Andrej Plenković je od danas i službeno dobio mandat za sastavljanje nove Vlade. Kod predsjednika RH Zorana Milanovića jutros je najprije došlo izaslanstvo Državnog izbornog povjerenstva (DIP) na čelu sa Đurom Sessom i uručilo mu konačne rezultate parlamentarnih izbora održanih 5. srpnja 2020. godine. Potom je na Pantovčak stigao predsjednik HDZ-a Andrej Plenković s potpisima 76 novoizabranih saborskih zastupnika, kojima dokazuje da ima većinu s kojom može sastaviti Vladu. Tim je temeljem predsjednik Milanović mimo javnosti uručio Plenkoviću odluku o dodjeli mandata, a novu Vladu Hrvatska bi trebala dobiti već sljedećeg tjedna.

Postojeća Vlada Republike Hrvatske svoju će posljednju sjednicu održati u utorak, 21. srpnja. Na njoj će donijeti posljednje odluke koje se tiču razduženja, a već sljedeći dan, u srijedu 22. srpnja, konstituirat će se novi saziv Sabora. On će možda već prvoga dana donijeti novi Zakon o Vladi RH, čime će se udariti temelji strukturi koju će popunjavati novi ministri i ministrice u drugoj Vladi premijera Andreja Plenkovića.

Nakon današnjeg službenog dijela sastanka u Uredu predsjednika, Zoran Milanović i Andrej Plenković održali su konferenciju za medije, na kojoj je Plenković predstavio ustroj svoje buduće Vlade. Ona će imati četiri potpredsjednika – uz dosadašnje potpredsjednike Davora Božinovića i Zdravka Marića doći će još dva nova – Tomo Medved i Boris Milošević. Postojeći broj od 20 ministarstava u novoj Vladi smanjit će se za 4, pa će ih biti ukupno 16. Evo kako ih je nabrojao Plenković:

„Što se tiče resora, tu će bit’ unutarnji poslovi, branitelji, financije, obrana, poljoprivreda, regionalni razvoj – fondovi EU, vanjski i europski poslovi, more, promet i infrastruktura… Spojit ćemo Ministarstvo pravosuđa i uprave, spojit ćemo Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine. Također ćemo spojiti i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava i socijalne politike. Ministarstvo zdravstva ostaje kakvo je. Ministarstvo kulture će dobiti u nazivu i ‘medije’ – smatramo da je to važna poruka s obzirom na portfelj kojim se inače to ministarstvo bavi. Imat ćemo Ministarstvo turizma i sporta, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ostaje ovakvo kakvo je, te Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja – dakle, i gospodarstvo i energetika, klimatske promjene, zaštita okoliša – sve ono što, mogu reći, reflektira aktivnosti na europskoj i globalnoj razini vezano za ‘green deal’. Imat ćemo i dalje Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske, Središnji državni ured za javnu nabavu i Središnji državni ured za demografiju i mlade kao novo tijelo. Želimo pitanju demografske politike dati veću pozornost u budućnosti, imati jedan horizontalni pristup“.

O konkretnim imenima novih ministara Plenković još nije želio razgovarati, već je najavio da će ih najprije u ponedjeljak, 20. srpnja, predstaviti na sastanku središnjih tijela HDZ-a, a tek ih onda predstaviti medijima i hrvatskoj javnosti. No s obzirom na posljednja dva dana, gotovo je sigurno da je novi ministar obrane Mario Banožić, još uvijek aktualni ministar državne imovine. Banožić će, međutim, u odnosu na Damira Krstičevića biti „razvlašten“ – kako je danas objavio mandatar Plenković, ministar obrane neće biti ujedno i potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost. To će potpredsjedničko mjesto pripasti Tomi Medvedu, koji ostaje ministar branitelja nakon što se prema pisanju medija tijekom proteklog vikenda izborio za samostalno ministarstvo, umjesto da se ono spoji s Ministarstvom obrane, kako je prvotno bilo zamišljeno. Ovakav ishod – samostalna ministarstva branitelja i obrane – dobar je prije svega za obrambeni resor. Malo manje dobra vijest je potencijalno imenovanje Banožića za ministra teškog i zahtjevnog resora kao što je obrana. No Plenković se tu izgleda odlučio za tzv. „menadžerski tip upravljanja“, budući da dosadašnji model „ministar – bivši visoko pozicionirani časnik“ očito nije dao željeni učinak.

*Photo: Ured predsjednika RH/Tomislav Bušljeta

Danas je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u Hrvatskom saboru predstavio Godišnje izvješće Vlade o drugoj godini njenoga mandata. Naime, nakon nepunih godinu dana političke nestabilnosti i eksperimenta s Vladom premijera Tihomira Oreškovića, 19. listopada 2016. u Saboru je nakon provedenih parlamentarnih izbora bila izglasana nova Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Od samog početka u Plenkovićevoj je Vladi i Damir Krstičević kao ministar obrane i potpredsjednik zadužen za nacionalnu sigurnost, te kao jedna od najmoćnijih figura u aktualnoj Vladi.

Premijer Plenković jutros je održao jednosatni govor, podijelivši ga u 4 tematska područja: (1) jačanje vladavine prava, (2) konkurentnije gospodarstvo i ravnomjerniji razvoj, (3) zaštita obitelji, tolerantnog i pravednog društva, te (4) jača i sigurnija Hrvatska u Europi i svijetu. Ovo posljednje područje potom je podijeljeno na podteme: (1) Sigurnost, Schengen i migracije, (2) Obrana, te (3) Vanjska politika. Prva podtema o „Sigurnosti, Schengenu i migracijama“ tako spominje da je Hrvatska „globalno gledajući“ – sigurna zemlja, što se dokazuje padom kriminaliteta za 5,2%, te da Vlada želi do kraja godine ispuniti sve tehničke kriterije, „kako bismo sljedeće godine bili spremni za ulazak u Schengen do 2020.“ Hrvatsku granicu trenutno štiti oko 6.500 graničnih policajaca, među ostalim, i od nezakonitih migracija, što će se „još djelotvornije“ nastaviti i dalje.

U „Vanjskoj politici“ kao bitan cilj spomenuto je hrvatsko predsjedanje EU u prvoj polovici 2020. godine, za što „intenzivno radimo na pripremama“. Glavni prioriteti hrvatskog predsjedanja bit će „rast, razvoj i zapošljavanje“, zatim „energetska i prometna povezanost“, potom „sigurnost“, te „politika proširenja“ Unije na jugoistočnu Europu. Umjesto osvrta na posljednjih godinu dana djelovanja Vlade RH na području vanjske politike, premijer je najavio nekoliko predsjedanja i domaćinstava Hrvatske (prije svega sastanka na vrhu Kina+16), kao i vlastiti posjet Francuskoj sljedećeg tjedna te susret s francuskim predsjednikom Macronom. Premijer se osvrnuo i na stanje u BiH, gdje je na netom održanim izborima po njemu bila „izigrana stvarna politička volja hrvatskog naroda“, te na odnose sa Slovenijom i Srbijom. Hrvatska je i novoj slovenskoj Vladi ponudila rješenje graničnog pitanja koje bi bilo u uzajamnom interesu, dok su odnosi sa Srbijom opterećeni nizom otvorenih pitanja.

Poglavlje o obrani je sadržajno najslabije u ovom posljednjem tematskom području Izvješća, a moguće i u cijelom premijerovom Godišnjem izvješću o radu Vlade u drugoj godini mandata. Budući da je vrlo kratko, citiramo ga u cijelosti.

„Gradimo oružane snage na tradiciji uspješne i pobjedničke Hrvatske vojske, koja je na krilima branitelja izvojevala pobjedu u Domovinskom ratu. Povećan je obrambeni proračun čime poboljšavamo sposobnost Hrvatske vojske i dižemo međunarodni kredibilitet zemlje.

Nakon 15 godina, donesena je Strategija nacionalne sigurnosti i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti. Razvijamo učinkovit sustav domovinske sigurnosti za koordinirano djelovanje različitih sudionika u svim izazovima – policije, vojske, tijela iz sustava civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnog sustava, vatrogastva, diplomacije, gospodarstva i lokalne zajednice.
Vratili smo Hrvatsku vojsku u Sinj, Vukovar, Ploče, krajem godine ćemo vratiti u Varaždin, a kroz 2019. i 2020. u Pulu, čime smo povećali brzinu reakcije. Donijeli smo povijesnu odluku o nabavci višenamjenskog borbenog aviona F-16 od Izraela, čime podižemo spremnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te osiguravamo sposobnost nadzora i zaštite nacionalnog zračnog prostora. Stalno poboljšavamo i životne standarde, radne uvjete i obrazovanje pripadnika Hrvatske vojske kojima vraćamo oduzeta prava“.

