Ministarstvo unutarnjih poslova Sjeverne Makedonije ostalo je bez jednog od svoja dva helikoptera Mi-171 (MAP-7711) u nesreći koja se dogodila danas, 4. svibnja, oko 11:30 sati na aerodromu Petrovac kod Skopja. Prema službenom izvješću, najvjerojatnije je vjetar prevrnuo letjelicu koja je pri tome pretrpila teška oštećenja. Helikopter je, prema planu, trebao ići na redovni trenažni let. Od 5 članova posade i putnika lakše je ozlijeđen jedan, dok su 4 prošla bez ozljeda. „Letjelica je bila napunjena gorivom i prilikom polijetanja je pala i prevrnula se“, priopćili su iz makedonskog MUP-a, dodavši da će istragu o padu voditi u suradnji s Komisijom za civilnu i zračnu plovidbu. Za MUP Sjeverne Makedonije ovaj gubitak helikoptera prdstavlja veliki udarac po pitanju njihovih sposobnosti, jer sada na raspolaganju imaju samo jedan jedini Mi-171.

Helikopter koji se jutros prevrnuo jedan je od dva primjerka remontirana u Zavodu „Moma Stanojlović“ u Batajnici, koji je pri tom poslu bio podizvođač ruske tvrtke „Russian Helicopters“ – kao glavnog nositelja radova na remontu makedonskih helikoptera Mi-171. U slučaju remonta hrvatskih Mi-171, slučaj je bio upravo obratan – „Russian Helicopters“ bili su podizvođači nositelja radova velikogoričkog Zrakoplovno-tehničkog centra (ZTC).

Četiri srednja transportna helikoptera iz obitelji Mi-17 kupljena su za zrakoplovnu postrojbu „Jastrebovi“ početkom 2009. godine. Dva su bila u varijanti Mi-171, a dva Mi-17V-5. Maskirna boja helikoptera i nosači naoružanja bili su jasni pokazatelji na snažnu paravojnu namjenu čitave te postrojbe i njenih zrakoplovnih efektiva.

Helikopterska jedinica MUP-a Sjeverne Makedonije 2019. obilježila je 50 godina postojanja

Izraelska tvrtka Elbit Systems modernizirala je avioniku Mi-171, koji su tom prilikom prilagođeni za korištenje uređaja za letenje noću, zatim je ugrađen i sustav za izviđanje u infracrvenom spektru, satelitska navigacija te zaslon za prikaz podataka, kao i niz drugih elemenata koji su omogućili izvršavanje zadaća noću i u složenim meteo-uvjetima. Ovaj paket modernizacije nosi oznaku „Balkan“ i čuva se kao povjerljiva informacija. Modus operandi „Jastrebova“ je tajnost njihovih djelovanja i tehnike koju imaju još od 2009. godine. Do nedavno se od javnosti tajilo da imaju i dronove Hermes-450 izraelske proizvodnje. Do sada još uvijek nije objavljeno ni da su ti dronovi naoružani laserski vođenim raketama.

Od dva helikoptera Mi-17V-5 kojima su raspolagali „Jastrebovi“, jedan je uništen u nesreći koja se dogodila 10. srpnja 2014. godine, u kojoj su stradala četiri člana posade – sve vodeći ljudi postrojbe. Drugi primjerak je prizemljen zbog isteka međuremontnog ciklusa i čeka radove.

Oba makedonska Mi-171E nakon isteka prvog međuremontnog ciklusa poslana su krajem 2017. godine na remont u Batajnicu. Ponovno su poletjeli u listopadu 2018. godine, i nakon probnih letova vratili su se u matičnu bazu na aerodromu Petrovac.

Ministrica obrane Šekerinska rado bi integrirala helikopterske kapacitete

Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije nadalo se da će se MUP odreći velikih i za održavanje zahtjevnih letjelica, kako bi preuzelo te njihove Mi-171/17V-5. U Strateškom pregledu obrane iz 2018. godine navedeno je kako se razmišlja o potencijalnoj integraciji upravljanja transportnim helikopterima u državi, kojima raspolaže i resor obrane i resor unutarnjih poslova.

U sastavu Armije Sjeverne Makedonije sada je 6 helikoptera Mi-17: po dva Mi-17 i Mi-8MT, remontirani 2017. i 2018., te još dva prizemljena Mi-8MT, koja čekaju ugovaranje remonta tijekom ove godine. Prema Dugoročnom planu razvoja sustava obrane Sjeverne Makedonije iz 2019. godine za sada će se Mi-17 zadržati u naoružanju, ali će se u periodu 2024.-2028. pristupiti nabavi nove namjenske platforme zapadne proizvodnje. Za provedbu tog plana predviđeno je okvirno 216 milijuna eura.

*ovaj tekst autora Aleksandra Radića objavljen je danas, 4. svibnja, na portalu Balkanska bezbedonosna mreža (https://www.balkansec.net/). Na portalu Obris.org objavljen je uz određene manje dopune, dok se njegov original može pronaći na adresi: https://www.balkansec.net/post/udes-makedonskog-mi-17

U subotu, 7. prosinca, na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“/Batajnica kod Beograda Vojska Srbije prezentirala je državnom i vojnom vrhu, kao i medijima, ove godine nabavljene helikoptere Mi-35, H-145M i Mi-17. Glavni razlog za to je pristizanje dugo najavljivanih i dugo očekivanih helikoptera Mi-35, tzv. „Vučićevih đavoljih kočija“, koji su u ponedjeljak, 2. prosinca, iz ruske tvornice u Rostovu na Donu preko Bugarske stigli u Srbiju.

„Zahvalan sam našim ruskim prijateljima što nam i danas pomažu da sklopimo te helikoptere. Vidjeli ste nove Mi-17 naoružane, vidjeli ste i oružje i opremu, rakete, topove 23 mm, vođene i nevođene rakete kojima naoružavamo te naše helikoptere. Mogli ste vidjete da naši Mi-17 nose, prvi put, vjedra vode kako bismo mogli intervenirati u slučaju požara. Oni imaju svoju transportnu ulogu, da prevoze padobrance, specijalce za desantne diverzantske zadaće. Istovremeno su multifunkcionalni, što znači da mogu sudjelovati u vrlo značajnim borbenim djelovanjima“,

izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić po obilasku nove opreme.

No nakon obilaska Vučić je odgovarao na novinarska pitanja, gdje je najavio još neke bitne stvari, baš kao i pomoćnik ministra obrane Miloradović gostujući 8. prosinca ove godine u emisiji „Novo jutro“ na televiziji Pink. Sve se to nadovezalo na američke prijetnje sankcijama u slučaju nastavka nabavke ruskih kapitalnih oružnih sustava – sadržane u izjavi Matthewa Palmera, američkog predstavnika za Zapadni Balkan. Palmer je, naime, 1. studenog 2019. za makedonsku televiziju Alsat M izjavio:

„Postoji doza zabrinutosti zbog raspoređivanja ruske vojne opreme na teritoriji Srbije, ali i zbog mogućnosti da Srbija traži specifične ruske sustave. To bi vodilo riziku da joj se uvedu specifične sankcije zbog kupovine ruske vojne opreme. Nadamo se da su naši srpski partneri svjesni toga“.

O tome, kao i o vojnom opremanju srbijanske strane, jučer je pisao i ugledni zrakoplovni portal Tango Six, čiji tekst u cijelosti prenosimo u nastavku.

—————————————————-

Srbija neće nabavljati raketni sustav S-300/400. Na najavljeni zaokret u formi prestanka kupovine naoružanja djelomično su utjecale Sjedinjene Američke Države i dominantno potreba za trošenjem novca na novi nacionalni investicijski plan, čulo se tijekom vikenda, između ostalog, od strane srpskog državno-vojnog vrha.

