Mađarska obavještajna agencija navodno je pratila, prisluškivala i hakirala prijenosna računala dužnosnika iz ureda EU za borbu protiv prijevara, objavio je portal Politico pozivajući se na izvore mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd. Naime, Mađarska je zemlja koja trenutno predsjedava EU, a mađarska obavještajna agencija špijunirala je dužnosnike EU-a koji su posjećivali zemlju, pretražujući njihove hotelske sobe i snimajući njihove telefonske razgovore, navodi se u tom izvješću.

Zajednička istraga Direkta36 i De Tijda otkrila je da je Mađarski ured za informiranje (IH), budimpeštanski ekvivalent CIA-e, ciljao na istražitelje Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), koji su u jednom trenutku istraživali mađarsku tvrtku u vlasništvu Istvána Tiborcza, zeta premijera Viktora Orbána. U izvješću mađarskog istraživačkog medijskog centra Direkt36 i belgijskih novina De Tijd navedeni su primjeri između 2015. i 2017. u kojima su službenici EU-a koji rade za OLAF, i koji su putovali u Mađarsku, fizički praćeni tijekom putovanja automobilom i prisluškivani su im telefoni. U izvješću se dodaje da je uobičajena praksa mađarske špijunske agencije pretraživati ​​hotelske sobe  u kojima odsjedaju izaslanstva EU i preuzimati informacije s njihovih prijenosnih računala. Bertalan Havasi, glasnogovornik Orbánova ureda, rekao je za Politico: “Ne bavimo se lažnim vijestima.”

Zet i punac – Tiborcz i Orban (Photo: Viktor Orban/Facebook)

Budimpešta je dugo bila optuživana za hakiranje telefona novinara, aktivista i ključnih oporbenih političara, a mađarski je zastupnik 2021. godine priznao da je vlada kupila izraelski špijunski softver. Ranije ove godine, europarlamentarac koji je kritičan prema Mađarskoj također je bio meta cyber napada.

Glasnogovornik OLAF-a rekao je da agencija ne komentira konkretne optužbe, ali su naglasili “važnost mogućnosti neometanog provođenja istraga o prijevarama, korupciji i bilo kojim drugim nezakonitim aktivnostima koje utječu na financijske interese Europske unije. Ostajemo predani izvršavanju naše misije, s našim operativnim partnerima, s nepristranošću i uz puno poštovanje vladavine prava“, rekao je glasnogovornik OLAF-a za POLITICO.

Još jedna je to od neugodnih vijesti za mađarskog predsjednika Vlade, Viktora Orbana koji i u samoj Mađarskoj vuče poteze koji izazivaju blago rečeno kontroverze. Orban, dugogodišnji čelnik stranke Fidesz, navodno bi da se parlamentarni izbori u Mađarskoj održavaju ovih danas –  izgubio te izbore. Pobjedu bi odnijela stranka Tisza, ako je suditi prema najnovijim podacima ankete koju je provela agencija Medián. Stranka Pétera Magyara osvojila bi 47 posto, a Fidesz Viktora Orbána 36 posto glasova birača. Iako ima anketa koje tvrde da prednost  ima  vladajući Fidesz, politički analitičari tvrde ne treba odbaciti procjene Mediána, jedne od najtočnijih, ako ne i najtočnije agencije za istraživanje javnog mnijenja u Mađarskoj.

Parlamentarni izbori u nama susjednoj Mađarskoj su tek za godinu i pol i u tom se razdoblju mnoge stvari mogu promijeniti. Primjerice, Orbán može opet promijeniti zakone kako bi zadržao vlast. Ali, razliku od 11 posto ne bi mogla poništiti nikakva količina “gerrymanderinga”, a nedavne ankete također pokazuju da Tisza neočekivano grabi popularnost ne samo u većim gradovima, nego i u ruralnim područjima, tradicionalnim bastionima Fidesza.

Ministarstvo obrane RH jučer je objavilo Plan nabave za 2023. godinu. Naravno, kako više nema ni sustavnih predstavljanja budućih nabava, kao ni javnog rezimiranja ostvarenja iz proteklih godina takvih aktivnosti – danas nam preostaje samo sagledati osnovne crte objavljenog dokumenta, koliko god on djelomično te nepotpuno objavljen bio. Dakle, spomenuti Plan je podijeljen u 4 knjige, od čega se „Knjiga broj 1“ – najveća po broju roba i usluga koja se nabavljaju u ovoj godini – odnosi na postupke jednostavne nabave i pregovaračke postupke s prethodnom objavom. Kompletna „Knjiga broj 2“ nije objavljena, dok se „Knjiga broj 3“ odnosi na nabave na koje se ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi, jer je riječ o nabavama koje „uključuju obrambene ili sigurnosne značajke“ pa se na njih primjenjuje Uputa o provedbi postupaka nabave u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH, donesena 2013. godine. „Knjiga broj 4“ donosi popis nabava koje se provode putem agencija, međunarodnih organizacija i međunarodnih sporazuma. Dakle, ne samo što se u obrambeni sustav javnih nabava sadržajno vratila klasificirana „Knjiga (ili Registar) 2“, čije je svođenje na nulu godinama predstavljalo velik doseg i doprinos transparentnosti te umanjenju rizika od korupcije – već je i sadržaj dosadašnjih ukupno 5 „Knjiga ili Registara“ sada sveden na njih četiri. Konkretno, ukinuta je negdašnja samostalna „Knjiga 4“ kao registar poslova javne nabave obavljanih preko Središnjeg državnog ureda za središnju javnu nabavu, čiji je sadržaj sada inkorporiran u podatke aktualne te najveće „Knjige 1“. Time je sektor obrane ukazao i na faktično odustajanje od jačanja zajedničkog pregovaranja, ugovaranja i nabavljanja na razini ukupnog državnog aparata – čime se nastojalo smanjiti cijene pojedinih roba koje ispadnu skuplje kada ih u manjim količinama nabavljaju razni pojedinačni državni sektori.

No, na prvi pogled je široj javnosti najzanimljivija nova i iznimno kratka „Knjiga broj 4“ (međunarodne nabave), pa ćemo pregled MORH-ovih nabava započeti upravo s njom. Prema ovom dijelu Plana nabave, od međunarodnih subjekata i temeljem međunarodnih ugovora tijekom 2023. namjerava se nabaviti 4 osnovna predmeta, i to: (1) laki protuoklopni raketni sustav RGW 90 Matador – za što je MORH namijenio 3.731.475,00 eura, ali i (2) protuoklopni vođeni raketni sustav FGM-148 Javelin – za čak 25 milijuna eura, (3) opremu za vozila Bradley M2A2 ODS – za 12.027.490,80 eura, te već nekoliko puta najavljivanu provedbu (4) modernizacije i nadogradnje radara Lockheed Martin AN/FPS-117 – vrijednu 45.469.118,00 eura. Sve ove navedene nabave trebale bi započeti u prvom kvartalu ove godine, dok će se jedino za opremu za Bradleye sklapati četverogodišnji ugovor, a za ostalo – trogodišnji.

„Knjiga broj 3“ ima ponešto više stavki – njih ukupno 19, i među ostalim uključuje nabavu: (1) snajperske puške 7,62*51 mm (vrijednost 63.361,00 eura), (2) održavanja aviona ZLIN-Z242L (vrijednost: 2.480.325,00 eura), (3) nastavak kupovine jurišnih pušaka VHS-D2/K2 – i to tijekom 2023. u vrijednosti od 1.875.000,00 eura, te dodatno kroz četverogodišnji ugovor u vrijednosti od 7,5 milijuna eura, kao i (4) provedbu radova u vojarni „Sveto Letica Barba“ u Splitu (izrada projekta za rekonstrukciju lukobrana – 37.500 eura, rekonstrukcija sustava lukobrana – 775.000,00 eura, te nadzor radova rekonstrukcije lukobrana – 10.618,00 eura). Naravno, imajući u vidu dosadašnju uspješnost MORH pri ugovaranju bilo kakvih zbiljnijih građevinskih radova, i spomenuti niz predstojećih poslova (planiranje, javna nabava posla, te provedba posla s nadzorom) – najava svih ovih aktivnosti za samo jednu godinu izgleda iznimno optimistično, te izgleda moguća samo uz najavljenu redukciju postupaka, transparentnosti i konkurencije. U ovoj 3. Knjizi navedene su još i nabave Pleterovih usluga (prehrana – uključivši i nabavu namirnica, čišćenje poslovnih prostora, te pranje i čišćenje rublja), kao i pribavljanje raznih vrsta streljiva, te druge opreme i usluga.

