Naša sjeverna susjeda – Mađarska – kompletirala je svoju flotu tenkova Leopard – dolaskom 44. tenka Leopard, mađarska tenkovska flota postala je kompletna, rekao je ministar obrane Kristóf Szalay-Bobrovniczky u vojarni 1. oklopne brigade Mađarskih obrambenih snaga György Klapka u Tati u petak, 12. prosinca. Riječ je o tenkovima Leopard 2 A7HU koji je, prema riječima mađarskog ministra obrane, jedan od najmodernijih tenkova na svijetu, a sustav upotpunjuju nosači inženjerijskih mostova Leguan i tehnička oprema za spašavanje.

Mađarski ministar obrane je na prigodnoj svečanosti u Tati istaknuo da su gospodarski rezultati zemlje u 2015. godini omogućili sklapanje ugovora kojima će se obnoviti tenkovski kapaciteti Mađarskih obrambenih snaga, dodavši:

„Mađarski porezni obveznici s radošću i ponosom mogu vidjeti da, kao rezultat rada posljednjih godina, ovdje postoji mnogo financijske snage, kao i znanja, iskustva, planiranja i srca, što su bitni uvjeti za izgradnju takve sposobnosti“.

General-pukovnik Gábor Böröndi, načelnik Glavnog stožera, rekao je da su Mađarske obrambene snage nabavom Leoparda napravile 40 godina naprijed. Međutim,kazao je, sami tenkovi nisu dovoljni za izgradnju kapaciteta, zbog čega su Mađarske obrambene snage kupile i vrhunski simulator, jedinstven u Europi, koji osigurava obuku operativnog osoblja.

„Mnogi su već ‘pokopali’ tenk, tvrdeći da je nepotreban. Ali tenk će ostati na bojnom polju i dalje će biti jedno od odlučujućih oružja. Naravno, moramo odgovoriti na izazov dronova, pripremiti osoblje i izgraditi potrebnu obrambenu opremu na tenku, ali on će i dalje dominirati bojnim poljem“,

rekao je general Böröndi.

Kristóf Szalay-Bobrovniczky, dr. general-pukovnik Gábor Böröndi i brigadni general István Tóth, zapovjednik 1. oklopne brigade Mađarskih oružanih snaga György Klapka, tom su prigodom uručili nagrade koje je, između ostalih, primio i Ralf Ketzel, generalni direktor tvrtke KMW-NEXTER Defense Systems.

Mađarska je time postala korisnik najmodernijih tenkova u regiji. Novi Leopard 2A7HU uvedeni su ovog mjeseca u naoružanje novoosnovane 1. oklopne brigade. Do sada su Mađari imali dvije pješačke brigade – 5. i 25. brigadu, koje su u siječnju ove godine preoblikovale u 1. oklopnu brigadu, koja će biti deklarirana jedinica za NATO i obranu zemlje. U velikom ugovoru potpisanom u prosincu 2018. Mađarska je od njemačke obrambene industrije naručila 44 tenka Leopard 2A7HU, koji su sada u procesu primopredaje, pet tenkova za izvlačenje Vicent 2HU i tri mostonosca tenka Leguan 2HU, 24 samohodne haubice PzH 2000 kalibra 155 mm i 12 teških terenskih vozila.

Dio ovog ugovora bilo je i 12 tenkova Leopard 2A4HU koji su stigli u Tatu 2020. godine za obuku posada mađarskih vojnika koji su do tada služili na sovjetskim tenkovima T-72M1. Na isti način bi se trebala odvijati i obuka hrvatskih tenkista temeljem prošlog tjedna potpisanog ugovora o kupovini tenkova Leopard 2A8 za potrebe OS RH.

Isporuke nove mađarske opreme odvijale su se u fazama između 2023. i 2025. kako bi se omogućilo postupno povećanje snaga i priprema posade. Mađari su u kolovozu 2023. godine privremeno preuzeli jedan primjerak konačne varijante tenka Leopard 2A7 odabranog za 1. brigadu i jedan Vincent 2HU. Nakon javnog prikaza, vozila su vraćena u tvornicu na doradu. Prvih pet tenkova u konačnoj konfiguraciji zaprimljeno je 14. prosinca te godine, da bi se krajem prošloga tjedna Mađarska pohvalila da je u skladu s ugovorom sve teklo po planu, pa time i isporuka sva 44 njemačka tenka.

11. tenkovska bojna, koja je udarna jedinica 1. oklopne brigade, sada je popunjena s 44 tenka Leopard 2A7. U sastavu brigade je i 1. bojna s BTR-80 i BTR-80A koji su uvedeni u službu sredinom 1990-ih.

U sjeni rata u Ukrajini mnogi njemački mediji bave se vojnom industrijom, prepoznatljivom u svijetu, a prema pisanju njemačkoh medija – domaće narudžbe do ruske agresije bile su znatno smanjene.

Njemački Gepard u Ukrajini je dobio novi život

Njemačka je uvijek bila izbirljiva i pomno je birala kome će u inozemstvu prodati svoje oružje, tako da su mnoge tvornice, kao što je Rheinmetall, proizvodnju preselile u inozemstvo,  piše Deutsche Welle na svom portalu. Čak je aktualna vladajuća koalicija, kad je stupila na dužnost koncem 2021,. planirala još veće ograničenje domaće vojne industrije. Ali onda je u veljači 2022. počela invazija Rusije na Ukrajinu i politika je shvatila da mora “okrenuti ploču”. Ali to je lakše reći nego napraviti nakon tri desetljeća razoružanja. Problem je bilo i pitanje – što vojsci uopće treba? Tek na bojištu širom Ukrajine moglo se, nažalost, vidjeti kako izgleda vojni sukob današnjice i koja je oprema potrebna, a koja više nema smisla. Vlada je odobrila “izdvojeni imutak” od 100 milijardi eura za punjenje arsenala, ali rokovi isporuke protežu se godinama u budućnost jer u nekim slučajevima treba tek izgraditi tvornicu!

Njemačka je desetljećima, sve od pada Berlinskog zida, imala problem kamo sa starim oružjem i streljivom kojem ističe rok trajanja. Jer izgledalo je kako će dugo trajati mir, tako da se sve prodavalo za sitne novce, pa čak i uništavalo. Na nove narudžbe se jedva pomišljalo, tako da se i vojna industrija prilagodila političkoj volji: od oko 290 tisuća radnih mjesta u industriji naoružanja ostalo je jedva 100 tisuća. Čak je i njemački kancelar Olaf Scholz upozorio da kod kupnje oružja i streljiva nije „kao kad kupujete automobil”: „Oklopna vozila, haubice, helikopteri i sustavi protuzračne obrane ne stoje na policama trgovine. Ako se godinama ništa ne naručuje, ništa se niti ne proizvodi“.

Robert Habeck, Zeleni – novi pristup vojnoj industriji

Tek polako svima sviće  kako oružje ne treba samo za pomoć Ukrajini, nego i za punjenje vlastitih arsenala: „Ne možemo se pouzdati kako će Amerikanci uvijek plaćati račune i da će opremu imati na raspolaganju i za nas. To znači povećanje opsega vojne proizvodnje, a svi scenariji – pa i oni za obranu zemlje – moraju se ponovo aktivirati“, izjavio je ovog ožujka ministar gospodarstva iz stranke Zelenih, Robert Habeck. Slične zamjerke ima i oporba: “Dok je Rusija već provela prilagodbu na ratnu industriju, ova vlada ne poduzima zadovoljavajuće korake za nužno potrebno jačanje industrije oružja i vojne opreme”, piše u prilogu frakcije kršćanskih demokrata za raspravu u parlamentu. To je točno i zbog toga što u u Rusiji postoje još mnoge tvornice iz komunističkog doba kad su posvuda na Istoku postojali egzaktni planovi što tko treba proizvoditi u ratnom dobu. Dapače: proizvodnja za “civile” je bila tek sporedna zadaća – što se zorno vidjelo i na kvaliteti tih proizvoda. Što je još gore, stanje u njemačkoj vojnoj industriji i u njemačkoj vojsci očito nije sasvim jasno ni nekim političarima. Tako mlada zastupnica Zelenih, Merle Spellerberg, može se doduše složiti da što prije treba povećati kapacitete, “ali – a to je veoma važno – te kapacitete moramo moći smanjiti čim to dopusti sigurnosno stanje”.

