Ministri u smeđim cipelama – Ante Kotromanović i Norbert Darabos

Nema niti tjedan dana kako smo spomenuli da će Slovenija i naredne dvije godine biti Crnoj Gori kontakt-zemlja za NATO, kadli je u petak, 18. siječnja, hrvatski ministar obrane Kotromanović skočio do Austrije, za koju je hrvatsko veleposlanstvo u Beču kontakt-veleposlanstvo za NATO u razdoblju 2013./2014. godine. Prema izvještaju Večernjakove dopisnice iz Beča, Kotromanović je ustvrdio da je to „zanimljiva novina, kako za RH tako i za Austriju“.

No, ta zanimljiva novina za Hrvatsku je na snazi barem već dvije godine – prema NATO-vom popisu, hrvatsko veleposlanstvo u Bernu bilo je NATO-kontaktno za Švicarsku u razdoblju 2011/2012. Prema najnovijoj podjeli zaduženja, dogovorenoj u Bruxellesu u studenom 2012. godine, Hrvatska je naredne dvije godine (2013./2014.) kontakt za čak dvije zemlje-nečlanice NATO-a. To su Austrija (preko hrvatskog veleposlanstva u Beču), i netom uzburkani Alžir (preko hrvatskog veleposlanstva u glavnome gradu Alžiru). Tako se Hrvatska svrstala uz bok nekoliko velesila, poput Velike Britanije, SAD ili Turske, zaduženih za po dvije zemlje. Zanimljivo je da su baš turska veleposlanstva NATO-kontakti za 2 bivše republike SFRJ – za Bosnu i Hercegovinu te Makedoniju, dok je slovačko veleposlanstvo u Beogradu kontaktno za Srbiju.

Zemlje-članice Sjevernoatlanskog saveza na volonterskoj osnovi nude usluge svojih veleposlanstava u zemljama-partnerima, što znači da Hrvatska za svoja ponuđena, i odobrena 2 kontaktna veleposlanstva neće dobiti niti jedan novčić iz Bruxellesa, već će sve aktivnosti po tim zaduženjima financirati sama. Slovenija je za Crnu Goru izdvojila po 20 tisuća eura godišnje, odnosno 40 tisuća eura za razdoblje 2013./2014. godina, no koliko će Hrvatsku njene dvije kontaktne točke zapravo stajati u tom periodu – nije poznato.

NATO razvija mrežu kontaktnih veleposlanstava (Contact Point Embassies – CPE) još od ranih ’90-ih, kako bi preko njih podupirao partnerstvo Saveza sa zemljama-nečlanicama, odnosno zemljama koje s NATO savezom surađuju u okviru Euroatlantskog partnerskog vijeća (EAPC), Partnerstva za mir (PfP), Mediteranskog dijaloga (MD) i Istanbulske inicijative za suradnju (ICI). Kontaktna veleposlanstva nisu formalna veleposlanstva NATO-saveza, već nacionalna veleposlanstva pojedinih zemalja-članica, s ulogom posrednika preko kojeg NATO partnerskoj državi predstavlja svoju politiku, i obrnuto. Uz to, kontaktno veleposlanstvo pomaže i logističkom potporom, političkim savjetovanjem te izvještavanjem o relevantnim zbivanjima u zemlji-domaćinu prilikom priprema za posjete toj konkretnoj zemlji glavnog tajnika NATO-a, kao i NATO-vog međunarodnog osoblja i NATO-snaga. Izvedbenu, odnosno kontaktnu ulogu prema tim veleposlanstvima, unutar strukture NATO-saveza ima njegov Odjel za javnu diplomaciju, kojem je trenutno na čelu bivša hrvatska ministrica europskih integracija i vanjskih poslova, Kolinda Grabar Kitarović.

Kolinda Grabar Kitarović na HVU kao NATO dužnosnica

Godinu dana nakon što je objavljeno da je hrvatska veleposlanica u SAD-u postala pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, Kolinda Grabar Kitarović u Zagrebu je sudjelovala na znanstvenom skupu povodom 3. obljetnice pristupanja RH tom vojnome savezu. Bila je to prilika za blic-intervju s najviše rangiranom Hrvaticom u NATO-u, činjenicom koju sama Grabar Kitarović gleda kao priznanje sebi osobno, ali i priznanje Hrvatskoj u NATO-strukturama.

