Kao i lani, i ove godine je Javno izvješće Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) za lanjsku te početak tekuće godine stiglo početkom jeseni. No, sada po ukupno sedmi put objavljen ovakav dokument nosi u sezoni 2020./2021. sa sobom i ponešto strukturnih novosti. Kao prvo, a ne i posebno bitno, ovoga puta je Javno izvješće svojim formatom na papir položeno vertikalno, i ponešto je brojem stranica duže od dosadašnjih – od 43 stranice 2020. stiglo je sada na 48 stranica sadržaja. Osim toga, a kao drugo, uočljive su i određene veće sadržajne promjene, nakon što se struktura ovih dokumenata relativno ustalila proteklih godina. Sada sadržaj Izvješća pobrojava točno duplo odjeljaka, koji su naslovljeni više opisno, a tematski prvo obrađuju teme koje se načelno smatra posebno zanimljivima, da bi tek kasnije na red došla i uobičajena poglavlja s širim pregledima stanja. No, pogledajmo ovaj dokument detaljnije.

Proračun i učinak

Numeracija ovogodišnjeg dokumenta kreće tek nakon nekoliko stranica grafičkih ukrasa i punila, i to Uvodnim obraćanjem ravnatelja Daniela Markića, koji je na čelu Agencije od 5. svibnja 2016. (sada u svom drugom četverogodišnjem mandatu, koji je započeo 6. svibnja 2020. godine). Nakon niza uobičajenih uvodnih predstavljanja sigurnosno-obavještajnog sustava, njegova smisla i ustroja, tek na 10. stranici dokumenta dolazimo do prvih ozbiljnih podataka (“Upravljanje proračunom”, stvarna stranica 10). No, dok se proteklih godina tu kretalo numeričkim navodima o godišnjem radu SOA, pa tek onda o financijama koje su to sve omogućile – za 2020. se krenulo ravno u glavu, iskazom dijela podataka o financiranju SOA i njene djelatnosti u lanjskoj godini, Imajući u vidu proračunske lomove te godine, zapravo iznenađuju podaci kako je Sigurnosno-obavještajna agencija tu prošla relativno dobro – od 398 milijuna kuna u 2019. pala je na 396 milijuna u 2020. godini. No, i ovdje, kao i u nizu drugih državnih institucija, prisutno je određeno igranje brojkama, budući da uvid u prve planove za 2020. godinu pri Ministarstvu financija ipak otkriva da se za potrebe SOA-e prvotno planiralo izdvojiti 414.546.617 kuna, da bi te želje do pred kraj godine stvarno pale na planiranih 395.798.917 kuna – od čega je onda u 2020. godini stvarno bilo potrošeno 394.289.892,87 kuna, što daje razliku od 4,9 posto između prvotnih planova i konačnog godišnjeg izvršenja.

Tek kada se vidi tu razliku prvotnih planova i konačnog izvršenja postaje ponešto jasnija jadikovka sadržana u riječima “Radi potreba rebalansa zbog pandemijskih uvjeta i pada gospodarske aktivnosti, proračun za 2020. godinu je smanjivan te su neki razvojni i modernizacijski projekti odgođeni ili je usporena njihova realizacija“. Ovo stanje stvari ocrtano je i u grafikonu koji pokazuje pad ulaganja u modernizaciju od 22,6 posto u odnosu na 2019. godinu, gdje treba držati na pameti kako su ukupna proračunska sredstava za SOA-u praktično pa ostala na lanjskim razinama, a neostvareni rast ukupnih sredstava iznosio je 5,14 posto proračuna. Imajući u vidu takvo prebacivanje modernizacije na buduća razdoblja, kao i općenitu stagnaciju operativnih aktivnosti izazvanu pandemijom, za pretpostaviti je kako su unutar SOA-e u 2020. godini ponešto rasla kadrovska izdvajanja. No, naravno, ovo je tek nagađanje, budući da se navodi: “Struktura proračuna SOA-e je, slijedom zakonskih odredbi, tajna što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“.

Što se tiče učinka Agencije, neki drugi uobičajeni navodi o njenom radu završili su pred samim krajem ovoga dokumenta (poglavlje “Izvješćivanje korisnika svakodnevna je zadaća SOA-e”, stvarne stranice 42-43). Tu treba napomenuti kako je opseg objavljenih podataka zapravo ostao isti iako je smanjen broj njihovih grafičkih prikaza, budući su ove godine dvije kategorije mjerila godišnjega učinka dane u klasičnoj graf-formi – (1) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima”, te (2) “Broj provedenih sigurnosnih provjera” – dok su još tri kategorije mjerila ove godine dane u tekstualnoj formi, bez pripadajućih grafova – (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima” kroz godine, (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi”, te (5) “Broj provjera u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava” (koji je opao nakon 2016. i onda rastao proteklih godina).

Pri tome, zanimljivo je da je lani (1) broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza porastao 12, 5 posto (od 1.866 u 2019. na 2.099 u 2020.) dok je lani i 530 analitičkih uradaka bilo otposlano državnom vrhu (predsjednicima RH, Vlade i Sabora). Što se tiče (2) broja sigurnosnih provjera, njih je 2020. bilo provedeno 7,4 posto manje nego godinu ranije (od 6.241 u 2019. do 5.780 u 2020. godini) – navodno zbog manjeg broja zahtjeva kao jednog od učinaka pandemije. Kategorija (3) “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija upućenih korisnicima”, koja je lagano opadala od 2016. godine, lani je imala ozbiljniji pad – 23,8 posto, od 12.200 u 2019. na 9.300 u 2020. godini. Uzrok ove promjene SOA vidi kao rezultat “otkazivanja društvenih, gospodarskih, političkih i ostalih aktivnosti sa sigurnosnim implikacijama tijekom 2020. godine zbog pandemije“. Kategorija (4) “Broj izrađenih sigurnosnih prosudbi” vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićene objekte (koja je lagano rasla nakon većeg pada 2018. godine) opet se strmoglavila – pala je za 46,9 posto, odnosno od 565 u 2019. na 300 u 2020. godini. I ovdje SOA uzrok promjene vidi u posljedicama pandemije. Konačno, kategorija (5) koja se tiče sigurnosnih provjera stranaca i tražitelja državljanstva imala je najveći pad, koji SOA objašnjava zatvaranjima državnih granica tijekom pandemije. Nakon 76.637 takvih provjera 2019. godine, lani ih je napravljeno 75,4 posto manje (18.825 provjera). Zbog općih migracijskih trendova SOA očekuje da će ove vrijednosti ubuduće opet značajnije rasti. Dakle, u grafu su prikazani poslovi čiji je opseg porastao ili malo pao, dok su tri kategorije sa spektakularnim padom opsega posla ostale opisane samo tekstualno.

Ovdje treba sadržajno uvrstiti i segment sa samog kraja Javnog izvješća (stvarne stranice 45 i 46) koji govori o radu u Agenciji te kadru koji ta institucija zapošljava. Iako je ukupan broj SOA-zaposlenika tajan, spominje se kako ondje pretežu službene osobe, uz znatno manji udio  namještenika. Tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima neku od razina visokog obrazovanja, oko 40 posto zaposlenih su žene, a ukupno gledano je dob zaposlenika Agencije uglavnom u rasponu od 30 do 50 godina starosti. Za prijam u SOA-u se ne provodi javni natječaj, a najzastupljenije su četiri kategorije radnih mjesta – (1) operativni službenici koji rade na prikupljanju podataka i zapošljavaju se uglavnom u centrima SOA-e na cijelom teritoriju RH, (2) zaposleni na poslovima analize i obrade podataka, (3) zaposleni na poslovima informatike i računarstva, te (4) radna mjesta pravnih, financijskih, administrativnih i sličnih poslova.

Prekretnica zvana Covid-19

U idućim dijelovima Javnog izvješća, na stvarnim stranicama od 11 do 22, slijedi analiza 5 posebnih prijetnji koje je SOA identificirala kao posebno vrijedne spomena u 2020. i 2021. godini. Kao prvo, tu je pandemija bolesti Covid-19 koja je dobila dvije stranice teksta. Uz općenito opisivanje ograničenja kretanja ljudi i roba, zatvaranja gospodarstava, a onda i pada gospodarskih aktivnosti te gospodarske krize, sve je tu općenito – uključujući i “posljedice u vidu nestašice određenih proizvoda, usporenih proizvodnih procesa, poskupljenja repromaterijala i posljedičnih inflatornih pritisaka“. Hrvatsku se poimenice spominje tek kao jednu od EU država pogođenih padom BDP-a od turizma (što se saniralo paketom mjera za oporavak EU članica), te kao posredno polje utjecaja novih informacijskih aktivnosti u geopolitičkom nadmetanju, kojima su “pojedine države koristile medijski prostor za naglašavanje slabosti Zapada u suočavanju s pandemijom, dok su prikrivale vlastite nedostatke“. Područjem poduzimanja ovih aktivnosti dijagnosticiran je i Zapadni Balkan, gdje tek “bliskost južnoslavenskih jezika” omogućava i utjecaj na Republiku Hrvatsku takvih teorija zavjera te dezinformacija oko farmaceutske industrije, porijekla virusa i svrhe cjepiva.

Kao drugo, istaknuta je “Teroristička prijetnja Europi” (a onda time i Hrvatskoj), iako se odmah konstatira i niska razina prijetnje, budući da “Trenutno nema utvrđenih izravnih terorističkih prijetnji hrvatskim institucijama, državljanima i interesima od strane terorističkih skupina/organizacija (neovisno o njihovoj ideologiji)“. Tri strane teksta ovdje obuhvaćaju sliku stanja (57 napada u EU te još 62 u UK i dva vjerojatna u Švicarskoj), s naglaskom na opasnost od radikaliziranih samostalnih pojedinaca. Iako se konstatira bitno slabljenje Islamske države i organizacije Al Qaeda, posebno se navode napadi u Francuskoj te nedalekoj Austriji, prije nego dođe i do spomena Hrvatske. Od domaćih događanja zanimljiv je spomen incidenta s kraja 2020. godine, kada je “psihički bolesna samoradikalizirana osoba bježeći iz psihijatrijske bolnice škarama napala prolaznike i policajce“, da bi se onda pažnju svratilo i na slučaj iz listopada 2020. godine – kad je “samoradikalizirani pojedinac izvršio oružani napad, s obilježjima terorističkog napada, na Markovu trgu na instituciju Vlade RH pri čemu je ranio policajca“. Doduše, ovo događanje se odmah i ublažava navodom kako podaci tu “ukazuju na psihički poremećaj disocijativne/bipolaritetne osobnosti kod napadača“, ilustriran i samoubojstvom počinitelja. Bez osvrta na usporedivo stanje u RH spominju se EU napadi motivirani desnim ekstremizmom (Njemačka, Belgija, Francuska), te lijevim ideologijama (Italija, Francuska) – prije povratka u vode radikalnog islamizma – prvo spomenom napada Islamske države na zračnu luku u Kabulu, a onda i razmatranjem opasnosti od islamista za Republiku Hrvatsku. Izvor takvih prijetnji vidi se u “zapadnobalkanskim zajednicama” sljedbenika terorističkih organizacija, od kojih su se neki vratili s ratišta, dok drugi tek očekuju skore izlaske na slobodu (više od 200 osoba do 2023. izlazi iz zatvora širom Zapadne Europe). Iako je zbog pandemije zastala repatrijacija boraca ISIL-a te njihovih žena i djece u države Zapadnog Balkana, od oko 1.000 osoba s prostora Sirije i Iraka vratilo se njih oko 450, a još oko 300 osoba to čeka u kampovima pod kontrolom sirijskih Kurda. Među njima je navodno i nekoliko osoba koje kao drugo imaju i državljanstvo RH (osim jedne osobe). Opasnost se vidi i u tranzitu radikalnih islamista iz država Zapadnog Balkana pa preko teritorija RH do njihova boravišta u zapadnoeuropskim državama, kao i u mogućnosti terorističke uporabe balkanske migracijske rute za odlazak na Zapad.

Kao treće, spominje se da “Ekstremizam jača u vrijeme pandemije”, gdje dvije strance teksta uključuju i okvir posvećen napadu na Markovom trgu 12. listopada 2020. godine, uz istodobnu konstataciju da “Hrvatska je i dalje društvo u kojem ekstremizam, ni po jednoj osnovi, vjerskoj, ideološkoj ili nacionalnoj, nema značajnije uporište, kao ni potporu u javnosti, a time ni snagu ili potencijal za destabilizaciju nacionalne sigurnosti“. Godine ignoriranja desnog ekstremizma u Hrvatskoj SOA sada dopunjava opažanjima o samoradikalizaciji putem Interneta izoliranih pojedinaca u okolnostima pandemije – priznajući tu ipak stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2021. godine kako se kod napada na Markovom trgu radilo o terorizmu, iako je kaznena prijava bila odbačena zbog smrti napadača. No, dok se ulogu SOA-e pri prevenciji radikalizacije vidi prvenstveno u ranom upozoravanju, odnosno prepoznavanju procesa i nositelja radikalizacije, te izvješćivanju nadležnih – temu se razvodnjava brzim prelaskom na lijeve te anarhističke nasilne ekstremističke skupine i pojedince, doduše i Italiji i Grčkoj, prije spomena internetskog umrežavanja svekolikih ekstremnih pojedinaca. Detektirane su i “aktivnosti malobrojnih osoba s ekstremističkim opredjeljenjem u RH” koje promiču “nasilne neonacističke ideologije iz zapadnih ekstremističkih krugova” i sukobljavaju se (zasad u virtualnom prostoru) s pripadnicima i skupinama suprotnih ideoloških polazišta – uz napomenu da osobe koji objavljuju svekolike ekstremističke sadržaje često ne žive u RH. Opet se ističe i velikosrpski ekstremizam u pojedinim državama susjedstva, kojeg javno izražavaju i pojedine političke i medijske osobe iz susjednih država kroz društvene mreže ili javne nastupe – kao i opasnost od navijačkog nasilja koje ponekad poprima i karakter međunacionalnih sukoba (navijači klubova iz RH i Srbije).

Kao četvrto, napominje se da “Strano obavještajno i informacijsko djelovanje stalno je prisutno”, gdje je RH prvenstveno zanimljiva u kontekstu Europske unije i NATO saveza, te u svjetlu hrvatske politike prema državama Zapadnog Balkana. Na stranici i pol teksta (stvarne stranice 18 i 19), uz pasivna djelovanja (prikupljanje podataka o RH), spominju se i aktivna djelovanja – posebno utjecanje na javno mnijenje, međunarodni položaj RH te domaće procese donošenja odluka. Ističu se i tzv. “informacijska djelovanja”, plasiranje lažnih vijesti, kojima se želi narušiti položaj RH u NATO i EU, te utjecati na destabiliziranje susjednih država – uz poseban spomen (1) plasiranja “zlonamjernih teza o SOA-i i RH pod krinkom znanstvenih instituta” o tome da je Hrvatska “najveća kočnica i faktor ugrožavanja mira na Zapadnom Balkanu“, te (2) lažnih medijskih objavama u kojima se SOA-u i RH optuživalo za naoružavanje terorista u BiH. Napominjući da se obavještajne operacije u pravilu provode u tajnosti, SOA ipak u svom Izvješću za 2020./2021. godinu navodi niz javno poznatih djelovanja ruske vojne obavještajne službe GRU, obavljenih između 2011. i 2020. godine, uz posebnu grafiku posvećenu ukrajinskom hvatanju ruskog špijuna u vlastitim vojnim redovima iz svibnja 2020. godine – koji se navodno sa svojim ruskim nalogodavcima nalazio i na prostoru Hrvatske.