Tijekom predstavljanja novih helikoptera na vojnom aerodromu „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ i u drugim medijskim pojavljivanjima tijekom vikenda, odgovarajući na novinarska pitanja predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potvrdio je kako Srbija neće nabavljati proturaketni sustav S-300/400 (koji je u listopadu viđen na istom aerodromu). Iako je Vučić eksplicitno već bio izjavio na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu u veljači ove godine da Srbiji „ne bi bilo dozvoljeno“ da kupi ovakav sustav, ovoga puta je u dva dana dva puta ponovio kako Srbija neće kupovati ovo oružje jer „se prelazi na mobilniju i bržu vojsku, i da se neće više kupovati glomazniji sustavi“. On je također istaknuo da Srbija „usporava“ s kupovinom naoružanja, da će kupovina biti – ali ne „u ovakvom zamahu kao ovih nekoliko godina“. Predsjednik je pojasnio i kako je potreba trošenja novca na novi Nacionalni investicijski plan također jedan od razloga prekidanja „zamaha kupovine“ (koji za cjelokupnu vojsku iznosi oko 830 milijuna eura od 2016. godine).

Povoljni aranžmani s Rusijom

Gostujući na televiziji Pink, v. d. pomoćnika ministra obrane za materijalne resurse dr. Nenad Miloradović indirektno je potvrdio pisanje Sputnjika od prošlog tjedna, kako je Srbija i u ovoj tranši nabavke helikoptera dobila povoljne uvjete kupovine te ubrzanu isporuku.

On je konkretnije rekao da su najnoviji primjerci ruskih helikoptera (misleći najvjerojatnije u ovoj izjavi samo na Mi-35M) nabavljeni „izuzetno povoljno“, da je Srbija dobila „dramatične, rekordne, popuste“, te kako su postojale „molbe srpskog državnog vrha da se isporuke ubrzaju, i da se to i dogodilo“.

Predsjednik Republike Srbije je na batajničkom aerodromu tijekom odgovaranja na novinarska pitanja naveo kako ne može reći koliko su pojedinačno plaćeni helikopteri Mi-17 i Mi-35M (iz posljednje tranše, ne uključujući prva dva Mi-17), ali da je to negdje „između 10 i 20 milijuna“, i da je Srbija od ruske strane „kao i u slučaju H145M, koji su oko 11, 12, 13 milijuna eura po komadu“ dobila „značajne, značajne popuste“.

Dodatni detalji

Nenad Miloradović izjavio je tijekom vikenda i da su u posljednjoj tranši nabavke helikoptera H145M, Mi-17 i Mi-35M također osigurani i „logistički paketi, zemaljska, kontrolna i ispitna oprema, i odgovarajući kompleti naoružanja uz obuku“.

On je istaknuo kako je srpska strana trenutno u razgovoru s Rusijom da se „neki od naših sustava naoružanja implementiraju na ruske helikoptere, prije svega na one koji su sada u naoružanju Vojske Srbije“. Miloradović je potvrdio da se i na Airbusove helikoptere planira implementacija domaćeg (srpskog) vođenog naoružanja, i da će u tom slučaju „H145M prvi put u povijesti Vojske Srbije omogućiti gađanje s laserski vođenim raketama“, o čemu je ekskluzivno i u više detalja već pisao portal Tango Six.

Miloradović je također izjavio i kako je namjera Ministarstva obrane RS nastavljanje s „upotrebom i modernizacijom“ helikoptera Gazela. On je javno iznio podatak i da svi helikopteri koje RV i PVO Srbije trenutno poseduje u jednom letu mogu prevesti 370 vojnika, a da 15 helikoptera prezentiranih u subotu mogu prevesti 240 vojnika.

*Tekst autora Petra Vojinovića objavljen je 9. prosinca 2019. na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six, a u originalnom izdanju može se naći na adresi: https://tangosix.rs/2019/09/12/vucic-necemo-kupiti-s-300-400-usporavamo-sa-kupovinom-novog-naoruzanja-od-rusije-rekordni-popusti-za-helikoptere/

**Photo: MORS

Tijekom proteklih nekoliko dana Armija Republike Makedonije znatno je povećala svoje kapacitete, sposobnosti i spremnost nakon što je zrakoplovnim snagama stigao par desantno-jurišnih helikoptera Mi-24V “Hind-E”’ (evidencijski brojevi 209 i 210), kao i par transportno-borbenih helikoptera Mi-8MT (evidencijski brojevi 307 i 308) nakon što su prošli generalni remont i produženje životnog vijeka u remontnom zavodu Aviakon iz Konotopa, Ukrajina.

Nakon što su vraćeni u Makedoniju kamionima krajem srpnja, helikoptere Mi-24 potom su na aerodromu Petrovac kod Skopja sklopili ukrajinski stručnjaci, i nakon uspješno izvršenih probnih i prijemnih letova, nedavno su se pridružili Borbenoj helikopterskoj eskadrili. Ova eskadrila nije imala operativne Mi-24 još od srpnja 2015. godine, kada je posljednji od 6 primjeraka prizemljen zbog isteka međuremontnog roka. Za razliku od Mi-24, helikoptere Mi-8MT u Makedoniju su iz Ukrajine preletjeli makedonski piloti. Oni su na Petrovac sleteli 3. rujna te odmah pojačali Transportnu helikoptersku eskadrilu koja predstavlja oslonac zrakoplovnih snaga i koja koristi 2 transportna Mi-17 (evidencijski brojevi 302 i 303), remontirana 2016/2017. godine, kao i 4 transportno-borbena Mi-8MT (evidencijski brojevi 305 do 308).

Ministrica obrane Makedonije na prezentaciji remontiranih helikoptera (Photo: MoD RM)

Svježe remontirani Mi-24V su najvjerojatnije posljednji helikopteri Mi-24 koje Makedonija obnavlja, budući je – izgleda – napušten prvobitan plan za remont još 4 Mi-24V (evidencijskih brojeva 201, 202, 205 i 207). Promjena plana remonta Mi-24 oslikava nedavno usvojeni Strateški pregled obrane – ključan dokument u razvoju nacionalne obrane i vojske, u kojem jasno stoji da će “nedavno remontirani jurišni helikopteri Mi-24 ostati u inventaru vojske sve do isteka njihovog životnog vijeka, ali u njih do povlačenja iz upotrebe neće biti uložena dodatna sredstva, osim onih koja su potrebna za njihovo osnovno održavanje”’. Na to da će preostali makedonski Mi-24 doživjeti nesretnu sudbinu ukazala je 18. kolovoza makedonska ministrica obrane Radmila Šekerinska, izjavivši tada da će “do kraja sljedećeg mjeseca biti završen remont svih helikoptera“.

S odobrenim svježim međuremontnim rokom, dva makedonska Mi-24V trebala bi ostati operativna najkasnije do sredine 2025. godine. Ukoliko se u međuvremenu ne nabavi njihova zamjena, što je malo vjerojatno, potpuno je logično očekivati da se vojno zrakoplovstvo dodatno smanji i konsolidira svoje kapacitete raspuštanjem Borbene helikopterske eskadrile ili njenim spajanjem s Transportnom helikopterskom eskadrilom.

S još uvijek nejasnom budućnošću, postojanje obje helikopterske eskadrile je za sada garantirano konceptom “Budućnost Oružanih snaga 2028” (dio Strateškog pregleda obrane) koji, između ostalog, podrazumijeva da vojno zrakoplovstvo promijeni strukturu i službeno ime – sadašnja Zrakoplovna brigada postala bi “Zrakoplovni wing,” koji bi bio segment Oružanih snaga namijenjen za zrakoplovnu podršku, protuzračnu obranu i zračno motrenje, a koji bi se oslanjao samo na helikoptere Mi-8 i Mi-17 kao svoje jedine zrakoplove.

