Jučer oko 21.30 izbio je požar na brdu Gorica, samo oko kilometar zračne linije od centra Podgorice

Pucanje visokonaponskog kabla uzrokovalo je u ponedjeljak navečer veliki požar u samoj Podgorici – točnije, u elitnom dijelu na brdu Gorica. Požar raspirivan jakim sjevernim vjetrom i potpomognut višetjednim visokim temperaturama ugrozio je veleposlanstva Velike Britanije, Francuske, Grčke, Rumunjske i Slovenije, kao i rezidencije veleposlanika nekoliko europskih zemalja. Veleposlanik Slovenije Vladimir Gasparič izjavio je za crnogorski dnevnik „Vijesti“ da je vatra došla do same terase veleposlanstva, ali su ga vatrogasci uspjeli odmaknuti. Požar se u jednom trenutku približio i zgradi u kojoj živi i bivši predsjednik i premijer Crne Gore, Milo Đukanović. Dio Gorice je hitno evakuiran. Vatra se velikom brzinom širi i na samom južnom podnožju brda, paralelno sa željezničkom prugom Beograd-Bar. Podgoričkim vatrogascima u pomoć su priskočile i kolege iz obližnjim mjesta, kao i stanovnici Podgorice, no zbog slabog pritiska u vodovodnoj mreži, njihova se pomoć pokazala relativno beskorisnom. Požar koji je prijetio kućama na Gorici oko ponoći je donekle stavljen pod kontrolu, no zato je nastavilo buktiti u nekim drugim dijelovima Podgorice, prije svega u crnogoričnoj šumi nedaleko bivšeg Kombinata aluminija, na južnome rubu Podgorice.

Pogledajte požar na brdu Gorica u video prilogu:

Požari koji već 10-ak dana haraju sjeverom Crne Gore još uvijek nisu stavljeni pod kontrolu, pa se sada sve nade u njihovo gašenje ili barem lokaliziranje polažu u kišu, koja će možda pasti u utorak. Na području Pljevalja i Mojkovca nije pomogla ni dosadašnja hitna intervencija helikoptera pristiglih na ispomoć iz Srbije (MUP) i Hrvatske (OS RH). Hrvatski Mi-8 MTV su iz Divulja navodno krenuli put Crne Gore u nedjelju, 15. srpnja, iza 14 sati. Iako su poslani izrijekom u Crne pode i Kanjon Drage, tog su dana djelovali u pljevaljskome kraju  i, kasno navečer, u Petrovića omaru – jer je bilo procijenjeno da je ondje situacija bila teža. Tijekom jučerašnjega dana navodno nisu letjeli, zbog niske oblačnosti – dok je jak sjeverni vjetar ponovno razbuktao požar u prirodnome rezervatu Crna poda, gutajući stoljetna stabla crnoga bora.

Tko je kriv?

Budući da požari ne jenjavaju, počele su međusobne optužbe lokalnih političara. Bivši predsjednik općine Pljevlja Filip Vuković optužio je lokalnu vlast za kukavičluk i nesposobnost, budući da na jednom parkingu u mjestu već tri godine čami parkirana mehanizacija, koja bi u ovoj alarmantnoj situaciji itekako dobrodošla. Prozvana vlast Vukoviću je uzvratila podsjetnikom da je on sam bio na vlasti do prije 10-ak mjeseci. Mještani Dobrilovine, u kanjonu Tare gdje požari haraju već 10 dana, tvrde da je ljudski nemar glavni uzrok ogromne štete u tom nadaleko poznatom kanjonu i Nacionalnome Parku Durmitor. Uzrok požara je udarac groma u borove u kanjonu koji se, tvrde, lako mogao ugasiti iz aviona da je akcija počela na vrijeme. No, ona je kasnila punih 24 sata, a i vrlo je brzo proglašena pauza zbog nemogućnosti da se požar ugasi.