Pogoni MBDA za proizvodnju projektila za sustave Patriot u Schrobenhausenu

Međutim, to tako ne funkcionira ni u bilo kojem industrijskom sektoru, a najmanje u vojnoj industriji. Thomas Gottschild, predsjednik njemačkog predstavništva Matra BAe Dynamics Aérospatiale (MBDA) – inače i proizvođač krstarećih projektila Taurus– upozorava da oni trebaju jasne i dugoročne narudžbe kako bi u dogledno vrijeme povećali kapacitete. Kao pozitivni primjer ističe narudžbu preko 1000 raketa za sustav Patriot kojeg će MBDA u Schrobenhausenu u Njemačkoj raditi u suradnji s američkim Raytheonom. No za same Tauruse, ističe, Gottschild, Vlada nije ispostavila niti jednu nrudžbu, unatoč brojnim zaahtjevima o njihovoj isporuci Ukrajini,  pa sukladno tome linija za proizvodnju ovih projektila ostaje “hladna” do daljnjega.

Slično je i u ostalim njemačkim tvornicama vojne opreme. Čak i kad je Rheinmetall konačno dobio narudžbu za 120 oklopna vozila, ona će najvećim dijelom stići iz pogona te tvrtke – u Australiji. No ipak, njemačka vlada tu nema mnogo izbora nego pristati na većinu zahtjeva vojne industrije, čak daleko iznad 100 milijardi eura “izdvojenog imutka”. Stručnjaci procjenjuju kako će sve ove narudžbe i nakon 2027., kad istječe ovaj izdvojeni račun, opteretiti proračun s dodatnih 50 milijardi eura svake godine, ali još nije jasno gdje će se taj novac naći, naglašava DW.

Široki spektar prosvjednika pred Rheinmetallom – od traktoraša do antimilitarista

Inače u veljači, kada je Olaf Scholz  šetao halama tvornice oružja firme Rheinmetall, pogledao je svaki pojediniizloženi tenk. Tada je nastao novi, promijenjeni savezni kancelar. “Svijet je postao grublji i mijenja se velikom brzinom, pa se zato i mi moramo mijenjati“, rekao je Scholz Nijemcima u novogodišnjoj noći, da bi sada očito počeo slijediti poruku vlastitog novogodišnjeg govora. No, dio javnosti ne podržava svog kancelara pa se tako, unatoč ozbiljnim sigurnosnim mjerama, oko 400 prosvjednika okupilo kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo planiranim proširenjem proizvodnje u poznatoj tvornici streljiva. Prema policijskim izvještajima, oko 300 traktora sudjelovalo je u prijavljenom skupu, a dodatnih 400 ljudi pridružilo im se u prosvjedu. Prosvjednici su nosili transparente protiv militarizacije i izražavali zabrinutost zbog povećane proizvodnje oružja, posebno u kontekstu trenutnog sukoba u Ukrajini. Unatoč provkjedima, Rheinmetall, veliki njemački vojni koncern, planira proširenje proizvodnje 155-milimetarskih topničkih projektila kako bi udovoljio velikoj potražnji za streljivom, potaknutoj ratom u Ukrajini. Tvrtka namjerava uložiti oko 300 milijuna eura u novi pogon u Unterlüßu. Prosvjednici, pak, naglašavaju da je njihov cilj skrenuti pozornost na negativne aspekte militarizacije i potrebu za miroljubivim rješenjima sukoba. Oni očekuju da će se njihovi glasovi  čuti te potiču na razmatranje alternativnih investicija koje promiču mir i sigurnost umjesto proizvodnje oružja.

Početak izgradnje nove tvornice streljiva za Ukrajinu – Rheinmetall CEO Armin Papperger, danska premijerka Mette Frederiksen, njemački kancelar Olaf Scholz i ministar obrane Boris Pistorius

Njemački kancelar dugo je slovio za kočničara i nekoga tko rado oklijeva, pa je po njemu čak iskovan i izraz „šolciranje”, koja označava glasne najave bez realizacije. Ali sada se preobrazio u praktičara. Nova parola glasi: „Svi za jednog. Jedan za sve“, rekao je kancelar kada je sredinom veljače (12.2.) ugostio poljskog premijera Donalda Tuska. Mislio je pritom na međusobno obrambeno jamstvo članica NATO-a. Njemačka će se aktivno angažirati u obrani svakog centimetra teritorija NATO-a, Scholzova je poruka Poljacima. Prije godinu dana je on na istom mjestu prije svega isticao potrebu za suzdržanošću, a sada kaže da se Ukrajini isporučuje „premalo i presporo.” A to ne govori samo svojim europskim kolegama. U nedavni posjet Washington on nije doputovao kao oklijevajući molitelj koji se ne drži svojih obveza prema NATO-u, već kao kancelar zemlje koja Ukrajini daje više, pa čak i od većine drugih Europljana. Njegova je poruka bila: “Koliko god to surovo zvučalo, mi ‘ne živimo u doba mira‘”. Kancelar kojem su ranije strani bili i njemačka vojska Bundeswehr i oružje postao je kancelar koji vidno dobro raspoložen sudjeluje na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu streljiva tvrtke Rheinmetall u Unterlüßu. Prije samo nekoliko godina pohvala izvršnog direktora najveće njemačke firme za proizvodnju oružja bila bi prilično neugodna za jednog socijaldemokrata. No vremena su se u Njemačkoj promijenila. „Respekt, zato što ste imali hrabrosti aktivirati 100 milijardi“, rekao je izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger o posebnom fondu za Bundeswehr.  Kancelar je bio zadovoljan pohvalom – i izgledao je još zadovoljnije kada je Papperger izjavio da je Njemačka sada drugi najveći pomagač Ukrajine: „Naša je zemlja preuzela vodeću ulogu u Europi koju mnogi od nas traže već duže vrijeme“, rekao je Scholz.

Ministri obrane Ukrajine i Njemačke, Rustem Umerov i Boris Pistorius

Svojevremeno je Scholzu trebalo jedanaest mjeseci da dozvoli isporuku „Leoparda” Ukrajini. Tada je u Bundestagu navodio svaku njemačku samohodnu haubicu kao obrazloženje da je već puno isporučeno. Sada zvuči drugačije. Puno se radi, ali to nije razlog za samohvalu, već razlog za zabrinutost, Scholzova je poruka. Jer drugi čine premalo. A nedavna najava je vrlo konkretna: „Njemačka će trošiti dva posto svog ukupnog društvenog proizvoda na obranu i naoružanje prema kriterijima NATO-a. I tako će to biti za sva vremena“, najavio je šef njemačke vlade. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je na njemačkoj televiziji izjavio da je Scholz od njemačkog kancelara izrastao u europskog lidera. „I zato su njegovi koraci sada koraci predvodnika“, rekao je Zelenskij, te dodao kako bi volio da mu takav Scholz jednom bude prijatelj. Možda ta Scholzova promjena stava ima veze i s Donaldom Trumpom, odnosno s tim što bi mogao značiti njegov ponovni predsjednički mandat. Kancelar nikada javno ne izgovara Trumpovo ime, ali svi znaju na koga misli kad kaže: „Nitko se ne smije igrati ili trgovati sigurnošću Europe.”

Preobrazba kancelara iz kolebljivca u inicijatora raduje i njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, koji je sjedio u prvom redu na svečanosti polaganja kamena temeljca za novu tvornicu Rheinmetalla. Tada je Scholz rekao u čemu se griješilo u prošlosti: „Godinama se oružje nabavljalo kao da se radi o kupnji automobila. Ali tenkovi ne stoje gotovi na policama. Njih treba naručivati, jednog po jednog.” U novoj tvornici Rheinmetall planira proizvoditi 200.000 topničkih granata godišnje. „To zvuči impresivno“, rekao je kancelar, dodavši: “Ali na bojištu Ukrajina ispaljuje nekoliko tisuća projektila – svaki dan!”

