Od prvog dana veljače tim savjetnika Predsjednika Republike pojačan je novim članom – savjetnikom za obranu – umirovljenim general-bojnikom Ivicom Olujićem, donedavnim direktorom Glavnog stožera OS RH. Štoviše, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović odlučio je ponovo razdvojiti obranu i nacionalnu sigurnost i za svaki od tih resora imati zasebnog savjetnika, pa je od jučer Dragan Lozančić savjetnik za nacionalnu sigurnost, dok je Ivica Olujić savjetnik za obranu. O ovoj promjeni strukture je Ured predsjednika 31. siječnja objavio i kratko priopćenje:

„Predsjednik Republike Zoran Milanović imenovao je Ivicu Olujića za savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu. Odluka o imenovanju Ivice Olujića savjetnikom predsjednika Republike za obranu stupa na snagu 1. veljače 2023. godine. Dragan Lozančić, koji je do sada obnašao dužnost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za obranu i nacionalnu sigurnost, ostaje i dalje savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za nacionalnu sigurnost.

Ivica Olujić umirovljeni je general-bojnik koji je do umirovljenja, u prosincu 2022. godine, obnašao dužnost direktora Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Prije te dužnosti, koju je obnašao od svibnja 2020. godine, bio je vojni izaslanik Republike Hrvatske u SAD-u, od 2016. do 2020. godine, a bio je i hrvatski vojni predstavnik pri NATO zapovjedništvu za transformaciju. Ivica Olujić sudjelovao je dva puta u mirovnoj misiji ISAF. Završio je najvišu vojnu izobrazbu u Hrvatskoj i inozemstvu”.

No prethodno je general Olujić postao faktorom u jednom od niza sukoba između predsjednika Milanovića i ministra obrane Marija Banožića. Naime,  na press-konferenciji koju je Zoran Milanović održao 30. prosinca 2022. godine, upravo je generala Olujića uzeo kao primjer uništavanja obrambenog resora i visokih vojnih časnika koji provodi ministar Banožić. Zbog zakonske odredbe o dobnoj granici, svi koji napune 60 godina života moraju otići u mirovinu – osim ako im se posebnom odlukom ministra ne produži službi do najviše dvije godine. Zbog te odredbe, sa zadnjim danom prošle godine oko 300 pripadnika OS RH – mahom pukovnika i brigadira – trebalo se umiroviti. Među njima i general-bojnik Ivica Olujić, koji je u rujnu 2022. napunio 60 godina. Na svoju inicijativu, rekao je predsjednik  Milanović na press-konferenciji, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj napravio je još početkom rujna prošle godine popis ljudi koji bi zbog potrebe službe trebali ostati u sustavu: „Nakon rundi dokumentiranih konzultacija i sastanaka poslali su ministru listu sa 151 čovjekom”, napomenuo je Milanović, dodavši da je tek 29. prosinca stigao odgovor iz Kabineta ministra. Najprije je ujutro došlo Banožićevo rješenje o zadržavanju admiral Hranja još narednih 6 mjeseci, a navečer je došla odluka i o ostalima, rekao je Milanović:

„Plenkovićev vazal od 151 čovjeka kojeg je predložio Glavni stožer – 150 zadržava u službi. Mi naravno ne znamo jesu li HDZ-ovske veze radile, pa je povrh tih 150 odabrano još nekoliko sretnih dobitnika koji su također ostali u službi, a što struka nije predložila jer nisu potrebni. Isto tako, dio časnika iz Ministarstva koji su pod ingerencijom ministra su predloženi za produžetak – to su ljudi koji se ne bave konkretno vojnim poslom, ali kako je Ministarstvo jedna mješovita ustanova ima stotine vojnika, vojnih osoba, koji rade u Ministarstvu”.

Među 151 osobom za koje je admiral Hranj tražio produženje službe bila su 2 generala – jedan je general Ivan Zelić, načelnik Personalne službe u Glavnom stožeru, a drugi – direktor Stožera general Olujić:

„Čovjek u punoj snazi, vrhunski školovan, nikad se nikome zamjerio nije, blizak suradnik Roberta Hranja (…) Dakle čovjek za mene vrhunske reputacije, čiji ostanak još godinu dana traži struka. On je prekrižen bez ikakvog obrazloženja. Nema ga. Gubi se…”.

