Dok se proteklog tjedna, za posjete ministra Banožića Mađarskoj, tek kratko čulo kako je pohvaljena suradnja „po pitanju EU tematike gdje Hrvatska i Mađarska surađuju kroz tri PESCO projekta“, nije tu bilo nikakvih spomena vrijednih detalja. Dapače, PESCO se u izvorima Ministarstva obrane RH zadnje vrijeme općenito rijetko spominje. No, zapravo i nije da se baš nema što spomenuti.

Naime, kako je prije samo desetak dana objavila Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA), baš je 21. siječnja ove godine operativno zaživio PESCO projekt uspostave sustava „Nadzora kemijskih, bioloških i nuklearnih prijetnji kao usluge“ (Chemical, Biological, Radiological Nuclear Surveillance as Service – CBRN SaaS). Riječ je o zajedničkoj inicijativi 4 zemalje Srednjoeuropske obrambene suradnje (Central European Defence Cooperation – CEDC), zajedno s dvije države u statusu promatrača, koje su svoju zamisao predložile Tajništvu Stalne strukturirane suradnje (PESCO) u srpnju 2018. godine.

Dok se o novom projektu već i ranije moglo čuti u drugim državama inicijative, novi je PESCO projekt za hrvatsku javnosti prvi puta spomenuo tadašnji ministar obrane Krstičević u kolovozu 2018. godine, kada smo to popratili i na portalu Obris.org. Već tada je bilo napomenuto kako treba jačati suradnju u obrambenoj industriji, ne bi li se dobilo što više tome namijenjenih sredstava iz okvira Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF), što je vjerojatno bio i smisao prošlotjedne kriptične izjave ministra Banožića o potencijalima suradnje koji postoje “i unutar budućeg Europskog obrambenog fonda“. Paket novih PESCO projekata, među njima i „CBRN Saas“ („CBRN Surveillance-as-a-Service“) ministri obrane EU usvojili su u studenom 2018. godine, od kada se o njemu u RH više nije čulo. No, to nipošto nije bio kraj priče.

Projekt „CBRN Saas“ je 12. prosinca 2019. prešao u okrilje Europske obrambene agencije, kako su se države osnivačice prvotno i nadale, a njegov je provedbeni ugovor onda i potpisan 19. studenog 2020. godine. Potpisnice su bile EDA (u ime država sudionica) i Austrijski institut za tehnologiju (Austrian Institute of Technology – AIT) u ime konzorcija poslovnih subjekata koji će provoditi ideju razvoja senzorske mreže besposadnih letjelica (UAS) i besposadnih kopnenih vozila (UGS) za prikupljanje podataka i stvaranje 24/7 situacijske slike u slučaju nuklearnih, bioloških ili kemijskih prijetnji (NBKO). Nakon toga je u prosincu 2020. održan i prvi sastanak EDA i AIT, da bi 21. siječnja ove godine bio održan i sastanak predstavnika spomenutog industrijskog konzorcija. Naravno, kako su na snazi posebni uvjeti povodom pandemije bolesti Covid-19, skup tvrtki iz četiri srednjeeuropske države članice bio je održan virtualno.

Industrijski konzorcij

Iako se spominje kako je projekt „CBRN Saas“ sada otvoren za sve države članice EDA-e, a bilo je govora i o Slovačkoj i Češkoj kao zemljama promatračima, za sada se u okviru konzorcija industrijskih sudionika ipak govori samo o subjektima iz uskog kruga država osnivača – Austrije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije. Konkretno, riječ je o 5 pravnih osoba iz Austrije, jednoj iz Hrvatske, dvije iz Mađarske, te još 4 iz Slovenije. Iz Austrije su tu (1) AlT Austrian Institute of Technology GmbH koji su i voditelji konzorcija, (2) Rosenbauer International AG, (3) CNS-Solutions & Support GmbH, (4) Schiebel Elektronische Geräte GmbH i (5) MUSE Electronics GmbH. Iz Hrvatske je spomenuto poduzeće DOK-ING d.o.o. kao sudionik. Iz Mađarske su tu (1) GAMMA Technical Corporation i (2) BHE Bonn Hungary Electronics Ltd. kao sudionici, a iz Slovenije se spominju: (1) C-Astral d.o.o, (2) lOS Institute for Environmental Protection and Sensors d.o.o, (3) MIL SISTEMIKA d.o.o i (4) OneDrone d.o.o kao sudionici konzorcija.

