAD u Republici Hrvatskoj

Baš toga dana je oproštajni prijem imala i veleposlanica Izraela u RH Zina Kalay Kleitman, na kojoj je bio i američki veleposlanik u RH Robert Kohorst, koji je na novinarska pitanja o zastoju posla s avionima odgovorio:

„Zapravo, postoji nerazumijevanje ovoga u novinama. Vlada Sjedinjenih Država u potpunosti podržava nastojanja Hrvatske da modernizira svoje zrakoplovsvo i da za to traži F-16. Mi pregovaramo s Izraelcima već više od godinu dana, i bili smo vrlo konzistentni pri navođenju naših tehničkih zahtjeva potrebnih za dobivanje dozvole. I potpuno podržavamo to kretanje, da odobrimo tehničke zahtjeve, ne bi li Hrvatska pribavila te zrakoplove“.

Na pitanje o kakvim se tu tehničkim zahtjevima radi, Kohorst je nastavio:

„Izraelski zrakoplovi nisu NATO kompatibilni. Oni u sebi imaju izraelske sustave, i to je potrebno zamijeniti u NATO kompatibilne sustave. Rasprava se vrti oko pitanja – tko će platiti tu konverziju. Uz to, SAD i naša tvrtka Lockheed Martin moraju odraditi taj posao, jer su baš oni vlasnici tehnologije i intelektualnog vlasništva“.

Ujedno, Kohorst je naglasio:

“Sjedinjene Države već više od dvije godine konzistentno govore – ‘Ovo su naši tehnički zahtjevi’. I tako, svi su već trebali znati da su to zahtjevi, i zato je meni donekle iznenađenje, da je sada nastupilo ovo usporavanje“.

I sama veleposlanica Države Izrael, Zina Kalay Kleitman, priznala je da postoje „tehnički problemi“, ali i da treba biti strpljiv, budući da su „sve tri strane jako zainteresirane i žele da se to riješi..“

Subota, 08. prosinca

Odgovarajući na novinarska pitanja prilikom dolaska na XIV. Opći sabor Mladeži HDZ-a, premijer Andrej Plenković očitovao se o eventualnom poništenju natječaja:

Svojedobna proizvodnja aviona F-16 u Fort Worthu, savezna država Texas

„Ne, nismo uopće još niti u takvoj fazi, niti takvog razmatranja. Ja sam rekao, još jednom, i to ću ponoviti, sve što je Hrvatska u tom procesu napravila bilo je sustavno, temeljito, detaljno. Ako postoje neka otvorena pitanja između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, riječ je praktički o pravu industrijskoga vlasništva – to oni moraju riješiti, u njihovoj komunikaciji. Što se nas tiče, sve je obavljeno korektno, i mene ta situacija ni na koji način ne opterećuje, niti bilo koga u Vladi“.

Ponovio je Plenković da je u ovom slučaju Hrvatska kupac, te da je „svejedno da li rate krenu ove ili iduće godine“.

Upitan hoće li podnijeti ostavku ako posao s avionima bude fijasko, ministar obrane Damir Krstičević je rekao da „ne želi odgovarati na hipotetska pitanja“, ali „za sve što radim ja sam uvijek spreman preuzeti odgovornost“. Dodao je i da „za Hrvatsku nema dodatnih troškova“, čak ni u slučaju dodatnih troškova ugradnje nove, NATO kompatibilne opreme.

Utorak, 11. prosinca

Ministarstvo obrane priopćenjem je komentiralo napise o tome kakav bi avion Hrvatska u konačnici mogla dobiti:

„Kao što smo više puta naglašavali, Hrvatska inzistira da se poštuje sve što je bilo navedeno u ponudi – u ponudi Države Izrael stoji višenamjenski borbeni avion F-16 C/D Block 30 BARAK. Stoga, nije moguća nijedna druga inačica VBA. Naglašavamo da je Republika Hrvatska provela sustavan i temeljit, zakonit proces i donijela odluku o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F16 te ispoštovala sve obveze. Proces je i dalje u tijeku“.

Nakon sastanka s predstavnicima udruga gradova i općina, te županima, održanog u Rijeci, premijer Plenković do sada najoštrije komentira „slučaj avioni“ – po prvi put spominjući i mogućnost poništenja čitavog natječaja.