Kao peto, SOA napominje kako “Državno sponzorirani kibernetički napadi sve su zastupljeniji u špijunaži”, čemu se posvetilo tri stranice teksta (stvarne stranice od 20 do 22). Naglasak je prvo stavljen na državno sponzorirane grupe koje održavaju APT (Advanced Persistent Threat) pritisak, uglavnom prema EU i NATO članicama. Republika Hrvatska je zadnjih godina navodno bila ciljem više desetaka državno sponzoriranih kibernetičkih napada, uglavnom usmjerenih na sustave Ministarstva vanjskih i europskih poslova te Ministarstva obrane. Nakon što je SOA 2019. godine uspostavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije, on je uporabom sustava nazvanog SK@UT krenuo nadzirati “sigurnosno indikativne događaje” – da bi tijekom 2020. tako bilo potvrđeno 12 državno sponzoriranih kibernetičkih napada na ciljeve u RH. Pojačan pritisak APT grupa objašnjen je hrvatskim predsjedanjem Vijećem EU tijekom prve polovice 2020. godine, kao i iskorištavanje okolnosti pandemije COVID-19, te značajno povećanom vidljivošću nacionalnog kibernetičkog prostora kroz širenje opsega sustava SK@UT. Dok se ubuduće očekuje sve više napada, spomenuti Centar nastoji prepoznati najbolje prakse odgovora na napade te jačati sigurnosnu kulturu i namjenske sigurnosne politike kao sredstvo zaštite. Nakon toga SOA u Javnom izvješću ističe nedavne međunarodne cyber-incidente (slučaj Solarwinds) i slučajeve uporabe ransomware napada – uz više međunarodnih primjera ističući i takav napad na naftno poduzeće INA početkom 2020. godine. U ovom segmentu umetnuta su i dva istaknuta tematska okvira – prvi se bavi problemima atribucije takvih napada, ističući da je EU 2020. krenula napade pripisivati grupama i pojedincima iz Ruske Federacije, Kine i Sjeverne Koreje, uz uvođenje “odgovarajućih sankcija” u pojedinim slučajevima. Drugi okvir objašnjava spomenuti sustav SK@UT, distribuiranu mrežu senzora koju su izgradili SOA i Zavod za sigurnost informacijskih sustava. Ovoj je mreži 1. travnja 2021. Vlada kroz svoju “Odluku o mjerama i aktivnostima za podizanje nacionalnih sposobnosti pravovremenog otkrivanja i zaštite od državno sponzoriranih kibernetičkih napada” navodno omogućila dostup do infrastrukture operatora ključnih usluga, davatelja digitalnih usluga, operatora kritične nacionalne infrastrukture te drugih pravnih osoba registriranih u RH.

Malo reklame kao kratki predah

Segment nazvan “Kibernetička otpornost postaje ključ zaštite nacionalne sigurnosti”, koji slijedi u SOA Javnom izvješću za 2020./2021. godinu, teško je komentirati na ozbiljan način. Naime, riječ je o tri stranice teksta s dvije ilustracije (stvarne stranice od 23 do 25), koje tek uvjetno imaju veze s radom agencije SOA u 2020. godini. Naime, riječ je tu o citatu izlaganju ravnatelja SOA-e održanom 21. travnja 2021. godine na globalnoj konferenciji Cybertech Global 2021 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima kojem prethodi tek kratki uvod s objašnjenjem konteksta. Spomenuto izlaganje pisano je neformalno i u prvome licu, a reklamira modernu Agenciju koja je u siječnju 2020. javnosti u Tel Avivu predstavila svoj Centar za kibernetičke tehnologije. Ova je infrastruktura onda iskorištena tijekom predsjedanja RH Vijećem Europske unije – kada je zabilježeno udvostručenje broja državno sponzoriranih APT napada na hrvatski kibernetički prostor. Ujedno se kao buduće izazove spominje nove 5G tehnologije te novi paket EU legislative od 16. prosinca 2020. (Direktiva NIS2, Kibernetička strategija EU, Direktiva o otpornosti kritičnih entiteta). Sve to začinjeno je brojnim doskočicama o tome da SOA ima “mlade i pametne cure i dečke koji su u stanju klikom miša zaštititi nacionalnu sigurnost“.

Pobrajanje još nekih polja rada

Nadalje dolazimo do tri tematska segmenta koji se tiču (1) gospodarske i energetske sigurnosti, (2) suzbijanjem korupcije, te (3) rasvjetljavanjem sudbine stradalih i nestalih u Domovinskome ratu. Istini za volju, uz ove četiri stranice Izvješća (stvarne stranice od 26 do 29) sadržajno treba dodati i još dva kasnija poglavlja – čijih se četiri stranice bave (4) organiziranim kriminalom, te (5) nezakonitim migracijama (stvarne stranice od 36 do 39) – ne bi li zaokružili posebno istaknuta polja dodatnog rada Sigurnosno-obavještajne agencije.

Plutajući LNG terminal u Omišlju pušten u rad 29. siječnja 2021. spaja se na plinovod Zlobin-Omišalj

Nažalost, sve ove segmente prvenstveno karakterizira općenito objašnjavanje rada koji bi se tu trebao provoditi, ali uz vrlo malo ikakvih navoda o konketno obavljenom poslu ili postignutim rezultatima. Tako (1) saznajemo da SOA “prati nacionalne, regionalne i globalne gospodarske procese i kretanja koja mogu utjecati na gospodarsku sigurnost, položaj i interese RH“, odnosno da se “sagledavaju rizici obavještajnog i hibridnog djelovanja protiv hrvatskih ili zajedničkih europskih interesa pod krinkom legitimnih gospodarskih aktivnosti“. Sve to zvuči iznimno dobro i ohrabrujuće dok se čovjek ne sjeti bilo brojnih primjera stranih špekulanata koji su kupovali imovinu u Hrvatskoj ili naznaka političke uloge koju su pojedina strana poduzeća posljednjih godina igrala u financiranju pojedinih velikih stranaka u RH. Jednako je pitanje i ekonomske sigurnosti, gdje saznajemo kako je “SOA uključena i u praćenje procesa u energetskom sektoru“, da bi se tek načelno spomenulo puštanje u rad LNG terminala na Krku 29. siječnja 2021. godine – koje predstavlja značajan čimbenik energetske neovisnosti i diverzifikacije izvora plina za RH, kojem se planira dodati i tzv. “Južnu interkonekciju” za povezivanje s plinskim sustavom susjedne Bosne i Hercegovine. Po pitanju (2) suzbijanja korupcije – čime se u RH primarno bavi čitav niz državnih institucija – saznajemo da i SOA ima načelnu ulogu, da u slučaju pribavljanja podataka kroz operativni rad o tome obavijesti druga nadležna tijela (MUP, DORH, USKOK, Ministarstvo financija, Porezna uprava). Pri tome se spominje i interes za ulaganjem u RH kapitala nepoznatog porijekla (uz rizik da se radi o „pranju“ nezakonito stečenog novca) – iako je jasno da takva događanja u RH na dnevnoj bazi prolaze potpuno neometano, recimo na polju jačanja postojećih ilegalnih kartelnih udruga u pojedinim aspektima domaćih medija. Jednak je slučaj i (3) po pitanju rada na rasvjetljavanju sudbine i mjesta ukopa nestalih osoba. Ovdje se već godinama navodi uloga Sigurnosno-obavještajne agencije, u pravilu bez ikakvog spomena konkretnih rezultata tog rada. Ujedno, ovdje se navodi i rad na “utvrđivanju mjesta boravka osoba za kojima je RH raspisala tjeralice i nalaze se u bijegu od kaznene odgovornosti, a u cilju njihovog procesuiranja pred pravosudnim tijelima” što je posebno živopisno. Naime, niti Hrvatska aktivno goni ikakve ratne zločince, niti je posljednjih godina bilo vidljivo zamiranje običaja da se subjekti većih kaznenih postupaka nesmetano od pravnoga progona u RH skrivaju odlaskom u inozemstvo.

Slična je situacija po pitanju (4) suzbijanja organiziranog kriminala – gdje se prvo opisuje pojavu i njene učinke na EU razuni (prihodi u 2019. iznosili 1 posto EU BDP-a, odnosno oko 139 milijardi eura), da bi se u doba pandemije bolesti Covid-19 posebno istaknulo kibernetičke zločine te mešetarenje deficitarnim robama – među ostalim i raznim medicinskim zaštitnim priborom kojeg je nedostajalo. U regiji Zapadnog Balkana, čije se nevolje prelijevaju i na Hrvatsku, SOA je posebno istaknula srpsko-crnogorske organizirane kriminalne skupine koje se učestalo uvezuju i s pojedinim lokalnim navijačkim skupinama. Uz isticanje Balkana kao glavnog tranzitnog pravca za dopremu heroina put EU, SOA je posebno navela i uspjeh postignut u travnju 2021. godine, kada je policija u Luci Ploče zaplijenila oko 574 kg kokaina dopremljenog u kontejneru banana iz Južne Amerike. Uz to se nije propustilo napomenuti rizike učestalog krijumčarenja ljudi preko granica u regiji, te ilegalnog izvoza oružja (uglavnom iz ratova 90-tih) – kao izdašnih izvora profita za organizirane kriminalne skupine. Što se tiče (5) ilegalnih migracija, konstatira se smanjenje broja nezakonitih ulazaka migranata iz Turske u Grčku, što nažalost nije smanjilo intenzitet nezakonitih migracija u jugoistočnoj Europi – posebno novim pravcima tzv. balkanske rute. Dok se dio migrantskog toka preusmjerio iz Srbije prema Rumunjskoj i dalje prema Mađarskoj, prema zapadnoj Europi – pritok novih migranata i stacioniranje značajnog broja ljudi u Bosni i Hercegovini garantira nastavak pritiska na hrvatske granice. Dok su pandemijske okolnosti dovele do usporavanja migrantskih tokova, SOA napominje i javnozdravstveni izazov kojeg mogu predstavljati ovakva ilegalna kretanja ljudi za zemlje na migrantskim rutama – što je samo dodatak na već prepoznate rizike da ova kretanja iskoriste i terorističke organizacije pri dopremanju svog ljudstva u Zapadnu Europu.

Napokon i pregledi stanja

Iako su u dosadašnjim izdanjima SOA godišnjih pregleda izvidi sigurnosnog stanja na globalnoj razini, u susjedstvu Europske unije i širom regije Zapadnog Balkana spadali na početak dokumenata – u ovogodišnjem Javnom izvješću se njihovih ukupno šest strana (stvarne stranice od 30 do 35) našlo potisnuto na začelje čitavog dokumenta. (1) Globalni pregled karakterizira opisivanje geopolitičkog nadmetanja EU, SAD, Rusije i Kine u okolnostima visoke razine međusobne povezanosti kroz globalnu ekonomiju. Pri tome, i Europska unija (kao i Sjedinjene Američke Države) sve više Kinu doživljava ekonomskim takmacom i sistemskim suparnikom – čije su investicije širom svijeta izvor specifičnih problema. Za razliku od toga, Ruska Federacija je i dalje pod sankcijama nakon agresije na Ukrajinu, a u svojoj se politici i dalje uvelike oslanja na vojnu moć u čiju modernizaciju stalno ulaže značajne resurse uz istodobno ekonomsko okretanje prema Aziji i Kini posebice. Na to sve se u SOA izvješću iz nekog razloga nadovezuje (2) pregled Zapadnog Balkana kao prostora opterećenog “nedovršenim stabilizacijskim procesima” gdje nepovoljni politički i gospodarski uvjeti omogućuju jačanje ekstremnih tendencija te intenzivno iseljavanje. Dok Bosnu i Hercegovinu obilježava politička nestabilnost, kojoj SOA velik dio uzroka vidi u statusu tamošnjih Hrvata te izostanku prilagodbe političkog okvira postavljenog u Daytonu, regiju dodatno tresu sučeljavanja Srbije i Kosova, kao i politički rascjep u Crnoj Gori kojeg produbljuje promoviranje koncepta „srpskog svijeta“ kao nekakvog jedinstva srpskog političkog naroda. Što se RH tiče, SOA tu vidi probleme u osporavanju legitimnosti i zakonitosti “oslobodilačkih vojnoredarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata“, kao i sustavno prikazavanje Hrvatske kao države nastale na zločinima te sljednice politike kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata. Za kraj je tu pozicioniran i (3) pregled nestabilnog europskog okruženja – gdje se strpalo sve, od dovršenih sukoba u Gorskom Karabahu i Gazi, preko stagnirajućih ratova u Siriji i Libiji, sve do pitanja učinaka pobjede talibana u Afganistanu i manjinske pobune u etiopskoj regiji Tigraj. Uz to, po nekoliko rečenica je posvećeno i osvrtu na stanja u Ukrajini i Bjelorusiji, kao i na krize u Somaliji te širom Sahela. Za sva ta događanja skupno je tek površno konstatirano kako bi se mogla preliti na Europu, bilo kroz terorizam ili valove migranata.

Završni segmenti

Online konferencija o podizanju svijesti u prevenciji terorizma.u sklopu projekta ABW-a i SOA-e, 19. i 20. siječnja 2021. godine

Za kraj je ostalo tek razmotriti i segmente (1) o međunarodnoj suradnji SOA-e, te (2) demokratskom nadzoru nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije. Kao prvo, bitnu temu međunarodne suradnje u NATO i EU kontekstu SOA je u svom Javnom izvješću za 2020./2021. ilustrirala svojim sudjelovanjem u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe – ICE), postupkom započetim 26. veljače 2020. kroz potpisivanje Pisma namjere o uspostavi u Zagrebu. Ujedno, od aktualnih 23 države članice, baš je Hrvatska putem SOA-e predsjedavala Koledžom tijekom 2020. godine, jednako kao što je u prvoj polovici 2020. bila i na čelu platforme zvane Protuteroristička skupina (Counter Terrorism Group – CTG) koja okuplja sigurnosne službe država članica EU-a i drugih zapadnoeuropskih država. Ujedno spomenuta je i suradnja SOA-e s Agencijom za unutarnju sigurnost (ABW) Republike Poljske – projektu sufinanciranom iz Europskog socijalnog fonda od 2018. do 2020. godine radi osposobljavanja javne uprave za učinkovitije identificiranje i suzbijanje terorističkih te asimetričnih prijetnji. Kao drugo, što se tiče nadzora nad radom Sigurnosno-obavještajne agencije, SOA konstatira da je on unutarnji (kroz posebnu ustrojbenu jedinicu zaduženu za nadzor zakonitosti rada ustrojstvenih jedinica i zaposlenika SOA-e, zaštite tajnosti podataka i protuobavještajne zaštite) i vanjski. Pri tome, zakon nalaže tri oblika vanjskog nadzora (parlamentarni nadzor Hrvatskog sabora, stručni nadzor Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te građanski nadzor Vijeće za građanski nadzor sigurnosnoobavještajnih agencija), dok si je sama Agencija tu zamislila i “sudski nadzor”, kroz činjenice da Vrhovni sud odobrava mjere kojima se privremeno ograničavaju neka ustavna ljudska prava i temeljne slobode te da je zakonitost rada SOA-e podložna sudskoj kontroli. Nažalost, pri svemu tome u Javnome izvješću za 2020./2021. više nema ni traga aktivnosti koja je godinama bila uobičajena – više nema spomena praksi održavanja godišnjeg komuniciranja SOA-e sa zainteresiranim predstavnicima civilnoga društva u Republici Hrvatskoj kao šireg oblika prakse demokratskog nadzora nad sigurnosnim sektorom te alata dobrog javnog komuniciranja Agencije i građanstva.

