Nakon tjedan dana velikih javnih prosvjeda, polako se ocrtavaju okviri poteza kojima ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski namjerava riješiti aktualnu krizu vlasti u državi. Naime, od dva glavna zahtjeva prosvjednika ispunjen je onaj lakši – Zelenski je s vrha ukrajinske vojne hijerarhije smijenio generala Oleksandra Sirskog, no još se čeka sudbina prošloga tjedna smijenjenog ministra obrane, popularnog modernizatora Mihaila Fedorova.

Stara i nova postava čelnih zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine

Kako smo rekli, u utorak 21. srpnja, nakon šestog dana demonstracija širom države, s mjesta Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga ipak je smijenjen general Oleksandr Sirski, zajedno s njemu podređenim načelnikom Glavnog stožera OS Ukrajine, general-bojnikom Andrijem Gnatovim. Na mjesto generalno nepopularnog Sirskog postavljen je itekako javno popularni general-reformator Mihailo Drapati, a usprkos brojnih nagađanja – na mjestu načelnika Glavnog stožera osvanuo je donedavni zamjenik načelnika Glavnog stožera, ali ne brigadni general Volodimir Horbatjuk kako su neki nagađali, već njegov kolega general-bojnik Igor Skibjuk. Obje smjene i oba nova imenovanja službeno su objavljena kao ukazi predsjednika Ukrajine Zelenskog u srijedu 22. srpnja. No time je i dalje ostalo visjeti u zraku pitanje Fedorova, kojem je navodno prihvatljiv samo povratak na čelo Ministarstva obrane – što se pretpostavlja da je najmanje ugodna opcija za Zelenskog, koji bi se, valjda, tu trebao privatno ispričati prije nego što pod ogromnim javnim pritiskom mladog reformatora vrati na prijašnju poziciju. Naime, demonstracije za povratak Fedorova na čelo Ministarstva obrane krenule su još sredinom prošloga tjedna, dan nakon što je postalo jasno da ga je Zelenski smijenio krajem srijede 15. srpnja.

Zahtjevi i daljnji koraci prosvjednika

Od četvrtka 16. srpnja počela su na tu temu masovna okupljanja ne samo u Kijevu (na Trgu Ivana Franka, nedaleko Predsjedničkog ureda), već i u nizu gradova širom države. Usprkos naznakama od subote 18. srpnja da Zelenski smijenjenom Fedorovu nudi neko novo ustrojbeno mjesto izvan Vlade – funkciju svojevrsnog „Miltech-cara“ koja bi trebala izvana koordinirati širi razvoj vojnih tehnologija – Fedorov je to navodno odbio, a kadrovski problem koji si je sam Zelenski zakuhao nastavio je kipjeti. Naime, prosvjedna događanja postupno su dobivala na brojnosti sudionika i broju gradova u kojima se svakodnevno održavaju – tako da se već u nedjelju 19. srpnja nabrajalo ukupno 16 velikih gradova, od kojih su u nekima demonstracije tim povodom bile zakazivane i dvaput dnevno (mimo svih uzbuna i faktičnog rizika tijekom sudjelovanja u masovnim okupljanjima u dometu ruskih raketnih sustava). Dapače, dok se u nedjelju već moglo čuti dojmove kako ovogodišnji masovni prosvjedi protiv kadrovskih odluka Zelenskog u obrani po karakteru počinju prerastati od lanjskih „kartonskih prosvjeda“ prema svojevrsnom novom Euromajdanu, do ponedjeljka 20. srpnja demonstranti su formulirali i dodatni izričiti rok po pitanju povratka Fedorova na čelo obrambenog resora. Ako se to ne dogodi do petka 24. srpnja, demonstracije bi – prema tim najavama – trebale postati stalne, dakle, valjda, i uz zasnivanje prosvjednih kampova u stilu Majdana.

Promjena na čelu djelatne vojske

Iznimno loš i štetan PR potez

Treba napomenuti da su uskoro po formiranju javnog zahtjeva za smjenom Vrhovnog zapovjednika Sirskog krenule i (relativno neuspješne) akcije za demonstriranje njegove čvrste podrške među ukrajinskom vojskom. Pri tome su posebno bila primjetna izražavanja podrške prema zapovjedniku iz pojedinih prominentnijih postrojbi – što je bila inicijativa čije se podrijetlo pripisivalo Hani Maljar, bivšoj pomoćnici ministra obrane u razdoblju između kolovoza 2021. i rujna 2023. godine. No takve su pojave uskoro prestale kada se u subotu 18. srpnja u centru borbama podijeljene Kostjantinivke vidjelo dizanje ukrajinskih zastava s likovima Zelenskog i Sirskog, da bi još istog dana ispalo da su vojnici iz tog demonstrativnog vojno-propagandnog pothvata ubrzo nakon kraja snimanja završili u tamošnjem ruskom zarobljeništvu. Naravno, kasniji izrazi podrške pojedinih postrojbi bili su bitno suzdržaniji, uglavnom ograničeni na verbalne izjave pojedinih zapovjednika ili grupne izjave podrške dovođene u pitanje radi okupljanja brojnog ljudstva u dometu ruskih borbenih sredstava koja baš traže takve prilike za nanošenje masovne štete i žrtava. Istodobno, čak je i u ukrajinskom parlamentu, Vrhovnoj Radi, bila pokrenuta inicijativa kojom se od Zelenskog traži smjena Sirskog te njegova zamjena „prema kriteriju profesionalne efikasnosti i orijentacije prema mjerljivim tehnološkim rezultatima“.

FInalni sastanak predsjednika Zelenskog, vojnih zapovjednika i predstavnika vojne industrije

U takvim okolnostima Zelenski je krenuo ponešto neočekivano – organiziravši višednevni niz sastanaka s pojedinim visokim vojnim dužnosnicima iz Glavnog stožera, ali i s bojišta – s posebnim naglaskom na visoke zapovjednike pojedinih odsjeka bojišnice te čelnike pojedinih novoustrojenih korpusa i specijaliziranih postrojbi. Tako je Zelenski u subotu 18. srpnja krenuo s pojedinačnim razgovorima s Fedorovim i Sirskim, da bi onda u društvu samo svog vojnog savjetnika Pavla Palise nastavio i konzultacije sa zapovjednicima 7. interventnog desantno-jurišnog i 8. desantno-jurišnog korpusa, te čelnicima 10., 11., 17. i 20. korpusa Kopnenih snaga. U nedjelju 19. srpnja na red su došli zapovjednik Ujedinjenih snaga Drapati i zamjenik načelnika GS Ukrajine Horbatjuk, te zapovjednik Desantno-jurišnih snaga OS Ukrajine Oleg Apostol – da bi u ponedjeljak 20. srpnja Zelenski još i ponovio sastanke s generalima Drapatijem, Horbatjukom i Apostolom, ovoga puta opet praćen svojim savjetnikom Palisom, ali i vršiteljem dužnosti ministra obrane Jevgenijem Hmarom. Kako izgleda, ovo ponavljanje sastanaka vjerojatno je bilo i osnovom za pretpostavke kako se tu radi o ozbiljnim kandidatima za novi vojni vrh Ukrajine – što je onda bilo donekle razblaženo sastancima s trima zapovjednicima s prvih crta glavne ukrajinske bojišnice – Andrijem Biljeckim (trenutačno vodi 3. korpus Kopnenih snaga OS Ukrajine) i Igorom Obolenskim (čelnikom 2. korpusa Nacionalne garde „Hartija“) te Denisom Prokopenkom (1. korpus Nacionalne garde „Azov“). Ujedno je bio održan i sastanak na kojem je Zelenski okupio zapovjednike desantno-jurišnih snaga (Apostol), te već spomenute čelnike 1. i 2. korpusa Nacionalne garde, kao i zapovjednike 10., 11. i 19. korpusa Kopnenih snaga s predstavnicima ukrajinske vojne industrije, čije proizvode koriste i sve ove postrojbe – što bi ubuduće trebala postati i učestala praksa radi predstavljanja tehnoloških noviteta i uklanjanja logističkih uskih grla ili problema. Ipak, treba napomenuti da se ukupna društvena atmosfera do tada toliko zaoštrila da je šef Ureda predsjednika Zelenskog Kirilo Budanov pozvao javnost da smiri strasti, budući da „neprijatelj pažljivo gleda svaki naš unutarnji konflikt i čeka da se počnemo među sobom boriti“.

Imenovanje Drapatija

Bivši zapovjednik OS UKR Valerij Zalužni sada je na ugodnoj diplomatskoj poziciji

U utorak 21. srpnja Zelenski je u društvu Palise i Hmare nastavio sastanke sa zapovjednicima i 9., 12., 14., 15., 16., 18. i 21. korpusa Kopnenih snaga te 30. marinskog korpusa – navodno s naglaskom na primarne potrebe borbe na prvim crtama, zaštitu granice te vizije obrambene strategije tih pojedinih zapovjednika. Onda je na red za razgovor došao i general-bojnik Viktor Nikoljuk, od ovogodišnjeg travnja zapovjednik Operativnog zapovjedništva „Istok“, od kojeg se Zelenski informirao o stanju središnjeg dijela bojišta, od Slovjanska preko Kostjantinivke do Druškivke. Po nekima, i on je ozbiljno figurirao za mjesto Vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, iako se to na kraju nije poklopilo – možda i zbog njegove navodne bliskosti sa smijenjenim generalom Sirskim. No sve to bio je tek uvod u kasno navečer objavljenu odluku predsjednika Ukrajine Zelenskog o imenovanju Drapatija za Vrhovnog zapovjednika umjesto Sirskog – od kojeg se bilo lako oprostiti nakon nešto manje od 30 mjeseci na dužnosti, usprkos njegovim vojnim dosezima s početka rata (obrana Kijeva, provedba ofenzive u Harkivskoj oblasti, a onda i manje uspješne borbe u Bahmutu, te povlačenje od Avdiivke do Pokrovska), koje zadnjih dana svi učestalo spominju. Pri tome, treba napomenuti kako se Sirskom – uz činjenicu da je podrijetlom Rus iz Rusije – često na teret stavljalo i ratovanje „po sovjetskom modelu“, uz toleriranje većih žrtava po cijenu postizanja borbenih ciljeva – gdje mu nisu zadnjih dana pomogli ni izlasci u javnost u kojima se čudio „otkrićima“ o neslaganjima s ministrom obrane Fedorovim, iako su o tome izričito govorili i sam predsjednik Zelenski kao i niz drugih vojnih vođa. S takvom popudbinom teško je za njega zamisliti neku ozbiljnu daljnju funkciju u širem obrambenom sustavu Ukrajine, dok ovog isluženog generala teško da čeka i nekakva komotna diplomatska fotelja – poput one veleposlanika u Velikoj Britaniji, na kojoj zadnje skoro tri godine živi i radi prethodnik Sirskog, general Valerij Zalužni.

