ECI je promovirana kao direktan oblik građanske demokracije

Gotovo 5 mjeseci nakon što je stupila na snagu kao „direktan oblik građanske demokracije“, Europska građanska inicijativa („European Citizens Initiative“ – ECI) zapela je na birokraciji i tehničkim problemima. Devet prilično različitih inicijativa trenutno je u fazi prikupljanja potpisa, nadajući se da će milijun građana u barem 7 država-članica EU (koliko je minimalno potrebno da bi neki prijedlog ušao u kompliciranu proceduru predlaganje Europskoj komisiji) prepoznati opću dobrobit bar u jednoj od njih. Većini tih inicijativa rok za prikupljanje potpisa je svibanj 2013. – a jednoj, trenutno posljednjoj registriranoj, kolovoz iduće godine.

Teme kojima se bave prilično su uopćene – od odgovornog gospodarenja otpadom i zajedničkih ciljeva obrazovanja, preko ukidanja testiranja proizvoda na životinjama i zaštite ljudskih embrija u istraživanjima, do prava na pristup vodi, naknada za roaming i povećanja mobilnosti. Dvije inicijative odnose se na konkretno zakonodavstvo – jedna se tiče jačanja glasačkih prava za državljane EU koji žive u nekoj drugoj državi-članici, a druga – suspenzije EU-klimatskog i energetskog paketa politika te propisa.

Komisijino prvo „Ne“ i nedorečenost propisa o ECI

Sredinom lipnja, Europska komisija odbila je inicijativu o zabrani korištenja nuklearne energije unutar Europske unije. Komisija se u obrazloženju pozvala na Euroatomov Ugovor o promicanju nuklearne energije koji, među ostalim, zabranjuje građanske inicijative usmjerene protiv nuklearne energije. Pokretači inicijative o zabrani korištenja nuklearne energije, Njemački savez za zaštitu okoliša i prirode (BUND), zajedno sa srodnim udrugama iz 11 država-članica EU, najavili su zahtjev za pravnim preispitivanjem utemeljenosti Komisijinog „ne“, pozivajući se pritom na odredbe iz Lisabonskog ugovora. Ovom inicijativom, tvrde europski Zeleni, traži se od Komisije da razradi scenarije i kriterije za zatvaranje europskih nuklearnih postrojenja, čime je sama inicijativa usmjerena na očuvanje jednog od temelja zaštite okoliša – načela predostrožnosti – i time povezanih osnovnih ljudska prava, što je također dio Lisabonskog ugovora.

Krumpiri ili nuklearna energija? Europska komisija ne radi razliku

S druge strane, pravila o Europskoj građanskoj inicijativi kažu da neki prijedlog može biti odbijen (1) ako je protivan vrijednostima EU, (2) ako nije u nadležnosti Europske komisije, ili (3) ako je „očito uvredljiv, neozbiljan i uznemirujući“ prema EU-kriterijima. Po mišljenju europskih Zelenih, ovakva uopćena i nejasna pravila omogućuju Europskoj komisiji blokiranje inicijativa već u najranijoj fazi. Osim toga, time je inicijativa o zabrani nuklearne energije jednim potezom svrstana uz bok još dva bizarna prijedloga – jednog o obavezi pjevanja europske himne na esperantu, i drugog o proglašenju u presjeku četverokutnog pommes fritesa belgijskim autohtonim jelom.

Tehnika narodu, a ne Europskoj komisiji!

Ništa bolje nije prošla ni prva registrirana inicijativa pod nazivom „Fraternité 2020“, kojom se nastoji poboljšati EU programe razmjene, poput Erasmusa (studentske razmjene) ili EVS – Europske volonterske službe. Ova inicijativa je, za razliku od ranije spomenute, odobrena i registrirana 09. svibnja ove godine, ali zbog „određenih tehničkih problema“ kasni s prikupljanjem potpisa. A rok za prikupljanje barem milijun potpisa je 08. svibnja 2013. godine.

Mobilnost zapela u inkompatibilnosti

Pobornici jačanja mobilnosti odlučili su prikupljati potpise samo „online“, za što im je nužan tzv. „online sustav za prikupljanje“ (“Online collection system” – OCS), koji se sastoji od dva dijela – od softvera za prikupljanje potpisa, i servera koji to pokreću. Europska komisija dala je besplatan softver, ali ga postojeći server nije uspio pokrenuti. Zato je austrijska informatička tvrtka „More-onion“ ponudila organizatorima inicijative svoj certificirani  sustav za online prikupljanje, uz naknadu od 7 200 eura. Ponuda je vrijedila tek par tjedana, jer je nakon toga Austrijancima trebao server za neke druge projekte i nije uspjela biti realizirana. Organizatori sada prikupljaju novac za iznajmljivanje nekog drugog servera, ali upozoravaju kako bi isti problem mogao zadesiti i ostale organizatore do sada registriranih inicijativa.

„Napravili smo propise 18 mjeseci prije travnja ove godine, kada su se oni počeli i primjenjivati. Kada smo rekli: „Naša vrata otvorena su za vaše prijedloge“, građani su počeli djelovati. I sada to ne radi… To je ludost“, ogorčeno je situaciju komentirao njemački zastupnik u Europskom parlamentu, Gerald Häfner. Komisija je problem za sada riješila tek produženjem roka za prikupljanje potpisa, pa će rok od 12 mjeseci početi teći tek kada se riješi problem sa serverima. A kad će to biti – nitko ne zna.