„Da budemo sasvim otvoreni… Modifikacije onoga što je odabrano na natječaju, ne može biti. Dakle, tu da budem sasvim jasan. Ili ćemo kupiti onakve zrakoplove, kakvi su ponuđeni u procesu koji se vodio, ili će se taj natječaj poništiti. Ja tu nemam apsolutno ni trunke dileme, jer sve drugo bi bilo dezavuiranje samoga natječaja, i to ne dolazi u obzir“,

rezolutan je Plenković. U priopćenju Vlade RH s istog događaja, navodi se da se premijer osvrnuo i na Vladina izaslanstva koja su 2017. – uoči donošenja odluke o nabavi aviona F-16 Barak – posjetila i Izrael i SAD:

„Nisu postojale nikakve indicije da će doći do problema. Teret, odnosno, odgovornost dobivanja suglasnosti SAD-a, a to je odluka koja u konačnici mora ići pred Kongres, preuzela je izraelska strana. Hrvatska je sve napravila u dobroj vjeri, sukladno proceduri natječaja i stvar je isključivo na odnosu Izraela i SAD-a“.

Plenković tvrdi da je osobno insistirao da se sve još jednom verificira prije nego ta tema dođe na Vijeće za obranu i na Vladu: „Ono što je ponuđeno u natječaju, prema informacijama koje smo u tom trenutku, prije donošenja odluke imali, ovakvih indicija nije bilo. Ponavljam, teret dobivanja suglasnosti tzv. ‘Third Party Transfer’ koji daje SAD, a riječ je prije svega o industrijskom vlasništvu Lockheed Martina, kao izvornoga proizvođača zrakoplova F-16 je na izraelskoj strani, tu je naša pozicija jasna“.

Ministar obrane Krstičević tom je prilikom ustvrdio da je otvaranje ponuda bilo javno (što nije, jer su na otvaranju ponuda bili samo predstavnici ponuditelja), te da je „cijeli proces bio transparentan, sustavan“, a „struka je odredila kakav avion nama treba“, kao i „koja je najbolja ponuda za RH.“ No nije želio govoriti o tome da li je trenutno cijeli proces pod znakom pitanja:

„Idemo korak po korak. Jasno piše. Imamo dokumenat Vlade Sjedinjenih Američkih Država, da Država Izrael može nuditi zrakoplov, koji je nama potreban, i da Država Izrael može i prodati taj zrakoplov Republici Hrvatskoj. Nakon toga, imamo isto od Države Izrael papir, gdje je njihova odgovornost da konačno odobrenje za prodaju dobiju od Vlade Sjedinjenih Američkih Država“.

Time je Krstičević ponovo izjednačio dvije odvojene dozvole – (1) onu za nuđenje u natječaju, i (2) onu za isporuku letjelica – nastavljajući verbalnu igru koja je bila sporna još u svibnju ove godine. O krivcima za trenutni zastoj Krstičević ne bi: „Ne kažem tko je kriv. Svak treba ispoštovati ono što je predao. I, svak treba ispoštovati ponude koje su date… koje su date Hrvatskoj. Mi samo možemo čitati iz ponuda, papira, dodatnih konzultacija koje smo napravili s našim prijateljima i partnerima – a to je Država Izrael i Sjedinjene Američke Države“.

Srijeda, 12. prosinca

Preko Veleposlanstva SAD u RH stigla je obavijest State Departmenta o određenom pomaku u hrvatsko-izraelskom poslu s avionima: „U utorak, 11. prosinca, U.S. State Department službeno je obavijestio Kongres o ovom slučaju prijenosa, čime je pokrenuto 15-dnevno Kongresno razdoblje,  sukladno odredbama Zakona o izvozu oružja (Arms Export Control Act). Iako su određeni detalji još u postupku, State Department bi želio da suradnja svih uključenih strana bude uspješna“. U dodatku ovoj obavijesti stoji i pojašnjenje procesa „Third Party Transfer“ (tzv. TPT), pri čemu je najjače odjeknulo da „pri odobravanju zahtjeva za TPT, SAD obično zahtijevaju od svih partnera da opremu američkog podrijetla, dobivenu kroz FMS ili koji drugi program sigurnosne suradnje, vrate u njeno originalno stanje ili da uklone pojedine nacionalno specifične elemente prije njenog transfera“. Pri tome, ovo je u većini hrvatskih medija protumačeno izuzetno tvrdo – kao nužnost povratka opreme „u njeno originalno stanje“, iako to nije potpuno nezaobilazno iz ovog izričaja. Ujedno, posebice je problematiziran i stav da „odgovornost je one države – koja traži da bi se lišila određenog sustava američkog podrijetla – da razumije zahtjeve te da o njima obavijesti državu-primateljicu opreme“, dovodeći u pitanje izraelsko postupanje u dobroj vjeri, budući se pokazalo upitnim je li izvršeno cjelovito i pravovremeno obavještavanje hrvatske strane o zahtjevima Sjedinjenih Američkih Država.