Armin Papperger, šef najvećeg njemačkog vojnog poduzeća,  pozvao je ovih dana europske zemlje da se odreknu dominacije nacionalnih favorita i stvore veće, specijaliziranije obrambene skupine kako bi se natjecale s američkim rivalima.  Papperger smatra da ukoliko Europa želi bližu obrambenu suradnju – onda se zemlje moraju specijalizirati za različite vrste vojnih tehnologija:  “Nema smisla izabrati, recimo, drugu ili treću najbolju tehnologiju jer je jedna država želi iz nacionalističkih razloga. To je najteža rasprava koja se sada vodi na razini vlade“. Rheinmetall je oživio svoje ambicije za daljnjom konsolidacijom raširene obrambene industrije u regiji. Prošle je godine tvrtka dovršila preuzimanje svog španjolskog rivala Expala vrijednog 1,2 milijarde eura, učvrstivši svoju vodeću poziciju u lancu opskrbe streljivom.  18. ožujka ove godine odlučila je kupiti Reeq, nizozemskog proizvođača bespilotnih kopnenih vozila koja se koriste u borbenim operacijama. Vrijednost ove trnsakcije nije objavljena. Dok su se drugi njemački obrambeni izvođači žalili na nedostatak konkretnih narudžbi iz Berlina, Papperger napominje da je Rheinmetall uspio brzo povećati kapacitete – proizvest će 700.000 topničkih granata sljedeće godine u odnosu na 70.000 u godini do 2022. – zahvaljujući ulaganjima u nove proizvodne linije. Tako je rat u Ukrajini probudio njemačku vojnu industriju. Do kada – tek će se vidjeti!

Danas je na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja provedeno bojno gađanje iz Panzerhaubica PzH 2000. Iz dvije samohodne PzH 2000 ispaljeno je ukupno 36 projektila. Time je uspješno okončana obuka 22 polaznika, kao i certificiranje operatera na ovoj samohodnoj haubici.

Program obuke predviđa ciklus od šest tjedana. Ovaj krug obuke započeo je 27. srpnja, no zbog poštivanja epidemioloških mjera obuka se otegnula na 9 tjedana.

„Bojevo gađanje je uspješno provedeno. Zadovoljan sam kako je protekla vježba tijekom koje se pokazalo da su sve posade na istoj razini obučenosti. Dobit će certifikat i sad je njihova jedina zadaća baviti se sredstvom, razvijati svoje znanje i vještine kako bi u budućnosti na bilo kojoj aktivnosti mogli odraditi svoju zadaću“,

rekao je nakon završetka pripremnog topničkog bojnog gađanja voditelj gađanja natporučnik Mihael Lach, zapovjednik 1. samohodne haubičke bitnice u Topničko-raketnoj pukovniji Hrvatske kopnene vojske.

Prošle godine na saborskom Odboru za obranu postavljeno je pitanje o problemima sustava za upravljanje vatrom na PzH 2000. Tadašnji ministar obrane Damir Krstičević priznao je probleme, ali je optimistično odgovorio kako su oni rješivi. U Godišnjem izvješću o obrani za 2018. godinu napominje se da je tijekom te godine „razvijan sustav za upravljanje vatrom u sklopu čega je provedeno više poligonskih ispitivanja, te se konačna integracija sustava očekuje do potkraj 2019. godine“. Godinu dana kasnije, u Godišnjem izvješću o obrani za 2019. godinu, navodi se da je tijekom te 2019. na vojnom poligonu u Slunju „provedeno završno testiranje softvera za sustav upravljanja paljbom (Artillery Systems Cooperation Activities – ASCA)“. Također su obavljena i završna testiranja komunikacijskih elemenata – „provedeno je kompletiranje i ugradnja kabina veze i kabina za promatrače na sustavu samohodnih haubica 155 mm PzH 2000“, piše u Godišnjem izvješću koje bi upravo u četvrtak, 24. rujna trebalo biti na raspravi na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora. Uz sve to, tijekom 2019. je za potrebe održavanja samohodnih haubica 155 mm PzH 2000 provedena i dodatna obuka uz ispomoć njemačke tvrtke Krauss-Maffei Wegman.

*Photo: MORH/T.Brandt, G.Resovac

Samo nekoliko dana nakon pristizanja prvih obnovljenih tenkova Leopard 2A4 u Mađarsku, u petak 24. srpnja održana je i njihova svečana primopredaja. U vojarni 25. pješačke brigade György Klapka u mjestu Tata, na sjeveru Mađarske nedaleko slovačke granice, šesdesetak kilometara sjeverozapadno od Budimpešte, okupili su se gosti iz obrambenog resora Mađarske, predstavnici njemačkog proizvođača tenka Leopard 2, ali i razni strani gosti – među njima i oni iz Hrvatske. Tom se prilikom okupljenima obratio Frank Haun, generalni direktor njemačkog koncerna Krauss-Maffei Wegmann. Uz pohvale Mađarskoj te obrambenoj suradnji Njemačke i Mađarske, ojačanoj i posjetom njemačke ministrice obrane Annegret Kramp-Karrenbauer Budimpešti sredinom srpnja, on se prisjetio i kraja Hladnoga rata istaknuvši:

Tibor Benkő i Frank Haun

“U to je doba tenk Leopard 2 predstavljao oslonac NATO snaga za odvraćanje u Europi, a on to predstavlja i danas, u 15 europskih država, od polarnog kruga sve do obala Mediterana. Dapače, on je s izvanrednom uspješnošću savladao i nove izazove izvan NATO prostora. Leopard 2 je rijedak primjer standardizacije među različitim oružanim snagama na najvišoj tehnološkoj razini – a sada se i Mađarska priključuje zajednici njegovih korisnika. (…) Ovaj korak danas važan je u okviru programa modernizacije mađarskih Obrambenih snaga. To je ujedno i jak signal po pitanju europske suradnje. Mi smo isporučili tenkve iz Njemačke, a mađarske vojnike će uvježbavati njihovi austrijski kolege tijekom predstojećih mjeseci. (…) Tenkovi Leopard 2A4, koje ovdje vidite, prvi su od ukupno 12 Leoparda koji će uskoro započeti sa službom u Mađarskoj. I to danas je samo prvi korak. (…) Za tri godine će mađarske Obrambene snage koristiti najmoderniju verziju ovog tenka – Leopard 2A7HU (Hungary). U Europi će samo Danska i Njemačka u to vrijeme imati slične borbene sposobnosti“.

Prije prigodnog programa mađarskih oklopnika, priređenog na postojećim tenkovima T-72 te novopristiglim Leopard 2A4, okupljenima se još obratio i Tibor Benkő, mađarski ministar obrane – koji je pozdravio “prelazak mađarskih oklopnika na tehnologiju za 21. stoljeće“, kako je naveo – samo dan prije subote 25. srpnja, u Mađarskoj obilježavanog “blagdana sveca zaštitnika tenkista, dana Svetog Kristofora” – dodavši:

“Očigledno je i ova pandemija bila veliki izazov, koji je širom svijeta izazvao recesiju i gospodarski pad – osim u njemačkoj obrambenoj industriji, koja je uspjela na vrijeme ispuniti svoje obveze, na čemu im zahvaljujemo. A od rujna 2020. godine pa do kraja godine po dva tenka Leopard 2A4 mjesečno pristizat će u arsenal mađarskih Obrambenih snaga. (…) A kako je istaknuo i generalni direktor njemačkog koncerna, nadamo se da će Mađarska od 2023. primanjem tenkova Leopard 2A7 postati članicom te spomenute zajednice korisnika. Mi se spremamo za taj trenutak, za primanje Leoparda 2A7, a kako se dugo promišljalo korištenje Leopard tenkova u Mađarskoj, ovo okupljeno ljudstvo koje će imati priliku za njihovo korištenje biti će spremno na vrijeme. Želio bi zahvaliti našoj austrijskoj braći po oružju za pomoć koju će nam pružiti u obuci i pripremi mađarskih oklopnika“.