I to bi, bez ijedne brojke i bez ijednog konkretnog podatka, bilo sve što se tiče aktivnosti na području obrane u zadnjih godinu dana, tijekom razdoblja listopad 2017. – listopad 2018. godine.

Pogledamo li prošlogodišnje Izvješće o radu Vlade u prvoj godini mandata, primijetit ćemo da je ono vrlo slično ovogodišnjem, jer se premijer pohvalio: (1) usvajanjem nove Strategije nacionalne sigurnosti, (2) povećanjem obrambenog proračuna, (3) odlukom da se kreće u nabavu višenamjenskih borbenih aviona, (4) vraćanjem postrojbi OS u Sinj i Vukovar, te najavom povratka u Ploče i Varaždin, (5) hrvatskom obrambenom industrijom kao „generatorom razvoja i promotorom vrhunskih hrvatskih proizvoda“, te (6) povećanjem standarda života, rada i obuke vojnika, dočasnika i časnika OS RH. Uz to, prošle se godine premijer Plenković posebno osvrnuo i na prirodne nepogode te djelovanje pripadnika OS RH i vatrogastva, dok je ove godine takav osvrt izostao. To je prilično čudno uzme li se u obzir da je ovo prva godina praktičnog testiranja sustava domovinske sigurnosti, kojom se ministar obrane jako voli hvaliti. Upravo je u tu svrhu ovoga proljeća osnovano i Operativno vatrogasno zapovjedništvo u Divuljama, no za razliku od ministra obrane – premijer to očito ne smatra značajnom aktivnošću u drugoj godini mandata svoje Vlade.

Jednako tako, premijer očito ne smatra važnim ni povećanje proračuna – što je podatak vrlo bitan u Bruxellesu – pa ni tu brojku, odnosno postotak, nije spomenuo. Olako je prešao i preko toga da – unatoč odabiru budućeg hrvatskog višenamjenskog aviona – ugovor o tom velikom i važnom poslu još uvijek nije potpisan. Nije spomenuo ni uspješno sudjelovanje u 3 za OS RH važne misije i operacije – u Poljskoj i u Litvi unutar okvira NATO ojačane prednje prisutnosti (eFP), te u operaciji „Sea Guardian“ na Mediteranu.

Od područja „Obrane“ jedino je lošije opisana posljednja godina dana na području „Lokalne i područne samouprave“. Ta je tema zaslužila tek dvije rečenice u premijerovom Godišnjem izvješću, što pak postavlja pitanje opravdanosti jačanja utjecaja resornog ministra Kuščevića u samoj stranci. Za razliku od Kuščevića, ministar obrane Krstičević jaka je figura ove Vlade, pa se opravdano postavlja pitanje – otkud ovakvo krnje izvješće o aktivnostima na području obrane i sigurnosti. Da li je u pitanju sve manja transparentnost Ministarstva obrane, ili tu ima različitih gledanja predsjednika i potpredsjednika Vlade na poteze koji se posljednjih godinu dana povlače u ovom resoru?!

Dok je za sektor obrane protekla 2016. godina bila posebno loša, nažalost nije ona bila bitno bolja ni za ostatak države. Jedino što stvarno odskače od ove konstatacije su podaci koje se iz financijskoga resora moglo čuti o gospodarskome funkcioniranju Republike Hrvatske i njenih javnih financija. Naime, u proteklih 11 mjeseci tijekom njih praktično 7 politička preslagivanja nisu dopuštala normalno funkcioniranje države, niti ikakvu ozbiljniju potrošnju, pa je i nacionalno gospodarstvo živnulo, manjkovi su se smanjivali i ekonomija je napredovala. Ponešto detaljnije o tom začudnom fenomenu moglo se čuti i danas na Vladi RH, tijelu koje je na svojoj 7. sjednici u aktualnome sastavu predstavilo dokument “Prijedlog smjernica za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. i projekcija za 2018. i 2019.“. Iako je po normalnome redu stvari ovo korak proračunskog procesa rezerviran za kraj srpnja – ne bi li se temeljem njega do sredine listopada izradio i nacrt proračuna – ove godine je u RH ipak sve drugačije. Donošenje Smjernica proračuna samo je dio financijskog tsunamija koji posljednjih dana zapljuskuje državu, u kompletu s Izvješćem o izvršenju proračuna u 2015. godini te Izvješćem o polugodišnjem izvršenju aktualnog proračuna (kojima se Sabor bavio 23. i 24 studenog i odglasao u petak 25.), rebalansom državnoga proračuna za ovu godinu (kojeg je Sabor raspravio 24. studenog, ne bi li o njemu glasovao sutra rano ujutro), a onda u najskorije vrijeme i predstavljanjem nestrpljivo iščekivanog nacrta državnog proračuna za predstojeću 2017. godinu. Štoviše, kako bi što prije iznjedrila proračun, družina s Markovog trga najavljuje održavanje po dvije sjednice Vlade tjedno sve dok prijedlog proračuna za sljedeću godinu ne bude usvojen i poslan prekoputa u Hrvatski sabor.

No, prije svega, treba pogledati kako po pitanju javnih financija stvari stoje u spomenutim Smjernicama za izradu državnog proračuna u 2017. godini, drugom dokumentu te vrste objavljenom ove godine (budući su izuzetno zabrinjavajuće Smjernice za izradu državnog proračuna za 2016. godinu bile usvojene 25. veljače ove godine). Kao prvo, porasla je industrijska proizvodnja, broj turističkih noćenja, realni promet u trgovini na malo, kao i opseg građevinskih radova. S time vezano onda je porastao i izvoz, a smanjila se stopa nezaposlenosti. Slijedom svega toga, predviđa se i rast bruto domaćeg proizvoda u 2016. godini od 2,7 posto, što je iznad dosadašnjih prognoza, i što bi 2017. te 2018. naraslo na 3,2 posto (što dio ekonomskih analitičara smatra izuzetno optimističnim). Konkretno, riječ je o projiciranih 343,188 milijarde u 2016. i onda 357,714 milijarde kuna BDP-a u 2017. godini. Pri tome se manjak proračuna opće države u ovoj godini očekuje na razini od oko 1,7 posto BDP-a i 1,6 posto BDP-a u 2017. godini – uz što RH po prvi puta od 2007. godine bilježi i smanjenje udjela javnog duga u bruto domaćem proizvodu na godišnjoj razini.

Kako dalje?

U 2017. godini ukupni prihodi državnog proračuna projicirani su u iznosu od 119,6 milijardi kuna, od čega možemo posebno spomenuti 72,8 milijardi kuna dolazi od poreznih prihoda, 23,1 milijarde kuna je od doprinosa, 9,7 milijardi kuna je sa stavke pomoći, 3,5 milijardi od pristojbi i naknada, i oko 413 milijuna kuna od prodaje nefinancijske imovine. Istodobno, u 2017. godini ukupne rashode državnog proračuna planira se na 126,5 milijardi kuna, odnosno 4,7 milijardi više nego što je to bilo u rebalansiranome proračunu o kojem će Sabor glasati sutra, 29. studenog 2016. godine. Pri tome, planira se rast svih osam navedenih kategorija rashoda, jedino uz određene razlike u dinamici tog kretanja. Dok budući rashodi za zaposlene nedvojbeno rastu (uz naznake i daljnjeg rasta idućih godina), jednako kao i financijski rashodi (troškovi otplate javnog duga i kamata), u kategoriji materijalnih rashoda se povećanje opravdava podmirenjem tražbina iz pravomoćnih presuda i najavljuje se njihovo stagniranje prije budućeg rasta (jednako kao i u kategoriji subvencija). Do 2019. trebali bi rasti i tzv. ostali rashodi, u koje spadaju i “tekuće i kapitalne donacije, kazne, penali i naknade štete, izvanredni rashodi i kapitalne pomoći” – i to za 13,6 posto između 2017. i 2019. godine. Ministar financija Zdravko Marić, koji je posljednjih dana i javno potvrdio potrebu za više novaca u sektoru obrane, ovako je ukratko pokušao predstaviti strukturu rashoda u sljedećoj godini:

“Što se tiče rashodne strane proračuna, također ste čuli – dakle, i dalje se držimo istih principa i načela koje smo govorili od samog početka. To je – racionalno, pravedno, efikasno korištenje proračunskih sredstava, a u sito vrijeme naravno u skladu s mogućnostima i općenito proračunskim mogućnostima, naravno poticanje kako gospodarskog rasta tako i socijalne pravednosti. Ukupni rashodi državnog proračuna planirani su, ili projicirani se, u iznosu od 126,5 mlrd kuna, što je 4,7 mlrd kuna više u odnosu na, opet ponavljam, upravo u saborskoj proceduri podneseni rebalans proračuna za 2016. S tim da treba napomenuti da su rashodi koji se financiraju iz općih prihoda i primitaka, doprinosa i namjenskih primitaka povećavaju za 3,8 mlrd kuna, dok oni koji se povećavaju zbog naravno boljeg i učinkovitijeg korištenja europskih sredstava, ali ponavljam to su deficit neutralni rashodi, idu gore za nekakvih 938 milijuna kn.