Na domjenku uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović rekla je kako ju je tijekom dana nazvao izraelski premijer Netanyahu, kojem je poručila: „Insistiram da Hrvatska dobije što smo dogovorili i po cijeni koja je dogovorena“. Time je potvrđeno zaoštravanje hrvatskih stavova o čitavom ovome poslu, koje će sve jasnije doći do izražaja u danima koji su uslijedili.

Dodala je da je od veleposlanika Kohorsta čula da bi se postupak mogao otegnuti još nekoliko tjedana, i ponovila: „Temeljem preporuke Stručnog povjerenstva koje se time bavilo i koje je procijenilo da je izraelska ponuda najbolja mi smo prihvatili to mišljenje i dali preporuku Vladi da krene u taj posao. Naravno, konačna odluka jest na Vladi RH. Ono što je bitno naglasiti je da u Hrvatsku moraju doći onakvi zrakoplovi oko kakvih smo se dogovorili“. Grabar Kitarović je podsjetila i da je o avionima razgovarala nedavno s Donaldom Trumpom i Benjaminom Netanyahuom u Parizu, koji joj nisu ništa rekli o aktualnim problemima:

„Nisam znala da postoje problemi kada je riječ o dozvoli za prodaju zrakoplova, tzv. TPT-em. Podsjetila sam Trumpa i Netanyahua da mi to čekamo. Tada se nisu očitovali ni o čemu, ni sam premijer nije znao da postoje neki problemi, o tome sam saznala desetak dana kasnije. Riječ je o nečemu na što ne možemo utjecati jer je riječ o tehničkim pregovorima između Izraela i SAD-a“.

Četvrtak, 13. prosinca

Tijekom boravka u Velikoj Gorici na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ponovno je odgovarala na novinarska pitanja o nabavi aviona. Potvrdila je da je dan ranije razgovarala s Benjaminom Netanyahuom, ali je rekla i da joj je nedavno američki ministar obrane James Mattis izjavio da podržava projekt kupnje, ali da „nisu ulazili u detalje“. Grabar Kitarović u ovom trenutku ne vidi zašto bi ministar obrane RH Damir Krstičević trebao odstupiti, kako to već neko vrijeme traže iz stranke Živi zid:

„Pregovori SAD-a i Izraela su u tijeku i mi tu ne možemo sudjelovati. Ne vidim odgovornost ministra. Mislim da je bolje da se postupak provede temeljito i do kraja. Ova vlada imala je hrabrosti otvoriti javni natječaj i neka se sve sprovede do kraja. Hrvatska nema vremena za gubljenje obzirom na stanje zrakoplovstva. Napravljeni remont MiG-ova bio je loš pa ih evo na Plesu na zemlji. Moramo brzo djelovati jer ovi MiG-ovi koje imamo ne lete“.

