„Hrvatska danas ne slavi rat, ničiju patnju niti progonstvo, neka to svima bude jasno“, poručio je predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović, na svečanom prijemu upriličenom sred platoa Gradecu na zagrebačkom Gornjem gradu, utorak 4. kolovoza navečer. Svečani prijem za visoke vojne i civilne uzvanike održan je nakon mimohoda hrvatskih Oružanih snaga u Vukovarskoj ulici, a povodom 20.obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, te Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

Predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović s ponosom je govorila o mimohodu, koji, kako je rekla, doista bio na svjetskoj razini. „Današnji mimohod bio je mimohod mira, a ne rata, to je mimohod budućnosti, a ne prošlosti, mimohod kojim smo pokazali da cijenimo i volimo svoje, ali i poštujemo tuđe“, poručila je Grabar-Kitarović, ocijenivši kako današnji mimohod pokazuje „koliko je smo napredovali, koliko smo izrasli u doista respektabilnu vojnu silu ali i državu“, koja i danas, na globalnoj razini, radi na međunarodnom miru, stabilnosti i sigurnosti. Zaključila je i kako će vojno-redarstvena operacija „Oluja“ svakako ući u anale svjetske vojne povijesti.

U svojem govoru premijer Milanović podsjetio je kako je prije 20 godina, u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, oslobođen najveći dio Hrvatske i stvoreni su uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita i demokratska europska država. „Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je ‘Oluja’, nakon mučne četiri godine ubijanja i progona na okupiranim područjima bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila“, rekao je Milanović te istaknuo kako je u „Oluji“ „Hrvatska je pogazila jednu zločinačku politiku, dokazala da se ne isplati dirati tuđe, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti“. Dvadeset godina nakon te velike operacije Hrvatska je postigla svoje glavne ciljeve – članica je EU i NATO-a, a presudom Međunarodnog suda, oslobođena tereta tuđih optužbi, hrvatske je generale vratila kući slobodne i čistoga obraza, istaknuo je Milanović.

Za ponešto konkretniji komentar svečanog mimohoda u Vukovarskoj ulici upitali smo Pavla Miljavca, bivšeg načelnika GS OS RH, bivšeg ministra obrane i sadašnjeg predsjednika Hrvatskog generalskog zbora. Uspoređujući danas viđeno s prvi mimohodom iz 1995. godine, on je zaključio:

„I onda je bio masovan, sa borbenom tehnikom! Mi smo tada imali u operativnoj uporabi preko 300 tenkova i T-84 i T-55. Vojska je bila uvježbana, što se pokazalo i u ‘Bljesku’ i u ‘Oluji’. Mimohod je pokazao da je Hrvatska vojska spremna, da može ići u ozbiljne operacije. Ovo danas je sigurno nadgradnja, to je sve profesionalizirana vojska, borbena tehnika je dotjerana, u nekim pomacima smo otišli dalje… kao što su komunikacijski sustavi, topništvo koje je kompjuterizirano, zaštita mora radarskim nadzorom… Ima se dosta toga za pokazati i za upotrijebiti. Današnji mimohod je pokazao da neke stvari možemo drugačije postaviti i obaviti. To je ipak 20 godina, ne bi bilo dobro da se vojska od tada nije pomakla, da nije razvijena. To je, u tehnološkom smislu, naprijed“.

Sustav nazvan “Beograđanka” imao je samo jedan nastup

Uz to, Miljavca smo upitali i o jednoj pomalo zaboravljenoj zvijezdi tadašnje priredbe, navodnom raketnom sustavu zemlja-zemlja popularno nazvanom “Beograđanka” – gdje se izgleda radilo o prigodno pripravljenoj konstrukciji dobivenoj spajanjem prilagođenog lansera ruskih protuzračnih raketa S-75 Dvina, na kojeg je montirano nešto nalik lansirnome kontejneru kvadratnog presjeka, iz kojeg kao da izviruje vrh ruske protubrodske rakete P-15 Termit (NATO naziv Styx).

„Gledajte, to je bilo, što bi vojska rekla, ‘operativno maskiranje’ zato što mi tada baš i nismo bili sposobni ispaliti tu raketu na Beograd jer nam je praktički falilo preko 40, 50 posto sustava, ali to druga strana nije znala“.