Kolinda Grabar Kitarović zadužena je za javnu diplomaciju u Sjevernoatlantskom savezu, odnosno za, kako sama kaže, „komunikacijsku strategiju i približavanje NATO-a običnim ljudima“. Koliko u tome uspijeva, kako vidi NATO-operacije u Libiji i Afganistanu, te imaju li javna diplomacija i „psyops“ ikakvih dodirnih točaka, poslušajte ovdje ili u našem „Audio kutku“ na naslovnici portala. Razgovor je vodio Igor Tabak.

Bivša ministrica vanjskih poslova u Minnesoti je pokazala da puca bolje od nekih hrvatskih generala

IIPES je inače najveća ljetna škola na Mediteranu, na kojoj svake godine sudjeluje više od 100 najboljih studenata različitih vjera i nacionalnosti, izabranih iz 30 zemalja s Balkana, Istočnog Mediterana, Bliskog istoka i Sjedinjenih američkih država.

Nakon Ivana Šimonovića i Hide Biščevića, Kolinda Grabar Kitarović treća je osoba koja je visoki položaj u hrvatskoj administraciji zamijenila visokim položajem u jednoj međunarodnoj organizaciji. No dok se, u Šimonovićevom slučaju, mjesto ministra pravosuđa brzo popunilo provjerenim stranačkim kadrom, dotadašnjim predsjednikom saborskog Odbora za pravosuđe Draženom Bošnjakovićem, u Kolindinom slučaju to nije tako jednostavno. Izrazito važno mjesto hrvatskog veleposlanika u SAD svakako ne bi trebalo zjapiti prazno, no predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor ne mogu se dogovoriti ni oko kandidata ni oko roka do kada bi novi veleposlanik trebao biti imenovan. Vlada se zalaže da se to imenovanje odradi do parlamentarnih izbora, koji bi, prema Vladinom prijedlogu, trebali biti 04. prosinca. Pantovčak tome nije sklon, jer se potiho nada da će doći do promjene vlasti, pa ne bi bilo zgodno novu (opozicijsku) Vladu staviti pred gotov čin. Pobijedi li Kukuriku koalicija, nova ministrica vanjskih poslova bit će HNS-ova Vesna Pusić, koja se također protivi imenovanju veleposlanika (i to svih, a ne samo onog u Washingtonu) prije izbora, a osobno je sklona tome da nakon promjene vlasti na izborima svi veleposlanici stave svoje mandate na raspolaganje.

Tko će i kada useliti na 2343 Massachusetts Avenue, N.W.?

MVPEI je najavilo da će predložiti svoje kandidate za Washington još prije nego Kolinda Grabar Kitarović nastupi na dužnost u Bruxellesu. Nije poznato je li se to zaista i dogodilo, a neizvjesno je i koga bi Zrinjevac volio vidjeti na tom mjestu. Sasvim je sigurno da je za Washington poduži red potencijalnih kandidata, a glasnovornici MVPEI-a samo su podsjetili da je “ministar Jandroković dokazao da preferira karijerne diplomate”. I Predsjednički ured ima svoje konje za američku utrku – nekoliko predsjednikovih savjetnika i samog predstojnika Ureda predsjednika. No oni nisu prihvatljivi premijerki Kosor, naročito u svjetlu posljednjih sukoba na relaciji Banski dvori-Pantovčak. Ipak, u kuloarima se šuška kako bi se i predsjednik i premijerka uspješno dogovorili oko jednog imena – Vladimira Drobnjaka, samo kad bi se aktualni glavni pregovarač dobrovoljno javio za put u Washington. Drobnjaku bi to bila nagrada za obavljeni posao  Europskom unijom, a Zrinjevac bi s vrata skinuo veliki problem – nedostatak dobrih diplomata za najvažnija veleposlanička mjesta.