Hoće li piloti makedonskog MUP-a postati piloti ARM? (Photo: MUP RM)

Zanimljivo je da novi Strateški pregled obrane otkriva kako se razmatra integracija helikopterske flote Ministarstva unutarnjih poslova u vojno zrakoplovstvo. Riječ je o dva transportno-borbena helikoptera Mi-171 (registracije MAP-7710 i 7711), kao i o jednom transportnom Mi-17V-5 (registracije MAP-7714). U sklopu generalnog remonta, obnavljanje ova tri helikoptera započeto je u studenom 2017. godine, kada su u srpski vojni Zrakoplovni zavod “Moma Stanojlović” iz Batajnice poslana dva Mi-171.

Transfer svježe remontiranih policijskih Mi-17 u Armiju Republike Makedonije značajno bi povećalo mogućnosti vojnog zrakoplovstva po pitanju transporta, borbe protiv požara, pomoći tijekom elementarnih nepogoda te borbenih djelovanja, a ujedno bi se i odložilo investiranje u nabavu novih helikoptera. Ako bi policijski helikopteri zaista prešli u oružane snage, Ratno zrakoplovstvo Makedonije imalo bi 8 borbenih helikoptera koje je osuvremenila izraelska kompanija Elbit. Bila bi to dva Mi-24V, dva Mi-171 i 4 Mi-8MT.

Jedan od helikoptera iz sastava MUP-a RM (Photo: MUP RM)

Prebacivanje tri helikoptera vojnom zrakoplovstvu ostavilo bi makedonsku policiju sa samo tri slabo opremljena helikoptera – to su laki višenamjenski AB.206B-2 (MAP-7750), srednji višenamjenski AB.212 (MAP-7751) i srednji višenamjenski Bell 412EP (MAP-7752) opremljen dizalicom za spašavanje. Neki ili svi ovi helikopteri trebali bi, prema Strateškom planu 2018-2020. Ministarstva unutarnjih poslova, biti zamijenjeni s dva ili tri moderna dvomotorna helikoptera opremljena za zadatke provođenja zakona, kao i traganja te spašavanja. Pomlađivanje flote trebalo bi biti financirano proračunom Ministarstva za razdoblje 2018-2020., a plan je da se sklopi aranžman “staro za novo”, koji bi omogućio da se dio dogovorene cijene novih helikoptera plati tako što će se isporučitelju predati dvomotorni višenamjenski helikopter AB.212, proizveden 1978. godine, koji je u izvrsnom stanju i ima vrlo mali nalet.

*tekst autora Igora Božinovskog objavljen je 6. rujna 2018. na specijaliziranom zrakoplovnom portalu Tango Six, a u originalnom obliku može se naći na adresi https://tangosix.rs/2018/06/09/makedoniji-sa-remonta-stigla-po-dva-helikoptera-mi-24v-mi-8mt-moguce-pojacanje-vojnih-vazduhoplovnih-snaga-policijskim-mi-17/

Proračun Republike Srbije za sljedeću godinu predviđa značajno povećanje izdvajanja za Vojsku Srbije (VS), koja bi u 2018. trebala dobiti 23,57 posto više novca nego u ovoj godini.  Ukupna sredstva namijenjena Ministarstvu obrane i VS iznose 70.484.263.000 dinara ili gotovo 591,3 milijuna eura, što je za oko 112,8 milijuna eura više nego što je bio predloženi proračun za 2017. godinu. Kao što je to već uobičajno, veliki dio novca ide za plaće koje će od 1. siječnja biti 10 posto veće, tu je zatim i veliki broj izdvajanja za socijalne doprinose, socijalna davanja i zaštitu, naknade u naturi, naknade troškova za zaposlene, nagrade zaposlenima. Na sve napomenuto, uključujući i veće plaće, trebalo bi biti izdvojeno oko 312,3 milijuna eura. U tekstu koji se odnosi na Ministarstvo obrane i Vojsku Srbije nema mnogo detalja kada je u pitanju RV i PVO, ali ipak ima nekih zanimljivih stavki kada je riječ o ovoj grani srpskih oružanih snaga.

Za modernizaciju i remont sredstava naoružanja i vojne opreme (NVO) predviđeno je nešto više od 20,6 milijuna eura, od čega je 15,7 milijuna za mašine i opremu, a ostatak ide na specijalizirane usluge. Sa 637 tisuća eura financirat će se izgradnja hangara na aerodromu Niš, međutim po onome što se može pročitati u prijedlogu proračuna, 2018. će biti završeno 20 posto radova, u 2019. još 30 posto, da bi tek u 2020. hangar bio gotov. Drugi konkretan podatak koji se odnosi na RV i PVO je, osim hangara u Nišu, osiguravanje sredstava za modernizaciju školskih i borbenih aviona. U tu svrhu trebalo bi se potrošiti oko 4,5 milijuna eura – od toga na materijal gotovo 3,5 milijuna, a na, kako stoji u navedenim stavkama, tekuće popravke i održavanje, preostalih milijun eura. I u ovom proračunu postoji proračunski fond za naoružanje i vojnu opremu, koji sada iznosi 16,9 milijuna eura, od čega je čak 13,6 milijuna neraspoređeni višak prihoda iz ranijih godina. Cilj ovog fonda je poboljšanje stanja na području naoružanja i vojne opreme, te održavanja sredstava. Svi navedeni iznosi koji se odnose na nabavu novog naoružanja i vojne opreme, zatim sredstva za njihovu modernizaciju i remont, izgradnju infrastrukture, u odnosu na ostale troškove ponovo su zaista skromni.

Hangar u Nišu će biti identičan novom hangaru na Batajnici dovršenom prošle godine

Međutim, postoji i jedna nedoumica u dijelu koji se odnosi na funkcioniranje Ministarstva obrane RS i Vojske Srbije. Od ukupno 212,3 milijuna eura, koliko je izdvojeno za ovu namjenu, postoji stavka “Mašine i oprema”, i pored nje vrlo veliki iznos od čak 73,6 milijuna eura. Moguće je da će dio tih sredstava biti iskorišten za plaćanje rate za radove na lovačkim avionima i nabavu helikoptera. S druge strane, vjerojatno će se taj novac trošiti i na ulaganje u kapacitete za održavanje i remonte NVO. U istom dijelu proračuna postoje i posebne stavke za tekuće popravke i održavanje s 20,7 milijuna eura, kao i materijal sa 40,7 milijuna eura. Financiranje onoga što je tijekom prošle i ove godine ugovoreno te najavljeno, a to su prije svega sredstva namijenjena za RV i PVO, trebalo bi biti osigurano iz drugih izvora, odnosno iz suficita proračuna koji je nastao u 2016. i 2017. godini, a smatra se da će se taj trend nastaviti. Nije nemoguće da je dio tog novca prikazan u ovogodišnjem vojnom proračunu upravo u dijelu koji se odnosi na mašine i opremu u okviru izdataka za funkcioniranje Ministarstva obrane i VS.

Do kraja 2020. za sve moguće radove i nabave vezane za 10 lovačkih aviona MiG-29 najavljeno je da će se potrošiti oko 185 milijuna eura, i da će se to plaćati u ratama. Za sada sigurno znamo da je plaćen transport 6 doniranih aviona i da je sklopljen ugovor za rezervne dijelove, predizvoznu pripremu aviona i njihovo dovođenje na standard 4 starija primjerka, kao i remont jednog od MiG-29 koji je stigao iz Rusije. Uz to treba nabaviti još i zemaljsku opremu za njihovo opsluživanje, a sljedeće godine treba poslati bar tri postojeća aviona na remont, koju godinu kasnije i četvrti. Potom je najavljeno da će se izvršiti produženje vijeka, kao i vjerojatno najskuplji dio čitavog posla – a to je modernizacija koja bi borbene mogućnosti tih aviona podigla na višu razinu i učinila ih potpuno višenamjenskima. Vrlo skupa će biti i planirana nabava suvremenog vođenog naoružanja zrak-zrak i zrak-zemlja. Uz sve ovo, u tijeku su procedure i za izgradnju hangara za dežurni par lovaca u sustavu PVO, kao i dežurnog helikoptera za traganje i spašavanje.