Stvari ponešto više strateški gleda Jozo Radoš, bivši ministar obrane i danas jedan od zastupnika RH u Europskome parlamentu:

„Što se vojne komponente tiče, mislim da je cijeli sustav pokazao napredak, uređenost u okvirima raspoloživih sredstava i, ono što je najvažnije, pokazao je da izvršava zadaće i podiže naš ugled u okviru kolektivne sigurnosti, kojoj pripadamo. Ali tu se, naravno, otvaraju i pitanja naše individualne strategije jer se ne možemo u potpunosti oslanjati na NATO, nego dio izazova i poteškoća moramo i sami verificirati, i verificirati našu obrambenu strategiju“.

Konačno, za dojam smo upitali i generala Dragu Lovrića, aktualnog načelnika Glavnog stožera OS RH:

„Moj dojam je da su moji vojnici, naši vojnici, hrvatski vojnici bili na visini zadaće, kao što su i uvijek bili! Kao što smo prošle godine bili u poplavama, kao što su bili u požarima… Hrvatski vojnik je pokazao da je uvijek spreman. Zahvaljujem hrvatskim vojnicima koji pokazuju kako se treba biti vjeran Domovini, oni to pokazuju svakog dana, pokazuju u Mediteranu, neki dan kad smo spašavali izbjeglice, ali pokazuju i u provedbama operacija od Kosova do Afganistana. Danas sam posebno ponosan na njih što su to dokazali pred hrvatskom javnošću gdje su malo više bili ‘pod reflektorima’ javnosti, ali su se dokazali onakvi kakvi jesu. da zadaće, koje svakog dana rade, rade s lakoćom. Hrvatska vojska je ponosna što je danas mogla pokazati tehniku i ja sam na njih ponosan. Za njih ne postoji umor, za njih postoji cilj i izvršenje zadaće i pokazali su da im je Domovina na prvome mjestu“.

Čitava jučerašnja svečanost u Zagrebu završila je velikim vatrometom ispaljivanim sa zgrade „Neboder“ na Trgu bana Josipa Jelačića.

* Gost autor je Snježana Dukić, slobodna novinarka iz Zagreba s dugogodišnjim iskustvom u praćenju tema obrane, unutarnjih poslova i sigurnosti općenito

Pogibija dobrovoljnog ročnika na vojnom poligonu Gašinci druga je nesreća sa smrtnim ishodom koja je pogodila OS RH u nepunih mjesec i pol dana. U srpnju, točnije 10. srpnja, prilikom čišćenja terena bivšeg vojnog skladišta u Pađenima kod Knina smrtno je stradao skupnik Marko Odžak. Dok se okolnosti današnje nesreće tek ispituju, podsjetit ćemo na neke veće nesreće u protekla 2 desetljeća.

Od 1994. do 2000. – 19 poginulih

Eksplozija skladišta Duboki Jarak, travanj 1994. godine

Tijekom ’90-ih godina, ne računajući ratna stradanja, pri izvođenju vojnih vježbi ili u vojnim objektima OS RH, ili u civilnim postrojenjima vojne namjene, poginulo je čak 19 osoba, od toga 15 vojnika.

(1) Pritom se najviše pamti nesreća u skladištu streljiva u Dubokom Jarku kod Sesveta, 8. travnja 1994. godine, prilikom koje je poginulo 6 vojnika, dok je ranjeno 17 građana. Istraga povjerenstva MORH-a i RH ustanovila je da je do eksplozije došlo prilikom zavarivanja ograde otvorenim plamenom, zbog čega su s dužnosti suspendirana 4 časnika HV-a. U eksploziji brojnih ubojnih sredstava tada je bilo oštećeno oko 600 stambenih objekata, uglavnom u okolici sesvetskog skladišta, a šteta je procijenjena na pola milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Eksplozija u skladištu Kukuzovac, lipanj 1994.

(2) Mjesec dana nakon nesreće u Dubokom Jarku, 3. lipnja 1994. dogodila se eksplozija u skladištu Kukuzovac kod Sinja. Poginula su 2 pripadnika 4. gardijske brigade HV-a, a 1 je ranjen. Do nesreće je došlo ispred skladišta, kada je prilikom prenošenja ispala protuoklopna ručna kumulativna mina. Pritom je došlo do oštećenja i eksplozije 20-ak drugih mina.

(3) 21. travnja 1995. smrtno je stradao pilot HRZ-a Zlatko Mejaški, tijekom izvođenja vojne vježbe na nebu iznad Đakova, kada se srušio zrakoplov tipa MiG-21 BIS. Kao mogući razlog pada spominjalo se zapinjanje letjelice o drvo.