Konačno, malo prije podneva u srijedu 22. srpnja, Zelenski je objavio i odabir osobe za mjesto načelnika Glavnog stožera OS Ukrajine, koje bi radno trebalo pratiti novog Vrhovnog zapovjednika Drapatija. Iako je izbor general-bojnika Skibjuka za neke bio iznenađenje, taj je odabir manje začudan ako znamo da su Drapati i Skibjuk već ranije uspješno radili zajedno, posebno tijekom oslobađanja zapadnog dijela Hersonske oblasti krajem 2022. godine.

Tko je Drapati?

Drapati je prvu slavu stekao probojem pro-ruskih barikada u Mariupolju 2014.

Sam Drapati, kao časnik oklopništva, rođen je i školovan u Ukrajini te je svoju vojnu karijeru počeo 2004. godine, da bi do ruske aneksije Krima i početka rata 2014. došao do čina bojnika te zapovjedništva nad 2. bojnom 72. mehanizirane brigade OS Ukrajine. Tada je bila posebno zapažena situacija kada se borbeno vozilo pod njegovim osobnim zapovjedništvom početkom svibnja praktično leteći probilo kroz barikade ruskih separatista u centru Mariupolja – da bi onda ugled učvrstio u kolovozu 2014. godine, kada se pod njegovim zapovjedništvom bojna s borbenim vozilima uspjela probiti iz praktičnog okruženja (kod graničnog mjesta Izvarine na jugoistoku Luganske oblasti) i prijeći skoro 160 km natrag do ukrajinskih položaja s opremom i tek minimalnim gubicima. Osim dobivanja čina, tu se formirala i reputacija Drapatija kao časnika za posebno problematične dijelove bojišta, na kojima on uspijeva djelovati uz minimum neizbježnih ljudskih žrtava. Naravno, to u uvjetima rata kakav se u Ukrajini vodi od veljače 2022. godine pa do danas ima sasvim drukčije značenje, iako je Drapatiju takav ugled osigurao privrženost ljudstva, koju je dopunio i inzistiranjem na reformama (posebno po pitanju kvalitetne obuke, promicanja iskusnih kadrova i sprečavanja incidentnih situacija gdje okupljanje masa vojske daje Rusima prilike za raketne napade s mnogo žrtava na cilju napada).

Jevgenij Hmara, novi v.d. ministra obrane, i general Mihailo Drapati, novi zapovjednik OS UKR

Kada na mjestu zapovjednika Kopnenih snaga Ukrajine Drapati nije uspio u provedbi svojih reformskih ciljeva (navodno zbog neslaganja s generalom Sirskim kao nadređenim „nije uspio osigurati odgovarajuću provedbu svojih zapovijedi“, kao ni odgovornost za prekršitelje zapovijedi), Drapati 1. lipnja 2025. podnosi ostavku na mjesto zapovjednika Kopnenih snaga. Samo koji dan kasnije on preuzima „Združene snage OS Ukrajine“ te se vraća na sjeveroistok bojišnice, gdje u idućim mjesecima koordinira ukrajinsko stabiliziranje bojišnice oko Kupjanska, za kojeg su Rusi već 20. studenoga tvrdili kako je kompletno okupiran (što se uskoro pokazalo poprilično promašenim). Za kraj, zanimljivo je napomenuti i da je Drapati bio jedan od rijetkih djelatnih časnika OS Ukrajine koji su odmah u rano poslijepodne 16. srpnja podržali smijenjenog ministra obrane Fedorova, naglasivši kako „zapovjednik nema pravo ostati šutjeti o problemima, posebno kada se njihova cijena mjeri u propuštenim mogućnostima, vremenu i ljudskim životima. Tišina tu ne štiti vojsku; ona samo omogućuje da se greške akumuliraju, čineći njihovo otklanjanje mnogo težim“. U tom je svjetlu onda bila prikazana i njegova sklonost reformama i uspostavi efikasnog vojnog sustava, na čemu navodno i sam Fedorov inzistira (ne samo) zadnjih mjeseci na čelu Ministarstva obrane.

Što dalje?

Donedavnom ministru obrane Mihailu Fedorovu naglo je skočila popularnost

S jedne strane, ako je tko i sumnjao, zadnji su dani nedvojbeno pokazali da Fedorov trenutačno uživa iznimnu popularnost u široj javnosti Ukrajine. Istraživanja tamošnjeg javnog mnijenja pokazala su da je njegova osobna popularnost posljednjih dana skočila od prijašnjih oko 35 posto na 65 posto – čime je mladi Fedorov završio na drugom mjestu političke rang-liste, odmah iza karizmatičnog umirovljenog generala Zalužnog (70 posto podrške), te iznad trećeplasiranog Budanova (62 posto) – dok je sam Zelenski na četvrtom mjestu s podrškom od 59 posto ispitanika. Pri tome, sa smjenom Fedorova ne slaže se 72 posto ispitanih, 5 posto je odobrava, a 17 posto nema stav – dok je sredinom tjedna sada dovršenu smjenu Sirskog podržalo 55 posto ispitanika, njih 15 posto bilo je protiv, a 19 posto nije imalo stav o tome. Uz to, u zadnjih tjedan dana bilježio se i pad popularnosti ionako ne baš omiljenog generala Sirskog, čije je povjerenje od prijašnjih 39 posto zadnjih dana palo na samo 23 posto ispitanika. Ipak, zanimljivo je u tim anketama zapaziti i razliku koju Ukrajinci rade između općenitog odobravanja pojedinih osoba na političkoj sceni i vjerojatnosti koju iskazuju da bi za njih glasali na nekim budućim predsjedničkim izborima. Tu Zelenski i dalje vodi s 22,3 posto ispitanika, dok bi 14,9 posto navodno glasalo za bivšeg generala Zalužnog, 13,4 posto za donedavnog (a možda i opet budućeg) ministra obrane Fedorova, 7,2 posto za Budanova te 5 posto za ukrajinskog boksača Usika i oko 4,5 posto za bivšeg predsjednika Petra Porošenka. Imajući u vidu sve te brojeve, ne čude ni glasine da bi sam Fedorov uskoro mogao osnovati neku vlastitu „antikorupcijsku“ stranku, što je perspektiva koja se vjerojatno Zelenskom sviđa još i manje od velikog reteriranja te vraćanja Fedorova na mjesto ministra obrane Ukrajine.

No budući da u utorak 21. srpnja nije pomoglo ni navodnih šest sati pregovaranja i „lomljenja“ mladog Fedorova – otvoreno je pitanje kako će se Zelenski po tom kadrovskom pitanju postaviti u danima koji dolaze, posebice s obzirom na to da su prosvjedi i dalje masovni te svakodnevni (u srijedu 22. srpnja, među ostalim, u Kijevu, Odesi, Ternopilu, Lavovu, Kremenčuku, Černivcima, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici i Poltavi). No dok se iz Ministarstva obrane čuje kako vršitelj dužnosti ministra Hmara s novim Vrhovnim zapovjednikom već dogovara nastavak provedbe tehnoloških i reformskih ideja Fedorova, rješenje čitavog ovog kadrovskog rebusa itekako je još otvoreno – s perspektivom da od petka 24. srpnja prosvjedi prerastu i u nekakvo konstantno demonstriranje javne volje protiv odluka moćnika na vlasti.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 23. srpnja 2026. pod nazivom “Iza kulisa vrtloga u Ukrajini: Generali su Zelenskom dolazili jedan po jedan, atmosfera se zaoštrila, reagirao je i Budanov…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zelenski-smijenio-sirskog-imenovao-drapatija-prosvjedi-traze-povratak-fedorova-15730598

Usprkos borbama koje neprekidno traju, Ukrajinu već treći dan zaredom tresu masovni prosvjedi, velika kadrovska preslagivanja i dileme oko vođenja obrambenog sustava te rata. Konkretno, iako se već tjednima nagađalo da bi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mogao krenuti u preslagivanja tamošnje Vlade, ipak se nije čekalo kolovoz, nego se lopta zakotrljala početkom ovoga tjedna. Okidač je, izgleda, bilo pražnjenje ukrajinskog veleposlanstva u Washingtonu, gdje je nakon nepunih godinu dana mandata veleposlanica Olga Stefanišina (pod sumnjama za neke stare korupcijske slučajeve) odlučila prijeći u privatni sektor. Baš kao i lani u ovo doba, ta je promjena zakotrljala šire kadrovske promjene – koje su onda prvo dohvatile premijerku Juliju Sviridenko, a time i čitavu Vladu uspostavljenu 17. srpnja 2025. godine. Što se promjene na mjestu premijera tiče, to i nije bilo preveliko iznenađenje, budući se za Sviridenko već neko vrijeme moglo čuti kako je uzrok sve većeg nezadovoljstva kod predsjednika Zelenskog.

Serhiy Korecki na razgovoru za posao premijera

Kao prvo, njezino se postavljenje od početka vezalo uz kadrovsku politiku Andrija Jermaka, tadašnjeg šefa Predsjedničkog ureda, koji je pod oblakom korupcijskih sumnji smijenjen s dužnosti 28. studenoga 2025. godine. Kao drugo, za Sviridenko i većinu njezine Vlade spominjala se i izuzetna ovisnost o redovitim uputama iz Ureda predsjednika, koje su nakon odlaska Jermaka pale na leđa samog Zelenskog (što pak njemu navodno nije bio najdraži način provođenja ionako rijetkog slobodnog vremena u strateškom vođenju države). Kao treće, navodno je i nadolazak ljeta trebao biti iskorišten da novi premijer stigne ući u posao prije jeseni i nadolaska velikih poslova (među ostalim vezanih i uz odolijevanje Ukrajine pretpostavljanim novim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu države pred nadolazeću zimu). U takvim okolnostima ne čudi da se Zelenski (donekle očekivano) za novog premijera obratio Serhiju Koreckom – od kraja 2022. direktoru ukrajinskih poduzeća Ukrnafta i Ukrtatnafta, a od svibnja 2025. godine i koncerna „Naftogaz Ukrajine“, najvećeg naftnog i plinskog poduzeća u državi. Iako se i uz njega vežu sumnje na korupciju, Zelenskog to nije smetalo. Nakon objave predstojećih preslagivanja Zelenski je otputovao u Francusku na proslavu nacionalnog praznika, da bi se kadroviranje nastavilo u srijedu, 15. srpnja.

