Zemlje EU-a podržale su u ponedjeljak, 8. prosinca, značajno pooštravanje europske imigracijske politike, uključujući odobravanje koncepta uspostavljanja „centara za povratak“ izvan EU-zemalja za odbijene tražitelje azila. Ministri unutarnjih poslova na sastanku u Bruxellesu odobrili su paket mjera, dok su europske vlade pod pritiskom da zauzmu još stroži stav usred pogoršanja javnog mnijenja o migracijama koje je potaknulo političke dobitke krajnje desnice. Parlament EU sada mora razmotriti hoće li odobriti te mjere koje znače značajno zaoštravanje migrantske politike unutar Europske unije.

Unatoč protivljenju dijela nevladinih organizacija koje podržavaju migrante, prve promjene koje je Europska komisija predložila ranije ove godine, a koje prije stupanja na snagu mora odobriti Europski parlament, omogućile bi otvaranje centara izvan granica Europske unije u koje bi se slali migranti čiji su zahtjevi za azil odbijeni („centri za povratak“). Također predviđene su strože kazne za migrante koji odbijaju napustiti europski teritorij, uključujući dulja razdoblja pritvora, te vraćanje migranata u zemlje koje nisu njihove zemlje podrijetla, ali koje Europa smatra „sigurnima“.

Božinović: Učinkovit dan

„Učinkovit dan u Bruxellesu“, rekao je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović nakon sastanka, nazvavši nove mjere nastavkom politike koja sve više ulaže u kontrolu migracija u Europi te sprječava da ilegalni migranti „zlorabe europsko zakonodavstvo“, priopćilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Ministar je naglasio je da će stroži pristup i u drugim državama, pogotovo od lipnja iduće godine, „demotivirati“ velik broj nezakonitih migranata da uopće „krenu prema Europi“. Novi akti uključuju i takozvani „fond solidarnosti“ kojim će se od članica EU-a tražiti da pomognu državama pod velikim pritiskom tako da preuzmu dio migranata ili financijski pomognu državama koji to čine. Božinović je pozdravio što je Hrvatska, uz još nekoliko članica EU-a, izuzeta iz tog fonda pa kritizirao one koji su predviđali suprotno i najavljivali „omču oko vrata“ za Hrvatsku: „Vjerojatno će sad s njihove strane uslijediti muka jer oni funkcioniraju samo kad šire paniku“. Božinović je naglasio da je u Bruxellesu ukazao na veliku opterećenost „prije svega hrvatske policije na granici“ te na činjenicu da je hrvatskim teritorijem ove godine legalno prešlo preko 64 milijuna putnika i 24 milijuna vozila.

„I u godinama koje dolaze ne očekujemo nikakvo iznenađenje. Prema tome, svi oni koji se boje zamjene stanovništva i ne znam ni ja što sve šalje u medijski prostor, pogotovo prostor društvenih mreža – uzalud im trud“,

poručio je ministar unutarnjih poslova Božinović, a priopćio MUP.

Nevladin sektor u Europi „zaprepašten“

EU-povjerenik Magnus Brunner

Nove inicijative izazvale su ljutnju i zaprepaštenje među aktivistima koji rade s migrantima. „Umjesto ulaganja u sigurnost, zaštitu i uključivanje, EU bira politike koje će gurnuti više ljudi u opasnost i pravni limb“, rekla je Silvia Carta iz PICUM-a, jedne od nevladinih organizacija koja pomaže migrantima bez dokumenata. No, pod poticajem Danske, koja trenutno predsjedava EU-om i dugo se zalaže za stroža pravila o migracijama, države članice ubrzano napreduju. Diplomat EU-a rekao je za AFP da postoji „široko zajednička politička želja“ među čelnicima EU da se nastavi s tim dodatnim koracima. „Vrlo brzo napredujemo“, rekao je diplomat, govoreći u ime drugih pod uvjetom anonimnosti.

S druge strane ima i skepticizma. Francuska je dovela u pitanje zakonitost i učinkovitost nekih prijedloga, dok Španjolska nije bila uvjerena da bi „centri za povratak“ mogli funkcionirati nakon nekoliko neuspješnih pokušaja drugih zemalja. Ipak, mjere imaju podršku zastupnika desnog centra i krajnje desnice, koji su već dali početno odobrenje u Europskom parlamentu. Pad ilegalnih ulazaka u Europu, koji je do sada u 2025. smanjen za oko 20% u usporedbi s prošlom godinom, nije ublažio pritisak da se djeluje po tom gorućem pitanju. „Moramo ubrzati“, rekao je povjerenik EU za migracije Magnus Brunner, „kako bismo ljudima dali osjećaj da imamo kontrolu nad onim što se događa“.

Za tražitelje azila – novi sustav solidarnosti

Centar za migrante kojeg su osnovali Albanija i Italija nije se pokazao kao dobar primjer

Države EU-a u ponedjeljak su se također dogovorile o načinu provedbe novog sustava „solidarnosti“ za raspodjelu najmanje 30.000 tražitelja azila među zemljama članicama. Prema nedavno odobrenoj reformi koja ima za cilj ublažiti pritisak na zemlje koje bilježe velik broj dolazaka, poput Grčke i Italije, očekuje se da će druge članice EU-a primiti neke od njih ili platiti 20.000 eura (23.000 USD) po osobi zemljama pod pritiskom. Kako navode mediji, vlade diljem EU potiču na pooštravanje imigracijske politike, a pomaganje prihvaćanju dodatnih tražitelja azila prepuno je političkog rizika. To je dovelo do dugotrajnih pregovora, koji su okončani u ponedjeljak, iako detalji odluke nisu objavljeni. „Malo je ministara unutarnjih poslova koji će htjeti izaći pred novinare i reći: ‘U redu, primio sam 3.000’“, rekao je europski dužnosnik agenciji AFP.

Loš primjer talijanskih centara u Albaniji

Inače, Centri za migrante izvan EU nisu novost. Tako su Italija i Albanija sklopile ugovor o otvaranju centara za migrante, kojeg su talijanska premijerka Meloni i njezin albanski kolega Edi Rama potpisali 2023. Taj sporazum, čiji je cilj obradu tražitelja azila koje se presretne na moru prepustiti centrima kojima upravlja Italija u Albaniji, po mišljenju javnosti nije uspio jer su ti centri ostali većinom prazni ili slabo popunjeni. Čitaj je taj sustav od strane talijanske i europske javnosti bio ocijenjen kao kontroverzan.

Tek što je predsjednik Sirije Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, u Europi se prošlog ponedjeljka (od 09. prosinca) ponovno pokrenula rasprava o prihvatu sirijskih izbjeglica i njihovom trenutnom statusu.

“Ministarstvo unutarnjih poslova dalo je uputu svojim nadležnim službama da i mi u ovom trenutku, privremeno, obustavimo zahtjeve za azilom za državljane Sirije dok se eventualno ne donese neka odluka na razini Europske unije,”

rekao je Božinović novinarima tog ponedjeljka, napomenuvši kako „Hrvatska time slijedi poteze drugih članica EU-a.“

Naime, dok su još u Damasku odjekivali pucnji te slavlja zbog pada omraženog režima, dio zemalja Europske unije odmah su objavile da se zaustavlja dodjela azila sirijskim državljanima.

“Kada govorimo konkretno o Sirijcima, oni su izbjegli od jednog opresivnog režima, režima koji je ubijao vlastite građane, režima koji je koristio i kemijsko oružje protiv svojih građana. Taj režim više ne postoji nakon više od pola stoljeća koliko je vladala dinastija al-Asad i nadamo se svi skupa da će situacija u Siriji omogućiti da se Sirijci vrate u svoju zemlju, što je u interesu, ja bih kazao, svih”,

rekao je ministar Božinović.

Odluka, koja će utjecati na desetke tisuća otvorenih zahtjeva, odražava rastuću potporu diljem kontinenta desničarskim strankama koje se protive useljavanju ili ga žele ograničiti, piše Reuters. U kontekstu snažnog napretka stranaka krajnje desnice na nedavnim izborima na europskom kontinentu, njemačkoj, austrijskoj, švedskoj, danskoj, norveškoj i belgijskoj vladi nije trebalo ni 48 sati da odluče obustaviti zahtjeve za azil sirijskim državljanima. Njemačka je 2015. godine, na vrhuncu građanskog rata u Siriji, širom otvorila svoja vrata velikom broju tražitelja azila, a sada je dom za gotovo milijun Sirijaca, što je njihova najveća zajednica u Europi. Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da neće obrađivati ​​zahtjeve za azil sve dok ne bude jasniji politički razvoj događaja u Siriji. Naime, nije tajna da u Europi raste antiimigrantsko raspoloženje, o čemu govore izborni rezultati krajnje desnih, antiimigracijskih stranaka. Primjer Nizozemske često se uzimao kao najočitiji primjer, I druge zemlje, uključujući Norvešku i Austriju, objavile su da će obustaviti sirijske zahtjeve, a Francuska je objavila da se nada da će uskoro donijeti sličnu odluku. Norveške imigracijske vlasti priopćile su da se zahtjevi Sirijaca za azil privremeno neće ni odbijati ni prihvaćati.

Danska je pauzirala obradu zahtjeva i rekla da će Sirijcima, čiji su zahtjevi već odbijeni i kojima je određen rok za odlazak, dopustiti da ostanu dulje zbog trenutačne neizvjesnosti. Austrijski kancelar Karl Nehammer naložio je svom ministru unutarnjih poslova da obustavi sve sirijske zahtjeve za azil i spajanje obitelji, kao i da preispita slučajeve u kojima je azil odobren. Talijanska vlada također je pauzirala obradu sirijskih zahtjeva za azil. “Vlada je odlučila, slično kao i drugi europski partneri, obustaviti postupke po zahtjevima za azil iz Sirije”, stoji u vladinom priopćenju nakon sastanka šefice vlade Giorgie Meloni i nekih ministara o Siriji. Grčka je stopirala zahtjeve za azil za oko 9.000 Sirijaca, rekao je Reutersu izvor iz grčke vlade. Švicarska je isto odlučila suspendirati odluke o azilu za Sirijce, objavile su savezne vlasti. “SEM obustavlja postupke i odluke o azilu za sirijske tražitelje azila do daljnjega“, objavilo je Državno tajništvo za migracije na društvenoj mreži X. I Velika Britanija je donijela takvu odluku dok procjenjuje trenutačnu situaciju, izvijestio je Bloomberg pozivajući se na glasnogovornika vlade.

Pitanje migranata u Europi ovime će se i dodatno zaoštriti jer, poznato je iz krugova bliskih policiji, mnogi ilegalni migranti koji protuzakonito prelaze naše granice govore da su iz Sirije. Kako u pravilu svi tvrde da su dokumenti izgubljeni na putu, među Sirijce se pokušavaju „ubaciti“ i državljani drugih arapskih ili bliskoistočnih zemalja čiji je cilj „dokopati se„ neke od razvijenih zemalja Zapadne Europe.

