U Hrvatsku je jučer stigla četvrta skupina ranjenika iz Ukrajine, njih 17 s tri osobe u pratnji. Većinom se radi o mlađim ljudima, a među njima ima nekoliko njih koji su iznimno teško ranjeni i amputirani. Ranjenike je dočekalo 17 sanitetskih vozila za prijevoz do zdravstvenih ustanova u kojima će biti zbrinuti radi daljnjeg liječenja i rehabilitacije, gdje će ih uz zdravstvene djelatnike ustanova dočekati i prevoditelji koji će im pružiti pomoći u prvim danima boravka u Hrvatskoj.

U Zračnoj luci Franjo Tuđman u Zagrebu dočekali su ih potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i veleposlanik Ukrajine Vasilj Kirilič.

“Ovo je snažna poruka naše Vlade u pružanju potpore prijateljskom ukrajinskom narodu, posebno kroz ovaj humanitarni segment. Ovaj program potpore ćemo nastaviti sve dokle postoji potreba, a nažalost i dalje svjedočimo nesmiljenoj ruskoj agresiji na Ukrajinu”,

istaknuo je ministar Medved, izrazivši nadu da će njihovo liječenje i rehabilitacija u Hrvatskoj biti uspješni te im zaželio što brži oporavak. Ujedno je zahvalio svima koji sudjeluju u zbrinjavanju ukrajinskih ranjenika, posebno norveškom Medevac timu i hrvatskim zdravstvenim ustanovama, te je izrazio zadovoljstvo što u njihovoj rehabilitaciji sudjeluju i naši veteranski centri, naglasivši pritom važnost našeg iskustva iz Domovinskog rata u tom procesu.

Veleposlanik Ukrajine u RH Vasilj Kirilič zahvalio je hrvatskoj vladi i posebno ministru Medvedu na  potpori koju pruža Ukrajini, istaknuvši kao posebno značajno golemo iskustvo iz Domovinskog rata.

„Hrvatska pruža neizmjerno značajnu podršku Ukrajini, kako u ovom humanitarnom segment u pogledu liječenja i zbrinjavanja ranjenih branitelja, tako i kroz druge oblike potpore“,

rekao je veleposlanik, Kirilič, zahvalivši ravnateljima zdravstvenih ustanova i veteranskih centara na pomoći koju pružaju ukrajinskim ranjenicima, a posebno na prijateljskom okruženju i pristupu zbog kojega se osjećaju dobrodošli kao kod kuće.

U prethodne tri skupine, u travnju i listopadu 2023. te svibnju 2024., Hrvatska je na liječenje i rehabilitaciju primila ukupno 55 ukrajinskih ranjenika, od kojih je njih 12 još u Hrvatskoj na rehabilitaciji. Sveukupno, s jučerašnjom skupinom, na liječenje i rehabilitaciju RH je primila 72 ranjenika iz Ukrajine i 30 osoba u pratnji, a svi oni ostvaruju status osoba pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj te prava koja imaju sve raseljene osobe u skladu sa zakonskim propisima, priopćilo je Ministarstvo hrvatskih brnitelja. Zrakoplovni prijevoz iz Poljske do RH organiziran je od strane EU iz međunarodne zračne luke Rzeszow- Jasionka u Poljskoj, koja se nalazi blizu granice s Ukrajinom, uslugom Medevac tima i medicinskog aviona.

Nakon dolaska u Hrvatsku, prema unaprijed zaprimljenoj medicinskoj dokumentaciji i trijaži od strane konzilija hrvatskih medicinskih stručnjaka, ranjenici se smještaju u više bolničkih zdravstvenih ustanova na daljnju dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju. Prema individualnom planu liječenja, osigurava im se multidisciplinarna zdravstvena skrb i poboljšanje zdravstvenog stanja, a potom se većina upućuje na rehabilitaciju u veteranske centre, nakon čega se vraćaju u Ukrajinu.

*Photo: Ministarstvo hrvatskih branitelja

U Hrvatsku je danas na liječenje i oporavak pristiglo 19 ranjenika iz Ukrajine u pratnji članova njihovih obitelji. U Zračnoj luci “dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu dočekali su ih potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar zdravstva Vili Beroš i veleposlanik Ukrajine Vasil Kirilič. Ukupno 19 ranjenih vojnika, pri čemu najmlađi ima 22 godine, a najstariji 55, stiglo je u pratnji 13 članova obitelji.  Ova grupa ukrajinskih ranjenika ima najteže ozljede od svih do sada pristiglih skupina ranjenih ukrajinskih vojnika, objavljeno je iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Inače, prva grupa  ranjenika iz Ukrajine, njih 19 u pratnji 9 članova obitelji pristigla je na liječenje lani 26. travnja – dvojica od njih još su na liječenju u našim zdravstvenim ustanovama. Druga skupina od 17 ranjenika u pratnji četvero članova obitelji pristigla je u Hrvatsku lani 18. listopada, i do danas je njih 10 još uvijek u RH na liječenju i rehabilitaciji.