„Knjiga broj 1“ je najobimnija – na čak 54 stranice donosi se popis 542 predmeta nabave – od poštanskih markica, preko analize medijskih objava (uz živ i zdrav SOJI!) i obimnog popisa informatičke opreme i usluga, pa sve do građevinskih radova i vojne opreme. Iz ovog nepreglednog popisa izdvojit ćemo tek nekoliko stvari: (1) sustav za prikaz situacije na bojištu (BMS) – vrijedan 3.312.894,84 eura, (2) radio uređaj vojnika – vrijednost: 21.080.890,82, (3) borbene prikrivne odore – vrijednost: 34.215.500,00 eura, (4) BOV Patria – vrijednost 157.940.142, 00 eura, (5) automatski bacač granata Mk19 40 mm i ugradnja na BOV Patria – vrijednost 864 tisuća eura, (6) modifikacija BOV Patria CRO ZPS u BOV Patria CRO ZPB – vrijednost: 140.625,00 eura, (7) održavanje i dijelovi za avione Pilatus PC-9M – vrijednost 8.900.000,00 eura, (8) održavanje aviona AT-802A/F – vrijednost: 1.900.000,00 eura, (9) održavanje besposadnog sustava ORBITER 3 – vrijednost 2.167.273,00 eura, (10) održavanje helikoptera BELL 206B3 i OH-58D – vrijednost 12.830.000,00 eura, (11) modernizacija DBM-81 „Cetina“ – vrijednost 2.126.219,00 eura, (12) izgradnja kompleksa delaboračnice – vrijednost: 5.972.530,00 eura, te (13) održavanje BVP M-80 – vrijednost: 334.221,00 eura. Posebno tu bode oči činjenica da se za održavanje sustava Orbiter 3B sada odvaja praktično 2,2 milijuna eura, dok je u nabavi ta oprema koštala ukupno 4.879.633 kuna s PDV-om, odnosno  647.638,6 eura, tako da se za održavanje postojećeg sustava sada odvaja gotovo 4 puta njegovu nabavnu cijenu iz svibnja 2018. godine.

Za razliku od 2021. godine, kada se zadnje održalo barem ograničenu prezentaciju Plana nabave – sada samo šturi dokument

Letimičnim pogledom može se ustanoviti da je u ovogodišnjem Planu nabave loše prošao Vojni ordinarijat, za čije potrebe se ne nabavlja praktički ništa, ali jednako tako nema ni najave nabave već najavljivanih vanobalnih ophodnih brodova i lovaca mina. Naravno, treba uzeti u obzir da se Plan nabave može promijeniti tijekom godine, ali i da je aktualni ministar obrane uveo klasificirane vojne nabave, koje je postupno ukinuo Ante Kotromanović, a Damir Krstičević je tajnost nabava sveo na nulu. Jednako tako, Banožić je ukinuo gotovo 10-ljetnu tradiciju javne prezentacije Plana nabave, namijenjenu prvenstveno resornom saborskom Odboru za obranu i Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, kao i udruga koje se bave transparentnošću te borbom protiv korupcije poput Transparency Hrvatska. Zašto je Banožić ukinuo ovu praksu upitali smo i MORH još u svibnju ove godine, no odgovor nikada nije stigao. Zato predlažemo da MORH svakako u Plan nabave već za ovu godinu uključi i nabavu usluge odgovaranja na novinarska pitanja, budući da služba kojoj je to u opisu posla – ne odgovara.

Dvije i pol godine nakon što je Županijski sud okončao postupak u aferi „remont MiG-ova“ presudom prema kojoj je umirovljeni bojnik Josip Čović (bivši šef MORH-ovog Odjela za zrakoplovno-tehničke standarde Samostalne službe za vojni zračni promet) osuđen na 1,8 godina zatvora, a Ivica Josipović (zastupnik Ukrspecexporta za RH i BiH) na godinu dana zatvora, taj je slučaj konačno dobio i pravomoćnu presudu više instance. Naime, kada je u ožujku 2019. Županijski sud donio presudu, sve strane – i odvjetnici osuđenih, i tužitelji USKOK-a – najavili su žalbe. Vrhovni sud to je riješio tek ovih dana, a jučer (ponedjeljak, 15. studenog 2021. godine) objavio je priopćenje u kojem objašnjava svoju odluku.

Kako stoji u priopćenju koje potpisuje glasnogovornik Vrhovnog suda, sudac Željko Pajalić,

„Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu USKOK-a i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu u odnosu na jednog optuženika, a potvrdio presudu u odnosu na drugog optuženika. Žalbe optuženika su odbijene. Time je postala pravomoćna presuda kojom je prvi optuženik proglašen krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela primanje mita, a drugi optuženik za počinjenje kaznenog djela davanje mita“.

Nadalje se opisuju okolnosti u kojima se dogodila korupcija:

Josip Čović (lijevo) i Ivica Josipović (desno) na jednom od ročišta

„Optuženici su osuđeni zbog događaja od 2011. do 2016. u vezi javne nabave za remont sedam borbenih aviona i dokup pet takvih aviona. Prvi optuženik (tada službena osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske i član raznih tehničkih povjerenstava) zauzeo se da tehnička povjerenstva daju pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje poslova remonta aviona onome tko mu pristane dati mito, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost mogućih izvršitelja za obavljanje tih poslova. Od drugog optuženika (predstavnika trgovačkog društva zastupnika jednog stranog trgovačkog društva potencijalnog izvršitelja remonta) zatražio je neutvrđeni iznos novca, a od predstavnika drugog trgovačkog društva (zastupnika drugog stranog potencijalnog izvršitelja remonta) zatražio je 50.000,00 EUR-a mita. Predstavnici drugog društva su odbili isplatiti novac, a drugi optuženik je pristao i obećao isplatiti mito. Nakon takvog dogovora Ministarstvo je s prvim stranim trgovačkim društvom sklopilo ugovor za nabavu remonta sedam te nabavu i nadogradnju pet aviona premda to društvo nije posjedovalo uvjete za obavljanje tog posla. Ugovor je bio vrijedan 13.998.827,94 EUR-a i u cijelosti je izvršen. Drugi optuženik je prema dogovoru u više navrata predavao dogovoreni iznos novca prvom optuženiku. Na taj način je prvi optuženik ukupno preuzeo neutvrđeni iznos mita, ali najmanje 10.000,00 EUR-a“.

Osim što će Čović morati u zatvor na duže od prvotno presuđenog za pogodovanje društvu koje nije posjedovalo uvjete za obavljanje posla (ali ga je ipak u cijelosti izvršilo), ostatak presude Županijskog suda ostao je isti:

„Prvostupanjskom je presudom prvi optuženik osuđen na kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 8 (osam) mjeseci, a drugi optuženik na kaznu zatvora 1 (jedna) godina. Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu u odnosu na prvog optuženika i osudio ga na kaznu zatvora 3 (tri) godine. Za drugog optuženika potvrđena je prvostupanjska presuda.

Od prvog optuženika je oduzeta imovinska korist (10.000,00 eura) i naloženo mu platiti oduzeti iznos u korist Republike Hrvatske“.

Zašto je Vrhovni sud povisio zatvorsku kaznu za umirovljenog bojnika?

Bojnik Josip Čović u vrijeme aktivne vojne službe

„Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud za prvog optuženika odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Koruptivne radnje su se odvijale u specifičnim okolnostima važnim za interese Republike Hrvatske. O uspjehu obavljenog remonta ovisila je mogućnost ispunjavanja obveza preuzetih iz NATO saveza. U takvim okolnostima značajna je otegotna okolnost da prvi optuženik kao vojna osoba čini produljeno kazneno djelo primanja mita samo zato da bi se nezakonito obogatio. Takvim koruptivnim ponašanjem naškodio je ugledu tijela državne uprave koja su po definiciji dužna postupati savjesno i zakonito te svojim djelovanjem stvarati povjerenje građana u vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom. Iskazao je visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti. Ozbiljno je narušio povjerenje ne samo države koja mu je povjerila takvu dužnost nego i građana u zakonito postupanje vojnih institucija. Time je izazvao sumnje u posao i sve ostale sudionike koji su u istome pošteno sudjelovali. Zbog tih je okolnosti nužno strože kažnjavanje.

U odnosu na kaznu drugom optuženiku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti. Kao olakotna okolnost je cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotnim je ocijenjeno što je iskazao kriminalnu volju i upornost prilikom predaje mita. Bio je motiviran isključivo interesom osiguranja obavljanja posla remonta društvu kojeg je zastupao“.

Iako je suma od 10.000 eura simbolična u odnosu na vrijednost posla remonta i dokupa MiG-ova, za sud je bitna poruka koja se šalje. Naime:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su postrožena kazna prvom optuženiku, kao i kazna na koju je osuđen drugi optuženik, primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i njihovim osobnostima. Korupcija, posebno u tijelima državne uprave, izrazito je štetna jer potkopava temelje uređenog demokratskog društva kakvim Republike Hrvatske teži biti, a to nije dopustivo. Takvim će se kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema koruptivnim kaznenim djelima. Kazna će utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela. Utjecat će i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Istovremeno će se pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava“.

Vrhovni sud na kraju priopćenja dodaje i kako u ovom slučaju neće biti objavljena poveznica na ovu odluku, što je inače praksa Vrhovnog suda, jer je javnost bila isključena kako za raspravu na prvostupanjskom sudu, tako i na sjednici Vrhovnoga suda, a njeno sudjelovanje bilo je dozvoljeno samo pri objavi presude na prvostupanjskom sudu. „Javnost je isključena radi zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske i zaštite tajne kojoj bi štetila javna rasprava“, zaključuje se u priopćenju Vrhovnog suda.