Istoga dana, na Milanovićevu press-konferenciju Banožić je odgovorio svojim pojavljivanjem pred medijima te se, među ostalim, dotaknuo i slanja Olujića u penziju. Dok je kadrovska politika, kojom u Glavnom stožeru upravlja general Ivan Zelić, vrlo bitna s obzirom na zakone koji će se tek donositi, prema Banožićevom objašnjenju ispalo je da general Olujić neće dobiti produženje zbog ministrovog nezadovoljstva upravljanjem materijalnim resursima. Ili kako je to Banožić pokušao objasniti:

„Ali isto tako rekao sam… i u konačnici što je sam Milanović prozivao puno puta za materijalno-tehničko stanje opremljenosti, stanje objekata, itd, sve ono što proizlazi u biti iz domene rada i upravljanja i uprava, ali isto tako i direktora Stožera, da u tom području želimo isto tako napraviti određene pomake … Mislim da je period od ovih 2 godine koje sam tu da smo mogli puno toga unaprijediti, međutim nisu se događala promjene u određenim procesima, barem ne na način brzine kojom bih ja to želio da se to događa. Što se tiče Ministarstva obrane nastojali smo ubrzati ozbiljno procese i po pitanju planiranja, provođenja planova, provođenja financijskih okvira, i u konačnici vidite sam iznos sredstava koja smo iskoristili, odnosno postotak iskorištenosti najvećeg proračuna u posljednjih 20-ak i nešto godina … da su sredstva jako dobro iskorištena, planirana i iskorištena. Na takav način Ministarstvo obrane ubrzava procese. Ja želim da se upravo to dogodi i u budućem razdoblju i od strane Glavnoga stožera”.

Banožić je još na sve to dodao kako je siguran da će s načelnikom GS-a naći zajednički jezik i vrlo brzo naći novog direktora Stožera „koji će uistinu ubrzati procese, ali isto tako voditi brigu o onim pitanjima koje je sam Predsjednik postavljao…”.

Koliko brzo ti procesi napreduju, najbolje se vidi na web-stranici Glavnog stožera, gdje se više od mjesec dana od Banožićeve press-konferencije kao direktor Stožera i dalje vodi sada već Milanovićev savjetnik Ivica Olujić. Naravno, sada – početkom veljače – to je mjesto prazno, kao i još niz visokih zapovjednih mjesta u samom vrhu Oružanih snaga.

I tako je admiral Hranj, koji je bio zadovoljan svojim najbližim suradnikom, ostao bez njega zbog nezadovoljstva ministra obrane. „Razumljivo je da su radili dugi niz godina i da je kao takav admiral sigurno želio da generalu bude još produženo, ali evo – idemo u ono što sam rekao: raditi na način da još ubrzamo neke stvari, procese, prije svega govorim na modernizaciji i opremanju…”, zaključio je Mario Banožić.

Prijem na Pantovčaku za netom umirovljene časnike OS RH (Photo: UPRH/Ana Marija Katić)

Za završetak vojničke službe general Ivica Olujić dobio je, osim Banožićeve kritike svog rada, časnički bodež te prijem za sve umirovljene časnike OS RH 27. siječnja na Pantovčaku. „Iza vas je uspješna karijera. Vi ste zadnja generacija ili skoro zadnja generacija ljudi koja je dala svoj obol u Domovinskom ratu. Dolaze nove generacije, novi ljudi i nova vremena. Pred vama su lijepe godine koje ćete provesti u privatnosti sa svojim obiteljima, ali i radeći. Vrijeme za prestanak aktivnosti još nije tu”, poručio je predsjednik Zoran Milanović friškim umirovljenicima među kojima su – uz generala Ivicu Olujića – bili još i bivši zapovjednik HVU general Mate Pađen, te brigadni general Senad Fejzić, donedavni načelnik Operativne uprave u GS. Samo tjedan dana kasnije, umirovljeni general Ivica Olujić našao se na novom poslu u Uredu predsjednika RH.