Da taj problem neće biti lako riješen govori i tekst koji je objavi portal Deutshe Welle koji naglašava da je u Njemačkoj skoro milijun Sirijaca. Većina sirijskih izbjeglica u Njemačkoj su muškarci, a samo oko 41 posto su žene. Istodobno, Sirijci u Njemačkoj su mlađi od opće populacije: njihova prosječna dob je oko 25 godina. Pritom ih je 37 posto maloljetnih. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, više od 60 posto onih koji su zatražili azil u Njemačkoj između 2017. i 2023. bili su u braku. Mnogo djece sirijskih izbjeglica rođeno je u Njemačkoj: od 2019. (kada je istraživanje počelo) do 2024. rođeno je oko 56.200 djece. Više od 60 posto Sirijaca koji su od 2015. zatražili azil u Njemačkoj su Arapi, a oko trećina pripada kurdskoj manjini. Jasna većina, više od 90 posto, su muslimani, manje od dva posto su kršćani, a oko jedan posto su Jezidi. DW, između ostalog ističe kako ljudi iz Sirije imaju posebno važnu ulogu u zdravstvenom sektoru, gdje preuzimaju poslove za koje nedostaje radne snage. Mnogi su se uspjeli zaposliti u području njegovatelja, posebno kroz specijalizirane programe osposobljavanja. Ako se sada žele ili moraju vratiti u svoju domovinu – kako već zahtijevaju neki njemački političari – trenutni nedostatak kvalificirane radne snage u zdravstvenom sektoru će se pogoršati. Savezno Ministarstvo zdravlja žali se da je već sada oko 200.000 radnih mjesta u oblasti njege nepopunjeno. Problem sirijskih migranata dodatno su pojačali intenzivni izraelski napadi na sirijsku mornaricu, zrakoplovstvo, te razne vojne instalacije. IDF je tako prešao liniju razdvajanja koja na Golanskoj visoravni još od Yom Kipurskog rata 1967 godine. Podsjetimo Golanska visoravan, strateški je položaj na okupiranom sirijskom teritoriju i tamo je, u okviru misije UNDOF jedno vrijeme bio i hrvatski kontingent plavih kaciga koji je povučen početkom sirijskog građanskog rata 2013.

Posebni izaslanik UN-a za Siriju osvrnuo se na zabrinutost zbog sirijske pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koju su brojne zemlje proglasile terorističkom skupinom, poručivši da je prerano za povratak izbjeglica, dok je situacija u zemlji i dalje “dinamična”. “Stvarnost je takva da su HTS i druge naoružane skupine slale dobre poruke sirijskom narod – poruke jedinstva, uključivosti“, rekao je Geir Pedersen na brifingu u sjedištu UN-a u Ženevi. “Iznimno je važno da se ne dogodi nikakva akcija nekakvog međunarodnog aktera koji uništava mogućnost da se transformacija u Siriji dogodi“, dodao je, govoreći o potezima Izraela da proširi tampon zonu unutar zemlje. Specijalni izaslanik UN-a za Siriju nazvao je izraelske napade „veoma zabrinjavajućim razvojem situacije“. „Nastavljamo pratiti izraelske aktivnosti i bombardiranja na sirijskom teritoriju. To mora prestati“, izjavio je Pedersen i dodao kako  sukob u Siriji nije završen, ukazujući na nastavak sukoba na sjeveroistoku između Sirijske nacionalne armije, koju podržava Turska, i pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF).

Nakon završetka sastanka ministara unutarnjih poslova država članica EU-a, održanog u Bruxellesu u četvrtak, 12. prosinca, na kojem je glavna tema bila posljedice pada režima Bašara al-Asada na migrantske tokove prema Europi, ponovno se oglasio ministar Božinović ponavljajući da odluke o obustavi davanja azila  sirijskim izbjeglicama nije bila preuranjena:

“Međutim, Europska unija, odnosno te države, morale su reagirati i poslati poruku kojom se želi ohrabriti sve one koji su sada aktivni u definiranju onoga što bi trebala biti sirijska stvarnost da su to njihovi građani, ali i poruka tim istim građanima da ono što su naučili u izbjeglištvu u Europi pokušaju investirati u vlastitu državu”.

U Hrvatskoj je tom odlukom zamrznuta obrada 53 zahtjeva. Od 2015. godine azili u Hrvatskoj dobilo je 537 sirijskih izbjeglica, navodi MUP RH. Predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je dodatnu humanitarnu  pomoć u iznosu od 160 milijuna eura, kao i dodatne pošiljke hrane, skloništa i medicinskih potrepština za sirijske izbjeglice.

Problem migracija, a posebice ilegalnih migracija iz zemalja Afrike i Azije u Europsku uniju (EU), izgleda postaje sve veći problem i opterećenje zemljama EU, pa je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u pismu ukazala čelnim ljudima zemalja EU na potrebu donošenje zakona radi uklanjanje većeg broja migranata bez prava ostanka u EU. “Migracijska politika EU-a može biti održiva samo ako oni koji nemaju pravo ostati u EU-u budu učinkovito vraćeni“, napisala je Von der Leyen u pismu poslanom prijestolnicama Unije. Međutim, “vratilo se zapravo samo oko 20 posto državljana trećih zemalja kojima je naređeno da odu“, dodala je Von der Leyen, a prenijeli su u utorak brojni europski mediji. Novi zakon treba definirati obveze povratnika i pojednostaviti proces povratka, a izrada prijedloga bit će prioritet novog povjerenika za migracije koji bi dužnost trebao preuzeti potkraj godine.

U pismu, poslanom uoči summita čelnika EU-a u Bruxellesu koji počinje u četvrtak, Von der Leyen također je izrazila zabrinutost zbog ljudi koji su raseljeni zbog sukoba na Bliskom istoku. Više od milijun ljudi raseljeno je proteklih tjedana “s jasnom mogućnošću za daljnje međunarodno raseljavanje“, napisala je,  pritom pozivajući čelnike EU-a “da rade na planiranju za nepredviđene situacije“. Za ruskog predsjednika Vladimira Putina i bjeloruskog čelnika Aleksandra Lukašenka smatra da guraju migrante na poljsku granicu kako bi destabilizirali 27-članu EU i potkopali sigurnost. “Potreban nam je jasan i odlučan europski odgovor kako bismo se suprotstavili tim aktivnostima, ne dopuštajući Rusiji i Bjelorusiji da koriste naše vlastite vrijednosti protiv nas“, napisala je von der Leyen čelnicima EU. Predsjednica Komisije također je neizravno kritizirala granične kontrole unutar bezvizne zone bloka, šengenskog područja, koje trenutačno provodi Njemačka. “Ponovno uvođenje graničnih kontrola trebalo bi biti posljednja mjera“, ocijenila je.

Inače, broj ilegalnih prelazaka otkrivenih na granicama Europske unije pao je za 42 posto od siječnja u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, objavila je u utorak europska agencija za nadzor granica Frontex. Najznačajniji pad primijećen je na zapadnobalkanskoj ruti (-79%) i srednjemediteranskoj ruti (-64%), dok su se nezakoniti prelasci iz zapadne Afrike udvostručili (+100%) i gotovo utrostručili na istočnoj kopnenoj granici EU-a Poljske (+192%), prema podacima Frontexa.

Za našu policiju koja nadzire Šengensku granicu važan je bio sastanak u ponedjeljak kada su ministri unutarnjih poslova Hrvatske, Italije i Slovenije su na trilateralnom sastanku u Zaprešiću podržali potpisivanje sporazuma između Europske agencije za graničnu i obalnu stražu (Frontex) i Bosne i Hercegovine kako bi se ublažile nezakonite migracije. Riječ je o petom sastanku trojice ministara nakon što su uvedene unutarnje kontrole na bivšim graničnim prijelazima između triju zemalja, priopćilo je Ministarstva unutrašnjih poslova RH.
Ministar Božinović izrazio je zadovoljstvo rezultatima suradnje Hrvatske, Italije i Slovenije. Naime, unatoč uspostavljenim unutarnjim kontrolama, operativno i političko djelovanje susjednih zemalja dovelo je do toga da smo osigurali gotovo pa nesmetanu protočnost ljudi i roba u novim uvjetima.

„Naravno da je glavni cilj, ne samo između naših zemalja nego i na razini Europske unije, ukidanje unutarnjih kontrola. Iako u posljednje vrijeme vidimo da sve veći broj zemalja pribjegava toj mogućnosti koju nam daje schengenski zakonik, siguran sam da ćemo ovakvom suradnjom koju ćemo nastojati proširiti na ostale naše kolege doći do toga da ispunimo ono što je zapravo misija svih europskih ministara unutarnjih poslova – da se sačuva i unaprijedi ono što naši građani vide kao najveći i najatraktivniji rezultat Europske unije, odnosno europskih integracija, a to je upravo zona Schengena, zona slobode kretanja, kao jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije“,

kazao je Božinović.

Ministri unutarnjih poslova razgovarali su i o aktualnim zbivanjima u Ukrajini te posebice na Bliskom istoku u kontekstu mogućeg razvoja novog migracijskog vala s tog područja prema Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji.

Ministar Božinović pritom je istaknuo kako hrvatska policija bilježi odlične rezultate – ove godine je zabilježeno 58% manje nezakonitih ulazaka na teritorij Hrvatske u odnosu na prošlu godinu, čemu je zasigurno pridonio snažan angažman u borbi protiv krijumčara migranata. Zahvalio se slovenskom i talijanskom kolegi na suradnji u okviru Operativne skupine Zebra, u okviru koje je samo ove godine uhićeno oko 1550 krijumčara migranata – „Ako uzmete samo primjerice da na jednog krijumčara dođe desetak migranata, to je oko 15 tisuća ljudi kojima je zapriječen nezakonit ulazak na teritorij Europske unije“, zaključio je. Hrvatska policija kroz druge modalitete rada pridonosi smanjenju i tzv. sekundarnih migracija.

Tri zemlje nastavit će suradnju koja iz sastanka u sastanak dobiva sve konkretnije operativne sadržaje, koji već sada daju vidljive rezultate u bitnom smanjenju broja nezakonitih ulazaka na teritorij Europske unije kad su u pitanju Hrvatska, Slovenija i Italija.Razmjenom podataka, mišljenja te zajedničkim nastupima – ne samo prema europskim tijelima već i prema susjedima, osobito s jugozapadnog Balkana – s posebnim naglaskom Bosnu i Hercegovinu, dodatno će se smanjiti mogućnosti za nezakonite prelaske na teritorije triju zemalja. Što se tiče suradnje na europskoj razini, sve tri države zagovaraju potpisivanje statusnog sporazuma Bosne i Hercegovine s Frontexom.