“U skladu s odlukom Vlade nastavljamo pružati potporu prijateljskom ukrajinskom narodu. Kroz ovaj program pomažemo u prihvatu, liječenju i rehabilitaciji ukrajinskih ranjenika“, izjavio je potpredsjednik Vlade Tomo Medved  nakon slijetanja zrakoplova s ranjenicima koji su potom zbrinuti u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj: “Mi smo unazad nekoliko dana u stalnoj koordinaciji s prijateljima iz Ukrajine koji su nam dostavili podatke o svim ranjenicima te ćemo ih, prema njihovim dijagnozama i vrsti rana, razmjestiti tijekom dana u naše zdravstvene ustanove“. Uz zdravstvene djelatnike ranjene  ukrajinske vojnike dočekat će i prevoditelji koji će im pomoći u prvim danima boravka u Hrvatskoj. Sve osobe ostvarit će status osoba pod privremenom zaštitom te sukladno zakonskim propisima prava kao i druge raseljene osobe u Republici Hrvatskoj, navode u hrvatskoj Vladi. Ranjenim Ukrajincima pomoć će pružiti i stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi, prvenstveno kroz druženje i razgovor. “Prije nekoliko tjedana organizirali smo susret naših ratnih vojnih invalida s našim prijateljima iz Ukrajine. Taj je susret bio iznimno dirljiv“, naglasio je Medved te se ujedno zahvalio i Norveškoj na potpori u organizaciji sanitetskog transporta u Hrvatsku.

Veleposlanik Ukrajine Vasil Kirilič zahvalio je hrvatskoj Vladi na raznim oblicima pomoći koje pruža, u što ubraja Međunarodnu donatorsku konferenciju za humanitarno razminiranje Ukrajine kojoj je Zagreb bio domaćin prošlog mjeseca. “Hrvatska je prihvatila Ukrajince na najbolji mogući način, ima puno primjera koji to dokazuju, a Ukrajinci se ovdje osjećaju kao kod kuće“, rekao je Kirilič. Veleposlanik procjenjuje da je u našoj zemlji trenutno 27 tisuća Ukrajinaca, a osim njih, Hrvatskoj je veoma zahvalna i prva grupa ranjenika, posebice oni koji su se izliječeni vratili u Ukrajinu, kazao je ukrajinski veleposlanik.

Podsjetimo – Vlada RH je na sjednici održanoj 16. ožujka 2023. donijela Odluku o pružanju pomoći u liječenju i rehabilitaciji ranjenih osoba iz Ukrajine u Republici Hrvatskoj, što uključuje prijem, trijažu, liječenje i rehabilitaciju ranjenika. Provedbom ove aktivnosti Vlada RH nastavlja ustrajno i dosljedno iskazivati potporu ukrajinskom narodu, kako u političkom, diplomatskom, vojnom, tako i u humanitarnim smislu. No treba reći i da su prvi ukrajinski ranjenici u Hrvatsku došli prije punih 10 godina, sada već daleke 2014. kada je počeo rat u Ukrajini. Posredstvom NATO Sektora za civilno krizno planiranje, u studenom 2014. u Hrvatsku je na liječenje stiglo 8 ranjenih pripadnika Nacionalne garde Ukrajine. Hrvatska Vlada, tada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem, bila je jedna od ukupno 12 članica NATO-a koje su pozitivno odgovorile na ukrajinski apel za pomoć njihovim borcima, te je sama snosila troškove njihovogputovanja, boravka i liječenja.

Andrej Plenković je od danas i službeno dobio mandat za sastavljanje nove Vlade. Kod predsjednika RH Zorana Milanovića jutros je najprije došlo izaslanstvo Državnog izbornog povjerenstva (DIP) na čelu sa Đurom Sessom i uručilo mu konačne rezultate parlamentarnih izbora održanih 5. srpnja 2020. godine. Potom je na Pantovčak stigao predsjednik HDZ-a Andrej Plenković s potpisima 76 novoizabranih saborskih zastupnika, kojima dokazuje da ima većinu s kojom može sastaviti Vladu. Tim je temeljem predsjednik Milanović mimo javnosti uručio Plenkoviću odluku o dodjeli mandata, a novu Vladu Hrvatska bi trebala dobiti već sljedećeg tjedna.

Postojeća Vlada Republike Hrvatske svoju će posljednju sjednicu održati u utorak, 21. srpnja. Na njoj će donijeti posljednje odluke koje se tiču razduženja, a već sljedeći dan, u srijedu 22. srpnja, konstituirat će se novi saziv Sabora. On će možda već prvoga dana donijeti novi Zakon o Vladi RH, čime će se udariti temelji strukturi koju će popunjavati novi ministri i ministrice u drugoj Vladi premijera Andreja Plenkovića.

Nakon današnjeg službenog dijela sastanka u Uredu predsjednika, Zoran Milanović i Andrej Plenković održali su konferenciju za medije, na kojoj je Plenković predstavio ustroj svoje buduće Vlade. Ona će imati četiri potpredsjednika – uz dosadašnje potpredsjednike Davora Božinovića i Zdravka Marića doći će još dva nova – Tomo Medved i Boris Milošević. Postojeći broj od 20 ministarstava u novoj Vladi smanjit će se za 4, pa će ih biti ukupno 16. Evo kako ih je nabrojao Plenković:

„Što se tiče resora, tu će bit’ unutarnji poslovi, branitelji, financije, obrana, poljoprivreda, regionalni razvoj – fondovi EU, vanjski i europski poslovi, more, promet i infrastruktura… Spojit ćemo Ministarstvo pravosuđa i uprave, spojit ćemo Ministarstvo graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine. Također ćemo spojiti i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava i socijalne politike. Ministarstvo zdravstva ostaje kakvo je. Ministarstvo kulture će dobiti u nazivu i ‘medije’ – smatramo da je to važna poruka s obzirom na portfelj kojim se inače to ministarstvo bavi. Imat ćemo Ministarstvo turizma i sporta, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ostaje ovakvo kakvo je, te Ministarstvo gospodarstva i održivoga razvoja – dakle, i gospodarstvo i energetika, klimatske promjene, zaštita okoliša – sve ono što, mogu reći, reflektira aktivnosti na europskoj i globalnoj razini vezano za ‘green deal’. Imat ćemo i dalje Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske, Središnji državni ured za javnu nabavu i Središnji državni ured za demografiju i mlade kao novo tijelo. Želimo pitanju demografske politike dati veću pozornost u budućnosti, imati jedan horizontalni pristup“.

O konkretnim imenima novih ministara Plenković još nije želio razgovarati, već je najavio da će ih najprije u ponedjeljak, 20. srpnja, predstaviti na sastanku središnjih tijela HDZ-a, a tek ih onda predstaviti medijima i hrvatskoj javnosti. No s obzirom na posljednja dva dana, gotovo je sigurno da je novi ministar obrane Mario Banožić, još uvijek aktualni ministar državne imovine. Banožić će, međutim, u odnosu na Damira Krstičevića biti „razvlašten“ – kako je danas objavio mandatar Plenković, ministar obrane neće biti ujedno i potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost. To će potpredsjedničko mjesto pripasti Tomi Medvedu, koji ostaje ministar branitelja nakon što se prema pisanju medija tijekom proteklog vikenda izborio za samostalno ministarstvo, umjesto da se ono spoji s Ministarstvom obrane, kako je prvotno bilo zamišljeno. Ovakav ishod – samostalna ministarstva branitelja i obrane – dobar je prije svega za obrambeni resor. Malo manje dobra vijest je potencijalno imenovanje Banožića za ministra teškog i zahtjevnog resora kao što je obrana. No Plenković se tu izgleda odlučio za tzv. „menadžerski tip upravljanja“, budući da dosadašnji model „ministar – bivši visoko pozicionirani časnik“ očito nije dao željeni učinak.

*Photo: Ured predsjednika RH/Tomislav Bušljeta

U hrvatskoj se javnosti posljednje vrijeme sve ozbiljnije spominje mogućnost spajanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Dok su zadaće MORH-a jasne – upravno vođenje nacionalnih poslova obrane, politički nadzor nad vojskom, te administrativna potpora Oružanim snagama RH u ostvarivanju njihovih zadaća, zadaće Ministarstva hrvatskih branitelja potpuno su drugačije. Kako se navodi na njihovoj internetskoj stranici, ono treba osigurati da svim hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata „njihove zasluge u obrani Domovine budu trajno i dostojanstveno vrednovane, a njihova žrtva nikad zaboravljena“, te vezano uz to „dosljedno provoditi javne politike u cilju osiguravanja adekvatne zdravstvene i socijalne skrbi onima kojima je Hrvatska najzahvalnija“. Jasno je kako iz tako velikih razlika teško da može nastati ikakva skladna sadržajna cjelina, što je preduvjet i skladnom upravnom djelovanju.

Kad se spaja nespojivo…

Tu se jasno vidi i osnovna razlika među usmjerenjima ovih dvaju državnih resora – dok se MORH bavi sadašnjošću (aktualnim vojnim i sigurnosnim poslovima, u Hrvatskoj i inozemstvu), pripremajući se i za budućnost, za buduće izazove – Ministarstvo hrvatskih branitelja kompletno je usmjereno prema prošlosti, i saniranju groznih posljedica rata u kojem je prije 25 godina iskovana današnja Hrvatska. Uz to, djelovanje braniteljskog resora ograničeno je na branitelje i stradalnike Domovinskog rata, i ono uopće ne obuhvaća kasnije veterane Oružanih snaga RH iz doba nakon Domovinskog rata, pa makar oni bili i stradalnici novijih vojnih djelovanja Republike Hrvatske, tijekom zadnjih 25 godina njenog postojanja. Naime, budući da Republika Hrvatska nema političke snage radno koristiti širi pojam vojnih veterana – osobe koje danas izlaze iz redova OS RH na tržište rada ili u mirovinu (i koje vremenom imaju sve manje karijerne veze s Domovinskim ratom), svojim pravima uvelike nisu izjednačene s „braniteljima“ kako ih doživljava njihovo nadležno Ministarstvo.

Razdvajanje obrane i branitelja

O svemu ovome smo za mišljenje upitali i Peru Kovačevića, svojedobnog visokog dužnosnika Ministarstva obrane RH, koji je radio i na osmišljavanju izdvajanja resora hrvatskih branitelja iz obrambenog resora te ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja. On je na naša pitanja sastavio odgovore, koje je objavio i na svom profilu na drustvenim mrezama, a koje donosimo i ovdje:

„Ukratko ću vas podsjetiti kad je i zašto ustrojeno Ministarstvo hrvatskih branitelja, što je bio cilj i svrha ustrojavanja Ministarstva. Naime, upravo sam po nalogu predsjednika Tuđmana, ministra Gojka Šuška, potpredsjednice Vlade gospođe Ljerke Mintas Hodak i generala Janka Bobetka radio na neposrednom ustrojavanju Ministarstva hrvatskih branitelja i u studenom 1997. godine priredio Promemoriju – elaborat za pokojnog predsjednika Tuđmana o razlozima i potrebi ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja. Sastavni dio tog elaborata bio je i sam ustroj Ministarstva. Predsjednik Tuđman je prihvatio elaborat i krenulo se u provedbu, odnosno samo ustrojavanje ‘Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji’. Naime, naziv Ministarstva logično je bio istovjetan Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je Hrvatski sabor jednoglasno donio u prosincu 1997. godine“.