Početkom 2019. godine Vojska Srbije će primiti na upotrebu prvi od 6 naručenih višenamjenskih helikoptera H145M, naručenih krajem prosinca prošle godine. Cijena ovih helikoptera, od kojih će 4 biti naoružana, nije objavljena, a temeljem objavljenih ugovora za druge države njihova vrijednost s obukom, logistikom i naoružanjem kreće se u rasponu od 65 do 90 milijuna eura. Službeno je krajem 2016. priopćeno kako je dio novca već uplaćen, pa se lako može zaključiti da će i u ovom slučaju plaćanje biti u ratama. Kada je o helikopterima riječ, nedavno je objavljeno i da se s ruskim Rosoboronexportom pregovara o 6 transportno-borbenih helikoptera, a na temelju ranije spomenutih planova i najava – najvjerojatnije se radi o srednjim transportnim helikopterima Mi-17. Dva takva helikoptera, u verziji Mi-17V-5, nabavljena su 2016. za 25 milijuna eura. Stoga bi 6 ovakvih helikoptera mogla koštati oko 75 milijuna eura.

Od najviših državnih dužnosnika posljednjih se mjeseci direktno ili indirektno moglo saznati da se s Bjelorusijom pregovara o nabavi dodatnih aviona MiG-29, spominjalo se 6 do 8 aviona, potom se govorilo o nabavama raketnih sustava, konkretno dva divizijuna sustava Buk, dok su pojedini mediji u skorije vrijeme spominjali i 4 bitnice sustava S-300. U svim ovim slučajevima spominjalo se da bi obveza Srbije bila platiti samo remont i modernizaciju poklonjene tehnike. Isti su mediji prenijeli i da bi ugovor za bjelorusku donaciju MiG-29 i S-300 mogao biti potpisan u ožujku sljedeće godine.

*tekst autora Živojina Bankovića objavljen je 06. prosinca ove godine na portalu Tango Six, a u originalnom izdanju može ga se naći na adresi: https://tangosix.rs/2017/06/12/vojni-budzet-za-2018-povecan-za-skoro-cetvrtinu-veliki-izdaci-za-masine-opremu-nabavke-modernizacije-popravke-remonte/

Prvog dana listopada na vojnom aerodromu Batajnica kod Beograda, sjedištu 204. zrakoplovne brigade Vojske Srbije, održan je otvoreni dan s letnim i statičkim prikazom arsenala Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane VS-a. Osim domaćina iz već spomenute 204. brigade, na Batajnici su svoje mogućnosti pokazali i gosti iz 98. zrakoplovne brigade redovito stacionirane u Kraljevu, kao i 250. raketne brigade, 126. brigade VOJIN, te 63. padobranske bojne iz sastava Specijalne brigade, uz još i pripadnike Centra za letna ispitivanja Vojske Srbije.

Laki helikopter “Gazela” u preletu nad publikom

„Otvoreni dan 204. zrakoplovne brigade“, kako se ova manifestacija službeno zove, otvorili su padobranci 63. bojne Specijalne brigade Vojske Srbije, skokom iz helikoptera Mi-8 s visine od oko 1.200 metara. U nastavku letnog programa sudjelovali su zrakoplovi MiG-29, Super Galeb G-4, Utva-75, kao i helikopteri Gazela i Mi-8/17.

Super Galeb G-4 u formacijskome letu

Piloti iz 252. školsko-obučne zrakoplovne eskadrile „Kurjaci s Ušća“ prikazali su letenje u formaciji 3 školsko-borbena aviona G-4 „Super Galeb“, kao i simulaciju napada po ciljevima na zemlji. Kako piše ugledni srpski zrakoplovni portal TangoSix, bilo je to prvi puta na nekom otvorenom danu ili uopće na domaćem aeromitingu da se vidi bliska manevarska borba zrakoplovima G-4. U sklopu tog prikaza, helikopterske posade iz mješovite helikopterske eskadrile „Pegazi“, zajedno s pripadnicima Specijalne brigade, demonstrirali su akciju spašavanja oborenog pilota (koji je prethodno „iskočio“ iz školskog zrakoplova). Specijalci su „spašenog“ pilota evakuirali u helikopter Mi-17V-5, dok je iznad kružio helikopter „Gazela“ kao snajperska podrška akciji izvlačenja.

Zračna evakuacija pilota uz oružanu pratnju

Novi Mi-17V-5 pred publikom

Upravo je helikopter Mi-17V-5 (Mi-8MTV-5 po internim ruskim oznakama) izazvao posebno zanimanje posjetitelja na Batajnici, budući je riječ o helikopterima koji su nedavno kupljeni u Rusiji (tvornica Kazan Helicopters), te se nalaze u naoružanju RV i PVO VS-a tek par mjeseci. Prema portalu Tango Six, ova dva nova helikoptera nose vojnu oznaku HT-49, imaju brojeve 12491 i 492, te se zovu „Anja“ i „Irina“. Nakon letnog programa, helikopter Mi-17V-5 preletio je vrlo nisko iznad publike i zauzeo svoje mjesto u statičkom dijelu programa.

SOKO J-22 Orao

Super Galeb G-4 kao tegljač meta N-62T u shemi bojanja iz 2014. godine

Na tlu su, pak, sve jedinice iz sastava 204. brigade izložile tehniku i naoružanje kojima raspolažu. Tako su se mogli vidjeti zrakoplovi MiG-29B, MiG-21bis, J-22 Orao, već spomenuti školsko-borbeni avion G-4 i laki višenamjenski helikopter „Gazela“, također školski Utva-75 i Lasta V-54, zrakoplov „Seneka“ za aero-foto snimanje, transportni An-26, te do sada među srpskom publikom neviđeni Mi-17V-5. Inače, baš je aerodrom Batajnica u svibnju ove godine bio domaćin proslave obljetnice zrakoplova Utva-75, koji upravo obilježava 40 godina od svog prvog leta.

Slavljenička Utva-75

MiG-21 u službi Vojske Srbije – dugi niz, slaba letna spremnost

Uz neke od ovih zrakoplova jučer je izložen i dio njihovog naoružanja. Tako je, prema portalu Tango Six, ispred MiG-29 stajao jednocjevni top 9-A-4071K (Grijazev Šipunov GŠ-30/1 kalibra 30mm) sa školskim granatama, lanseri nevođenih raketa B-8M1, nosači APU-470 za rakete zrak-zrak R-27R, te APU-68-85E za nevođenu raketu zrak-zemlja S-24B. Novinari tog portala također su primijetili zanimljivu kombinaciju naoružanja na jednom MiG-21 – lansere L-128-4 za 4 nevođene rakete „Munja“ kalibra 128mm, te 20-cjevne saćaste lansere B-8M1 za nevođene rakete S-8 kalibra 80mm. Upravo za ove posljednje Tango Six piše kako nikada nisu korišteni u operativnoj upotrebi RV i PVO VS. Van oka javnosti ostali su nedaleko izložbenog dijela priredbe parkirani zrakoplovi MiG-21, njih ukupno 11, od kojih navodno većina više nije u letnome stanju.

Mig-21 naoružan lanserom B-8M1 (20 * 80 mm), i L-128-4 (4 * 128 mm)

Od neletačke tehnike, 250. raketna brigada pohvalila se raketnim sustavom S-125M „Neva“, 126. brigada – sustavom MC VOJ, a 177. topničko-raketni divizijun protuzračnim topom L70 Bofors.