“Taj sporazum je praktički ispregovaran, treba doći do njegovog potpisivanja i onda, u sinergiji s Frontexom, zapravo je najbolji način kako možemo smanjiti te dolaske. Primjerice, 500 pripadnika Frontexa u BiH znači puno više nego bilo koji službenik, pa i Frontexov, na hrvatskoj granici”,

kazao je ministar Davor Božinović na zajedničkoj konferenciji za medije. Dodao je da je Frontex u BiH važan zbog toga što “migranti koji se od juga Europe kreću do hrvatskih granica ne nailaze na ozbiljnije prepreke”. Slovenski ministar Boštjan Poklukar je rekao da će se trojica ministara potruditi da što prije dođe do potpisivanja sporazuma.

“U regiju dolaze stranci kao turisti, a onda se pretvore u strance koji ilegalno prelaze naše granice, postaju migranti i odlaze prema ciljanim državama Europske unije”,

opisao je Poklukar, požalivši se da se “prelako prelazi preko granica EU-a”. Također, kazao je da se s obzirom na uvođenje unutarnjeg nadzora granica u pojedinim državama kao i u Njemačkoj koja je  zatvorila sve svoje granice može reći da “Šengen u ovom trenutku ne funkcionira“.
Međutim, talijanski ministar Matteo Piantedosi je poručio da je privremeni nadzor na granicama unutar šengenskog prostora “nekako suzbio sva negativna kretanja“.

“To doista pokazuje koliko možemo suzbiti (migracije) kada je riječ o balkanskoj ruti. Naravno da ne želimo zadržati zatvaranje granica… trilateralnu suradnju jačamo da što prije dođe do slobodnog kretanja između zemalja”,

kazao je Piantedosi, dodavši da je u borbi protiv krijumčara ključna “razmjena informacija između policija kako bi se sve djelatnosti moglo imati pod nadzorom“.

Središnja mediteranska ruta bilježi primjetno manji pritisak migranata

Broj otkrivenih prijelaza na zapadno-balkanskoj ruti pao je za čak 72 posto, a sredozemna ruta, koja je prošle godine zabilježila najveći broj nezakonitih prijelaza, bilježi pad od 61 posto u usporedbi s prošlom godinom. Unatoč tome ostala je najaktivnija ruta ove godine s gotovo 26.000 otkrivenih prijelaza, objavio je Frontex u srpnju ove godine.

Operativna skupina kodnog naziva „ZeBRa“ predstavljena je u Ravnateljstvu policije u petak, 8. ožujka, na tematskoj konferenciji za medije. Svrha operativne radne skupine „ZeBRa“ je provođenje kompleksnih kriminalističkih istraživanja s ciljem razbijanja utvrđene kriminalne skupine koje djeluju u više zemalja, odnosno usmjeravanje takvih postupanja prema metama visoke vrijednosti – organizatorima zločinačkih udruženja koje se bave krijumčarenja migranata u EU. Ovaj oblik organiziranog kriminaliteta ima izražen međunarodni karakter, a kako bi se suradnja među državama i institucijama podigla na višu razinu, uz pomoć Europola, odlučeno je da se osnuje operativna skupina „ZeBRa“ pod vodstvom Republike Hrvatske, u kojoj će biti i sjedište. Republika Slovenija je suvoditelj operativne skupine, zemlja partner je Bosna i Hercegovina, a priključila se i Savezna Republika Njemačka, dok bi se uskoro trebala priključiti i Rumunjska, navodi Ravnateljstvo policije. ZeBRe su predstavili potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, kao i glavni ravnatelj policije Nikola Milina, a detalje o osnivanju i radu operativne skupine predstavio je pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave kriminalističke policije Antonio Gerovac, zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić, direktor slovenske Uprave kriminalističke policije Damjan Petrič, te voditelj Europolovog Centra za borbu protiv krijumčarenja migranata Seweryn Stopa.

„Republika Hrvatska, unutar nekoliko godina, suočena je s migrantskim pritiskom koji posljedično sa sobom povlači i krijumčarenje kao jedan oblik organiziranog kriminaliteta, a posebno je aktivna zapadnobalkanska ruta, koja primarno ide preko Bosne i Hercegovine, odnosno preko Hrvatske u Sloveniju te prema zemljama odredišta u zapadnoj Europi“,

izjavio je načelnik Uprave kriminalističke policije Antonio Gerovac, dodavši kako Republika Hrvatska ima najdužu kopnenu granicu Europske unije, što predstavlja poseban izazov hrvatskoj policiji u borbi s nezakonitim migracijama i posljedično s time – s krijumčarenjem migranata. Gerovac je podsjetio da Uprava kriminalističke policije već nekoliko godina provodi operativnu akciju „Koridor“ koja funkcionira na području Republike Hrvatske i za cilj ima borbu protiv krijumčarenja ljudima.

Antonio Gerovac, MUP RH

Operativna skupina „ZeBRa“ će se najčešće nalaziti na području Policijske uprave karlovačke, ali ovisno o procjenama – djelovat će i u drugom policijskim upravama. Prema podacima Ravnteljstva policije, u najugroženija područja spadaju ličko-senjska, karlovačka te sisačko-moslavačka policijska uprava. Protekle godine zabilježeno je 1612 počinitelja i 1499 kaznenih djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, prema čl. 326. Kaznenog zakona. U prva dva mjeseca 2024. godine, zaključno s današnjim danom, evidentirano je 437 počinitelja te 433 kaznenih djela. U odnosu na isti period prošle godine, radi se o povećanju za više od 320% što se kaznenih djela tiče, te 277% kad se govori o broju počinitelja.

„Tijekom svih postupanja policije, zabilježili smo 75 državljanstava kada govorimo o počiniteljima kaznenih djela. Nešto manje od 20% je krijumčara državljana Republike Hrvatske, a više od 80% su strani državljani, među kojima najviše participiraju državljani Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Ukrajine te Srbije“,

rekao je načelnik Uprave kriminalističke policije Antonio Gerovac.

Republika Hrvatska, kao članica Europske unije i Europola, aktivno sudjeluje u radu Europola i EMPACT prioriteta, među kojima je i krijumčarenje migranata, u čemu Hrvatska daje izniman doprinos kroz svoje obavještajne podatke koji se svakodnevno šalju nakon provedenih kriminalističkih istraživanja i aktivnosti.

„Krenuli smo s ovom operativnom akcijom jer smo uspjeli pokazati da se radi o velikom izazovu za sigurnost Europe. Od 2016. godine do danas, u mandatu sadašnjeg Ravnateljstva policije, uhićeno je više od osam tisuća krijumčara i pomagača. Mi sve sa čime se nosimo svakodnevno komuniciramo s relevantnim upravama Europske komisije. Siguran sam da će vrijeme pokazati interes i potrebu zemalja na zapadnobalkanskoj ruti da se još jače implementiraju. To je jedini pravi i konkretan način kako doskočiti prekograničnom kriminalu. Od svih podataka vezanih uz krijumčarenje migranata koji se prikupljaju na razini Europola, Hrvatska participira s 35%, znači više od trećine svih operativnih podataka vezanih uz krijumčarenje dolazi od nas, što me čini posebno ponosnim i uvjerenim da radimo efikasan posao prepoznat na europskoj razini“,

izjavio je ministar Davor Božinović.

Dodatna vrijednost operativne radne skupine jest i činjenica da se kroz zajednički rad prikupljaju mnogobrojni kriminalističko-obavještajni podaci koji imaju vrijednost ne samo za članove operativne skupine, već i za zemlje članice i sam Europol. Nakon prikupljanja navedenih podatka, oni će putem SIENA kanala biti poslani Europolu, ali i svim državama članicama Europske unije kako bi na temelju njih i oni mogli planirati i svoje operativne aktivnosti na terenu. Osim policijske suradnje, uključeni su EUROJUST i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, kao i ostalih zemalja.

Damjan Petrič, slovenski MUP

Višemjesečno kriminalističko istraživanje „Veliki transport“, u suradnji SIPA-e, MUP-a RH i MUP-a Slovenije uz potporu Europola, odvijalo se na području Republike Hrvatske te paralelno s njim „ZIP“ na području Bosne i Hercegovine. Policijski službenici MUP-a RH i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH u koordinaciji USKOK-a/Tužiteljstva BiH proveli su istodobnu realizaciju kriminalističkih istraživanja 6. veljače ove godine.

„Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je kako su pripadnici organizirane kriminalne skupine organizirali zakonit dolazak uglavnom državljana Turske u Bosnu i Hercegovinu te zatim njihovo nezakonito prebacivanje u teretnim vozilima preko područja Republike Hrvatske u druge zemlje Europske unije“,

objasnio je direktor slovenske Uprave kriminalističke policije Damjan Petrič i dodao kako je za učinkovitiji rad u području organiziranih oblika krijumčarenja ljudi vrlo važna međusobna suradnja kriminalističke policije te razmjena informacija. Prema podacima slovenskog MUP-a, u 2024. godini slovenska je policija do 6. ožujka 2024. obradila 127 slučajeva (u usporedbi s 32 u istom razdoblju prošle godine) u kojima su uhićena 144 krijumčara ljudi (142 stranca i 2 slovenska državljanina) s 803 ilegalna migranta. Pritvor je određen za 131 krijumčara osoba. Slovenska policija je u 2023. godini obradila 479 slučajeva (242 u 2022.), u kojima je uhićeno 557 krijumčara ljudi (548 stranaca i 9 slovenskih državljana) i 3280 ilegalnih migranata. Pritvor je određen za 514 krijumčara.

Zoran Galić, SIPA

U Republici Hrvatskoj su u završnoj realizaciji kriminalističkog istraživanja uhićena četiri bitna nositelja organizirane kriminalne skupine, dok je u Bosni i Hercegovini uhićeno 10 pripadnika organizirane kriminalne skupine povezane s krijumčarenjem ljudima.

„Mi smo vam pouzdan partner, želimo razvijati našu međusobnu suradnju i podizati je na jednu višu razinu. U svakodnevnoj smo komunikaciji i smatram da ćemo u budućnosti ostvariti još kvalitetnije rezultate“,

izjavio je zamjenik direktora SIPA-e Zoran Galić.

Drugo bitno kriminalističko istraživanje jest „Ruta  23“ u kojem se radilo o krijumčarenju migranata iz Republike Srbije preko Dunava na područje Republike Hrvatske, gdje su krijumčari imali pripremljena skrovišta za prebačene migrante, a potom su ih kamionima i kombijima pokušavali prevesti na odredišta u druge zemlje Europske unije.  Glavni organizatori u krijumčarskoj skupini su državljani Republike Srbije i Republike Hrvatske, dok su vozači, vodiči i logističari bili državljani Srbije, Hrvatske, Kine, Bosne i Hercegovine i Švedske. Istraživanje je provedeno od strane PU osječko-baranjske u suradnji s PNUSKOK-om i Europolom, a podnijeta je kaznena prijava USKOK-u protiv ukupno osam osoba zbog počinjenja kaznenog djela zločinačko udruženje te zbog počinjenja ukupno 18 kaznenih djela krijumčarenja migranata koja su počinjena u sklopu tog zločinačkog udruženja.

