Jedno od najrazvijenih i tehnološki najsnažnijih gospodarstava svijeta – Japan – ublažio je desetljećima stara ograničenja na izvoz oružja, otvarajući put prodaji oružja u više od desetak zemalja, objavio je u utorak 21. travnja BBC. Taj potez označava prekretnicu u odmaku službenog Tokija od pacifizma koji je karakterizirao njegovu poslijeratnu obrambenu politiku. Također dolazi u vrijeme pojačanih napetosti u regiji. Ograničenja koja su do sada ograničavala izvoz oružja na samo pet kategorija – spašavanje, prijevoz, upozoravanje, nadzor i čišćenje mina – bit će ukinuta. To znači da Japan sada može prodavati oružje u 17 zemalja s kojima ima obrambene sporazume, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drastični potez premijerke Sanae Takaichi

Zabrana prodaje oružja zemljama uključenim u sukob ostat će na snazi, iako ne obuhvaća one koje imaju obrambene sporazume s Japanom. Vlasti u Tokiju kažu da će dopustiti iznimke “u posebnim okolnostima”. “U sve težem sigurnosnom okruženju, nijedna zemlja sada ne može sama zaštititi vlastiti mir i sigurnost“, napisala je japanska premijerka Sanae Takaichi u utorak na X-u. Međutim, dodala je i da

“apsolutno nema promjene u našoj predanosti održavanju puta i temeljnih načela kojih smo se pridržavali kao miroljubiva nacija više od 80 godina od rata. (…) U okviru novog sustava, strateški ćemo promovirati transfer opreme, a istovremeno ćemo donositi još rigoroznije i opreznije odluke o tome jesu li transferi dopušteni”.

Glavni tajnik Vlade Minoru Kihara rekao je na konferenciji za novinare da je taj potez “namijenjen zaštiti sigurnosti Japana i daljnjem doprinosu miru i stabilnosti regije“.

Japansko-ukrajinski presretač Terra A1

Upravo danas japanska tvrtka Terra Drone objavila je da se njihov presretač Terra A1 – razvijen s ukrajinskim partnerom Amazing Drones – preselio iz laboratorija na prve crte bojišnice, ulazeći u aktivnu borbenu upotrebu u Ukrajini protiv ruskih dronova Shahed. „Raspoređivanje u obrambene svrhe već je započelo s vojnom jedinicom, a evaluacija i prikupljanje povratnih informacija u stvarnim operativnim uvjetima trenutno su u tijeku“, priopćila je tvrtka sa sjedištem u Tokiju, koja je nedavno strateški investirala u ukrajinski startup. 

Japan je prošlog mjeseca poduzeo i prve korake prema široj transformaciji svojih Kopnenih snaga – 13. travnja Ministarstvo obrane održalo je svečanost u Tokiju povodom uspostave dva specijalizirana ureda zadužena za unapređenje upotrebe bespilotnih sustava – „Ureda za promicanje sposobnosti bespilotne obrane“ i „Ureda za bespilotne sustave“ unutar svog Ureda kopnenih snaga u Ichigayi. Oba ureda trenutno imaju ukupno samo 13 zaposlenika, ali i velike zadaće:  – dva ureda imaju prevelik mandat. Ured za promicanje sposobnosti bespilotne obranme, sa sedam članova, odgovoran je za razvoj operativnih koncepata, provođenje istraživanja i razvoja te obuku osoblja, dok Ured za bespilotne sustave, sa šest članova, nadgleda nabavu, logistiku i održavanje bespilotnih platformi.

Reakcije Kine i Južne Koreje

Nova pravila o izvozu oružja objavljena su dok su japanske snage samoobrane sudjelovale u godišnjim vojnim vježbama između SAD-a i Filipina. Japan se prvi put pridružuje vježbama kao sudionik, umjesto samo kao promatrač, kao što je bilo ranije. Oko 1400 pripadnika japanskih snaga samoobrane po prvi put ima izravnu operativnu ulogu. Vježba se zove “Balikatan”, što na tagalogu znači “Rame uz rame”. Ukupno u vježbi sudjeluje više od 17 000 pripadnika oružanih snaga SAD, Filipina, Japana, Australije, Kanade, Francuske i Novog Zelanda. Kina se protivi vježbama, tvrdeći da bi one produbile podjele u regiji. Vježbe se održavaju u dijelovima Filipina koji se nalaze u blizini akvatorija na koje Peking polaže pravo, uključujući Tajvan. Kina smatra tu otočnu državu odcjepljenom pokrajinom koja će na kraju biti pod kontrolom Pekinga i ne isključuje upotrebu sile za zauzimanje otoka. Kina je izjavila da je “ozbiljno zabrinuta” zbog onoga što je opisala kao “nepromišljenu militarizaciju Japana“. “Kina će ostati vrlo budna i odlučno se protiviti [tom potezu]“, priopćilo je pekinško Ministarstvo vanjskih poslova na jučerašnjoj redovnoj press-konferenciji.

Reagirala je i druga velika vojna i tehnološka sila, Južna Korea. Južnokorejsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da bi japanska obrambena politika “idealno trebala biti provođena na način koji podržava duh Ustava za mir, a istovremeno doprinosi miru i stabilnosti u regiji“. Južnu Koreju je Japan kolonizirao od 1910. do kraja Drugog svjetskog rata. Japanski vojnici prisiljavali su stotine tisuća Korejaca da rade u rudnicima i tvornicama. Žene su tada bile gurnute u seksualno ropstvo.