Za razliku od prošle godine, kada je Javno izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) za 2018. godinu osvanulo 3. lipnja, ove je godine i taj posao okasnio, te je prenesen na ranu jesen. Pa ipak, i jučerašnja objava, baš na jednakih 43 stranice teksta kao i lani, uvelike se uklapa u standard ustanovljen proteklih godina. Otprilike devet kompletno praznih stranica, te grafički vrlo rastresit dizajn dokumenta s mnogo slika, ipak u sebi skriva i ponešto zanimljivosti – koje bi izgleda trebale obuhvatiti proteklu 2019., ali i dobar dio tekuće 2020. godine. Nažalost, time dosadašnja godišnja Javna izvješća (uz jednaki opseg i strukturu) polagano zapravo prerastaju u dvogodišnje dokumente, što stvarno ne predstavlja dobru novinu. Uz to, iako je ispravljen lanjski nedostatak proračunskog informiranja, tijekom izvještajnog razdoblja potpuno je izostala nekada redovita komunikacija SOA-e s civilnim društvom u Hrvatskoj, što je još jedna loša novina u ovome resoru. No, pogledajmo sada taj dokument i ponešto detaljnije…

Javno izvješće SOA-e za 2019./2020.

Početak Javnog izvješća sačinjavaju dvije stranice uvoda iz pera ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je ustanovio da je Covid-19 utjecao na čitavu državu, ali je dao i poseban poticaj radu SOA-e, kako u pomoći radu ostalih državnih sustava, tako i na posebnoj zaštiti nacionalne sigurnosti u doba kada je pažnja većine skrenuta na pitanja krize i pandemije. Markić se tom prilikom pohvalio i s dvije posebno važne grane dostignuća SOA-e. Kao prvo, tu je sudjelovanje u osnivanju europskog Obavještajnog koledža, gdje je Republika Hrvatska prva jednogodišnja predsjedateljica ovog projekta koji obuhvaća 23 europske obavještajne zajednice. Kao drugo, tu je pojačani naglasak na cyber-prijetnje, kojima bi se trebalo bolje suprotstaviti i pomoću novoosnovanog Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e – kojeg se ponosno predstavilo u Izraelu, na velikoj stručnoj konferenciji Cybertech Global 2020 (održanoj u Tel Avivu od 28. do 30. siječnja 2020. godine).

Nakon tog uvodnog segmenta, u dokumentu “Javno izvješće” na red dolazi 6 stranica segmenta kratko nazvanog “SOA”, koji je gotovo udvostručen prema sličnome segmentu iz lanjske godine. On započinje opisom smisla i rada Agencije, te trostrukog sustava nadzora nad njezinim radom – gdje se uz stručni, parlamentarni i građanski nadzor sada otkriva i dodatan aspekt “sudskog nadzora”, ali se ipak ne navodi ni jedan konkretniji primjer funkcioniranja ijednog od tih nadzornih sustava. Tek se općenito konstatira: “Sva tri nadzorna tijela (UVNS, Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora) su tijekom 2019. godine obavljala nadzorne aktivnosti te u niti jednom slučaju nadzorna tijela nisu utvrdila nezakonitosti u radu SOA-e“. Nakon toga, na redu je dio “SOA u brojkama” koji zapravo daje osnovne omjere rada i djelovanja sigurnosno-obavještajnoga sustava u prethodnoj godini.

Tijekom 2019. godine SOA je Predsjedniku RH, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade RH i UVNS isporučila ukupno 440 analitičkih uradaka, što je na godišnjoj razini doduše manje nego 2016., 2017. ili 2018. godine. I dok grafičkog prikaza ovih brojeva u ovogodišnjem Javnome izvješću nema (pa smo ga mi ovdje dodali), njemu je zato dodan usporedni graf za “Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te izvješća s obavještajnim podacima po godinama” – kategoriju koje nije bilo u Javnim izvješćima prethodnih godina, i koja onda pokazuje rast broja takvih skupnih uradaka, “sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza te drugih izvješća s obavještajnim podacima“, te najbolje rezultate u razdoblju od 2015. do 2019 godine.

Uz to, u Javnom izvješću za lanjsku godinu navodi se i da je u 2019. bilo za 3,17 posto manje i dostava podataka i procjena drugim nadležnim tijelima (MUP-u, MVEP-u, Državnom odvjetništvu RH, USKOK-u, MORH-u, Ministarstvu gospodarstva i dr.) nego u 2018. godini – ali je porastao broj provedenih sigurnosnih provjera (za 511 ili 8,92 posto), te sigurnosnih prosudbi vezanih uz kretanje i boravak štićenih osoba te štićenih objekata (za 24 ili 4,44 posto). Ozbiljniji porast zabilježen je i po pitanju sudjelovanja SOA-e pri rješavanja statusnih pitanja stranaca i državljanstava – gdje ih je u 2019. odrađeno 9.284 više nego godinu ranije, što je porast posla od nezanemarivih 13,78 posto.

Za razliku od Javnog izvješća SOA-e za 2018. godinu, sada novost predstavlja i povratak u sadržaj barem ograničenog prikaza proračunskog stanja Sigurnosno-obavještajne agencije u 2019. godini, kao i barem nekakvih navoda o svrsi za koju se trošilo dodijeljena proračunska sredstva. SOA tako navodi da je nakon velikog porasta sredstava u 2018. godini, vidljivog zbog “knjiženja povezanog s velikim infrastrukturnim projektom” (koji god on bio), sada to izdvajanje bitno bliže onima iz ranijih godina. Oko 398 milijuna kuna u 2019. godini potrošeno je tako da “najveći udio čine izdaci za zaposlene, a potom tekući i kapitalni izdaci“. Uz to, posebno se pohvalilo i “razvoj sposobnosti SOA-e“, gdje se osobita pozornost “posvećuje financiranju projekata tehnološkog razvoja i modernizacije“. Dapače, istaknuto je kako se kvotu godišnjih ulaganja u razvoj i modernizaciju od 2012. do 2019. povećalo 6,68 puta, uz to da je gotovo polovica čitavog tog modernizacijskog ulaganja ostvarena 2018. i 2019. godine.

Sigurnosno okruženje

Čak 12 stranica (gotovo dva puta više nego u Javnom izvješću za 2018. godinu) posvećeno je sažetom opisivanju svjetskih trendova po pitanju sigurnosnih ugroza. Naglasak je stavljen na političke i gospodarske sile te blokove, gdje je posebno naglašava događanja u SAD-u i njihove trgovinske sporove s Kinom – državom koja sve više širi svoj utjecaj širom svijeta (što počinje dirati i malu Hrvatsku na marginama Europske unije). Spominje se i Rusku Federaciju, koja hibridnim djelovanjima, plasiranjem lažnih vijesti, te kibernetičkim napadima i dalje “nastoji ograničiti utjecaj NATO-a i EU, kao i njihovo daljnje širenje na jugoistok i istok Europe“. Iako je u Kini bolest Covid-19 po prvi put zabilježena 1. prosinca 2019. godine, da bi je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemijom 11. ožujka 2020. – ova je tema izazvala poseban interes SOA-e, koja napominje ovisnost Europe o zaštitnoj opremi iz Kine, kao i zabilježene informacijske igre s ciljem naglašavanja manjka solidarnosti među državama EU, te širenja sumnje u korisnost proglašenih epidemioloških mjera.

Uz to, naglašava se i sve šira te nezaobilaznija uloga interneta, kao i računalnih infrastruktura u životima svekolikih građana. No, takav je život društva i pojedinaca sve više izložen kako kibernetičkim napadima (često od zlonamjernih aktera iza kojih stoje pojedine države), tako i širenju ekstremističkih ideja i pokreta. Naglašava se da je Vijeće EU 30. srpnja 2020. donijelo uredbu kojom Europska unija po prvi put uvodi i sankcije zbog kibernetičkih napada – usmjerene prema šest pojedinaca i tri institucije iz tri države: (1) Rusije (Glavni centar za posebne tehnologije Glavne uprave GS OS Ruske Federacije – GU/GRU), (2) Kine (tvrtka Haitai Technology Development) i (3) Sjeverne Koreje (tvrtka Chosun Expo). No, EU ima i drugih problema, od kojih SOA posebno ističe BREXIT, usporeno proširenje na jugoistok kontinenta, te energetsku ovisnost o plinu – gdje onaj iz Rusije (147,4 milijardi prostornih metara u 2019. godini) sve više nadomješta LNG kojeg je od ukupno potrošenih oko 108 bcm uvozom stiglo 30 bcm iz Katar, 21 bcm iz Rusije, te 17 bcm iz SAD.

Od tzv. “Pojasa nestabilnosti” oko Europe, SOA posebno ističe sukob u Siriji, gdje je 2019. intervenirala i Turska, te Libiju – u kojoj se od svibnja 2019. godine rasplamsao rat snaga međunarodno priznate vlade u Tripoliju i Libijske nacionalne armije pod okriljem nepriznate vlade u Tobruku, koja doduše kontrolira većinu libijskog teritorija. Dok su se uz pojedine strane rasporedile pojedine države EU, Rusija, Turska i Egipat, to je područje za EU od 25. ožujka 2020. postalo poprištem pomorske operacije IRINI – u čijim aktivnostima nadzora pomorskog prometa sudjeluje i Republika Hrvatska. Dok ne čude spomeni niza klasičnih kriznih žarišta (Iran, Jemen, Afganistan i Irak), pa onda i zamrznutog sukoba u Ukrajini, zanimljivo je stavljanje naglaska i na dvije situacije iz nekoliko posljednjih tjedana – (1) masovne nemire u Bjelorusiji koji traju od kraja svibnja 2020. kao i (2) napetosti na istoku Mediterana koje su nakon početnih koraka krajem 2019. i tijekom prvim mjeseci 2020. dodatno eskalirale u srpnju i kolovozu ove godine. Te dvije situacije ukazuju da su i njima posvećeni dijelovi bili dorađivani vrlo nedavno – dodatno pomičući fokus čitavog ovog Javnog izvješća s 2019. na 2020. godinu.

U svemu ovome nije preskočen ni terorizam – prijetnja koju je posljednjih mjeseci zasjenila pandemija bolesti Covid-19, a prije toga joj je u islamističkoj varijanti zube poprilično razbilo međunarodno vojno djelovanje u Siriji i Iraku, te američko pogubljenje Abu Bakra al-Baghdadija 27. listopada 2019. godine – tako da i SOA konstatira opadanje takve opasnosti za Europu. Pa ipak, spominje se podrobnije povratak kući boraca iz redova negdašnje Islamske države, za koje SOA kaže: “Iz hrvatskog jugoistočnog susjedstva u Siriju i Irak otišlo je ukupno oko 1000 osoba, a većina njih se pridružila ISIL-u. Od tog broja poginulo je oko 25%, 30% ih se još nalazi na tom području, dok se oko 45% vratilo u matične države jugoistočne Europe“. Uz potrebu deradikalizacije takvih pojedinaca, ističe se i rizik kojeg predstavlja tranzit stranih državljana preko hrvatskog teritorija, a za koje postoje indicije da podupiru ili simpatiziraju terorističke aktivnosti, što je prema navodima SOA – dodatno izraženo u kontekstu migracijskih kretanja preko teritorija RH.

To susjedstvo RH, kojim se kreću radikalizirani pojedinci ali i migranti, nije stabilno – a u njemu pojedine države nastoje i svojim “obavještajnim te hibridnim aktivnostima” usporiti tekuće euroatlantske integracije. Iako su posljednjih godina i Crna Gora i Sjeverna Makedonija ušle u NATO, to nije riješilo njihove unutarnje probleme, od kojih SOA posebno ističe “društveni rascjep između prozapadnih suverenističkih snaga i prosrpskih snaga“. To nas pitanje sadržajno dovodi do razmatranja susjedne Srbije, izvora glavnine problema i nestabilnosti u regiji. Riječ je o državi koja “na vanjskopolitičkom i sigurnosnom planu nastoji balansirati u odnosima između Rusije i Zapada. Primjerice, kao kandidatkinja za članstvo u EU-u, Srbija i dalje ne slijedi restriktivne mjere EU-a protiv Rusije. Tijekom ove godine Srbija je značajan fokus stavila i na javno promoviranje jačanja odnosa s Kinom“. Ujedno se spominje i pojave velikosrpskog ekstremizma, koji širom regije negira kako teritorijalnu cjelovitost i suverenitet pojedinih država (kako Republike Hrvatske, tako i Crne Gore, BiH i Kosova), te priječi širenje Europske unije i NATO-a na jugoistok Europe uz isticanje privrženosti Rusiji.

Posebnu pažnju tu zaslužuje i tzv. “Balkanska ruta” – kako po pitanju kriminala, tako i migracija kao sigurnosne prijetnje. Organizirani kriminal je dobro uvezan u regiji, a posljednje vrijeme ga karakteriziraju i oružani sukobi klanova “na prostoru jugoistočnog susjedstva” Hrvatske. Osim krijumčarenja droga i oružja tim smjerom, ta ruta je i put za migrante koji idu u Europsku uniju. Njihov broj posljednjih godina opada – a u 2019. je zabilježeno ukupno 128.536 migranata – čiji broj ipak raste na “Balkanskoj ruti”, gdje je 2019. bilo detektirano preko 82.000 ilegalnih migranata (oko 46% više nego godinu ranije). Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije UN-a (International Organization for Migration – IOM), 2019. godinu je na tom smjeru populaciju zabilježenih migranata sačinjavalo njih 24% iz Pakistana, 18% iz Afganistana, 10% iz Sirije, 9% iz Maroka, 8% iz Iraka, a 31% iz ostalih država Azije i Afrike. Zanimljivo je podsjetiti da je te iste godine, kada je “Balkanskom rutom” prolazilo oko 82.000 ljudi, SOA provela oko 76.637 provjera statusnih pitanja stranaca i državljanstava – čime se obuhvatilo oko 93,46 posto migranata u prolazu, što pokazuje da ta prijetnja nije izvan kontrole kao što se to može čuti u dijelu domaće političke scene.

Stanje u Republici Hrvatskoj

Nakon toga, na ukupno 6 stranica sumirano je stanje u Republici Hrvatskoj po pitanju najbitnijih prijetnji koje je SOA identificirala u svome radu. Za početak je konstatirano: “Sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj je stabilna. U 2019. godini nije bilo događaja ni pojava koji bi značajnije ugrozili sigurnosne prilike u Republici Hrvatskoj. Trenutno ne postoje naznake niti vidljivi potencijali značajnije destabilizacije sigurnosnih prilika“. U takvim okolnostima, podrobnije su opisane pojedine prijetnje: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strana obavještajna djelovanja, (4) kibernetičke ugroze, (5) sigurnosni utjecaj LNG terminala, (6) utjecaj Covid-19 na gospodarsku sigurnost, (7) korupcija i gospodarski kriminal, (8) organizirani kriminal, (9) posljedice ratnih zločina, i (10) utjecaj nepovoljnih demografskih trendova.