Povod ovog čitavog okupljanja je i general zbora Ferenc Korom, zapovjednik mađarskih Obrambenih snaga, nazvao epohalnim događajem, te jednim od važnih koraka u provedbi ciljeva za 2020. godinu zadanih u tamošnjem Programu obrane i razvoja snaga Zrinyi 2026. Napomenuo je – “Do dolaska tenkova Leopard 2A7 ovi će tenkovi poslužiti za provedbu prijelaza“, budući da u Obrambenim snagama Mađarske već dugo nije bilo takvih velikih razvojnih koraka. Svrnuo je i pažnju na ovoga ljeta potpisan sporazum s Ministarstvom obrane Austrije o obuci mađarskih oklopnika, prije negoli su svi krenuli uživati u prezentaciji djelovanja tenkova T-72, nosača mostova BLG-60M (temeljem T-55, proizvodnja DDR/Poljska) i novopristiglih mađarskih tenkova Leopard 2A4.

Kako smo napomenuli na početku ovog teksta, na čitavom ovom događanju u petak 24. srpnja u mađarskom mjestu Tata – koje je novinarski popratio mađarski kolega Levente Benedek – prisustvovali su i predstavnici Oružanih snaga Republike Hrvatske iz sastava Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. Kamera medija ondje je zabilježila brigadnog generala Miju Validžića, zapovjednika u Vinkovcima stacionirane GOMBr, koji je u društvu časničkog namjesnika Branka Ramčića razgledavao izloženu novu i staru mađarsku oklopnu tehniku, družio se s kolegama iz redova oklopništva Obrambenih snaga Mađarske, te pozirao okupljenim novinarima.

Photo: Honvedelem.hu i Levente Benedek

U večernjim satima utorka, 21. srpnja 2020. godine, u Mađarsku su pristigla prva četiri rabljena tenka Leopard 2A4 pribavljena u Njemačkoj, označivši time početak šire isporuke i novih njemačkih tenkova te samohodnih haubica koje je Mađarska kupila posljednjih godina. Prvo se do kraja ove godine očekuje pristizanje još 8 tenkova Leopard 2A4, ispunivši time kvotu potpuno operativnih vozila ovog tipa namijenjenih početnoj obuci mađarskih posada na novoj oklopnoj tehnici zapadnog podrijetla. Riječ je o tenkovima koji su donedavno bili u sastavu pričuve njemačkog Bundeswehra, te su obnovljeni i predani Mađarskoj kao uvod u pristizanje slične vojne tehnike, ali nove ispod čekića. Naime, do kraja 2023. godine Oružane snage Mađarske očekuju pristizanje i 44 nova tenka Leopard 2A7+, te još i 24 Hrvatskoj dobro poznate samohodne haubice Panzerhaubitze 2000, također nove. Uz ova dva tipa oružja treba spomenuti kako je Mađarska za svoje kopnene snage u Njemačkoj kupila i još 6 specijaliziranih vozila zasnovanih na podvozju tenka Leopard 2 – i to 3 primjerka tenka za izvlačenje (Wisent 2), te još 3 primjerka nosača škarastih inženjerijskih mostova (Leguan). Riječ je tu samo o dijelu vojnih investicija koje Mađarska poduzima posljednjih godina prema vojnom razvojnom programu Zrinyi 2026 – kojim se vojni proračun ustrajno povećava već godinama.

Kakvu to novu tehniku Mađarska kupuje?

Konkretan začetak ovog velikog posla vezuje se uz ugovor kojeg su 19. prosinca 2018. u Budimpešti potpisali Ralf Ketzel i Holger Lenz u ime njemačke kompanije Krauss-Maffei Wegmann, te Péter Fodor, predstavnik mađarskog Ministarstva obrane zadužen za gospodarenje resursima u obrani. Ovaj ugovor, potpisan samo dva dana prije posla s njemačkom granom koncerna Airbus o pribavljanju BMC4I (Battle Management Command, Control, Communications, Computers and Intelligence) sustava SAMOC (Surface-to-Air Missile Operations Center), definirao je mađarsku kupovinu spomenuta 44 nova tenka i 24 samohodne haubice, te uz njih vezanog paketa opreme i usluga. Time se uz već itekako vidljivo jačanje mađarskih zračnih snaga – kojima su ovoga srpnja stigla još dva helikoptera Airbus H145M, pa ih Mađarska sada posjeduje 9 – krenulo i u žestoku modernizacija tamošnjih kopnenih snaga. Mađarska se za njemačke tenkove odlučila temeljem tradicije koju ta tehnika uživa, o čemu su u više navrata razgovarali i mađarski ministar obrane Tibor Benkő te Frank Haunt, generalni direktor koncerna Krauss-Maffei Wegmann.

Tenkovi Leopard 2 plod su poslijeratnog razvoja, u kojem se Njemačka odlučila osamostaliti od američke vojne opreme. Temeljem rada na “Standardnom tenku” (Standard-Panzer) sredinom 1950-tih, početkom 1960-tih je formiran konzorcij njemačkih, francuskih i talijanskih stručnjaka, koji je do srpnja 1963. uspio vozilo “Porsche Prototype II” prodati njemačkom Bundeswehru u 1.500 primjeraka pod nazivom Leopard 1. Ovaj je tenk doživio veliki izvozni uspjeh, a postao je temeljem i više srodnih specijaliziranih vozila. Na tom je temelju sredinom 1960-tih započela i suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama na razvoju “MBT-70”, koja je obustavljena do 1967. godine. Prelaskom niza stručnjaka iz redova Porschea u Krauss-Maffei nastavljen je nacionalni rad na razvoju novog njemačkog tenka, koji je kroz 16 prototipova u rujnu 1977. godine doveo do narudžbe 1.800 komada vozila Leopard 2 za Bundeswehr. Nakon niza unapređenja ovog oklopnog sredstava, na vojnome sajmu Eurosatory u Parizu 2010. godine bila je predstavljena i njegova verzija Leopard 2A7+, koja je razvijena za Bundeswehr temeljem iskustava skupljenih posljednjih godina, posebno u Afganistanu. Prilagođen urbanoj borbi i asimetričnim situacijama, Leopard 2A7+ sa svojih maksimalno 70 tona ima ojačanu pasivnu zaštitu (konvencionalni te reaktivni oklop), posebno protiv mina te protuoklopnih sredstava maloga dometa, te ojačan i sustav klimatizacije vozila. Njemu je dodan i ojačani generator, ne bi li se omogućilo opsežnije djelovanje tenka bez potrebe paljenja glavnog turbo-dizel motora velike potrošnje – MTU MB 873 Ka-501 s 12 cilindara, čijih 1.500 konjskih snaga unutar operativnog radijusa od oko 450 km vozilu omogućava maksimalnu brzinu od 72 km na sat. Ojačan je i njihov senzorski paket (dodatne infracrvene kamere za vozače, kao i dodatna neovisna visokorezolucijska optika za zapovjednika), dodan je vanjski ulaz u komunikacijski sustav tenka, a obnovljeno je i naoružanje – Rheinmetall top 120 mm glatke cijevi duge 55 kalibara, strojnice na daljinsko upravljanje KMW FLW 220 ili automatski bacač granata kalibra 40 mm. Spomenuta 44 primjerka ovih tenkova proizvedena za Mađarsku imat će i tipsku oznaku Leopard 2A7HU.

Obnova Leopard 2A4, München

Do pristizanja sve te nove oklopne tehnike u Mađarsku, kojeg se očekuje tijekom 2023. godine, sklopljen je i još jedan prijelazni međudržavni sporazum, kojim je službena Budimpešta s koncernom Krauss-Maffei Wegmann utanačila privremeni transfer dodatnih starijih tenkova Leopard 2A4 u Mađarsku, dok su i susjedi iz Austrije još pristali pomoći oko njihova uvođenja u operativnu uporabu. Riječ je tu o dobavi tenkova rabljenih u okvirima Bundeswehra, a onda temeljito preuređenih za mađarsku službu u pogonima koncerna KMW u Münchenu. Ugovorenih 12 takvih vozila krenulo je u opsežnu reparaturu krajem veljače ove godine, da bi onda 21. srpnja prva 4 tako obnovljena i stigla u Mađarsku. Preostalih 8 komada tenkova Leopard 2A4 iz te kvote očekuje se u Mađarskoj do kraja tekuće godine – po dva mjesečno, u razdoblju od rujna do prosinca 2020. godine. Tako obnovljeni njemački tenkovi bit će u mađarskim kopnenim snagama do daljnjeg korišteni za obuku tamošnjih oklopnika pod nadzorom instruktora iz Austrije, ne bi li se mađarsko osoblje bolje pripremilo za zahtjevan prelazak s tehnike istočnog podrijetla na novu NATO opremu – konkretno, za prijelaz sa sovjetskih tenkova T-72 koje se u Mađarskoj koristi od 1978. godine na potpuno nove tenkove Leopard 2A7HU njemačke proizvodnje.