Od ovih 3,8 mlrd kuna – predsjednik Vlade je maloprije spomenuo neke od najznačajnijih – dozvolite da kažem i ove ostale. Dakle , uz spomenuti – mislim da to treba očito stalno ponavljati jer još uvijek nemamo puno povjerenje jedni u druge, odnosno mislim lokalna samouprava u ovu Vladu – dakle 1,325 mlrd kuna je u proračunu za tzv. kompenzaciju, nazovimo je tako sredstava jedinicama lokalne područne i regionalne samouprave, zbog izmjena zakonskih propisa vezano uz porez na dohodak. Mirovine i mirovinska primanja, prije svega uslijed indeksacije, ali naravno i predviđenog prirodnog tijeka novih umirovljenika, projiciraju se u iznosu od 697 milijuna kn više. Povećanje izdvajanja za rashode za zaposlene oko 400 milijuna kuna, podmirenje dugovanja iz prethodnih godina temeljem zakona i pravomoćnih sudskih presuda u iznosu od 388 milijuna kuna. Primjenu koncepta učinkovite domovinske i nacionalne sigurnosti u iznosu od 348 milijuna kn. Kamate – 269 milijuna kuna, nove mjere demografske politike u iznosu od 158 milijuna kn, te naravno kod naših hrvatskih branitelja povećanje proračuna za 150 milijuna kuna, a u to se niti ne računaju određene stavke koje će biti naknadno, između ostalog, i prenešene sa razdjela Ministarstva demografije, socijalne politike i mladih, odnosno sa razdjela Ministarstva znanosti i obrazovanja. I još, naravno, ulaganja u KBC Rijeka u iznosu od 190 milijuna kuna.”

Kako se to preslikava na obranu?

Kada se pogledaju konkretni proračunski korisnici, Smjernice za izradu proračuna tu barataju kategorijom “opći prihodi i primici, doprinosi i namjenski primici” – koja u slučaju Ministarstva obrane RH sa sobom nosi primjetan skok raspoloživog novca. Za razliku od 2016. godine kada je tu bio knjižen plan od 3.813.705.678 kuna, za 2017. godinu se govori o ukupno 4.162.048.157 – dakle, o porastu za oko 348,34 milijuna kuna, opravdanih potrebom “primjene koncepta učinkovite domovinske i nacionalne sigurnosti” u Hrvatskoj. Uz to, za 2018. godinu se govori o daljnjem laganom porastu tih odvajanja (4.192.807.283 kuna – plus od još oko 30,8 milijuna), koja bi trebala onda i ozbiljnije napredovati 2019. godine – za kada se govori o 4.343.179.936 proračunskih kuna (dodatak od još oko 150,4 milijuna kuna). Ogromna je to razlika u usporedbi s dokumentom iz veljače ove godine – koji je za 2016. također iznio plan od 3.813.705.678 kuna, na koji se onda trebao nadovezati simbolički rast od 30,8 milijuna (na 3.844.544.487 kuna) u 2017. i još 145,7 milijuna (na ukupno 3.990.260.453 kuna) u 2018. godini. Pri svemu tome, treba imati na umu da ova proračunska stavka izražena u Smjernicama predstavlja glavninu prihoda obrambenog proračuna, ali ne i njegovu ukupnost.

Naime, tu se radi o tzv. “glavnome” ili “nacionalnom izvoru” sredstava, na koji se do ukupnosti obrambenog proračuna dodaju i oni “ostali” ili “namjenski” prihodi Ministarstva (tzv. “izvor 2”), koje u pravilu sačinjavaju sredstva od prodaje nekretnina i opreme, zarade od školovanja stranaca i provođenja zdravstvenih pregleda, izdavaštva, savezničkih donacija te, recimo, doznaka na poticaje po pitanju energetske učinkovitosti novih ili obnovljenih vojnih građevina. Budući da se taj dodatak u 2015. procjenjivalo na oko 173 milijuna kuna, a onda u 2016. godini na oko 209 milijuna, za očekivati je da, uz ponešto sreće, on ni u 2017. neće biti bitno različit. Pribrajanjem okvirne cifre u tom rangu (na ime faktičnog nastavka “monetizacije” nacionalnog sektora obrane) dolazimo do zaključka da bi se ukupan obrambeni proračun za 2017. godinu mogao kretati preko 4,3 milijarde kuna (odnosno, preko 4,5 milijardi 2019. godine). U prilog ove vrlo grube računice govori i činjenica da je Andrej Plenković nakon početnih općenitih izjava budući trošak za obranu u 2017. okarakterizirao brojkom od 1,23 posto BDP – što uz procijenjeni BDP za 2017. godinu (iz samih Smjernica) daje ukupni godišnji iznos od oko 4.399.882.200 kuna.

“Projekcije gospodarskog rasta od 3,2% u 2017. godini, u koju su ukalkulirani učinci i porezne reforme u prvoj godini su temelj za planiranje proračuna 2017. Kada je riječ o prihodnoj strani proračuna, ona je određena očekivanim rastom gospodarskih aktivnosti, te uzima u obzir provedbu porezne reforme, a govorimo o iznosu od 119,6 mlrd kuna u 2017. godini. Na rashodnoj strani naglasak će i dalje biti na očuvanju fiskalne održivosti, uz istodobno poticanje gospodarskog rasta. Želim naglasiti kako je fokus stavljen na provedbu socijalne i demografske politike, te na sustav nacionalne i domovinske sigurnosti, kao i na prava hrvatskih branitelja. Kako sam spomenuo prošli tjedan na sigurnosnoj konferenciji, Ministarstvo obrane može očekivati povećanje proračuna nakon 6 godina kontinuiranog smanjenja, te će iznositi 1,23 BDP-a”,

rekao je premijer Plenković u samom uvodu u današnju Vladinu sjednicu. Ministar obrane Krstičević, koji je proteklih mjesec dana vodio jednu od svojih značajnijih bitaka, spominjući povećanje obrambenog proračuna kao prioritet u gotovo svakom svom javnom istupu, jedini se od ministar imao potrebu uključiti se u raspravu. Štoviše, nije čak ni raspravljao, nego se jednostavno – zahvalio:

“Javio sam se za riječ jer se želim zahvaliti Vama, predsjedniče, ministru financija i svim kolegicama i kolegama. Zadovoljan sam što je naša Vlada prepoznala da je ulaganje u obrambeni resor, u sustav nacionalne domovinske sigurnosti, ulaganje u našu sigurnost, u vlastiti prosperitet. Obrambeni proračun u posljednjih 5 godina se smanjivao iz godine u godinu, i za razdoblje od 2011. do 2016. iznos smanjenja bio je veći od milijardu kuna. Smjernice, odnosno limit koji su dana pred nama, i takav novi financijski plan Ministarstva obrane za 2017. godinu, koji će proizići iz njih doprinijet će jačanju obrambenih sposobnosti naše države, razvoj sustava nacionalne i domovinske sigurnosti. Navedena sredstva osigurat će poboljšanje uvjeta života i rada naših vojnika u vojarnama, dočasnika i časnika, kao i njihova materijalna prava primjerena pozivu, pridonijet će razvijanju sposobnosti potrebnih za obavljanje zadaća u operacijama, vježbama i obuci, te potpori civilnim institucijama i stanovništvu u RH. Stoga, kao ministar obrane, ističem da će naše Oružane snage moći odgovoriti na realne procjene prijetnji, rizika, misija i zadaća, te na preuzete obaveze u međunarodnim okvirima. Hvala Vam još jednom.”

Koliko to sve na prvi pogled zvučalo ohrabrujuće, treba na umu zadržati činjenicu kako su sve te cifre ipak još itekako u sferi projekcija i dobrih želja, koje među ostalim uvelike ovise i o ostvarenju planirane stope gospodarskog rasta. Njima se sektor obrane zapravo vraća na razine s kraja 2014. godine, iz doba iznošenja planova za tada predstojeću, predizbornu 2015. – ostavljajući za nama nesretni eksperiment s početka ove godine. Uz to, Smjernice ponovo sve prihode i rashode, kao i izračun manjka, iskazuju po nacionalnoj metodologiji – a ne po Europskoj statističkoj metodologiji (ESA 2010), temeljem koje se izvještava prema Europskoj uniji. To je nastavak jedne žalosne prakse koja dodatno širi prijepore oko točnosti navedenih brojaka, a onemogućuje i direktno uspoređivanje podataka iz Smjernica s onim vrijednostima koje se dostavljaju tijelima u Bruxellesu.