Voditelj Europolovog Centra za borbu protiv krijumčarenja migranata Seweryn Stopa istaknuo je kako je Europol prepoznao značajno povećanje aktivnosti vezanih uz krijumčarenje migranata na području Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj i Sloveniji.

„Iz tog razloga smo preusmjerili naša sredstva i učinili ih dostupnima policijskim snagama u regiji. Prepoznali smo da rad u borbi protiv krijumčara migrantima jedino može biti učinkovit s koordiniranijim pristupom, u kojem Europol daje potpunu potporu zemljama članicama i partnerima. Vjerujemo da zaštita vanjske granice uvelike ovisi o suradnji među zemljama, što nam je i svima u interesu, te da ćemo u budućnosti moći razbiti razne organizacije koje se bave krijumčarenjem migranata na rutama u ovoj regiji. Zahvalan sam svim našim parterima na posvećenosti i potpori, a zajednički ćemo uspjeti očuvati sigurnost, pravdu i solidarnost osiguravajući sigurniju budućnost za sve nas“.

“Hrvatska policija radi odličan posao, međutim, jasno nam je da nam je potrebna pomoć drugih zemalja jer samo tako ćemo uspješno rješavati probleme i postići zajednički cilj, a to je da oni koji dolaze u Europu ulaze na regularan način, a da zakonitost toga jamče državne agencije i Europska komisija“,

zaključio je ministar Božinović.

*Photo: MUP RH i MUP RS

** Video: MUP RH

Na inicijativu Hrvatske uskoro će se pod okriljem Europola formirati radna skupina kodnog imena „Zebra“ u kojoj će biti policijski stručnjaci iz nekoliko zemalja i koji će raditi na učinkovitijoj borbi protiv krijumčarenja migranata, izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

„U sljedećih nekoliko dana predstavit ćemo jednu našu inicijativu koja se odvija pod autoritetom Europola, a radi se o operativnoj skupini kodnog naziva ‘Zebra’ koja okuplja policijske stručnjake iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, a pridružili su im se i policijski službenici iz Njemačke“,

rekao je Božinović koji je u Bruxellesu sudjelovao na sastanku ministara unutarnjih poslova država članica EU-a . Kako je pojasnio Božinović, ta će radna skupina s jednog mjesta u Hrvatskoj na stalan i kontinuiran način razmjenjivati informacije, raditi analizu rizika i sukladno tome organizirati zajedničke akcije kako bi se presijecale migrantske rute i kako bi se u konačnici razbijalo onaj dio lanca koji je lociran na području zemalja u regiji.

Godišnji protok ilegalnih migranata u razdoblju 2015.-2024.

Krijumčarenje migranata, naglasio je Božinović, postalo je posebna vrsta kriminala u kojem se vrte ogromni novci, a cijeli taj posao osmišljavaju i organiziraju osobe izvan EU-a, nerijetko i izvan europskog kontinenta. Hrvatska policija ove je godine podigla broj uhićenih krijumčara za 200 posto, a do jučerašnjeg dana uhićeno ih je 435.

„To govori o iznimnom angažmanu jer nije jednostavno niti jednoj policiji na svijetu uhititi preko 400 osoba u odvojenim akcijama, pripremiti zasjede i sve druge taktike policijskog postupanja. Stoga smo prepoznati, i zbog toga je Europol u konačnici Hrvatskoj dodijelio ulogu koordinatora tih aktivnosti na ovom području Europe“,

ocijenio je Božinović, dodavši kako je za kontroliranje i usporavanje migrantskih tokova potrebna šira europska suradnja te da treba dodatno motivirati i angažirati treće zemlje, pogotovo one na granicama EU-a.

Naglasio je kako EU ima velika očekivanja u tom pogledu od zemalja u hrvatskom susjedstvu, koje su sve kandidatkinje za članstvo. Upozorava na problem što neke države, među njima Srbija te Bosna i Hercegovina, još uvijek nisu uskladile svoju viznu politiku s politikom EU-a pa se zato bilježi veliki postotak dolazaka iz smjera Rusije i Turske. Božinović je istaknuo kako se stalno ukazuje na potrebu za jačanjem Frontexa, koji bi se u puno većoj mjeri trebao angažirati i organizirati kako bi bio u stanju vraćati migrante u treće zemlje, dakle one koji ne ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu ili azil na području Europske unije. Proces jačanja Frontexa ne ide zadovoljavajućom brzinom i to treba promijeniti, smatra ministar Božinović.

Inače, Frontex, agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, trebala bi do 2027. godine imati 10 tisuća pripadnika, a danas je daleko od toga cilja, ima ih ispod tri tisuće, navodi MUP u na svojim mrežnim stranicama.

Nacionalnost migranata po rutama

Hrvatski premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović danas su u društvu grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, predsjednika Europskog vijeća Charlesom Michelom, te predsjednika Europskog parlamenta Davida Sassolija obišli grčko-tursku kopnenu granicu, na kojoj je posljednjih dana veliki pritisak migranata s turskog područja.

„Želim reći da smo solidarni s Grčkom. Naš je prioritet očuvati red na grčkoj granici, a time i na vanjskoj granici Europske unije. U potpunosti sam spremna pomoći grčkim vlastima. Sukladno grčkom zahtjevu, FRONTEX je u ovom trenutku spreman poslati na granicu svoj tim za brzi odgovor, jedan veći brod i šest manjih patrolnih brodova, 2 helikoptera, jednu letjelicu, 3 vozila s termovizijskim kamerama, i 130 službenika na morske i kopnene granice. 700 milijuna eura smo spremni izdvojiti za pomoć Grčkoj u obrani granice – od toga je trenutno na raspolaganju oko 350 milijuna eura, dok će preostalih 350 milijuna biti dostupno kroz okvir višegodišnjeg financiranja. Treće, radimo po zahtjevu zaprimljenom od Grčke koja može očekivati i pomoć u vidu medicinskih potrepština, šatora, deka i slično. Ovo nije samo grčki problem na njenim granicama, nego problem EU-a koji ćemo rješavati zajedno, solidarno i odlučno. Oni koji pokušaju razjediniti Europu će se razočarati. Držat ćemo se skupa i pobijediti. Turska nije neprijatelj, a ljudi nisu puko sredstvo za ostvarenje cilja. Toga se svi trebamo sjetiti u nadolazećim danima. Zahvaljujem Grčkoj koja je štit Europe“,

rekla je po zračnom obilasku predsjednica EK von der Leyen. Na grčko-turskoj granici nalazi se oko 13.000 migranata (što je manje od kapaciteta dvorane zagrebačke Arene, u koju može stati 16.500 ljudi) koji iz Turske pokušavaju ući u Europsku uniju, i koji bi u tom slučaju putem tzv. Balkanske rute došli do krajnjih odredišta u zapadnoj ili sjevernoj Europi.

„Pohvalio bih grčkog premijera koji je promijenio politiku Grčke koja ne dopušta ilegalne migracije. Ursula je rekla da je Grčka štit EU-a, a ja to kažem kao premijer zemlje koja je na Balkanskoj ruti. Nama je svima u interesu da grčka granica ostane netaknuta. Sa mnom je došao ministar unutarnjih poslova, koji će sutra predsjedati sastankom ministara EU-a, i to je signal da smo spremni brzo djelovati uz sav financijski doprinos i doprinos FRONTEX-a, o kojemu je Ursula već govorila. Predani smo na svim razinama da riješimo ovu situaciju i da se ne ponovi ono što smo vidjeli 2015. godine. Iz toga trebamo učiti, ostati skupa, držati liniju i pomoći grčkoj vladi“,

rekao je hrvatski premijer Plenković kao ujedno i predstavnik zemlje-predsjedavateljice Unijom tijekom prvih 6 mjeseci ove godine. Sutra će se u Bruxellesu održati i izvanredni sastanak ministara unutarnjih poslova EU, sa samo jednom točkom dnevnog reda – „Migracije i vanjske granice EU“. To će rubno biti tema i sastanka ministara obrane EU, koji sutra počinje u Zagrebu, najavio je premijer Plenković:

„Hrvatska će cijelog ovog tjedna i sastankom ministara obrane, koji će biti u Zagrebu, i sastankom ministara vanjskih poslova, držati ovu temu visoko u fokusu europske politike i našega vodstva i angažmana“.

Vojska na granici?

Po prvi puta od migrantske krize 2015. godine, čini se da je hrvatski državni vrh sve skloniji mogućnosti  da se razmjeste i pripadnici OS RH na hrvatske granice, ne bi li u slučaju potrebe „odbili“ migrantski val. Upravo je o tome jutros govorio i predsjednik Zoran Milanović na svečanoj primopredaji dužnosti između dosadašnjeg i novog načelnika GS OS RH, generala zbora Mirka Šundova i viceadmirala Roberta Hranja.

„Prije 5 godina imali smo veliki migrantski val. To su ljudi – dakle, možda je metafora ‘val’ malo previše mehanička, ali to su ljudi. Toga vjerojatno više neće biti, ali bude li nešto slično – morat ćemo (ja, Vlada, predsjednik Vlade, svi oni koji vode državu i oni koji u tome pomažu) što prije sjesti i dogovoriti što ćemo u situaciji koju ne možemo sasvim jasno predvidjeti“,

rekao je Milanović u svome govoru. No da bi vojska mogla biti razmještena na granici, potrebno je prethodno utvrditi pravila igre, najavio je predsjednik Milanović:

„Moramo jasno donijeti odluku, kada smo već promijenili zakon o angažmanu HV i mogućnosti da HV pomaže policiji u poslovima osiguranja granice, koja su to pravila djelovanja HV-a u neželjenoj situaciji, koji su to ‘Rules of Engagements’ – to nemamo. To može samo ujedinjena i racionalna politika, i stranke političke, i svi oni koji sudjeluju u ovom procesu“.

Ovoga bi se tjedna trebala održati i sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, prva u mandatu novoga Predsjednika RH, na kojoj bi pitanje ilegalnih migracija i nadzora granice trebala biti glavna tema. O mogućem angažmanu Oružanih snaga RH na granici govorio je i predsjednik Sabora Gordan Jandroković nakon Konferencije o vanjskoj i sigurnosnoj politici i Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, koja se danas i sutra održava u Zagrebu.

Predsjednik Sabora na konferenciji o sigurnosnoj i obrambenoj politici EU (Photo: J.Regović/Pixsell/EU2020)

„Očito je da ako bude potrebe, ako se sigurnosna situacija pokvari, da će Hrvatska vojska doći na granicu. Prije svega želio bih da se takvo što ne dogodi. Volio bih da se ne ponovi ona situacija iz 2015. godine. Trebamo osnažiti zajedničku politiku unutar EU kada su u pitanju migracije i prve na udaru su Grčka i Bugarska. Snažna potpora tim zemljama. Ako se počne raditi o desecima ili stotinama tisuća ljudi, tada će Europa sigurno reagirati drugačije nego 2015. godine. Hrvatska će pratiti i koordinirati svoje aktivnosti. Osnovna zadaća države je zaštititi svoje granice i ljude“,

izjavio je Jandroković, dodavši kako situacija danas i 2015. godine nije ista:

„Europa je i tada 2015. razmišljala o tome kako zaustaviti eskalaciju u samom izvoru krize. Države moraju reagirati, države se moraju štiti. Ne bih rekao da se ovdje radi o licemjerju, već se stvari mijenjaju i sazrijevaju. I 2015. govorili smo o humanitarnom i sigurnosnom aspektu i tada je prevladavao humanitarni aspekt, a sada više prevladava sigurnosni. Hrvatska mora reagirati i štiti svoje. Primarno smo mi Hrvatska i moramo zaštititi vlastite interese“.