Koji su bili ciljevi te nove upravne organizacije?

„Kratko rečeno, osnovna zadaća i cilj ustrojavanja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata bila je provedba Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, uporedno s ustrojavanjem Ministarstva izradili smo i donesen je i Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Zakon u kojem su na jednom mjestu bila kodificirana sva njihova prava. Početna nakana je bila da Ministarstvo djeluje od 4-8 godina dok se ne riješe tada nagomilani problemi i nakon toga preraste u državnu upravnu organizaciju. Početak djelovanja Ministarstva branitelja bio je ožujak 1998. godine“.

Zašto se išlo u takve promjene?

„Predsjednik Tuđman je držao, kao što je u elaboratu bilo naznačeno, da se Ministarstvo obrane i HV nakon završetka Domovinskog rata trebaju posvetiti svom temeljnom djelokrugu i nadležnosti u preustroju i pitanjima obrane, i da ne bave pitanjima skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer to nije njihova zadaća. Sukladno tome, Ministarstvo je ustrojeno u prosincu 1997. godine kada je i donesen Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji“.

Kako je započeo rad novog resora, Ministarstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji?

„Predsjednik Tuđman je 19. prosinca 1997. za prvog ministra hrvatskih branitelja imenovao legendarnog dr. Juraja Njavro, a Ministarstvo je započelo s djelovanjem u ožujku 1998. godine. Tada sam obnašao dužnost pomoćnika ministra dr. Juraja Njavre, a nakon toga i dužnost v.d. ministra 9 mjeseci, kad je dr Njavro imao srčani udar. Sjedište Ministarstva je bilo u Zagrebu na lokaciji Park Stara Trešnjevka 4, a njegov ustroj na terenu pratio je ustroj Ministarstva obrane i MUP-a“.

A kako danas stoji ta tema?

„Prema tome, ukoliko se i kad steknu uvjeti, a sad sigurno nisu stečeni – da se ukine Ministarsvo hrvatskih branitelja – nije logično da se djelokrug poslova i nadležnost Ministarsva branitelja prebaci u djelokrug Ministarstva obrane. Što je pravi razlog ukidanja Ministarstva hrvatskih branitelja? Je li to traže zastupnici nacionalnih manjina? Pravi razlog zna Andrej Plenković, no sadašnja obrazloženja im ne drže vodu“.

Što dalje?

Posljednjih tjedan dana intenzivno se spekuliralo o spajanju Ministarstva branitelja i Ministarstva obrane u jedno zajedničko ministarstvo kojem bi na čelu bio aktualni ministar branitelja Tomo Medved kao o već gotovoj stvari. On sam u razgovoru za Večernji list od 11. srpnja nije htio komentirati medijska nagađanja, ali je rekao: „Razgovara se o svim inačicama, no svakako želim naglasiti da hrvatski branitelji neće biti zakinuti ni uskraćeni u potpori države jer moramo uspostaviti strukturu i ustroj koji će odgovoriti izazovima vezanim uz to izrazito osjetljivo područje odnosa prema hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata. Tu prvenstveno mislim na pravo na primjeren odnos, kako države tako i cijelog društva“.

Dakle, prioritet je bio na zadovoljstvu branitelja, više nego na boljitku nacionalnog obrambenog sustava, što potvrđuje teze o ustrajnom zanemarivanju obrambene tematike u Hrvatskoj. No, kako mnogim braniteljskim udrugama navodno baš i nije najbolje sjelo spajanje s Ministarstvom obrane, tijekom ovog vikenda se navodno opet počelo ozbiljnije razmišljati i o starom sustavu, prema kojem „branitelji“ ostaju razdvojeni od „obrane“. U tom slučaju kreće i nova potraga za budućim ministrom obrane, jer je gotovo sigurno da to neće biti dosadašnji obnašatelj dužnosti Tomislav Ivić.

Službeno bi se Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu, danas ujutro trebao naći na dnevnome redu 192. sjednice Vlade RH. Za tu su sjednicu dan ranije bili objavljeni i svi dokumenti, osim niza akata vezanih upravo uz prijedlog novoga proračuna. Pa ipak, to nije zaustavilo Večernji list da već jučer navečer, 12. studenog malo iza 23 sata, ne izađe u javnost s djelomičnim te probranim podacima tko u ovom sutrašnjem službenom prijedlogu proračuna gubi, i koliko. No, za sada se nećemo baviti politikom upravljanja informacijama – poljem koje je za aktualnu Vladu RH ionako područje uzastopnih sramota koje ipak nikoga ozbiljno ne diraju. Ono čemu ćemo posvetiti pažnju su navodi u ovom tekstu koji se tiču proračunskih kvota za pojedina ministarstva – među ostalim i Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, te Ministarstvo branitelja, gdje izgleda da čitav ovaj trojac ima razloga za žaljenje.