Ako je itko imao dileme kuda idu aktualni financijski tokovi u Hrvatskoj po pitanju obrane u mandatu ove Vlade, danas je dobar dan za lišavanje iluzija. Naime, na ukupno 5. sjednici Vlade, kao prva točka dnevnoga reda na repertoaru se našlo usvajanje dokumenta “Prijedlog smjernica za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcija za 2017. i 2018.” – važan proračunski dokument prema kojem će se načelno formirati i prijedlog državnog proračuna za 2016. godinu, najavljen za otkrivanje javnosti 10. ožujka ove godine.

U ovome se dokumentu daju osnove gledanja na rashode koji se koriste pri izradi samoga proračuna. Riječ je tu o tekstu ukupne dužine od 20 stranica, bogato ilustriranom i brojnim tablicama s podacima. Od svega toga, za nas je posebno zanimljiva njegova 19. stranica, na kojoj se u tablici preko čitave stranice definiraju kvote rashoda koje se iz centralne države misli pridodati pojedinim velikim korisnicima proračuna, odnosno “Limiti ukupnih rashoda po razdjelima državnog proračuna za izvore financiranja”.

Na sredini ove velike tablice stoji i Ministarstvo obrane. Uz njega se navodi planski iznos obrambenih rashoda iz državnog proračuna za 2015. godinu, u iznosu od 4.082.000.000 kuna. To je zapravo glavnina obrambenog proračuna, kojeg uz to ponešto pojačavaju još i prihodi od donacija, vlastitih naplatnih aktivnosti, te od prodaje vojnih roba i nekretnina (famozni Izvor2). Za usporedbu, centralno mjesto proračunskog financiranja za MORH se vidi i iz dokumenata koje Ministarstvo financija drži na svojim internetskim stranicama, recimo iz tablica proračunskog rebalansa s početka jeseni 2015. godine, u kojima se ukupne obrambene rashode definiralo na 4.409.345.700 kuna – dakle, samo oko 327,35 milijuna kuna više od danas prezentiranoga. Uz brojeve dane jesenas, te danas prezentiranu procjenu BDP-a za 2015. godinu od 334.946.000.000 kuna, MORH je prošle godine imao udio u BDP-u od 1,32 posto, što se poklapalo i s nedavnim izjavama ministra obrane Buljevića. Prema današnjim brojkama proračunskog rashoda za obranu u 2015. godini, taj je udio iznosio tek 1,22 posto BDP-a.

No, ono što zapravo deprimira jest izgled projeciran ovim Smjernicama proračuna, kako za 2016. godinu, tako još i više za period koji dolazi. Naime, ta ista tablica obrambene rashode za tekuću 2016. godinu načelno zadaje na 3.813.705.678 kuna – oko 595,6 milijuna manje od ukupnog rebalansiranog plana za 2015. iz rujna, ili 268,3 milijuna manje od ovih danas objavljenih, a bitno manjih iznosa centralno financiranih obrambenih rashoda za 2015. godinu. Kako današnje Smjernice ujedno daju i procjenu BDP-a planiranog za tekuću 2016. godinu, i to u iznosu od 344.977.000.000 kuna, nije teško izračunati da se tu onda govori o sudjelovanju države u obrambenim rashodima od samo 1,1 posto BDP-a za tekuću godinu. Ujedno, za godinu kasnije svi su ti podaci još i lošiji, budući se rashode MORH-a pokrivane iz proračuna planira na sitno boljih 3.844.544.487 kuna, uz lagano porasli BDP od 356.493.000.000 kuna. U toj kombinaciji udio MORH-a tu iznosi stvarno tragičnih 1,08 posto BDP – gdje je upitno koliko će sustav u svom konačnom proračunu i stvarno uspjeti nadomjestiti velike razlike između opadajućih primitaka od centralne države i troškova koji bujaju, a ne sahnu.

Ako do takvog izjednačavanja ne dođe, ovim će planovi postati osnova praktičnog odustajanja od svega što je proteklih godina Hrvatska obećavala svojim NATO saveznicama, a u praksi će se poništiti i svi napori koje je MORH poduzimao za racionalnim poslovanjem te štednjom. Iako ovo još nije i sam prijedlog državnoga proračuna – već se tu naziru problemi koji bi tijekom predstojećih tjedana lako mogli zapljusnuti inače štedljivi, poslušni i sređeni resor obrane. Za kraj, napomenimo samo da u isto vrijeme planirani rashodi inače stabilnog resora unutarnjih poslova koje će financirati državni proračun variraju tek 78 milijuna kuna za period 2015.-2017. godine, ostajući čitavo to vrijeme dobrano iznad za obranu nedostižne granice od 4,2 milijarde kuna godišnje.

Na današnjoj, 244. sjednici u aktualnome sazivu Vlade Republike Hrvatske, na dnevnome se redu našla i izmjena unutarnjeg ustroja Ministarstva obrane. Time je kao 15. točka dnevnog reda, u punih 10 sekundi obrazlaganja, usvojen “Prijedlog uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane” – akt kojim je ova struktura po četvrti put dotjerivana u mandatu aktualne Vlade. Dok je ministar obrane Ante Kotromanović izjavio tek: “Predstavljenim izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu i sastavu Obrane radimo male korekcije. Ne povećavamo okvirni broj izvršitelja, i predlažem da usvojimo ovu Uredbu“, pogledajmo što se ovoga puta krije iza šminke i brzinskog odrađivanja kabuki-teatra zvanog sjednica Vlade RH.

Rezanja i prekrajanja

Vlada RH – stiliziranom kabuki-koreografijom o hrvatskim životnim temama

Kao prvo, u usporedbi s posljednjim takvim istovrsnim aktom, onim donesenim krajem srpnja 2014. godine (NN 94/14, od 31. srpnja 2014. godine), stvarno ukupni broj ljudi u sustavu MORH-a sada ostaje isti. Riječ je o ukupno 1115 ljudi, raspodijeljenih u 12 velikih segmenata. No, izvedene preraspodjele radnih mjesta koncentrirale su se u tri zasebna segmenta. Kao prvo, neposredno pod Uredom ministra osnovano je novo tijelo – “Samostalni sektor za informacijske i komunikacijske sustave” (36 radnih mjesta). Kao drugo, u okviru postojećeg segmenta “Glavno tajništvo” povećanjem za ukupno 4 radna mjesta restrukturiran je dio vezan uz vojno-stegovno sudovanje. Time je ustrojen jedinstveni Vojno-stegovni sud (12 radnih mjesta), spajanjem dosadašnjeg Višeg vojno-stegovnog suda (donedavno 5 radnih mjesta, u okviru “Glavnog tajništva”) s ostatkom takvih poslova koji su bili u djelokrugu Oružanih snaga RH – što je promjena izvedena nedavnim Izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH. Kao treće, restrukturirana je i “Uprava za materijalne resurse”, kojoj je povećanjem za ukupno 6 mjesta u okviru postojeće “Službe za graditeljstvo i zaštitu okoliša” dodan zaseban “Odjel za pripremu i izdavanje dozvola” (ukupno 8 radnih mjesta – gdje su razlike nadoknađene smanjivanjima tamošnjih Odjela za graditeljsku pripremu i promet).

No da bi te velike promjene bile moguće, radikalnije je reorganizirana “Uprava za proračun i financije”, koja je smanjena za ukupno 36 mjesta (od čega 34 mjesta u sada izdvojenom i osamostaljenom prijašnjem “Sektoru za informacijske i komunikacijske sustave”, i još dva pri Odjelu za praćenje proračunskih procesa i Odjelu za programiranje i analize), a na sitno su srezani još i segmenti “Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo” (ukupno 2 mjesta manje, gdje su po jedno mjesto izgubili odjeli odnosa s javnošću, vojnih glasila i interneta, dok je Vojni muzej jedno mjesto dobio dodatno), “Samostalni sektor za javnu nabavu” (1 mjesto manje, pri Odjelu za nabavu informatičkih, komunikacijskih i uredskih roba te usluga), “Uprava za obrambenu politiku” (ukupno 3 mjesta, sažimanjem odjela za razvoj obrambene politike, sukcesiju i nadzor naoružanja), te “Uprava za ljudske resurse” (gdje su za ukupno 4 radna mjesta smanjeni područni odsjeci za poslove obrane u Karlovcu, Zagreb-Centar, Zagreb-Jug i Split). Uz to, manje je presložen i segment “Inspektorat obrane”, pri čemu je u njemu zadržan isti broj radnih mjesta.