Specijalizirana vozila na podvozju tenka

No, kako smo već spomenuli, Mađarska kupuje i nekoliko specijaliziranih vozila zasnovanih na podvozju tenka Leopard 2 – konkretno tehničke gusjeničare WISENT 2, te nosače sklopivih inženjerijskih mostova LEGUAN. Vozilo WISENT 2, proizvod Flensburger Fahrzeugbau Gesellschaft mbH (FFG) iz Flensburga na krajnjem sjeveru Njemačke, također je predstavljeno na vojnom sajmu Eurosatory 2010. godine. Riječ je o modularnom vozilu koje se unutar pet sati posla može konfigurirati kao (1) tenk za izvlačenje ili (2) tehnički gusjeničar sukladan standardu NATO STANAG 4569. U varijanti tenka za izvlačenje on može biti opremljen dizalicom nosivosti 32 tone za terenske popravke i izmjene motora, ili vitlom vučnog kapaciteta od 40 tona (uz interno vitlo kapaciteta 2.300 kg). Svojom opremom WISENT 2 može tegliti oštećene tenkove (do 80 tona), a ima i generator sposoban pogoniti raznolike terenske alate. Kao radni gusjeničar WISENT 2 može imati prednji horizontalni nož i kran – koji se spaja na univerzalni hidraulički sustav vozila – i koji može žlicom raditi iskop do 300 kubičnih metara na sat, ili biti nosač alata za mrvljenje, bušenje ili rušenje kuglom. Na vozilo se s prednje strane mogu montirati i sustavi za strojno razminiranje.

Nosača mostova LEGUAN razvio je prije desetak godina koncern Krauss-Maffei Wegmann (KMW) za potrebe njemačkog Bundeswehra. Riječ je o zamjeni za sustav BIBER, kojeg se zasnovalo na podvozju tenka Leopard 1, ali čije su mosne konstrukcije postale nosivošću nedostatne za tenkove Leopard 2A5. Mađarska se odlučila mosni sustav LEGUAN montirati na podvozja tenka Leopard 2, čija su dva člana posade osposobljena polagati po jedan privremeni sklopivi most dužine 26 ili dva mosta dužine 14 metara. Sustav LEGUAN na takvom podvozju označen je NATO težinskom kategorijom MLC70, njegovi mostovi mogu nositi vozila NATO težinske kategorije MLC80, a Mađarska će biti 20. država koja koristi neku inačicu ove teške inženjerijske opreme.

PzH 2000 za Mađarsku

Mađarska se krajem 2018. odlučila kupiti i 24 primjerka samohodnog topničkog sustava Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000), također iz proizvodne lepeze koncerna Krauss-Maffei Wegmann (KMW). Riječ je o sustavu kojeg se krenulo razvijati za njemačke potrebe, ne bi li se njime zamijenilo dotrajale američke M109A3GE A1/A2 u kalibru 155 mm. Razvoj novog oružja u istom tom kalibru i sa cijevi duljine 52 kalibra započeo je 1986. godine i do 1993. je prošao prototipna testiranja. Riječ je o oružju koje može koristiti sve NATO varijante granata 155 mm, uključujući tu i američko pametno streljivo velikog dometa M982 Excalibur, te njemačko streljivo SMArt155 (“Suchzünder Munition für die Artillerie 155″, odnosno Sensor Fuzed Munition, SFM) – koje sadrži dva punjenja s vlastitim senzorima, za napad na gornje plohe oklopnih vozila eksplozivno-formiranim penetratorom. I kod novih varijanti samohodnih haubica PzH2000 vidljiv je utjecaj borbenih djelovanja u Afganistanu – prvo u okviru nizozemskog, a onda i njemačkog kontingenta. Temeljem tih iskustava pojačan je oklop nadgrađa, posebno krovne ploče radi poboljšanja zaštite od minobacačkih mina, te sustava ventilacija i klimatizacije. Za ovaj će sustav Mađarska postati ukupno osma korisnica – nakon Njemačke, Grčke, Italije, Nizozemske, Katara, Hrvatske i Litve – a bit će to veliko osvježenje, budući su mađarske samohotke sovjetske proizvodnje tipa 2S1 Gvozdika i 2S3 Akacija duže izvan operativne uporabe.

Financiranje svega toga

Prema prijedlogu proračuna kojeg se javnosti predstavilo 26. svibnja ove godine, mašarskom obrambenom resoru iduće bi godine trebalo pripasti oko 778 milijardi HUF (oko 2,244 milijarde eura po tečaju od 346.718 forinti za euro), odnosno oko 1,66 posto BDP-a – oko 162 milijarde HUF više nego ove godine. Ovo je dio postupka kojim se još 2012. odlučilo kako se godišnje obrambene proračune do 2016. neće smanjivati u nominalnom iznosu, dok će onda od 2016. nadalje krenuti njegovo dizanje za barem 0,1 posto BDP-a godišnje. Mađarski obrambeni proračun je tako iznosio oko 1.468.000.000 eura u 2019. godini, za tekuću godinu se popeo na oko 1.776.660.000 eura, da bi i usprkos krizi za iduću godinu bio planiran na oko 2.243.898.500 eura – čime bi Mađarska 2021. trebala biti na 1,66 posto BDP-a, uz plan dostizanja NATO cilja od 2 posto u 2024. godini.

Pri tome, Mađarska se za iduću godinu diči i planiranim dizanjem osnovice plaće u obrani na razinu od 44.600 HUF (oko 128,635 eura), zakazanim od siječnja 2021. godine, investiranjem oko 100 milijuna HUF za postrojbe angažirane u NATO i EU okviru, uz oko 10 milijardi HUF za NATO Security Investment Program i još oko 616 milijuna HUF u sufinancirane obrambene fondove pri Europskoj uniji. Uz to se planira i oko 41 milijarda HUF obrambenih prihoda – prodajom vojne opreme i raznolikih vojnih viškova. Ova će sredstva poslužiti za financiranje modernizacije i održavanja postojeće tehničke opreme, kao i za plaćanje zbrinjavanja otpada koji se stvara u obrambenom sustavu Mađarske.

*Photo: Honvedelem.hu

Gotovo dva i pol mjeseca nakon što su prve dvije Panzerhaubice 2000 došle u RH, s namjerom da ovdje i ostanu, danas je s njima izvedeno i prvo tehničko gađanje. I to ne samo iz ove već spomenute dvije, nego iz tri PzH 2000, što znači da pristizanje ovog topničkog naoružanja iz Njemačke napokon ide prema planu.

MORH je o provedenom gađanju izvijestio priopćenjem u kojem, među ostalim, kaže:

“Na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja danas je,  23. lipnja 2017. uspješno provedeno tehničko gađanje iz tri PzH2000.

Osim gađanja provedeno je i tehničko ispitivanje svih sustava koje smo primili – softvera koji je preveden na hrvatski jezik, balističkog računala koji izračunava početne elemente te svih sustava bitnih za preciznost i točnost pogodataka.

Nakon završenog gađanja zapovjednik samohodne haubičke bojne 155 mm bojnik Dražen Musić je rekao kako je pored pobrojanih ispitivanja provjeren i rad same PzH2000 u području paljbenih položaja, uključujući popunu, punjenje i gađanje, te provjera preciznosti pogodaka na području ciljeva.

‘Moja ocjena današnjeg gađanja je iznimno visoka i pohvalio bih sve pripadnike Topničko raketne pukovnije u čijem sastavu se nalaze ova sredstva kao i sve koji su pripremali ovo gađanje te pokazali iznimnu motiviranost pri obavljanju zadaće,’ istaknuo je bojnik Musić.”