Ovom pravomoćnom presudom izgleda završavaju i sva pravosudna postupanja vezana uz posao remonta borbenih aviona MiG-21 u Ukrajini – posla uz koji su pojedini političari godinama nastojali spojiti etiketu korupcije na najvišim razinama, čak i veleizdaje, sve tvrdnji koje su prije koju godinu itekako uzburkavale političku te obrambenu scenu Hrvatske, da im se na kraju do danas u stvarnosti nije nazrijelo ni traga.

Danas se nastavila razvijati priča o izjavi Kolinde Grabar Kitarović kako je korupcija u obavještajnim službama (SOA i VSOA) veliki problem s kojim se ona, kao predsjednica RH, bori već godinama. No danas se time nisu bavili predsjednički kandidati, zabavljeni samim krajem predizborne kampanje, već mjerodavne institucije.

Tako je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, na čelu s Rankom Ostojićem (SDP) zatražio očitovanje od SOA-e i VSOA-e, kao i od Državnog odvjetništva RH (DORH) očitovanje o postojanju kaznenog djela korupcije u redovima obavještajnog sustava. “Kao predsjednik Odbora zatražio sam od Državnog odvjetništva (DORH) da mi odgovori je li prijavljeno kazneno djelo, na koga se odnosi, koji su to podaci, te postupaju li prema tome. Hoće li DORH odgovoriti, to ćemo vidjeti”, rekao je jutros Ostojić na brzinski sazvanoj press-konferenciji, dodavši:

“Odbor ima funkciju nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija i da dobijemo informacije o tome koji se postupci eventualno vode i o kojoj se situaciji radi. Kada kažete za jedan od najvažnijih dijelova sigurnosnog sustava da je korumpiran, onda u tom trenutku trebamo biti zabrinuti”.

Odbor će provesti nadzor, najavio je Ostojić, kako bi se utvrdila osnovanost tvrdnji koje su već gotovo 48 sati jedna od glavnih tema u zemlji:

“Čelnica koja sustav optužuje da je korumpiran unosi nesigurnost među građane, a trebala bi sama biti faktor stabilnosti. Očekujem da vrlo precizni odgovori budu predmet sjednice odbora, da izvršimo nadzor i utvrdimo je li to istina ili nije”.

Dok DORH nije želio otkriti ima li kakvih službenih postupanja nakon izjave Kolinde Grabar Kitarović, odgovarajući medijima da “odgovore na pitanja hoće li ili neće nadležno državno odvjetništvo nešto poduzeti, te je li ili nije nadležno državno odvjetništvo poduzelo zakonom propisane radnje, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske će dostaviti Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora“, ravnatelj Sigurnosne obavještajne agencije ( SOA) Danijel Markić potvrdio je za Novu TV da je već danas poslao traženo očitovanje put Sabora. Što u njemu piše, nije poznato, kao što nije poznato da li je isto učinila i VSOA.

Danas poslije podne na jučerašnje optužbe odvjetnice generala Darka Grdića, kojeg je Kolinda Grabar Kitarović prozvala kao primjer za svoje izrečene riječi o korupciji u obavještajnom sustavu, oglasio se i sam Ured predsjednice RH. Naime, u Grdićevom priopćenju kojeg je jučer u javnost plasirala njegova odvjetnica Višnja Drenški Lasan izričito se navodi da Predsjednica u svom Uredu “zapošljava ljude koji su iz VSOA-e pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi problem“. U ovom opisu neki su prepoznali aktualnog predsjedničinog savjetnika za obranu Zrinka Petenera, koji je “od 2001. do 2014. radio na raznim dužnostima u sigurnosno-obavještajnom sustavu Ministarstva obrane RH“, kako je navedeno u njegovoj službenoj biografiji. Iz Ureda predsjednice su na upit Tportala objasnili detalje Petenerovog odlaska iz VSOA-e 2014. godine:

“Potpuno je netočna tvrdnja da je Zrinko Petener iz VSOA-e otpušten zbog ‘nezakonitosti u postupanju i radu’. Gospodin Petener u VSOA-i je radio približno 13 godina. Ni tijekom toga razdoblja, niti nakon toga protiv njega nikada nije vođen stegovni, kazneni ili bilo kakav drugi postupak zbog bilo kakvih nepravilnosti ili nezakonitosti u radu u VSOA-i, MORH-u ili Uredu predsjednice.”

Razlozi za odlazak iz vojno-obavještajne službe, tvrde iz Ureda predsjednice, potpuno su drugačijeg karaktera od onog kojeg implicira odvjetnica Darka Grdića, bivšeg šefa VSOA-e:

“Gospodin Petener prestao je raditi u VSOA-i 2014. godine zbog promjena odredbi Zakona o službi u OSRH koje nisu više predviđale mogućnost rada državnog službenika na ustrojbenom mjestu djelatne vojne osobe. S obzirom na to da je gospodin Petener bio raspoređen na takvo radno mjesto, a uzevši u obzir izmijenjene zakonske okolnosti, on je kao državni službenik stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Gospodin Petener smatrao je kako su na taj način povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa, stoga je podnio žalbu Odboru za državnu službu, koji je istu uvažio 2017. godine te poništio rješenja VSOA-e”.

U odgovoru za Tportal dodaje se još i da je Petener “tijekom rada i u VSOA-i i u MORH-u i u Uredu predsjednice prošao brojne sigurnosne provjere, temeljem kojih je dobio sve potrebne certifikate za pristup klasificiranim podacima najvišeg stupnja, a certifikate posjeduje i danas“, što ne bi mogao dobiti da je iz VSOA-e otpušten zbog nezakonitosti u radu.

Na jučerašnjem, ujedno i jedinom sučeljavanju svih 11 predsjedničkih kandidata u prvom krugu aktualnih predsjednički izbora, voditelji HRT-a su na samom početku, kao prvo nakon uvodnih obraćanja kandidata, postavili i pitanje: „Korupcija u društvu visoko je na listi kritika građana. U okvirima ovlasti predsjednika – kako biste se borili protiv korupcije?“. Na ovo je pitanje kao treći kandidat po redu krenula unutar jedne minute odgovarati i aktualna Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, čijih je prvih 45 sekundi ispalo neprijeporno:

„Dakle, kad govorimo o ustavnim ovlastima predsjednika, odnosno predsjednice – one su propisane Ustavom. I, one su u okviru tajnih službi, odnosno obavještajnih službi, kojima se može djelovati. Ono što sam do sada radila, i što ću raditi, je poticanje suradnje različitih tajnih službi na ovom prostoru, kako bi se spriječio međunarodni kriminal i korupcija. Posebno ću inzistirati na tome, isto tako, da se mijenja zakonodavstvo u budućnosti, kako bismo omogućili da službe rade i… odnosno, koordinaciju između svih službi, i tri poluga vlasti, u koje se ne možemo miješati… naša izvršna vlast u pravosudnu“.

Na to je uslijedio nastavak, tijekom posljednjih 15 sekundi, koji je tijekom srijede, 18. prosinca izazvao pravu buru u javnosti:

„Međutim, ono što je meni problem… Ja se već godinama borim s korupcijom u samim službama, i u SOA-i, i VSOA-i, i drugim službama. Mislim da je došlo vrijeme da se pomladi, da se zaposli mlade ljude, koji nisu korumpirani, i koji će raditi profesionalno“.

No, iako je ova jučerašnja javna tvrdnja državne poglavarice Republike Hrvatske odjeknula trenutno, i bila je zapažena već i u prvim analizama sadržaja debate, nikakve reakcije na nju nisu bile dio nastavka sučeljavanja – već se o tome na veliko krenulo pričati tek idućeg dana.

Prva objašnjenja i reakcije

Nakon prvih reakcija, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović danas ujutro posebnim je očitovanjem krenula objašnjavati svoju jučerašnju izjavu na temu sigurnosno-obavještajnih službi, koje prema čl 103. Ustava u suradnji s predsjednikom Vlade usmjerava, te čije čelnike u supotpisu s premijerom imenuje. Fokus teme završio je sužen prvenstveno na Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju (VSOA), čija je afera, otkrivena 2012. godine, stavljena u ponešto aktualniji politički kontekst:

„Naravno da se borim s korupcijom u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Pa taj sam sustav naslijedila od Ive Josipovića i Zorana Milanovića, opterećen jednim od najvećih korupcijskih skandala od samostalnosti Hrvatske. I danas je u tijeku drugostupanjski postupak protiv Darka Grdića i Ognjena Preosta, zbog nezapamćene korupcije i pronevjere milijunskih iznosa u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Ne očekujete valjda da je korupcijska hobotnica u kojoj je takav kriminal bio moguć istrijebljena preko noći. Do kuda je ta hobotnica dosezala pokazuje najbolje činjenica kako je Preost umirovljen samo tri dana nakon što je razriješen dužnosti zbog pokretanja istrage, a Darko Grdić je umirovljen jedan dan prije podizanja optužnice. Time je Milanovićev ministar obrane Kotromanović zaštitio Grdića i Preosta od zasluženog nečasnog otpusta i omogućio im da uživaju visoku generalsku mirovinu. To je korupcija najvišeg reda. I protiv takvog sustava se borim i borit ću se“.