Tog je jutra u Hrvatskom saboru Odbor za obranu održao je zatvorenu sjednicu sa samo jednom točkom dnevnog reda: „Informacija o procesu sklapanja ugovora između Republike Hrvatske i Države Izrael o opremanju OS RH višenamjenskim borbenim avionom“. Po završetku sjednice, predsjednik Odbora Igor Dragovan je izrazio zadovoljstvo onime što su čuli: „Mogu reći da vrlo detaljno i vrlo iscrpno ministar i njegov tim, znači i načelnik GS, su nas obavijestili o svim radnjama koje su poduzete od donošenja odluke na razini Vlade RH do današnjeg dana, u razgovorima s partnerom – a to je Država Izrael – što je sve napravljeno u tom periodu, koliko je posla obavljeno i koje sve pripreme su napravljene, i gdje se cijeli proces nalazi u ovom trenutku“. Rekao je Dragovan i da su im predočene određene garancije, te da nema razloga ne vjerovati riječima ministra obrane i načelnika GS OS RH. Ministar obrane Damir Krstičević ponovio je da RH insistira na onome što piše u ponudi, i na temelju čega je donijeta odluka o odabiru:

„Hrvatska inzistira, od početka, čuli ste i premijera,  čuli ste i stav Ministarstva obrane… mi inzistiramo da dobijemo one zrakoplove – po ponudi. One zrakoplove koje smo tražili u Zahtjevu za ponudu. Jer Država Izrael se obavezala da ćemo dobiti te zrakoplove, i Sjedinjene Američke Države su dali odobrenje, u tom trenutku… znači, 15 dana prije otvaranja ponuda… dali su odobrenje Državi Izrael da može nuditi zrakoplov, i da ga sutra, potencionalno može prodati Hrvatskoj. I, čak u tom odobrenju i piše, da možemo mi otići u inspekciju tih aviona. I naši dečki, struka, pukovnik Ninić, je otišao u Izrael, u inspekciju tih aviona. I, na osnovu toga, kasnije kroz otvaranje ponude, koje je bilo 3. desetog… iza toga je Stručna skupina evaluirala. Odradili smo još i dodatne konzultacije, nakon tog prvog koraka u procesu donošenja odluke… ovdje u Sabor. Prije nego što smo krenuli u taj drugi proces, a to je sjednica Vijeća za obranu, i… odnosno, odluka Vlade. Mi smo u ta dva,tri mjeseca 2018. … znate da ste nas tu pritiskali… Zašto nismo već tada zatvorili taj cijeli proces, ali smo… upravo zbog odgovornosti, uzeli još tri mjeseca, da to sve skupa još, kroz dodatne konzultacije obavimo. I, onda smo tamo, krajem trećeg mjeseca, upravo donijeli odluku o izboru“.

U dopuštenju koje su SAD dale Izraelu, dodao je Krstičević, stoje svi detalji, pa i oni koji se odnose na konfiguraciju aviona, ali je izbjegao odgovoriti što će poduzeti ako do dogovora SAD i Izraela ne dođe: „Pa, kad dođe to vrijeme… sada je proces u tijeku. Mi sada čekamo dogovor Države Izrael i države Sjedinjene Američke Države.“ Koliko će se čekati, te je li bilo izraelskog obavještavanja hrvatske strane o problemima– Krstičević nije rekao, kao ni planira li dati ostavku ukoliko posao propadne – što je u međuvremenu postalo dio redovite lepeze pitanja na ovu zrakoplovnu temu.

Popodne istoga dana ni premijer Plenković na sastanku čelnika zemalja EU u Bruxellesu nije mislio da bi ostavka ministra Krstičevića trebala biti tema. Ponovio je tek da je hrvatska strana u potpunosti mirna:

„Ja ću još jednom ponoviti – dakle, prije donošenja konačne odluke… vodite računa… upravo da ne bi se pojavili neki elementi za koje mi u tom trenutku možda nismo svjesni… Ovo je za Hrvatsku do sada neistražen proces – nisu se nabavljali avioni, nisu se nabavljali na ovaj način, kako se to sada radilo… i mi smo poslali posebno izaslanstvo i u Izrael, i u Sjedinjene Američke Države, jer sam kao odgovoran predsjednik Vlade želio bit sasvim siguran da nema nikakvih zapreka. Prema onome što je tada prezentirano i meni, i ostalim članovima Vlade, nema niti jednoga elementa koji je u tom trenutku bio sporan. Dakle, da smo mi to razvidno mogli prepoznati, da postoji neki problem, sigurno da bi još radili na tome da dobijemo prava jamstva. Stav je vrlo jasan – kupit ćemo ono što je radna skupina, koja je obrađivala ponude predložila Vladi, u najboljoj ponudi. Dakle, to je točka. Bilo kakve modifikacije, koje bi dovodile da taj proizvod, koji je odabran, bude drukčiji… bude cjenovno različit, ne dolaze u obzir. Dakle, tu uopće nema nikakve dileme. Ili onako kako je, ili će se poništit natječaj. Ja tu… ponašam se odgovorno. To je novac hrvatskih poreznih obveznika. Korektnost procesa, zakonitost posla i dogovor o onome što je odlučeno se mora poštovati“.