Ministar obrane u fokusu

Igor Klimenko odbio je biti ministar obrane u novim okolnostima

Dok ime budućeg premijera nije iznenadilo, sasvim se drugačija situacija krenula odvijati po pitanju dijelova Vlade zaduženih za sigurnost. Kao prvo, do večeri 15. srpnja postalo je jasno da u pozadini širih promjena zapravo plamti žestoki požar na liniji između ministra obrane Mihaila Fedorova i vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine, generala Oleksandra Sirskog. Kako se naknadno čulo, tu je od strane profesionalnog vojnika pao ultimatum „ili Fedorov ili ja“ – i Zelenski se nakon kraćeg razmišljanja odlučio riješiti 35-godišnjaka koji je, nakon više od šest godina u resoru „Digitalnih transformacija“, zadnjih šest mjeseci reformski radio na mjestu ministra obrane Ukrajine. Prema prvim planovima, na njegovo je mjesto trebao doći donedavni ministar unutarnjih poslova Igor Klimenko – no, vidjevši buru koju je smjena u obrani krenula dizati, on je to imenovanje odbio (da bi ga u petak, 17., onda postavili za tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine, što je pozicija koju do formaliziranja promjena još obnaša bivši ministar obrane Rustem Umerov).

Preveliki su animoziteti između Fedorova i generala Sirskog

Dakle, da ponovimo – Mihailo Fedorov, sad već bivši ministar obrane, bio je i ostao izuzetno popularna osoba u Ukrajini, doživljavana kao pokretač reformi i zagovornik modernih tehnologija, kako u civilnom tako i u vojnom sektoru (gdje se njegovih šest mjeseci i jedan dan mandata u obrani opisivalo bitnim faktorom kako u usponu novih vojnih tehnologija, prvo kroz sektor digitalnih transformacija, a onda i kroz Ministarstvo obrane, tako i u nizu nedavnih vojnih uspjeha Ukrajine). Za razliku od toga, njegova sada javno deklariranog suparnika, generala Oleksandra Sirskog, također već dugo bije javni glas kako se radi o vojniku „sovjetske škole“ koji se teško prilagođava promjenama, forsira ratovanje uz mnogo ljudskih gubitaka i osobnog preslagivanja snaga na taktičkoj razini, gdje mu takav ratni kaos zapravo dopuštaju pažljivo stvorene široke mreže lojalnih kadrova širom Oružanih snaga Ukrajine. U takvom javnom srazu popularnog mladog ministra-reformatora i nepopularnog vojnika poznatog pod nadimkom „General 200“ (gdje šifra 200 iz ruskih vremena označava vojnika poginulog na dužnosti) – izgleda da je samo Zelenski očekivao da kadroviranje prođe mirno. Već u srijedu, 15. srpnja, počele su kolati glasine o odlasku Fedorova, što je i sam Zelenski potvrdio navečer, da bi idući dan, u četvrtak, 16. srpnja, pred odlučivanje Vrhovne Rade o članovima nove Vlade, krenule i javne demonstracije po tom pitanju.

Jevgenij Hmara – novi v.d. ministra obrane

U tom svjetlu nije začudilo da se na kraju odlučilo o svim pozicijama u Vladi osim o popunjavanju mjesta (1) ministra vanjskih poslova i (2) ministra obrane. Ujedno, spomenutog Klimenka je na mjestu ministra policije nabrzinu naslijedio Ivan Vihivski (donedavni glavni ravnatelj ukrajinske Nacionalne policije) – dok je na mjesto glavnog ravnatelja postavljen Maksim Cuckiridze. Doduše, on je u tim policijskim strukturama figurirao i u vrijeme negdašnjeg proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, gdje mu se na teret stavljalo ponašanje tijekom ukrajinskog Majdana – baš kao i novom v. d. ravnatelju ukrajinske civilne obavještajne službe SBU, Oleksandru Pokladu, koji je na to mjesto napredovao kad se poslijepodne u četvrtak, 16. srpnja (nakon završetka zasjedanja Vrhovne Rade), saznalo da Zelenski na mjestu v. d. ministra obrane vidi general-bojnika Jevgenija Hmaru (koji je prije koji dan navršio šest mjeseci mandata na čelu SBU). Zato na mjestu ministra vanjskih poslova Ukrajine do daljnjega, sada tek kao vršitelj dužnosti, ostaje donedavni puni ministar Andrij Sibiga.

Masovni prosvjedi širom Ukrajine

Dok su javni prosvjedi tijekom ranog poslijepodneva u četvrtak, 16. srpnja, već bili masovni, do večeri se moglo vidjeti bitno veće demonstracije u samom Kijevu, ali i širom Ukrajine (među ostalim u Dnipru, Lavovu, Odesi, Harkivu, Ivano-Frankivsku, Vinici, Hmeljnickom, Zaporižju i Užgorodu). Sve se to nastavilo u petak, 17. srpnja, s glavnim večernjim skupom opet u Kijevu, na Trgu Ivana Franka, nasuprot Ureda predsjednika Ukrajine – ali i uz dodatne masovne skupove, među ostalim u Lavovu, Ternopilju, Harkivu, Odesi te Žitomiru – uz najave i daljnjih sličnih okupljanja, danas te idućih dana. Treba napomenuti kako su ti izuzetno masivni javni skupovi počeli pozivima „Vratite Fedorova!“, da bi se u petak tome dodalo i poklič „Sirski, odlazi!“, s navodnim nastavkom do ispunjenja oba ova zahtjeva.

Ujedno, sve su te velike demonstracije, po posjećenosti i stilu, izuzetno slične skupovima od prošloga ljeta (tzv. „Kartonski prosvjedi“, prema transparentima ispisanim na komadima kartona) – kada se Zelenski nakon tadašnje rekonstrukcije Vlade upustio u ograničavanje rada specijaliziranih ukrajinskih tijela za borbu protiv korupcije, Nacionalnog antikorupcijskog biroa Ukrajine (NABU) i Specijalizirane antikorupcijske prokurature (SAP). To je bio poduhvat vrha vlasti započet 22. srpnja 2025. godine, da bi nakon devet dana žestokih prosvjeda širom Ukrajine i političko-diplomatskih pritisaka iz EU, 31. srpnja Vrhovna Rada svojom novom odlukom preokrenula vlastiti raniji akt te ipak osigurala samostalnost ovih antikorupcijskih tijela. No, za razliku od lani, ovog ljeta na meti nije korupcija u civilnom, nego u vojnom sektoru, zajedno s optužbama za loše vođenje te upravljanje obranom tijekom tekućeg ukrajinskog rata za preživljavanje.

Fedorov i obrana Ukrajine

Ako je netko imao kakvih dilema o Mihailu Fedorovu, to su temeljito rastjerali njegovi vješti medijski potezi tijekom zadnjih dana. Kao prvo, on je u srijedu, 15. srpnja, navečer na društvenoj mreži X postavio objavu s navodom 22 dosega „svog tima“ – među ostalim, (1) gašenje sustava Starlink za ruske agresore u Ukrajini, (2) razvoj optički vođenih FPV-dronova i sredstava za udare srednjeg dometa, (3) logističko izoliranje Krima, (4) nastavak financiranja „Crte dronova“ kao obrambenog sredstva, (5) formiranje dron-jurišnih postrojbi, (6) 70% avansnih isplata za nabave putem sustava e-Points na portalu Brave1, (7) reforma sustava javnih nabava, (8) pribavljanje raznih vojnih vozila putem otvorenih javnih natječaja i (9) porast kvote presretanja dronova (od 83% na 91%) i krstarećih raketa (od 47% na 87%), (10) pribavljanje Patriot-raketa kroz EU sredstva, (11) stabiliziranje opremanja postrojbi besposadnim sustavima, (12) pokretanje velike proizvodnje eksploziva, streljiva i raketa, (13) poticanje „nepopularne, ali bitne“ transformacije strukture Oružanih snaga, (14) jačanje vjere partnera i suprotstavljanje ruskim propagandnim naporima, (15) osiguravanje EU zajmova za vojne prioritete, (16) masovna uporaba jeftinih sredstava protiv ruskih Shaheeda na mlazni pogon, (17) domaća balistička oružja uz 30 posto manju cijenu, (18) potpisivanje ugovora za švedske lovce Gripen, (19) suradnja u vojnim operacijama Aušan (preko 700 vozila uništeno) i Aušan-2 (preko 250 topničkih instalacija uništeno) za zaustavljanje ovogodišnjih ruskih ofenzivnih planova, (20) pokretanje izvoza dronova i vojne opreme, (21) pokretanje mehanizma „Trophy Lab“ da se saveznici upoznaju s detaljima ruske vojne opreme, te (22) pokretanje Obrambenog AI centra A1 za uporabu umjetne inteligencije na bojištu.

Sve to bilo je obuhvaćeno u strateškom konceptu za vođenje obrambenog rata u Ukrajini, koji su Fedorov i njegov tim u Ministarstvu obrane nazvali „Air-Land-Economy“ – temeljem naglaska na (1) obrani od ruskih napada iz zraka, (2) zaustavljanju agresorskih napredovanja na kopnu te (3) suzbijanju ruske ekonomije kao osnovice daljnjeg vođenja Putinova rata u Ukrajini. Kako izgleda, upravo je ta činjenica formiranja strateškog koncepta ratovanja u Ministarstvu obrane Ukrajine – nasuprot reaktivnom i kaotičnom postupanju Oružanih snaga, s velikim ljudskim gubicima i pogodovanjem kroz mreže lojalnosti – predstavljala osnovu sučeljavanja ne samo Fedorova i Sirskog kao osoba, već i bitno više njihovih širih svjetonazora te poborničkih skupina.