Ministar obrane Damir Krstičević potvrdio je da se razmišlja o mogućnosti angažmana Oružanih snaga:

„Hrvatska vojska je spremna pomoći našoj policiji. Jasno, ima zakon, ima procedura, i ako bude potrebe za tim, ako su nove okolnosti, naša zadaća je da naša granica bude sigurna… da štitimo hrvatske nacionalne interese. Ja sam naložio već načelniku Glavnog stožera da pripremi sve potrebne planove. Prema tome, mi smo spremni!“.

Problemi, problemi…

Materija korištenja Oružanih snaga RH pri čuvanju državne granice unesena u Zakon o obrani i Zakon o nadzoru državne granice u ožujku 2016. godine (NN 27/16), usprkos raznim naznakama o manjkavosti planiranih zakonskih rješenja – a nakon brzinskog postupka provedenog jednostrano, bez uzimanja u obzir ikakvih prigovora oporbe, oba su ova propisa i stupila na snagu bez ikakvih detalja nužnih za stvarno funkcioniranje zamišljenog idejnog rješenja.

Naime, kako što smo to sve još tada detaljno razložili, Zakon o obrani je u novom članku 62a, omogućio pomoć vojske policiji u čuvanju državne granice („u skladu sa zakonom kojim se uređuje nadzor državne granice“). takvu odluku donosi Vlada na prijedlog ministra obrane i uz prethodnu suglasnost predsjednika Republike. S druge strane, Zakon o nadzoru državne granice u dopunjenom članku 5 kaže da poslove nadzora državne granice obavlja granična policija, te iznimno (kada Ministarstvo unutarnjih poslova ili predsjednik Vlade RH to ocijeni potrebnim, zbog sigurnosnih i/ili humanitarnih razloga) OS RH mogu pružiti potporu. Pri tome se za način pružanja te pomoći kaže „na način propisan zakonom kojim se uređuje obrana RH“. Dakle, sve je opisano cirkularno i bez konkretnih detalja, a jedino stavak 4 članka 5 Zakona o nadzoru državne granice donekle pomaže, propisujući da u tom pružanju pomoći pripadnici OS RH imaju postupati po uputama policije.

Ovo prebacivanje iz jedne u drugu ruku očito je ono o čemu su jutros govorili i predsjednik Milanović i ministar Krstičević, koji obojica pozivaju na utvrđivanje pravila i procedura. „Nikad nismo bili u ovoj poziciji da zajedno mi osiguravamo granice. Ima dosta tih pravila, procedura… Ali, ako bude potrebe, mislim da uz jedan razgovor, uz jednu komunikaciju, sve se to da napraviti i učiniti“, ponovio je još jednom Krstičević.

Na tom tragu je i novi načelnik GS OS RH, viceadmiral Robert Hranj, koji također tvrdi da je vojska – uz još potrebne detalje – spremna pomoći policiji:

„Mi  imamo već dulje vrijeme naše planove, operativne planove, u slučaju da nas… da se odluči, da nas politika pita da pomognemo policiji. U skladu sa sadašnjim zakonskim odredbama, Hrvatska vojska može pomoći hrvatsko policiji, MUP-u, kad MUP to zatraži, i naravno… kad mi dobijemo odgovarajuće zapovjedi… kako kažu – u potpornoj ulozi. Potporna uloga može biti vrlo široka, od logistike, prehrane, prijevoza, medicine, smještaja, ishrane, veterinarske pomoći, i tako dalje. Ono što još trebamo dodati, doraditi – što je bilo vaše pitanje – to je, u stvari, odluka – hoće li se vojnicima davati određene ovlasti… jer vojnici, u skladu sa zakonom, nemaju policijske ovlasti. Nemaju ovlasti postupanja prema civilima u doba mira. To je isključiva nadležnost i ovlast policije. Naravno da postoji cijela paleta područja, gdje je Hrvatska vojska uspješno i korisno… može pomoći u ovoj priči, ako do toga dođe“.

Prema važećim zakonima, dodao je Hranj, hrvatskim vojnim postrojbama zapovijedaju vojni zapovjednici koji pak mogu dobivati zadaće od viših, političkih/civilnih šefova (a ne ljudstva policije na terenu). I to je tek dio detalja o kojem bi se u slučaju potrebnog angažmana OS RH morali dogovoriti ministar obrane i ministar unutarnjih poslova.

Trenutno je za eventualne poslove potpore Ministarstvu unutarnjih poslova spremno 2.500 pripadnika OS RH, potvrdio je jutros novi načelnik GS OS RH. Osim što bi vojnici bili razmješteni na kritične granične točke, te bi time možda postigli određeni psihološki učinak, drugog posla za vojsku na granici zapravo nema. Jer poslati tisuću ili dvije ljudi da bi nosili hranu policiji, ili raščišćavali neprohodne šumske i brdske puteve – zapravo je potpuno rasipanje skupog i specijaliziranog resursa bez pružanja ikakvih dodatnih vrijednosti za same Oružane snage. To se dobro vidi i na primjerima susjedne Slovenije i Srbije, gdje su zajedničke patrole s policijom svojedobno predstavljale maksimalni vojni doprinos.

Da bi ispravno sagledali današnje krizno stanje po pitanju sirijske pokrajine Idlib – bojišta koje bi Tursku moglo uvući u direktni sukob s ruskim te iranskim postrojbama – treba se vratiti ponešto u prošlost. Naime, već godinama Turska u Siriji tjera vlastitu politiku, suštinski neovisnu o svim turskim saveznicima. Još od rušenja ruskog borbenog aviona 2015. godine i onda turskog približavanja Rusiji, pokazalo se nužnim za ikakvo ozbiljno djelovanje na terenu u Siriji provoditi i stalno usuglašavanje s ondje stacioniranim snagama Ruske Federacije. Tijekom više takvih situacija, Rusija je u praksi prešutno dozvoljavala teritorijalna širenja turskog utjecaja, ali na račun prešutne turske podrške jačanju režima Bashara al-Assada u Damasku. Ova praksa se dobro vidjela sredinom 2016. godine tijekom operacije “Štit Eufrata”, kada su turske snage od dijela svoje granice odbacile Islamsku državu te YPG postrojbe sirijskih Kurda. Već tada je bilo jasno da Ruska Federacija svojim S-400 sustavima praktično kontrolira zračni prostor sjevera Sirije, pa je toleriranje turskih djelovanja u pojasu mjesta al-Bab i Jarablus došlo temeljem tihog okončanja turske podrške pobunjenicima na istoku Aleppa – čime je olakšano režimsko osvajanje tog grada uz rusku i iransku podršku.

Idlib kao centar događanja

I tu onda polagano dolazimo do pitanja regije Idlib. Naime, tijekom većine rata u Siriji upravo je provincija Idlib, odnosno njeni dijelovi pod pobunjeničkom kontrolom, predstavljala prostor na koji je režim u Damasku sustavno selio pobijeđene pobunjenike, kada bi se igdje u drugim krajevima Sirije uspješno obračunao s njihovim oružanim otporom. U svibnju 2017. Idlib je bila jedna od četiri tzv. deeskalacijske zone u Siriji, ugovorene tijekom pregovora Rusije, Irana i Turske u Astani. Taj diplomatski okvir, prvotno zamišljen da olakša provedbu primirja, trebao je trajati šest mjeseci (od sredine 2017. do početka 2018. godine), s mogućnošću produženja. Tada su bile zamišljene ukupno 4 takve sigurne zone: (1) regija Idlib, (2) područje Rastan u guvernoratu Homs, (3) istočna Ghouta kod Damaska i (4) područje na jugu Sirije koje je obuhvatilo dijelove guvernorata Daraa i Quinetra). Pri ovim dogovorima izričito se preskočilo američku zonu oko mjesta al-Tanf, kao i pojedine pobunjeničke zone na sjeveru i istoku Sirije, oko kojih se nastavilo ratovati paralelno sa suzbijanjem Islamske države. Bitno je napomenuti kako su granice ovih deeskalacijskih zona obilježavale turske, ruske i iranske kontrolne točke, koje su jedno vrijeme držale te prostore izvan ruku režima u Damasku. No, to nije dugo potrajalo.

Početkom 2018. Turska je opet trebala rusku podršku na sjeveroistoku Sirije, ne bi li se pod ruskim protuzračnim kišobranom neometano potisnulo kurdske snage YPG iz prostora Afrina – kada je operacijom “Maslinova grančica” proširena turska okupirana zonu na sjeveru Sirije zapadno od granica dosegnutih 2016. godine, i ugašena osnova za uspostavu ikakve kurdske prisutnosti na tom odsjeku tursko-sirijske međunarodne granice. Kako izgleda, naknada za ovo je došla u prepuštanju režimskim snagama pojedinih istočnih krajeva zone Idlib, u kojoj je Turska teorijski garantirala sigurnost. Po istom uzorku, uz tek formalne proteste Turske, prošao je i obračun režima u Damasku s preostale tri deeskalacijske zone do sredine 2018. godine (s 1. siječnja 2019. bile su i službeno ukinute), a velik broj nepomirljivih pobunjenika iz tih krajeva ponovo je završio autobusima prevezen na prostor Idliba gdje su vlast držali borci negdašnje al-Qaedi bliske al-Nusra Fronte, od siječnja 2017. ujedinjeni pod nazivom Hayat Tahrir al-Sham (HTS). U takvoj je situaciji postalo jasno da za režim u Damasku i njegove strane saveznike na dnevni red uskoro dolazi i kompletno osvajanje zone Idliba. Nova sigurnosna jamstva za Idlib pokušalo se uspostaviti kroz sporazum u Sochiju, postignut 17. rujna 2018. između Turske i Ruske Federacije. Njime su nanovo definirane granice zaštićene zone, utvrđena je i provedba demilitarizacije područja pod turskom nadležnošću (odlazak HTS i razoružavanje ostalih borbenih skupina), dogovoren je civilni promet negdašnjim važnim prometnicama M4 i M5 (od obale na istok Sirije, te od Damaska do Aleppa), kao i uspostava kontrolnih točaka – turskih na pobunjeničkoj strani crte razdvajanja, te ruskih i iranskih na režimskoj strani. Pojedini dijelovi sporazuma, posebno obuzdavanje snage islamista na prostoru Idliba, nikad nisu provedeni, što je režimu u Damasku i njegovim saveznicima itekako dobro poslužilo za opravdavanje nastavka tamošnjih borbenih djelovanja.