Osam desetljeća pacifizma i promjene tog stava

Japanski razarač DDG CHOKAI trenutno je na modernizaciji u SAD-u kako bi nadogradio sposobnosti sustavima Tomahawk

Japanski odnos prema obrani upisan je u njegov Ustav nakon Drugog svjetskog rata 1947. godine. Tada se Japan se odrekao rata kao načina rješavanja međunarodnih sporova i izjavio da Japan nikada neće održati ratni potencijal. Desetljećima je pacifizam bio dio japanskog identiteta, posebice nakon užasnog iskustva bacanja nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine. Ali taj se način razmišljanja postupno mijenja, ocijenjuje BBC. Godine 2014. tadašnji premijer Shinzo Abe ublažio je opću zabranu prodaje vojne opreme, dopuštajući zajednički razvoj oružja sa saveznicima i dajući svojoj obrambenoj industriji pristup novim tržištima i tehnologiji. Dvije godine kasnije, kako je objavio portal Obris.org, olabavljeno je i obrambeno zakonodavstvo Japana, kojim se dopustilo djelovanja japanskih Oružanih snaga van granica zemlje u svrhu kolektivne samoobrane. Godine 2023. tadašnji premijer Fumio Kishida otišao je korak dalje i prvi put od Drugog svjetskog rata dopustio izvoz gotovog smrtonosnog oružja. Takaichi je podržala reviziju pacifističkog Ustava. Iako nije precizirala predložene promjene, mnogi misle da će to uključivati ​​izmjenu članka 9 kojim se odriče rata. Njeni pristaše kažu da se Japan mora suočiti s novom stvarnošću u kojoj stara pravila više ne vrijede za zemlju okruženu Kinom, Rusijom i Sjevernom Korejom. No, kritičari se brinu da Japan postaje ratno sposobna zemlja. Za njih, Takaichijin stav o ustavnoj reformi mogao bi značiti da bi Japan mogao biti uvučen u vojne sukobe.

Inače, japanska vojska, punim imenom Japanske samoobrambene snage, već sada je jedna od najnaprednijih i tehnološki najrazvijenih vojski na svijetu. Druga su najjača snaga u Aziji, iza Kine, s naglaskom na pomorsku i zračnu moć. Aktivno osoblje čini 247.150 vojnika, u rezervi ih je 56.000. Služenje vojnog roka nije obavezno, no sada se razmišlja i o toj opciji. Sanae Takaichi, koja je postala premijerka u listopadu 2025., najavila je kako će se cijeli proces maksimalno ubrzati jer se boji moguće kineske blokade Tajvanskog tjesnaca što bi, po njenim riječima, bila “situacija koja ugrožava japansko preživljavanje“, a to bi, pak, omogućilo japansku intervenciju pod okriljem samoobrane.

Mark Rutte s japanskim premijerom Shigeru Ishibom (Photo: NATO)

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte prošloga je tjedna (8.-9. travnja) prvi put putovao na Indo-Pacifik, da bi ga u srijedu, 09. travnja, u Tokiju ugostio japanski premijer Shigeru Ishiba. Razmotrili su dugotrajno partnerstvo između NATO-a i Japana, dogovorivši zajedničku izjavu koja ima za cilj još više potaknuti ovaj odnos, objavio je NATO u priopćenju. “Japan je jedan od najcjenjenijih partnera NATO-a, a danas smo iznijeli našu viziju o tome kako dodatno ojačati našu suradnju“, rekao je glavni tajnik Rutte.

“Rusija nastavlja ratovati protiv Ukrajine, a njezino gospodarstvo je na ratnoj osnovi. I nije odustala od svojih ambicija da preoblikuje europsku sigurnost. U međuvremenu, Kina provodi veliko vojno jačanje i nastoji kontrolirati ključne tehnologije, kritičnu infrastrukturu i opskrbne lance. Nastavlja provoditi destabilizirajuće aktivnosti u Indo-Pacifiku, a također vidimo da se sjevernokorejske trupe i oružje koriste protiv Ukrajine – u zamjenu za rusku potporu sjevernokorejskim ilegalnim programima naoružanja,”

rekao je Rutte  naglasivši da “u opasnijem svijetu NATO i Japan snažno stoje zajedno kako bi zaštitili naše vrijednosti, našu slobodu i mir“.

U obilasku Mitsubishi Electric Kamakura Works (Photo: NATO)

Glavni tajnik Rutte pozdravio je plan Japana da uloži 2% svog BDP-a u obranu do 2027. i kontinuirana ulaganja zemlje, za koja vjeruje da će “japanske već sposobne snage učiniti još jačima“. Nadalje, istaknuo je vrijednost višestrane potpore Japana Ukrajini, uključujući kroz nametanje sankcija protiv Rusije, potpisivanje sigurnosnog sporazuma između Japana i Ukrajine i značajne doprinose NATO-ovoj Zakladi opsežnog paketa pomoći za Ukrajinu. Glavni tajnik NATO-a također je istaknuo važnost jačanja suradnje NATO-a s Japanom u ključnim područjima, uključujući obrambenu industrijsku proizvodnju, kibernetičku obranu i pomorsku sigurnost. Tijekom svog dvodnevnog posjeta Japanu, glavni tajnik se također sastao s ministrom obrane Japana Genom Nakatanijem, ministrom gospodarstva, trgovine i ulaganja Yogijem Mutom te s članovima ​Japanese Diet Council for Comprehensive Security.