Samo nekoliko sati kasnije, oko podneva u četvrtak, 16. srpnja, stvar je bila dopunjena konferencijom za medije (domaće i strane) na kojoj je Mihailo Fedorov rječito obrazložio jedanaest konkretnijih razloga svojih neslaganja s okoštalim sustavom u Oružanim snagama Ukrajine (pod vodstvom generala Oleksandra Sirskog, ali uz izričito izbjegavanje spomena predsjednika Zelenskog), da bi onda nastavio i odgovarati na pitanja brojnih novinara. Pritom je svoje probleme Fedorov sažeo kroz jedanaest točaka kao: (1) provedbu rata uglavnom samo kroz taktičku razinu (bez mnogo promišljanja i kvalitetnog organiziranja operativne i strateške razine ratovanja), (2) korpusni sustav koji je tek djelomično profunkcionirao (radi sustavnog oklijevanja u njihovu zaokruženu organiziranju te prijenosu potrebnih ovlasti i materijalnih sredstava na takvu razinu vojne organizacije), (3) ustrojbeno lomljenje brigada i korpusa (ne bi li se manjim dijelovima kaotično kadroviralo, po volji, širom bojišta), (4) nedostatak osobne odgovornosti za ikakve propuste ili štete (posebno temeljem zaštita po liniji osobne lojalnosti nadređenima), (5) opskrbu postrojbi mimo korpusne strukture snaga (opet po osobnim lojalnostima pojedinih zapovjednika), (6) neprekidno rotiranje zapovjednog kadra (često i prije nego što usvoje postrojbe u koje dospiju), (7) izoliranje i otrovnost vojnog sustava prema inovatorima, (8) onemogućavanje implementacije sustavnih projekata Ministarstva obrane (posebno „Crte dronova“ i koncepta „vijetnamizacije“, prilagodbe za preživljavanje na fronti u uvjetima protivničke nadmoći u zraku kakvu su SAD uživale tijekom rata u Vijetnamu), (9) trpljenje ljudskih gubitaka bez vezane analize (gdje se Ministarstvu teško davalo numeričke podatke iz vojske, koja izgleda ni sama nije analizirala brojnost, uzroke te prostorni raspored gubitaka), (10) blokiranje inicijativa i njihovo „birokratsko rešetanje“ te (11) konstantno širenje laži (posebno na društvenim mrežama te iz krugova koruptivno povezane vojne industrije).

Mihailo Fedorov je od 2019. bio u raznim vladama, a od početka 2026. ministar obrane Ukrajine

Ako se pogleda detaljnije, mnogi od ovih prigovora uopće nisu novi. Kao prvo, korupcija u obrambenom sustavu Ukrajine – već je baš ta tema na ostavku prisilila Oleksija Reznikova (ministra obrane od 4. studenoga 2021. do 5. rujna 2023. godine), a ozbiljno je pratila i mandat njegova neposrednog nasljednika Rustema Umerova (ministra od 6. rujna 2023. do 17. srpnja 2025. godine). Nasuprot tome, iako se u dolasku kleo u borbu protiv korupcije, njegov nasljednik Denis Šmihal tu nije stigao poduzeti mnogo bitnijih poteza u svojih gotovo šest mjeseci mandata (od 17. srpnja 2025. do 13. siječnja 2026.), iako je postavio dobre temelje za poteze Mihaila Fedorova u prvoj polovici ove godine. Da pitanje sustavne korupcije u provedbi vojnih nabava ima utjecaja na aktualna događanja oko Mihaila Fedorova moglo se zaključiti iz njegovih navoda da su javni natječaji u nabavi streljiva bitno smanjivali cijene pribavljenih roba, dok su pojedine nabave (topničkog streljiva kratkog dometa na račun granata duljeg dometa) stornirane jer ni sama vojska nije mogla obrazložiti njihovu svrhu i isplativost. Ujedno, žestinu problema koje neki imaju s Fedorovim dobro se vidi i iz njegova ustrajnog propitivanja oko funkcioniranja te reformi itekako problematičnog ukrajinskog sustava mobilizacije – čiji je rad kompletno u okviru Glavnog stožera, a ne Ministarstva obrane, koje do reformiranja te ukrajinske rak-rane u ovih šest mjeseci nije dospjelo – uz navode i daljnjih prigovora temeljem davnog rada Fedorova na sustavnoj nacionalnoj kontroli kladionica (iz doba kada je još bio ministar digitalne transformacije). Uglavnom, imajući sve to u vidu, ne čude ni slikoviti medijski opisi uklanjanja Fedorova: „Pravi razlog zašto ga žele ukloniti jest taj što je, nakon što se ukrcao u korupcijski vlak, odlučio povući ručnu kočnicu umjesto da naruči espresso i vozi se s ostalima. Putnici u korupcijskim vagonima prve klase to nisu cijenili“.

Mihailo Drapatij – online izvješće predsjedniku Ukrajine

Nadalje, već se godinama moglo redovito čuti i o određenim problematičnim osobinama vojnog vođenja koje prakticira Oleksandar Sirski, i to tijekom zadnjih preko dvanaest godina ukrajinskog ratovanja s Ruskom Federacijom, a onda posebno u zadnjih gotovo trideset mjeseci na čelu obrambenog sustava u svojstvu vrhovnog zapovjednika OS Ukrajine. Naime, (1) Sirskog ustrajno prati glas o manjku pažnje za dobrobit i ograničavanje gubitaka vlastitog ljudstva te (2) ustrajavanje na stvaranju monumentalnih mreža lojalnih podređenih (uz posebno zanemarivanje te kažnjavanje osoblja izvan tih sustava). Uz to, (3) u njegov stil vođenja, izgleda, spada i radikalno mikroupravljanje postrojbama razine bojne i niže, direktno iz samog Glavnog stožera, uz tek grubo uzimanje u obzir konkretnih stanja na terenu ili tamošnjih djelovanja protivnika, kao i (4) strukturni otpor reformama u ustroju snaga, sustavu obuke i opremanju – pa čak i kada je jasno da postojeće metode djelovanja nose štetu, gubitke i borbene uspjehe za agresora. O ovakvim se stvarima moglo čuti već duže, a barem dio tih pitanja lomio se i lani, u vrijeme internih kadrovskih prepirki u samim OS Ukrajine, kada je na kraju predsjednik države Zelenski isto presudio u korist Sirskog i na račun Mihaila Drapatija, izuzetno sposobnog i popularnog tadašnjeg zapovjednika Kopnene vojske Ukrajine (od 29. studenoga 2024. do 1. lipnja 2025.). Imajući u vidu ove razmirice, ne čudi ni da je baš Drapati krajem četvrtka, 16. srpnja, na društvenoj mreži Facebook vrlo jasno podržao Fedorova, njegov način rada i dosege u Ministarstvu obrane.

Šire se valovi oko smjena

Denis Prokopenko, legendarni zapovjednik Azova

Napomenimo da se zadnjih dana pažljivo gledalo i reakcije ostalih bitnijih igrača koji su na ovaj ili onaj način karijerno bili vezani uz Mihaila Fedorova. Tako se u Oružanim snagama 16. srpnja čulo za odlazak iz službe zamjenika zapovjednika Ratnog zrakoplovstva Ukrajine Pavla Jelizarova – koji je na poziv Fedorova dužnost preuzeo u siječnju ove godine, temeljem vrlo uspješnog vođenja postrojbe za bespilotne sustave „Lazarova grupa“ u okviru Nacionalne garde Ukrajine – a slične poteze bilježilo se i od više osoba iz okvira ukrajinskog Ministarstva digitalnih transformacija, koje je u četvrtak, 16. srpnja, dobilo novu čelnu osobu, sada izvan kruga Mihaila Fedorova. No, zanimljivo je uočiti i kako se niz javnosti dobro poznatih ukrajinskih časnika ujedno izbjegao neposredno očitovati po pitanju reformi, ustrojbenih problema i modernizacije – što se početkom četvrtka, 16. srpnja, odnosilo na zapovjednike dvaju ukrajinskih korpusa proisteklih iz Nacionalne garde, Denisa Prokopenka iz 1. korpusa „Azov“ i Igora Obolenskog iz 2. korpusa „Hartija“ (koji su obojica tek branili donedavnog ministra unutarnjih poslova Klimenka, u čijem je sektoru i čitava NG Ukrajine). Posebno je zanimljiva ta reakcija već spomenutog zapovjednika 2. korpusa NG, s obzirom na to da se radi o jednom od ukupno dvaju ukrajinskih korpusa koje je Fedorov u svojoj konferenciji za medije posebno istaknuo kao primjere uzornog vojnog djelovanja – dok se tada nije čulo ništa ni od čelništva druge takve spomenute postrojbe, 3. korpusa zasnovanog oko 3. jurišne brigade i njezina zapovjednika Andrija Bileckog. Iako se sam 3. korpus na društvenim mrežama kasno 16. srpnja relativno propagandno osvrnuo na niz prigovora koji su bili javno spominjani, njegov zapovjednik Bilecki tijekom petka, 17. srpnja, imao je zaseban razgovor s predsjednikom Zelenskim i njegovim savjetnikom Palihom. Slično je bilo i s Robertom Brovdijem „Mađarom“, aktualnim zapovjednikom Snaga besposadnih sustava OS Ukrajine (od 3. lipnja 2025. godine) – koji se tijekom 17. srpnja prvo sastao sa Zelenskim i dijelom drugih viđenijih zapovjednika, da bi onda na mreži Facebook postavio objavu u kojoj brani svoju granu OS Ukrajine i pojedine suradnike od dijela prigovora kakve se upućivalo Sirskom i Glavnom stožeru.

“Fleš” je u Ministarstvo obrane došao s Fedorovim, a nastavit će rad u Uredu Zelenskog

Slične je razgovore Zelenski jučer održao i sa već spomenutim zapovjednicima Prokopenkom (1. korpus NG „Azov“) i Obolenskim (2. korpus NG „Hartija“), kao i zamjenikom zapovjednika Zračno-desantnih snaga OS Ukrajine Andrijem Tkačukom te vršiteljem dužnosti zapovjednika 19. korpusa Valerijem Skredom. Za očekivati bi bilo da su ovi razgovori imali za svrhu „omirisati“ stanje u Oružanim snagama, posebno u okolnostima učestalih javnih poziva da se pojedini zapovjednici i postrojbe solidariziraju sa smijenjenim ministrom Fedorovim, za kojega širom Ukrajine već treći dan demonstriraju tisuće građana. Slično treba gledati i kontakte s pojedinim savjetnicima iz užeg tima smijenjenog Fedorova – gdje se moglo uočiti da je sastanak Zelenskog sa Serhijem Beskrestnovom „Flešom“ prošao bolje (pa će on, valjda, uskoro postati i savjetnik Zelenskog za pitanja besposadnih sustava), dok je, izgleda, Serhij Sternenko ostao izvan igre te čvrsto uz Fedorova. Među ostalim, to se vidjelo i po objavi Sternenka na mreži YouTube, gdje je on oko podneva 17. srpnja u dužem video-intervjuu ne samo komentirao prethodne objave Fedorova, nego ih i dopunjavao vlastitim iskustvima te primjerima iz svog kratkog staža u Ministarstvu obrane (kao savjetnika za bespilotne letjelice, od 22. siječnja ove godine pa do srijede, 15. srpnja).

Zašto je sve to bitno?