Branka Bošnjak, zastupnica Pokreta za promjene u Skupštini Glavnog grada Podgorice, dio krivice svalila je i na crnogorsku vlast zbog navodno problematične prodaje helikoptera MI-8 Vojske Crne Gore. Bošnjak tvrdi da su, iako u dobrom stanju, njih 6 proglašeni neperspektivnima – zbog čega su 2005. godine stavljeni na prodaju, „…ili bolje rečeno poklonjeni po prosječnoj cijeni od 50 tisuća dolara. I danas lete, a našima nijesu valjali, ili je u pitanju bio neki drugi interes“. Do 2005. godine u Crnoj Gori je bila stacionirana helikopterska jedinica tada još uvijek zajedničke srpsko-crnogorske države, a nakon razdruživanja spomenuti helikopteri ostali su Vojsci Crne Gore – koja je jedan dio, odlukom Vlade iz 2005. godine, stavila na bubanj – da bi praktično svi bili prodani nekoliko godina kasnije. Bošnjak je kritizirala i nabavu protupožarnih aviona za MUP, smatrajući s jedne strane da oni nisu pogodni za djelovanje na terenu kao što je ovaj na sjeveru Crne Gore, a s druge strane – da MUP CG (za razliku od Vojske Crne Gore) nema kadrova osposobljenih za takvu vrstu zadaća.

Saonice umjesto helikoptera

Crnogorski komunalni snjegočistač zimus u Žabljaku

Time se ponavlja situacija iz veljače i ožujka ove godine, kada je Crna Gora doživjela kolaps zbog niskih temperatura i visokog snijega. Tada je Vlada Crne Gore odlučila da za nešto više od 3 milijuna dolara, preostalih od klirinškog duga Ruske Federacije, kupi 13 snjegočistača i 15 motornih saonica.  Na ime klirinškog duga Rusija je Crnoj Gori bila dužna 18 milijuna dolara, pa je Vlada Crne Gore 2006. počela razmatrati mogućnost da dio tog novca iskoristi za nabavu višenamjenskih helikoptera. Dvije godine kasnije Vlada je i službeno donijela takvu odluku, koja nikada nije realizirana. Istu sudbinu doživjela je i nabava lokomotiva za Željeznički prijevoz, kada je namjera takve nabave stornirana zbog „nepogodnosti lokomotiva za crnogorske pruge“. Zato je Vlada CG odlučila da umjesto helikoptera i lokomotiva kupi čistače snijega i saonice, koje će potom pokloniti općinama na sjeveru zemlje, kao najpogođenijima sniježnim nedaćama, te općini Cetinje i određenim državnim institucijama. Ugovor o nabavi 13 snjegočistača u vrijednosti od 2 762 500 dolara potpisan je s tvrtkom „AgroTehMaš“ iz Sankt Petersburga, dok će 15 motornih saonica nabaviti „Ruskaja mehanika“ iz grada Ribinska. Po jedne saonice dobit će Gorska služba spašavanja Crne Gore i Sektor za izvanredne situacije, dok će se naknadno razmotriti prijedlozi da se dio saonica, umjesto općinama, dodijeli Vojsci Crne Gore i Upravi policije.

Na današnjoj je telefonskoj sjednici Vlada RH opet odlučila biti regionalni vatrogasac. Nakon nedavnih slanja Canadair-zrakoplova u Bosnu i Hercegovinu te Grčku, ovoga ćemo puta protupožarno letjeti nad Crnom Gorom, u svojevrsnoj humanitarnoj pomoći. U tu su svrhu poslana 2 helikoptera MI-8 MTV, s dvije posade (ukupno 8 ljudi), a njihova bi misija trebala trajati ukupno tri dana. Budući da su posljednjih dana kod kanjona Tare požar gasila dva helikoptera iz Srbije, koji su u petak, 13. srpnja, povučeni zbog požara u njihovoj matičnoj državi – nažalost, hrvatski zrakoplovci ondje tek osiguravaju dosadašnju razinu vatrogasnih napora, a ne donose i preokret već danima teške “vatrene” situacije.