Režimsko grickanje granica zone

Pojedine turske kontrolne točke na granicama područja Idlib

Sukobi su od travnja do kraja kolovoza 2019. bili koncentrirani na jug zone Idlib, u području grada Khan Sheikhouna. Ondje su režimske snage  u okviru operacije “Zora Idliba” mjesecima izmjenjivale vatru i položaje s islamistima HTS, napredujući iznimno polagano i teško. Pri tome je na kraju bio osvojen južni dio formalno sigurne zone, a u opkoljenju iza režimskih linija ostala je i turska kontrolna točka kod mjesta Morek, što nije izazvalo bitnijih odgovora službene Ankare. Dapače, sve to je poslužilo kao uvod u posljednju veću rundu tursko-ruskog usklađivanja djelovanja i interesa, vidljivu u listopadu 2019. godine tijekom turske vojne operacije nazvanje “Proljeće mira”. Tadašnja uspostava turske pogranične zone između gradova Tal Abyad i Ras-al-Ayn uvelike se oslanjala na uzmak Sjedinjenih Američkih Država, koje su na cjedilu ostavile američke kurdske saveznike u Siriji. Tursko napredovanje je ujedno dovelo i do sporazuma Kurda i režima u Damasku, čime je proširen režimski utjecaj na sjeveru i istoku Sirije, uz rusko posredovanje i uspostavu daljnjih ruskih kontrolnih točaka na crtama dodira snaga. Rješavanjem stanja na sjeveroistoku Sirije i povratkom Kurda u političke krugove režima u Damasku, krajem 2019. je ostalo još samo pitanje područja Idlib, čija je iduća faza vojnog podčinjavanja započela krajem 2019. godine.

Operacija “Zora Idliba 2” razmontirala je sirijsku islamističku oporbu

Računajući na do tada demonstriranu dobru volju Turske, izgleda da Rusija nije očekivala veće potrese kad su započele režimske vojne operacije na jugu Idliba, sredinom prosinca 2019. godine. No, za razliku od borbi oko mjesta Khan Sheikhoun, ovoga puta je režimsko napredovanje uz prometnice M4 i M5 krenulo bljeskovito, ostavljajući malo vremena za reakcije iz inozemstva ili ugovaranje ikakvih diplomatskih koncesija. Ne samo da je do sredine veljače 2020. godine režimskom operacijom “Zora Idliba 2” 7. veljače bilo osvojeno mjesto Saraqib – te 11. veljače nakratko uspostavljen godinama prekinut promet na ruti M5, od Damaska do Aleppa – već su režimske snage uspjele i u širem okolišu Aleppa pobunjenike odmaknuti izvan dometa raketnog naoružanja, čime je grad po prvi puta bio stvarno miran od 2012. godine. Dapače, režimski uspjesi uz čitavu južnu te istočnu stranu zone Idlib bili su takvi da se niz turskih kontrolnih točaka našao opkoljen daleko iza crte bojišnice, režimske snage došle su u poziciju napada i na sam grad Idlib, a čitavoj je demilitariziranoj zoni zaprijetio faktični raspad.

Tijekom završnih dijelova ovih operacija, tijekom veljače ove godine, u više odvojenih incidenata stradao je i veći broj turskih vojnika – prvo 3. i 10. veljače, što je službenoj Ankari dalo pokriće za uvođenje većeg kontingenta ljudi i opreme u Idlib, uz provedbu niza uzvratnih vojnih napada. O turskoj vojnoj akciji protiv sirijskog režima turski predsjednik Erdogan pričao je još krajem siječnja, no u subotu 15. veljače to se pretvorilo u konkretan rok do kraja veljače za prestanak borbenih djelovanja u Idlibu i povratak stanja na ono iz doba sporazuma u Sochiju 2018. godine, da bi zaoštravanje stanja već 19. veljače dovelo do njegovih najava neposredno predstojeće turske vojne intervenciju u Idlibu. Nakon dodatnih stradavanja turskih vojnika 20. veljače (sada uključenih u borbena djelovanja), a onda dodatno 22., pa još 24. i posebno 27. veljače (barem 33 poginula turska vojnika), postalo je jasno da turske zahtjeve i stvarno neće biti lako postići bez opsežnijih vojnih djelovanja. Prekretnicu je na kraju predstavilo minimalno 55 poginulih i mnogo ranjenih turskih vojnika do kraja veljače u području Idliba, što je 1. ožujka dovelo do početka te šire turske vojne osvete, nazvane “Operacija Proljetni štit”.

Sudbonosni kraj veljače

Grčka privremeno suspendira pravo azila

Petak, 28. veljače, obilježila su dva odvojena procesa. Kao prvo, tu se postavilo pitanje izbjeglica iz Sirije. Naime, uspješne režimske vojne operacije u području Idlib tijekom posljednjih mjeseci na bijeg su pokrenule ukupno oko milijun novih izbjeglica, koje Turska nije propustila u zemlju. No samo dan nakon pogibije ovog posljednjeg velikog turskog vojnog kontingenta u Siriji, službena Ankara objavila je kako uz do sada zbrinutih oko 3,7 milijuna sirijskih izbjeglica ne može hraniti dodatne, te će zato otvoriti granicu sa Sirijom i tijekom 72 sata propuštati sirijske izbjeglice u Europu. Iako izgleda da granica sa Sirijom ipak nije bila otvorena, na granice Turske s Grčkom i Bugarskom, te na pojedine grčke otoke, počeli su još u petak pristizati migranti. Iako su turski službeni izvori spominjali kretanje i do 80.000 ljudi, u nedjelju 1. ožujka iz grčkog Ministarstva migracija čulo se kako je spriječeno 9.600 migranata u pokušaju prelaska granice, dok je na istočne egejske otoke Lesbos, Samos i Chios stiglo njih oko 500. Iako pravi brojevi migranata u kretanju još nisu jasni, ipak izgleda da među njima ne prevladavaju izbjeglice iz Sirije, već uobičajena mješavina Afganistanaca, Iranaca, Pakistanaca, te niza drugih nacija. Suočena s valom ljudi, Grčka je u nedjelju, 1. ožujka, na mjesec dana suspendirala zaprimanje novih zahtjeva za azilom, kako je to u večernjim satima na na Twitteru objavio grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, opisujući da se službena Atena pri tome pozvala na članak 78.3 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), odredbu namijenjenu za krizne situacije.

I dok se u nedjelju od Mitsotakisa čulo: “Granice Grčke su vanjske granice Europe. Mi ćemo ih štititi.“, turske igre s izbjeglicama kao sredstvom pritiska na Europu već su se odrazile i na NATO savez. Naime, Turska je još u četvrtak, 27. veljače, zatražila i konzultacije s NATO saveznicima prema članku 4 Washingtonskog sporazuma. Tijekom konzultacija u petak nije postignut konsenzus oko podrške Turskoj, ali ni o samoj zajedničkoj izjavi NATO saveza. Razlog tome treba tražiti u grčkom vetu na turska traženja, budući da NATO nije u obzir uzeo traženje Grčke da se u izjavu unese i dio kojim bi se Tursku podsjetilo na obvezu poštivanja Deklaracije EU-Turska o kontroli migriranja izbjeglica iz ožujka 2016. godine. Dok je to pitanje na kraju riješeno, pa je kasno u petak 28. veljače NATO izašao s načelnom potporom Turskoj (osuđeni su zračni napadi režima iz Damaska i njegovih ruskih saveznika, te je pozvano na deeskalaciju stanja u Siriji) – Savez ipak nije pokazao apetit za ispunjavanje turskih traženja po pitanju pomoći u sferi protuzračne obrane, prikupljanja obavještajnih podataka i drugoga.

Turska besposadna letjelica srušena 25. veljače nad Idlibom, Dadikh nedaleko mjesta Saraqib

Sve to nije mnogo utjecalo na turska vojna djelovana na prostoru Idliba, za koja je u nedjelju 1. ožujka objavljeno da su posljednjih dana obuhvatila uništavanje više od 103 tenka, 75 raznih oklopnjaka, 72 komada topničkog naoružanja, kao i rušenje dva zrakoplova sirijske vojske, 8 helikoptera, jedne bespilotne letjelice, te tri sustava protuzračne obrane – sve to uz uništavanje 9 vojnih skladišta i “neutralizaciju” oko 2.212 pripadnika sirijske vojske. Dok su sirijski izvori te iste nedjelje naveli rušenje tri turske besposadne letjelice nad Idlibom, od turskog ministra obrane Hulusi Akara moglo se čuti: “Ne namjeravamo se sukobiti s Rusijom. Naš je jedini cilj da sirijski režim okonča pokolj, čime će se spriječiti i zaustaviti radikalizacija i migracija“. No, ostalo je tu potpuno neizvjesno što će zapravo biti s područjem Idliba, tamošnjim stanovništvom i pobunjenim borcima. O tome bi 5. ožujka u Istanbulu trebali razgovarati predstavnici Njemačke, Francuske, Ruske Federacije i Turske (ako su uspiju okupiti, o čemu posljednjih dana ima sve više sumnji), a očekuje se i izvanredni sastanak ministara vanjskih poslova država EU – za kojeg još nije objavljen točan datum održavanja.

Posljednjih se dana pažnja javnosti u Republici Hrvatskoj uvelike koncentrirala na granicu prema susjednoj Bosni i Hercegovini te Srbiji. No, iako je Ministarstvo unutarnjih poslova RH prilično elegantno riješilo sve terenske izazove, moglo se tu čuti i priče o nekakvoj invaziji migranata koja samo što nije krenula. Sve su te teorije u posebno velikom raskoraku s informacijama koje se o ukupnim kretanjima fenomena ilegalnih migracija vidi u objavama agencije Frontex, koja nadzire vanjske granice čitave Europske unije.

Naime, kako objavljuje Frontex prije desetak dana, tijekom prvih devet mjeseci 2018. godine broj ilegalnih prelazaka granica putem glavnih migracijskih ruta u prostor EU smanjio se za trećinu u usporedbi sa stanjem od prije godinu dana – na ukupno oko 100.000 zabilježenih ilegalnih migranata, prvenstveno zbog smanjenja pritiska na rutu preko Centralnog Mediterana. U rujnu 2018. godine, oko 12.900 ilegalnih prelazaka detektirano je na glavnim rutama u Europsku uniju, što je 21 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine.

Zapadni Mediteran

Ilegalne migracije preko Zapadnog Mediterana 2008. – 2017. godine

Već treći uzastopni mjesec migracijska ruta preko Zapadnog Mediterana obuhvaćala je oko pola ukupno zabilježenih ilegalnih ulazaka u prostor EU. Broj migranata koji su tom rutom stizali do Europe dostigao je brojku od gotovo 6.500 u rujnu, što je oko četiri puta više nego u istom mjesecu prošle godine. U prva tri kvartala 2018. godine zabilježeno je oko 35.500 ilegalnih prelazaka na ruti kroz Zapadni Mediteran, što je gotovo dvostruko više nego što je bilo zabilježeno u istome periodu prošle godine. Maroko, Gvineja i Mali su područja s kojih je ove godine bio zabilježen najveći broj migranata na ovoj ruti. Ljudi iz država podsaharske Afrike predstavljaju više od tri četvrtine svih migranata na Zapadnome Mediteranu.