Kao prvo, problemi u vojnom zapovijedanju javljaju se često u ratnim situacijama, posebno kada se krene voditi rat koji je ili izuzetno masivan (pa vojska bilježi priljev masivnog ljudstva iz civilnog sektora, gdje u pitanje dolazi profesionalnost ponašanja te stručno znanje) ili jako tehnološki revolucionaran (pa se okoštale vojne strukture moraju suočavati s radikalnim promjenama ustroja, doktrine ili opreme). Neke od tih situacija okusila je i Republika Hrvatska u vrijeme svog Domovinskog rata – za što se dovoljno prisjetiti navoda bilježenih na suđenjima za događanja u Medačkome džepu. Sasvim je jasno da za Ukrajinu predstavlja ogroman problem već i sama činjenica da su usred ogromnog obrambenog rata ostali s vršiteljima dužnosti na čelu ministarstava vanjskih poslova i obrane, dok su pod znakom pitanja i osobe imenovane na čelo nacionalne policije te na poziciju vršitelja dužnosti ravnatelja civilne obavještajne službe (SBU).

Generali Sirski i Gnatov – sam vrh ukrajinskih Oružanih snaga

Kao drugo, u ratno je vrijeme još i veći problem u aktualno zaoštrenim odnosima između ukrajinskog predsjednika, načelnika Glavnog stožera i ministra obrane (pa time i Vlade) – što stvarno nije nepoznato Republici Hrvatskoj iz zadnjih nekoliko godina. Pritom je stanje u Ukrajini ipak ponešto drugačije od onog u Hrvatskoj. Naime, predsjednik države nije ujedno i vrhovni zapovjednik, već tu dužnost obnaša najviši vojnik u državi (sada general Oleksandar Sirski). Ta se dužnost sve do ožujka 2020. tradicionalno udvostručivala s dužnošću načelnika Glavnog stožera, da bi onda bila odvojena (pa sada nema veze s aktualnim načelnikom GS, generalom Andrijem Gnatovim). Dakle, ovdje se sada zapravo odmjeravaju snage ministra obrane i više ljudi s vrha vojne piramide, gdje predsjednik Zelenski s visine arbitrira mimo Vlade (čiji je čelni čovjek u Ukrajini već neko vrijeme politički iznenađujuće slab). Pritom je onda i sva odgovornost za rješavanje takve situacije na osobi predsjednika – gdje Zelenski zato sam snosi i sve vojne, političke ili korupcijske implikacije tog presuđivanja među spomenutim zavađenim stranama.

Za razliku od sličnog sukoba ovlasti iz srpnja 2021. godine – kada je Zelenski prvo otpustio vrhovnog zapovjednika Ruslana Homčaka i načelnika Glavnog stožera Serhija Korničuka, a onda tri mjeseca kasnije i ministra obrane Andrija Tarana – sada je predsjednik, izgleda, stao više na vojnu stranu (iz kojeg god konkretnog razloga), da bi 15. srpnja smijenio popularnog i reformama sklonog ministra obrane Mihaila Fedorova. No, time si je onda Zelenski otvorio bok po pitanju zaštite korupcije, po uzoru na prošlogodišnju situaciju oko NABU i SAP, koja je u konačnici, izgleda, završila na leđima osramoćenog bivšeg šefa Predsjedničkog ureda Jermaka. Napomenimo da se baš tog Jermaka zadnjih dana aktivno viđalo s vrhovnim zapovjednikom vojske Sirskim, pa su tu već krenula svakakva nagađanja i političke spletke. Uz to, Zelenski si je vjerojatno istim putem od vjernog suradnika Fedorova napravio i budućeg velikog političkog konkurenta – mlađeg i u javnom nastupu bitno spretnijeg od bivšeg generala Valerija Zalužnog – gdje pojedine ankete Kijevskog instituta za sociologiju Mihaila Fedorova čak u lipnju ove godine vide među osobama od najvećeg javnog povjerenja, dok su ga prije samo koji tjedan i strani mediji opisivali kao „novu političku zvijezdu te najuspješnijeg reformatora u aktualnoj Vladi“. Otuda onda i veliki javni prosvjedi protiv njegove smjene.

Za kraj treba napomenuti i da je Zelenski smjenom civila Fedorova te namjerom imenovanja na čelo Ministarstva obrane Ukrajine već spomenutog general-bojnika Jevgenija Hmare u praksi ne samo otvorio vrata toleriranju korupcije i nereda u vojnim stvarima – već je u pitanje praktički doveo i provedbu principa civilnog nadzora nad oružanim snagama u državi. Dok je u Ukrajini dugo godina bila sasvim normalna praksa da ministri obrane budu aktivni ili umirovljeni generali i admirali, već neko vrijeme se od toga odustalo pod teretom pregovaranja o članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu. Iako se zadnjih dana nagađa kako bi general Hmara tu trebao izaći iz aktivnog vojnog sastava, teško je povjerovati da će takvom brzom „promjenom dresa“ on ujedno smoći snage i da se na dnevnoj razini suprotstavlja svojim donedavnim nadređenima, kakvi su generali Sirski i Gnatov. A, naravno, bez ozbiljnog vođenja Ministarstva obrane apsolutno nema ni borbe protiv korupcije u obrambenom sektoru, kao ni ustrajavanja da se u toj ključnoj državnoj djelatnosti novci troše pametno i racionalno – kako u Ukrajini, tako i u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. srpnja 2026. pod nazivom “Je li Zelenski upravo stvorio velikog političkog konkurenta?” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/prosvjedi-ukrajina-smjena-fedorova-sukob-sirskog-kriza-obrane-15729158

** Photo: Ured predsjednika Ukrajine, M.Fedorov/FB, Y.Svyrydenko/FB, Glavni stožer OS UKR

Dok se već danima nabacuju izjave između službenog Zagreba i Beograda o kineskim raketama za MiG-29, jučer (nedjelja, 15. ožujka) Ministarstvo obrane RH pobrinulo se i za još jednu verbalnu gimnastiku u našem vlastitom dvorištu. Naime, u sklopu RTL-ovog priloga o tome tko je znao i što je učinio po pitanju srbijanske nabave raketa CM-400, citirana je izjava predsjednika RH Zorana Milanovića o tome kako Hrvatska nema nikakvog interesa napasti Srbiju, kako je u jednoj od svojih izjava implicirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

„Dakle, kako? S čim da napadnemo? Zašto? Prvi da napadnemo? Sa 17.000 vojnika od kojih nam je popunjeno 14.000?! Mi nemamo vojsku za to“,

rekao je Milanović.

Iako to nije prvi puta da Milanović govori o brojnom stanju i nepopunjenosti OS RH, ta je izjava jako naljutila nekoga u MORH-u i Vladi, koji je jučer preko RTL-a poručio da je „izdaja što je Milanović otkrio podatak o broju vojnika koji Hrvatskoj nedostaju“.

Danas je iz Ureda predsjednika stiglo oštro priopćenje u kojem, među ostalim, piše:

„Svoju optužbu MORH objavljuje neslužbeno, vjerojatno preko svojih službenika kojima je oduzet certifikat sigurnosne provjere. Ured Predsjednika Republike stoga je odlučio službeno obavijestiti MORH kako su podaci o broju pripadnika OS RH javno objavljeni i javno su dostupni u Godišnjem izvješću o obrani za 2024. godinu koje je pripremio upravo MORH, a potpisao osobno ministar obrane. Ako ministar obrane i njegovi službenici ne znaju što piše u Godišnjem izvješću o obrani – a očito ne znaju – upućujemo ih da pročitaju što piše na stanici 23 i 24 u stavku 1.4.1. Da im olakšamo potragu za ‘klasificiranim podacima’, u javno objavljenom Godišnjem izvješću o obrani ministar obrane je napisao: ‘Brojno stanje Ministarstva obrane, koje uključuje Hrvatsku vojsku na dan 31. prosinca 2024. bilo je 15.558 osoba: 13.814 djelatnih vojnih osobe, od toga 1.989 žena i 1.744 državna službenika i namještenika, od toga 899 žena“.

Ured predsjednika iz pera Milanovićevog glasnogovornika Nikole Jelića nadalje „pomaže“ Ministarstvu obrane objavljujući link na kojem se može naći spomenuto Godišnje izvješće, uz napomenu da se na istom mjestu može naći i ranija godišnja izvješća o obrani s navedenim brojem pripadnika OS RH. Štoviše, „u Godišnjem izvješću o obrani za 2017. piše i koliko bi ih trebali imati“, napominje Ured predsjednika.

Kretanje broja ljudstva prema Godišnjem izvješću o obrani u 2024.

Sličan podatak može se pronaći i na web stranici Oružanih snaga RH. Doduše, posljednje relevantne informacije na www.osrh.hr datiraju iz 2020. godine, uključujući i brojčanu veličinu osnovnih ustrojstvenih cjelina OS RH. Kako je kronična zapuštenost elementarnih podataka o OS RH zavladala na spomenutoj internetskoj stranici, tako nakon 2020. nema informacija ni o  brojnosti Oružanih snaga. Podatak o brojnom sastavu pojedinih grana OS RH u međuvremenu je nestao i iz godišnjih izvješća, a sličice ministara obrane postale su ipak važniji dio ovih dokumenata.

Podaci o brojnosti u ustrojstvenim cjelinama 2020. godine objavljeni na web stranici OS RH

Zašto je tome tako? Kako se može vidjeti iz godišnjih izvješća, nije stvar u tome da je riječ o klasificiranim podacima (jer nije), nego se radi o nečijoj percepciji da bi takav podatak – iz ovih ili onih razloga – trebao biti klasificiran. To najbolje ocrtavaju dvije izjave koje je prenio Tportal na ovu temu. Tako je umirovljeni brigadir Marinko Ogorec izjavio: „Komunikaciju predsjednika Republike i Vlade, odnosno Ministarstva obrane, ne želim komentirati. No ako govorimo o broju vojnika u Oružanim snagama, ne vidim da se radi o posebno osjetljivom i zaštićenom podatku – na koncu, on se službeno prijavljuje i međunarodnim organizacijama poput OESS-a“. S druge strane, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ Gordan Akrap – uz napomenu da „ne može i ne želi komentirati dnevnopolitička zbivanja i odnose na relaciji predsjednika i Vlade“, načelno smatra: „Broj pripadnika Oružanih snaga jest klasificiran podatak, baš kao i razina njihove spremnosti, tehnologija i sredstva kojima raspolažu, metode djelovanja i slično“. Time prorektor Akrap pokazuje da baš kao ni pojedini službenici Ministarstva obrane, uključujući i samog ministra, nisu pročitali temeljne dokumente iz resora obrane.