Od 01. srpnja 2013. i hrvatski će građani moći sudjelovati u Europskoj građanskoj inicijativi

S današnjim danom, 01. travnjem, na snagu je stupila Europska građanska incijativa (European citizens initiative – ECI), oblik neposredne demokracije predviđen člancima 10 i 11 Lisabonskog sporazuma. Ideja je da maksimalan broj građana EU sudjeluje u kreiranju europske legislative – da bi se predložio novi zakonski prijedlog potreban je milijun potpisa iz najmanje četvrtine zemalja-članica Unije (što je trenutno 7 zemalja). Posebno je propisano koliko minimalno potpisa mora biti u pojedinim državama ne bi li se osigurala i minimalna proporcionalnost u zastupljenosti. Taj broj se dobije tako da se pomnoži broj zastupnika iz pojedine države u Europskom parlamentu s brojem 750 (Regulation (EU) 211/2011 od 16. veljače 2011., članak 6.) – npr. Hrvatska će u EP imati 12 zastupnika, pomnoženo sa 750 znači da je potrebno prikupiti 9000 potpisa, kao i u Irskoj ili Litvi. Pravo potpisa na neku zakonsku inicijativu imaju svi građani EU s pravom glasa – u većini članica dobna granica je 18 godina, osim u Austriji gdje je 16, a dok je rok za prikupljanje tih potrebnih potpisa – godinu dana. Nakon prikupljanja potrebno je potpise te propisane osobne podatke potpisnika i verificirati – od posebnog, za to nadležnog tijela u svakoj od zemalja-članica u kojima se prikupljalo podršku za inicijativu.

Prijedlozi Europske građanske inicijative moraju se odnositi na područja nad kojima EU ima ingerenciju i u kojima je Europska komisija nadležna za podnošenje prijedloga zakona. Ne smiju se predlagati izmjene ugovora EU, baš kao ni uvredljive i diskriminirajuće stvari, ili one koje ne poštuju temeljne vrijednosti EU.

Iako je namjera da se Europskom građanskom inicijativom smanje birokratizirani i manjini dostupni postupci predlaganja zakona, sam postupak podnošenja prijedloga pod okriljem ECI-ja jednako je birokratiziran. Da bi se podnio prijedlog EU, potrebno je organizirati odbor od 7 ili više građana iz, naravno, trenutno najmanje 7 zemalja-članica EU. Taj odbor mora od Europske komisije zatražiti registraciju svoje inicijative, a EK ima rok od 2 mjeseca za provjeru odgovara li podnesena inicijativa pravilima i je li željeni prijedlog uopće moguće implementirati u zakonodavstvo EU. Ukoliko odbor potrebne potpise želi prikupljati i putem Interneta (što je jeftinije), on mora od nadležnih tijela one zemlje EU u kojoj će se pohraniti prikupljeni potpisi zatražiti certificiranje programa za prikupljanje potpisa. Iako takve programe treba certificirati na isti način, za što je državama dan rok od mjesec dana, EK je javnosti na raspolaganje stavila jedan takav „slobodni software“ za prikupljanje „izjava potpore“, odnosno potpisa preko Interneta – čije će ovjeravanje, navodno, biti ponešto olakšano. Ako inicijatore prijedloga sve ovo nije obeshrabrilo, i ako zaista prikupe dovoljan broj potpisa, slijedi njihova provjera i ovjera kod nadležnih državnih tijela u zemljama-članicama iz kojih su građani dali potporu. Kompletan postupak možete provjeriti na službenim stranicama ECI-a.

ECI - nimalo jednostavna procedura

Da je ovakav postupak zaista previše birokratiziran, potvrđuje činjenica da većina zemalja-članica još uvijek nije spremna provesti svu potrebnu proceduru, a 3 zemlje (Češka, Malta i Velika Britanija) još uvijek nisu odredile nadležna tijela koja bi trebala ovjeravati potpise. Brojne udruge građana žalile su se da je administrativni proces potpuno zagušio ideju i svrhu građanske inicijative. Greenpeace, primjerice, smatra da su pravila postupka previše restriktivna te da je njihov smisao obeshrabriti građane u participiranju u Inicijativi. Ponajviše im smeta to što se traže detaljni osobni podaci potpisnika (mjesto i vrijeme rođenja, te podaci iz putovnice ili drugog osobnog dokumenta) – za što smatraju da je potpuno nepotrebno i da dovodi u pitanje zaštitu osobnih podataka građana. Greenpeace podsjeća da je već prije godinu dana prikupio više od milijun potpisa na zahtjev za moratorijem na uzgoj novih genetski modificiranih usjeva u Europi, pa ih sada zanima hoće li Europska komisija ikako odgovoriti na taj njihov zahtjev – koji iako relevantan, možda i ne podpadne pod novouspostavljenu regulativu Europskih građanskih inicijativa.

Dio nevladinih udruga širom EU već se organizirao i postavio online platformu koja bi trebala pomoći stvaranju potencijalnih prijedloga, povezivanju organizatora i olakšavanju prilično birokratiziranog postupka podnošenja inicijative. Ako i vas, kao budućeg građanina Unije, zanima sudjelovanje u ovakvom obliku aktivizma, posjetite http://www.initiative.eu/.

Bez obzira na sve prigovore, već prvog dana primjene Europske građanske inicijative bit će pokrenuta i prva zakonska inicijativa – Europska federacija sindikata javnih službi (EPSU) zatražit će od europskih institucija da vodu i čistoću/javnu higijenu zadrže izvan sfere pravila internoga tržišta EU, te da ih proglase osnovnim ljudskim pravima. Ostale građanske inicijative, trenutno u pripremi, obuhvaćaju i prijedlog grupe S&D (Socijalisti i Demokrati – jedne od političkih grupacija u Europskom parlamentu) za uvođenjem i kod nas spominjanog poreza na financijske transakcije (Financial transactions tax – FTT).