Za razliku od nedavnog sličnog djelovanja u BiH, koje je bilo odrađeno na temelju bilateralnog Sporazuma o suradnji u zaštiti od prirodnih i civilizacijskih katastrofa, čitava je aktivnost u Crnoj Gori proknjižena kao djelovanje pripadnika OS u mirovnoj operaciji ili drugoj aktivnosti u inozemstvu – u skladu sa Zakonom o obrani i Zakonom o sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, kao da je riječ o odlasku u ISAF, KFOR ili neku misiju UN-a. Kako Sabor ne zasijeda, ovu se “mirovnu misiju” krenulo odraditi samo uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske, a bez ikakvog javnog parlamentarnog izjašnjavanja. Nakon današnje telefonski usuglašene odluke Vlade, predsjednik Josipović će vjerojatno u najskorije vrijeme donijeti i konkretnu odluku o upućivanju vojske u misiju. Požari koje će se gasiti gore na dvije lokacije, obje na zabačenom i rijeđe naseljenom sjeveru Crne Gore – predio Crne Pode kod sela Dobrilovina i Kanjon Drage.

Turistima popularni NP “Durmitor”, kanjon Tare i rezervat Crna poda, zapravo su vrlo zabačeni

Požar na Crnim Podama, otprilike na pola puta od Mojkovca do Đurđevića Tare, izbio je u petak 6. srpnja popodne, navodno zbog udara groma u crnogoričnu šumu. Vatra se u neprohodnome terenu, nedaleko kanjona rijeke Tare, krenula nekontrolirano širiti uzrokujući i odrone na liticama – upravo je zato tada, 7. srpnja, do daljnjega zatvorena i regionalna cesta Mojkovac-Đurđevića Tara, nedaleko lokaliteta Sokolovina, gdje je vatra i započela. Kao i još nekoliko puta tijeklom proteklih tjedan dana, već prošle subote navečer  po prvi je put izgledalo da je požar lokaliziran – i to nakon intervencije dva protupožarna zrakoplova MUP-a Crne Gore (vjerojatno poljskih PZL-Mielec M-18 Dromader), budući da požarište navodno nije dostupno s tla. U nedjelju ujutro, 8. srpnja, za promet je bila ponovno otvorena i cesta Mojkovac-Đurđevića Tara. No, idućih dana ne samo da taj požar nije bio ugašen, već ga je vjetar i ponovo razbuktao.

Već više od tjedan dana gori na sjeveru ljetno pregrijane Crne Gore

Do utorka, 10. srpnja, na spomenutoj je prometnici opet bio zastoj, opet su djelovala dva zrakoplova MUP-a CG, a vatra se zadržavala na liticama – tek ponekad prijeteći spuštanjem u predio rezervata Crna Poda. Budući da pripadnici Službe zaštite nisu uspjeli ugasiti požar, u pomoć su im u srijedu, 11. srpnja, pritekle i ekipe MUP-a za vanredne situacije, koje su u suradnji s dva helikoptera iz Srbije pokušavale suzbiti vatru. U to je doba zapovjednik Službe zaštite Mojkovac (načelnik vatrogasne jedinice) Dragan Marković opseg požarišta procijenio na oko deset hektara šume – što će se ubrzo pokazati temeljito podcijenjenim. Do srijede navečer  opet se mislilo da je požar “stabiliziran” i da se neće dalje širiti. Ukupno gledano, on se s masiva na jugu opožarene zone širio sjeverno, nizbrdo, primičući se regionalnoj prometnici koja s južne strane donekle prati Taru i uzrokujući odrone kamenja i zapaljenog drveća. Izgledalo je kao da bi vatra, uz malo loše sreće, mogla ozbiljno ugroziti i ondje smještenu prašumu-rezervat.