Ministarstvo branitelja

Izgleda da ni svi prosvjedi branitelja nisu dovoljni za izmicanje proračunskoj sjekiri u 2015. godini

Kao prvo, pogledajmo Ministarstvo branitelja s Predragom Matićem na čelu. Taj je resor s rebalansom koji je još u parlamentarnoj proceduri od dosadašnje planiranih 976.7 milijuna kuna trebao pasti na 953.7 milijuna za 2014. godinu (minus od 23 milijuna kuna ili 2,35 posto), a izgleda da im se i iduće navodno smiješi slična sudbina. Prema pisanju Večernjeg lista, njihova bi kvota za iduću godinu trebala pasti na ukupno 928 milijuna kuna – što iznosi minus od 25,7 milijuna kuna ili 2,7 posto (što spomenuti dnevni list na neki način knjiži kao porast od 2,1 posto). Dok još traju prosvjedi pojedinih braniteljskih skupina pred samim Ministarstvom, bit će zanimljivo vidjeti kako će se ova smanjivanja odraziti na praksu ovog resora.

Ministarstvo unutarnjih poslova RH

Ni Ministarstvo unutarnjih poslova RH nije prošlo bitno bolje. Njihovi su ovogodišnji početni planovi predviđali izdvajanje 4 milijarde 638,9 milijuna kuna za ovaj resor u sektoru sigurnosti, da bi taj iznos predstojećim rebalansom opao na ukupno 4 milijarde i 511,7 milijuna kuna (minus od 127,2 milijuna kuna ili 2,74 posto). Prema Večernjem listu, ovaj bi resor svoju 2015. godinu trebao započeti s financijskim planom od 4,2 milijarde kuna – što onda valjda iznosi minus od oko 312 milijuna kuna ili oko 6,9 posto, iako tu spomenuti dnevni list vidi tek oko 2,4 posto pada proračunske kvote ovog ministarstva. No, iskreno – imajući u vidu kako je MUP RH posljednjih godina izbjegavao štednju, pa i po cijenu višegodišnjih probijanja svojih proračunskih kvota za plaće – skloni smo vjerovati da i tu prognoza o gubitku samo 2,4 posto proračunskih novaca u 2015. godini zvuči vjerojatnije nego naša računica od oko 6,9 posto minusa za isti period.

Ministarstvo obrane RH

Ni uz velike napore vrh MORH-a nije uspio okrenuti kolo državnih financija?

I konačno smo došli i do Ministarstva obrane Republike Hrvatske. To je resor koji je u aktualnom rebalansu prošao relativno dobro – od početno planiranih 4 milijarde i 278,7 milijuna kuna u 2014. godini MORH je u rebalansu smanjen na tek malo manjih 4 milijarde i 265,8 milijuna kuna u 2014. godini (minus od 12,85 milijuna kuna ili samo 0,3 posto obrambenog proračuna). Na ovaj je razvoj situacije resorni ministar Ante Kotromanović bio iznimno ponosan, tvrdeći kako je taj razvoj situacije bio očekivan – kako radi ogromnog posla kojeg su u 2014. godini obavile Oružane snage u obrani od katastrofalnih poplava, tako još i više jer je takvo stagniranje obrambenog proračuna navodno bilo usuglašeno na Vijeću za obranu – visokom koordinacijskom tijelu što se sastalo tik pred NATO summit održan u Velikoj Britaniji početkom rujna ove godine. Dapače, ne samo da je takav razvoj situacije bio očekivan – već se u njega vjerovalo dovoljno da takva financijska projekcija (praktična stagnacija obrambenog proračuna u periodu između 2014. i 2017. godine) bude unesena i u “Prijedlog nacrta Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga RH 2015. do 2024.” – dokument koji je nedavno prošao javnu raspravu, i čije se donošenje ispred Vlade RH te slanje u saborsku proceduru neposredno očekuje.

No, ako je vjerovati Večernjem listu – a jednako kao i prošle godine u ovo vrijeme, kada je predstojeći proračun srušio sva obećanja i očekivanja u resoru obrane (uzrokujući godinu dana odgode čitavog procesa donošenja već spomenutog nacta novog DPR-a) – izgleda da ni iduće godine obrambeni proračun neće stagnirati, a kamoli rasti. Naime, ove dnevne novine spominju da bi proračun MORH-a trebao pasti sa sadašnjih 4,2658 milijardi kuna za 2014. godinu na budućih oko 4,1 milijardu kuna (što predstavlja minus od oko 165,8 milijuna kuna ili oko 3,9 posto – što te dnevne novine navode kao pad od 142,5 milijuna kuna ili 3,4 posto prema navodnoj ovogodišnjoj sumi), u 2015. godini.

Ako je tome zaista tako, onda su stvari jasne i poruka je tu nažalost ista kao prošle godine u ovo vrijeme: “Tko štedi – glup”. Pri tome bi onda i sve ostalo tu ostalo po starome – biranje laganih puteva, kažnjavanje onih koji rade, onih koji štede i onih koji se reformiraju, uz istodobno nagrađivanje svih onih koji stoje u mjestu ili izbjegavaju red i rad. I još nešto – tada bi se pokazalo da obećanja koja RH daje u inozemstvu (bilo to pri Europskoj uniji, NATO savezu ili nekoj drugoj asocijaciji), vrijede jednako kao kad teški narkoman obeća da je jučerašnja krađa kućnog inventara za kupnju droge bila posljednja, budući se on već sutra ostavlja droge. To bi bila možda i najlošija poruka koju se može nazrijeti iz podataka koje jučer navečer objavio Večernji list po pitanju prijedloga idućeg državnog proračuna – akta kojeg Vlada RH misli javnosti službeno objaviti tek danas, nakon svog jutarnjeg sijela.