Dok stavljanje ustrojbenog te kadrovskog naglaska na dvije dosada iznimno bolne točke ukupnog obrambenog sustava RH – na informatičku osnovicu Ministarstva i na proces reguliranja dozvola za gradnju i održavanje nekretnina stvarno ne čudi, sasvim je druga stvar po pitanju tematike vojno-stegovnoga sudovanja u obrani. Riječ je o temi koja se nametnula u fokus prije dva mjeseca, kada su ekspresno kroz Vladu i Sabor prohujale izmjene i dopune Zakona o obrani te Zakona o službi u Oružanim snagama – pri čemu je prekrajanje internog sustava vojno-stegovnog sudovanja izazvalo posebno žučne rasprave. Ova tema očigledno zaslužuje detaljniji osvrt, koji je u pripremi.

MORH-apsurdistan

Antikna mreža obrambenih birokrata po lokalnim sredinama

Za kraj, napomenimo još i apsurdnost trenutnog ustroja “Uprave za ljudske resurse” MORH-a – ustrojbenog segmenta sastavljenog od načelno 352 službenika, namještenika i djelatne vojne osobe. Pri tome, njenih je čak 225 djelatnika (63,9 posto “Uprave za ljudske resurse” ili 20,2 posto ukupnog MORH-a) izmješteno širom ukupno četiri “Područna odjela za poslove obrane” (Osijek, Zagreb, Rijeka i Split), sa svojih 25 “Područnih odsjeka za poslove obrane”. Time raznih službenika i namještenika ove Uprave po mjestima širom Hrvatske ima praktično jednako koliko i svih ljudi ukupno zaduženih za sve materijalne resurse obrambenoga sustava, a njihovim “poslovima obrane” samo na području “Područnog odjela Osijek” bavi se ukupno 56 ljudi – što je gotovo 10 puta više ljudi no što je Hrvatska sabrano odaslala u Bruxelles, u okvir tamošnjeg “Obrambenog odjela Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora” (ukupno 6 ljudi).

U doba informatičkih mreža, te digitalne pohrane i obrade podataka, postojanje i održavanje ovakve vojske birokrata raspoređenih u lokalnu upravu nema baš nikakvoga opravdanja. Dok bi možda imalo smisla na pojedinim od tih mjesta ostaviti po jednog čovjeka, glavnina posla trebala bi biti obavljana centralno – samo uz povremeno slanje mobilnog tima uvježbanih stručnjaka na teren, gdje bi se oni sreli s tim jednim lokalnim “poslanikom” i onda obavili posao uz daljinsko pristupanje jedinstvenoj bazi digitalnih podataka. Dakle, uz 25 lokalnih “poslanika” možda bi u sustavu obrane bilo mjesta i za nekoliko desetaka ljudi zaduženih za mobilno obavljanje tih “poslova obrane” – ali definitivno ne i za vojsku od 225 uhljeba raspoređenih uzduž i poprijeko Lijepe naše.

Prije nego će otići na dvotjedni godišnji odmor, članovi Vlade RH odradili su jučer svoju posljednju pred-ljetnu sjednicu, 178. po redu. Na njoj su među ostalim brzopotezno izglasali i Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane, koja je već prije nekog vremena u MORH-u uzrokovala pakiranja i preseljenja. Izmjene su na prvi pogled uglavnom kozmetičke, što je pomalo zbunjeno na Vladinoj sjednici ustanovio i ministar obrane Ante Kotromanović:

„Dakle, ovdje se radi o određenim izmjenama i dopunama koje se odnose na određene ustrojstvene cjeline Ministarstva obrane – nešto ćemo prebaciti iz MORH-a na nižu razinu, recimo to je IROS. Mislimo također isto riješit se poslova ugostiteljstva, odnosno uslužnih djelatnosti iz Službe za gospodarenje nekretninama koje još traje od 2005. godine, a za to više nemamo ni zakonsko uporište. I tako… Određene promjene koje nisu sada nešto posebno“.

Najveći dio promjena odnosi se na Glavno tajništvo, Upravu za ljudske resurse, Upravu za materijalne resurse i Upravu za proračun, financije i informacijske sustave.

Kao prvo, tu je sitna razlika „nastavljanja s radom do izdvajanja u novi organizacijski oblik“ i „prestanka rada“, što su dva pojma temeljito različitoga značenja, za koja kao da si je netko zamislio da su sinonimi. Prvo je tu ministar spomenuo IROS, odnosno Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (tijelo koje već neko vrijeme praktično da ne postoji na papiru, a ipak egzistira u stvarnosti) – za kojeg se u prijelaznim odredbama novog ustroja Ministarstva kaže da nastavlja s radom u skladu s dosadašnjim (starim) ustrojstvom sve do svog „izdvajanja iz Ministarstva obrane u novi organizacijski oblik“. No, malo dalje – u istom ovom dokumentu – piše da IROS prestaje s radom već stupanjem na snagu ove nove izmijenjene uredbe, jer jedan dio njegovih poslova preuzima u svoju nadležnost Hrvatsko vojno učilište (HVU). U prijelaznim odredbama također piše da „dio poslova koji se odnose na Službu za gospodarenje nekretninama ostaje i dalje u funkciji za potrebe Ministarstva obrane do njihova preostalog organizacijskog izdvajanja iz Ministarstva obrane”. Međutim, pojedine djelatnosti Službe za gospodarenje nekretninama iz Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane (NN 70/2001), koje se odnose na poslove uslužnih djelatnosti i koje nisu bile obuhvaćene izdvajanjem u trgovačko društvo Pleter-usluge d.o.o., prestaju s radom 1. prosinca 2014. Ministarstvo obrane godišnje troši oko 120 milijuna kuna na sekundarne djelatnosti, od čega Trgovačkom društvu Pleter d.o.o. ide najveći dio, oko 90 milijuna kuna. Unatoč naizgled velikoj cifri, u Ministarstvu obrane tvrde da su izdvajanjem ovih djelatnosti iz MORH-a uštedjeli preko 30 posto.

Kao drugo, novost je i da se ovim izmjenama ustroja specificira Vojni ordinarijat u RH, kao i to da vojni ordinarij u RH i ministar obrane, među ostalim, „dogovaraju i usvajaju proračun Vojnog ordinarijata u RH kao dijela Financijskog plana Ministarstva”. Osim toga, propisano je da se vojni ordinarij i ministar obrane „sastaju redovito 3 puta godišnje, te uvijek kada to zbog potrebe zatraže vojni ordinarij u RH, odnosno ministar obrane” – tako da možda štogod na tim sastancima onda i dogovore.

Kao treće, novost predstavlja i to da se po novome izdvaja Viši vojnostegovni sud iz okvira Službe za upravne poslove, te se uspostavlja kao zasebna ustrojstvena cjelina Glavnog tajništva MORH-a. Služba za opće pravne poslove dobiva novi Odjel za međunarodno-pravne poslove, koji „obavlja poslove u vezi izrade međunarodnih ugovora i sporazuma iz područja obrane, izrade protokola o suradnji s ministarstvima obrane drugih zemalja, pripreme zakona o potvrđivanju međunarodnih ugovora, praćenja međunarodnih ugovora iz područja obrane i međunarodnog prava, izrade izvješća i obavljanja analitičkih poslova“. Pri Službi za građansko-pravne poslove posebno se ustrojava Odjel za radne sporove, za zastupanje i zaštitu interesa RH u radnim sporovima i suradnju u poslovima pri sklapanju nagodbi za djelatnike Ministarstva obrane i OS RH. Dosadašnji Odjel za obrambene pripreme (pri Službi za obrambeno planiranje) postaje Odjel za potporu kriznom upravljanju. Pri Službi za bilateralnu obrambenu suradnju ustrojavaju se novi, ili barem detaljnije definirani odjeli pomalo čudnoga rasporeda nadležnosti – Odjel za europsku bilateralnu suradnju i Sjevernu i Južnu Ameriku, te Odjel za Jugoistočnu Europu i izvaneuropsku bilateralnu suradnju.