No tek večeras službeno je reagiralo i Ministarstvo obrane RH priopćenjem u kojem se kaže:

„Predsjednik Zoran Milanović ponovno pokušava manipulirati i izvrtati činjenice o izjavama potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića kako bi pokušao obraniti svoje izjave u kojima iznosi klasificirane podatke.
Potpuno je netočna konstatacija u priopćenju Ureda predsjednika RH kako je ministar obrane Ivan Anušić prozvao predsjednika Milanovića da je iznio klasificirani podatak o brojnom stanju Hrvatske vojske. Brojno stanje, odnosno aktualni broj pripadnika Oružanih snaga RH objavljen je u Godišnjem izvješću o obrani za 2023. i 2024. godinu u sklopu poglavlja Obrambena politika i upravljanje resursima. Ali u tim izvješćima nije objavljen podatak o ustroju, odnosno potrebnom broju pripadnika Hrvatske vojske.

Jedini koji uporno iznosi podatke o nedostajućem broju pripadnika HV-a jest vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Milanović, a time otkriva klasificirani podatak. Prvo na Danu Hrvatske vojske 2024. godine kada je rekao da Hrvatskoj vojsci nedostaje 4.000 vojnika i jučer kada je iz njegovih izjava proizašlo da HV-u nedostaje 3.000 pripadnika. I to su podaci na koje se referirao ministar Anušić. U ovim sigurnosno i geopolitički globalno nestabilnim vremenima potpuno su nejasni motivi i potreba predsjednika Milanovića da u više navrata iznosi te klasificirane podatke o Hrvatskoj vojsci“.

Uz to, MORH, odnosno Samostalna služba za odnose s javnošću i vojna glasila, tvrdi da „Ministarstvo obrane ni u jednom službenom priopćenju ili reakciji nije navelo da je riječ o izdaji kada je riječ o iznošenju navedenih podataka, a neslužbene novinarske interpretacije ne komentiramo“.

Milanović i Hrg na obljetnici HVU (Photo: UPRH/Dario Andrišek)

Iako MORH nije spomenuo, a može se vidjeti u priopćenjima Ureda predsjednika – Milanović je o brojčanom stanju OS RH govorio i na obilježavanju 34. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta 19. prosinca prošle godine: “Nama nedostaje četiri tisuće vojnika, časnika i dočasnika i to moramo nekako popuniti,” rekao je predsjednik Milanović u lice tamo prisutnog državnog tajnika u MORH-u Branka Hrga. Kada se sve to zbroji, i MORH bi trebao objasniti svoje motive i potrebe da upravo sada počinju smetati Milanovićeve izjave koje nisu ni novost ni rijetkost.

Ovo će očito biti najaktualnija tema iz obrane sve do natezanja hoće li ili neće biti nove sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost (zadnja održana 9. studenog 2021. godine) ili Vijeća za obranu (koje se zadnji put sastalo prije gotovo godinu dana, 23. svibnja 2025. godine).

Danas, 23. listopada 2025. godine, 8u vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu održana je primopredaja dužnosti zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva između novoimenovanog zapovjednika brigadira Krešimira Ražova i dosadašnjeg zapovjednika general-bojnika Michaela Križanca. Uz general-pukovnika Tihomira Kundida, načelnika Glavnog stožera OS RH, ovoj su svečanosti nazočili i Ivica Olujić (kao izaslanik predsjednika Republike te vrhovnog zapovjednika OS) i Drago Matanović (državni tajnik u Ministarstvu obrane) kao izaslanik predsjednika Vlade RH, te potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića.

Brigadir Krešimir Ražov kao novoimenovani zapovjednik HRZ-a, preuzeo je zastavu HRZ-a od načelnika GS OS RH i ujedno položio prisegu: “Gospodine načelniče Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, prisežem na časnu i predanu službu zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva”. Potom se novi zapovjednik HRZ prisjetio i poginulih pripadnika HRZ-a te slavne prošlosti svoje grane i čitavih Oružanih snaga:

“Grana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kalila se i skovana je u ratu. Mudro vodstvo pod prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom imalo je nepogrešivu viziju, dok je entuzijazam i hrabrost ljudi s potrebnim strukama i specijalnostima u teškim okolnostima uložilo puno znanja, truda i ljubavi da bi mi danas napokon bili u snažnoj tranziciji prema sofisticiranim tehnologijama najmodernijih zrakoplovstava svijeta. S tom sviješću jasno se zrcali breme odgovornosti koje sam kao zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od svojih prethodnika upravo preuzeo”,

 

napomenuo je novi zapovjednik HRZ-a. Ujedno, brigadir Ražov najavio je i svoje planove u vođenju ove grane OS RH:

“Odmah ću provoditi konsolidaciju znanja i sposobnosti, nastavak pune integracije novih sposobnosti s Hrvatskom kopnenom vojskom i Hrvatskom ratnom mornaricom. Naglasak stavljam i na modernizaciju svih obučnih procesa te nastavak procesa modernizacije oružanih snaga s pripadajućom infrastrukturom”.

Osnove za spomenuti nastavak modernizacije itekako idu u zasluge njegovog prethodnika, general-bojnika Michaela Križaneca, kojeg je tom prilikom pohvalio i poslom odsutni ministar Ivan Anušić, kao i ondje prisutni načelnik GS OS RH Kundid. Naime, tijekom njegovog šestogodišnjeg zapovijedanja Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je pripremilo i provelo tranziciju u suvremeno ratno zrakoplovstvo – osobito kroz proces uvođenja u operativnu uporabu kupljenih višenamjenskih borbenih aviona Dassault Rafale.

“Toj tranziciji najviše je pridonijelo opremanje novim borbenim avionima, transportnim helikopterima kao i besposadnim zrakoplovnim sustavima. Produkt te transformacije prije svega je kvantni skok HRZ-a u smislu razvoja sposobnosti“,

rekao je general Kundid.

General-bojnik Križanec, dosadašnji zapovjednik HRZ-a, zahvalio je na iskazanom povjerenju i prilici da služi:

“Zahvalan sam što sam imao čast nositi odoru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, letački kombinezon pilota helikoptera, odoru časnika i generala Hrvatske vojske. Ponosan sam na posljednjih 20.158 dana provedenih u ulozi prvog među jednakima, ulozi vođe izuzetnog tima s kojim ne bih imao straha sučeliti se s bilo kojim protivnikom bilo gdje i bilo kada”.

*Photo: MORH/J.Kopi

Od subote, 15. Ožujka, Glavni stožer OS RH i formalno ima novog direktora – kako smo već ranije objavili, temeljem odluke predsjednika RH Zorana Milanovića na to je mjesto imenovan general-bojnik Denis Tretinjak. On je prošloga tjedna, u petak 14. ožujka, i formalno preuzeo dužnost. Primopredaja dužnosti direktora GS OS RH između dosadašnjeg direktora general-bojnika Kreše Tuškana i novog direktora, general-bojnika Denisa Tretinjaka, održana je u nazočnosti državnog tajnika Drage Matanovića i načelnika GS OS RH, general-pukovnika Tihomira Kundida. Oni su se prije svega zahvalili generalu Tuškanu na njegovom doprinosu tijekom Domovinskog rata, kao i na izgradnji i jačanju OS RH nakon rata, dok su generalu Tretinjaku poželjeli uspjeh na novoj dužnosti.

General Tuškan na dužnost direktora GS OS RH imenovan je krajem kolovoza 2023., što znači da je na toj dužnosti proveo tek nešto više od godinu i pol. Na upit portala Obris.org o razlozima Tuškanovog razrješenja, Ministarstvo obrane je odgovorilo:

„Ove kalendarske godine, general-bojnik Krešo Tuškan navršava godine života te ispunjava zakonske uvjete za prestanak djelatne vojne službe po sili zakona s pravom na mirovinu. Nakon razrješenja s dužnosti, general Tuškan bit će stavljen na raspolaganje.”

Gordana Garašić -u 10 godina od prve hrvatske generalice do nerspoređene najviše časnice OS RH

Milanovićevom prošlotjednom odlukom došlo je do promjene i na čelu Uprave za planiranje GS OS RH. Na to je mjesto raspoređen brigadir Branimir Tojčić umjesto dosadašnje načelnice general-bojnice Gordane Garašić. Neslužbeno se saznaje da je popunjavanje te dužnosti bilo predmetom oštre rasprave između Ureda predsjednika i Ministarstva obrane, zbog čega prva hrvatska generalica nije dobila još jedan mandat na toj dužnosti. Ona je zbog toga trenutno neraspoređena, iako Ministarstvo obrane RH tvrdi da je za nju nađeno neko rješenje.

“Generalica Gordana Garašić trenutno se nalazi na raspolaganju te joj je ponuđeno adekvatno radno mjesto,”

odgovorio je MORH na upit portal Obris.org.

I nadalje ostaje upražnjeno mjesto zamjenika načelnika GS OS RH. Nakon što je general-pukovnik Siniša Jurković odradio mandat na dužnosti zamjenika načelnika GS, to mjesto već punih godinu dana zjapi prazno jer se, pogađate, Ured  predsjednika i Ministarstvo obrane ne mogu dogovoriti. Iako su na stolu bila određena imena, suglasje nije postignuto. Ministarstvo obrane nadu polaže na planirane rotacije najviših časnika koje će se nužno dogoditi ove godine:

General Boris Šerić – aktualni izaslanik RH pri NATO-u već je bio u igri za načelnika GS OS (Photo: MORH/T.Brandt)

“Dio generala iz Oružanih snaga RH trenutno je raspoređen u NATO strukturi i ove godine im istječe mandat. Istovremeno, dijelu generala iz OS RH koji su u djelatnoj vojnoj službi u Republici Hrvatskoj tijekom ove kalendarske godine također istječu mandati na trenutnim pozicijama. Tako su, sukladno navedenom, tijekom ove godine planirane rotacije i vodit će se računa o njihovom raspoređivanju i daljnjem profesionalnom razvoju,”

odgovorio je MORH za portal Obris.org. Međutim, ukoliko se ne nastavi poboljšanje odnosa između Vlade i Predsjednika RH, moguće je da će upražnjena mjesta umjesto popune i nadalje zjapiti prazna, a najviši časnici OS RH završiti na raspolaganju.

Nakon što je general Krešo Tuškan u kolovozu 2023. imenovan za direktora GS OSRH, danas je došlo do promjene na tom mjestu.  Temeljem odluke predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS  RH Zorana Milanovića na tu je dužnost imenovan  general-bojnik Denis Tretinjak. Osim njega, još je nekolicina visokih časnika OS RH imenovana na nove dužnosti. Priopćenje Ureda predsjednika prenosimo u cijelosti:

General Denis Tretinjak na Danu OS RH na Jarunu 2024.

“Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović – na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH general-pukovnika Tihomira Kundida i uz suglasnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane Ivana Anušića – donio je Odluke o imenovanju i rasporedu časnika na ustrojbenim mjestima u OSRH. 

General-bojnik Denis Tretinjak raspoređuje se na dužnost direktora Glavnog stožera OSRH. Brigadni general Ivan Raos raspoređuje se na dužnost načelnika Operativne uprave Glavnog stožera OSRH. Brigadir Branimir Tojčić raspoređuje se na dužnost načelnika Uprave za planiranje Glavnog stožera OSRH. Brigadir Robert Suntešić raspoređuje se na dužnost načelnika Personalne uprave Glavnog stožera OSRH. Brigadir Mile Vukičević imenuje se na dužnost zapovjednika Zapovjedništva za potporu.

Odluke o imenovanju i rasporedu stupaju na snagu s danom 15. ožujka 2025. godine.”

Primopredaja dužnosti u MND-C (Photo: Honvedelem.hu)

Ova odluka predsjednika Milanovića svakako je dobra jer novim direktorom GS OS RH postaje vrhunski časnik. General Tretinjak bio je zapovjednik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, načelnik Uprave za planiranje GS OS RH, te zapovjednik Multinacionalnog divizijskog zapovjedništva – Centar (MND-C) u Mađarskoj. Tamo je u 3 godine napravio ogroman posao tijekom kojeg je MND-C postao dio strukture NATO snaga i dostigao početnu operativnu sposobnost, za što je general Tretinjak dobio međunarodne pohvale.  Po povratku u Hrvatsku, general Tretinjak imenovan je u kolovozu 2023. za načelnika Operativne uprave GS OS RH, a s tog mjesta odlazi na mjesto direktora GS-a. Na njegovo dosadašnje mjesto današnjom odlukom predsjednika Milanovića imenovan je brigadni general Ivan Raos. Istodobno, i dalje je upražnjeno mjesto zamjenika načelnika GS OS RH.

Danas je u Uredu predsjednika održan svečani prijem za umirovljene časnike OS RH – dio njih je u mirovini već punih godinu dana, poput bivšeg načelnika GS OS RH admirala Roberta Hranja, dok su neki tek nedavno umirovljeni, kao npr. brigadni general Tomislav Galić koji je po umirovljenju imenovan na političku dužnost državnog tajnika u MORH-u. Svima njima je vrhovni zapovjednik OSRH Zoran Milanović uručio  časničke bodeže i zahvalnice  za časnu i uzoru službu, predano obnašanje dužnosti, uspješnu suradnju, zajednički rad i osobni doprinos u stvaranju i razvoju Oružanih snaga Republike Hrvatske. Časničke bodeže primila su 23 umirovljena visoka časnika: admiral Robert Hranj, kontraadmiral Ivo Raffanelli, brigadni generali Marinko Galović i Tomislav Galić, brigadiri Denis Kovačević, Siniša Šimićev, Mijo Ćubić, Ivica Pavković, Mirko Brcković, Miro Čolić, Vinko Zebić, Sandi Knežević, Andrija Kozina, Stipo Semren, Slobodan Čurčija, Dražen Čovran, Ivan Pervan, Andrija Ramljak, Goran Serenčeš, Renato Paradi, Darijo Klarić te kapetani bojnog broda Damir Poklepović i Darko Malečić.  Osim časničkog bodeža, za časnu i uzornu službu Spomenicom domovinske zahvalnosti odlikovani su brigadni general Tomislav Galić i brigadiri Ivan Pervan i Goran Serenčeš.

Govor je u njihovo i svoje ime održao admiral Robert Hranj:

„Radi se o grupi ljudi koje treba posebno respektirat’, o ljudima koji su svoj profesionalni vijek odlučili provesti u vojsci, u Oružanim snagama i službi domovini, u obrani domovine. Pod tim podrazumijevam i njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu u ratu u kojem smo pobijedili, u kojem smo oslobodili domovinu“.

Hranj je posebno istaknuo da ne treba zaboraviti ni višegodišnje intenzivne napore u izgradnji modernih Oružanih snaga u poslijeratno vrijeme koje će biti bolje pripremljene za moderne izazove mirnodopskog doba.

„Rad na izgradnji jačih, modernijih Oružanih snaga nije gotov. Nismo uspjeli sve uraditi, taj posao možda nikada neće biti gotov. Radi se o tome da se svijet oko nas mijenja i da stalno treba raditi na jačanju i organizaciji Oružanih snaga kako bi one bile bolje pripremljene za nove velike i sigurnosne izazove. Naš posao je gotov, iza nas dolaze nove generacija vojnih vođa. Malo su jači, sposobniji i pametniji od nas i uvjeren sam da će nastaviti tamo gdje smo mi stali, da će postići još veće uspjehe u izgradnji Oružanih snaga. Ako ikada osjete potrebu za našim iskustvom, znanjem, savjetom, stojimo na raspolaganju“.

Zahvalivši umirovljenim visokim časnicima na časnoj i odanoj službi, predsjednik Zoran Milanović je rekao:

„Iza vas je veliko iskustvo, produktivna i predana služba domovini u trenucima kada je bilo najteže i nakon toga u desetljećima kada je bilo već nešto normalnije. Vi ste ratna generacija. Ono što ste preživjeli je istovremeno vaša sreća, ali i teret jedne generacije kakav nije podnijela niti jedna generacija časnika u Europi u zadnjih 30 ili 40 godina, s iznimkom Ukrajine“.

Budući se upravo zbog Ukrajine, posredno i neposredno, trese postojeći svjetski poredak, predsjednik Milanović ponovno je istaknuo:

„Trebamo težiti tome da nas mimoiđu sve te bure i oluje, da nam geografija ne bude prokletstvo kao što je bila stoljećima, nego da nam bude prednost. Ali, to će ovisiti o nama, našoj pameti i našim glavama, o tome koliko ćemo ulagati u svoje tehničko znanje, ali i u svoje humanističko znanje i razumijevanje odnosa među ljudima i među nacijama jer to je sve prije nego jednostavno“.

Ova generacija umirovljenika je dosta specifična jer se u njoj nalaze kako bivši načelnik GS -a Hranj, već i bivši zapovjednik HRM-a Raffanelli, zamjenik zapovjednika HRZ-a Galović, te donedavno čelni ljudi Hrvatskog vojnog učilišta (Čurčija, Čolić i Kozina).

*Photo: Ured predsjednika RH/Tomislav Bušljeta

S prvim radnim danom nove 2025. Ministarstvo obrane RH dobiva novo kadrovsko pojačanje – trećeg državnog tajnika. Naime, kako je kratko priopćila Vlada RH  po završetku zatvorenog dijela svoje današnje  53. sjednice, „Tomislav Galić imenovan je državnim tajnikom u Ministarstvu obrane, s danom 2. siječnja 2025.“ Ovo je prvi puta od oživljavanja funkcije državnog tajnika 2016. godine da Ministarstvo obrane dobiva trećeg državnog tajnika – u proteklih 8 godina MORH je uvijek imao 2 državna tajnika. Nakon izbora u srpnju ove godine ponovno je za državnog tajnika potvrđen dosadašnji Branko Hrg,  a umjesto Zdravka Jakopa imenovan je bivši glavni inspektor OS RH, umirovljeni general Drago Matanović. Njima će se s početkom sljedeće godine pridružiti i Tomislav Galić, koji je proteklih nekoliko mjeseci bio na funkciji savjetnika ministra obrane Ivana Anušića.

Brigadni general Tomislav Galić na sjednici saborskog Odbora za obranu u studenom 2024.

Brigadni general Tomislav Galić vrhunski je časnik OS RH, koji je tijekom svoje bogate karijere prošao niz stepenica. Kao dragovoljac Domovinskog rata vojnu je karijeru započeo u 106. osječkoj brigadi,odakle je brzo napredovao do načelnika prometne službe osječkog Zbornog područja. Iste poslove je obavljao i u Glavnom stožeru, odakle je upućen na školovanje u Ratnu školu u Hamburgu koje završava kao najbolji od domaćih i stranih polaznika.  Bio je, među ostalim, i zapovjednik 19. hrvatskog kontingenta u operaciji ISAF u Afganistanu, načelnik Sektora za međunarodnu sigurnost i obrambenu suradnju u MORH-u, nakon čega je preuzeo dužnost vojnog izaslanika RH u SAD. Prije Washingtona, Galić je bio vojni izaslanik i u Austriji, Slovačkoj i Švicarskoj. U čin brigadnog generala Tomislav Galić je promaknut u svibnju 2020. S svojim bogatim inozemnim iskustvom Galić će zasigurno popuniti prazninu koju postojeća dva državna tajnika,među ostalim i zbog nevladanja stranim jezicima, nisu uspjela popuniti.

Bivši litavski predsjendik Vlade i sadašnji zastupnik u Europskom parlamentu (EP) Andrius Kubilius dobio je prošli tjedan odobrenje da postati prvi povjerenik EU-a za obranu i svemir nakon što su zastupnici Europskog parlamenta, nakon saslušanja, odobrili njegovu kandidaturu.

Iako je u našim medijima pažnja više bila usmjerena na saslušanje naše kandidatkinje za EU povjerenicu Dubravke Šuice, portal Politico posvetio je posebno izviješće rezultatima saslušanja Kubiliusa pred EP zastupnicima.

„Zaboravite na Donalda Trumpa“, poručio je Kubilius, kazavši kako „potreba Europe za jačanjem obrane ovisi o Vladimiru Putinu“. Bivši litavski premijer Andrius Kubilius je prošloga tjedna uvjerio Europski parlament da odobri njegovu kandidaturu za prvog povjerenika za obranu i svemir u EU inzistirajući da je vrijeme da se shvati prijetnja iz Moskve. „Rusi mogu proizvesti za šest mjeseci sve što Njemačka ima u svojim zalihama. To bi trebao biti signal upozorenja svima nama“, rekao je na početku trosatnog iapitivanja u Europskom parlamentu. Iako Kubilius inzistira da bi trebao biti poznat kao povjerenik za „mir“, s obzirom na to da će jačanje sposobnosti vojnog odvraćanja bloka EU biti ključno za njegov posao, u stvarnosti će novi povjerenik biti glavni pokretač obrambene industrije u sljedećih pet godina pomažući izvore novih ulaganja. „Europska unija mora trošiti puno više i daleko učinkovitije za svoju obranu“, rekao je, pozivajući se na korištenje stručnosit NATO-a za definiranje područja u kojima EU zaostaje i obvezujući se da će zemlje članice navesti da zajedno kupuju tenkove, streljivo i projektile. „Moramo trošiti više i to ne zato što je to zahtjev predsjednika Trumpa, već zbog Putina. Ne radi se samo o prebacivanju financiranja s drugog mjesta u proračunu EU-a za plaćanje dodatnog oružja“, rekao je Kubilius istaknuvši da se radi o bitnoj potrebi za značajnim dodatnim ulaganjima. Dugogodišnji zastupnik u Europskom parlamentu jasno je dao do znanja da očekuje „znatno veće financijske linije i za obranu i za svemir“ u proračunu EU.