Već dugo u službi – S-125M “Neva”

Zanimanja posjetitelja nije manjkalo – pretpostavlja se da je otvoreni dan na Batajnici posjetilo oko 5-6 tisuća ljudi, pa organizatori, navodno, razmišljaju da li bi tijekom godine organizirali i još koji takav otvoreni dan 204. zrakoplovne brigade. Hrvatski pandan otvorenom danu na Batajnici zasigurno je otvoreni dan 93. zrakoplovne baze u Zemuniku.

Povodom Dana obrane grada Zadra, otvoreni dan u vojarni „Zemunik“ održat će se sljedeće subote, 08. listopada, od 9 do 14 sati, a kao posebna atrakcija izdvajaju se novi izvidničko-borbeni helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, stacionirani upravo u 93. zrakoplovnoj bazi HRZ i PZO.

*Foto: Petar Mežnarek

Punih 15 mjeseci nakon što je u Beogradu pao vojni helikopter Mi-17, a 7 ljudi poginulo, civilna tijela okončala su istragu. Više javno tužiteljstvo u Beogradu danas je objavilo da neće pokrenuti kazneni postupak protiv osoba koje su sudjelovale u pripremanju i izvršavanju ove zadaće, jer „nije utvrđeno da su s predumišljajem ili iz nehata poduzeli radnje koje bi predstavljale elemente bilo kojeg kaznenog dijela.“ Ova je odluka bazirana i potkrijepljena isključivo na prikupljenim dokazima tijekom predistražnog postupka, tijekom kojeg su sveobuhvatno razmotreni događaji i činjenično stanje, uzete su izjave više desetaka svjedoka, obavljena su kompleksna vještačenja, te su pregledani nalazi i mišljenja Komisije za osnovno istraživanje nesreće, kao i Komisije za istraživanje izvanrednog događaja.

Poginula posada helikoptera i medicinsko osoblje

Ovom napomenom Više javno tužiteljstvo očito namjerava suzbiti daljnja pozivanja na prve nalaze predistražnog postupka. Prema njima, došlo je do propusta u zapovjednom lancu, prilikom planiranja i pripreme zadaće, no taj propust, prema predistražnom postupku, nema elemente kazneno pravne, već eventualno disciplinske odgovornosti. Nalazi dviju vojnih komisija, jedne koju je osnovao načelnik Generalštaba general pukovnik Ljubiša Diković i druge koju je formirao zapovjednik RV i PVO general Ranko Živak, odgovornost za nesreću pokušavali su prebaciti na vođu posade, poginulog pilota Omera Mehića. Obje komisije su zaključile da je (1) ljudski faktor osnovni uzrok nesreće, (2) posada doživjela prostornu dezorijentaciju kao posljedicu zamora, emotivne preopterećenosti i kompromitirane funkcije pažnje, (3) tijekom donošenja odluka svi sudionici bili su izloženi pritisku i očekivanjima hitnosti medicinskog zbrinjavanja djeteta, što se posebno odrazilo na izbor konačne destinacije slijetanja helikoptera, (4) odgovornost snosi vođa posade helikoptera HT-48, a dio odgovornosti drugi pilot i tehničar, te (5) odgovornost snosi i zapovjednik 204. Zrakoplovne brigade zbog propusta u planiranju i organizaciji leta. Dotični zapovjednik Predrag Bandić, kao i zapovjednik Zrakoplovstva Ranko Živak, kažnjeni su zabranom napredovanja u službi i činu od dvije, odnosno godinu dana.

Aleksandar Radić

Beogradski vojni analitičar Aleksandar Radić prokomentirao je za agenciju Beta da se „pažljivo odabrao datum priopćenja, čekajući da se malo zaboravi i da stignu dva nova helikoptera, što pokazuje da se više razmišljalo o refleksijama na javnost nego o činjenicama“. Radić je dodao kako je iz nalaza vojnih komisija manje-više jasno koji su elementi doveli do nesreće, dok se od tužiteljstva očekivalo da dodirne i politički te medijski aspekt cijele ove afere:

„Taj dio afere bio je van zone odgovornosti vojnih komisija. One su se bavile onim što se događalo u vojnom aparatu, a sada nećemo imati utvrđenu moralnu i političku odgovornost, a upravo je to najslabija točka vlasti“.

Radić žali zbog toga što se nikada neće saznati kako je moguće da se odluke o angažmanu oružanih snaga „donose privatno, na temelju osobnih procjena i želja da se ostvari pozitivan medijski efekt“.

Naime, odmah nakon pada helikoptera javno se u Srbiji počelo govoriti o tome da je, unatoč lošem vremenu i neopremljenosti letjelice za složene vremenske i noćne uvjete, s vrha insistirano da Mi-17 iz sastava Vojske Srbije sleti na aerodrom „Nikola Tesla“ u Surčinu, kako bi se tadašnji ministar zdravstva mogao slikati s bebom kojoj je bila neophodna hitna medicinska pomoć. Odabrani mediji već su tada, zajedno s ministrom, čekali na aerodromu kojeg je pokrivala gusta magla i šibao kišni vjetar. Umjesto slika uspješne vojno-medicinske akcije, na sletištu koje posadi zapravo uopće nije odgovaralo, dobili su slike netom palog helikoptera sa svih 7 poginulih osoba.

Rano jutros, oko 3 sata iza ponoći, na beogradski aerodrom „Nikola Tesla“ sletio je ruski zrakoplov An-124 zračne kompanije „Volga-Dnepr“, noseći u sebi 2 helikoptera Mi-17V-5 za Vojsku Srbije. Svečanoj primopredaji nazočio je državni vrh na čelu s mandatarom Aleksandrom Vučićem, te vojni vrh, uključujući i zapovjednika RV i PVO general-bojnika Ranka Živka. Potpuno novi helikopteri naručeni su prije više od godinu dana, dok je ugovor s ruskom državnom kompanijom „Rosoboroneksport“ potpisan u jesen prošle godine. Puna cijena ova dva helikoptera, uključujući i sve rezervne dijelove, iznosi 25 milijuna i 349 tisuća eura, od čega je, kako doznaje portal TangoSix, Ministarstvo obrane Republike Srbije dalo 10 milijuna eura, tvrtka za uvoz i izvoz naoružanja Jugoimport SDPR – 12 milijuna eura, a SMATSA (Kontrola leta Srbije i Crne Gore – „Serbia and Montenegro Air Traffic Services“) – 3,8 milijuna eura.

Ovo je prvi puta nakon 25 godina da je Srbija dobila potpuno nove zrakoplove za potrebe svojih oružanih snaga, pa zato ne čudi da je mandatar te budući premijer Vučić na svečanosti bio vrlo ekstatičan. Tako je najavio poboljšanje stanja lovačkog zrakoplovstva iz sastava RV i PVO, što bi se trebalo očitovati već i u proračunu za sljedeću godinu, u kojem se, tvrdi Vučić, „planiraju značajnija sredstva za lovačko zrakoplovstvo, a radi se uglavnom o zrakoplovima tipa MiG-29 M2“.

„Što se tiče borbenog zrakoplovstva, tu je nešto bolja situacija, kada je riječ o borbenim helikopterima „Orlu“, „Galebu“, gdje imamo problema s rezervnim dijelovima i ubojnim sredstvima, ali tu situaciju nastojimo popraviti. Što se tiče protuzračne obrane i radarskih sustava, morat ćemo nabaviti trodimenzionalne radare VOJIN, i unaprijediti i usavršiti našu protuzračnu obranu raketama srednjeg dometa i vjerujem da ćemo za to imati snage naredne 3 godine“,

najavio je Vučić, dodavši da resursi lovačkog zrakoplovstva Vojske Srbije ističu 2018. i 2019. godine, zbog čega će se morati krenuti u remont i produljenje njihovog roka trajanja.