Kao četvrto, pri Službi za opremanje i modernizaciju dosadašnji Odjel za ubojna sredstva postaje Odjel ubojnih i radiološko-biološko-kemijskih sredstava, te se ustrojava novi Odjel za nevojna i opća sredstva te dozvole. Služba za potporu opremanju i modernizaciji doživjet će veću promjenu u svom ustroju, jer će umjesto dosadašnja 4 odjela ubuduće imati 3, i to: (1) Odjel za opće poslove i praćenje realizacije planova, (2) Odjel za razvoj politike opremanja i modernizacije, i (3) Odjel za intendantska sredstva i usluge. Pritom, Odjel za razvoj politike opremanja i modernizacije djeluje i kao Nacionalni ured za kodifikaciju, te predstavlja MORH u NATO kodifikacijskim odborima i radnim tijelima (umjesto dosadašnjeg Odjela za kodifikaciju i normizaciju).

Ovakvih sitnih promjena – spajanja ili razdvajanja pojedinih odjela, te dodavanja ili oduzimanja pojedinih poslova – ima još dosta, no zanimljivo je pogledati broj izvršitelja za svaku pojedinu ustrojstvenu jedinicu.

Jučer prihvaćenim izmjenama unutarnjeg ustrojstva Ministarstva ne mijenja se ukupni okvirni broj izvršitelja, kojih ima ukupno 1115, od čega se 232 odnose na obavljanje poslova u područnim odjelima i ispostavama – područnim odsjecima za poslove obrane. Prema novom ustroju, u Kabinetu ministra ima ukupno 20 ljudi (ranije 22), Glavno tajništvo – 74 (ranije 78), Samostalna služba za vojni zračni promet – 13 (ranije 15), Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo – 40 (ranije 42), Samostalni sektor za javnu nabavu – 41 (ranije 42), Uprava za obrambenu politiku doživjela je bitno pojačanje u ljudstvu – s ranijih 86 djelatnika na njih ukupno 105 po novome, dok je Uprava za ljudske resurse neznatno smanjena – sa 360 na 356. Uprava za materijalne resurse – 220 (ranije 222), Uprava za proračun, financije i informacijske sustave – 191 (ranije 189), Inspektorat obrane – smanjen s 42 na 38, dok je Samostalni odjel za potporu vojnom ordinarijatu u RH ostao na istih 10 ljudi.

Pritom su uočljive i određene nelogičnosti – od toga da Odjel za potporu vojnom ordinarijatu ima više ljudi od svakog pojedinačnog odjela pri Inspektoratu obrane (od kojih svaki broji po 5, odnosno po 7 ljudi), ili pak od Odjela za sigurnost informacijskih sustava (6 ljudi). Nije baš najlogičnije ni da Uprava za ljudske resurse broji debelo najviše zaposlenih u čitavom Ministarstvu obrane (uz to što se tim stvarima bavi i ne mali dio pri GS OS RH) – dok su uprave koje se bave glavnim, “core” zadaćama Ministarstva, čak za trećinu manje (Uprava za materijalne poslove i Uprava za proračun).

U tom je kontekstu upitno i postojanje 6 mjesta za zaposlenike u Odjelu za internetske stranice i društvene mreže pri Samostalnoj službi za odnose s javnošću i izdavaštvo. Naime, dok su internetske stranice MORH-a barem aktivne, službena je prisutnost Ministarstva obrane na socijalnim mrežama praktično pa nepostojeća – na čast i slavu bilo koga kome te stvari idu u opis posla. Pri tome, može se i primijetiti da svaki od tri odjela u sastavu Službe za proračun ima po jednog zaposlenika manje od spomenutih “internetskih stranica i socijalnih mreža” – koje su, dakle, pojedinačno kadrovski jače od recimo Odjela za pripremu i izradu proračuna, Odjela za izvješćivanje i analize, ili Odjela za praćenje i unapređenje proračunskih procesa. Time dolazimo da zaključka da bi, osim kozmetičkih, bilo tu još dosta mjesta i za neke suštinske promjene. No tada zasigurno vuk ne bi bio sit, a sve ovce ne bi ostale na broju!

U moru nedostataka raznoraznih vojnih resursa, jedan je početkom mandata novog čelništva Ministarstva obrane istaknut kao vrlo hitan za rješavanje – adaptacija postojećih i izgradnja novih skladišta za UBS. Prošlogodišnja eksplozija streljiva u Pađenima pokazala je zašto se baš skladišta smatraju problemom koja je neophodno riješiti čim prije. U Strateškom planu MORH-a do 2015., kao i u državnom proračunu za 2013. godinu, predviđena je adaptacija dva kompleksa skladišta – Hrvatskog ždrala i Debele glave. No Ministarstvo obrane već mjesecima pregovara s Međimurskom županijom o obvezi preuzetoj još 2007. godine, kada su u vlasništvo Županije prešla 3 do tada vojna objekta, a Županija je zauzvrat trebala izgraditi skladišne prostore za potrebe Ministarstva obrane. No, do dana današnjeg to se nije dogodilo – štoviše, aktualni međimurski župan Ivan Perhoč smatra da bi se MORH trebao odreći svojih nesuđenih skladišta. MORH, naravno, smatra da ima pravo ili na skladišta ili na povrat nekretnina. I tako je to već mjesecima. A vrijeme ide!

Prema nekim procjenama, svega 5 posto bivših vojnih nekretnina poklonjenih lokalnoj upravi stavljeno je u funkciju. Da bi dobili dojam kako izgleda ostatak od 95 posto, dovoljno je samo prošetati uz nekadašnju vojarnu u Vlaškoj ulici. Ili ne daj bože, još i zaviriti u njenu unutrašnjost. No, Međimurska županija, mora se pošteno priznati, ne spada u ovu sramotnu većinu – oni su bar donekle znali što napraviti s poklonjenim nekretninama, odnosno, kako se kasnije pokazalo, barem s jednim njihovim dijelom.

Svi nazočni na svečanosti potpisivanja Ugovora danas su “bivši”

Sve je počelo u ljeto 2007. godine, kada je 5. lipnja vlasništvo nad cijelim prostorom bivše vojarne „Nikola Šubić Zrinski“ i Časničkog doma u Čakovcu, kao i vojnim poligonom „Gmajna“ na području grada Čakovca i općine Pribislavec, prešlo u ruke Međimurske županije. Ugovor o primopredaji potpisali su tadašnji premijer Ivo Sanader i međimurski župan Josip Posavec. Ugovor je potpisan temeljem Odluke Povjerenstva za imovinu Vlade RH od 2. ožujka 2007., a oba potpisnika izrazila su zadovoljstvo što je uspješno okončano 2 godine dugo rješavanje bivših vojnih nekretnina na području Međimurja. Vrijednost ovih nekretnina procijenjena je na 67 milijuna kuna. Zauzvrat, Međimurska županija trebala je za potrebe Ministarstva obrane do kraja 2011. godine izgraditi 10 skladišta tipa „iglu“, te osigurati 350 četvornih metara prikladnog uredskog prostora (također za potrebe MORH-a).

Poduzetnički duh na međimurskoj zemlji

Nepuna dva tjedna po predaji nekretnina u vlasništvo Međimurske županije, Poglavarstvo je na svojoj 37. sjednici, održanoj 18. lipnja 2007. godine, prihvatilo Prijedlog idejnog rješenja organizacije prostora u bivšim vojnim objektima. Prijedlog je osmislila REDEA – Regionalna razvojna agencija, a odnosio se na sve tri novostečene nekretnine. Tako je prostor bivšeg vojnog vježbališta „Gmajna“ i vojarne „Nikola Šubić Zrinski“ na ukupno 55 hektara zamišljen kroz dva segmenta, koja bi se međusobno upotpunjavala – Centar znanja i Poslovna zona. Prema tom prijedlogu, Centar znanja smjestio bi se u objekte bivše vojarne, za što je u prvoj fazi bila nužna adaptacija zgrade Zapovjedništva, dok bi se postupno ostali objekti prilagodili za Međimursko veleučilište, studentski dom i apartmane za gostujuće predavače. U trenutku potpisivanja Ugovora o primopredaji nekretnina Međimursko veleučilište još nije postojalo – osnovano je tek Uredbom Vlade RH od 2.studenog 2007., a s radom je počelo naredne, 2008. godine.

Prijedlog iz Plana organizacije prostora bivše vojarne

Prema prostornom planu, na 45 hektara bivšeg vježbališta „Gmajna“ trebala se rasprostrijeti poslovna zona. Da bi sve bilo transparentno, građanima Čakovca i Međimurske županije na uvid je dan „Prijedlog organizacije prostora bivše čakovečke Vojarne“ te su zamoljeni da se, nakon što ga prouče, aktivno uključe u razvojne procese u Županiji svojim prijedlozima i sugestijama za izradu konačnog rješenja. U tom trenutku već je tjedan dana bio na snazi „Javni poziv za iskazivanje interesa za prijenos prava vlasništva, odnosno kupnju nekretnina na području gospodarske zone ‘Poslovni park Međimurje’“. Na prodaju su stavljene dvije nekretnine na „Gmajni“ – zemljište, z.k.ul.br. 4004, k.o. Čakovec, kat.čest.br. 1134/53/1, te pašnjak, z.k.ul.br. 2467, k.o. Pribislavec, kat.čest.br. 805/A/1/1/1/5/1. Iako je Gmajna bila zamišljena  kao poslovna i kao stambena zona, prodaja parcela nije išla po planu.