Tema nabave aviona i zastoja u procesu obrađivana je iste večeri i u HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“. Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov prisjetio se uvjeravanja i garancija koje je dobio od izraelske strane:

„Ja sam vodio izaslanstvo u Izrael, u siječnju prošle godine. Bili smo dva dana u Izraelu. Primljeni smo bili na najvišoj razini, i od strane ministra obrane, direktora ministarstva, zamjenika načelnika Glavnog stožera, zapovjednika zrakoplovstva, i naravno, na razini Ministarstva obrne, direktor SIBAT-a, koji je bio i domaćin. I tom prigodom smo potpisali određeni dokument, kojim su se jamčile određene aktivnosti u cijelom procesu. Pa, između ostalog, i to da će avion biti takve konfiguracije koju smo mi tražili u natječaju, a izraelska strana je to ponudila. Izraelska strana je garantirala da će avion biti kompatibilan sa NATO zahtjevima i standardima. Isto tako je jamčila… imamo potpisan dokument – ja sa strane i u ime Republike Hrvatske, i direktor SIBAT-a, umirovljeni general Michel Ben-Baruch, sa druge strane, u ime Države Izrael… da neće biti dodatnih troškova za Republiku Hrvatsku. Jednako tako, je isto bilo važno da će sve to što je bilo dogovoreno, u roku od tri godine od isporuke prvog aviona… biti i u tri godine završeno. Isto tako je izraelska strana se obvezala da će sa svim svojim aktivnostima dogovoriti taj prijenos tehnologije… prema SAD-u, taj takozvani ‘Third Party Transfer’, i u tom smislu smo uspjeli sve to dogovoriti, riješiti. Slično je bilo i u pregovorima koje je naše izaslanstvo imalo u SAD-u“.

Šundov je u nekoliko navrata, tvrdi, razgovarao i s predsjedavajućim Združenog stožera SAD-a, generalom Dunfordom, kao i s trenutnim zapovjednikom američkog Zapovjedništva za Europu, te su obojica karijernih časnika izjavili punu potporu ovom projektu.

Petak, 14. prosinca

Nakon što je u MUP-u RH prisustvovao prezentaciji projekata koje SAD financiraju kroz program MANPADS, veleposlanik SAD u RH Robert Kohorst je izjavio:

„Dakle, mi nastavljamo snažno podržavati hrvatsku namjeru moderniziranja svog zrakoplovstva s NATO interoperabilnim avionima. Dakle, mi radimo na dobivanju ovog odobrenja. Možda ste čuli i da smo podnijeli našem Kongresu proces odobravanja TPT-a, što je idući korak u postizanju svega toga. Tu postoji 15-dnevni period čekanja. Mi se nadamo da će protekom tih 15 dana to biti odobreno, i da će se proces nastaviti“.

Uz to, veleposlanik Kohorst je pozvao i na strpljenje:

„Mi smo baš objašnjavali taj proces, tijekom protekle dvije godine. I toga je Hrvatska bila svjesna, i Izraelci su bili svjesni procesa. Dakle, sada prolazimo kroz to, i malo me je zbunio razlog, zašto sada tu postoji ta razlika. Ali, vjerujem da će to biti razriješeno, i da ćemo vidjeti provedbu ove transakcije. Ali, želio bih ohrabriti sve… da budu još malo strpljivi. Možda će trebati još vremena, i važnije je da ovo bude napravljeno dobro, nego da se obavi brzo“.