Ukupno je, kaže MORH, za potrebe OS RH nabavljeno 16 Panzerhaubica,odnosno “topničkih sustava 155 mm L52 sa sposobnošću gađanja na efektivnim daljinama od 40 km, uz mogućnost korištenja ‘pametnog streljiva’ i istodobnog udara više projektila u isti cilj”. Od mogućih 16 PzH, njih 12 će biti u operativnoj upotrebi, jedna će služiti za obuku vozača, dok će preostale tri biti korištene za pričuvne dijelove. Ukupna vrijednost ove nabave je 55 milijuna eura.

PzH 2000 prvi je puta javnosti predstavljena na ovogodišnjem TT zboru na Jarunu, povodom Dana OS RH i Dana HKoV-a.

* Photo: MORH/T.Brandt

Dvadeset mjeseci nakon što su prve dvije Panzerhaubitze 2000 došle u RH za potrebe mimohoda povodom 20. obljetnice VRO „Oluja“, prošloga su tjedna dvije ponovno dovezene u Lijepu našu s namjerom da ovdje i ostanu. Uvertira je to za dolazak njih još 14, koje bi prema prilično optimističnim procjenama trebale pristići do kraja ove godine, ali i prilika da MORH još jednom medijima pokaže što je to kupljeno i što ta nabava znači za OS RH. Tako je jučer, u četvrtak 13. travnja, u Remontnom zavodu OS RH na zagrebačkom Jankomiru održano predstavljanje njemačkih samohodnih haubica PzH 2000 – radi se o jednoj operativnoj i jednoj obučnoj PzH, koje će uskoro biti prebačene na vojni poligon „Eugen Kvaternik“ u Slunju, odnosno VP Cerovac kod Karlovca.

Bojnik Dražen Musić

Uzvanike je kroz prezentaciju proveo bojnik Dražen Musić iz Topničko-raketne pukovnije HKoV-a, predstavljen kao najkompetentnija osoba u OS RH za samohodne haubice PzH 2000, koji od samih početaka sudjeluje u ovom projektu kao stručni prevoditelj u izobrazbi i implementaciji softwarea za hrvatski jezik. Bojnik Musić podsjetio je na sam početak projekta – na kraj 2014. godine kada je Ministarstvo obrane RH na čelu s tadašnjim ministrom Antom Kotromanovićem sklopio s Ministarstvom obrane SR Njemačke sporazum o nabavi 16 samohodnih haubica, od čega je 12 operativnih, 1 obučna kao simulator vožnje, te 3 za pričuvne dijelove. Krajem 2015. godine preko NATO agencije NSPA ugovoren je servis, modifikacija i prilagodba haubica, te izgradnja sustava upravljanja paljbom.

„Ukupna planirana sredstva za ovaj projekt iznose 444 milijuna kuna, od toga možemo reći da je jedna trećina utrošena od navedenog iznosa. Projekt se odvija u skladu s predviđenom dinamikom – isporuka svih haubica u OS RH očekuje se do kraja ove godine, a svih ostalih elemenata sustava za upravljanje paljbom i integracija početkom sljedeće godine“,

najavio je bojnik Musić, dodavši nešto kasnije kako se očekuje da će svakih mjesec dana dolaziti po jedna do dvije PzH. U sklopu prilagodbe za OSRH trebalo je napraviti dio određenih zahvata, koji se najvećim dijelom odnose na sustav komunikacije, prijenos podatkovnih poruka i sam hrvatski jezik – većina uređaja prevedena je na hrvatski, implementirane su hrvatske tastature, a i sami software prilagođen je na hrvatski jezik.

Karakteristike projekta

Od specifičnosti ovog naoružanja bojnik Musić je izdvojio 3 osnovne karakteristike PzH 2000 – (1) paljbenu moć, (2) brzinu izmjene paljbenog položaja i (3) preciznost u pozicioniranju radi ostvarivanja točne, brze i precizne vatre. U teoriji, ovo novo naoružanje Hrvatske vojske može ispaliti 10 projektila u minuti, no u praksi, zbog smanjene brzine paljbe radi sačuvanja života cijevi, u nešto manje od 3 minute haubica ispaljuje 20-ak projektila. PzH se može koristiti na svim tenkoprohodnim terenima, kao i u vodi do dubine od 1,5 metara – pritom se razlikuju dva stanja PzH – nepripremljena može svladavati vodene prepreke do 1 metar dubine, a unaprijed pripremljena PzH – do 1,5 metar dubine.

Posada PzH broji 5 članova, ali je vatrenu zadaću moguće odraditi  i sa smanjenom posadom od 3 člana. Obuka pripadnika OS RH traje već gotovo dvije godine, a dio časnika i dočasnika obučavao se u SR Njemačkoj – iako se nije čula službena brojka, neslužbeno se moglo saznati da ima dovoljno obučenih ljudi da u ovom trenutku mogu sačinjavati posadu za svih 12 operativnih PzH. Obuka traje 3 do 6 mjeseci, te obuhvaća obuku posade, mehaničara za tehničko održavanje i mehaničara za automatiku, elektroniku i kupolu, a kako je naglasio bojnik Dražen Musić:

„Mi imamo prvi dio ljudi koji su osposobljeni, drugi dio ljudi preuzima postrojba koja je ustrojena, i sofisticiranom tehnikom će se raditi prema unaprijed prilagođenim i napravljenim programima, sa svim opisima pojedinačnih zadaća što svaki pojedinac treba napraviti.“

Ministar Krstičević s pripadnicima OS RH obučenim za PzH 2000

Baš kao i prije nepune dvije godine, tako se i sada od ministra obrane i načelnika GS OS RH moglo čuti kako se nabavom ovog „najnaprednijeg topničkog oružja“ povećala „vatrena moć OS RH“.

„Nabavkom suvremenih samohodnih haubica te njihovim uvođenjem u operativnu upotrebu bit ćemo na razini najbolje opremljenih topničkih postrojbi NATO saveza. Riječ je o najnaprednijem topničkom oružju kojim OS dobivaju sposobnosti brze i učinkovitog topničkog djelovanja, upotrebu suvremene tehnologije u detekciji cilja i upotrebu najsuvremenijeg sustava upravljanja paljbom“,

istaknuo je ministar obrane Damir Krstičević, izražavajući nadu kako je ovo samo jedan u nizu projekata koje će RH realizirati sa svojim partnerima i saveznicima, u ovom slučaju sa SR Njemačkom. Ovo nije oružje koje se želi upotrijebiti protiv nekog drugog, napomenuo je Krstičević, „nego u namjeri da čuvamo uvijek našu Hrvatsku.“

Već ove godine pristigle samohodne haubice mogle bi sudjelovati na ispitnom gađanju, što će svakako biti vrhunac uspjeha ovog pojekta, smatra načelnik GS OS RH general Mirko Šundov:

„Vrhunac će svakako biti bojna gađanja koja ćemo imati kako pojedinačno tako i razinom voda. Vidjeli ste koje su njezine operativne sposobnosti u tom smislu. Ja bih dodao još da će jedan od glavnih izazova biti svakako integracija ove platforme s ukupnim sustavima koje imamo na bojišnici – primjerice s novim helikopterima Kiowa, ali zahvaljujući toj sofisticiranoj opremi, kako komunikacijskoj tako i svakoj drugoj, taj proces će ići po mojoj procjeni vrlo dobro, vrlo brzo, i na taj način će se ukupne operativne sposobnosti i moć OS RH podignuti na jednu vrlo visoku razinu“.