Naravno, ovo je samo dolilo ulje na vatru, što se vidjelo prvo u više teorijski nastrojenoj objavi kandidata Miroslava Škore na društvenoj mreži Facebook, koji se s tezom i pitanjima za Vladu RH oglasio oko 10:20 ujutro:

„(…) Ona koja sukladno postojećim ovlastima PRH usmjerava rad sigurnosnih službi priznala je sustavnu korupciju u SOA-i i drugim službama i ustvrdila da u njima treba zaposliti mlade nekorumpirane ljude. Ova izjava Kolinde Grabar-Kitarović traži hitnu reakciju nadležnih državnih tijela i otvara niz vrlo ozbiljnih pitanja. 1. Kad je Kolinda Grabar-Kitarović kao aktualna predsjednica saznala za korupciju u sigurnosnim službama i zašto je dosad o tome šutjela? 2. Što je konkretno poduzela nakon saznanja o korupciji u SOA-i i drugim službama? 3. Jesu li ljudi koje se sumnjiči za koruptivne i druge protuzakonite radnje i dalje u sustavu? 4. Ima li premijer Plenković takvih saznanja? Ako ima, što je on poduzeo na tu temu? (…)“.

Za razliku od aktualnih političkih protukandidata na izborima čiji prvi krug očekujemo 22. prosinca, bitno je oštriji za Tportal oko podneva bio negdašnji SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, kojeg se tu i direktno prozvalo:

„Ne zna što govori, nepripremljena je, ne provjerava činjenice i lupeta gluposti. Što se tiče VSOA-e, uzela je za primjer nešto što se dogodilo puno prije nego što smo Zoran Milanović i ja ušli u Vladu. Mi smo posumnjali da frajeri uzimaju novac i pokazalo se da smo u pravu, prijavili smo sumnje i pokrenut je postupak. Krađa novca dogodila se u mandatu HDZ-a“.

Kotromanović je to sve i dodatno pojasnio: „Nitko ne može biti nečasno otpušten samo na temelju sumnje i eventualno kaznene prijave, tako to ne ide jer uvijek postoji šansa da prijava bude odbačena. Upravo zbog toga osobe koje su pod sumnjom ne čekaju kraj postupka, nego na vrijeme podnose zahtjeve i same odlaze iz sustava, tu je kvaka“ – dodavši još i: „Tek ako je dovršen postupak pred civilnim sudom i tek ako je osoba pravomoćno osuđena na više od tri godine zatvora, sastaje se Vojnostegovni sud i odlučuje o nečasnom otpustu. Naprosto je komično to da ni nakon pet godina Kolinda Grabar Kitarović ne poznaje ni osnovna pravila i propise o vojnim snagama“.

„Slučaj Grdić i Preost“

Slučaj o kojem smo već pisali i na portalu Obris.org, svoju je službenu formu dobio krajem rujna 2013. godine, objavom optužnice DORH-a. U vezanom priopćenju za javnost tada je stajalo:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije“.

Pred Županijskim sudom u Zagrebu je optužnica bila potvrđena 28. studenog 2013. godine, da bi 6. veljače 2014. bilo održano i pripremno ročište. Na njemu je bilo odlučeno da će se predstojeće suđenje održavati zatvoreno za javnost (u skladu s traženjem USKOK-a) – što je onda nakon promjene sastava sudskog vijeća bilo i primijenjeno od prvog ročišta održanog 12. svibnja 2014. godine. Gotovo 4 godine nakon početka ovog suđenja, 24. siječnja 2018. godine je bila donesena i prvostupanjska presuda – kojom su od ukupno 5 optuženika njih četiri proglašena krivima, a jedan je oslobođen. Ujedno su izrečene i kazne zatvora, te obveza vraćanja ukupno 4,7 milijuna kuna – na što su se sve osuđenici i žalili. Kako stvari stoje, postupak je još i danas u fazi drugostupanjskog postupanja po tim žalbama. Kotromanović je sve to za N1 televiziju komentirao riječima:

„Manje od dva mjeseca nakon što sam postao ministar obrane dobio sam anonimnu predstavku gdje sam čitao određene stvari. Temeljem te anonimne predstavke sam komunicirao ured Vijeća za nacionalnu sigurnost i uputili smo nadzor u obavještajne agencije. Nadzor je utvrdio da su se nekakve stvari događale, i prije mene, za vrijeme HDZ-a 2009. godine. Temeljem nadzora sjeli smo zajedno s Odvjetništvom i krim policijom i napravili smo sve po proceduri“.

Tim je temeljem Kotromanović odbio i predsjedničke insinuacije o odgovornosti tadašnjeg vrha MORH-a i Vlade RH – „Nije mi jasno zašto sam ona proziva moju Vladu kad smo mi ti koji smo otkrili i napravili sve što treba po zakonu. Nakon toga to više nije bilo u nadležnosti Ministarstva obrane“.

A vrh agencija SOA i VSOA?

Treba napomenuti kako posljednjih godina zapravo nije bilo otkrivanja usporedive razine problema bilo u civilnoj ili vojnoj sigurnosno-obavještajnoj službi u RH. Dapače, od tog vremena na čelu obje agencije izmijenio se niz osoba – kako u civilnoj službi SOA, tako i u vojnoj VSOA. Konkretno, u doba svih problematičnih događanja u vojnoj VSOA, njenim je civilnim parnjakom upravljao Josip Buljević (od 10. listopada 2008. do 10. listopada 2012. godine) – osoba koju je baš Kolinda Grabar Kitarović prvo uzela za svoga savjetnika loše osmišljenog spoja dotadašnjih savjetničkih resora nacionalne sigurnosti i obrane, da bi tijekom prve polovice 2016. on nakratko postao i ministar obrane Republike Hrvatske, u koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta nezavisnih lista koja se pokazala poraznom za resor obrane u RH. Njega je sredinom listopada 2012. godine na čelu SOA-e zamijenio Dragan Lozančić – široj javnosti prvenstveno poznat kao osoba koja je pod još uvijek spornim okolnostima u veljači 2016. godine „izgubila povjerenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović“. Politička i sigurnosna kriza koja je uslijedila tijekom idućih mjeseci uvelike je narušila sliku o predsjednici RH, te se kasnijih godina pretvorila u ustrajno spominjanu aferu nejasnog punog dosega. No, dok je Lozančić bio rehabilitiran manje od godinu dana kasnije, na čelo službe SOA je u svibnju 2016. postavljen Daniel Markić – osoba koja dužnost ravnatelja SOA-e obnaša i danas.

Ponešto manje politički burno bilo je posljednjih godina i u službi VSOA. Nakon spominjanog skandala sa sudskim nastavkom, ondje je osramoćenog generala Grdića (koji je na čelu VSOA bio od 16. srpnja 2008. do 16. srpnja 2012. godine) naslijedio general Zdravko Klanac. Početkom srpnja 2015. godine, Klanac je bio smijenjen (među nizom razloga spominjao se i neočekivani odlazak „Krila Oluje“ iz Hrvatske), što nije ujedno značilo i njegov kraj aktivne vojne karijere. Tada na čelo VSOA dolazi general Ivica Kinder, čiji mandat traje od 10. srpnja 2015. do 10. srpnja 2019. godine – da bi ljetos dobio i novi četverogodišnji mandat na ovoj bitnoj poziciji obrambenog i sigurnosnog sektora RH. Dakle, današnji spomen afera od prije više od sedam godina u obje sigurnosno-obavještajne službe zapravo uvelike predstavlja iskopavanje „predprošlih osoba“ i ozbiljnu sadržajnu arheologiju. Sve to je još i čudnije kad se pogleda ukupno mali učinak, te uz najbolju volju tek mizernu dobrobit koju se s funkcije Predsjednika RH tijekom zadnjih skoro 5 godina prosulo na polje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih organizacija.

U ovakvim okolnostima onda ne čudi ni činjenica kako nije potrajalo pola dana, prije nego je u mikrofone i kamere hrvatskih medija došla i ponešto sadržajno korigirana verzija tematskih gledanja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. U izjavama danim 18. prosinca, na margini stranačkog skupa u istarskoj općini Sveti Petar u Šumi, te objavljenim oko 14 sati, Kolinda Grabar Kitarović je zaključila:

„Što se tiče korupcije… Nažalost, ona je sveprisutna u društvu. Dakle, ona nije samo u politici. Ali, meni je najviše zabrinjavajuće kad je ona prisutna u onim agencijama koje bi se trebale baviti borbom protiv korupcije. I, imate vrlo ozbiljan slučaj, koji je sada u… čini mi se, u drugostupanjskom postupku, gdje su u VSOA-i pronevjereni veliki, veliki novci. A, dakle, sudski postupak se vodi. Da li će to ići još dublje i dalje, vidjet ćemo. Ha, bili smo i svjedoci toga da su curili podaci. Mislim da je u SOA-i sada stanje malo bolje, ali, moje je mišljenje da treba krenuti u zapošljavanje mladih ljudi, obrazovanih ljudi – posebno onih koji su stručni u kibernetici. I, da na taj način, jednom posebnom etikom prema poslu, pa i potpisivanjem one obveze čuvanja tajne… da će se riješiti velikim dijelom korupcija – jer ona se, nažalost, ne može iskorijeniti ni u jednom društvu. Ali, moramo razgovarati o njoj, ona se mora sankcionirati“.