Što se tiče noćas pridošlih transportnih letjelica, koje će ubuduće služiti i za vojne i za civilne potrebe, rotori na njima bit će postavljeni tijekom narednih nekoliko dana, dok će se u petak, 01. srpnja, i u ponedjeljak, 04. srpnja, obaviti i probni letovi, nakon čega će dva Mi-17V-5 ući u redovno naoružanje Vojske Srbije. Određeni broj pripadnika RV-a iz letačkog i tehničkog sastava prošao je u tvornici holdinga „Russian helicopters“ u Kazanu („Казанский вертолетный завод“, odakle su stigli i helikopteri) dvomjesečnu obuku za upotrebu i eksploataciju novih letjelica. Za sada su obučene 4 posade, no očekuje se i daljnja obuka.

Odgovarajući na novinarska pitanja, zapovjednik RV i PVO-a general Ranko Živak istaknuo je da su, kada je riječ o pomoći civilnom stanovništvu, predviđeni transportni kapaciteti 8 transportnih helikoptera:

„Imamo 6 transportnih helikoptera Mi-8 i oni su na zalasku karijere, starosti 35 godina, a sada smo dobili 2 nova. Naš plan i procjena je da to bude od 6 do 8 helikoptera po dinamici koja bude moguća. Trenutno radimo remont 2 transportna zrakoplova u inozemstvu, koja će doprinijeti kako povećanju transportnih kapaciteta unutar zemlje, tako i za potrebe podrške naših snaga koje se nalaze u okviru mirovnih operacija. Govorim, prije svega, o avionu An-26 i njegovim mogućnostima upotrebe u regiji za potrebe podrške naših snaga“.

Na današnjoj svečanoj primopredaji bili su i predstavnici Ministarstva obrane Ruske Federacije, kojima se Aleksandar Vučić posebno zahvalio zbog skraćivanja roka isporuke. Naime, ruski rok isporuke bio je polovica kolovoza, no na opetovana požurivanja srpske strane, rok je skraćen za gotovo 2 mjeseca. S ova dva Mi-17V-5 Vojska Srbije dobiva i sposobnost noćnog letenja, što do sada nije bilo moguće, jer postojeći helikopterima nemaju potrebnu opremu. Prema pisanju portala TangoSix, novi helikopteri bit će u sastavu 890. mješovite helikopterske eskadrile „Pegazi“, 204. zrakoplovne brigade s Batajnice. Za oba zrakoplova nabavljena je samo jedna dizalica SLG-300, jedan reflektor FPP-7M, kao i jedan komplet za medicinsku evakuaciju s 12 nosila. U standardnu opremu ulazi i meteo radar 8A-813C. Zbog ograničenog proračuna, piše TangoSix.rs, niti jedan helikopter neće imati tzv. „stakleni“ kokpit, već će biti opremljeni analognim instrumentima. Snaga motora novih helikoptera je 2.200 KS, maksimalna brzina – 250 km na sat, a nosivost – 4 tone unutar letjelice i još 4 tone na tzv. „bravi vanjskih tereta“.

Noćas u Srbiju pristigli helikopteri prvi su helikopteri kupljeni u inozemstvu za potrebe tamošnje vojske nakon punih 29 godina, kada su od Sovjetskog Saveza za SFRJ nabavljeni protupodmornički helikopteri Ka-28, koji se više ne koriste. Posljednji novi transportni helikopteri Mi-8, čija se posljednja 2 primjerka i dalje koriste u Vojsci Srbije, kupljeni su prije 36 godina. U odnosu na njih, posljednja „Gazela“, koja je iz mostarske tvornice „Soko“ došla prije točno 25 godina, djeluje kao gotovo nova. Do danas, Vojska Srbije je operativno raspolagala sa samo jednim transportnim helikopterom Mi-17, nakon što se drugi srušio u ožujku 2015. godine.

——————————————

——————————————

Kako je jučer prenio hrvatski dnevni list „Slobodna Dalmacija“, Rusija je voljna Hrvatskoj ponuditi formiranje centra za remont i modifikacije helikoptera tipa Mi-171, koji lete u zemljama EU. To je u izjavi za ovu novinu potvrdio Aleksander Mihejev, generalni direktor tvrtke „Ruski helikopteri“. Hrvatska će uskoro imati potrebu za remontom svoje flote transportno-jurišnih helikoptera Mi-171Sh, a Rusi računaju na ovaj posao, budući da jedino njihovi zavodi mogu obavljati radove na novijim verzijama helikoptera Mi-17.

„I ostali korisnici helikoptera Mi-171 u EU morat će također u skorijoj budućnosti poslati svoje letjelice na prvi remont, koji se sada mora obaviti u Rusiji i koja jedina u ovom dijelu svijeta ima uvjete za remont, kao i dokumentaciju za ovu i druge slične varijante obitelji Mi-8/17. Želja ruske strane je da u nekoj od zemalja EU otvori zrakoplovno-tehnički centar, koji bi se, osim remonta, bavio modifikacijama, modernizacijama i opskrbom rezervnim dijelovima“,

dodaje Mihejev.

Osim spomenutih radova na Mi-171, ovaj centar bi mogao imati certifikat i za ostale varijante helikoptera Mi-8/17, a navodno bi Rusi u izgradnju i opremanje centra uložili oko 20 milijuna eura. Za tako nešto zainteresirani su i remontni zavodi u Češkoj, Slovačkoj i Litvi. U svijetu se trenutno u upotrebi nalazi oko 2.500 vojnih helikoptera Mi-8/17, kao i još nekoliko stotina civilnih. To je veliko tržište koje može donijeti mnogo novca, a jedna od strateških odrednica daljnjeg razvoja Zrakoplovno-tehničkog zavoda (ZTC) iz Velike Gorice je osvajanje generalnog remonta ovog tipa helikoptera. Da bi hrvatski ZTC, koji ima veliko iskustvo u održavanju Mi-8/17, postao jedan od ozbiljnih centara za remont ovog tipa helikoptera – potrebno je dopuniti i usvojiti sposobnost remonta i modifikacija, što bi uz dobivanje određene opreme, alata i dokumentacije omogućilo dobivanje certifikata od proizvođača. Mihejev dalje navodi da bi neki remontni centar bio legalan – on mora imati odobrenje i kontinuiranu podršku kako „Testnog konstrukcijskog biroa Milj“ („Опытное конструкторское бюро Миль“, gdje je Milj skraćenica za „Московский вертолётный завод им. М.Л. Миля“), tako i samog proizvođača.

Slobodna Dalmacija dalje piše kako je Hrvatska u proteklih nekoliko godina, zbog političke situacije u odnosima Zapada i Rusije, odbijala neku veću vojno-tehničku suradnju s Rusijom, kao i da zemlje EU ipak ne mogu bez te suradnje. Spominju se i slični zrakoplovni zavodi u drugim zemljama EU koji nisu prekinuli odnose, aktivno surađuju s Rusima, a ujedno nastoje i dobiti nove poslove te proširiti suradnju, koja bi mogla podrazumijevati i otvaranje remontnog centra koji se nudi i Hrvatskoj.

Ima li ruska ponuda Hrvatskoj smisla i je li realna?

Ukoliko bi bilo političke volje, nema sumnje da bi ZTC mogao postati remontni centar. Zavod ima solidnu infrastrukturu, ima dobar kadar i bogato iskustvo u održavanju Mi-8/17, koji lete iznad Hrvatske već 25 godina. Međutim, konkurencija u Europi je ozbiljna, prvenstveno remontni zavod i kapaciteti u Češkoj, gdje Rusi drže trenažni centar za helikoptere Mi-8/17. Češki je zavod osposobljen i za obavljanje pojedinih modifikacija i modernizacija.