Jučer vojarna, danas veleučilište

Danas, 5 godina kasnije, tek dio bivših vojnih objekata stavljen je u funkciju. Na upit portala Obris.org o svrsi i iskorištenosti prostora, David Vugrinec, pročelnik Upravnog odjela za poslove župana Međimurske županije odgovorio je prilično iscrpno. „U Čakovcu je u dijelu prostora Časničkog doma uređen Dječji odjel Knjižnice i čitaonice “Nikola Zrinski”, te Caffe bar i izložbeni prostor kojim upravlja gradska tvrtka “Ekom”. Veći dio prostora još je prazan, u njega treba uložiti još dosta novca, a cijeli je prostor inače prepušten Gradu Čakovcu. U jednoj zgradi u krugu bivše vojarne uređeni su prostori za potrebe Međimurskog veleučilišta, u druge dvije Tehnološko-inovacijski centar Međimurje, a u četvrtom prostori za Regionalnu razvojnu agenciju ‘REDEA-u’, Međimursku energetsku agenciju, Obiteljski centar, Međimurje investicije i nekretnine“, piše u odgovoru Davida Vugrinca.

U srpnju ove godine Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije dalo je 207 tisuća kuna Međimurskoj županiji, ne bi li se time izradila projektna dokumentacija potrebna za rekonstrukciju i prenamjenu dodatnog objekta Međimurskog veleučilišta. Tim će se novcem sufinancirati izrada projekta obnove još jedne zgrade u nekadašnjoj vojarni, u kojoj bi se trebale urediti dodatne predavaonice, kabineti, studentski restoran i kafić, te (kao i prije 5 godina) stambeni prostor za potrebe predavača. Problem je, međutim, nastao u ispunjavanju obveza Međimurske županije prema Ministarstvu obrane.

Međimurci k’o Eskimi

Prema Ugovoru, Međimurska županija trebala je Ministarstvu obrane do prošle, 2011. godine, izgraditi 10 skladišta tipa „iglu“, i osigurati 350 četvornih metara uredskog prostora. U protivnom, Republika Hrvatska svoje objekte preuzima natrag. I tu nema spora – to priznaje čak i Vugrinec. No, ništa se od toga nije ostvarilo. Kao razlog se, s jedne strane, navode troškovi obnove i uređenja bivših vojnih objekata, a s druge strane – nepreciznost Ugovora. David Vugrinec, naime, tvrdi kako su Međimurska županija i Grad Čakovec u uređenje prostora uložili vlastita sredstva u visini od oko 30 milijuna kuna. Osim toga,  prvobitni ugovor potpisala je prethodna županijska vlast s Posavcem na čelu, a ova nova, sa županom Ivanom Perhočem, od početka svog mandata 2009. godine pregovara s Vladom RH i Ministarstvom obrane o redefiniranju Ugovora, i to na način da se „Međimurska županija u cijelosti ili djelomično oslobodi plaćanja naknade za vojne objekte“. Međimurci, naime, smatraju da bi Županija

„plaćanjem izgradnje vojnih skladišta (dakle, obveze iz Ugovora) bila dovedena u neravnopravan položaj prema ostalim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, od kojih je velika većina vojne objekte dobila bez naknade, a određeni broj njih je te prostore ili površine komercijalizirao“

(za razliku od Mađimurja, koje te prostore koriste za institucije od javnog značaja). Dodatni im je problem – nepreciznost Ugovora i šlampavost MORH-a.

„U Ugovoru nije bila specificirana cijena izgradnje skladišta, a vezano uz lokaciju, namjenu, izgradnju i predaju u upotrebu MORH-u, pa su se procjene kretale od 10 do 25 milijuna kuna za svih 10 objekata. MORH je tek prošle godine, temeljem javnog natječaja, utvrdio jediničnu cijenu skladišta“,

tvrdi Vugrinec. Zato se Županija čvrsto drži svoga stava o prepuštanju bivšeg vojnog prostora bez ikakve naknade, temeljem Vladinog priznanja ulaganja Međimurske županije u javne sadržaje, i uz uvjet da se na tom prostoru i dalje razvijaju takvi i slični sadržaji. Tome je, prema pisanju međimurskih županijskih novina, uvelike doprinio i bivši ministar obrane Branko Vukelić, koji je još u ljeto 2010., prilikom posjete Međimurju, najavio kako će se „uskoro raspisati natječaj za skladišta“, nakon čega će se znati koliko su Međimurci zapravo dužni za poklonjene nekretnine. Županija je u nekoliko navrata Vukeliću slala i požurnice, no do kraja njegovog mandata i mandata njegovog nasljednika Božinovića ama baš ništa nije se dogodilo. Vukelić je, dapače, još i pogoršao situaciju priznajući MORH-ov dug na ime komunalne naknade za bivšu vojarnu u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Dug je oko 700 tisuća kuna, nastao  nakon što je MORH prestao plaćati komunalnu naknadu, tvrdeći da neperspektivna vojarna nije u funkciji Ministarstva. U Županiji su očekivali da će MORH tih 700 tisuća uzeti u obzir kod konačnog obračuna.

Branko Vukelić (HDZ) i Ivan Perhoč (SDP) – obojica ne priznaju postupanja svojih prethodnika

Tafra: Ili izgradite skladišta ili vratite vojarnu

MORH, pak, neslužbeno poručuje da ovo „odustajanje od obveza neće ići“, iako je za to ministarstvo sam Ugovor službeno „poslovna tajna“. MORH-ova Služba za odnose s javnošću potvrdila nam je tek da je Ministarstvo zaprimilo dopis Međimurske županije, „te je u tijeku njegovo razmatranje s tijelima javne vlasti, a koje će biti osnova odluke MORH-a o daljnjem postupanju“. No činjenica je da je MORH Međimurcima u nekoliko navrata do sada nudio nagodbu, pokušavajući iskamčiti barem par nužno potrebnih skladišta. Zamjenica ministra obrane Višnja Tafra još je u rujnu izjavila da MORH nudi Međimurskoj županiji odustajanje od izgradnje ugovornih 10 i gradnju barem 6 skladišta. No, međimurski župan Perhoč insistira na tome da ih Vlada RH oslobodi cjelokupne obveze iz Ugovora, zbog čega Tafra smatra da je ponovno knjiženje Republike Hrvatske na bivše vojne nekretnine u Čakovcu – najizglednije rješenje.

Ministarstvo obrane RH danas je na svojoj web-stranici objavilo dokument pod nazivom „Strateški plan Ministarstva obrane RH 2013-2015“ Iako ćemo se podrobnijom analizom tog dokumenta baviti u narednim danima, sada donosimo sažetak plana Ministarstva obrane do 2015. godine, odnosno do kraja mandata ove Vlade.

Ministarstvo obrane svoje ciljeve dijeli u tri osnovne grupe: Opći cilj 1 – Razvoj i održavanje obrambenih sposobnosti, Opći cilj 2 – Svrsishodan i održiv doprinos kolektivnoj obrani i međunarodnoj sigurnosti, i Opći cilj 3 – Pomoć civilnim institucijama u zemlji. Svaki od njih dijeli se na nekoliko „Posebnih ciljeva“.