Upitana koliko je dugo znala za ove probleme u Službama, predsjednica Grabar Kitarović je krenula još i dodatno spuštati priču o spomenutom sudskom postupanju koje je već godinama kompletno zatvoreno za javnost:

„Da, da… Svi znamo za… u VSOA-i… za cijeli taj slučaj. Pa, to vam je javno poznato – vodi se postupak javno. Više puta sam razgovarala, isto tako, o tijeku postupka, s onima koji su vodili istrage, da vidimo koliko to duboko ide. Međutim, ja sam, isto tako svjesna svojih ovlasti, da se ne mogu umiješati u rad samih Službi – već postoje nadzorna tijela, među kojim je i Savjet za koordinaciju rada Službi… i tu će se sigurno poboljšati cijela ta koordinacija“.

Još replika i reakcija

Niti sličnom blagošću nije reagirao predsjednički kandidat SDP-a Zoran Milanović, koji se tijekom popodnevnog skupa u Zadru s govornice osvrnuo i na državnu poglavaricu, a trenutno i predizbornu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović. On se tom prilikom prvo oštro osvrnuo na „slučaj Lozančić“ iz 2016. godine, da bi tek na kraju prešao i na još uvijek aktualni „slučaj Grdić i Preost“:

„Obavještajne službe i sigurnosne službe ne možeš pomladiti niti postariti, tamo rade najbolji, najsvjesniji, dobro obrazovani, lojalni ljudi, čvrstog karaktera, nepotkupljivi. Oni koji mogu svakog tjedna završit na poligrafu – inače dobijaju otkaz. O ovome nešto kasnije, u drugom krugu. Tu isto ima vrlo neugodnih stvari, iz predsjedničine okoline. Međutim, da se vratimo na ovu korupciju u SOA-i, jer to su predsjedničke ovlasti… Dakle, 2016. godine, ona je na jedan divlji način smijenila tadašnjeg ravnatelja Dragana Lozančića… doktora Dragana Lozančića, inženjera, doktora matematike i strojarstva sa Columbie, to je sveučilište u New Yorku, jedno od najboljih na svijetu… čovjeka koji ima kruha, koji nije član ni jedne stranke, ni SDP-a ni HDZ-a, ni jedne stranke. Smijenila ga je zato što ju je navodno špijunirao, što je naravno notorna neistina. Međutim, pola godine kasnije je taj isti čovjek, postaje ravnatelj Agencije… Središnje agencije za… Državne uprave za zaštitu i spašavanje – jednog vrlo delikatnog tijela. Dakle, Državna uprava za zaštitu i spašavanje. Znate šta je to? Spašavanje kada bude požar, poplava… koordiniraju sve te napore. To je vrlo, vrlo integriran i zahtjevan sustav. Zahtijeva inženjerska, matematička, humanitarna i humanistička znanja, društvena znanja. Dakle, Plenković, predsjednik HDZ-a ga… nakon što ga je njegova kandidatkinja smijenila, potjerala s tog mjesta – postavlja na jedno od odgovornijih mjesta u sigurnosnom sustavu. Vi znate šta ja mislim o HDZ-u, i vi vrlo dobro znate i bez mene što HDZ je. Ali, ovaj slučaj vam od početka pokazuje nekoordiniranost, neprofesionalnost, osvetoljubivost, sitnu zavist i sitan karakter u vođenju možda i najdelikatnijeg sustava.

Dakle, prvo ga predsjednica najuri, nogom u donji dio leđa, onda ga premijer iz te iste stranke, koja se sad zaklinje u tu predsjednicu, ne da rehabilitira, nego mu da ozbiljnu dužnost, i tko je tu lud? I mi godinama kasnije slušamo o korupciji. Na dan izbora praktički. Izbori su za tri dana. Pa, to je tvoja kuća, tvoja kuhinja. Žohari su u njoj. Mora ih netko počistiti. Žohari su vrlo otporna bića, evolucijski još iz kambrija ili predkambrija… prastari su, ako sam se dobro… Dakle, neuništivo je to. Međutim, što se događalo 5 godina? Tko je nadzirao taj sustav? Govori o korupciji u Vojnoj agenciji, Vojno-sigurnosnoj agenciji, u kojoj su dva čelna čovjeka, čija imena sad ovdje nisu bitna, uhvaćeni u kriminalu, jer su uništavali račune… Dakle, račune koje su diskrecijski trošili… kad je bilo jasno da se mijenja vlast i da dolazi novi ravnatelj, kojeg smo postavili mi. Ti ljudi su trenutno i dalje u postupku, međutim, predsjednica kaže da su oni umirovljeni zato da ih se ne bi moglo nečasno otpustiti. Pa, upravo ona je to napravila prije tjedan dana ili prije dva tjedna, umirovivši ove časnike iz zrakoplovne baze… Koji ono grad? Zadar? … Koji su ulovljeni u švercu i u transportu civila. Dakle, pet minuta ljudi neki nisu u stanju, držati konzistentnu liniju misli i argumenata. Pet minuta. A bili bi vrhovni zapovjednici, vodili vanjsku politiku i koordinirali sigurnosno-obavještajne službe“.

No, nakon političkih takmaca, na izjave predsjednice Grabar Kitarović su tijekom kasnog popodneva reagirala su i prozvana dvojica optuženika u drugostupanjskom postupku – generali Darko Grdić i Ognjen Preost. Grdić je preko odvjetnice Višnje Drenški Lasan priopćenjem poručio:

„Potpuna je neistina da je general pukovnik mr. sc. Darko Grdić umirovljen dan prije podizanja optužnice, nego je protiv svoje volje umirovljen temeljem brzinski donesenih duboko dvojbenih izmjena Zakona o službi u oružanim snagama, nakon podizanja optužnice, u dobi od 52 godine i s navršenih više od 39 godina mirovinskog staža. Riječ je o generalu koji je završio najviše vojno obrazovanje u RH i SAD-u, bio ratni zapovjednik obrane Zagreba i obnašao niz najviših vojnih dužnosti u Hrvatskoj i inozemstvu, a koji je po ondašnjim propisima mogao raditi još sedam godina, ali je silom izguran iz sustava s mjesta glavnog inspektora obrane, jer je sve dužnosti, uključujući i onu ravnatelja VSOA obnašao bez selektivnog pristupa i jednako prema svima.

Začuđuje i duboko zabrinjava da jedna predsjednička kandidatkinja u svrhu prikupljanja jeftinih političkih poena pribjegava javnom blaćenju ljudi iznoseći neprovjerene podatke iz tajnog sudskog postupka te na nečuven način vrši pritisak na pravosudna tijela, poglavito na Vrhovni sud RH, dok istodobno izjavljuje kako je ‘svatko nedužan dok mu se pravomoćnom drugostupanjskom presudom ne dokaže krivnja’. Ta izjava očito se odnosi samo na njezine prijatelje i stranačke kolege, a za sve ostale po njezinu mišljenju vrijede neki drugi kriteriji. Istodobno, u svojem uredu zapošljava ljude koji su iz VSOA pravomoćno otpušteni zbog nezakonitosti u postupanju i radu, i u tome ne vidi nikakav problem.

Ovakvim izjavama kandidatkinja je povrijedila ustavno i konvencijsko načelo jednakosti ljudi pred zakonom jer je postupila diskriminatorno u odnosu na osobe u istoj pravnoj poziciji, a da za to nije postojao legitiman cilj niti razumno opravdanje. Osim toga, kandidatkinja, koja je još uvijek aktualna predsjednica RH, zaboravila je ili naprosto nije znala da je Republika Hrvatska već jednom zbog izrečenih sličnih javnih izjava osuđena pred Europskim sudom za ljudska prava zbog povrede prava na presumpciju nedužnosti, u predmetu Peša protiv Hrvatske“.

Nakon Grdića, priopćenjem preko svog odvjetnika Nenada Strukana oglasio se i drugi optuženik, Ognjen Preost. I on tvrdi da je Predsjednica RH povrijedila presumpciju nevinosti i time namjerno vrši utjecaj na Vrhovni sud.

„Iz sadržaja predsjedničine izjave jasno proizlazi da aktualna predsjednica ili ne zna ili ne poštuje pravni sustav Republike Hrvatske, jer je ovakvom izjavom predsjednica povrijedila presumpciju nevinosti te u javnost iznijela činjenice protivno zabrani Županijskog suda u Zagrebu.

Štoviše, ovakvom izjavom očigledno je namjerno izvršila izravan utjecaj na rad Vrhovnog suda RH, koji tek mora odlučiti o tome je li Ognjen Preost kriv zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Naime, predsjednica je jasno navela da je gospodin Preost ‘dio korupcijske hobotnice’ čime je najizravnije prejudicirala sudsku odluku. Bez obzira na trodiobu vlasti, koja izvršnoj vlasti zabranjuje utjecanje na odluke sudbene vlasti, treba naglasiti da nitko u ovoj državi ne smije sudovima sugerirati kakvu će odluku donijeti.