Rutte je u utorak, 08. travnja, posjetio pomorsku bazu Yokosuka, gdje su ga ugostile japanske pomorske snage samoobrane na fregati klase Mogami. Također je posjetio Mitsubishi Electric Kamakura Works u prefekturi Kamagawa i sudjelovao na okruglom stolu s japanskim start-upovima dvojne namjene, objavio je NATO. “Jedna od središnjih točaka posjeta“, rekao je Rutte japanskim novinarima, “je istraživanje načina za jačanje suradnje s četiri indo-pacifička partnera saveza (IP4): Japanom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom“. Japan već ima jedan od najbližih odnosa s NATO-om među svim državama koje nisu članice. 

U sklopu posjeta Japanu, Rutte je obišao pomorsku bazu Yokosuka (Photo: NATO)

“Sam SAD je također tražio od mene, NATO-a, da se više uključim (s IP4), ne u smislu članka 5. (sporazuma o uzajamnoj obrani saveza) … nego u smislu zajedničke obrane, izgradnje industrijskih kapaciteta (i) inovacija”, 

rekao je Rutte nakon obilaska fregate Mogami Pomorskih samoobrambenih snaga. U potezu bez presedana za šefa NATO-a, kako ocjenjuju japanski mediji, Rutte je u srijedu, 09. travnja, razgovarao s predstavnicima obrambene industrije kako bi dobio njihovu procjenu o tome “što čine da pojačaju proizvodnju i kako možemo bolje surađivati” usred napora da se partnerstvo podigne na “sljedeću razinu“. Prema  izvorima iz NAATO-saveza, jedan  od  ciljeva Rutteovog  puta u Japan je istraživanje načina za povećanje obrambene proizvodnje, pri čemu će se razgovori s IP4 vrtjeti oko “vrste standarda koje postavljamo i načina na koji naše industrije razvijaju proizvode koje mogu koristiti i partneri i saveznici“.

Ministri obrane SAD i Japana, Pete Hegseth i Gen Nakatani (Photo: DoD)

I američki ministar obrane Pete Hegseth otputovao je u Japan krajem ožujka kako bi se sastao s japanskim kolegama i američkim vojnim vodstvom u znak podrške naporima Ministarstva da ponovno uspostavi odvraćanje i unaprijedi viziju slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika, objavilo je američko Ministarstvo obrane. Tako je Hegseth 29. ožujka sudjelovao na ceremoniji obilježavanja 80. obljetnice bitke za Iwo Jimu. Kako je priopćio Pentagon, Hegseth je ponovno potvrdio da američko-japanski savez ostaje kamen temeljac mira, sigurnosti i prosperiteta u Indo-Pacifiku i šire. On se 30. ožujka, sastao se s ministrom obrane Nakatanijem, gdje su njih dvojica razgovarali o konkretnim koracima za produbljivanje obrambene suradnje u nizu područja, uključujući kroz poboljšanje bilateralne obuke i vježbi, jačanje položaja i prisutnosti snaga Saveza, uključujući na japanskim jugozapadnim otocima, te promicanje obrambene opreme i tehnološke suradnje.

Hegseth je također najavio početak prve faze nadogradnje američkih snaga u Japanu (USFJ) u stožer združenih snaga, u skladu sa zajedničkom izjavom predsjednika i premijera od 7. veljače o nadogradnji odgovarajućih okvira zapovijedanja i kontrole američkih i japanskih snaga. Nadogradnja USFJ-a, usklađena s japanskim uspostavljanjem Združenog operativnog zapovjedništva (JJOC) Japanskih snaga samoobrane (JSDF), poboljšat će sposobnost SAD-a i Japana da koordiniraju bilateralne operacije, povećati spremnost da odgovore na nepredviđene situacije ili krize i ponovno uspostave odvraćanje u indo-pacifičkoj regiji. Obje akcije će omogućiti bolju koordinaciju između američkih i japanskih snaga u miru ili u krizi. „Prije odlaska, tajnik je posjetio sjedište USFJ-a kako bi se sastao sa zapovjednikom USFJ-a i našim pripadnicima koji su stacionirani u zračnoj bazi Yokota“, objavilo je američko Ministarstvo obrane.

Japanska vlada ustrajala je na tvrdnjama kako poduzima sve potrebne korake ne bi li se suprotstavila raketnoj prijetnji što dolazi iz Sjeverne Koreje, no balistička raketa koja je u utorak preletjela preko sjevernog Japana otkrila je granice sposobnosti priprema ove države na takva iznimno nepredvidiva ispaljivanja.

Ulični prizor iz Japana, Tokio 29. kolovoza 2017. godine

“U potpunosti smo pratili kretanje (projektila) sve od njegova lansiranja, i temeljito smo spremni zaštititi živote naših ljudi“, kazao je premijer Shinzo Abe novinarima, kada je objavio da je raketa prešla preko Japana prije pada u Pacifički ocean.