Black Hawk iz sastava U.S. Air Forcea na zagrebačkom Plesu

Kada se radi o floti helikoptera Mi-8/17 u zemljama EU, dugoročno ostajanje ovog tipa zrakoplova u sastavu ratnih zrakoplovstava NATO zemalja-korisnika pod velikim je znakom pitanja. To je prije svega zbog sve lošijih političkih, ekonomskih i vojnih odnosa s Rusijom, kao i opredjeljenja država korisnica Mi-8/17 da ih zamijene novijim helikopterima koji nisu ruske proizvodnje. Primjer za to su Slovačka, koja će nabaviti američke helikoptere UH-60 „Black Hawk“, te Poljska koja je najprije izabrala francuski H225M, ali je zatim nova vlada problematizirala taj izbor, zbog čega se spominje da bi se u ponovljenom natječaju mogao također izabrati helikopter „Black Hawk“ koji se sklapa u Poljskoj. Bugarska je nabavila francuske transportere AS-532AL „Cougar“, Litva spasilačke AS-365N3+ „Dauphin“, Češka također planira zapadne helikoptere, dok za Hrvatsku postoji informacija da bi nakon 2020. moglo biti nabavljeno 8 UH-60 kao zamjena za Mi-8/17. Što se Mađarske tiče, još uvijek se sa sigurnošću ne zna što će se dogoditi, iako je ona početkom tekuće godine izrazila interes za nabavom modernijih verzija ruskog helikoptera Mi-17.

Jedini korisnik modernije verzije helikoptera Mi-17 u Europi, tj. varijante Mi-171Sh (izvozna oznaka verzije Mi-8AMTŠ), koja se proizvodi u tvornici UUAP iz Ulan Udea je, osim Hrvatske, još samo Češka. Manji broj helikoptera nešto starije  varijante Mi-17-1V koristi Poljska. Hrvatska ima 10 Mi-171Sh, Češka – 16, a u zemljama EU i NATO nalazi se oko 125 vojnih helikoptera Mi-8/17, s tendencijom smanjenja broja ili povlačenja iz upotrebe zbog starosti i želje za nabavom novih helikoptera zapadne proizvodnje. Uskoro bi Češka i Hrvatska trebale remontirati svoje Mi-171Sh u Rusiji, budući su im resursi pri kraju. Za Hrvatsku je postojala informacija da bi svoje helikoptere možda mogla „odraditi“ u Ukrajini, koja, međutim, nema iskustva s novijim verzijama Mi-8. Natječaj za remont trebao bi biti raspisan tijekom narednih mjeseci.

Svakako bi Rusiji odgovaralo da jedna država-članica NATO i EU ima moderan i certificiran remontni centar za svoje helikoptere, ali to će ovisiti i o političkoj klimi koja vlada u odnosima Zapada i Rusije. Sadašnja situacija ograničava i onemogućava veću suradnju na bilo kojem polju, sankcije dijela zapadne međunarodne zajednice još su uvijek na snazi, iako postoje – za sada male naznake – da bi se to moglo promijeniti. Neke države, među kojima je Mađarska jedna od najglasnijih, zalažu se za ukidanje sankcija Rusiji i normalizaciju odnosa s tom svjetskom silom.

A Srbija?

Na kraju ostaje pitanje kako će se ova neslužbena ponuda, plasirana preko medija, odraziti na započetu priču sa Srbijom, koja želi sličan centar?

Početkom siječnja tadašnji ministar obrane Srbije Bratislav Gašić i prvi zamjenik direktora Federalne službe za vojnotehničku suradnju Ruske Federacije Andrej Arturovič Bojcov potpisali su protokol o formiranju regionalnog centra za održavanje helikoptera ruske proizvodnje u Srbiji. Tada je priopćeno da je riječ o prvom dokumentu kojim se „operacionalizira rad na ovom projektu“, iniciran tijekom posjete premijera i delegacije Vlade Republike Srbije predsjedniku i Vladi Ruske Federacije u listopadu 2015. godine. Još u studenom Tango Six je analizirao mogućnost formiranja ovakvog centra u Srbiji i tržišta na koja (ne)bi mogao računati.

* Tekst pod nazivom “Generalni direktor ‘Ruskih Helikoptera’ nudi Hrvatskoj osnivanje remontnog centra za helikoptere Mi-8/17”, autora Živojina Bankovića, objavljen je 22. veljače 2016. na portalu http://tangosix.rs, a u izvornom obliku može se pročitati na adresi: http://tangosix.rs/2016/22/02/hrvatska-moguci-kandidat-za-osnivanje-remontnog-centra-za-ruske-helikoptere-mi-817/

Pojedine države regije trenutno aktivno rade na planiranju, ali i realizaciji procesa nabave naoružanja kojim bi narednih godina modernizirale svoje oružane snage. U ovome svakako za sada prednjači Hrvatska, koja osim nabave oružja za kopnenu vojsku planira i nabavu helikoptera.

Crna Gora će također izdvojiti financijska sredstva za helikoptere, a na samome kraju 2015. slične je planove iznio i državni vrh BiH. Prije nekoliko dana pojavila se i iznenađujuća informacija da će Mađarska uskoro započeti pregovore o kupovini ruskih transportnih helikoptera.

Hrvatska

UH-60A Black Hawk na Plesu

Hrvatska bi ove godine mogla dobiti donaciju od 16 lakih izviđačko-borbenih helikoptera OH-58D „Kiowa Warrior“, čime će hrvatske Oružane snage poboljšati svoje mogućnosti u domeni izviđanja, korekturi topničke vatre i protuoklopnoj borbi iz zraka. Svojih 6 transportnih helikoptera Mi-8/17 Hrvatska je remontirala u domaćem remontnom zavodu uz pomoć partnera iz Ukrajine. Radi se o helikopterima nabavljenim u prvoj polovici ’90-ih godina, a Hrvatska ih trenutno ima 14. Osim toga, Hrvatska posjeduje i znatno novije helikoptere Mi-171Sh koji su kao novi primljeni u upotrebu prije 9 godina, a uskoro dolazi vrijeme i za njihov remont koji RH također namjerava obaviti u Ukrajini. U međuvremenu, planirana je njihova modernizacija komunikacijskom i navigacijskom opremom, kao i sustavom za samozaštitu od protuavionskih raketa.

Paralelno s pričom o američkoj donaciji helikoptera „Kiowa Warrior“, u hrvatskim su se medijima pojavljivale i informacije o tome da bi Hrvatska mogla dobiti i višenamjenske helikoptere UH-60 „Black Hawk“. To je još uvijek neizvjesno, ali će RH svakako jednom morati zamijeniti ruske Mi-8/17 helikopterima zapadne proizvodnje. Navodno je favorit baš UH-60, kojih bi se do 2020. godine nabavilo 8 do 10 komada, natavno, ako to financije budu dozvoljavale.

Crna Gora

Crna Gora danas ne posjeduje niti jedan vojni transportni helikopter, nego tek nekoliko operativnih lakih višenamjenskih helikoptera Gazela. Helikopteri Mi-8T, koji su naslijeđeni od SR Jugoslavije 2006. godine uglavnom su prodani, a na aerodromu Golubovci ostao je samo jedan primjerak koji nije bio operativan još od osamostaljenja Crne Gore.

Navodno je već isplanirano izdvajanje novčanih sredstava za nabavu 2 transportna helikoptera. U igri su američki UH-60, talijanski  AW149 i francuski H215M/225M „Super Puma/Cougar“. Iz političkih razloga ni Crna Gora, kao ni Hrvatska, sigurno neće nabavljati helikoptere ruske proizvodnje, ali za razliku od Hrvatskoj – u Crnoj Gori je navodni favorit francuski helikopter H215M. Ovaj tip helikoptera vrlo je raširen u svijetu, dok ga u susjedstvu koriste Bugarska, Albanija i Slovenija.