Kako izgleda uljepšavanje aktualnog stanja hrvatske nabave višenamjenskog borbenog aviona od Izraela, lijepo se moglo vidjeti u sinoćnjoj HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“, urednika i voditelja Damira Smrtića. Protivno pravilima novinarske profesije, sastav gostiju garantirao je 5 unisonih glasova (načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, pukovnik HRZ Željko Ninić – ujedno i član Stručnog povjerenstva MORH-a kojeg se u emisiji predstavilo samo kao pilota HRZ-a, umirovljeni zapovjednik HRZ Josip Štimac, član Generalskog zbora Marinko Ogorec i mladi Jan Ivanjek). Nažalost, i sam voditelj je, čini se, prespavao posljednjih barem tjedan dana, koliko Hrvatskom vlada histerija oko američko-izraelskih odnosa prema hrvatskoj kupovini F-16 Barak, pa je postavio iznimno malo iole relevantnih pitanja, a cijela emisija izgledala je kao ćaskanje u voditeljevom dnevnom boravku od prije barem šest mjeseci.

Bilo je tu i pravih bisera – tako je npr. analitičar Ivanjek provalio da se nakon hrvatskog odabira F-16 Barak „još 4-5 drugih zemalja“ zainteresiralo baš za njega kao za „alternativu američkom Bloku 70/72, koji je izuzetno skup“, pri čemu je izričito spomenuo Bugarsku (zaboravivši pritom reći da su u konkretnom slučaju upravo Izraelci pokušavali ponuditi Barake Bugarima, no u konačnici se nisu javili na bugarski natječaj), ali i dodao da ih „ne zna sve nabrojati jer mu nije rečeno!“. I umirovljeni general Štimac imao je bisera, pa je F-16 Barak proglasio avionom 5+ generacije po nekakvim sustavima (između ostalog povukavši paralelu s modernim automobilima koji imaju „head up display“, što je Barak imao još prije 30 godina).

Jučerašnja emisija zaista nije dala gotovo nikakve korisne informacije. Načelnik GS OS RH, general zbora Mirko Šundov, ponovio je već do sada poznate tvrdnje o dijelu aktivnosti poduzimanih prema Izraelu i SAD, s optimističnim uvjerenjem da će na račun strateškog savezništva sa SAD-om Hrvatska dobiti ono što je i namjerila:

„Zajamčeno je s izraelske strane da će biti produljen vijek trajanja avionima u skladu s onime kako smo mi to u našem natječaju tražili i kako je izraelska strana ponudila. I to je ono što reče pukovnik Ninić kao pilot – nas u potpunosti zadovoljava, i zato smo i prihvatili i odlučili se za tu ponudu. Ali evo, dopustite mi još reći – nakon što smo mi bili u Izraelu, jedno naše izaslanstvo je bilo i u SAD-u, i tamo smo – i u Ministarstvu obrane i u State Departmentu – dobili jamstva da je SAD, kao treća strana, na određeni način jako podupire ta naša nastojanja. Ali mi dopustite reći još nešto – što evo vrlo otvoreno ću reći – da je nažalost bilo i u nas, u našoj sredini, pa čak i u profesionalnim krugovima vojske, ljudi koji su govorili da nama ta sposobnost nije potrebita. Tako da vam se to sve reflektira na nekakve odnose koji su bili. (…)

Mi ćemo, uvjeren sam, imati avion kakav smo mi tražili, kakav je izraelska strana ponudila, i ja vjerujem – ovo što reče g. Ogorec – s obzirom na to da Hrvatska ima strateško partnerstvo sa SAD-om, da mi sudjelujemo u nizu operacija, misija i aktivnosti zajedno s njima, oni nama izuzetno pomažu u procesu i modernizacije, i osposobljavanja vojske, da će se naći rješenje i da ćemo svi biti zadovoljni u konačnici, i mi imati tu potrebitu sposobnost. I dakako da će to jako doprinijeti i našem položaju unutar NATO-a, s jedne strane, a s druge strane – ovu sposobnosti koju ćemo imati korak po korak, prvo kao zaštitu našeg vlastitog zračnog prostora, a kasnije onda i sve druge sposobnosti u smislu borbenih obilježja i karakteristika aviona, moći ponuditi i susjednim zemljama što je isto tako, na određeni način, u procesu“,

rekao je načelnik GS OS RH. Dakle, do faktično tehnološki jedinstvenog položaja unutar NATO saveza, RH će doći uz jaku podršku SAD koja je, doduše, dozirana „na određeni način“, o kojem nažalost nismo čuli ništa.