Gospođa Grabar-Kitarović je u dosadašnjim javnim nastupima jasno naglašavala kako treba poštivati presumpciju nevinosti, kad se radilo o postupcima koji se vode protiv njoj bliskih osoba. Ova činjenica pokazuje da je gospođa Grabar-Kitarović namjerno prekršila ustavnu presumpciju nevinosti na štetu gospodina Preosta. Motivi su njezini i u njih gospodin Preost ne ulazi. Međutim, sugeriranje Vrhovnom sudu RH kakvu odluku treba donijeti, kao i iznošenje činjenica koje je sud proglasio tajnim, predstavljaju kaznena djela koja su opisana u čl. 307. i 312. Kaznenog zakona“,

stoji u priopćenju Preostovog 0dvjetnika. koje završava podsjećanjem na prošle predsjedničke izbore:

„Naročito je zanimljivo da je i prije početka ovog kaznenog postupka, također u vrijeme zadnjih predsjedničkih izbora, tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, u jeku kampanje, nastupajući na HTV, najavio podizanje optužnice odnosno početak upravo gore spomenutog kaznenog postupka, a danas aktualna predsjednica i kandidat na izborima ponovno u jeku kampanje kao borac protiv korupcije najavljuje drugostupanjski postupak, a između redaka i njegov rezultat. Premda je u predizborne svrhe, ipak je previše“.

Godinu i pol nakon početka suđenja, danas je okončan sudski postupak protiv umirovljenog bojnika Josipa Čovića i zastupnika Ukrspecexporta u RH i BiH Ivice Josipovića u aferi „remont MiG-ova“. Točno u 13 sati sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Rahela Valentić proglasila je Čovića i Josipovića krivima za traženje i davanje mita, za što je Čović dobio 1,8 godina zatvora, a Josipović godinu dana zatvora. Uz to, obojica moraju platiti po 4.000 kuna sudskih troškova, dok Čović mora vratiti 10.000 eura (u kunskoj protuvrijednosti) koliko je utvrđeno da je iznosilo mito koje je primio. Doduše, sve to u slučaju da današnja presuda postane pravomoćna, što će trebati pričekati budući su sve strane – odvjetnici okrivljenih i predstavnik USKOK-a – najavile žalbu na ovu odluku. Kao što je to postala praksa na hrvatskim sudovima, Čović i Josipović nisu se pojavili na današnjem izricanju presude. No krenimo redom.

Rujan 2017. – početak suđenja Josipu Čoviću i Ivici Josipoviću (u pozadini stoji Goran Sesar)

18. rujna 2017. godine na Županijskom sudu u Zagrebu započelo je suđenje umirovljenom bojniku Josipu Čoviću, bivšem šefu MORH-ovog Odjela za zrakoplovno-tehničke standarde Samostalne službe za vojni zračni promet, zbog sumnje da je tražio mito kako bi namjestio „pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21“. Uz Čovića je na optuženičku klupu sjeo i Ivica Josipović, zastupnik već spomenutog Ukrspecexporta u RH i BiH, uz optužbu da je dao mito, i to ne u traženom iznosu od 50.000 eura, već tek po 5.000 eura u dva navrata početkom 2016. godine. Kako je tekao postupak – javnost nije saznala, jer je suđenje bilo zatvoreno za javnost, i to zbog „zaštite sigurnosti RH i zaštite tajne“. Jednako je tako za javnost bio zatvoren i dio današnje objave presude, i to onaj dio u kojem sutkinja Valentić obrazlaže razloge i dokaze zbog kojih je sudsko vijeće donijelo odluku o zatvorskim kaznama za Čovića i Josipovića.

Sutkinja Rahela Valentić

Iz dijela objave koji je bio otvoren za javnost i kojeg je pročitala sutkinja Valentić, jasno je da je uoči remonta MiG-ova 2013. godine Josip Čović bio voditelj stručnog tima MORH-a za audit, odnosno član povjerenstva MORH-a zadužen za utvrđivanje tehničke sposobnosti izvršenja remonta borbenih aviona MiG-21 iz sastava HRZ i PZO, te je u tom svojstvu od 12. do 16. prosinca 2011. (kriva godina?!)  boravio u Odesi u Ukrajini, nakon čega su „tehničko povjerenstvo i stručni tim za audit pozitivno ocijenili tehničke sposobnosti potencijalnog izvršitelja remonta aviona, ukrajinskog Odeskog zrakoplovnog zavoda, kao podizvoditelja ukrajinskog društva Ukrspecexport, i kvalitetu remonta na avionima ponuđenim na kupnju“. Potom je Čović, rekla je sutkinja Rahela Valentić, „znajući da će tehničko povjerenstvo prije donošenja odluke MORH-a o provođenju i vrsti postupka javne nabave remonta i produljenja životnog vijeka sedam aviona MiG-21, i dokupa pet aviona istog tipa, radi utvrđivanja tehničkih sposobnosti izvršenja remonta, obaviti audit i u remontnom zavodu drugog potencijalnog izvršitelja, društva Aerostar iz Rumunjske“, zatražio od Ivice Josipovića (direktora društva Aeropartner d.o.o., zastupnika društva Ukrspecexport u Republici Hrvatskoj) „neutvrđeni novčani iznos“, a od Đure i Gorana Sesara (odgovornih osoba društva FLYCOM-ING d.o.o., zastupnika društva Aerostar u RH) „novčani iznos od 50 tisuća eura“. Čović je pritom navodno obećao da će se „kao član povjerenstva MORH-a, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje remonta aviona, zauzeti da povjerenstva daju pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21 u postupku javne nabave MORH-a, remontnom zavodu onog potencijalnog izvršitelja koji pristane isplatiti mu zatraženi novac“. Sesari su odbili, dok je Josipović pristao isplatiti zatraženi novac.

Danas umirovljeni bojnik Čović bio je, prema mišljenju Županijskog suda, najstručnije osposobljena i školovana osoba za obavljanje audita u sastavu tehničkog povjerenstva MORH-a

Nakon toga je Čović „kao član Povjerenstva za analizu izvodivosti i isplativosti remonta i produženja životnog vijeka aviona MiG-21, a zatim i kao član te najstručnije osposobljena i školovana osoba za obavljanje audita u sastavu tehničkog povjerenstva MORH-a“ od 30. siječnja do 08. veljače 2013. ponovno otišao u audit u Odeski zrakoplovni zavod i u Remontni zavod društva Aerostar. Iz izvješća povjerenstva bilo je vidljivo da, kako je rečeno danas na zagrebačkom Županijskom sudu, „Odeski zrakoplovni zavod raspolaže boljim uvjetima za kvalitetnije obavljanje ovog posla, i ispunjenje zahtjeva MORH-a – dok društvo Aerostar ne posjeduje aktivnu liniju remonta niti potpuni dokumentacijski sustav održavanja i remonta aviona“. Iako je na temelju ovakvog rezultata audita MORH mogao isključiti Aerostar kao potencijalnog izvršitelja, MORH je ipak s oba društva proveo pregovarački postupak javne nabave bez prethodne objave, nakon čega je „s društvom Ukrspecexport 9. srpnja 2013. sklopio ugovor za nabavu usluge kapitalnog remonta i nadogradnju sedam, te nabavu, kapitalni remont i nadogradnju dodatnih pet borbenih aviona MiG-21, vrijedan 13.998.827,94 eura“.

Ivica Josipović, zastupnik Ukrspecexporta u RH i BiH

Taj je ugovor, zaključio je zagrebački Županijski sud, u cijelosti izvršen u srpnju 2015. godine, nakon čega je drugookrivljeni Josipović u više navrata predavao dogovoreni iznos novca prvookrivljenom Čoviću. „Pa je tako, tijekom siječnja 2016. a zatim ponovno, tijekom veljače 2016., u svom vozilu, prvookrivljeniku Josipu Čoviću predao gotov novac u iznosima od po pet tisuća eura – te je tako, na opisani način prvookrivljeni Josip Čović, sukladno ranije ostvarenom dogovoru, od drugookrivljenog Ivice Josipovića preuzeo novac u točno neutvrđenom ukupnom iznosu, ali najmanje u visini od 10.000 eura“, objasnila je sutkinja Rahela Valentić. Pojasnila je još da je time Čović „kao službena osoba, zahtijevao mito za sebe, da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti, te kao službena osoba zahtijevao i primio mito, kroz sebe, da unutar granica svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti“. Tako je Josip Čović počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti primanjem mita, opisano i kažnjivo po članku 293, stavku 1, Kaznenog zakona, u vezi sa člankom 52 Kaznenog zakona, dok je davatelj mita, drugookrivljeni Ivica Josipović počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, tj. davanje mita, opisano i kažnjivo po članku 294, stavku 1, Kaznenog zakona. Zbog toga su obojica zaradila zatvorsku kaznu, i to Čović u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, a Josipović u trajanju od godinu dana. Uz to, Čović mora u državni proračun uplatiti 10.000 eura protupravno stećene koristi u kunskoj protuvrijednosti, dok obojica moraju platiti u sudske troškove.

Odvjetnici Davorin Sirotković i Davor Plišo

Na ovakvu presudu žalit će se i odvjetnici nepravomoćno osuđenih, ali i predstavnik USKOK-a. Odvjetnici Davor Plišo (odvjetnik Ivice Josipovića) i Davorin Sirotković (odvjetnik Josipa Čovića) najavili su žalbu jer se ne slažu s presudom.