(1) Prijetnja terorizma je za RH manje vjerojatna. SOA je tu zabilježila prvi slučaj pogibije pripadnika OS RH u Afganistanu, i istakla prijetnju regionalnih islamista, tranzita radikaliziranih pojedinaca kroz RH te regionalnih povratnika s ratišta u Siriji i Iraku. Što se takvih pojedinaca u samoj RH tiče, SOA ističe da su salafisti u samoj Hrvatskoj malobrojni, te da otvoreno ne zagovaraju nasilje. Napominju još i: “Od ukupno sedam osoba (dvojica muškaraca i pet žena) koje su otišle na područje pod kontrolom ISIL-a, a koje imaju (i) hrvatsko državljanstvo, prema raspoloživim podacima dvojica muškaraca i jedna žena su poginuli tijekom 2017. i 2018. godine u Siriji/Iraku, a ostale žene su još uvijek u civilnim kampovima pod kontrolom kurdsko-arapskih snaga u Siriji“. (2) Prema procjenama SOA-e, “ni jedna vrsta ekstremizma, neovisno o njegovoj ideološkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, nema pokretačku snagu niti potencijal za rušenje demokratskog ustavnog poretka, izazivanje nasilja, incidenata ili sukoba većih razmjera” – s naglaskom na navijačko nasilje, rizik jačanja antiimigracijskih skupina, te islamiste.

(3) Napomenuto je da obavještajna djelovanja prema RH dolaze s dvije načelne strane: kao prvo, od država koje s Hrvatskom imaju otvorena pitanja, ili, kao drugo, od država koje RH vide kao izazov ili suparnika temeljem članstva u euroatlantskim integracijama. Zabilježeno je i korištenje prostora RH u obavještajnom djelovanju prema trećim državama (gdje mediji spominju Rusiju i njihove kontakte s pojedincima iz Ukrajine u Hrvatskoj), te informacijska djelovanja prema RH – u kojima se “u informacijski i medijski prostor plasiraju fragmentirani podaci, lažne ili iskrivljene vijesti kojima se pokušava nametnuti viđenje nekog događaja i/ili mijenjati svijest i stavovi kod javnosti” – ne bi li se RH, EU i NATO prikazalo u negativnome svjetlu. SOA spominje da se za takva djelovanja “zloporabljuju novinski portali i medijske platforme, a ponekad čak i znanstveni instituti, koji lažnim vijestima i tendencioznim tezama trebaju dati vjerodostojnost i legitimitet“.

(4) SOA konstatira da su kibernetičke prijetnje u porastu, a i Republika Hrvatska je sve češće njihova meta (posebice kao članica NATO-a i EU-a). Riječ je tu sve učestalije o napadima koji su “temeljito planirani, napredni i ustrajni (APT – Advanced Persistent Threat)“, a usmjereni su na kritičku infrastrukturu. Napominje se da je SOA tu započela “opsežan proces prevencije i zaštite nacionalnog kibernetičkog prostora“, među ostalim i uspostavom internog Centra za kibernetičke tehnologije. Ovo tijelo bi trebalo raditi na zaštiti od pojedinačnih napada i APT kampanja “pomoću mreže senzora smještenih u tijelima koja se štite“. Takve APT napade navodno učestalo izvode “organizirane hakerske skupine koje se povezuje s obavještajnim sustavima pojedinih država“, a Hrvatska im je posljednjih godina bila metom više desetaka puta. Spomenuta mreža senzora prema SOA Centru za kibernetičke tehnologije dnevno šalje nekoliko stotina tisuća “indikativnih događaja“, a tijekom 2019. je iz toga bilo detektirano te zaustavljeno 5 “sofisticiranih državno sponzoriranih kibernetičkih APT napada“, među njima i na Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane RH. Kako napominje SOA, na meti se našla i INA, a u 2020. godini takvi napadi postaju sve složeniji.

Prikaz izgleda budućeg LNG terminala na Krku

(5) Što se dekarbonizacijske politike EU tiče, kao i nadolazećih promjena u energetskom te tehnološkom sektoru, tu se SOA osvrće na budućnost – i ističe važnost LNG terminala na Krku, koji je još u izgradnji. Ovo je jedina buduća okolnost koja je obuhvaćena ovim Javnim izvješćem, a SOA ocjenjuje da će njome RH jačati svoju energetsku sigurnost, diverzificirati dobavne pravce energenata, te smanjiti svoju ranjivost na vanjske utjecaje sa svjetskih i regionalnih tržišta. (6) U sklopu zaštite osnova gospodarskog sustava RH, SOA ističe posljedice koje je pandemija bolesti Covid-19 imala na turizam i ukupno gospodarstvo. Uz to, (7) spominje se i korupciju “u javnoj upravi, državnim institucijama i tijelima te javnim tvrtkama“, koja je značajna prijetnja gospodarskom razvitku RH. Naglasak je tu na gospodarskom kriminalu koji zlorabi javne nabave, te djeluje koruptivno prema “predstavnicima vlasti na raznim razinama” – posebno u velikim infrastrukturnim projektima financiranim iz domaćih ili EU sredstava. Kao novost treba istaknuti i spomen interesa “za ulaganje kapitala nepoznatog porijekla u Republiku Hrvatsku“, kao oblika “pranja novca“, često i s međunarodnim korijenima. (8) Kako je već napomenuto, organizirani kriminal dobro prekogranično surađuje, posebno pri švercu oružja i narkotika – gdje se posebno navodi primjer zapljene kokaina na hrvatskoj jedrilici, kojeg su na Kanarskim otocima zaustavile španjolske vlasti. Ovo događanje o kojem je javnost obaviještena 12. rujna 2020. godine ujedno je i najsvježiji unos u ovom Javnom izvješću SOA-e, koje bi se ipak prvenstveno trebalo baviti prikazom stanja u lanjskoj 2019. godini. (9) SOA ističe kako se i nadalje bavi prikupljanjem podataka te dokumentacije o krivcima, žrtvama i okolnostima počinjenja ratnih zločina u Domovinskom ratu, kao i utvrđivanjem lokacija pojedinačnih i masovnih grobnica, te utvrđivanjem mjesta boravka osoba osumnjičenih za ratne zločine. Za kraj, (10) po pitanju Hrvatske SOA ističe i “nepovoljnu demografsku strukturu i trendove” koji možda nisu izravna sigurnosna prijetnja, ali će ograničiti društveni i gospodarski razvoj RH. Ovo je samo nastavak sličnih trendova koje SOA uočava i za susjednu BiH – gdje ističu da ekonomski uvjetovano iseljavanje tamošnjih Hrvata ugrožava opstanak te zajednice, a u konačnici i multietnički karakter BiH.

Punilo za kraj

Preostalih 17 stranica dokumenta, zapravo 39,5 posto čitavog Javnog izvješća bitno je manje sadržajno i zanimljivo. U njemu se prvo prikazuju teme koje je na početku istaknuo i sam ravnatelj Markić: (1) “Obavještajni koledž u Europi” i (2) nastup ravnatelja SOA na konferenciji Cybertech 2020, da bi onda ukratko bili objašnjeni pojmovi “Depfake” i “Sigurnosne provjere”, te za kraj dana kratka reklama O odabiru karijere u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji Republike Hrvatske.

Premijer Plenković na potpisivanju Pisma namjere o osnivanju Obavještajnog koledža

Kao prvo, fantastično zvuči da je baš u Zagrebu potpisano Pismo namjere o osnivanju Obavještajnog koledža u Europi, 26. veljače 2020 godine, pa je onda predloženo i da “SOA bude prva predsjedateljica Koledža u trajanju od jedne godine” da bi onda predsjedanje preuzela Italija i potom Ujedinjeno Kraljevstvo – “dok bi SOA nakon predsjedanja ostala dio ove ‘trojke’“. No, malo pažljivijim čitanjem vidi se da je tu riječ tek o još jednoj od spektakularno javno prezentiranih ideja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koje predstavljaju francuski pogled na jačanje EU i njenih država članica. Od ukupno 30 država koje su pozvane (27 EU članica plus UK, Norveška i Švicarska), njih je 23 pristalo potpisati ponuđeno Pismo namjere (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Mađarska, Portugal, Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Norveška, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) na najvećem javnom događanju koje je SOA ikada organizirala (u suradnji s privremenim tajništvom Koledža u Parizu). No, ta buduća institucija neće biti operativne naravi, a neće biti ni platforma za razmjenu ikakvih sigurnosnih i obavještajnih podataka. Biti će to tek nekakva mreža, bez formiranja većih stalnih ili upravljačkih struktura – koja će organizirati seminare u državama članicama i čije će članstvo biti vezano uz EU, iako ta inicijativa nije u ikakvom sklopu EU struktura. Želja je na dugi rok postići (1) edukativnu komponentu usmjerenu prema akademskoj zajednici i sferi think-tankova, (2) poticanje javnih promišljanja i utjecaj na kreiranje europskih politika, te (3) poticanje strateškog komuniciranja o obavještajnim pitanjima prema nacionalnim donositeljima odluka i javnosti.

Kao drugo, ponovo je istaknuta tema “Centra za kibernetičke tehnologije SOA-e”, gdje je zapravo tek prenesen govor ravnatelja SOA-e Markića u Tel Avivu 29. siječnja 2020. godine. U njemu su bile spomenute sve aktualne i moderne teme – rast značaja cyber-sfere, pojmovi kao “Big Data” i “disruptivne tehnologije” (s posebnim osvrtom na “Deepfake”) – s naglaskom kako i SOA nastoji pratiti trendove. Napomenut je rad na suzbijanju tzv. “Naprednih, trajnih prijetnji”, s naglaskom na korištenje (1) kvalitetnih ljudi, (2) tehnologije, (3) mreže partnerstava, i (4) relevantnih informacija – i to sve u okviru SOA Centra za kibernetičke tehnologije. Pri tome je bila naglašena “namjera uključivanja najvažnijih nacionalnih javnih i privatnih dionika u integrirani sustav zaštite“, gdje se reklamiralo i otvorenost za suradnju “sa svim partnerima koji nam mogu pomoći“. No, teško se tu bilo oteti dojmu da je riječ tek o još jednoj optimističnoj viziji budućnosti, a ne o centru koji bi i stvarno operativno radio sve o čemu se pričalo.

Kao treće, u nastavku Javnog izvješća je na dvije strane objašnjen pojam “Deepfake”, kod kojeg se korištenjem sustava specijalizirano trenirane umjetne inteligencije obrađuje video ili audio materijale – tako da se kroz lik ili ton jedne osobe pronose izjave koje nemaju veze s originalom. Pri tome, to krivotvorenje se izvodi na način da konzumentu takvih materijala promjene ne izgledaju vidljive na prvi pogled (ili čak i detaljnijim proučavanjem) – što bi lako moglo dovesti u pitanje vjerodostojnost video i audio materijala, koja do nedavno uvelike nije bila upitna. Pri tome SOA definira i svoju buduću zadaću: “zadaća sigurnosnih sustava država bit će u iznalaženju načina prepoznavanja deepfake videa i sprječavanju njihova negativnog učinka na demokratske i sigurnosne procese“.

Kao četvrto, na dodatne dvije stranice, pri kraju Javnog izvješća SOA-e, naširoko je objašnjen pojam sigurnosnih provjera, po njihovim vrstama i svrsi, te postupak njihove provedbe i sadržaj koji čini sigurnosne zapreke za prolazak svih takvih provjera. A, kao peto, za kraj se Javno izvješće još jednom osvrnulo i na svoje vlastite kadrove. Uz isticanje kako je broj zaposlenih klasificiran, jednako kao i njihov identitet (i primanja), spomenuto je da većinu Agencije čine “službene osobe“, a “znatno manji dio čine namještenici“. Radi se tu vjerojatno i o uvodu u tvrdnju kako “Više od tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a žene čine oko 40% sastava SOA-e. Djelatnici SOA-e većinom su starosti između 40 i 50 godina, a trećina djelatnika SOA-e mlađe je od 40 godina“. No, za zapošljavanje kadrova SOA ne provodi javne natječaje, a “radno iskustvo nije potrebno, ali nije ni prepreka prilikom zapošljavanja“. Kandidati za posao moraju udovoljavati općim uvjetima za rad u državnoj službi te posebnim uvjetima sigurnosno-obavještajnog posla (poput posebne zdravstvene i psihičke sposobnosti, posebnih stručnih vještina i znanja). Uz to, kandidati moraju ispunjavati i sigurnosne uvjete koji se utvrđuju postupkom sigurnosne provjere te poligrafskim provjerama. Sve to predstavlja sastavni dio praktično svih dosadašnjih Javnih izvješća SOA-e, uz ponavljanje čak i grafičke opreme razlikovanja kategorija “operativac/ka”, “analitičar/ka” i “stručnjak/inja”, koja praktično pa nije suštinski mijenjana od 2017. godine.

Praktično dvadeset mjeseci nakon prošlog, 4. po redu, jučer kasno popodne (3. lipnja 2019. godine) u javnost je pušteno i ukupno 5. po redu Javno izvješće o radu hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). No, dok se dokument iz rujna 2017. zapravo u podacima zaustavljao na 2016. godini, ovo aktualno izvješće nastoji obuhvatiti podatke za dvije godine (2017. te 2018. godinu), kojih donedavno nije bilo u javnoj sferi.

Za početak treba primijetiti kako je SOA-in dokument od 3. lipnja 2019. godine višestruko na tragu svog prethodnika iz rujna 2017. godine. S jedne strane, to je vidljivo u njegovu dizajnu, ali još i više u sadržaju – koji je opet dodatno osiromašen podacima. Iako je svojim opsegom Javno izvješće za 2018. godinu malo duže od svog prethodnika (43 stranice, nasuprot 40 stranica 2017. godine), uz ponešto manje stranica odvojenih za čisto “punilo” (njih 10, nasuprot 12 iz 2017. godine), teško je ne zamijetiti kompletno ispadanje odjeljka o proračunu SOA-e – odjeljka koji je postojao u izvješću za 2017. godinu, ali više ne postoji u aktualnom “Javnom izvješću”.

Kad ima novaca, ne treba o proračunu Agencije!

Laici bi rekli da se o proračunu govorilo u doba dok je on padao, a kako su sredstva za Sigurnosno-obavještajnu agenciju krajem 2018. (u rebalansu od 3. prosinca 2018. godine ) najednom završila praktično pa udvostručena – sada to više nije tema. Nema ni riječi koja bi objasnila činjenicu da se do pred koji mjesec radilo s oko 350 milijuna kuna, da bi onda godina bila okončana s izvršenim agencijskim proračunom od 655,7 milijuna HRK – dok se pritom mirno prijavljuje kako je ujedno broj sigurnosno-obavještajnih analiza i informacija upućenih državnom vrhu u 2018. godini za oko 13,4 posto manji nego prethodne 2017. godine (ipak malo iznad učinka iz do sada poznate 2016. godine).

Ujedno, dok se ovo izvješće formalno odnosi na 2018. godinu (ali ipak povremeno ne odoli navođenju stvari iz tekuće 2019. godine), o proračunskim stvarima se, dakle, uopće ne spominje ni činjenica kako je ovo povećanje na kraju 2018. izgleda bilo jednokratno – budući da u državnom proračunu za 2019. godinu Ministarstvo financija RH mirne duše opet piše kako je prvotni plan za 2018. na stavci SOA bio 359,6 milijuna, ujedno najavljujući njeno planirano povećanje na oko 402,2 milijuna HRK u 2019. godini (i onda dalje projicirano na 403,7 milijuna HRK u 2020. i 410,2 u 2021. godini). Dakle, riječ je o dodatnih oko 300 milijuna HRK, koje su u tišini tu ubačene krajem 2018. godine (i potvrđene Izvještajem o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu, kojeg je Vlada 16. svibnja ove godine sa svoje 157. sjednice otposlala u Sabor), kojima se onda u tekućoj 2019. godini planira dodati još oko 42,6 milijuna na prvotne prošlogodišnje planove. Gotovo 350 milijuna kuna bonusa u nekoliko posljednjih mjeseci – ali odjeljka o proračunu u Javnome izvješću za 2018. više nema.