BiH

Krajem prosinca 2015. Vijeće ministara BiH donijelo je odluku o odobravanju višegodišnjeg projekta „Osiguranje i unaprjeđenje operativnih sposobnosti helikoptera OS BiH 2016.-2025.“, koji podrazumijeva, među ostalim, i izdvajanje oko 153 milijuna eura za nabavu helikoptera. Kao optimalno rješenje također se spominje francuski transporter iz obitelji Super Puma/Cougar, a bilo bi nabavljeno oko 12 helikoptera. BiH trenutno posjeduje samo 5 aktivnih helikoptera UH-1H, 2 Mi-8T, te po jedan Mi-17 i Mi-8MTV-1.

Osim za nabavu novih, sredstva bi se usmjerila i ka remontu i održavanju perspektivnih helikoptera koji su nalaze u inventaru OS BiH. Također je odobren i višegodišnji projekt „Školovanje časnika vojno-evidencijske specijalnosti zrakoplovstvo 2016.-2024.“, kojim je predviđeno školovanje 39 mladih pilota. Cilj je pomlađivanje letačkog kadra, budući su analize pokazale da je prosječna starost letača u OS BiH – 42 godine. Program bi trebao koštati gotovo 4 milijuna eura.

Mađarska

Mađarski Mi-8

Nedavno je ruski Sputnjik prenio vijest da Mađarska pregovara o nabavi ruskih transportnih helikoptera Mi-17. Glasnogovornik ruskog Centra za analizu trgovine oružjem rekao je novinarima da će u veljači ove godine mađarski premijer Viktor Orban, prilikom posjeta Rusiji, razgovarati o ovoj temi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Potencijalni ugovor za 30 Mi-17 mogao bi težiti čak 490 milijuna dolara.

Mađarska trenutno koristi samo 5 helikoptera Mi-8T, od kojih su 3 prije nekoliko godina kupljeni kao rabljeni u Rusiji, a dva su dobivena kao donacija Finske. Osim njih, aktivno je samo još par helikoptera Mi-17, nabavljenih 80-ih godina.

Srbija

Podsjetimo još na kraju da je portal Obris.org pisao i o nabavi helikoptera za potrebe Vojske Srbije. Ministarstvo obrane Srbije naručilo je od prijateljske Rusije 2 helikoptera Mi-17V5, čija će standardna konfiguracija koštati 25,3 milijuna eura. Tijekom ove godine očekuje se potpisivanje ugovora za nabavu još 2 helikoptera, ali ne od ruskog „OAO Kazanjskog helikopterskog zavoda“, već od Airbusa.

*Gost: sve osim posljednjeg pasusa objavljeno je 29. siječnja na portalu Tango Six, u tekstu pod nazivom “Balkanske zemlje planiraju nabavke vojnih helikoptera” autora Živojina Bankovića. U izvornom obliku može se naći na adresi: http://tangosix.rs/2016/29/01/balkanske-zemlje-planiraju-nabavku-vojnih-helikoptera/

Poprište nesreće nedaleko beogradske zračne luke “Nikola Tesla”

Dok u Srbiji i tamošnjoj stručnoj javnosti traje gotovo pa ratno stanje po pitanju uzroka pada helikoptera Mi-17 (HT-48) Vojske Srbije, na marginama te teme pojavilo se novo pitanje – zašto pripadnici Vojske Srbije nisu osigurani u slučaju nesreće ili povrede. To su pitanje ponovno otvorili Vojni sindikat Srbije i Sindikat Vojske Srbije, koji na temelju Zakona o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu („Sl. glasnik RS“, br. 105/05) godinama traže kolektivno osiguranje za sve zaposlenike Ministarstva obrane i pripadnike Vojske Srbije, a posljednji takav službeni zahtjev Sindikat VS iznio je prilikom nedavnih izmjena Zakona o obrani i Zakona o Vojsci Srbije. Zahtjev je tada bio odbijen, uz objašnjenje Ministarstva obrane RS kako je kolektivno osiguranje preskupo, pa i nepotrebno, zbog čega se iznimno osiguravaju tek vojnici koji se šalju u mirovne misije i operacije.

Kako bi dokazao suprotno, u jesen prošle godine Sindikat Vojske Srbije osigurao je sve svoje članove za slučaj nastanka nesreće/povrede. Nakon prikupljenih ponuda nekoliko osiguravatelja, Sindikat je sklopio jednogodišnji ugovor s Generali osiguranjem, i to za slučajeve: smrt uslijed bolesti, smrt uslijed nesreće, te invaliditet uslijed nesreće. Ugovoreno je tada i dopunsko zdravstveno osiguranje kojim su obuhvaćene teže bolesti i kirurške intervencije. Temeljem tog iskustva, Sindikat VS izračunao je kako bi osiguranje za Ministarstvo obrane i Vojsku Srbije koštalo čak 1/3 manje od sredstava rezerviranih u proračunu Ministarstva za isplatu naknada štete u sudskim postupcima za ozljede na radu, gdje se obeštećuju samo oni koji podnesu tužbu za naknadu štete. Samo prošle godine je za tu proračunsku stavku navodno bilo osigurano oko 700 milijuna dinara (oko 6,23 milijuna USD ili oko 5,88 milijuna Eura).

Nakon što je u padu helikoptera VS poginulo 7 ljudi, uključujući i dva pilota i dva tehničara, Sindikat Vojske Srbije ponovno je postavio pitanje izostanka osiguranja i određenog obeštećenja koje bi dobivale obitelji poginulih. Ministarstvo obrane Srbije jučer je na ovaj upit reagiralo priopćenjem – u kojem, među ostalim, navodi da je oformljena posebna radna grupa kojoj je zadatak pomoć u rješavanju problema članova obitelji poginulih pripadnika RV i PVO. Rješenje koje je propisano nizom propisa i pravilnika je, prema Ministarstvu obrane RS, bolje i sveobuhvatnije od onog kojeg nude osiguravatelji. Pomoć obiteljima nastradalih ogleda se tu kroz 8 odvojenih mjera:

(1) pravo na jednokratnu novčanu pomoć (obračunska osnovica određuje se prema prosječnom dohotku bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji u mjesecu koji prethodi trenutku pogibije ili smrti vojne osobe. Ovisno o broju članova obitelji, obračunski iznos umnožava se određenim koeficijentom i na taj se način izračunava konačan iznos),

(2) pravo na naknadu za osposobljavanje bračnog druga stradale vojne osobe (u slučaju da bračni drug nema stručnu spremu – isplaćuje se na mjesečnoj razini 100% od obračunskog iznosa, a isplaćuje se i naknada za knjige na početku školske godine),

(3) pravo na naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti profesionalnog vojnika ili civilne osobe u Vojsci Srbije,

(4) pravo na posmrtnu pomoć članovima obitelji (supružniku i drugim članovima koje je vojni osiguranik do svoje smrti izdržavao),

(5) pravo na naknadu za školovanje djece tako preminulih vojnih osoba,

(6) pravo na obiteljsku mirovinu (ukoliko to pravo ostvaruju supruga ili djeca, naknada iznosi 70% mirovine koja bi osiguraniku pripadala u trenutku smrti),

(7) rješavanje stambenog pitanja (temeljem Pravilnika o rješavanju stambenih potreba u MO i VS to pravo zadržavaju bračni drug i djeca poginulog nositelja prava),

te (8) prednost prilikom zapošljavanja i prijema u službu u VS u svojstvu civilne osobe (propisano Zakonom o Vojsci Srbije za supružnike, odnosno članove obitelji poginulog profesionalnog pripadnika VS, poginulog ili umrlog od posljedica povreda zadobivenih u obavljanju službe u VS).

Sva ova prava su, smatraju u Ministarstvu obrane Srbije, bolja od jednokratne isplate osiguranja pri osiguravateljskim kućama (iako nije baš jasno zašto se te dvije stvari promatraju kao isključujuće). No, u slučaju posljednjeg pada Mi-17 i isplata nekog novčanog iznosa teško da će isprati gorak okus u ustima koji ostaje nakon objave prvih izvješća u uzrocima nesreće.