„Mi smo od početka tvrdili da nema krivnje sa strane okrivljenog i pokušali smo sudu pojasniti da ne treba potpadati pod neke pritiske interesnih skupina, medija i politike, i kad sagleda se stanje u spisu mi i dalje tvrdimo da oni nisu krivi. Al zato postoji drugi stupanj, postoji žalba, postoji pravo žalbe i mi ćemo nju uložiti“,

izjavio je po okončanju sudskog postupka odvjetnik Davor Plišo. Na novinarsko pitanje kako to da nije utvrđen točan iznos mita samo je kratko rekao – „To morate pitati sud.“

Krešimir Ostrogonac: “žalit ćemo se”

Žalbu je najavio i predstavnik USKOK-a Krešimir Ostrogonac, koji je zadovoljan osuđujućom presudom, ali nije zadovoljan visinom kazne. Pojasnio je da je za kazneno djelo primanja mita predviđena kazna do 10 godina zatvora, a za kazneno djelo davanja mita – do 8 godina. Na novinarsko pitanje da li je u činjeničnom opisu kaznenog djela bilo i ugrožavanje obrambene sigurnosti RH, Ostrogonac je odgovorio:

„Ne. U činjeničnom opisu djela su, znači, opisana su kaznena djela primanja i davanja mita. Znači, to je bilo u vezi ovog postupka, dakle to je ono što im se stavlja na teret. To su kaznena djela koja su činjenično i opisana“.

Osuda za mito, a ne za kvalitetu remonta

Trakavica o remontu MiG-ova, kao i političke optužbe o pripadajućem kriminalu, vuku se već 6 godina. Četiri MiG-a, dokupljena u Ukrajini, prizemljena su već 2 godine, i to uz gromke optužbe o veleizdaji, dok je dnevna raspoloživost preostalih 8 između 3 i 5 (što je jednako bila tema 2017., kao i 2019. godine. No iz političkih razloga uobičajena je floskula da „MiG-ovi ne lete“, što je bila jedna od najponavljanijih tvrdnji zastupnika HDZ-a u nedavnoj saborskoj raspravi o interpelaciji o postupcima Vlade RH pri nabavi borbenih aviona iz Izraela – bez obzira na učestale objave MORH-a o letovima MiG-21, uz moguća probijanja zvučnoga zida nad hrvatskim naseljima.

Predstavnici MORH-a i OS RH na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obranu 2014. godine

Na žalost raznih političara i politikanata, u tzv. „aferi remont“ postoji samo jedna optužnica, jedan sudski postupak i jedna, za sada nepravomoćna presuda – i to isključivo za jedno traženje i davanje mita.  Kao što je rekao i predstavnik USKOK-a, sudsko vijeće razmatralo je jedino i isključivo ovo kazneno djelo (dakle, to konkretno traženje i davanje mita), bez ulaska u eventualne posljedice tog čina, koje bi možda rezultirale loše obavljenim remontom 40 godina starih borbenih aviona. Nema tu ni spomena negdašnjeg ministra obrane Kotromanovića, ali niti ikakve „veleizdaje“ ili „ugrožavanja nacionalne sigurnosti“.

Dakle, iz današnje završne riječi sutkinje Županijskog suda Rahele Valentić vidljivo je da je zavod u Odesi dobio pozitivno mišljenje o sposobnostima za remont i prije uvida u stanje zavoda u Rumunjskoj, te prije nego je Čović zatražio mito za preporuku jednog od ponuđača. To se u potpunosti poklapa sa svjedočenjima na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obranu, održanoj u prosincu 2014. godine. Tada su predstavnici Ministarstva obrane i GS OS RH gotovo 3 sata odgovarali na pitanja o okolnostima remonta i dokupa MiG-ova u Ukrajini, gdje se također moglo čuti da je po obavljenom auditu zaključeno da rumunjski Aerostar trenutno nema niti jedan avion na remontu, te da u tom trenutku ne raspolaže specijaliziranom radionicom ni ispitnom opremom za popravak radara, dok je zavod u Odesi imao „živi“ proces remonta, sa svim traženim uvjetima i normama, te zavidnim dokumentacijskim sustavom.

S druge strane, neobično je da ni tužitelji iz USKOK-a ni sudsko vijeće tokom godinu i pol dugog sudskog procesa nisu uspjeli ustanoviti koliki je iznos novca koji je Čović zatražio od Josipovića, te koliko je zapravo dobio. Već nakon podizanja optužnice spominjalo se da je Čović dobio „neutvrđeni iznos, a minimalno 10.000 eura“. No da li je sud tu nešto propustio, vidjet će se u drugostupanjskom postupku, nakon što sve strane ulože žalbe na današnju presudu.

„Radi zaštite sigurnosti RH i radi zaštite tajne kojoj bi štetila javna rasprava odlučeno je o isključenju javnosti“! To je sažetak današnjeg početka glavne rasprave u postupku protiv Josipa Čovića i Ivice Josipovića u aferi „remont MiG-ova“, a koja se vodi na zagrebačkom Županijskom sudu. Čovića kao bivšeg šefa MORH-ovog voditelja Odjela za zrakoplovno-tehničke standarde Samostalne službe za vojni zračni promet tereti se za traženje, a potom i primanje do 10.000 eura mita kako bi namjestio „pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21“. Iako je to, prema USKOK-u, danas umirovljeni bojnik Čović tražio od oba ponuđača, na isplatu mita pristao je samo onaj ukrajinski, pa se danas na Županijskom sudu zastupniku ukrajinske tvrtke Ukrspeceksport u RH i BiH Ivici Josipoviću sudi za davanje mita. No tko je tu kome dao što, koliko i zašto – hrvatska javnost neće imati prilike saznati, jer je USKOK zatražio da se kompletno suđenje zatvori za javnost, s čime su se složili i branitelji obojice optuženika, a potom i sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Rahelom Valentić.

Optuženici Josip Čović i Ivica Josipović, u svjedok Goran Sesar (stoji)

Zahtjev za zatvoreno suđenje podnio je zamjenik ravnateljice USKOK-a Krešimir Ostrogonac, navodeći kao razlog to što će se tijekom postupka „ispitati više svjedoka“ i „čitati dokumentacija MORH-a i GS OS RH koja je klasificirana“. Spomenuti dokumenti su, prema navodima USKOK-a, klasificirani oznakama „povjerljivo“, „ograničeno“ i „tajno“. Nastavljajući se na USKOK-ovo obrazloženje, sudsko vijeće je nakon kraćeg vijećanja zaključilo da se vođenjem ovog postupka iza zatvorenih vrata i van očiju javnosti štiti nacionalna sigurnost RH. Naime, u postupku koji preispituje remont 5 zrakoplova MiG-21 iz sastava HRZ i PZO priložit će se dokumenti s detaljnim podacima o tehničkoj ispravnosti MiG-ova i mogućnostima njihove svakodnevne uporabe u OS RH, te će se ispitivati svjedoci „u odnosu na koje također postoji obveza čuvanja tajne“. Što se tiče svjedoka, već danas je na sudu bio prisutan kontroverzni dvojac Đuro i Goran Sesar, otac i sin, zastupnici rumunjskog Aerostara, drugog ponuđača na natječaju za remont MiG-ova. Sesari su bili najglasniji u optužbama o nezakonitostima u poslu modernizacije i remonta MiG-ova, kako što se tiče dobivanja posla, tako i kvalitete obavljenog remonta.

Umirovljeni bojnik Josip Čović u sudnici je pokušavao izbjeći fotoaparate

Današnja odluka o zatvaranju suđenja za javnost sporna je na više razina. Prvo, zaista se radi o postupku od iznimnog značaja za javnost, što je potvrdilo i prošlogodišnje medijsko zasipanje detaljima tog navodno spornog remonta, kao i bombastične izjave o veleizdaji. Na temelju toga, neko vrijeme prizemljeno je bilo 5 zrakoplova MiG-21, i to baš onih pet dokupljenih u Ukrajini, pa bi temeljem sudskog postupka bilo zanimljivo i saznati jesu li oni prizemljeni s pravom, zbog opasnosti po pilote (ali i stanovništvo u RH), ili se radilo samo o politički „nabrijanoj“ priči koja je naglo nestala s popisa nacionalnih tema i problema nakon odlaska iz fotelje prošlogodišnjeg kratkotrajnog ministra obrane Josipa Buljevića.

Drugo – poučeni iskustvom iz „slučaja kamioni“, USKOK je – da je htio – mogao i u ovom slučaju zatražiti deklasifikaciju određenih dokumenata, pogotovo onih s nižim stupnjem klasifikacije („ograničeno“ i „povjerljivo“). Pritom upada u oči da niti jedan spomenuti dokument, prema navodima USKOK-a, a potom i prema zaključku sudskoga vijeća, nema oznaku najvećeg stupnja tajnosti („vrlo tajno“), pa je i USKOK-ova briga o zaštiti nacionalnih interesa tu ipak malo preuveličana. Bez obzira na zahtjev USKOK-a, sud je mogao pribjeći za medije i javnost popularnijoj mjeri – djelomičnim isključivanjem javnosti u trenucima kada je to zaista potrebno. No, kako bi rekli zli jezici, u traženju ove tajnosti se izgleda poklopilo više različitih interesa. S jedne strane, teško je u slučaju javnosti ovoga postupanja održati famu skandala nad spomenutim remontom borbenih zrakoplova, na čemu dugo inzistira dio hrvatske političke scene. S druge strane, uz dugu i ozbiljnu javnu raspravu još je teže izbjeći detaljno razlaganje rada samoga USKOK-a, kojem je vjerojatno na vojne teme još kiselo u ustima od tužiteljskog brodoloma u „slučaju kamioni“.