———————

Kao komad naknadne pameti istaknimo i činjenicu kako se oko dvanaest sati kasnije, oko podneva u četvrtak 13. studenog, pokazalo da navodi spomenuti u Večernjem listu samo dan ranije ipak nisu odgovarali stvarnosti. O tome što je doista pisalo u financijskim tablicama državnoga proračuna kratko smo se osvrnuli i na portalu Obris.org, dok nam prava i dublja analiza predloženog obrambenog proračuna za 2015. tek predstoji.

Današnjom objavom Registra branitelja ispunjeno je jedno veliko predizborno obećanje vladajuće koalicije, kao i ministra branitelja Predraga Matića osobno. Time su pale u vodu višegodišnje tvrdnje kako je te podatke potpuno nemoguće objaviti, zakonski kažnjivo i ustavno upitno, te suprotno interesima branitelja i braniteljskih udruga. Od srijede u 13 sati, otkada je Registar javno objavljen na web-stranici registar.branitelji.hr, mediji ali i javnost započeli su s pretraživanjem poznatih braniteljskih i političkih imena. Registar na prvi pogled ne otkriva mnogo, osim da je objava cjelokupnog ratnog puta ministara Matića, Kotromanovića i Ostojića na svečanosti objave Registra bila tek zabava za mase. Naime, osim njihovog te ratnog puta ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, niti jedan drugi ratni put u Registru nije objavljen. Za to je bilo potrebno pismeno odobrenje osobe zavedene u Registru što, očito, nitko nije dao (malo vjerojatno za brojku od oko 500 tisuća ljudi) ili je, pak, tako dogovoreno u Ministarstvu branitelja (kao svojevrstan kompromis, kako bi do objave ipak došlo). A kada nema ratnoga puta, već ima samo podjele na borbeni i neborbeni sektor u MORH-u i MUP-u, manje su mogućnosti za komparacije branitelja u rovovima i uredima, te njihovog braniteljskog staža. To će ostati zabava za prave znalce, a na Ministarstvu branitelja će tada biti ili revizija statusa ili pravosudna trakavica za dokazivanje tko je u pravu, a tko nije.

Mi smo se, pak, pozabavili braniteljskim stažem dosadašnjih načelnika Glavnih stožera, i ministara obrane, kao i pojedinih članova saborskog Odbora za obranu, i otkrili zanimljive brojke. Ako niste znali, nedvojbeni vojni profesionalac i prvi načelnik GS OS RH Anton Tus ima manje braniteljskog staža od, primjerice, jednog od svojih nasljednika Zvonimira Červenka ili Andrije Hebranga, kratkotrajnog ministra obrane i dugotrajnog ministra zdravstva. Na popisu branitelja su i bivši instant-ministri obrane Pero Kriste, Šime Đodan i Luka Bebić, koji su taj status „zaradili“ prvenstveno svojim ministrovanjem u „novoj“ Hrvatskoj. Sa svega 16 dana braniteljskog staža može se pohvaliti ministar obrane u punom mandatu, danas nepravomoćno osuđeni Berislav Rončević. No, dosta zanimljivosti – pogledajmo što i kako broji Registar branitelja.

Ministri obrane – ekstremno dug staž branitelja Hebranga

Uoči javne objave Registra branitelja, aktualni ministar obrane Ante Kotromanović, ratnim imenom Vuk, nazočnima na svečanosti u MSU obznanio je svoj ratni put. Od 23. siječnja 1991. do 30. lipnja 1996. Kotromanović je skupio ukupno 1986 dana. Od toga 129 dana u borbenom sektoru MUP-a, 1725 dana u borbenom sektoru MORH-a i 132 dana u njegovom neborbenom sektoru (kao polaznik Centra za obuku i odgoj vojnika u Sinju). Većina dosadašnjih načelnika GS OS RH, uključujući i aktualnog Dragu Lovrića, ima manje braniteljskog staža od samog ministra.

Dvojice Kotromanovićevih prethodnika, Davora Božinovića i Branka Vukelića, u Registru nema, baš kao ni Željke Antunović i Joze Radoša, dok je Berislav Rončević, eto, prikupio 16 braniteljskih dana u borbenom sektoru MORH-a. On je ujedno prikupio i najmanje ratnoga staža od svih u Registar uvrštenih obrambenih ministara – više od njega ima čak i Šime Đodan – 40 dana u neborbenom sektoru MORH-a, taman toliko koliko mu je trajao ministarski staž. Petar Kriste, malo ministar trgovine pa malo ministar obrane, u neborbenom sektoru MORH-a proveo je 86 dana, gotovo mjesec više od Luke Bebića. Barba Luka je kao neborbeni u MORH-u izdržao točno 50 dana, od 31. srpnja do 18. rujna 1991., kao 4. ministar obrane između mandata Šime Đodana i Gojka Šuška. Neborbeni 861 dan u Ministarstvu obrane proveo je i Martin Špegelj.