Središnji Mediteran

Ilegalne migracije preko Središnjeg Mediterana 2008. – 2017. godine

Broj migranata koji su u Europu pristigli preko rute u Središnjem Mediteranu u rujnu 2018. godine opao je na oko 900, što je smanjenje od oko 85 posto prema rujnu 2017. godine. Ukupan broj migranata detektiranih na ovoj ruti u prva tri kvartala 2018. godine opao je na oko 20.900, što je oko 80 posto manje nego u istom periodu 2017. godine. Za ovu godinu su Tunižani i Eritrejci bili najzastupljeniji na ovoj ruti, i zajedno su predstavljali više od trećine svih ovdje zabilježenih migranata. Uz njih su tu prolazili i građani Sudana, Pakistana i Nigerije.

Istočni Mediteran

Ilegalne migracije preko Istočnog Mediterana 2008. – 2017. godine

U rujnu 2018. godine, broj ilegalnih migranata koji su se kretali rutom preko Istočnog Mediterana iznosio je oko 5.400 ljudi, što je oko 25 posto manje nego u rujnu 2017. godine. No, zbog primjetnog povećanja broja ilegalnih prelazaka na kopnenoj granici s Turskom tijekom proteklih mjeseci, ukupan broj migranata zabilježenih na ruti preko Istočnog Mediterana u prvih devet mjeseci 2018. godine porastao je za oko 40 posto, odnosno na oko 40.300 migranata. Najveći broj ilegalnih migranata na ovoj ruti tijekom tekuće godine bili su državljani Sirije i Iraka, iako su već drugi mjesec po redu Afganistanci sačinjavali većinu pristiglih na mjesečnoj razini.

Zapadni Balkan

Ilegalne migracije preko Zapadnog Balkana 2009. – 2017. godine

Kako navodi Frontex, glavna migracijska ruta na Zapadnom Balkanu, preko Srbije u Mađarsku i Hrvatsku, i nadalje bilježi mali broj ilegalnih migranata. Ipak, paralelna ruta preko Albanije, Crne Gore, te Bosne i Hercegovine, kao i preko Srbije u Bosnu i Hercegovinu, svjedoči nastavku migracijskoga pritiska. U prva tri kvartala 2018. godine tu je zabilježeno ukupno oko 3.400 ilegalnih prelazaka granice, od čega su glavninu predstavljali građani Afganistana i Pakistana, uz još nešto građana Irana, Kosova i Turske.

A kakvi su podaci iz Hrvatske?

U emisiji “Otvoreno” na HTV1, emitiranoj u četvrtak 25. listopada 2018. godine, čule su se nešto više, ali također još ne i zabrinjavajuće brojke. Dok se iz Isusovačke službe za izbjeglice ukupan broj migranata u Bosni i Hercegovini procijenio na između 5 i 7 tisuća osoba, o pritisku na granicu RH detaljnije je podatke iznio Zoran Ničeno, pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave za granicu pri MUP RH: “Ove godine, povećanje od otprilike… točno 31 posto, za prvih devet mjeseci je to riječ o 4.700 ilegalnih prelazaka koje bilježimo“. On je tu opisao i tijek događanja na granicama, koja su mediji i dio javnosti posljednjih dana percipirali kao krizu:

“Indikativno je da se usklađena akcija po izbjegličkim centrima dogodila u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, i da smo mi pred tri dana… četiri dana sada, dobili informaciju da se šire vijesti, lažne, dezinformacije – da će Hrvatska otvoriti granice, i da se priprema određeni broj migranata da bi došli na granice i probijali granične prijelaze. Oni su bili – otprilike 400 migranata, na graničnom prijelazu Bajakovo… ispred graničnog prijelaza Bajakovo, dakle, sa strane Srbije, na Batrovcima. Bili su… otprilike isti takav broj, na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo… sa bosanske strane, u Izačićima. I, ovaj broj, koji je još uvijek… tamo na graničnom prijelazu Maljevac, tamo je varirao od 150 do 300 ljudi. Akcijom, i suradnjom sa srbijanskom policijom migranti su maknuti u prihvatni centar, ovi koji su bili na Batrovcima. Suradnjom sa Graničnom policijom BiH, ovi koji su bili na graničnom prijelazu Izačić-Ličko Petrovo Selo su maknuti… a ova grupa na Maljevcu… nekako mi se čini, najagresivnijih migranata, je ostala tamo“.

Ničeno je opisao i kako se MUP RH nosi sa ovim izazovom:

“Jedna od taktika i je da se veće grupe migranata pojave na određenom mjestu, ne samo sada – i inače koriste takvu istu taktiku, da bi onda na bokovima pokušali proći. Međutim, mi smo jako dobro organizirani, brojni… i podatak koji je kazan i u prilogu, a vrijedi ga ponoviti je – zahvat u te krijumčarske aktivnosti je ove godine 60 posto veći… 59 posto veći, i imamo 395 krijumčara uhvaćenih, koji su krijumčarili migrante. Dakle, tu smo uspješni ne samo u zaštiti granice, nego i po dubini“.

A ako se netko pita kako je to sve tako moguće, i to je objasnio Zoran Ničeno, ističući:

“Hrvatska komparativna prednost je to da imamo brojnu graničnu policiju. Dakle, hrvatska Granična policija je otprilike 6.500 policijskih službenika – brojnija od Srbije, BiH i Makedonije zajedno. Dakle, to je jedna respektabilna snaga za zaštitu granice. Uz to, fleksibilnost hrvatske policije je u tome da se koriste… dakle, onaj dio ukupne policije… koriste se i ostale policijske snage, prvenstveno Interventna policija. Imali ste priliku, vidjeti da, na samoj crti graničnoj, na tom mostu, na Maljevcu, je ekipirana Interventna policija, koja je sa zaštitom… štitovima, i tako dalje… Iako postoji i takva zakonska mogućnost, kao i u većini europskih zemalja, da vojska pruža potporu – u ovom trenutku, zaista, nema potrebe, jer je brojnost policije velika“.

O svemu tome i sjednica VNS-a

Za to vrijeme, još se čeka usuglašavanje nadležnih i oko sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, koju je 25. listopada prilikom svečanog otvorenja Caritasove “Kuće za mlade” u Zagrebu zatražila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović riječima: “Sad već ima puno tema o kojima bismo trebali razgovarati, primjerice migrantskih pitanja, iako policija sve drži jako dobro pod kontrolom, stanje u Bosni i Hercegovini i susjedstvu”. No, to ne bi trebalo izazvati neku javnu zabrinutost – “Pa gledajte… pa mora se održati Vijeće za nacionalnu sigurnost, prije ili kasnije. Kao što sam rekla, ona bi se trebala održavati četiri puta godišnje, prema dogovoru. I, nemojte… ako se održi Vijeće za nacionalnu sigurnost smatrati da je došlo do nekakvog izvanrednog stanja u državi“, zaključila je Grabar Kitarović, dodajući o terminu skupa: “Pa, ja neprestance predlažem… i, zapravo, predložila sam šefici Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, jer oni bi trebali iskoordinirati sve nas, da se nađemo na jednoj sjednici. A, vjerujem da će to biti čim uspijemo uskladiti naše termine“.

O tom terminskom usklađivanju je onda svoje rekao i premijer Andrej Plenković, 26. listopada u okviru intervjua za HTV: “Nismo još usuglasili termin sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. O tome ćemo razgovarati početkom idućeg tjedna kad se vratim u Zagreb. Vidjeli ste i sami da boravim u Srednjoj Dalmaciji već tri dana, a nakon toga slijedi put u Kinu… Tako da, ukoliko bude vremena, možda to bude idućeg tjedna, a možda i za jedno petnaestak dana“. Pri tome, na ovoj bi sjednici zapravo moglo biti riječ o poprilično širokom rasponu tema, od migranata pa sve do domaćih afera o krivotvorenju dokumenata (tzv. “Afera SMS”) ili curenja informacija iz pravosudnoga sustava – “Koje god teme trebaju biti na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, i ja i svi članovi Vijeća smo spremni o njima razgovarati“, zaključio je Plenković u razgovoru za Dnevnik, održanom u slavnom hvarskom kazalištu.

Na pitanje o situaciji s migrantima premijer je odbio usporedbu s migrantskim valom od prije nekoliko godina: “Onaj, kakav je bio 2015. i 2016. – vodite računa da je tada došlo do ogromnoga izbjegličko-migracijskoga vala, od između 600 i 700 tisuća ljudi, koji su prolazili istočnomediteranskom i balkanskom rutom. U međuvremenu se intenzitet prolazaka na toj ruti smanjio za 98 posto. Zajedno smo sa drugim partnerima Unije ojačali zaštitu vanjskih granica. Dakle, prije svega granice Grčke i Turske, uz jasan i čvrsti dogovor kojeg i RH poštuje, a on podrazumijeva i financiranje troškova izbjeglica koji se nalaze u Turskoj. Mi ćemo početkom ove godine do kraja isplatiti tranšu od 6 milijuna EUR, koja je dio hrvatski, s obzirom na našu veličinu i ekonomsku snagu. Druge zemlje plaćaju puno više. Jačamo naše kapacitete kontrole granica i sprečavanja ilegalnih migracija. Kao što znate, imamo više od 6.300 graničnih policajaca koji čuvaju hrvatsku granicu, u okviru priprema za Schengen digli smo naše sposobnosti, u tehničkom smislu, na puno višu razinu, surađujemo s policijama susjednih država, kao što je trenutno slučaj s BiH na prijelazu Maljevac. U konstantnoj je komunikaciji i Ministar Božinović, i sa svojim kolegom u BiH, ali i s nadležnim povjerenikom Europske komisije, gospodinom Avramopoulosom”, objasnio je Plenković.

Jutrošnju 80. sjednicu Vlada je odradila prilično brzopotezno, gdje je najduže trajalo premijerovo uvodno izlaganje, dok je dnevni red od samo 13 točaka riješen izuzetno rutinski i u vrlo kratkom roku. Gotovo na polovici današnje otvorene sjednice našla se i točka 7a, odnosno „Prijedlog odluke o prijenosu bez naknade dizel goriva iz strateških robnih zaliha Ministarstvu obrane“, a potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić u obrazloženju je bila tek jednu rečenicu opširnija:

„Tijekom prihvata migranata u 2015. i 2016. godini iz strateških robnih zaliha Oružanim snagama data je na korištenje određena količina dizel goriva. Preostala količina, koja je tada neutrošena, predlaže se ovom odlukom prenijeti Ministarstvu obrane na trajno korištenje“.