Japanske Samoobrambene snage nisu poduzele korake u presretanju rakete, a ministar obrane Itsunori Onodera je objasnio da se odluku o izostanku rušenja u letu donijelo temeljem radarskih podataka koji su isključili mogućnost padanja projektila na sam Japan.

Usprkos jamstvima iz vrhova vlasti, general pukovnik Hiroaki Maehara – zapovjednik snaga protuzračne samoobrane (ASDF) zadužen za proturaketne operacije – priznao je istoga dana kako je izbor vremena sjevernokorejskog lansiranja bio “potpuno iznenađenje“.

Sustav Patriot (PAC-3) u Tokiju od siječnja 2016. godine

U okviru trenutnog dvoslojnog sustava obrane Japana od balističkih projektila, razarači opremljeni Aegis sustavom iz sklopa pomorskih samoobrambenih snaga Japana opremljeni su presretačima Standard Missile 3 (SM-3), i zaduženi su za zaustavljanje nadolazećih projektila u vanjskim slojevima atmosfere. Ako oni u svojoj svrsi ne uspiju, na red dolazi korištenje iduće linije obrane od napada raketama – kopnenih presretača Patriot Advanced Capability 3 (PAC-3).

Japan ima preko 30 bitnica PAC-3 raspoređenih širom države, svaka s dometom od više desetaka kilometara. Dok vlasti namjeravaju pribaviti i presretače koji bi imali dvostruko veći domet, trenutno aktivan sustav ne posjeduje dovoljno dometa za zaštitu kompletnog kopnenog prostora Japana, a japanske Samoobrambene snage su raspored ovih bitnica aktivno prilagođavale za slučaj mogućeg pada kakve rakete – radi zatajenja ili iz nekih drugih razloga.

Nakon što je Sjeverna Koreja ranije ovoga mjeseca izjavila kako promišlja lansiranje svojih balističkih raketa preko teritorije Japana, sve do voda nedaleko američkog pacifičkog teritorija Guam, neke od PAC-3 postrojbi bile su premještene u četiri japanske prefekture na zapadu države, uzduž takve pognozirane letne rute raketa.

No, projektil kojeg je Pyongyang ispalio u utorak, 29. kolovoza, bio je usmjeren u sasvim drugačijem smjeru, prošao je nedaleko rta Erimo na otoku Hokkaido, i pao je u ocean oko 1.180 kilometara istočno od tog rta.

U zrakoplovnoj bazi američkih Zračnih snagaYokota, smještenoj u predgrađu Tokija, gdje su baš tog dana i snage ASDF vježbale raspoređivanje sustava PAC-3, Maehara je naglasio važnost pozicioniranja takvih bitnica nedaleko kraja u koji se očekuje pad projektila, ističući: “PAC-3 postrojbe moraju biti raspoređene baš na prava mjesta, baš u pravo vrijeme“.

Na prostoru otoka Hokkaido bila je stacionirana samo jedna proturaketna grupa, i to na prostoru ASDF baze Chitose, oko 160 kilometara udaljene od rta Erimo. Kako izgleda, nije bilo vremena da se tu na poprište dopreme i neke dodatne postrojbe.

Kako Sjeverna Koreja nastavlja s pokusnim ispaljivanjima svojih balističkih projektila, mnogi od kojih su pali i u Japansko more, tamošnje Ministarstvo obrane ojačalo je i napore za unapređivanjem japanskih obrambenih sposobnosti. Među opcijama koje se razmatra je i uvođenje kopnenih sustava proturaketne obrane zasnovanih na Aegis tehnologiji, poznatih pod nazivom Aegis Ashore.

Američki sustav Aegis Ashore, Naval Support Facility Deveselu u Rumunjskoj, 12. svibnja 2016. godine

Taj sustav koristi komponente slične onima na sustavom Aegis opremljenim razaračima mornaričke komponente Samoobrambenih snaga, i od njega se očekuje da bi trebao smanjiti i radni napor dosadašnjeg vojnog osoblja zaduženog za operacije presretanja raketnih projektila, budući bi on bio fiksno instaliran na kopnu.

Ministarstvo planira sredstva za moguće uvođenje sustava Aegis Ashore osigurati u okviru iduće fiskalne godine, koja u Japanu započinje u travnju, no stvarno pokretanje takvog novog sustava  najvjerojatnije će trajati više godina.

Za zaštitu čitavog nacionalnog teritorija Japanu trebaju samo tri broda opremljena Aegis sustavom proturaketne zaštite, a država ih sada ima četiri – no, kako je naglasio upućeni državni dužnosnik, to “jedva” da osigurava naciji kontinuirani nadzor nad raketnim prijetnjama – budući da u pojedinim razdobljima ti brodovi i ne mogu biti korišteni radi njihovih ciklusa održavanja.

JS Atago (DDG-177), luka Tenpouzan, 26. travnja 2014. godine

Ministarstvo obrane Japana planira udvostručiti broj plovila opremljenih Aegis sustavom, ukupno na njih osam, no ti ratni brodovi teško da će zaploviti japanskim vodama prije 2021. godine.