Voditelji konzorcija iz austrijskog AIT proveli su opsežne pregovore s poduzećima koja sudjeluju, ne bi li se uspjelo zadovoljiti unaprijed zadane okvire projekta „CBRN Saas“. Glavni proizvod ovog projekta katalogiziranog pod „EDA Cat B“ trebao bi biti tehnološki demonstrator operativnog modula ugrađenog na neimenovane kopnene i zračne besposadne uređaje, opremljen raznolikim senzorima za NBKO nadzor i detekciju u stvarnom vremenu, podobnih za stvaranje NBKO slike stanja za civilne i vojne svrhe. Time bi takva nova oprema predstavljala bitni dodatak postojećim sposobnostima država konzorcija za buduće korištenje u okvirima NATO, UN te Zajedničke obrambene i sigurnosne politike Europske unije. Sada predstoji rad na brojnim segmentima proizvodnje tehnološkog demonstratora, posao koji je podijeljen među sudionicima konzorcija. Ideja je dovršiti spomenuti tehnološki demonstrator do proljeća 2023. godine, ne bi li ga se onda tijekom 2023. testiralo u svakoj od država konzorcija, prema raznolikim scenarijima izazova. Dovršetak čitavog „CBRN SaaS Cat. B“ projekta očekuje se do 1. prosinca 2023. godine.

Damask, područje al Ghouta i četvrti pogođene navodnim kemijskim napadom

Od ranih jutarnjih sati u srijedu, 21. kolovoza, sve je vijesti iz Sirije u stranu potisnuo filmski materijal koji je osvanuo na servisu Youtube. Dok nije do kraja izvjesno tko je autor, ni kada i gdje je taj film točno sniman – govori se o istočnim predgrađima grada Damaska, konkretno o predjelu al Ghouta i predgrađima Jobar, Ein Tarma, Zamalka i Irbin. Radi se o prostorima udaljenim oko 4,5 kilometara istočno od centra Damaska i hotela “Four Seasons”, u kome je od nedjelje, 18. kolovoza, smješteno 20 UN inspektora za kemijsko oružje – pripadnika ograničene misije predvođene Šveđaninom Ake Sellstromom, koja je još od travnja čekala dozvolu za ulazak u Siriju i početak rada. Dok je nedvojbeno da je tijekom noći od utorka, 20. kolovoza, na srijedu, 21. kolovoza, spomenuto istočno područje Damaska bilo poprište intenzivnijih sukoba (topničkih, zračnih i raketnih djelovanja), pažnja se međunarodne javnosti koncentrirala na događaje koji su se navodno dogodili oko 3 sata ujutro po lokalnome vremenu, kada je na oko 7 lokacija navodno uočeno prisustvo kemijskih supstanci u zraku.

————————–

————————–

Navodni ostaci režimske rakete, nosača kemijske bojne glave

Prema nepotvrđenim navodima, bila je riječ o zahvaćenome području od oko 3,5 kvadratna kilometra izgrađenog urbanog prostora, gdje se priče o korištenju otrova navodno moglo lokalizirati na do 7 odvojenih lokacija – prema navodima oporbe, pojedinih mjesta gdje su pale rakete s kemijskim bojevim punjenjima. Pri tome, dok od samih kemijskih raketa ima tek malo ostataka i snimki, broj je žrtava noćnoga napada i danas (24. kolovoza) zapravo ostao nejasan. Dok se oporbene brojke kreću između 500 do 1800 mrtvih (bez mnogo fizičkih tragova i s tek naznakama obavještajnih djelovanja koja bi moguće uzorke kontaminirane odjeće ili tkiva trebale dobaciti do zapadnih predstavnika), tijekom današnjeg dana su predstavnici organizacije Liječnici bez granica (Medecins Sans Frontieres) izašli s brojem od ukupno 3,600 pacijenata koji su u bolnicama koje ova organizacija podržava liječeni od “neurotoksičkih simptoma” posljednjih dana (od čega je navodno njih 355 onda i umrlo).