Opći cilj 1 – Razvoj i održavanje obrambenih sposobnosti

Posebni cilj 1.1. – Povećati opremljenost obrambenog sustava i izgraditi i modernizirati objekte i infrastrukturu: taj će se cilj postići:

(1) Opremanjem naoružanjem:

– borbenim oklopnim vozilom (za sudjelovanje HKoV-a u NATO i UN-operacijama) s daljinski upravljanom oružnom stanicom (s integriranom termovizijom, laserskim daljinomjerom i balističkim računarom),

– jurišnom puškom (u svrhu standardizacije i unifikacije temeljnog naoružanja pješačkih postrojbi OS),

– remont i modernizacija radarskog sustava Enhanced Peregrine (za jačanje sposobnosti HRM u kontroli Jadranskog mora, otoka i priobalja, ali i za pomoć drugim korisnicima unutar OS RH, MUP-a i drugih državnih institucija),

– modernizacija sekundarnog radara radarskog sustava FPS-117 (prelaskom u rad na „MODE S“ dostići će se europski standardi identifikacije zrakoplova u jedinstvenom zračnom prostoru Europe),

– obalnim ophodnim brodovima za potrebe Obalne straže,

– borbenim avionom, odnosno remontom i produženjem životnog vijeka borbenog aviona MiG-21

– zrakoplovom AT-802 dvosjed za potrebe HRZ-a i PZO, i obuku pilota

– radiološkim, biološkim i kemijskim sredstvima i opremom postrojbi deklariranih za sudjelovanje u međunarodnim operacijama

(2) Izgradnjom vojno-skladišnih kompleksa:

– 14 novih skladišta (s pratećom infrastrukturom) ukupne površine 2800 kvadratnih metara u sklopu vojno-skladišnog kompleksa „Debela glava“

– 7 novih skladišta (s pratećom infrastrukturom) ukupne površine 1400 kvadratnih metara u sklopu vojno-skladišnog kompleksa „Hrvatski ždral“ u Doljanima kod Bjelovara

(3) Osiguranjem klasama materijalnih sredstava:

– kontinuirano opremanje materijalnim sredstvima i uslugama za redovit život i rad ustrojstvenih jedinica OS

(4) Održavanjem postojećih objekata i infrastrukture:

– povećanje ulaganja u investicijsko održavanje, adaptaciju i rekonstrukciju postojećih prostora, te smanjenje troškova tekućeg održavanja – prvenstveno u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji, i u objektima Hrvatskog vojnog učilišta (HVU)

– u neperspektivnim vojnim nekretninama, predviđenima za napuštanje, održavanje će biti samo najnužnije moguće

MORH-ov plan povećanja obrambene spremnosti

Posebni cilj 1.2. – Dostići ciljanu organizacijsku, obrazovnu i dobnu strukturu: taj će se cilj postići:

(1) Selekcijom, prijamom, izdvajanjem i tranzicijom osoblja:

– selekcija kandidata za dragovoljno služenje vojnog roka, za prijam i djelatnu vojnu službu, i za prijam u državnu službu

– izdvajanje neperspektivnog osoblja

– institucionalna potpora u prijelazu iz vojne u civilnu karijeru

(2) Razvojem i provedbom odgovarajuće civilne i vojne izobrazbe:

– na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) i kroz civilno-vojne programe na sveučilištima u RH

– nadopuna na obrazovnim institucijama u drugim zemljama NATO-a i EU

(3) Osiguranjem materijalnih prava djelatnika MO i pripadnika OS

(4) Osiguranjem kvalitete življenja i zdravstvene zaštite djelatnika MO i pripadnika OS

Posebni cilj 1.3. – Konsolidacija komunikacijsko-informacijskog sustava i opća potpora: taj će se cilj postići:

(1) Opremanjem i modernizacijom komunikacijsko-informacijskim i elektroničkim sustavima

(2) Osiguranjem i održavanjem komunikacijsko-informacijskih sustava i usluga

(3) Pružanjem opće potpore

(4) Provedbom komunikacijske strategije, izdavanjem literature i promidžbenih materijala

Posebni cilj 1.4. – Osigurati obučenost, uvježbanost i logističku održivost OS RH: taj će se cilj postići:

(1) Održavanjem materijalnih sredstava i sustava

(2) Održavanjem postojećih objekata i infrastrukture

(3) Provođenjem svih oblika obuka, domaćih i međunarodnih vojnih vježbi:

– intenzivirat će se obuka u potpori međunarodno preuzetih obveza (NATO operacije, EU borbene skupine, UN misije)

– obuka do 2 tisuće dragovoljnih ročnika godine do kraja 2015. godine

– pokretanje obuke ugovorne pričuve u razdoblju 2013-2015.

Planirani ciljevi na području obuke, vježbi i logistike

Opći cilj 2 – Svrsishodan i održiv doprinos kolektivnoj obrani i međunarodnoj sigurnosti

Posebni cilj 2.1. – Unapređenje međunarodne obrambene suradnje: taj će se cilj postići:

(1) Provedbom bilateralnih i multilateralnih međunarodnih aktivnosti uz reorganizaciju vojno-diplomatske mreže:

– težište bilateralne obrambene suradnje bit će na strateški značajnim partnerima i ostalim članicama NATO i EU

– sa zemljama ne-članicama NATO i EU, koje su vanjskopolitički i sigurnosno važne za RH, prioritetna je vojno-tehnička suradnja i suradnja na području vojne izobrazbe

– doprinos RH naporima susjednih država za njihovo priključenje NATO-savezu

– ulaskom u NATO i EU prestaje potreba za postojanjem široke vojno-diplomatske mreže na europskom kontinentu – racionalizirat će se broj vojno-diplomatskih predstavništava, čime će se ostvariti i uštede u obrambenom proračunu

(2) Aktivnim sudjelovanjem u procesima u NATO i EU:

– jačanje prisutnosti i aktivnosti u nizu NATO-ovih tijela, kao i u tijelima EU na području Zajedničke sigurnosne i obrambene politike

Posebni cilj 2.2. – Aktivno sudjelovanje u izgradnji sigurnosnog međunarodnog okruženja: taj će se cilj postići:

(1) Sudjelovanjem u UN misijama:

– do kraja 2012. OS RH uputit će vojne promatrače u misiju UNMISS (Južni Sudan)

(2) Sudjelovanjem u NATO operacijama:

– OS RH u 2012. sudjeluju u 2 NATO-operacije (ISAF i KFOR). Tijekom 2014. planira se završetak operacije u Afganistanu, nakon čega u toj zemlji ostaje do 50 pripadnika OS RH

– uz to, u 2012. OS RH imaju deklariranu obvezu sudjelovanja s Bojnom za specijalna djelovanja i 3 stožerna časnika u okviru NRF/IRF brzih snaga za odgovor

– u 2013. OS RH imaju obvezu sudjelovanja u NRF/IRF brzim snagama za odgovor s vodom Vojne policije, stožernim osobljem (31 pripadnika) i vodom NKBO (37 pripadnika) za moguće jednokratno upućivanje u trajanju do 6 mjeseci

(3) Sudjelovanjem u EU operacijama:

– u 2012. OS RH sudjeluju s 5 pripadnika u jednoj EU-operaciji – EU NAVFOR ATALANTA

– tijekom 2012. OS RH sudjeluju u sastavu EU BG s postrojbom jačine ojačane satnije (do 250 pripadnika)

Ciljevi u međunarodnim mirovnim misijama

Opći cilj 3 – Pomoć civilnim institucijama u zemlji

Posebni cilj 3.1. – Pomoć drugim državnim tijelima, institucijama i stanovništvu: taj će se cilj postići:

(1) Sudjelovanjem u nadzoru i zaštiti na moru:

– u razdoblju 2013-2015. na zadaćama Obalne straže stalno će biti angažirani najmanje jedan brod i jedan helikopter, ili dva aviona

– za kvalitetniji nadzor unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i ZERP-a (!?) nužna je izgradnja obalnih ophodnih brodova, dinamikom 1-2 broda godišnje za sljedeće trogodišnje razdoblje

(2) Sudjelovanjem u protupožarnoj zaštiti:

– sukladno Planu protupožarne zaštite, za iduće trogodišnje razdoblje planira se sudjelovanje oko 213 pripadnika, te uporaba sljedećih materijalno-tehničkih resursa: 5 m/v, 6 zrakoplova CL-415, 5 zrakoplova AT-802F/A, 2 helikoptera Mi-8, 1 desantni brod minopolagač (DBM), 1 desantni jurišni brod (DJB) i 2 gumena čamca (ČG)

Posebni cilj 3.2 – Pomoć u zaštiti i spašavanju: taj će se cilj postići:

(1) Sudjelovanjem u hitnom medicinskom prijevozu:

– Tijekom 2011. prevezeno je 490 pacijenata i 951 pratitelja u 445 hitnih medicinskih prijevoza. Za navedene zadaće provedeno je 1.383 letova uz utrošak 580:37 sati naleta (povećanje za 83 leta, odnosno 85:42 sati naleta u odnosu na isti period 2010.)

– temeljem ovih pokazatelja, u narednim godinama očekuje se oko 450 zahtjeva za prijevoz

 (2) Sudjelovanjem u potrazi i spašavanju:

– Tijekom 2011. zaprimljena su i realizirana 23 zahtjeva za angažiranje zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane u akcijama potraga i spašavanja. Provedeno je 89 letova u trajanju od 51:45 sati. Prevezeno je 16 osoba za kojima se tragalo te 127 osoba koje su bile uključene u potragu i spašavanje

– temeljem tih pokazatelja, planira se aktivnost u narednim godinama

Za zaštitu i spašavanje – tek okvirna procjena