Ministarstvo je također sve više zabrinuto i zbog sjevernokorejskih demonstracija koje upućuju i na sposobnosti izvođenja iznenadnih napada, korištenjem mobilnih lansera i ispaljivanjem projektila tijekom noći.

Činjenica da je Sjeverna Koreja svoj projektil u utorak ispalila s lokacije koju nikad ranije nije koristila – Sunan u okviru glavnoga grada Pyongyanga – mogla bi također biti signalom da se isprobava sposobnosti izvođenja iznenadnog napada, izjavio je jedan japanski dužnosnik.

“Bez obzira koliko mi budemo ojačavali naše proturaketne obrane, u njima će i dalje biti rupa“, napomenuo je jedan drugi dužnosnik u ministarstvu. “Tome nema kraja“.

Članak pod originalnim naslovom “As North Korean missile threat grows, Japan’s defensive capabilities fail to keep up” objavljen je na portalu “The Japan Times” (https://www.japantimes.co.jp/) u srijedu, 30. kolovoza 2017. godine. U svom izvornom obliku tekst je dostupan na adresi: https://www.japantimes.co.jp/news/2017/08/30/national/politics-diplomacy/north-korean-missile-threat-grows-japans-defensive-capabilities-fail-keep/#.WabAnJUUmM9

Danas je u Japanu stupilo na snagu novo obrambeno zakonodavstvo, o kojem smo već detaljnije pisali na portalu Obris.org. Kroz njegova se dva propisa po prvi puta od Drugog svjetskog rata postrojbama Oružanih snaga Japana dopušta djelovanje u inozemstvu, u okviru sustava kolektivne samoobrane. To je veliki preokret i u ustavnim postavkama te zemlje, budući da se do sada smatralo kako bi takve aktivnosti predstavljale kršenje prilično restriktivnog japanskog Ustava.

Riječ je o reformama poduzetim od premijera Shinzo Abea, čija je vlada pokušala naći odgovor na sigurnosne prijetnje s kojima je Japan suočen – prvenstveno s vojnim napredovanjem Kine, te nuklearnim prijetnjama Sjeverne Koreje i njenog programa razvoja raketne tehnologije. Pa ipak, riječ je tu o promjenama koje su i u samom Japanu sporne. Velik dio javnosti smatra kako će njima biti narušena nacionalna posvećenost miru te države, te spomenute propise naziva “Ratnim zakonodavstvom”.

Spomenuti propisi uvelike šire ulogu japanskih Samozaštitnih snaga u inozemstvu. Posebno je tu bitna ovlast, uvedena s popriličnim ograničenjima, koja Japanu omogućuje sudjelovanje u sustavima kolektivne samoobrane – pružanje pomoći Sjedinjenim Američkim Državama i drugim prijateljskim zemljama, budu li one vojno napadnute, pa čak i onda kada sam Japan nije pod napadom (ali napad predstavlja prijetnju opstanku Japana). Prethodne vlade Japana smatrale su kako i Japan ima to pravo prema međunarodnome pravu, ali nije u stanju te ovlasti konzumirati budući da članak 9 njegovoga Ustava brani uporabu sile pri rješavanju međunarodnih sporova.

Pozivajući se na izmijenjeni sigurnosni okoliš, kabinet premijera Abea je u srpnju 2014. godine krenuo iznova interpretirati Ustav, te je postavio tri preduvjeta koji moraju biti zadovoljeni ne bi li ipak bilo dopušteno koristiti ovo pravo: (1) ako je prijateljska nacija napadnuta i time nastala prijetnja ugrožava i preživljavanje Japana, (2) ako nema drugih odgovarajućih sredstava kojima bi se takav napad odbio, i (3) ako je sila koju se primjenjuje ograničena na najmanju neophodnu mjeru. Ovo je tumačenje protjerano kroz parlament unatoč činjenici da je redovito izazivalo najveće javne prosvjede u novijoj povijesti Japana – da bi sada, šest mjeseci po donošenju ovih propisa, oni i stupili na snagu.

Pa ipak, nakon što su vladajuća i oporbene stranke u parlament pozvale ustavne stručnjake – koji su predložene promjene većinski proglasili protuustavnima – taj je potez naišao i na snažno protivljenje velikog dijela javnosti, uključujući i brojne mlade, koje se inače u Japanu smatra prilično politički apatičnima. Uz najave da oko 600 odvjetnika u travnju planira grupno tražiti opće preispitivanje ustavnosti ovih propisa, kritičare tu posebno zabrinjava sam način na koji će Vlada odlučivati o sastavnicama koje pojedinu prijetnju čine opasnom po preživljavanje Japana.

Tijekom prošlogodišnjih parlamentarnih rasprava Abe je citirao tek nekoliko primjera za moguće sudjelovanje u kolektivnoj samoobrani, kao što su operacije čišćenja mina u Hormuškom tjesnacu, ili zaštita američkih brodova kojima bi se japanske građane u slučaju krize evakuiralo s Korejskoga poluotoka. Kada su u ranu jesen prošle godine novi  zakoni prolazili parlamentarnu proceduru, već tada se protiv njih ujedinila većina japanske oporbe. Zato ne čude ni najave da će propitivanje njihove ustavnost zasigurno biti jedna od glavnih tema kampanje pred izbore za gornji, Savjetnički dom japanskoga parlamenta, koji toj državi vjerojatno predstoje u srpnju ove godine.