Kad spomen troška pokvari idilu

Jedino što na neki način kvari ovu idiličnu sliku je vrijednost cijelog projekta, koja se tijekom protekle dvije godine prilično promijenila. Kada su početkom 2014. počela spominjati nabava PzH za potrebe OS RH, neslužbeno se spominjala cijena od oko 26 milijuna eura (ili 200 milijuna kuna) za 18 komada. Ministarstvo obrane RH tada je tvrdilo da „konačna visina financijskih sredstava nije još definirana“, jer nije ni započeo postupak nabave. No u srpnju 2014., iza zatvorenih vrata, saborski Odbor za obranu uspio je, nakon prvog neuspjelog pokušaja, dati zeleno svjetlo za nabavu 10 godina starih samohodnih haubica. Vlada je na zatvorenom dijelu 195. sjednice održane 26. studenog 2014. dala suglasnost MORH-u za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna RH u razdoblju od 2015. do 2018. godine, a mediji su javili da je Vlada kroz 4 godišnja proračuna osigurala 300 milijuna kuna za nabavu PzH 2000.

U podnožju – streljivo za PzH, a na stropu – osobno naoružanje

Potom je u prosincu 2014. ugovor o nabavi PzH zaista i potpisan – kupovina 12 haubica vrijedna je 12 milijuna eura, tehnička izobrazba i obuka osoblja za uporabu i održavanje haubica vrijedi 206.000 eura, a vrijednost cjelokupnog sustava (12 PzH + obuka + rezervni dijelovi + elektronički sustavi + prilagodba za OS RH) procijenjena je na 41 milijun eura. U rujnu 2015. Vlada je ponovno dolila nešto novaca u projekt nabave PzH – ovoga puta riječ je o dodatnih 140 milijuna kuna namijenjenih za modifikaciju i prilagodbu nabavljenih Panzerhaubitza. Cijelo to vrijeme u Hrvatsku nije došla ni jedna jedina haubica. Početkom 2016., prilikom primopredaje vlasti, u Izvješću o radu Vlade RH i o preuzetim i nepodmirenim obvezama u mandatu predsjednika Zorana Milanovića pojavljuje se nova, veća cifra – 46,4 milijuna eura (oko 352,5 milijuna kuna). Ona je opravdana razlikom između početnog plana i trenutne situacije, odnosno „tečajnim razlikama za dio komunikacijske opreme koja se nabavlja u SAD-u“.

Posljednja cifra iznesena je jučer – bojnik Dražen Musić rekao je da „ukupno planirana sredstva za ovaj projekat iznose 444 milijuna kuna“, od čega je do sada utrošena jedna trećina. Ministar obrane Krstičević govori o „ukupnoj vrijednosti od oko 55 milijuna eura“, a nama ostaje samo nada da je to ujedno i konačna vrijednost ove nabave.

Donedavno je proizvođač tenkova Leopard, koncern Krauss-Maffei Wegmann (KMW,) javnost obavještavao pretežito o poslovima vezanim uz proizvodnju novog oružja. Na primjer, o prodaji tenkova i samohodnog topništva u Katar za 1,9 milijardi eura, ili o proizvodnji dodatnog 131 transportera Boxer za njemačke Oružane snage. No sada je priopćenje iz te tvrtke naslovljeno “Krauss-Maffei Wegmann se razoružava”. Njemački proizvođač oklopnih sredstava, poduzeće velike tradicije, preuzima u svoje ruke najvećeg njemačkog specijalistu za uništavanje oklopnih vozila – poduzeće “Battle Tank Dismanteling GmbH” sa sjedištem u tirinškome mjestu Rockensuβra.

Ovo poduzeće navodi impresivne podatke o svom dosadašnjem radu na uništavanju vojnih vozila. Od 1991. godine obradilo je oko 16.000 vojnih vozila, među ostalim i 1.800 tenkova, te još oko 6.000 oklopnih vozila na kotačima i gusjenicama, koje se uništilo i recikliralo.

Od oklopnog vozila do metalnog otpada u manje od 13 sati posla

Velike količine opreme o kojima je tu riječ proizlaze iz povijesti ovog poduzeća. Ponovnim ujedinjenjem Njemačke, sada jedinstvena država našla se računski suočena s viškom opreme u veličini jedne kompletne oklopne armije. Stotine tenkova negdašnje DDR, Nacionalne narodne vojske (Nationale Volksarmee), rastavljeno je i uništeno je prema nalozima saveznih vlasti. Za to je nastalo pouzeće specijalizirano za “demilitarizaciju”, s radnom površinom od oko 35.000 metara kvadratnih, koje navodno predstavlja i najveće “groblje tenkova” u Europi.

Njihove su aktivnosti 2005. godine proširene i na uništavanje industrijskih strojeva. Poduzeće je onda još jednom proširilo i ukupnu površinu na kojoj se taj posao obavlja, ukupno obuhvativši oko 56.000 metara kvadratnih. Na to je 2006. godine taj posao preuzeo veliki njemački koncern Scholz, specijaliziran za upravljanje otpadom, koji se sad opet rješava ovog uništavatelja tenkova. Radne su površine tada skočile na današnjih oko 120.000 metara kvadratnih.

Scholz-grupa prodaje uništavatelja tenkova

Grupa Scholz, s prometom od preko 3,1 milijarde eura, nalazi se u procesu promjena i restrukturiranja, te se već odvojila od velikog broja svojih negdašnjih aktivnosti, ne bi li prikupila ponešto gotovine u blagajnu. O cijeni za koju je prodano ovo poduzeće za demilitarizaciju vozila sve uključene stranke odlučile su šutjeti. Nisu objavljeni ni navodi o njegovom prometu. Prema bilancama čitavog koncerna iz 2013. godine, to je poduzeće za uništavanje vojnih vozila tada čak bilo u malome minusu.

Oklopna vozila tipa Marder čekaju uništavanje u tvrtci BTD GmbH

Proizvođač tenkova Leopard, Krauss-Maffei Wegmann, mogao je računati i na budući porast vrijednosti pojedinih tako otpisanih tenkova. Neke od već “umirovljenih” Leopard-modela moglo bi se modernizirati, ili bi oni mogli biti korišteni kao izvor rezervnih dijelova. Sam Krauss-Maffei Wegmann je još otprije bio među kupcima ove tvrtke za demilitarizaciju, jednako kao i njihovi konkurenti Rheinmetall, same njemačke Oružane snage, austrijske Oružane snage, te državni koncern Ruag iz Švicarske. Navodno je “Battle Tank Dismantling” uništio oko 840 starih tenkova tipa Leopard 1. K tome dolazi još i više od 600 starih američkih M48 Patton, koje je Njemačka pribavila, te preko 200 negdašnjih sovjetskih tenkova T-72.

Kopnena vojska opet želi više tenkova!

U proljeće 2015. godine ponovo je postao vidljiv pojačani interes njemačkog Ministarstva obrane za moderniziranjem starih Leopard-tenkova. Tada je objavljeno da se 100 tenkova tipa Leopard 2 namjerava nanovo otkupiti za oko 22 milijuna eura od obrambene industrije, pri kojoj su oni bili privremeno pohranjeni. Time bi kopnene snage Savezne Republike Njemačke trebale ubuduće opet u postrojbama imati 320 tenkova, a ne kao što je donedavno bilo planirano – njih samo 225.

Negdašnji tenkovi uskoro opet u funkciju!

Tim navodima iz Ministarstva po prvi je put postalo jasno da industrija raspolaže flotom od barem 100 starih tenkova tipa Leopard. Krauss-Maffei Wegmann (KMW), kao ni Rheinmetall, nisu o tome u javnost davali nikakvih podataka o tome tko je, gdje i kada pohranio te tenkove. Obrambena industrija je čitavo pitanje svoje flote tenkova pokrila plaštem šutnje. “O tome nemamo ništa za reći“, objasnio je jedan od KMW-glasnogovornika. Ponešto više o tome u međuvremenu znaju Francuzi, budući se privatno poduzeće KMW nedavno spojilo s tvrtkom Nexter, tamošnjim državnim proizvođačem oklopnih sredstava – čije je zajedničko poduzeće nazvano “Newco” svoje sjedište postavilo u Nizozemsku. Taj veliki, novi europski proizvođač oklopnih sredstava nazvan KMW-Nexter sada ima i vlastito “groblje tenkova”.