Podrobnija karta pogođenih četvrti sa satnicom događanja u ranim satima 21. kolovoza 2013. godine

Jednako je nejasno i koliko je ljudi od tog broja žrtava poginulo u konvencionalnim djelovanjima te noći, a koliko je žrtava samog tog kemijskog napada, popraćenog prilično potresnim snimkama iz navodnih priručnih bolnica. Uz to, treba spomenuti da je sirijska oporba tu govorila o noćnome napadu, koji je u snu usmrtio civile i djecu, dok se iz medijskih izvora prije objave vijesti o kemijskome napadu moglo čuti o glasnim eksplozijama i pucnjavi koji su te noći potresali Damask (grad koji je prije rata obuhvaćao oko 1,7 milijuna stanovnika, gdje područje navodno napadnuto kemijskim oružjem bez problema obuhvaća oko 20 posto urbanoga područja), i gdje su neke od kasnijih snimaka pokazivale žrtve navodno u bijegu, a ubijene nekim otrovom. No, to je samo dio nedoumica oko ovog navodnog napada.

————————–

————————–
U rješavanju svih otvorenih pitanja mogao bi pomoći tek pristigli inspekcijski tim UN. No on je dobio tek ograničeni mandat – pregledati mjesta prijašnjih navoda o korištenju kemijskog oružja (Khan al-Assal, jugozapadno od grada Aleppa, te još nekoliko lokaliteta nedaleko Damaska, Homsa i grada Saraqeb na sjeveru Sirije), te pokušati ustanoviti je li ondje zaista bilo korištenja takvog oružja, ali ne i ulaziti u detalje oko pitanja koja bi to strana u sukobu mogla biti ona koja je takvo oružje koristila.

Angela Kane, visoka predstavnice UN-a za pitanja razoružanja stigla je danas u Damask

Kako se radi o vrlo starim incidentima (najsvježiji od sredine ožujka ili s početka travnja) nije bilo previše nade u uspjeh takvih istraživanja, budući da tragovi kemijskog oružja vremenom relativno brzo i temeljito nestaju s područja gdje su doista i korišteni). Te su se stvari sad promijenile naznakama o svježem velikom incidentu u samome Damasku, za čije istraživanje doduše sad opet treba i dodatna, nova dozvola sirijskih vlasti. Na putu dobivanja te dozvole je i današnji dolazak u Damask Angele Kane, visoke predstavnice UN za pitanja razoružanja, koja će izričito tražiti pristup UN inspektora na područje napada, prostor s kojeg danas i režimska televizija Bashara al-Assada donosi priče o nekakvim pobunjeničkim kemijskim oružjima te opremi.

Međunarodni okvir sukoba po pitanju Sirije

Dok se ikakvi konkretni koraci još rješavaju na međudržavnoj političkoj razini, spomenimo tu i jasno vidljivu vanjskopolitičku polarizaciju čitavoga slučaja. Dok u Siriji oporba tvrdi da je u pitanju bio režimski napad kemijskim oružjem, a režim to opovrgava – stručni krugovi, UN i Kina ostali su bitno suzdržaniji. Za razliku od njih, Velika Britanija, Francuska i Turska vide tu vjerojatnu odgovornost režima, dok su za Rusku Federaciju i Iran za kemijski napad odgovorni pobunjenici. U vrijeme kad francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius tijekom svoje današnje posjete Zapadnoj obali izjavljuje “Sve informacije koje su nam dostupne ujedinjeno kazuju da je u Siriji došlo do kemijskoga masakra, nedaleko Damaska, i da je režim Bashara al-Assada tome svemu na ishodištu“, Sjedinjene Američke države tu su gotovo pa između “dvije vatre”. S jedne je strane niz američkih domaćih političkih ličnosti iz obje velike stranke, koje traže neku vrstu intervencije i jačeg američkog miješanja u sirijski sukob. S druge strane, predsjednik Obama tek je nedavno dovršio povlačenje vojske iz Iraka, izlazak SAD iz Afganistana još traje, a u rat u Libiji SAD se uključio tek posredno. Navodno ni u redovima Oružanih snaga SAD nema mnogo entuzijazma za započinjanje još jednog rata u arapskome svijetu – što ni šira javnost SAD ne podržava baš izričito.