“Promišljao sam koje su to nužne samoobrambene mjere potrebne da bi ispunili (vladinu) odgovornost za zaštitu života japanskih građana“, rekao je Abe pred jednim od parlamentarnih odbora u ponedjeljak, potcrtavajući time da će ovi zakoni pomoći u odvraćanju prijetnji, kao i doprinijeti jačanju japanskoga savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Pa ipak, glavna oporbena snaga, “Demokratska stanka”, nastala u nedjelju 27. ožujka ove godine spajanjem dvije oporbenih stranaka – tvrdi da bi ove akte trebalo odbaciti. “Premijer Abe je silom promijenio tumačenje Ustava“, izjavio je Katsuya Okada jučer tijekom uličnog govora. On je pitao: “Je li u redu tako lako mijenjati mirotvorstvo Ustava?”

Prema novim zakonima, usvojenima u parlamentu prošloga rujna, Oružane snage Japana smiju pružati logističku potporu vojsci SAD i drugim stranim snagama. Japanske Samozaštitne snage također smiju u većoj mjeri koristiti oružje tijekom sudjelovanja u mirovnim operacijama UN, te pri spašavanju mirovnih snaga drugih zemalja ili osoblja UN koji se nađu pod napadom i u područjima gdje same Samozaštitne snage nisu raspoređene. Ipak, Vlada ne planira uključivati Samozaštitne snage u nikakve nove misije tijekom doglednog vremena, izjavili su upućeni izvori, među ostalim i zato da se izbjegne jačanje javne zabrinutosti pred predstojeće izbore za gornji dom parlamenta. Općenito, očekuje se da će novi zakoni svoje prvo korištenje imati u mirovnoj operaciji u Južnome Sudanu (United Nations Missions in Sudan – UNMISS), u kojoj Japan sudjeluje od 2012. godine. No, prema riječima japanskog ministra obrane Gena Nakatanija, iduća rotacija snaga u ovoj misiji bi trebala biti provedena u svibnju ili lipnju, a do tada sigurno neće biti moguće obaviti obuku vojnika za nove zakonske okolnosti. Dapače, neizvjesno je hoće li takva obuka moći biti obavljena i do jeseni ove godine – što je ipak nedvojbeno nakon već spomenutih izbora za gornji dom parlamenta.

Javnost u Japanu je podijeljena oko ovoga pitanja. Ankete koje je provodio Kyodo News tijekom prošloga lipnja, pokazale su da je 56,7 posto upitanih te propise s polja sigurnosti smatralo neustavnima. Istraživanje javnoga mnijenja koje je ista organizacija provela tijekom ove subote i nedjelje, ustanovilo je da 49,9 posto ispitanika ne gleda blagonaklono na ove zakonske izmjene, dok njih 39 posto gleda u pozitivnome svjetlu. Dakle, oporba ovim prijedlozima kao da lagano opada. U tom je svjetlu zanimljiv i ishod dodatnog istraživanja javnog mnijenja provedenog tijekom prošloga mjeseca – koje je pokazalo da je 47 posto ispitanika protiv ukidanja tih već donesenih zakonskih izmjena, dok je 38,1 posto smatralo da ih ipak treba ukinuti.

Blago rečeno, istočna Azija nije u vrhu tema od javnoga interesa u nas, kako općenito, tako i po pitanju obrane. No, dok se ponekad još i čuje štogod o Kini, njenom ekonomskom napretku, vojnome uzletu i sve češćoj međunarodnoj prisutnosti, Japan ispada bitno veća nepoznanica. Tim više što je riječ o državi koja je nakon poraza u Drugom svjetskome ratu iz temelja promijenila svoj kompletan pristup nacionalnoj sigurnosti. Nakon što su u srpnju 1950. ondje podignute Rezervne snage nacionalne policije (75 tisuća ljudi), iz njih su 1952. formirane Snage nacionalne sigurnosti od oko 110 tisuća ljudi. Konačno, 1. srpnja 1954. godine formirane su i kopnene, pomorske i zračne Samoobrambene snage. Obrambena agencija koja im je rukovodila tek je u drugoj polovici 2006. godine uzdignuta na rang ministarstva – da bi od prosinca te godine Japan onda imao i propisno Ministarstvo obrane. Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga je premijer Japana.

No, posljednjih godina tu su nastavljene brojne postupne promjene koje, usprkos intenzivnom otporu dijela japanske javnosti, nastoje izmijeniti tamošnji obrambeni sustav, približivši ga uobičajenoj međunarodnoj praksi u svrhu lakšeg odgovora na sve napetiju sigurnosnu situaciju u regiji oko Japana (kojom dominiraju nepredvidiva ponašanja Sjeverne Koreje, te vojno i političko jačanje Kine). U tu je svrhu u prosincu 2013. godine ustanovljeno i Vijeće nacionalne sigurnosti koje okuplja premijera, glavnog tajnika kabineta vlade (ministarska pozicija koordinatora Vlade i glasnogovornika), te ministre vanjskih poslova i obrane – ne bi li se ubrzalo reagiranje države u situacijama kriza. Samo dva tjedna kasnije, 17. prosinca 2013. godine, Japan je donio i čitav niz novih obrambenih dokumenata. Kao prvo, tu su bile nove Smjernice nacionalnog obrambenog programa (koje su ciljeve obrambene politike postavile u proračunske okvire), zatim je tada donesen i novi Srednjoročni obrambeni program, kao i prva japanska Strategija nacionalne sigurnosti ikad. Njome se postavilo opća usmjerenja nacionalne sigurnosti, te se definiralo japansku politiku “Proaktivnog doprinosa miru”, u čijem se svjetlu onda u travnju 2014. godine reformiralo i sustav izvoza vojne opreme i tehnologije. To reformiranje je pratilo tri izričita principa – (1) poštivanje širokog kruga isključenja izvoza, (2) uvjetovanje takvih izvoza i ako su dopušteni, te (3) kontrola mogućih daljnjih transfera nekim trećim strankama.