(4) 26. srpnja 1996. došlo je do požara i 9 eksplozija u slavonskobrodskoj tvornici Đuro Đaković, u kojoj su se u to vrijeme proizvodili tenkovi M-84. Poginuo je 1 radnik, a ranjeno je 18 radnika i pripadnika MUP-a.

(5) Prilikom rastavljanja granata u tvornici granata Rapid u Virovitici poginula su 2 radnika, dok je 1 teško ozlijeđen.

(6) Prilikom redovitog leta iznad Velike Gorica 14. kolovoza 1996. srušio se MiG-21, a pilot Ivan Bosnar je poginuo.

Skladište Banjščina 1997. godine

(7) U eksploziji u skladištu Banjščina na Varaždin Bregu, koja se dogodila 21. studenog 1997. godine, poginula su 4 vojnika, a jedan vojnik i zapovjednik skladišta, poručnik Emil Slunjski, su ranjeni. Do nesreće je došlo tijekom redovite kontrole ubojnih sredstava.

(8) 12. veljače 1998. godine, u selu Polača kod Zadra, tijekom školskog leta pao je helikopter Bell 206-B. Pilot instruktor neodobreno je spustio zrakoplov na njivu da bi se pozdravio s poznanikom, a prilikom ponovnog uzlijetanja počeo je nekontrolirano ponirati te je pao na zemlju. Poginuo je pilotov poznanik, a 2 člana posade lakše su ozlijeđena.

(9) Prilikom izvođenja taktičke vježbe na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ u Slunju, 14. rujna 1998. godine, teško su ozlijeđena trojica, a lakše 6 vojnika.

(10) 23. listopada 2000. godine tijekom padobranske vježbe u pulskoj luci poginuo je pripadnik 350. obavještajne brigade HV-a. Nesreća se dogodila kod otoka Sveta Katarina i vojarne Monumenti, a nesretni padobranac nakon iskakanja iz helikoptera pao je u plićak i zadobio smrtonosne teške ozljede glave.

U Ogulinu je ranjen velik broj ročnika 2000. godine

(11) Niti mjesece dana kasnije, 16. studenog 2000., dogodila se eksplozija u ogulinskoj vojarni „Sveti Petar“, prilikom koje je teže ozlijeđeno 5 ročnika, a 16 lakše. Uzrok nesreće bilo je nestručno rukovanje eksplozivnom napravom. Načelnik GS-a OS RH general Petar Stipetić suspendirao je cijelu zapovjednu liniju od zapovjednika vojarne do neposrednog voditelja obuke, a ministar obrane Jozo Radoš ponudio je ostavku, koja potom nije prihvaćena. Optužnica je podignuta protiv jednog od ranjenih ročnika, te 5 časnika i dočasnika zbog „neosiguranja na vojnim vježbama i nepoduzimanju mjera za zaštitu vojne postrojbe“.

Nesreće od 2001. do 2013. godine: manje poginulih

(12) U Kandaharu na jugu Afganistana 24. studenog 2006. godine lakše je ranjen prvi vojnik iz hrvatskog kontingenta u misiji ISAF. Ranjen je krhotinama ručnog bacača (RPG-7) prilikom redovne ophodnje na području Kandahara.

Pad Mi-8 u krugu vojarne vukovarske 204. brigade. srpanj 2007.

(13) 09. srpnja 2007. godine u Vukovaru je prilikom polijetanja pao helikopter Mi-8 MTV-1. U helikopteru su se nalazili visoki dužnosnici MORH-a i OS RH, koji su se vraćali s pokopa vukovarskog branitelja Marka Babića. Poginula su 3 pripadnika OS RH, a ozlijeđeno je 8 osoba, što civilnih što vojnih. Općinsko državno odvjetništvu Vukovaru podignulo je optužnicu protiv 4 osobe, zaposlenika ZTC-a, za kazneno djelo protiv opće sigurnosti. Sudska trakavica traje još i danas.

(14) Nedaleko kampa „Shaheen“ u blizini grada Mazar-e-Sharif na sjeveru Afganistana 30. prosinca 2009. lakše je ranjen hrvatski vojnik Ivica Husar, pripadnik 2. MN CS OMLT-a (Operativno mentorski tim za vezu). Ranjen je u lijevu butinu, prilikom priprema za zadaću bojnog gađanja podvjesnim bacačima granata od 40 mm.