Broj sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnom vrhu

U takvom sadržajnom okolišu onda ne čudi ni činjenica da je za 2018. opet (baš kao i 2017. godine), izostao navod podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2017. i 2018. godini. Iako je u Javno izvješće za 2018. ubačen odjeljak “Transparentnost i učinkovitost” – u kojem se načelno priča o teoriji nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih službi – tu zapravo nema ni glasa o ikakvim konkretnim potezima ikojeg od tri navedena kontrolna sustava, na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja povećanih proračunskih novaca u ovom segmentu RH. Ujedno, tu je (za razliku od 2017. godine) tek simbolična pažnja posvećena sumiranju kontakata SOA-e s javnošću u RH, gdje se navode “napori SOA-e da svoj rad približi javnosti i kroz rad s organizacijama civilnog društva, medijima i studentima” – da bi onda iduće dvije stranice bile potrošene na preslike kadrova iz usporedivih javnih izvješća “estonske, švicarske, nizozemske, švedske i njemačke sigurnosne/obavještajne službe“.

Konkretniji podaci o radu

Broj provedenih sigurnosnih provjera

Nakon dvije stranice uvoda (baš kao i 2017. godine), slijedi dio kratko naslovljen “SOA”. Tu se na 4 stranice opisuje ulogu, ustroj i ovlasti Sigurnosno-obavještajne agencije, da bi onda bio spomenut i njen rad. Tih nekoliko usporednih tablica unutar poglavlja “SOA u brojkama” ujedno su i najvrijedniji dio ovog odjeljka. Osim već spomenutog prvo rasta (za 31 posto, od 450 u 2016. na 590 u 2017.), a onda i pada (za 13,4 posto, na 511 tijekom 2018. godine) u broju sigurnosno-obavještajnih informacija i analiza upućenih državnome vrhu (vertikalno izvješćivanje) – zanimljivo je i stagniranje broja sigurnosno-obavještajnih informacija dostavljenih drugim državnim tijelima (horizontalna suradnja), koje je nakon 2016. opalo oko 7 posto (s 13.500 na 12.500), i onda se tek malo popravilo u 2018. godini (na 12.600).

Broj provjera u statusnim pitanjima stranaca i državljanstava

Slično se ponašao i navedeni parametar broja provedenih sigurnosnih provjera – koji je nakon vrhunca u 2016. godini (6716) opao za preko 18 posto (5.490 u 2017,), da bi u 2018. godini lagano porastao (za oko 4,4 posto, na 5.730 provjera) – ali i parametar broja sigurnosnih provjera stranaca i državljanstava, koji je nakon vrhunca 2016. godine (73.511 provjera) opao 10,6 posto (na 65.690 u 2017. godini, i onda malo narastao u 2108. (za 2,5 posto, na ukupno 67.353 provjera). Jedino se broj izrađenih sigurnosnih prosudbi o kretanju/boravku štićenih osoba i štićenih objekata kretao ponešto drugačije, budući je on od vrhunca 2016. godine (696 prosudbi) gotovo pa stagnirao u 2017. (690 prosudbi), da bi onda oštro pao u 2018. godini (za 21,6 posto, odnosno na 541 prosudbu).

Okoliš i izazovi

Izgrađena i planirana plinska mreža na sjeveru Europe

Nakon ovih podataka na red dolazi širi opisni dio, kojim SOA definira široko okružje RH – u odjeljku “Globalno i europsko sigurnosno okruženje”. Ovdje je na ukupno 5 stranica teksta opisan kontekst geopolitičkog i ekonomskog nadmetanja svjetskih sila, uz poseban spomen i Kine, te naglasak na internet kao dodatan prostor igre. Sigurnosno stanje Europske unije dodatno je začinjeno pitanjem sigurnosti energetske opskrbe (naglasak na plinu), dok je NATO postavljen u odnos prema Ruskoj Federaciji, uz poseban osvrt na istok Europe i dodatne sankcije nakon korištenja bojnih otrova u Velikoj Bitaniji 2018. godine. Ovdje je opisana i opasnost od terorizma – s naglaskom na slomu Islamske države u Iraku i Siriji, te smanjenom broju terorističkih napada u Europi tijekom 2018. godine (njih 9, nasuprot 33 tijekom 2017. godine). Pa ipak, naznačene su opasnosti od povratka stranih boraca iz redova ISIL-a u svoje razne matične države, kao i problematika ilegalnih migracija koje nastavljaju biti problem za Europu i RH.

Pravci povratka stranih boraca iz redova ISIL

Idući odjeljak, naslovljen “Republika Hrvatska”, na 4 stranice sumira sigurnosne izazove za našu zemlju. Naglasak je na niskoj razini prijetnje od terorizma – gdje se spominje opasnost od “vukova samotnjaka”, ali se ujedno i detaljnije razmatra već poznati podatak o ukupno 7 državljana RH u redovima ISIL-a (dva muškarca koji su navodno obojica poginuli, i 5 žena čija sudbina nije jasna nakon pada Islamske države). Opasnost ekstremizma se opet potpuno otklanja (što je već tradicionalno, bez obzira na realno stanje), da bi tek bilo navedeno kako se ekstremistički nastrojeni pojedinci i skupine nastoje “povezati s ideološki bliskim skupinama/pokretima u inozemstvu“. Po pitanju gospodarske sigurnosti saznajemo kako je SOA radila na temi Agrokora, kao potpora drugim nadležnim državnim tijelima – o čemu je bilo izrađeno i tematsko izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora. Ujedno se mogući hrvatski LNG terminal na otoku Krku predstavlja kao bitan za energetsku sigurnost RH i Europske unije.

SOA primjer pogubnih manipulacija iz BiH

Korupcija je prepoznata kao izazov sigurnosti, no tu začuđuje da se “ulaganje kapitala nepoznatog porijekla” gleda samo u svjetlu pranja novca, a ne i kao sredstvo stranih obavještajnih djelovanja ili informacijskih djelovanja protiv RH, koja su također spomenuta. Naime, po pitanju stranih država samo se navodi da su to one “koje NATO i EU percipiraju kao sigurnosni izazov ili prijetnju” – tako da ne čudi da su baš NATO i EU posebne teme stranoga interesa, uz odnos RH prema jugoistoku Europe i gospodarstvo. Poseban je segment posvećen i pitanju dezinformacija na štetu RH, koje se tiču slabljenja stabilnosti hrvatskih državnih institucija, te lažnog prikazivanje RH kao nevjerodostojne članice NATO i EU (uz poseban slikovni navod primjera iz ožujka 2019. godine, kada je portal iz BiH plasirao priču o hrvatskom naoružavanju vehabija u susjednoj državi). Spomenuti su i kibernetički napadi, koji posljednjih godina postaju stalni i sve brojniji.

Vehabije Keserović i Selimović nakon predaje kurdskim snagama, ožujak 2019. godine

Na idućih 5 stranica slijedi opis stanja i izazova iz “jugoistočnog susjedstva” Republike Hrvatske – prostora nestabilnosti, koji nije u NATO ni u EU (uz pozitivni spomen sporazuma Grčke i Sjeverne Makedonije iz veljače 2019. godine). Prema mišljenju SOA-e, iz tih krajeva se šire za Hrvatsku neugodne lažne vijesti – o čemu je u listopadu 2017. bilo izrađeno izvješće za Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora – a tu dolazi i do ugrožavanja položaja hrvatskih manjina (naglasak na BiH, a tek onda i na Srbiju). Ovo je i prostor s kojeg je oko 1.000 ljudi otišlo na ratišta Iraka i Sirije u redove ISIL-a (što je ilustrirano slikama zarobljenih boraca, podrijetlom iz BiH, u kurdskim logorima tijekom ožujka 2019. godine) – od čega ih se prema navodima SOA-e oko trećina već vratila, a oko četvrtine ondje i poginulo. Ekstremizam na juoistoku Europe opet je stavljen u velikosrpski te islamistički kontekst, dok je kao poseban izvor prijetnji naveden i porast ilegalnih migracija na tzv. Balkanskoj ruti zabilježen tijekom 2018. godine.

Međunarodna obavještajna suradnja

Posebno poglavlje zaradila je i tematika međunarodnih aktivnosti Sigurnosno-obavještajne agencije, gdje je na 3 stranice opisan niz dosega – od bilateralnog partnerstva s poljskom sigurnosnom službom ABW od svibnja 2018. (EU projekt podizanja osposobljenosti u području nacionalne sigurnosti, potpisan u sklopu svečanosti otvaranja Centra izvrsnosti za borbu protiv terorizma ABW-a), pa do višekratne organizacije NATO skupa o protuterorističkom djelovanju i sudjelovanja u osnivanju Obavještajnog koledža u Europi (Intelligence College in Europe) 4. i 5. ožujka 2019. u Parizu.

Uz sve razne suradnje, nigdje nema ni spomena Izraelu

Nakon toga slijedi na ukupno 8 stranica teksta prikaz 4 elementa svoga rada, za koje SOA smatra kako vrijede posebnog spomena. Kao prvo, tu je sudjelovanje u tzv. “Protuterorističkoj skupini” (Counter Terrorism Group–CTG), tematskom forumu europskih sigurnosnih službi u čije je članstvo SOA ušla još 2013. godine. Hrvatska SOA bi 2020. trebala predsjedati ovom asocijacijom, koja je 2016. uspostavila svoj zajednički mehanizam razmjene podataka sa središtem u Nizozemskoj. Kao drugo se spominje prijetnje od tzv. APT (Advanced Persistent Threat) kibernetičkih napada, koje karakterizira visoka razina stručnosti i prikrivenost u dužem razdoblju. Zbog složenosti i visokih troškova, za ovaj se tip napada (skupine Turla i APT28/Sofacy) sumnja da su “sponzorirani od strane pojedinih država” – a Hrvatska bi im mogla biti pojačano izložena zbog skorog predsjedanja Vijećem EU u 2020. godini. Da bi se pobliže objasnilo o čemu je riječ, naveden je i prilično optimistično intoniran primjer: apstraktni državni službenik u RH koji sam otkrije Spear-phishing napad, prijavi ga nadležnima (koji potvrde detalje napada), i time uvelike doprinese sprečavanju zlonamjerne aktivnosti. Kao treće, opisan je utjecaj koncepta “Big data” u analizi velikih količina informacija, ne bi li se u redovima SOA-e iz tog mora izdvojilo baš one relevantne podatke – na izričitom primjeru inflacije podataka s društvenih mreža i iz medija. Kao četvrto je opisana pojava “Internetsko trolanje”, odnosno namjerno ili nenamjerno širenje tzv “fake-news” objava, prvenstveno na društvenim mrežama i u medijima. Ovakve manipulacije SOA stavlja u kontekst hibridnih djelovanja, odnosno “informacijskih i psiholoških operacija kojima se želi utjecati na ciljano javno mnijenje i prilagoditi ga svojim političkim ciljevima i interesima” – koja se provode i kreiranjem namjenskih “hibridnih trolova“, radi narušavanja kredibiliteta ili stabilnosti ciljeva, te rušenja njihove javne potpore. Ujedno se navode i primjeri kada se radi tek “zagušivanje informacijskog prostora s lažnim vijestima i beskorisnim podacima, kako bi se skrenula pozornost javnosti ili onemogućila rasprava o nekoj temi“, objavom lažnih vijesti i svakojakih teorija zavjere.

Za kraj, na tri stranice je obuhvaćena i materija zapošljavanja u SOA-i, uz poseban navod kako “tri četvrtine zaposlenika SOA-e ima visoko obrazovanje, a u ukupnom broju žene čine 40 % koje obavljaju sve vrste poslova iz djelokruga SOA-e“. Spomenuto je i kako u svojim centrima širom RH SOA pretežito zapošljava operativce, dok su analitičari, računalni stručnjaci i potporno osoblje koncentrirani u središnjici u Zagrebu.

Zaključak

Nažalost, trebalo je čekati preko 20 mjeseci (od 14. rujna 2017. do 3. lipnja 2019. godine) za službeno Javno izvješće SOA-e za 2018. godinu. Pri tome, iako je tekst formalno malo i narastao, on je u 5. po redu takvom dokumentu sadržajno još slabiji od prethodnog dokumenta. Posebno tu bode oči propust u objašnjavanju financijskog stanja ove državne agencije. Naime, bilo je izgleda lakše u dokumentu “Javno izvješće” preskočiti kompletnu tematiku proračuna, nego barem načelno objasniti činjenicu kako je RH tijekom zadnjih sedam mjeseci u to državno tijelo odlučila interventno ubaciti gotovo još jedan njihov godišnji proračun dodatno. Dok ni ranije SOA nije bila transparentna po pitanju objašnjavanja svojih troškova, u doba padanja proračuna tu se znalo s tugom opisivati stanje – a sada, kad je došlo do nagle i bitne promjene (prvo oko 300 milijuna HRK krajem 2018. i onda još preko 40 milijuna u 2019. godini), o toj temi više ukupno ni riječi.

Jednaka tišina prati i temu ikakvog nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnog sektora u RH, za kojeg bi se mogli nadati da posljednjih godina možda ipak postoji, iako se ne spominje. Zato su spomenuta ukupno dva namjenska izvješća urađena za nadležni odbor Hrvatskoga sabora – što je zanimljiva praksa koja bi opet ukazivala na mogućnost da to parlamentarno radno tijelo nešto konkretno i radi, što se javnim gledanjem njihovih u pravilu za javnost zatvorenih sjednica također ne razaznaje baš najbolje.

Promatrajući četvrto po redu “Javno izvješće”, koje je 14. rujna 2017. objavila Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), teško je ne primijetiti poprilične razlike u usporedbi s tri prethodna takva godišnja dokumenta. Kao prvo, riječ je o razlici u formatu i vizualnom dizajnu dokumenta, ali je mnogo bitnija druga razlika – ona u kraćenju dokumenta. Pri tome, zahvati su izvedeni u sadržaju i tekstu, a ne u ukrasnim detaljima kojima se periodično na gotovo praznim stranicama vizualno ističu neki podaci iz sadržaja izvješća. Za razliku od izvješća za 2014. (52. stranice), 2015. (48 stranica) i 2016. godinu (49 stranica) – novi dokument SOA izvješća sada obuhvaća samo 40 stranica, od čega njih 12 otpada na korice, ukrase i slično (dok je prošle godine u 9 stranica duljem dokumentu bilo samo 10 stranica takvih “punila”). Ipak, treba istaknuti da razlike nisu baš toliko drastične kako bi to na prvi pogled izgledalo, budući su u novome Izvješću sabijeni i grafički prilozi, a tekst je stavljen u tri stupca po položenim stranicama, namjesto dosadašnjeg jednog stupca na uspravnome formatu.