U srpnju 2014. godine Vlada Japana kreće u izmjene tamošnjeg obrambenog zakonodavstva, ne bi li uskladila sve te novodefinirane postavke nacionalne sigurnosti i obrane s važećim okvirom nacionalnog zakonodavstva – da bi onda u svibnju 2015. u parlament bili otposlani prijedlozi novih propisa. Dok je većina protivnika ovakvo postupanje doživljavala kao tiho i zaobilazno mijenjanje japanskoga ustava, vladajući su kao ukupan cilj ovih zakonskih promjena naveli omogućavanje Japanu da glatko odgovara novim izazovima, te da bude u stanju aktivnije doprinositi mirovnim i stabilizacijskim naporima međunarodne zajednice. Naravno, time nije u pitanje doveden saveznički odnos Japana prema Sjedinjenim Američkim Državama, već su samo postavljeni temelji za šire obrambene suradnje – uz negodovanje navodno i do dvije trećine stanovništva Japana.

Prosvjed oko 120 tisuća ljudi krajem kolovoza u Tokiju

Iako su ova nastojanja naišla i na oštro protivljenje susjedne Kine, zakonski prijedlozi paketa tematskih propisa usvojeni su 16. srpnja ove godine u donjem, Predstavničkom domu japanskoga parlamenta, da bi onda 19. rujna prošli i glasovanje u gornjem, Savjetničkom domu. Čitava se ova procedura odvijala uz intenzivne i masovne javne proteste građana suprotstavljenih pretpostavljenoj novoj militarizaciji Japana, te uz parlamentarni bojkot većine opozicije i glasovanje “protiv” tek od nekoliko zastupnika pojedinih manjih japanskih parlamentarnih stranaka. Iako čitava ova situacija nije koristila oporbi, sam način na koji je premijer Shinzo Abe zakonske promjene progurao kroz parlamentarnu proceduru doveo je i do primjetnog pada postotaka podrške vladi u istraživanjima javnoga mnijenja, kao i do jačanja protivljenja aktualnoj japanskoj politici načelno konzervativnoga usmjerenja.

Neslaganjaa u japanskom parlamentu oko obrambenih zakona, 19. rujna 2015. godine

Ukupno gledano, posljednjih je mjeseci Japan tu nanovo donio jedan tematski zakon, dok su u drugom zajedničkome aktu bile obuhvaćene izmjene i dopune ukupno pet već postojećih većih propisa vezanih uz područje nacionalnu sigurnosti i obrane. (1) Iznova je donesen “Zakon o međunarodnoj podršci miru”, kojim se omogućilo pružanje podrške oružanim snagama stranih zemalja pri kolektivnome savladavanju situacija koje prijete međunarodnome miru i sigurnosti. Time je u praksi odbačena već tradicionalna orijentacija na samoobranu, te su otvorena vrata “kolektivnoj samoobrani” s partnerima – gdje podrška o kojoj je riječ može obuhvaćati i logističku potporu saveznicima koji su u borbenim operacijama, ali i pružanje proturaketne zaštite, ili osiguravanje međunarodnih plovnih puteva za saveznike. Ova je točka izazivala poseban bijes javnosti, koja je tvrdila kako se time tek podvodi Japan pod aktualnu ratobornu politiku Sjedinjenih Američkih Država.

Japanci tijekom mirovne misije u Iraku

Takva je pomoć pobliže definirana (2) izmjenama “Zakona o osiguravanju sigurnosti u situacijama koje bi imale važan utjecaj na mir te sigurnost Japana” – gdje je definirano da se takva pomoć može pružati oružanim snagama drugih država (ne samo SAD), te su definirani i njeni opsezi. (3) U “Zakonu o suradnji pri UN operacijama potpore miru i drugim operacijama” proširene su potencijalne uloge japanskih snaga, uključujući tu i potencijalno korištenje oružja (nova pravila postupanja), kao i moguće sudjelovanje Japana u međunarodnim sigurnosnim poduhvatima van okvira organizacije UN – što je prije bilo obuhvaćeno posebnim zakonima o iznimnim mjerama u Iraku, i pri aktivnostima anti-terorizma. Uvođenje načelne mogućnosti korištenja oružja u misijama trebalo bi otkloniti situacije kakve su bile viđane u Iraku, gdje je japanski kontingent kod mjesta Nasiriya svojedobno konstantno koristio zaštitu partnerskih nacija (pretežito Italije), budući je sam radio na razminiranju, ali nije bio u stanju osiguravati vlastiti logor ili živote (4) Izmjenama “Zakona o operacijama inspekcijskog nadzora brodova” omogućeno je zakonito provođenje inspekcija na stranim plovilima, u svrhu očuvanja međunarodnoga mira i sigurnosti. (5) Novinama u “Zakonu o japanskim samoobrambenim snagama” je, među ostalim, omogućeno sudjelovanje u akcijama spašavanja građana Japana i drugih država u inozemstvu (uz korištenje oružja, uvjetovano pristankom stranih zemalja gdje se radi), kao i aktivna zaštita opreme i naoružanja oružanih snaga SAD i drugih zemalja, te šire pružanje podrške i usluga Oružanim snagama SAD u doba mira (pa i dostavom streljiva). Konačno, izmijenjeni su i (6) propisi o odgovorima Japana na situacije oružane agresije – kako na sam Japan, tako i na pojedine strane zemlje (što je novina). Ovdje se insistira na poštovanju međunarodnoga prava, uključivo tu i međunarodno regulirano “pravo na kolektivnu samoobranu”.