(15) Tijekom uništavanja minsko-eksplozivnih sredstava na vojnom pligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja, 29. lipnja 2010. godine, smrtno je stradao dočasnik Zapovjedništva za potporu. Poginuo je uništavajući minsko-eksplozivna srdestva u Oštarijskim Dolovima, predjelu slunjskog poligona.

Detalj službenog izvješća o sudaru zrakoplova MiG-21, rujan 2010. kod Slunja

(16) 23. rujna 2010. tijekom izvođenja vježbe na nebu iznad Slunja došlo je do „bliskog kontakta“ dva vojna zrakoplova MiG-21. Oba su se srušila u selu Latin u općini Plaški, piloti su se uspješno katapultirali, a krhotinama stakla i ostacima aviona teže je ozlijeđena starica koja se u trenutku nesreće nalazila na polju.

(17) 16. lipnja 2011. 2 hrvatska vojnika, pripadnika misije ISAF, lakše su ranjena u prevrtanju afganistanskog vojnog helikoptera. U helikopteru koji je letio iz Kabula u Jalalabad nalazilo se 5 ISAF-ovih vojnika, 3 vojnika Afganistanske nacionalne vojske i prevoditelj.

(18) Samo 4 dana kasnije, 20. lipnja 2011., pripadnik 17. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF (vojni liječnik stacioniran u kampu „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu ) ranio se uslijed neopreznog rukovanja pištoljem tijekom njegovog čišćenja. Zadobio je prostrijelnu ranu lijeve potkoljenice.

(19) 07. ožujka 2012. dočasnik HV-a, pripadnik hrvatskog 18. kontingenta u misiji ISAF, u kampu „Mike Spann“ na sjeveru Afganistana propucao je metkom iz pištolja vlastitu potkoljenicu, a kolegi iz belgijske vojske – natkoljenicu. Navodno je Belgijancu pokazivao svoj pištolj.

(20) 16. listopada 2012. na Vojnom poligonu “Gašinci”, a tijekom provedbe bojevog gađanja iz strojnice 12,7 mm, lakše su ozlijeđena dvojica pripadnika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske. Kod jednog se sumnjalo na ozljedu slušnog bubnjića, dok je drugi zadobio blaže ozljede po nogama. Došlo je do prekida u provođenju bojevog gađanja.

(21) 21. listopada 2012. razvodnik HV-a iz hrvatskog 20. kontingenta u misiji ISAF, tijekom organiziranog čišćenja naoružanja u kampu Marmal, Mazar-e Sharif, nepažnjom je ubacio metak u cijev te nakon vađenja okvira izvršio probno opaljenje. Propucao si je dlan lijeve ruke. Ozlijeđeni pripadnik 9. pješačke satnije, 23. listopada otpušten je iz bolnice.

(22) Tijekom planiranih aktivnosti na strelištu kampa „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu na sjeveru Afganistana, 01. svibnja 2013. godine teško je ozlijeđena pripadnica 21. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF. Šaka lijeve ruke zapela joj je zupčanik kupola vozila Hummer, a zbog težine ozljede vojnikinja je vraćena u Hrvatsku.

(23) Prilikom čišćenja terena od zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava u bivšem VSK „Stara straža“ u Pađenima kod Knina, 10. srpnja 2013. smrtno je stradao 1 vojni pirotehničar, dok su 2 lakše ranjena.

(24) Tijekom obuke dragovoljnih ročnika na vojnome poligonu Gašinci, 14. kolovoza 2013. godine smrtno je stradao ročnik Marko Zalović. Ovaj tragični događaj prvi je javno zabilježen incident zabilježen od uspostave sustava dobrovoljnog služenja vojne obveze, a prve informacije govore da ga je usmrtio tenk u nekontroliranom kretanju. Istraga o ovome još je u tijeku.

Zaključno, treba primijetiti kako je ovaj popis sastavljen na temelju javnih podataka, koje su registrirali te objavili mediji, ili ih je priopćio i sam MORH. Uz to, nedvojbeno je da je je incidenata bilo još (posebice nakon 2000. godine  u mirovnim misijama), a koji su za posljedice imali lakša ranjavanja ljudstva – te koje obrambeni sustav nije uredno objavio. Pa ipak, već i ovaj pregled jasno pokazuje barem dio opasnosti koje prate vojni poziv u njegovim svakodnevnim aktivnostima.