Kad iduće godine počnu razgovori o nadolazećem sedmogodišnjem planu potrošnje, Andrius Kubilius je najavio da će biti spreman boriti se za uklanjanje značajnog jaza sa SAD-om u obrambenoj nabavi. Naravno, riječ je tu o golemom izazovu. Planovi za protuzračni obrambeni sustav vrijedan 500 milijardi eura koji pokriva cijelu EU morat će se raspraviti između glavnih gradova, koji moraju reći koliko su spremni posvetiti takvom pothvatu. Postoji i plan za kopnenu obrambenu mrežu preko Istočnog krila bloka koji će zahtijevati milijarde daljnjih ulaganja. Kubilius je procijenio kako će u sljedećem desetljeću biti potrebno oko 200 milijardi eura za infrastrukturne nadogradnje kako bi se omogućilo lako premještanje tenkova i trupa diljem EU-a cestama i željeznicom. To kontekstualizira relativno slabih 1,5 milijardi eura koji će uskoro biti u igri kao dio Europskog programa ulaganja u obranu. „Ako se želimo obraniti, moramo potrošiti najmanje 10 milijardi eura do 2028.“, rekao je Kubilius. Ta vrsta neusklađenosti izaziva teške razgovore o dugoročnim ambicijama. Samo ispunjavanje cilja NATO-a pomoglo bi do određene mjere, primijetio je Kubilius: „Kad bi svaka država EU-a potrošila 2 posto na obranu upravo sada, to bi značilo dodatnih 60 milijardi eura godišnje“. Bivši litavski premijer nije, međutim, spomenuo kontroverznu ideju o povećanju zajedničkog duga EU-a kako bi se potaknuli vojni proizvođači Unije.

EU može nešto naučiti od Ukrajine kada je u pitanju proizvodnja oružja, rekao je Kubilius zastupnicima u Europskom parlamentu. Tvrdeći da bi samohodne haubice, radni konji u ukrajinskom ratu, bile upola jeftinije da su se proizvodile u Ukrajini zbog nižih troškova proizvodnje, Kubilius je naglasio da EU može mnogo naučiti od svega, od visokotehnoloških dronova do topništva. „To su čuda koja izvodi ukrajinska industrija oružja u nastajanju. Danski model, u kojem zapadni saveznik plaća proizvodnju oružja unutar Ukrajine, a zatim donira proizvodnju Kijevu, učinkovit je način izgradnje proizvodnih kapaciteta i pomoći ratnim naporima protiv Rusije“, rekao je. „Imati industrijske kapacitete na našem tlu je neophodno, ključno je“.

Kubilius je siguran da neće biti nikakvih problema s novim glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom. Napetost je rasla posljednjih mjeseci jer se sve veća usredotočenost Europske komisije na obranu sukobila s ulogom NATO-a u vojnom planiranju u njegovom sjedištu na drugom kraju grada u Bruxellesu. Rizik od dupliciranja čak je potaknuo bivšeg glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga da ranije ove godine izda neuobičajeno hrabro upozorenje o preklapanju interesa. „Ne očekujte nikakvo natjecanje između mene i NATO-a. Ono u čemu EU može pomoći je u razvoju resursa za razvoj obrambenih planova. Mi možemo prikupiti novac, a to je ono što NATO ne može“, rekao je Kubilius. „S resursima koje sada imamo, u 10 dana koje bismo proveli čekajući da nam NATO dođe u pomoć, bili bismo okupirani“, dodao je.

Što se tiče svemira, budući europski povjerenik smatra da EU – ako želi biti dio svemirskog gospodarstva vrijednog trilijune eura – mora ponovno razmisliti o tome kako upravlja svojim svemirskim programima. Uz GPS-alternativni Galileo i mrežu za promatranje Zemlje Copernicus, Kubilius bi u prosincu trebao potpisati ugovore za sustav IRIS², kao europsku alternativu vojnoj satelitskoj konstelaciji Starlink Elona Muska. Uz to, objavit će zakon EU-a za promicanje globalnih standarda za tisuće satelita u orbiti; poticati upravljanje svemirskim podacima i ojačati obranu svemirskih sustava EU-a za „najekstremnije vojne nepredviđene situacije“. Zakon o svemiru bit će veliki dio njegove zakonodavne agende do 2025., najavio je Kubilius, i vjerojatno će postaviti standarde za suzbijanje svjetlosnog onečišćenja uzrokovanog konstelacijama mega satelita i ograničavanje emisija stakleničkih plinova i zagađenja uzrokovanog lansiranjem raketa. EU trenutno troši oko 2 milijarde eura godišnje na svemir, rekao je, ali samo održavanje usluga na postojećim programima kao što je Galileo zahtijevat će „mnogo značajnija sredstva“ iz proračuna – stoga očekujte više buke oko trošenja na svemir u narednim mjesecima. „Svemir je i dalje nedovoljno iskorišten u obrani“, ocijenio je Kubilius tijekom saslušanja pred Europskim prlamentom.

Nakon 4,5 mjeseca bez zapovjednika, Hrvatska kopnena vojska napokonjedobila novog čelnog čovjeka – dosadašnjeg zamjenika zapovjednika HVU generala Blaža Beretina. O tome, kao i o još nekim imenovanjima, danas se priopćenjem oglasio Ured predsjednika RH. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

General Blaž Beretin -dosadašnji zamjenik zapovjednika HVU (Photo: HVU/D.Volarić)

„Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović, na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH general-pukovnika Tihomira Kundida i uz suglasnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane Ivana Anušića, donio je Odluke o imenovanju vojnih zapovjednika s danom 22. srpnja 2024. kojima se general-bojnik Blaž Beretin imenuje na dužnost zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, brigadir Dražen Batrnek imenuje se na dužnost zapovjednika Zapovjedništva za obuku i doktrinu ‘Fran Krsto Frankopan’ Hrvatske kopnene vojske, a brigadir Željko Marinov imenuje se na dužnost zapovjednika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske.

Isto tako, Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OSRH, na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH i uz suglasnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane, donio je Odluku o rasporedu za brigadira Damira Stručića koji se raspoređuje na ustrojbeno mjesto zamjenika zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman“ s danom 22. srpnja 2024., Odluku o produljenju rasporeda za general-bojnicu Gordanu Garašić na ustrojbenom mjestu načelnice Uprave za planiranje Glavnog stožera OSRH s danom 1. kolovoza 2024. i Odluku o produljenju rasporeda za brigadnog generala Miju Validžića na ustrojbenom mjestu načelnika Obavještajne uprave Glavnog stožera OSRH s danom 15. kolovoza 2024.“.

General Beretin i bivši načelnik GSOS RH general Josip Lucić

Nakon imenovanja generala Tihomira Kundida za načelnika GS OS UKR, mjesto zapovjednika HKoV-a mjesecima je zjapilo prazno. Iako je navodno general Kundid još sredinom ožujka pronašao kandidata za to mjesto, do imenovanja nikako nije dolazilo, a kao razlog su se spominjali parlamentarni izbori i predizborna kampanja. MORH je, doduše, tvrdio da je postupak „u tijeku“.

General Blaž Beretin je nevoljko prihvatio novu funkciju zapovjednika HKoV-a, navodeći kao glavni razlog svoje zdravstvene probleme. No drugi razlog moglo bi biti zakonsko ograničenje starosne dobi za službu u OS RH. Prema postojećim propisima, djelatna vojna osoba s napunjenih 60 godina prekida službu u OS RH i odlazi u mirovinu (osim u slučaju načelnika GS-a, čemu smo svjedočili u slučaju Hranj). General Beretin će 60 godina napuniti za nepune 2 godine, a dužnost zapovjednika Kopnene vojske prilično je zahtjevna.

Tko je Blaž Beretin?

Prema službenoj biografiji objavljenoj na stranicama Ministarstva obrane, general-bojnik dr. sc. Blaž Beretin rođen je 2. veljače 1966. godine u Radovinu, Zadar. Nakon srednje pomorske škole, smjer nautika, diplomirao je na Vojnoj akademiji Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane 1989., rod ZMIN, radarsko-računarska specijalnost. Zapovjedno stožernu školu „Blago Zadro“ na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ završio je u Zagrebu 1999./2000. kao i Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, 2004./2005. godine. Poslijediplomski doktorski studij završio je 2019. na Sveučilištu u Zadru na temu Geostrateška obilježja hrvatskog dijela Jadrana. Objavio je stručne/pregledne radove u interdisciplinarnim područjima znanosti te sudjelovao na nekoliko stručnih skupova uključujući i međunarodne.

U HV se priključio 1991. godine, te je tijekom Domovinskog rata, na bojištima Dalmacije i Like, obnašao niz zapovjednih dužnosti, od zapovjednika voda, satnije i bojne u 112. brigadi, a potom i u 9. gardijskoj brigadi. Nakon Domovinskog rata također je obnašao visoke dužnosti kao što su: načelnik stožera i zapovjednik 9. gardijske brigade „Vukovi“ te zapovjednika 4. gardijske brigade „Pauci“. Potom je bio zapovjednik Pukovnije PZO, zapovjednik HRVCON u ISAF-u i zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“. Na HVU dolazi s dužnosti zamjenika Glavnog inspektora obrane, a s funkcije na HVU-a namjesto zapovjednika HKoV-a.

U čin brigadnog generala promaknut je 2014. godine., a u ožujku ove godine u čin general-bojnika.

Za obnašanje dužnosti odlikovan je Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicama domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina kao i za 25 godina te medaljama „Oluja“ i „ISAF“. Za svoj rad više puta je nagrađivan i pohvaljivan od strane zapovjednika Zapovjedništva za izobrazbu i obuku, zapovjednika gardijske brigade, zapovjednika zbornog područja, Glavnog inspektora obrane i ministra obrane.