Pukovnik Željko Ninić, član Stručnog tima MORH-a koji je proveo proces validacije i evaluacije ponuda za VBA, dotaknuo se pitanja NATO kompatibilnosti:

„Spomenuto je danas upitnost NATO kompatibilnosti aviona i položaja države u NATO-u spram te sposobnosti. Nikakvih dvojbi nema oko NATO kompatibilnosti jer je NATO kompatibilnost bila temeljni, jedan od temeljnih zahtjeva i kriterija ocjenjivanja. I tu, ajmo demistificirati stvari do kraja: Izrael će, kao ne NATO zemlja-članica, ukoliko dođemo do kraja s ovim poslom, instalirati i pripremiti avion u svojoj zemlji sa svim onim elementima koji su ‘unclassified’  i za što imaju odobrenje… (U prvobitno stanje?, pita voditelj Smrtić) Ne, pričamo o dodatnoj opremi koja sada nije na avionu Barak jer ne treba biti, jer Izrael nije zemlja-članica NATO-a, a mi smo zahtjevom tražili. Drugim riječima, oni će opremu koja nedostaje, a koja je uvjet da bi bio avion NATO kompatibilan, ugraditi u Izraelu, a sve ono što je klasificirano, ili na bilo koji način ograničeno ne NATO zemljama-članicama, mi kao zemlja konačni korisnik kupujemo od Amerike ili NATO-a, i to se instalira u Hrvatskoj. Kad kažem instalira – mislim bukvalno ‘plug&play’. Znači kompletno avion će biti ili pripremljen ili već NATO opremljen u dolasku u Hrvatsku“.

Podiže li to cijenu ili je već u cijeni, zanimalo je voditelja, a načelnik Šundov kratko je odgovorio: „Bez dodatnih troškova. To je potpisano i zajamčeno s izraelske strane da je to u cijeni koja je već dogovorena“. No, zato nije bilo spomena čitavom sustavu koji bi osigurao da američki Lockheed Martin po tom poslu dođe u Hrvatsku, i nadzire ove radove temeljem svog intelektualnog vlasništva.

Jednako tako nije bilo riječi ni o pitanju je li Izrael na vrijeme upozorio Republiku Hrvatsku na uvjete koje za odobravanje čitavog posla postavlja američka strana, kao što sinoć uopće nije bilo spomena niti uobičajenoj praksi postupaka TPT-a, o povratku opreme u originalno stanje, iako će i ti detalji ozbiljno utjecati na nastavak posla kupovine F-16 Barak ili konačno poništenje ovog, po mnogo čemu kontroverznog natječaja.

Kao jedan od ciljeva provedbe vojne vježbe „Velebit 18“, proteklih se tjedana navodila i provjera implementacije nove tehnike u sustav Oružanih snaga RH. To će, među ostalim, biti i tema detaljne raščlambe ove vježbe, koja će se odvijati tijekom naredna 2 mjeseca. No na prezentaciji prve i osnovne raščlambe, koju je GS OS RH predstavio medijima krajem prošloga tjedna, jasno je rečeno da će pod lupu i proizvodi domaće obrambene industrije, nakon čega će uslijediti i određene promjene ili poboljšanja postojeće opreme. Tako je načelnik GS OS RH, general zbora Mirko Šundov, najavio na čemu će biti težište pri raščlambi:

„Evo, vidjeli ste da smo imali priliku testirati jedan od novih proizvoda hrvatske obrambene industrije – to je radio-uređaj za vojnika. dosadašnja testiranja su se pokazala vrlo dobrima, a inače ćemo ovu vježbu iskoristiti da bi još bolje se povezali sa našom obrambenom industrijom. Primjerice, vidjeti kako i kaciga kao platforma djeluje, što sve još na njoj treba doraditi… što može biti, što ne može… komplet pojedinačne odore, da ne govorimo o našoj suradnji sa HS Produktom. Tako da je to jedna vrlo vrijedna dimenzija ove naše vježbe, gdje ćemo imati ono što kažu – konkretna iskustva i prijedloge, u suradnji s našim kolegama i prijateljima iz obrambene industrije – s ciljem poboljšanja tih… ja, evo, iskreno vam vrlo otvoreno kažem kao načelnik Glavnog stožera, vrlo kvalitetnih proizvoda“.