USS Barry (DDG 52) je ispaljivanjem projektila Tomahawk 19. ožujka 2011. sudjelovao i u operaciji “Zora odiseje”

Dok nije sporno da Sjedinjene Američke Države imaju resursa za djelovanje u Siriji, pitanje je o kakvom bi to djelovanju mogla biti riječ. U javnosti su se pojavile vijesti o tome da se dopunjavaju liste potencijalnih meta u Siriji u vrijeme kada je zaustavljen povratak razarača USS Mahan (DDG-72) u njegovu matičnu luku – doduše, navodno na zapovijed nadležnih mornaričkih krugova, a ne samog ministra obrane ili predsjednika. Bilo kako bilo, ta činjenica sada diže broj nedaleko Siriji stacioniranih mogućih “strijelaca” balističkim projektilima na barem 4, budući su nedaleko te zemlje sada još i novopristigli USS Ramage (DDG-61), te USS Gravelly (DDG-107) i USS Barry (DDG-52) – sve razarači klase Arleigh Burke.

Izvesti val udara krstarećim projektilima sa ovih plovila bilo bi moguće brzo, a i bitno jednostavnije nego to isto raditi zrakoplovstvom – vjerojatno na ciljeve poput režimskih zrakoplovnih baza, komandne infrastrukture i poznatih lokaliteta vezanih uz kemijsko oružje (što bi, doduše, lako moglo riskirati i moguće nekontrolirane oblake bojnih otrova). Uz uspostavu neke zone zabrane leta, i jaču pomoć sekularnim pobunjenicima, to su opcije koje su donekle izglednije. Naravno, budući je za danas popodne u Washingtonu zakazan i oveći sastanak sigurnosnoga tima američkog predsjednika Baracka Obame na temu Sirije, to su stvari o kojima će se diskutirati, a možda i donijeti neku vrstu odluke (vjerojatno povezane i s uspjehom već spomenute misije Visoke predstavnice UN, danas u Damasku). No kemijsko oružje, iako je bitna tema, nije i jedina tema vezana uz situaciju u Siriji danas.

————————–

————————–

Ta američka zabrinutost po pitanju boraca u “Svetome ratu”, koji u Siriji stječu iskustva iskoristiva i drugdje, i nije vrlo usamljena pojava među nadležnim osobama iz sigurnosnih sustava zapadnih zemalja. I na portalu Obris.org smo već pisali o rizicima koje takav ratni turizam predstavlja za našu regiju, ali i za zapadnu Europu u širem smislu. U ovome svijetlu treba gledati i posljednji video-uradak, koji se prije samo nekoliko dana počeo širiti internetskim servisima, a u kojem navodni borci u Siriji (izgleda iz redova organizacije al Nusra) na “lokalnome” jeziku pozivaju istomišljenike, prvenstveno omladinu, da im se pridruži u “džihadu na Allahovom putu”.

Po njemu, muslimani se trebaju vratiti vjeri, ističući da je vjera džihad na Allahovom putu, a pred Allahom nisu isti oni koji se bore i oni koji sjede. On ujedno kaže: “Pozivam omladinu ovog ummeta da se odazove džihadu na Allahovom putu, jer da vam prepričavamo priče koje su došle do naših ušiju o zlostavljanju i silovanju muslimanki zaista bismo mogli satima pričati o tome”, kazao je jedan od muškaraca koji je zatim i stvarno pričao o zlostavljanju muslimana, u nadi, kako je istakao, da će ta priča “preokrenuti srca muslimana i dovesti ih u džihad na Allahovom putu“. I time se situacija po pitanju ikakvih većih djelovanja u Siriji komplicira dalje…

————————–