Šušak otvara niz „branitelja“ s dugim stažem – on sam skupio je 1888 dana u neborbenom sektoru MORH-a, što ponovno odgovara njegovom dugotrajnom stažu na mjestu ministra obrane. Nakon kratkog perioda u Ministarstvu iseljeništva, Šušak 18. rujna 1991. postaje 5. ministar obrane RH, i na toj je poziciji bio sve do svoje smrti 03. svibnja 1998. godine. Naslijedio ga je Andrija Hebrang, čovjek s čak 2021 danom u neborbenom sektoru Ministarstva obrane, i svega 5 mjeseci staža kao ministar obrane. Sve ostale braniteljske dane Hebrang je očito zaradio kao ministar zdravstva, što mu je donijelo mjesto četvrtoplasiranog na našoj objedinjenoj ljestvici braniteljskog staža ministara obrane i načelnika GS-a. Prva tri mjesta drže Pavao Miljavac, Slavko Barić i Zvonimir Červenko. Dok ćemo se Červenkom i Barićem baviti par redova kasnije, dotaknimo se Pavla Miljavca, koji se okušao na obje funkcije – i načelnika GS-a i ministra obrane. Umirovljeni general Miljavac, koji se prije samo 4 mjeseca našao u jednom drugom registru, onom poreznih dužnika, s dugom od 1,8 milijuna kuna, u Registru branitelja stoji puno bolje. Miljavac ima čak 2051 dan braniteljskog staža, od toga 353 u borbenom sektoru MUP-a, i 1698 dana u borbenom sektoru MORH-a.

Načelnici Glavnog stožera OS RH – Červenko apsolutni rekorder

Nesuđeni prvi ministar obrane RH, i načelnik Glavnog stožera OS RH za vrijeme akcije „Oluja“, Zvonimir Červenko, registriran je u Registru branitelja s čak 2145 dana – 560 u neborbenom i 1585 dana u borbenom sektoru MORH-a. U stopu ga slijedi general Slavko Barić, kratkotrajni vršitelj dužnosti načelnika GS OS RH (početkom 2008. godine), sada ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta. Barić je u Registru zaveden kao ponosni vlasnik 2130 braniteljskih dana, od čega 360 u neborbenom sektoru i 1770 dana u borbenom sektoru MORH-a.

Gotovo 100 dana manje ima, rekosmo, Miljavac, te Josip Lucić. Lucić je prikupio 2069 dana, od čega je 337 „zaradio“ u borbenom sektoru MUP-a, 253 u borbenom sektoru MORH-a, te čak 1479 dana u neborbenom sektoru Ministarstva obrane.

Nakon ove četvorice počinje ljestvica načelnika Stožera s manje od 2 tisuće dana. Na čelu joj je aktualni načelnik GS OS RH, general Drago Lovrić, sa svih 1774 dana u borbenom sektoru MORH-a, a u stopu ga slijedi već godinama umirovljeni Petar Stipetić. On ima svega 29 dana manje od Lovrića, odnosno ukupno 1745 dana, ali mu od toga 106 otpada na neborbeni sektor, dok je ostalih 1639 dana proveo u borbenom sektoru MORH-a. Kao i obično, uz Stipetića se nalazi i Anton Tus, sa svojih 1655 dana braniteljskog staža. No, kod njega je obrnuti obračun borbenog i neborbenog sektora. Naime, prema podacima iz Registra branitelja, Tus je u borbenom sektoru MORH-a proveo 426 dana, te u neborbenom 1229.

Dvadeset dana manje od Tusovog neborbenog staža prikupio je nekadašnji načelnik GS OS RH Janko Bobetko u svom ukupnom braniteljskom stažu. No za razliku od Tusa, Bobetko je svih svojih 1279 dana odradio u borbenom sektoru Ministarstva obrane. Načelnika GS OS RH u razdoblju od 1998. do 2000. godine, Davora Domazeta Lošu, u Registru nismo uspjeli naći. Potraga za Lošom u Registru završava opomenom „ne postoji niti jedan branitelj s traženim podacima“, no moguće je da pretraživač ima problema s prepoznavanjem dvostrukog prezimena „Domazet Lošo“.

Obrana u saborskom Odboru za obranu

Kada bi se načelnik GS OS RH ili pak ministar obrane birali po braniteljskom stažu, Hebrang i Lovrić imali bi žestoku konkurenciju u Josipu Đakiću, saborskom zastupniku HDZ-a, članu Odbora za obranu i dugogodišnjem predsjedniku HVIDRA-e. Đakić, oko čije braniteljske karijere ima dosta kontroverzi, prema Registru branitelja prikupio je 2113 dana braniteljskog staža, od toga 34 u borbenom sektoru MUP-a i 2079 u borbenim redovima Ministarstva obrane. Đakića se često neslužbeno i u kuloarima optuživalo da je krivotvorio svoj ratni put, a u travnju 2010. Vladimir Šišljagić, predsjednik HDSSB-a, protiv njega je podnio kaznenu prijavu zbog sumnje da je „poticao nepoznatu osobu ili osobe da mu krivotvore ratni put i upišu pripadnost Zapovjedništvu II ZP OSRH Đakovo“ u vrijeme kada to Zapovjedništvo još uopće nije postojalo. Upravo je Đakić jedan od onih koji se oštro suprotstavljaju objavi Registra branitelja, a nakon što je to ipak napravljeno – najavljuje podizanje tužbe na Ustavnom sudu RH jer „vjeruje da bi branitelji zbog registra mogli imati problema“.