Tvrtka Rheinmetall-naoružanje opet bilježi zarade

Aktualni rast te oživljavanje prometa na području proizvodnje naoružanja vidljivi su i na brojkama koje dolaze iz KMW-u konkurentske tvrtke Rheinmetall. Ovaj koncern sa sjedištem u Düsseldorfu, sa svoje dvije grane “automobilska tehnika” i “naoružanje”, tijekom 2015. godine svojim je vojnim segmentom ponovno vidljivo ušao u zonu pozitivnog poslovanja. Promet u njihovom vojnom segmentu porastao je za 16 posto, na ukupno 2,59 milijardi eura, a njihovi su se operativni rezultati od minus 67 milijuna eura izmjestili do profita od 90 milijuna eura. Primjetno su porasli i iznosi u njihovom jednako velikom automobilskom sektoru. Detaljni godišnji pregled njihova poslovanja trebao bi postati dostupan sredinom ožujka.

Poslovne prezentacije tvrtke Rheinmetall ipak već i sada daju određen uvid u ove sfere. Tako ovaj koncern radi na novome topu za tenkove tipa Leopard. On bi trebao koristiti projektile kalibra 130 mm, namjesto dosadašnjih kalibra 120 milimetara. Uz to, do 2017. godine traje i konceptna faza za dizajniranje potpuno novog tenka, što je posao na kojem bi se trebalo udružiti više nacija – među ostalima i Njemačka te Francuska.

Ovaj je tekst autor Gerhard Hegmann objavio 26. veljače 2016. godine na portalu njemačkih novina Die Welt (http://www.welt.de/), pod naslovom “Leopard-Hersteller kauft gröβten Panzerfriedhof Europas”. U svom je originalnom obliku dostupan na internet adresi: http://www.welt.de/wirtschaft/article152676346/Leopard-Hersteller-kauft-groessten-Panzerfriedhof-Europas.html

Zvijer! Takav je dojam ostavilo samohodno oružje tipa Panzerhaubitze 2000 (PzH 2000), danas predstavljeno medijima u Remontnom zavodu OS RH na zagrebačkome Jankomiru. Dva komada ovog samohodnog topničkog oružja pristigla su krajem prošlog tjedna u Zagreb radi sudjelovanja na vojnom mimohodu za 20. obljetnicu VRA „Oluja“, a nakon prebojavanja u boje OS RH bit će labudicama prebačena u vojarnu „Croatia“, gdje će dočekati probe mimohoda. Još uvijek se razmatra i način na koji će haubice sudjelovati u samom mimohodu, pa nije potpuno nemoguće da se, umjesto na labudicama, to oružje samo, na vlastitom pogonu, proveze Vukovarskom ulicom. Najveći problem predstavlja tramvajska pruga, koja zasigurno ne bi izdržala 49 tona tešku PzH 2000.

Potom će se, tijekom kolovoza, haubice privremeno vratiti u SR Njemačku, gdje će ih tehnološki „ušminkati“ za stalnu predaju u ruke Oružanih snaga RH. Iako se proteklih dana u medijima moglo čuti da PzH 2000 dolaze samo zbog mimohoda, načelnik GS OS RH general Lovrić danas je to demantirao, rekavši kako će haubice ostati još neko vrijeme i nakon mimohoda, radi provjere i osvježavanja razine obučenosti naših snaga.

Brigadir Tomislav Pavičić i general Drago Lovrić

Domaćini jutrošnje prezentacije, načelnik GS OS RH gen. Drago Lovrić i zapovjednik Topničko-raketne pukovnije brigadir Tomislav Pavičić, nisu mogli naći dovoljno pohvala za oružnu prinovu u Oružanim snagama.

„S osobitim zadovoljstvom mogu reći da smo mi u potpunosti savladali uporabu ovog sredstva, obučili prve posade i spremni smo da čim potpišemo ugovor s proizvođačem ovog oružja, tvornicom Krauss-Maffei Wegmann, o prilagodbi za hrvatske uvjete i popunjavanju sa sustavom za upravljanje vatrom, uređajima veze, u skorom vremenu te haubice prihvatiti u operativnu uporabu u OS RH.  S njihovim ulaskom u operativnu uporabu možemo slobodno reći da ćemo biti na razini najbolje opremljenih topničkih postrojbi u NATO savezu, a time i u cijelom svijetu. A bez daljnjega možemo reći da je sama haubica u ovome trenutku najnaprednije topničko oružje koje se koristi “,

rekao je brigadir Pavičić.

Dva komada PzH 2000 koja se trenutno nalaze u Zagrebu samo su dio od njih ukupno 12 koliko ih je Hrvatska nedavno kupila. Nakon određenih manjih proceduralnih trzavica, ugovor je bio uspješno sklopljen, a prvih 6 oružja trebalo bi biti isporučeno do kraja ove godine, dok se ostalih 6 u Hrvatskoj očekuje do kraja 2016. godine.

Načelnik GS general Lovrić očekuje da će PzH 2000 biti u potpunoj operativnoj uporabi u OS RH krajem 2016., odnosno početkom 2017. godine.

„Mi ćemo potpuno težiti da ove haubice budu dio doktrine koju upotrebljavamo, doktrine Kopnene vojske, doktrine Oružanih snaga, ali i doktrine uporabe topništva. Mi ćemo u doktrini težiti tzv. doktrini integrirane bitke. U toj doktrini integrirane bitke želja nam je uvezati sve senzore u jedinstveni sustav upravljanja paljbom, i zbog toga upravo vršimo modernizaciju ovoga, interes nam je uvezati i helikoptere Kiowa i ove haubice i sve druge senzore da bi mogli ostvariti jedinstveni sustav upravljanja vatrom,“

najavio je načelnik GS OS RH gen. Drago Lovrić.

Nove hrvatske PzH 2000 stare su 10-ak godina, a njemačka ih je vojska koristila i u operaciji ISAF u Afganistanu. Top na PzH 2000 ima kalibar od 155 mm i duljinu cijevi od 52 kalibra, oružja su opremljena lakom balističkom zaštitom, a Hrvatska je kupila i dodatnu balističku zaštitu koja povećava težinu haubice za oko 3 tone. Prazna PzH 2000 teži 49 tona, a potpuno opremljena, s punim borbenim kompletom, dodatnom zaštitom i 5-članom posadom – 55 tona. Domet same haubice ovisi o streljivu koje se upotrebljava, pojasnio je brigadir Pavičić:

„S klasičnim streljivom bez plinskih generatora, bez raketnog pogona, ona ima domet do 30 km. S plinskim generatorom i s raketnim pogonom do 40 km. A u međuvremenu razvijeni su projektili koji imaju karakteristike raketnog projektila, Excalibur i Vulcano, s kojima se ostvaruje domet do 80 km.“

Tu će se kao svojevrsni problem za OS RH javiti pitanje mjesta pogodnog za vježbe gađanja, budući da je na VP „Eugen Kvaternik“ u Slunju moguće izvoditi gađanje samo do 20 km. Zato se razmišlja i o nekim drugim lokacijama na kojima bi se, uz minimalne rizike, neometano moglo vježbati gađanje iz PzH 2000. Dok uvijek ostaje mogućnost takvog dalekometnog gađanja na more, bilo bi zanimljivo vidjeti hoće li za neka od spomenutih posebnih tipova streljiva doći u obzir i gađanja na kontinentu, recimo iz Petrinje po ciljevima na slunjskome poligonu (oko 65 kilometara zračne linije).

———————–

———————–

Prilagodba za hrvatske uvjete odnosi se na radio uređaje, koji trebaju biti interoperabilni s ostalim radio uređajima na uporabi u OS RH, te na sustav za upravljanje vatrom.

„Najznačajniji element tog sustava je oprema s kojom se otkriva cilj, dakle sama haubica isporučuje vatru i uništava cilj. Al prije svega trebate ga detektirati, otkriti, i također oprema za otkrivanje cilja je dio ovoga projekta. I bit će, u okviru projekta opremanja s Panzerhaubitzom, opremljeni i timovi za otkrivanje ciljeva,“

najavio je brigadir Pavičić.

U Ugovor o nabavi PzH 2000 uključena je i obuka osoblja koje upravlja i održava ovo oružje. U prvoj polovici godine obuku u školskom centru Bundeswehra u Aachenu prošlo je 20-ak pripadnika OS RH, koji će dalje obučavati svoje kolege u OS RH. O tome ćemo uskoro pisati i opširnije.