Uz već standardnu opremu i naoružanje kojim je već godinama opremljen hrvatski vojnik, novitet je domaći taktički radio uređaj „TAKRAD“ kojeg su proizveli RIZ Profesionalna Elektronika i Impel grupa. Osam takvih uređaja dano je na testiranje u Oružane snage, a predstavljanje je organizirano prvoga dana vježbe „Velebit 18“, u subotu 13. listopada, u Zapovjedništvu vježbe u Udbini.  Predstavljanju je, uz vrh Ministarstva obrane i Oružanih snaga, prisustvovala i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.

————————-

————————-

Na vježbi „Velebit 18“ tek je započelo testiranje RIZ-ovog radio-uređaja, potvrdio je na prošlotjednog pressici načelnik GS general Mirko Šundov:

„Mi smo dobili svega 8 komada, ali to je za vojnika, za pojedinca. Međutim, naravno, taj radio uređaj u smislu softvera se može koristiti i za druge… i za motorna vozila, i za stacionarne elemente, tako da ćemo vidjeti. Taj proces teče dalje. Tek smo na početku“.

Za sada se, dodao je Šundov, uređaj pokazao vrlo dobrim, a nakon detaljne analize i razgovora s RIZ-om vidjet će se kako će se nastaviti ovaj proces.

Razgovori ponešto drugačije naravi vodit će se i s HS Produktom. Kao što smo već ranije pisali na portalu Obris.org, na helikoptere OH-58D Kiowa Warrior nije moguće instalirati domaću pušku VHS-2, koja je postala standardno naoružanje u OS RH. Na pitanje kada će se na ove helikoptere, ali i u oklopne transportere Patria postaviti „holderi“ za VHS, Šundov je kratko odgovorio: „Radimo na tome i postići ćemo ta rješenja u suradnji s HS Produktom vrlo brzo“.

Što se tiče druge tehnike u OS RH, već tijekom vježbe je uočeno da treba ići u određene procese modernizacije, posebno kod opreme koja je vidno zastarjela, rekao je general Šundov:

„Jedan od najglavnijih sustava je naš tenk, kojeg moramo isto tako modernizirati da bi bio još bolji. Isto tako imate i neke druge sustave koje je potrebito doraditi, dograditi, ‘upgrade-irati’. Da li su to u pitanju komunikacije…

Dok recimo evo, ja ću biti isto vrlo otvoren i iskren s vama – definitivno ja kao načelnik GS ne bih nikad predložio modernizaciju BVP M-80, to je sredstvo koje jednostavno mora dok traje i dok se možemo sami zanavljati da su ispravni i sigurni… Ono nije loše sredstvo, da se razumijemo, ali jednako tako iziskuje strahovita sredstva za modernizaciju komunikacijskih sustava, za sustave za noćno gađanje i izviđanje, tako da to jednostavno… isplati se više ići na nabavku novog ili nekog drugog sredstva negoli u modernizaciju takvog tipa opreme s kojom vojska ovoga trenutka raspolaže“.

I prije raščlambe pokazali su se određeni nedostaci na BOV Patria, prvenstveno što se naoružanja tiče:

„Kao što vidite, imamo i u tijeku smo zapravo s opremanjem prvih 6 Patria novim topom 30 mm i proturaketnim sustavom Spike. To se još jedan put potvrdilo da Patria bez toga nema onu svoju puninu koju kao sredstvo treba imati. I tako da nam je to još jedan…“

Prema inicijalnom planu, s DUOS 30 mm i sustavom Spike treba se opremiti ukupno 8 Patria, a rok isporuke je – 2019. godina. Točnije, kako je rekao Šundov, svibanj iduće godine: „I onda ćemo do kraja godine 2020. doći sigurno u inicijalnu operativnu sposobnost,  a onda ćemo dostići i punu operativnu sposobnost s vremenom“. Ostalo je nejasno da li je svibanj 2019. rok za isporuku novoopremljenih 6 ili ukupno planiranih 8 Patria.

Osim ovih navedenih primjera, pitanja dodatne prilagodbe i modernizacije postojeće ili čak nabave određene nove opreme postavit će se i kroz detaljnu raščlambu vježbe „Velebit 18“.