Stranci čiji se predsjednik (Tomislav Karamarko) također protivi objavi Registra pripada i Đakićev kolega, HDZ-ov Tomislav Ivić, predsjednik saborskog Odbora za obranu i ministar branitelja u vrijeme Jadranke Kosor na čelu Vlade RH. Ivić se odupirao objavi Registra i tijekom svog ministrovanja, a to je nastavio činiti i kao opozicijski zastupnik – također najavljujući podizanje tužbe protiv RH ako Registar bude objavljen. Osim toga, upravo je Ivić krajem 2011. godine, u sumrak predizborne kampanje, najavljivao i da će se Hrvatska u tom slučaju suočiti s „tisućama i tisućama tužbi hrvatskih branitelja“. Osim ovih HDZ-ovih, druge se tužbe za sada ne najavljuju. S druge strane, Ivić je prema danas objavljenom Registru u borbenom sektoru MORH-a skupio čak 731 dan. No, on barem ima od USKOK-a crno na bijelo da nije krivotvorio svoj ratni put. Njega je također prijavio HDSSB zbog sumnje da je nezakonito pribavio status hrvatskog branitelja „nagovarajući nepoznatu osobu da mu za razdoblje od lipnja 1991. do siječnja 1992. krivotvori podatke o ratnom putu“. USKOK je u lipnju 2010. godine priopćio kako je temeljem „stvarnih podataka iz Jedinstvenog registra hrvatskih branitelja, Popisa vojnih osoba, te Personalnog dosjea Tomislava Ivića u Ministarstvu obrane RH“ utvrdio da „nisu potvrđeni navodi kaznene prijave“.

Vrhovni zapovjednici i njihovi savjetnici – Tafra kao Šušak

Vrhovnih zapovjednika OS RH – Franje Tuđmana, Stipe Mesića i Ive Josipovića – očekivano, u Registru branitelja nema.

Pokojni general zbora Imra Agotić, prvi savjetnik predsjednika Stjepana Mesića za obranu i vojna pitanja, a kasnije za nacionalnu sigurnost, ostat će zabilježen s 1796 braniteljskih dana, provedenih kompletno u borbenome sektoru MORH. Njegov nasljednik u resoru nacionalne sigurnosti, Saša Perković, knjiži se sa 242 dana u borbenome sektoru MUP-a.

Dok Vlatka Cvrtilu, profesora koji je na mjestu Mesićeva savjetnika za obranu naslijedio Petra Stipetića, nismo uspjeli locirati u Registru, njegova nasljednica – aktualna zamjenica ministra obrane, Višnja Tafra, ondje je predstavljena velikim brojevima. „Ministrica iz sjene“ (kako je Tafru ovih dana titulirao jedan dnevni list) stoji u Registru potpuno ravnopravno s bivšim ministrom obrane Gojkom Šuškom. Tafra je, baš kao i Šušak, skupila točno 1888 dana u neborbenome sektoru Ministarstva obrane. I Tafrin nasljednik na Pantovčaku, aktualni predsjednikov savjetnik za obranu Zlatko Gareljić, našao je svoje mjesto u Registru branitelja. Njemu se bilježi 440 dana u borbenom sektoru Ministarstva obrane.

U Muzeju suvremene umjetnosti danas je svečano predstavljen Registar branitelja iz Domovinskog rata, pregled oko kojeg se u Hrvatskoj već godinama lome koplja. Predstavljanje je započelo nekoliko minuta nakon 12.30 sati i trajalo je oko pola sata, tijekom kojih su se zainteresirani promatrači mogli na velikome platnu upoznati s novim preglednikom, te za primjer – ratnim putevima četvorice ministara iz aktualne vlade.

Predrag Matić “Fred”, ministar branitelja, Ante Kotromanović, ministar obrane i Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova, svoj su puni ratni put pismenom dozvolom u cijelosti objavili u ovom javnome Registru – koji će ubuduće biti dostupan na internetskoj adresi www.registar.branitelji.hr. U publici je sve to popratio dobar dio državnoga vrha, predvođen Ivom Josipovićem, saborskim Josipom Lekom, ministrima Andreom Zlatar Violić, Mirandom Mrsićem i Željkom Jovanovićem, te Dragom Lovrićem, načelnikom GS OS RH.

Čitavo je događanje nadležno Ministarstvo branitelja RH popratilo web-streamingom, direktnim video prijenosom, koji je, osim na internetskim stranicama tog tijela, bio preuzet i u nizu hrvatskih medija. Nažalost, vjerojatno zbog velikoga interesa javnosti, ta je veza bila isprekidana – dok je sam Registar postao operativno dostupan petnaestak minuta nakon najavljenog otvaranja u 13 sati.

Ministar obrane Ante Kotromanović u očima Registra branitelja

S obzirom na zanimanje javnosti i dugogodišnje iščekivanje (potkrijepljeno i interesom za ilegalno objavljen popis, koji je svojedobno bio dostupan na http://www.registarbranitelja.com/), za pretpostaviti je kako će službeni Registar branitelja, od danas pa za duže vrijeme, biti predmetom pasioniranog pregledavanja i istraživanja – sa ili bez objavljenih punih “ratnih putova” (“ratnih tijekova” u žargonu Registra) brojnih javnih osoba, veterana i “veterana”.