Pripreme za izgradnju tranzitnog centra Bjeliš u listopadu 2015. (Photo: OS RH/S.Brigljević)

Prema pripadajućem pratećem dokumentu, vidljivo je da je za državu manji trošak pokloniti ovo gorivo Ministarstvu obrane, nego ga ponovno vraćati u sustav robnih zaliha. Naime, na temelju zahtjeva Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta – Ravnateljstvo za robne zalihe, u razdoblju od listopada 2015. do ožujka 2016. godine izvršilo je više isporuka eurodizel goriva D2 za potrebe opskrbe vozila operativnih snaga koje su bile angažirane u prihvatu migranata u Zimskom prihvatno-tranzitnom centru u Slavonskom Brodu (Industrijska zona Bjeliš). Podsjetimo: Od 13. listopada 2015. OS RH angažirane su na uređenju privremenog zimskog tranzitnog centra u Slavonsku Brodu, i to: 1 mješovita inženjerijska satnija s 39 pripadnika, 11 inženjerijskih strojeva, 5 motornih vozila, s auto-cisternom i pokretnom autoradionom, 2 mješalice za beton i drugim pomoćnim uređajima te alatima. Osim što je postavljeno 8 šatora „Alaska”, izvedeni su još razni građevinski radovi na uređenju zemljišta i objekata, te je pružena pomoć HEP i Vodovodu pri izvođenju njihovih radova. Nakon zatvaranja balkanske rute, sredinom travnja 2016. godine zatvoren je i kamp Bjeliš, kroz koji je tijekom 6 mjeseci rada prošlo oko 100.000 migranata.

Nakon zatvaranja Centra, prema obavijesti MO i OS RH – Zapovjedništva za potporu, Opslužna bojna, Opslužništvo vojarne 3. gardijske brigade „Kune“ u Đakovu, u rezervoaru je preostalo 1.339 litara dizel goriva koje nije utrošeno i koje je bilo potrebno otpremiti iz rezervoara jer nije u vlasništvu Ministarstva obrane. Vrijednost ove količine goriva procjenjuje se na 11.488,62 kn. Prelokacija dizel goriva u neko drugo skladište za Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta–Ravnateljstvo za robne zalihe iziskivala bi dodatne troškove prijevoza, manipulacije, te osiguranja skladišnog prostora, pa je Vlada danas jednoglasno odlučila pokloniti preostalo gorivo Ministarstvu obrane RH.

Ovih dana 3 pripadnika HRM-a uputiti će se u međunarodne operacije – već danas u operaciju „Resolute Support“ u Afganistanu idu bojnik Nenad Bikić i stožerni narednik Vinko Ernest Maretić, dok će se narednih dana put Mediterana otisnuti poručnik bojnog broda Ivan Rumora. Pbb Rumora ujedno je i prvi pripadnik OS RH koji će sudjelovati u od Sabora nedavno odobrenoj operaciji „EU NAVFOR Med – Operation Sophia“ u južnom Mediteranu ispred obala Libije. Kako je u nedavnom intervjuu za Obris.org najavio zapovjednik HRM kontraadmiral Predrag Stipanović, Hrvatska će za početak u Operaciji Sophia djelovati sa svojim stožernim osobljem, pa tako pbb Ivana Rumoru čeka dužnost na brodu pri Zapovjedništvu snaga operacije. To mu je prvi angažman u nekoj međunarodnoj operaciji, a u nju odlazi s dužnosti zapovjednika ophodnog broda OB-04 iz 2. Divizijuna Obalne straže RH.

Operacija Sophia – dileme i rasprave

Angažman OS RH u EU-operaciji Sophia Hrvatski je Sabor bez previše razmišljanja odobrio krajem lipnja ove godine, kada i angažman u operaciji „Inherent Resolve“ u Iraku, te sudjelovanje u sklopu jačanja prednje prisutnosti NATO-saveza na istoku Europe, u Poljskoj i Litvi. Upravo ovo posljednje preuzelo je cijelu saborsku raspravu o novim međunarodnim misijama za OS RH, pa se o angažmanu u Mediteranu i Iraku nije izreklo gotovo ništa. Za to vrijeme su se u Europskoj uniji vodile žustre polemike o budućnosti te do sada vrlo kontroverzne operacije.

Već prilikom pokretanja operacije 2015. godine, nije se uspio postići dogovor o kontroli krijumčarskih brodova u libijskim vodama i naročito u libijskim lukama, pa je privremeno taj cilj odgođen, a krijumčari su otkrivani, kao i do tada, u vodama središnjeg Mediterana. Također, i drugi cilj operacije – obuka libijske Obalne straže – počeo je sa zakašnjenjem. Pa brodovima i snagama koje sudjeluju u operaciji nije preostalo ništa drugo nego da rade ono što rade i brodovi u drugim operacijama i misijama na tom području – detektiraju krijumčarske brodove i spašavaju migrante iz Afrike. I u tome je Operacija Sophia uspješna – snage angažirane u toj operaciji spasile su ili su pomogle u spašavanju između 33.000 i 40.000 ljudi tijekom protekle dvije godine. No zato su talijanskim vlastima predale tek 110 potencijalnih trgovaca ljudima, i neutralizirale 470 plovila. Tijekom posljednjih godinu dana, otkad je počela obuka libijske Obalne straže, obuku koju provode EU-vojnici prošlo je tek 136 Libijaca.

Sredinom srpnja o Operaciji Sophia na temelju vlastitog izvješća raspravljao je britanski House of Lords, točnije tamošnji parlamentarni Pododbor za vanjske poslove EU. Kao prvo, njihov je zaključak bio da je Operacija Sophia podbacila u postizanju svojih zadanih ciljeva – u ometanju i onemogućavanju trgovačkog modela krijumčarenja ljudima i pripadajućih krijumčarskih mreža u južnom i središnjem Mediteranu. Druga, neželjena posljedica uništavanja krijumčarskih plovila bila je da su se krijumčari prilagodili, i počeli slati migrante na Mediteran u neprikladnim i nesigurnim plovilima, što je rezultiralo s još više smrti na moru. Samo u 2016. godini broj prijavljenih smrti na središnjoj mediteranskoj ruti povećao se za 42%, dok je do sredine srpnja 2017. zabilježeno 2.150 žrtava. I treće – politički i sigurnosni uvjeti u Libiji zasigurno se neće dovoljno poboljšati kako bi omogućili djelovanje snaga EU na libijskome kopnu ikada. Jedan od preduvjeta smislenog djelovanja EU na teritoriju Libije je jedinstvena libijska vlada (koje sada nema), a koja bi bila u stanju osigurati smisleno djelovanje protiv krijumčarenja ljudi na kopnu, no u House of Lords nisu uvjereni da će se to ikada dogoditi, pa je i samim time Operacija Sophia, s ranije postavljenim ciljevima, potpuno besmislena. Preporuke članova Pododbora za vanjske poslove EU bila je ne-obnavljanje mandata Operaciji Sophia, te orijentacija na pružanje humanitarne pomoći migrantima u prikladnijim, civilnim plovilima. „Ubuduće bi se akcije Ujedinjene Kraljevine i EU trebale fokusirati na onemogućavanje krijumčarenja ljudima na samom izvorištu, kao i u tranzitnim zemljama, kao i na podršku održivom ekonomskom razvoju i dobrom upravljanju u zemljama polazišta“, zaključak je britanskom parlamentarnom pododbora.

Ovo se izvješće poklopilo s ranijim izvješćem Amnesty Internationala pod nazivom „Savršena oluja“ , koji je zaključio kako „bezobzirne operacije EU uništavaju najsigurnije brodove krijumčara na Mediteranu“, uzrokujući više smrti među izbjeglicama i migrantima. Preporuke AI bila je da bi se Europske unija trebala vratiti na ranije strategije zaštite i spašavanja. Uništavanje i zapljene krijumčarskih brodova dovele su do toga da su krijumčari umjesto drvenih plovila ponovno počeli koristiti gumenjake, koji često nemaju dovoljno goriva, nemaju pojaseve za spašavanje, kao ni satelitskih telefona za poziv u pomoć, pa time migranti gotovo da nemaju nikakve šanse za dosezanje europske obale bez pomoći europskih spasilaca, zaključio je Amnesty International. Zato su se ministri vanjskih poslova EU dosjetili spasonosnog rješenja – sredinom srpnja dogovorili su se da će EU limitirati prodaju gumenih plovila i vanbrodskih motora Libiji, te da zemlje-članice EU mogu zabraniti prodaju gumenjaka Libiji, ne bi li obeshrabrili krijumčare. Ove će se mjere primjenjivati i na gumena plovila i motore kojima je EU samo tranzitno područje, i to svaki put kada postoji opravdana sumnja da se ta sredstva neće upotrebljavati za npr. ribolov ili neku drugu zakonito djelatnost.

U prvoj polovici 2017. godine, do Italije je došlo oko 73.000 izbjeglica, što je 14% više nego u istom razdoblju prošle godine. No one druge brojke mogle bi biti još i veće: „S 2,5 smrti na svakih 100 ljudi koji pokušaju prijeći Mediteran, 2016. godine bila je najsmrtonosnija godina otkad izbjeglice i migranti prelaze rutu središnjeg Mediterana. Prema trenutnim podacima, smrtnost u 2017. mogla bi biti jednako visoke, ako ne i viša“, upozorio je Amnesty International. Prema njihovom uvidu, sudjelovanje libijske Obalne straže u EU-operacijama ne funkcionira, a zabilježeni su i slučajevi silovanja i seksualnog nasilja koje su nad migrantima počinili libijski vojnici, kao i otuđenje novaca i mobitela.

No u Bruxellesu se s tim zaključcima nisu složili – štoviše, 25. srpnja na zasjedanju Eruopskog vijeća izglasano je produženje mandata. Time će „EU NAVFOR Med – Operation Sophia“ trajati najmanje još do 31. prosinca 2018. godine. Vijeće je donekle izmijenilo mandat operacije, te je kao nove ciljeve zadalo: (1) uspostavljanje mehanizma praćenja pripadnika libijske Obalne straže koji su prošli obuku, kako bi se osigurala dugoročna učinkovitost obuke i osposobljavanja, (2) provođenje novih nadzornih aktivnosti i razmjena informacija o ilegalnoj trgovini i izvozu nafte iz Libije, te (3) jačanje mogućnosti za dijeljenje informacija o krojumčarenju ljudima s policijskim i pravosudnim tijelima zemalja-članica EU, FRONTEX-om i EUROPOL-om. Po donošenju novih ciljeva, u Bruxellesu i u Rimu, gdje je smješteno zapovjedništvo Operacije Sophia, započelo se s revizijom operativnog plana i implementacijom novih mehanizama za praćenje aktivnosti libijske Obalne straže i Mornarice nakon provedene obuke. U takvim okolnostima i Republika Hrvatska započinje svoj angažman u „EU NAVFOR Med – Operation Sophia“, obećan još prošle godine.