Već idućeg dana, 12. srpnja, što zbog vjetra, a što zbog izuzetno visokih temperatura zraka, požar se ponovo oteo kontroli. Nisu tu pomogli ni okupljene Vatrogasne jedinice iz Bijelog Polja, Kolašina, Mojkovca, Rožaja, kao ni radnici NP „Durmitor“, te popodne raspoređena Vojska CG. Tijekom dana  požar se u kanjonu Tare proširio pet do 10 kilometara prema Mojkovcu, iz sata u sat zahvaćajući sve veću površinu. S litica se vatra krenula spuštati i u rezervat Crna Poda, područje pod zaštitom UNESCO-a i stanište endemske vrste crnoga bora, sa stablima starijim od 400 godina. Dok su prilaze rezervatu branile dvije vatrogasne cisterne i komandno vatrogasno vozilo, Crnogorcima su i opet pomagala već spomenuta dva helikoptera iz Srbije. Oni su u više naleta, zajedno sa crnogorskim zrakoplovima nastojali obuzdati vatru u visokim vrletima, ne bi li tako spriječili njeno širenje i u prohodnije krajeve. Paralelno s tim naporima gasilaca, požarišta su obišla i dva ministra Vlade Crne Gore (ministar policije Ivan Barjović i ministar turizma Predrag Sekulić).

Mali broj djelatnih vatrogasnih vozila svako malo treba sklanjati od zapaljenih odrona

U petak, 13. srpnja – dok je Crna Gora slavila Dan državnosti i Dan ustanka u Drugom svjetskom ratu – u kanjonu Tare je i dalje je gorjelo, jednako kao što je i dalje za sve kategorije vozila bio u prekidu i regionalni put Mojkovac–Đurđevića Tara, zbog opasnosti od odrona i požara. Nakon tri dana gašenja, iz Crnih poda su povučeni helikopteri iz Srbije – na što se do jučer, putem Galevog krša, vatra uspjela probiti do srca Crnih poda. Vatrogasci, koji su tada već sedam dana neprekidno na poslu, morali su priznat da tek jača kiša može nedvojbeno i konačno ugasiti ovaj požar.

Jučer, 14. srpnja, a zbog požara u svojim krajevima, otišli su i vatrogasci iz Kolašina i Bijelog Polja. Požar se do tada podijelio na dva dijela – jedan koji prijeti samome rezervatu Crna poda, i drugi, koji ugrožava prilaze ovom prvom požarištu u smjeru sela Bistrica. Upravo ovaj drugi požar s litica ugrožava već danima zatvoreni regionalni put i izaziva brojne odrone (koje se uklanja, budući je riječ o cesti koja je ujedno jedina veza vatrogasaca sa Crnim podima). Kako se tu vatra primakla Ravnjaku, nastoji je se obuzdati korištenjem dva Dromadera MUP-a Crne Gore.

Na sjednici Vlade CG, u četvrtak, raspravljalo se i o spomenutom požaru. Tek je tada, uz već spomenutu posjetu ministara požarištu, odlušeno da se aktivnije krene u gašenje – dodane su ekipe iz susjednih općina i vojska, tako da se broj ljudi uključenih u neposredno gašenje požara s desetak povećao na pedesetak. Kako to nije zaustavilo vatru, ministar policije Ivan Brajović je, nakon posjete Crnim podima, obavijestio medije da je zatražena i pomoć iz  inozemstva – ali je ujedno i priznao da nije siguran da će ona stići, jer svi imaju problema s požarima.

Ivan Brajović, ministar unutarnjih poslova CG

Dok ispada da su se do sada pozivu za pomoć odazvale i Srbija i Hrvatska, Brajoviću tek ostaje suočavanje s primjedbama o ekstremno sporom i neodgovarajućem odgovoru njegova vlastitog resora – Sektor za vanredne situacije u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova CG. Navodno će njihovu odluku o ostavljanju desetak ljudi i dva zrakoplova da se šest dana sami hrvaju s vatrom u gudurama “analizirati kad sve prođe“. Prema za sada neslužbenim procjenama, požarom su zahvaćene uglavnom borove šume na površini od oko 300 hektara – prostor od Sokolovine, gdje je požar i izbio, preko litica iznad Crnih poda, pa u smjeru Bistrice, sjeverno od regionalne prometnice. U ovu procjenu ne ulazi područje prašume, iako je i jedan njen dio stradao.