Prije bilo kakvog detaljnijeg ulaska u analizu sadržaja ovogodišnjeg javnog izvješća SOA-e, napomenimo da je u takvim sadržajnim promjenama vidljiv izostanak dva strukturno bitna dijela ovakvog dokumenta. Kao prvo, tu nema ni riječi o konkretnim detaljima provođenja nadzora nad radom ovog dijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske. Dok nije sporno kako RH regulira da taj nadzor bude ustrojen u tri grane (parlamentarni, stručni i građanski) – u dosadašnjim se godinama moglo čuti i o tome kako se taj posao praktično provodio, koliko je bilo upita o postupanjima SOA-e, te onda i disciplinskih postupaka. Sada tih podataka nema i nije jasno je li tu tijekom 2016. godine došlo do zastoja te urušavanja nacionalnih sustava nadzora (možda i zato jer Vijeća za građanski nadzor nema još tamo od listopada 2015. godine), ili se samo propustilo išta o provedenim nadzorima objaviti. Jednako tako, a kao drugo, nema ni traga jedinstvenom sumiranju kontakata SOA-e s javnošću, prvenstveno onom u RH, ne misleći pod time tek na reklamiranje potencijala zapošljavanja u ovoj Agenciji (što je izvedeno na zanimljiv način). Nasuprot tome, teško je ne zapaziti i pojavu da se spomen problema ili teme koja nedvojbeno dira Republiku Hrvatsku u tekstu Izvješća često svodi na širi europski kontekst – ne bi li se onda citiranjem širih europskih pristupa ili pojedinih aktivnosti EU-tijela ilustriralo i tamošnji odgovor na izazov (bez spomena ikakvih hrvatskih mjera, gledanja ili pristupa), te time zapravo izbjeglo tu temu u domaćem kontekstu.

Što kaže izvješće SOA za 2016/2017. ?

Broj provedenih sigurnosnih provjera po godinama

Kao prvo, SOA ističe kako radi više nego prije. Broj kompleksnijih analitičkih uradaka koje se šalje prema vrhu vlasti narastao je na gotovo po dva svakog radnog dana u godini (s 290 njih 2014. na 450 u 2016. godini), a usporedivo je navodno porastao i broj informacija koje se šalje u ostala državna tijela (od njih 8.700 2014. godine na 13.500 u 2016.). Tu je zanimljiv detalj da se u o oba slučaja radi o porastu od točno 55,17241379310345 posto (da, identično u 14 znamenki nakon decimalnog zareza!), gdje se treba nadati kako je riječ o realnoj promjeni, a ne tek o namještanju s istim postotkom. Dok se temu “Sigurnosne provjere” nekad prikazivalo u kontekstu ukupnog rada SOA-e, sada je ona izvađena u zaseban mali odjeljak – koji opet pokazuje rast opsega posla. Samih sigurnosnih provjera je u 2016. napravljeno 18,45 posto više nego godinu ranije, a broj sigurnosnih prosudbi vezanih uz štićene osobe ugrubo je ostao isti kao 2015. godine.

Radikalno je skraćen i prikaz sigurnosnog okružja RH, izbacivanjem podjele na (1) jugoistočno susjedstvo RH i (2) europsko okruženje – koju se sad promatra jedinstveno pod naslovom “Sigurnosno okruženje pod utjecajem pojasa nestabilnosti oko Europe”. U njemu je radikalno skraćen međunarodni dio, potpunim izbacivanjem podsaharske Afrike (u kojoj je svojedobno bilo otmica hrvatskih državljana) i Somalije (gdje RH djeluje na razne načine), ali i radikalnim kraćenjem iskaza stanja u Siriji, Libiji, te Ukrajini. Ovo je ujedno i jedini dio dokumenta gdje se jasno govori o odnosima Ruske Federacije i Ukrajine, za koje se navodi da “… u pojedinim elementima podsjećaju na odnose iz vremena Hladnog rata“, ujedno jasno spominjući da “Rusija nastoji ograničiti daljnje širenje i utjecaj NATO-a i EU-a prema istoku Europe, te ojačati svoj utjecaj prema Europi“. Tek nešto manje je kraćen spomen stanja u “susjedstvu” – gdje treba istaknuti spomen “globalnih rivalstava” ilustriranih pokušajem državnoga udara u Crnoj Gori 16. listopada 2016. godine (samo uz spomen sudskih postupaka protiv ruskih, srpskih i crnogorskih državljana).

Tema migracija i migranata

Provjere u postupcima o statusnim pitanjima stranaca

Ovu se tematiku spominje na više odvojenih mjesta u Izvješću SOA-e za 2017. godinu. Kao prvo, nje ima u razmatranju okoliša RH. Ondje su spomenute “masovne migracije” namjesto negdašnjeg govora o “migracijskome valu” – uz tek naznaku velikog smanjivanja prometa na “balkanskoj ruti”, te problema oko integriranja migranata – oboje bez ulaska u detalje. Nadalje, o takvim strancima koji prolaze kroz RH ili u njoj traže kakva statusna prava govori se i pri razmatranju posla oko broja izvedenih provjera vezanih uz statusna pitanja stranaca. Baš je ovdje zanimljivo da se 2015. tako sigurnosno provjerilo 65.356 ljudi, a 2016. njih 73.511. Ukupno je to u dvije godine 138.867 provjera stranaca, no ako uzmemo u obzir da se spominjao prolazak oko 650.000 izbjeglica i migranata kroz RH u tzv. “migrantskome valu” – riječ je tu o provjeri praktično pa tek svakog petog takvog “prolaznika”.

Načelno, tematika migranata sagledava se još i među potencijalnim uzrocima ekstremizma, prvenstveno u Europi, a tek rubno u Hrvatskoj – uz mogućnost rasta ovoga problema vezano s “usložnjavanjem izbjegličke i migrantske krize“, te rastom protuimigrantskih tendencija u Europi. Za razliku od toga, aktualni hrvatski dio ovakvih problema sa strancima sadržan je više u posebnom odjeljku “Uloga SOA-e u rješavanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom”. Ovo je potpuno novi segment ovakvih godišnjih izvješća, koji nažalost tek blago naznačava problem. Naime, tu je spomenuta mogućnost pokretanja sudskih postupaka temeljem ishoda sigurnosnih provjera stranaca, te izdanih mišljenja o sigurnosnim zaprekama za strance koji traže međunarodnu zaštitu u RH – dok nije teško uočiti činjenicu da je za veliki broj takvih SOA-uradaka u RH zaista i pokrenuto sudovanje, gdje je hrvatsko pravosuđe posljednjih mjeseci na gotovo serijskoj bazi počelo dovoditi u pitanje izdana obavještajna mišljenja i provjere.

Ekstremizam kao problem

Kada SOA opisuje ekstremizam u svjetlu motivacije za nasilje ili protudržavne aktivnosti, i za 2016. godinu se tu vidljivo spušta lopta. Govori se o djelovanjima sa slabom potporom javnosti i malim pokretačkim potencijalom. Pri tome se spominje posebna uloga društvenih mreža, utjecaj nezaposlenosti i krize, kao i moguće širenje ekstremnih djelovanja prema migrantima i strancima. Ponovno su posebno istaknute i pojedine navijačke skupine nezadovoljne stanjem u hrvatskome sportu – kao da je tu riječ o nekoj elementarnoj nepogodi, a ne o izvoru brojnih sudskih postupaka, naznaka kriminala i korupcije širih razmjera koji teško da mogu ostaviti ravnodušnima i najmirnije građane. Spomen ekstremizma je za kraj garniran i spomenom velikosrpske i četničke ideologije, posebice na društvenim mrežama.

Naravno, kako je već uobičajeno u Hrvatskoj posljednjih godina, tu sustavno nema spomena pojavama koje su barem donekle suprotstavljene ovoj već ustaljenoj retorici SOA-e o ekstremizmu. Na primjer, tako Ministarstvo vanjskih poslova SAD u svom Izvješću o stanju ljudskih prava u RH za 2016. godinu spominje skup održan 26. siječnja 2016. godine, kojim je 5.000 do 7.000 ljudi krenulo rušiti Vijeće za elektroničke medije radi legalno izrečenih sankcija za govor mržnje na televizijskoj stanici Z1. Prema navodima iz Policijske uprave zagrebačke (PUZ): “Zbog iznimno velikog broja prosvjednika osobe nisu identificirane niti je zasad utvrđena osnova sumnje u možebitno počinjenje kaznenog djela ili prekršaja” – znači, upravo suprotno navodima iz SOA-e, ikakvo državno postupanje izostalo je upravo zbog brojnosti sudionika ovoga skupa. No, nije tajna da se posljednjih godina politički desni ekstremizam u Hrvatskoj općenito tolerira te umanjuje.

Terorizam kao prijetnja

Tema terorizma kroz 2016. godinu razrađena je na dvije stranice teksta, a po prvi put je tu rečeno: “RH nije među prioritetnim metama islamističkih terorističkih skupina. Ipak, kao i za bilo koju drugu europsku državu, ne može se isključiti mogućnost terorističkog napada na hrvatskom tlu“. Time je iskorištena fraza poznata iz obrambenih dokumenata, a izbjegnut je i govor o povećanju opasnosti kakav se moglo vidjeti u izvješćima SOA-e tijekom proteklih godina. Registrirani su brojni napadi širom Europe, kao i uloga interneta i društvenih mreža u indoktrinaciji skupina i pojedinaca za buduće napade.

Naslovnica teksta, internetski magazin Rumiyah (BiH izdanje) od 7. lipnja 2017. godine

Salafisti su u RH procijenjeni kao malobrojni (nekoliko desetaka osoba koje ne pozivaju na nasilje), ali je istaknuto jačanje takve opasnosti u jugoistočnome susjedstvu Hrvatske. Pri tome je naglašeno: “U državama jugoistočnog susjedstva trenutačno ima više od 10.000 sljedbenika salafizma okupljenih u više desetaka tzv. paradžemata i nekoliko enklava“, uvažavajući i razlike između “političkog salafizma” i “takfirskog salafizma”. Ove su teze u radikalnoj suprotnosti od izjava koje su se u hrvatskim medijima mogle čuti početkom ovoga mjeseca – gdje je Hina prenijela izjave “neimenovanog izvora s Pantovčaka”, koje su ustvrdile da je “… u BiH u ovom trenutku prisutno pet tisuća salafista, što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 tisuća ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama“. Dakle, od nedavnog spomena samo BiH, izvješće SOA-e ovu brojku širi na čitavo jugoistočno susjedstvo RH, koje čini barem 6, ako ne i više država – što baš i nije isto.

SOA tu spominje i odlazak oko 1.000 osoba iz regije na ratišta u Siriji i Iraku, od čega se spominje pogibija njih oko 20 posto u redovima ISIS, ali i povratak njih oko 35 posto. Od toga je iz Hrvatske ondje službeno registrirano samo 7 osoba s hrvatskim državljanstvom (od toga njih 6 s dvojnim državljanstvima i drugih država), od čega je na prostorima ISIS-a aktualno prisutno njih 6, jer se jedna osoba vratila put zapadne Europe.

Gospodarstvo i energetska sigurnost

Zapljena 105,3 kg marihuane na graničnom prijelazu Stara Gradiška, 20. studenog 2016. godine

SOA je ponosna na činjenicu da nastoji pratiti stanje u hrvatskom gospodarstvu, posebice u “temama koje mogu imati utjecaja na nacionalnu sigurnost i gospodarske interese RH“. Iako nema ni naznake iskazu obrade sustava Agrokor prije no što je on početkom 2017. ugrozio čitav taj gospodarski sustav, ili barem radu na njegovim financijskim aktivnostima koje su RH izložile na milost i nemilost niza ruskih državnih banaka (o čijim se političkim interesima i djelovanjima itekako čuje u inozemstvu) – SOA za 2016. godinu navodi ponešto o korupciji (uz EU podatke o učincima tog zla na čitavu EU), o pranju novaca, i o organiziranom kriminalu koji se tu često veže. Umjesto spomena učinaka “balkanske rute” na Hrvatsku, dani su primjeri ocjena EUROPOL-a o potrošnji na opojne drogu u Europskoj uniji – dok se za djelovanje u RH navodi tek: “SOA sudjeluje u međunarodnim naporima za suzbijanje kriminala povezanog s opojnim drogama. Tako je, uz MUP, sudjelovala u policijskim akcijama presijecanja međunarodnih lanaca proizvodnje i distribucije velikih količina narkotika, prilikom kojih je zaplijenjeno nekoliko stotina kilograma narkotika i uhićen veći broj osoba“.

Uspravnica Baltik-Jadran-Crno more i plinske interkonekcije

Relativno zanimljiva tema energetske sigurnosti RH dobila je u Izvješću dvije stranice, jednako kao i u javnosti bitno prisutnija tema terorizma. Nakon objašnjavanja teme, fokus se stavlja na pitanje opskrbe plinom, ilustrirajući tu EU-probleme i EU-rješenja – i dajući time samo naznake vezane uz Hrvatsku, za koju se kratko konstatira “RH uvozi oko polovice svojih plinskih potreba“. Konstatacija da će se ta ovisnost nastaviti predstavlja uvod u razmatranje dobavnih pravaca, doduše s malo optimizma u osvrtu na moguće priključivanje na Jadransko-jonski plinovod ili dugo spominjanu izgradnju LNG terminala na Krku. Napomenuti su i problemi opskrbe jugoistočne Europe prouzročeni ratom u Ukrajini, a iz nekog političkog razloga je ovdje izložen i energetski aspekt “Inicijative tri mora” – projekta koji u praksi ne postoji niti načelno, usprkos političkim nastojanjima i učestalim propagandnim aktivnostima zadnjih mjeseci.

Stranci – fizički i virtualno

Pri definiranju oba ova vida stranih obavještajnih djelovanja u Hrvatskoj SOA koristi jedinstveni pristup. Naime, ne navode se izrijekom nikakva imena stranih država, već se maksimalno staje spominjući “države koje NATO i EU smatraju političkim i sigurnosnim izazovom“. Baš one nastoje usporiti ulazak jugoistočne Europe u okvire ovih međunarodnih organizacija, pa i koristeći “… sve oblike djelovanja, uključujući i pokušaje izravnog uplitanja u političke procese u državama susjedstva i pokušaje destabilizacije“. Ovakva djelovanja detektiralo se i unutar same Hrvatske. Ciljem stranih djelovanja su definirani: (1) procesi donošenja odluka u RH, (2) procesi unutar NATO i EU, (3) hrvatski stavovi oko NATO i EU, (4) hrvatska politika prema jugoistočnom susjedstvu, (5) energetska sigurnost, te (6) hrvatska gospodarska pitanja. Spominju se tu “hibridna djelovanja” protiv RH, te plasiranje “lažnih vijesti” u javni prostor – navodeći poprilično bez pojedinosti i nekakvu “medijski eksponiranu operaciju“, kojom se navodno nastojalo spriječiti istraživanje i procesuiranje ratnih zločina iz doba Domovinskog rata, počinjenih na nekad okupiranim prostorima RH.