Tu je uporaba sile s japanske strane općenito regulirana kroz tzv. “Tri nova uvjeta” – (1) da mora biti napadnut Japan, ili je napadnuta bliska strana zemlja tako da je ugroženo preživljavanje Japana, ili jasno prijeti suštinsko narušavanje ljudskih prava na život, slobodu i traženje sreće, (2) kad nema drugoga puta za odbijanje napada, za osiguravanje preživljavanja Japana i zaštitu njegovih građana, (3) da korištenje sile bude ograničeno na nužan minimum potrebnoga.

Dok je čitavo ovo novo obrambeno zakonodavstvo Japana tek usvojeno, ostaje za vidjeti kako će njegove odredbe djelovati u praksi. Dok se japanski službeni izvori trude umanjiti pretpostavljene konkretne posljedice svih ovih zakonodavnih novosti, javnost u Japanu je tu prilično skeptična. Da bi vidjeli tko je tu stvarno u pravu – ne ostaje nam ništa osim čekanja.

Danas u 14 sati centrom Zagreba ponovno je odjeknula poznata arija “U boj, u boj”, nedvojbeno najpoznatiji dio opere “Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca. No, ono što je bilo posebno u otvorenoj izvedbi usred prolaza Oktogon su izvođači – niz postarijih pjevača iz Japana. Riječ je tu o veteranima (alumni) zborskog pjevanja s japanskog sveučilišta Kwansei Gaikun, privatne kršćanske obrazovne institucije koja ove godine slavi 125. godišnjicu svoga osnutka.

U tih 125 godina, od osnivanja u Kobeu 1889. godine pa sve do danas, ovo je sveučilište preraslo u ozbiljnu visokoškolsku ustanovu koja danas za preko 20 tisuća polaznika pruža dodiplomsku te postdiplomsku naobrazbu u gotovo 40 studijskih smjerova. U svemu tome, za Hrvatsku je zanimljiva 1924. – godina kada je spomenuto sveučilište za himnu svoje obrazovne institucije odabralo upravo ariju “U boj, u boj”. Od tada, pa tijekom proteklih 90 godina, ta se melodija ondje učestalo izvodi – zajedno s njenim originalnim hrvatskim tekstom.

Ako se tko pita otkud ova arija u Japanu – navodno je u pitanju “kulturalna razmjena” s kraja 1918. godine, kada je na obalama Japana nastradao jedan od brodova kojim su u Europu bili prebacivani vojnici “Češke legije” – velik protu-sovjetske postrojbe što je kraj Prvog svjetskog rata dočekala u Sibiru. Za izvođenje popravaka je brod SS “Heffron” morao biti otegljen u Kobe, u brodogradilište Mitsubishi. Legenda kaže da je tijekom dužih popravaka spomenuta češka vojska ondje došla u kontakte s odabranim mladima iz obližnjeg kršćanskog sveučilišta (koji su govorili engleski radi metodističkih misionara iz Kanade, koji su tu instituciju i osnovali).

Među ostalim, tu je došlo i do upoznavanja zborova (češkog vojnog i japanskog studentskog), a Česi su Japance naučili ukupno četiri pjesme – od koji je baš arija “U boj, u boj” ostavila poseban dojam. I tu priči nije bio kraj, budući je muški zbor sveučilišta Kwansei Gaikun (poznatog i po skraćenome nazivu Kangaku) ovom pjesmom četiri puta osvojio i japansko Nacionalno natjecanje muških zborova. Ta je činjenica melodiji (za koju su mnogi u Japanu dugo mislili da je po podrijetlu češka) praktično pa zagarantirala popularnost, a onda i učestalo izvođenje u mnogo nadolazećih godina.

Od osamostaljenja Hrvatske 1991. godine Japan je u više navrata otkrivao Hrvatsku, pa i na ovoj muzičkoj razini. Upravo je zato zanimljivo čuti kako je ovo gostovanje japanskih pjevača u Zagrebu organizirao niz privatnih sponzora te kulturnih društava, dok se ipak za glavninu troška i napora moglo čuti da su ih snosili sami pjevači – koji su navodno posebno poželjeli izvesti svoju uvježbanu skladbu u njenoj originalnoj domovini.

—————————-

—————————-