Ivicu Josipovića, zastupnika Ukrspeceksporta, USKOK tereti za davanje do 10.000 eura mita u višemilijunskom poslu

I na kraju treće, možda i najvažnije – objašnjenje sudskog vijeća da će se tijekom postupka razmatrati dokumenti s detaljnim podacima o tehničkoj ispravnosti MiG-ova i mogućnostima njihove svakodnevne uporabe u OS RH. USKOK je u srpnju prošle godine u vlastitom priopćenju naveo da vodi istragu protiv Čovića i Josipovića zbog novčane nagrade kojom bi se „bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje remonta aviona, osiguralo pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21“. Namještanje izvođača radova ima malo veze s „tehničkom ispravnošću MiG-ova“ i sposobnostima „njihove svakodnevne uporabe“, osim ako se optužnica ne tiče puno većeg opsega kaznenih djela od onog zbog kojeg su Čović i Josipović bili pod lupom USKOK-a. No što piše u optužnici, i kako će svjedočiti Čović, Josipović, Sesari i drugi svjedoci iz Ministarstva obrane i OS RH – nažalost, nećemo saznati.

Nakon što je početkom ožujka optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo USKOK-ovu optužnicu za Josipa Čovića i Ivicu Josipovića u aferi „remont MiG-ova“, za ponedjeljak, 22. svibnja, zakazano je pripremno ročište u ovom slučaju. Na tom bi se ročištu trebao odrediti datum početka suđenja, kao i popis svjedoka koji će biti saslušani i dokumenata koji će se priložiti tijekom rasprave. Pripremno ročište vodit će sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Rahela Valentić.

USKOK je protiv umirovljenog bojnika Čovića i zastupnika ukrajinske tvrtke Ukrspecexport u RH i BiH Josipovića pokrenuo istragu prije gotovo godinu dana, točnije 05. srpnja 2016., da bi 30. prosinca prošle godine i službeno podignuo optužnicu. Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je optužnicu 01. ožujka ove godine, a u ponedjeljak bi se trebalo saznati kada će početi suđenje.

Umirovljeni bojnik Josip Čović

Dvojac Čović-Josipović USKOK tereti za „počinjenje kaznenih djela primanja i davanja mita“, i to u iznosu od ukupno najmanje 10.000 eura. Inicijator ove „akcije“ je, prema USKOK-ovoj optužnici, bio danas umirovljeni Čović koji je trebao kao „član povjerenstva MORH-a (…) osigurati pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta“ zrakoplova MiG-21. Na ispitivanju u USKOK-u Čović je izjavio da nije kriv, jer „nije ni tražio ni primio mito“, već je od Josipovića „dobio poklon za svoju korektnost u radu“, i tako dva puta u iznosu od po 5.000 eura. Josipović je također tvrdio da se ne radi o podmićivanju, već o „pomoći“, budući mu je Čović najavio da odlazi u mirovinu, a muče ga i zdravstveni problemi.

Suđenje Čoviću i Josipoviću drugi je veliki sudski proces zbog sumnji u zakonitosti pri nabavi u obrani. Prvi je, podsjetimo, bio „slučaj kamioni“ u kojem je glavni akter i prvoosumnjičeni, bivši ministar obrane Berislav Rončević, oslobođen početkom 2014. godine.

Danas točno u podne, na Županijskom sudu u Zagrebu, optužno vijeće pod predsjedanjem sutkinje Gordane Mihele Grahovac potvrdilo je USKOK-ovu optužnicu protiv Josipa Čovića i Ivice Josipovića u aferi „remont MiG-ova“. Ova je optužnica rezultat istrage koju je USKOK pokrenuo 5. srpnja 2016. godine, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org.

USKOK je, podsjećamo, protiv tog dvojca podignuo optužnicu 30. prosinca prošle godine, „zbog počinjenja kaznenih djela primanja i davanja mita“. Pritom se prvookrivljenom Čoviću na teret stavljalo da je „u tijeku postupka koji je prethodio donošenju odluke MORH-a o provođenju postupka javne nabave i odluke o potencijalnim izvršiteljima koji će biti pozvani da dostave svoje ponude, od zastupnika dvaju inozemnih društava zatražio novčanu nagradu kako bi zauzvrat, kao član povjerenstava MORH-a u čijem je radu sudjelovao, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje remonta aviona, osigurao pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta…“.

Prema USKOK-ovoj optužnici, drugookrivljeni Josipović, zastupnik ukrajinske tvrtke Ukrspecexport u RH i BiH, udovoljio je Čovićevom zahtjevu, isplativši mu „u dva navrata tijekom siječnja i veljače 2016. godine“ najmanje 10.000 eura (iako je Čović, navodno, tražio 50.000 eura). Uzevši u obzir konačnu vrijednost remonta i modernizacije MiG-ova u Ukrajini (oko 13,998 milijuna eura), ispada da je Čović uzeo mito od 0,07 posto (odn. 10.000 eura) vrijednosti posla, kojeg se primilo mjesecima po okončanju radova. Osim toga, kaznena djela za koja su optuženi Čović i Josipović ne treba brkati ili poistovjećivati s medijskim navodima o tzv. „prekucanim šasijama“ i frankesteinovski skalupljenim ukrajinskim MiG-ovima, jer prema onome što je javno dostupno – USKOK se u optužnici bavi isključivo mitom oko pitanja izbora izvođača radova, a ne navodima o kasnijim fazama posla, te navodnoj kvaliteti obavljenog posla (dakle remonta).

Nakon što je jutros optužno vijeće Županijskog suda potvrdilo USKOK-ovu optužnicu, slijedi utvrđivanje datuma za početak sudskog postupka u slučaju Čović i drugi.

Nepunih 6 mjeseci otkako je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) pokrenuo istragu protiv dvije osobe zbog afere remonta MiG-ova iz sastava HRZ i PZO, danas je iz tog Ureda priopćeno da je istraga rezultirala podizanjem optužnice. Priopćenje USKOK-a prenosimo u cijelosti:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv dvojice hrvatskih državljana J. Č. (1957.),  I. J. (1960.) zbog počinjenja kaznenih djela primanja i davanja mita.

Optužnicom se I. okr. stavlja na teret da je, od 12. prosinca 2011. do kraja veljače 2016. godine, u Zagrebu, kao načelnik Odjela održavanja i remonta Zrakoplovno-tehničkog zavoda, Zapovjedništva za logistiku MORH-a, te kao voditelj Odjela za zrakoplovno-tehničke standarde Samostalne službe za vojni zračni promet MORH-a i kao stručna osoba voditelj stručnog tima MORH-a za provjeru i član tehničkog Povjerenstva MORH-a zadužen za utvrđivanje tehničke sposobnosti izvršenja remonta borbenih aviona MiG-21 u remontnim zavodima potencijalnih izvršitelja te član Povjerenstva MORH-a za analizu izvodivosti i isplativosti remonta, u tijeku postupka koji je prethodio donošenju odluke MORH-a o provođenju postupka javne nabave i odluke o potencijalnim izvršiteljima koji će biti pozvani da dostave svoje ponude, od zastupnika dvaju inozemnih društava zatražio novčanu nagradu kako bi zauzvrat, kao član povjerenstava MORH-a u čijem je radu sudjelovao, bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje remonta aviona, osigurao pozitivno mišljenje i prednost u obavljanju posla kapitalnog remonta i nabavke dodatnih aviona MiG-21 onom potencijalnom izvršitelju koji pristane isplatiti mu zatraženi novčani iznos. Zastupnici jednog od društava nisu prihvatili zahtjev I. okr. da mu za pogodovanje prilikom odabira izvršitelja isplate 50.000 eura, dok je II. okr. prihvatio zahtjev I. okr. i obećao mu isplatu zatraženog novčanog iznosa. Nakon što je navedeni posao ugovoren i realiziran, I. okr. je od II. okr. u dva navrata tijekom siječnja i veljače 2016. godine preuzeo najmanje 10.000 eura.“

Već je ranije bilo jasno da se tu radi o bojniku Josipu Čoviću, koji je u vrijeme odlučivanja o provedbi remonta MiG-ova bio šef povjerenstva koje je radilo provjeru sposobnosti remontnih zavoda u Rumunjskoj i Ukrajini, te Ivici Josipoviću, zastupniku ukrajinske tvrtke Ukrspecexport u Hrvatskoj i BiH. Na tematskoj sjednici saborskog Odbora za obranu o remontu MiG-ova sam bojnik Čović izjavio je da nakon audita niti jedan remontni zavod nije izbačen iz izbora, ali je prednost dana ukrajinskom zavodu u Odesi budući je on u tom trenutku imao “živi” proces remonta zrakoplova, sa svim traženim uvjetima i normama.

Iz USKOK-ovog priopćenja za sada u oči upadaju dvije stvari: prvo – da se radi o za ovaj posao vrlo maloj novčanoj sumi, i drugo – da je ona isplaćena nekoliko godina nakon što je okončan ne samo odabir izvršitelja remonta, već i sam remont.