Slično je definirano i polje kibernetičke sigurnosti, gdje je ustanovljeno kako je i Hrvatska na meti tzv. “državno sponzoriranih kibernetičkih napada”. Konkretno, istaknuto je da “SOA aktivno sudjeluje u otkrivanju i suzbijanju državno sponzoriranih kibernetičkih napada, te je tijekom 2016. godine detektirano najmanje 7 pokušaja kibernetičkih napada te vrste na zaštićene informacijske i komunikacijske sustave državnih tijela Republike Hrvatske“. Uz ovu zanimljivu novinu navedeni su još i primjeri mogućih ozbiljnih posljedica kibernetičkih napada u inozemstvu (ukrajinski elektrodistribucijski sustav, britanski energetski i zdravstveni sustav, i drugo) – da bi se baš na stranim primjerima onda zaključilo kako se tu pokazao “… nedostatak sigurnosnih politika koje bi svojom primjenom, odnosno proaktivnim mjerama i edukacijom povećale otpornost sustava, što je posebno važno u zaštiti kritičnih informacijskih i komunikacijskih infrastruktura“. Laički to izgleda kao strani primjer i za domaće pouke.

Za efikasno ovladavanje svim tim izazovima iz inozemstva treba se osloniti na suradnju sa saveznicima i partnerima, pa zato i ne čudi dio izvješća o međunarodnim suradnjama SOA-e. Ovdje se računa na zemlje iz okvira NATO i EU, gdje su posebno istaknute inicijative Protuterorističke skupine (Counter Terrorist Group – CTG), ali i ugošćavanje dvodnevnog skupa NATO Civilnog obavještajnog odbora (NATO Civil Intelligence Comittee – CIC) 30. svibnja 2017. u Opatiji. Zanimljiv je spomen rada časnika za vezu i pojedinih djelatnika SOA-e u tijelima NATO te EU, kao i objava postojanja ispostava SOA-e u pojedinim stranim državama – što je praksa koju i neke strane države upražnjavaju u Hrvatskoj. Kako bilo da bilo, rast komunikacija s partnerima ilustriran je porastom količine informacija dobivenih iz međunarodne suradnje – dok je 2012. godina uzeta kao mjerilo s indeksom 100, 2015. je tu bila riječ o indeksu 340, a u 2016. godini o indeksu 475. Iako nije jasno o koliko se tu zapravo informacija radi, SOA se pohvalila porastom suradnje od gotovo 5 puta. Činjenica je da takav rast komunikacije s inozemnim partnerima zacijelo traži i jačanje kapaciteta za prevođenje i integraciju dobivenih informacija u domaće obavještajne proizvode – što nije lako, a još manje je jeftino.

Sredstva za rad

Nije posebno iznenađenje što SOA pokazuje sve više spremnosti za priznavanje vrijednosti podataka iz otvorenih izvora (Open Source Intelligence – OSINT), sve češće iz pribavljenih iz virtualnih izvora u tzv. cyber prostoru. No, njihovo efikasno korištenje traži obrazovanu radnu snagu, gdje se onda uklapa i tvrdnja o oko 75 posto zaposlenika s višim ili visokim obrazovanjem (od čega su navodno oko 40 posto žene) – većinom službene osobe, a u manjoj mjeri namještenici.

Njih se s jedne strane pribavlja programom privlačenja na završnim godinama fakulteta, pretežito elektrotehničkih, računalnih i drugih srodnih studija, gdje veliki problem predstavlja i stalna utakmica s otvorenim tržištem radnih mjesta – gdje su takve specijalnosti također vrlo tražene. Zanimljivo je kako tu SOA učestalo spominje tehnologiju i tehnološke sustave, a na račun makar površnog osvrta na metode traženja i privlačenja analitičara – čije oblikovanje i uspjeh često nemaju mnogo veze s navedenim pomoćnim vještinama i tehnološkim prečacima.

Kretanje proračuna SOA, u milijunima kuna

Novci kojima se sve to financira dolaze iz državnog proračuna, i sve su samo ne bogati. Napominje se kako su ta sredstva od 2011. do 2016. smanjena ukupno za oko 15 posto, odnosno od 364 na oko 315 milijuna kuna godišnje. Nažalost, cifre iznesene za pojedine godine ponešto se razlikuju od brojki vidljivih u proračunima dostupnima pri Ministarstvu financija (za 2015. je razlika 12,4 milijuna kuna, gdje aktualno izvješće SOA-e navodi toliko više nego izvodi o izvršenju proračuna za 2015. godinu). No struktura ovih troškova ostaje potpuna misterija, budući da se kaže:”Struktura proračuna SOA-e je, na temelju Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, tajna, a što je praksa i ostalih država članica EU-a i NATO-a“. Time još više u oči upada nedostatak podataka o konkretnim mjerama nadzora nad djelovanjem Sigurnosno-obavještajne agencije u 2016. godini – sustava na čijim leđima stoji barem dio nadzora i nad efikasnošću trošenja proračunskih novaca u ovom segmentu RH.

Po treći put od svog osnivanja 2006. godine, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) o svome je radu izvijestila hrvatsku javnost godišnjim izvješćem. Nakon prvog takvog izvješća, objavljenog s 31. kolovozom 2014. godine, uslijedilo je drugo izvješće objavljeno 14. lipnja 2015. godine, i sada treće po redu – naslovljeno na 26. lipnja 2016. godine. Nije sporno da je ovakav godišnji dokument široj javnosti od iznimnog značaja. Ujedno, dok smo i prva dva takva izvješća registrirali i proučili, njihova je strukturna neuobičajenost ostavljala dojam da se tu možda ipak više radi o ekscesu transparentnosti, a možda ipak ne o začetku neke ozbiljnije prakse obavještavanja javnosti o trošenju javnih sredstava namijenjenih ovoj pogledu prilično zaklonjenoj ustanovi Republike Hrvatske. Sada, kada je pred nama već treće po redu ovakvo izvješće, izgleda da se tu ipak počinje raditi o uspostavljenoj praksi redovite komunikacije s poreznim obveznicima RH – a ta činjenica traži i da se tom zanimljivom štivu posveti i više pažnje na portalu Obris.org.

Struktura “Javnih izvješća” SOA-e

Iako su sva tri do sada objavljena izvješća po dobrome dijelu svojih sadržajnih karakteristika slična, treba napomenuti kako se njihova struktura mijenjala. Pri tome, prvo od izvješća je bilo nešto duže od idućih (dokument od 52 stranice 2014. godine, nasuprot 48 u 2015. i sada 49 stranica u 2016. godini), a u njemu je veći dio bio posvećen definiranju pojmova, citiranju propisa i objašnjavanju struktura i odnosa. Tijekom iduće dvije godine, struktura izvješća je ponešto oslobođena takvih teorijskih navoda, uz zadržavanje bitnih činjeničnih iskaza na pojedine teme. Ujedno, kroz posljednja dva “Javna izvješća” SOA je ujednačila i sadržajnu strukturu svojih godišnjih dokumenata, koja se ponešto razlikuju od prvog u dosadašnjem nizu ovakvih dokumenata. Pa ipak, u sva tri spomenuta izvješća poprilično je prostora dano grafičkim ukrasima bez informacijske svrhe, dok je tek 2015. i 2016. tu uvedena praksa šireg prikazivanja numeričkih podataka na grafički način (što je poprilično podiglo njihovu preglednost).

Prije bilo kakovog detaljnijeg ulaska u sadržaj ovih dokumenata, potrebno je napomenuti jedan metodološki problem koji se tu ponavlja, sada već po treći put. Naime, bez obzira na načelnu godišnju prirodu objave “Javnih izvješća” SOA-e, kao i navođenje konkretne godine u naslovu posljednja dva takva dokumenta – zapravo nije jasno na koji se vremenski period ti dokumenti točno odnose. Osim što ta činjenica nije istaknuta u samim dokumentima, sama činjenica da oni u javnost izlaze sredinom godine koju zadnje vrijeme nose u naslovu – prilično jasno ukazuje da je njima u najboljem slučaju sadržajno obuhvaćeno tek razdoblje od prvih nekoliko mjeseci tekuće godine, što također nije svugdje ujednačeno na stvari. Time dolazimo do činjenice da se dokument “Javno izvješće 2016.” zapravo odnosi na 2015. godinu ozbiljno, a na prvih nekoliko mjeseci 2016. povremeno – što je posebno vidljivo u navođenim numeričkim podacima i njima pridruženim grafičkim prikazima. Kada smo istakli ovu metodološku napomenu, možemo i ponešto detaljnije uroniti u strukturu navedenih dokumenata.

Ukupno gledano, izvješće za 2015. godinu sastojalo se od 7 osnovnih strukturnih dijelova, dok je takvih segmenata ove godine ukupno 8. Osnovni segmenti su i dalje: (1) “Uvodno obraćanje ravnatelja“, (2) “O Sigurnosno-obavještajnoj agenciji“, (3) “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, (4) “Stanje sigurnosti u okruženju RH“, (5) “Rad SOA-e u brojkama“, (6) “Upravljanje SOA-om“, i (7) “Nadzor rada SOA-e“. Uz to, u osnovnom sadržaju izvješća za 2016. godinu dodan je segment (8) “Odgovornost prema javnosti“, koji je sadržajno bio prisutan i godinu dana ranije – ali kao odjeljak prethodnog strukturnog segmenta “Nadzor rada SOA-e”. Njegovo uvrštanje u osnovne strukturne segmente izvješća samo je dodatno istaknulo ovdje obrađen sadržajni odjeljak “Predaja arhivskog gradiva bivše Službe državne sigurnosti“. Uz ove dodatke, koji načelno nisu loši, teško je pohvaliti neka druga preslagivanja ovogodišnjeg sadržaja razmatranog dokumenta. Konkretno, riječ je o izostavljanju iz ovogodišnjeg sadržaja tri prijašnja sadržajna odjeljka (“Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba“, “Izazovi u upravljanju agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – provedba Plana razvoja“).

Odjeljak koji je dodan ove godine – spomenuto sređivanje ostavštine “Službe državne sigurnosti” (SDS) pri RSUP SRH – pokazuje se izuzetno zanimljivim. Tu se radi o obavljenoj obradi izuzetno masivnog materijala, čije sređivanje i predaja Hrvatskom državnom arhivu zasigurno nije bilo jednostavno. U zemlji kakva je Hrvatska danas, rastrgana često i prilično proizvoljnim gledanjima na ne tako davnu povijest, ovaj će materijal biti iznimno zanimljiv za sve ozbiljnije istraživače. S druge strane, kroz izostanak tri sadržajna odjeljka koja su ove godine uklonjena iz izvješća gubi se uvid u sadržaj bitnoga dijela poslova koje je SOA obavljala tijekom 2015. godine i početkom 2016. godine. Ujedno, time više nema ni traga javnim odjecima praćenja provedbe spomenutog “Plana razvoja agencije SOA” iz 2013. godine, a ovim je kraćenjima sadržaja izgubljen i već ionako kratak problematski uvid u rad Agencije – gdje je prilično sigurno da prethodno uočeni problemi ipak nisu do kraja riješeni tijekom proteklih godinu dana.

Sadržaj dokumenta “Javno izvješće 2016.”

Kroz segment “Uvodna riječ ravnatelja” otvara se godišnji dokument SOA-e, navodeći u potpisanoj osobnoj formi naglaske prvog čovjeka Agencije, za razliku od ostatka, koji je institucionalni. Na to se nastavlja segment “O Sigurnosno obavještajnoj agenciji“, koji kroz tri stranice objašnjava poziciju SOA-e u cjelini obavještajnog sustava RH, njene konkretne uloge i ovlasti prema korisnicima obavještajnih podataka u državi. Ovim se relativno kratkim teorijskim segmentom radi i uvod u konkretnija sadržajna razmatranja koja slijede.

3. Stanje sigurnosti u RH

Kao treći po redu slijedi segment “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, sastavljen od općeg uvoda i onda 10 tematskih odjeljaka koja obrađuju bitnije prijetnje uočene unutar prostora RH. Riječ je o ukupno 11 stranica teksta, unutar kojeg su uklopljena dva grafički istaknuta kraća teksta (sažetak nazvan “Otmica Tomislava Salopeka” i anonimizirani primjer djelovanja pod naslovom “Slučaj iz rada SOA-e: Korupcija – pogodovanje ciljanom ponuđaču“), 2 karte (mediteranske migracijske rute u Europu, te pregled trasa planiranih plinovoda na jugoistoku Europe) i jedna slika. Spomenuti tematski odjeljci ovog segmenta poredani su od dužih i detaljnijih, prema kraćim i općenitijima, a njima su obrađene pojedine bitnije prijetnje koje SOA nazire unutar granica RH. Tu su navedeni: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strano obavještajno djelovanje prema RH, (4) migracijski val, (5) korupcija, (6) organizirani kriminal, (7) energetska sigurnost, (8) kibernetički izazovi, (9) demografski izazovi, i (10) ratni zločini. U usporedbi prema godinu dana ranije, sada su tu dodana tri nova odjeljka, oni o migracijskome valu, cyber-prijetnjama i demografskim izazovima – pri tome, odjeljak o migracijama je ozbiljnije raspisan, dok su preostala dva odjeljka ostavljena iznimno općenitog izričaja, praktično bez jasnog povezivanja njihove teme s hrvatskom stvarnošću.

Odjeljak posvećen terorizmu je ponešto proširen ove godine. Uz negdašnji naglasak na lokalne podržavatelje radikalnog islama (i dalje spomen njih nekoliko desetaka), te osobe koje su otišle na ratišta Sirije i Iraka (od prošlogodišnjih oko 600, sada njih ukupno oko 900 iz regije – pri tome i dalje 6 iz RH), sada je težište stavljeno na konkretne napade koji su tijekom proteklih godinu dana odjeknuli Europom i u BiH. Ujedno, uz spomen migracijskog vala kao puta za prolazak terorista, detaljnije se spominju i prijetnje potencijalnih povratnika, kao i slučaj ubojstva Tomislava Salopeka – koje se iz nekog razloga vezuje direktno uz status RH kao “mete terorističkog napada“. Manje je govora o prošlogodišnjem težištu na islamističkoj radikalizaciji maloljetnika, kojoj je lani bio posvećen jedan od dva zasebna, grafički istaknuta teksta u ovom odjeljku.

I dio o ekstremizmu je proširen, s obzirom na lani, a težište je stavljeno na pojedine frakcije navijačkih skupina, koje nasilno djeluju i “izvan okvira sportskih događaja“. Desni i lijevi ektremizam opisuje se kao i lani, dok je 2015. spomenuta prisutnost četničkih pokreta u državama okruženja zamijećena i u RH, među mlađom populacijom često izrazitih anti-NATO stavova. Za razliku od prostora država susjednih RH, u domaćem okolišu nije zamijećen povijesni revizionizam. Ponešto je detaljnije obrađena i pojava odlaska dragovoljaca iz RH na bojišta u Ukrajinu – gdje se sada službeno govori o 19 ljudi do početka 2016. godine, od čega ih je, prema saznanjima SOA-e, ondje trenutno još 5. Dio o prijetnjama koje nosi migracijski val što je donedavno prolazio našim prostorima opisan je od nastanka, pa sve do kraja 2015. godine – sada među unutarnjim prijetnjama, dok ga se još lani tretiralo vanjskom pojavom. Uz stavljanje u širi kontekst (ukupnost ruta preko Mediterana), tu je dano i ponešto numeričkih podataka i karta.

Dio o stranim obavještajnim djelovanjima u RH, dug oko 1 stranice, ostao je ove godine doslovno isti kao i prošle, dok je u odjeljku o prijetnjama korupcije razlika iznimno mala (spomen korupcije u donošenju političkih i pravosudnih odluka, te novi zasebni grafički istaknuti tekst s anonimiziranim primjerom iz rada SOA-e). U odjeljku o prijetnjama od organiziranog kriminala samo više nema spomena stanju da tzv. “balkanska ruta” zaobilazi Hrvatsku – dok je negdašnji spomen organiziranog krijumčarenja ljudi sada uklopljen u zaseban odjeljak o migracijskome valu s kraja 2015. godine. Jednako tako, postojeći odjeljci o energetskoj sigurnosti i djelovanju po pitanju ratnih zločina su ostali gotovo pa identični prošlogodišnjima, dok su iznova pisani odjeljci o prijetnjama cyber-kriminala te demografskih izazova – koji su opisani kao postojeći u RH, te obuhvaćeni iznimno općenito i bez ikakvih konkretnih odrednica (demografski podaci za EU, ali ne i RH).

4. Stanje sigurnosti u okruženju RH

Četvrti po redu strukturni segment Javnog izvješća za 2016. godinu na ukupno 7 stranica obrađuje prijetnje i izazove iz bližeg te daljeg okruženja RH. Ovo je izvedeno kroz dva šira tekstualna odjeljka (o jugoistočnom susjedstvu RH i šire kroz tzv. “Pojas nestabilnosti u europskom okruženju“), uz 4 karte (prijetnje u široj regiji, Sirija, područja djelovanja al-Qaede i Libija), te jednu sliku. Pri tome, treba napomenuti kako je 2015. godine segment o širem europskom okruženju bio bolje strukturiran, kroz odvajanje teksta podnaslovima.

Iako je u grubim crtama zadržan okvir teksta o stanju u jugoistočnome susjedstvu RH, pojačan je naglasak na djelovanje pristalica ISIS, na pitanje povratnika s ratišta u Siriji i Iraku, te povijesni revizionizam i protivljenje euro-atlantskim integracijama. Kao poseban izazov u tom području prepoznat je i već spominjan migrantski val, koji jača prekogranične veze organiziranog kriminala – ali i pojavu krijumčarenja oružja zaostalog iz nedavnih ratova, ali i iz nedovoljno čuvanih skladišta, pa u zemlje EU. Šire nestabilnosti u okolici EU sada se opisuje bez spomena “Arapskog proljeća”, ali uzimajući u obzir raznolike učinke masovnih kretanja migranata, razvoj stanja na bojištima Sirije i Iraka (ruska intervencija u Siriji), kao i prelijevanje utjecaja radikalnim islamista u nizu zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U taj su kontekst uklopljeni teroristički napadi u Francuskoj, Belgiji, Egiptu i Turskoj, kao i uspješno radikaliziranje pojedinaca koji onda samostalno napadaju ciljeve na Zapadu. Značajan je prostor opet dan i pitanju Rusije, razvoju krize u Ukrajini (njenom zamrzavanju), uz spomen i potencijalnog značaja ukidanja sankcija Iranu (bez jasne odluke – je li to za RH prijetnja ili ne).

5. SOA u brojkama

Peti segment dokumenta “Javno izvješće” bavi se kvantificiranjem parametara iz kojih se vidi radni učinak sustava Sigurnosno-obavještajne agencije. Ove godine on sadrži dva odjeljka: (1) “Analitički uradci i informacije“, te (2) “Sigurnosne provjere“, koji su i ponovo uobličeni u tekst čiji je izričaj ekstremno sličan onome iz 2015. godine.

U 2015. godini korisnicima je isporučeno oko 300 analitičkih uradaka, što je vjerojatno onaj najbolji dio od ukupno navedenih oko 10.500 sigurnosno-obavještajnih informacija danih te godine. Ovo predstavlja određen napredak prema 2014. godini – kada se navodi oko 290 analitičkih uradaka i ukupno oko 8.700 isporučenih informacija. Pri tome, nije jasno kako se broje slične ili iste informacije isporučivane različitim korisnicima (Sabor, ministarstva, Državno odvjetništvo i drugi), jednako kao što zapravo nije objašnjen ni porast broja tih poslanih “sigurnosno-obavještajnih informacija” od oko 20,7 posto u godini dana, u situaciji kada je istodobno broj kompleksnijih analitičkih proizvoda manje ili više ostao isti (odnosno, porastao je samo oko 3,4 posto). Jednako spektakularan rast, od oko tri puta, zabilježen je i na području informacija otposlanih prema EU – doduše bez konkretnih brojki, samo uz navod značajnog postotnog porasta.

Što se tematike sigurnosnih provjera tiče, njih je u protekloj godini obavljeno 263 manje nego 2014. godine (smanjenje od 4,4 posto) – umjesto 5.933 u 2014. godini, 2015. je provedeno 5.670 sigurnosnih provjera, čime 2014. po ovom pitanju ostaje rekordna od stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim provjerama 2008. pa na ovamo. Pa ipak, donekle se izmijenila struktura provođenih provjera – 2015. je njih 5.010 bilo za certificiranje pristupa tajnim podacima, a 660 je bilo temeljnih sigurnosnih provjera. Time je certifikata provjeravano više nego 2013. i 2014. godine, a temeljnih provjera je izvođeno manje nego u tim prethodnim godinama. Što se tiče sigurnosnih provjera pravnih osoba, i njih je bilo više nego prije (29 naprama 21 u 2014. i 16 u 2013. godine), a tijekom 2015. godine opao je broj osoba za koje je pri provjerama dano negativno mišljenje – od 127 takvih slučajeva u 2014., godinu dana kasnije je zabilježeno 111 takvih osoba (ove godine bez detaljnijeg razloma razloga takve odluke). Uz pojačan naglasak na temu migracijskoga vala, zanimljivo je da SOA za period 2015. godine nije objavila podatak o broju provjera izvedenih nad tražiteljima viza i dozvola za boravak, osobama u tranzitu, te tražiteljima prijma ili otpusta iz državljanstva. Dok se u 2014. godini po tim razlozima ispitalo 84.073 osobe (a 2013. njih 117.441 i 2012. samo 27.047) – taj bi podatak možda djelovao smirujuće na javnost uzbuđenu nedavnim nagađanjima o masi terorista koji su potencijalno protjecali kroz RH prema Zapadnoj Europi.

Posebno treba napomenuti izostanak odjeljka “Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba” – koji je nekad bio sastavni dio ovog segmenta “Javnog izvješća”. Dok nije sporno da su provođena osiguranja pojedinih većih javnih skupova, jednako kao što su i štićene osobe u državi i 2015. godine bile pod zaštitom (a 2014. je tu bilo izvedeno 598 “prosudbi vezanih uz kretanje i boravak domaćih i stranih štićenih osoba“) – izostanak podataka o ovim aktivnostima u 2015. predstavlja veliki propust u aktualnome izvješću.

Upravljanje SOA-om

Ovaj, šesti po redu segment “Javnog izvješća” sastavljen je od tri sadržajna odjeljka raspisana na 6 stranica teksta, uz 5 grafičkih prikaza i jedan grafički istaknuti tekst obrazovno-marketinškog karaktera (o sadržaju posla u SOA-i). Nakon kratkog objašnjenja strukture SOA-e (odjeljak (1) “Organizacija i ustroj“), pažnja se usmjerava prvo na financiranje organizacije (odjeljak (2) “Transparentnost proračuna“), a onda i na pitanje upravljanja i razvoja radne snage u Agenciji (odjeljak (3) “Upravljanje ljudskim potencijalima“).

Uz napomenu kako je struktura SOA-e u 2015. godine dana ponešto detaljnije nego godinu dana ranije, treba zaključiti kako proračun ove agencije već godinama ustrajno pada (od 2011. do 2015. postupno je smanjen za ukupno 40 milijuna kuna, a onda 2016. za još 9 milijuna godišnje – ukupno 13,46 posto u 5 godina). Za razliku od pojedinih sličnih službi u regiji, SOA ne objavljuje ikakve proračunske podatke osim ovih osnovnih – tako da je zapravo nemoguće ocijeniti opravdanost trošenja, ali i moguću potrebu za povećanjem ovih sredstava. Pri tome, samo se navodi kako većina novca odlazi na troškove zaposlenih – koji su navodno posljednjih godina smanjeni za oko 10 posto (većinom u 2013. godini, kada je sada bivši ravnatelj Lozančić na čelu ove organizacije naslijedio Josipa Buljevića, trenutno tehničkog ministra obrane RH). Ujedno se okvirno spominje i modernizacija – ali opet bez ikakvih konkretnih brojki (samo uz navod kako je to odvajanje u postotku poraslo oko tri puta između 2012. i 2015. godine) i bez podataka o ostvarenju nekad spominjanog Plana modernizacije ove agencije. Posebno treba napomenuti da se u izvješćima od ove i prošle godine tu pojavljuju dva istovjetna grafička prikaza (postotno kretanje rashoda za modernizaciju, i postotno kretanje rashoda za zaposlene) – koji, iako navodno obuhvaćaju isti period, ipak navode različite pojedine vrijednosti za većinu promatranih godina, i to bez ikakvog spomena ili objašnjenja tako prikazanih razlika.

Odjeljci o ljudskim potencijalima SOA-e u “Javnom izvješću 2016.” sadržajno su siromašniji nego proteklih godina. Uz ustrajavanje na uskrati objave broja zaposlenih – o čemu se u više navrata itekako moglo čuti na političkoj sceni RH, jednako kao i o upitnim praksama primjenjivanim u takvom zapošljavanju – ipak se spominje načelan pad ritma zapošljavanja novih ljudi. Taj je podatak posebno zanimljiv ako se usporedi s navodima o bitnome rastu pojedinih vrsta učinka (posebno proizvodnje više informacija, koje su manje zahtjevne, nasuprot stagniranju broja ozbiljnijih analiza). Ujedno, više nema govora o demografskome profilu zaposlenih, kao ni o broju zaprimljenih životopisa osoba zainteresiranih za rad u sustavu SOA-e, dok su podaci o brojnosti žena u sustavu doslovno ponovljeni od prethodne godine – ukazujući valjda na određenu stalnost tog dijela kadrovske politike. Pa ipak, zanimljiva je razlika vidljiva u grafičkome prikazu razdjela po fazama postupka za zapošljavanje – gdje bi se na prvi pogled moglo zaključiti o postrožavanju kriterija za ulaz u sustav (naravno, ako taj prikaz nije samo ilustracija, bez prave informacijske vrijednosti opisanog sadržaja).

Napomenimo ponovo i kako je ovaj segment “Javnog izvješća” objavljenog prošle godine bio bogatiji za dva bitna sadržajna odjeljka – “Izazovi u upravljanju Agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – Provedba Plana razvoja“. Iako se tu radilo o prilično općenitim tekstovima, oni su ipak pružali mogućnost da se javnosti ukaže na probleme, pa i na područja u kojima SOA za svoje daljnje napredovanje treba podršku šireg građanstva. Njihov ovogodišnji izostanak tako predstavlja bitno smanjenje informativnosti svega objavljenoga.

Nadzor rada SOA-e

Uz definiranje ukupnog sustava nadzora nad Sigurnosno-obavještajnom agencijom, sedmi po redu segment dokumenta “Javno izvješće 2016.” opisuje i rezultate provedenih aktivnosti (1) vanjskog, te (2) unutarnjeg nadzora rada SOA-e.

Vanjski nadzor je tijekom 2015. godine manje okupirao SOA-u, gdje je provedeno ukupno 17 nadzora (12 od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, i još 5 od Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija), što je za jedan nadzor manje od 2014. godine – kada se u izvanredni nadzor SOA-e otputio i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Pa ipak, za 2015. godinu nije jasno definirano kakvo je po  vrsti bilo tih 12 nadzora UVNS, dok se za 2014. spominjalo 11 redovitih i 1 izvanredni nadzor.

Što se unutarnjeg nadzora tiče, za razliku od 2014. godine koja je tu bila vrlo dinamična (2 potpuna unutarnja nadzora i jedan izvanredni djelomični), u 2015. tu nema ni riječi o moguće provedenim aktivnostima. Spominje se samo kako je tijekom prošle godine bilo zaprimljeno 25 zahtjeva za uvidom u sigurnosno-obavještajnu dokumentaciju – za razliku od 2014. godine kada je takvih zahtjeva bilo zaprimljeno 29. Ujedno, tijekom 2015. je inicirano 6 disciplinskih postupaka, za razliku od njih 9 pokrenutih godinu dana ranije.

Odgovornost prema javnosti

Dok nije sporno kako SOA ima određene specifičnosti u obavještavanju poreznih obveznika o načinu na koji troši njihova sredstva – posljednjih je godina tu ipak došlo do bitnih i vidljivih pomaka. Nakon prvog javnog izvješća objavljenog krajem kolovoza 2014., a onda i drugog takvog dokumenta iz lipnja 2015. godine, sada razmatramo već treći dokument ove vrste.

Uz to, u Agenciji se već više godina održavaju i pojedina stručna predavanja za studente političkih znanosti i forenzike, a zadnjih je godina uspostavljena i dobra komunikacija s organizacijama civilnog društva koje se bave pitanjima sigurnosti, ljudskih prava i transparentnosti. Tu posebno treba istaknuti i niz tematskih te pozivnih okruglih stolova, koji su bili održani 23. svibnja 2013., pa onda 18. prosinca 2014., te još i 15. prosinca 2015. godine. Udruga “OBRIS – Obrana i sigurnost” sudjelovala je na sva ta tri tematska događanja, koja su svojom kvalitetnom diskusijskom atmosferom bila iznimno korisna. Nastavak ove prakse očekuje se i od novog ravnatelja SOA-e Daniela Markića.

Medijsko praćenje predaje materijala SDS u Hrvatski državni arhiv

Iako aktualno javno izvješće ne navodi nikakvih podataka, bilo bi zanimljivo vidjeti je li i u 2015. godini bilo podnošenja Zahtjeva po pravu na pristup informacijama, kakvih je 2014. zabilježeno 4 (od toga jedan prihvaćen, a 3 odbijena). No, dok ovi podaci nedostaju, u aktualnome “Javnom izvješću” je sadržajno zasebno obuhvaćen dovršetak posla na predaju u Hrvatski državni arhiv dokumentacije naslijeđene od Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP SRH. Riječ je o monumentalnom naporu dovršenom 24. rujna 2015. godine, kojim je na raspolaganje zainteresirane stručne javnosti stavljeno oko 134 metra dokumentacije nastale između 1937 i 1990 godine. Ovo je nastavak posla kojim je već na sličan način zbrinuta i dokumentacija iz vremena 2. Svjetskog rata iz fonda te iste SDS.

Zaključak

Iako nepobitno treba pozdraviti treću po redu objavu godišnjeg “Javnog izvješća” o radu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), ponešto detaljniji uvid tu otkriva i određene probleme. S jedne strane, ovo izvješće i dalje muče određeni metodološki i sadržajni problemi, koji zapravo i nemaju neposredne veze s ogradama prema javnosti, na koje se mnogi rado pozivaju pri razmatranju tema nacionalne sigurnosti. S druge strane, mnoge je promatrače u objektivnom razmatranju omela i praksa da se aktualno izvješće izrazito čvrsto oslanja na lanjski dokument iste vrste – čak i do doslovnog ponavljanja brojnih pasusa, od riječi do riječi. Pažljivim promatranjem mi smo nastojali istaknuti novine i razlike koje su tu ipak prisutne – nažalost u više navrata nalazeći i određene redukcije u količini i vrsti objavljenih tematskih podataka. Ipak, za nadati se da će se nastaviti praksa nastojanja na javnom prikazivanju djelovanja SOA-e, čemu i ovo “Javno izvješće 2016.” pruža nemjerljiv doprinos.