Photo: MORH/T.Brandt

Portal Obris.org godinama je kritizirao spajanje resora obrane i nacionalne sigurnosti u lik i osobu samo jednog predsjedničkog savjetnika. No u aktualnim okolnostima žestokog višegodišnjeg sukoba između ministra obrane i Predsjednika RH, kao i sveopće blokade odnose između Krešimirovog trga i Pantovčaka, upitno je može li novi Milanovićev savjetnik za obranu išta raditi u iole normalnim okolnostima. U normalno vrijeme, savjetnički tim Dragan Lozančić (nacionalna sigurnost) – Ivica Olujić (obrana) – Neven Pelicarić (vanjski poslovi), uz potporu pročelnika Vojnog ureda kontraadmirala Predraga Stipanovića, bio bi skup vrhunskih profesionalaca, no u ovako nenormalnim vremenima, uz Predsjednika „s karakterom” nasuprot ministru obrane kao Mario Banožić, jedino se možemo pitati – što im to treba?!

Iako je još u srpnju tvrdio da se zakon mora poštovati, te da načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj po sili zakona mora u mirovinu, ministar obrane Mario Banožić jučer je napravio zaokret te tvrdi da je zakon loš i da treba pomaknuti dobnu granicu za izlazak iz sustava. Zato je, tvrdi dalje Banožić, donio odluku o Hranjevom ostanku u službi za još 6 mjeseci, tijekom kojih bi zajedno trebali doći do prijedloga izmjena Zakona o službi u OS RH kako bi se, među ostalim, produžio radni vijek pripadnika OS RH. Sve je to, a i još ponešto, Banožić istresao pred novinare nakon jučerašnje sjednice Vlade. Naime, upitan da pojasni produženje mandata za načelnika Hranja, Banožić je rekao:

„Da definiramo… nije riječ o produžetku mandata nego zadržavanju u službi koje proizlazi iz Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, članak 205 stavak 1, koji jasno propisuje za sve činove u kojoj godini trebaju – temeljem zakona – otići u mirovinu. Naravno da postoji mogućnost, uvijek, određenog zadržavanja u službi koje može biti do 2 godine. I kada se promatra duh toga članka vidimo da uistinu jedan ozbiljan broj ljudi odlazi iz sustava.

S druge strane imate dobar dio ljudi koje smo očekivali u sustavu, i kroz dragovoljno služenje vojnog roka, ali isto tako prijema u službu koje provodimo redovno svake godine. Ova godina je izazovna, pogotovo nakon ove situacije koja je bila … koja se događa u Ukrajini, i na taj način vidimo da postoji jedan određeni nesrazmjer ulaska u sustav Hrvatske vojske, pa tako i izlaska. U razgovoru sa načelnikom Glavnog stožera držimo da ovakav način koji sad imamo u zakonu nije dobar. To je način koji je bio predložen prije 20 i više godina te se kao takav provodio u sustavu Hrvatske vojske kada je Hrvatska vojska brojala više od 60.000 ljudi i kada se jednostavno sustav pokušao zanavljati i rasteretiti određenog broja ljudi koji su vršili službu. Taj model je ostao u primjeni do danas. Dakle, neće… Teško je sada nakon 20 godina reć’: ‘OK, idemo sad u rikverc, idemo unazad, jel’?’ I takav razgovor je bio i sa načelnikom Glavnog stožera – obojica smo se složili da to nije dobro i da bi trebali kroz izmjene zakona i taj dio godina pomaknuti u stranu…. Pomaknuti prema gornjoj granici.

Ono što je sigurno da ćemo to činiti zajedno, dakle tu je zato bila moja odluka na pola godine koja se može nastavno dalje produžavati, da ostane dakle u službi, a mandat je znači stvar koja ne proizlazi iz odluke ministra. Ona je prije svega rezultat zakona koji kaže da je mandat 4 godine, ali imate istu takvu odredbu. Kod samog donošenja odluke o načelniku Glavnog stožera načelnik ima 58 godina, tada se već znalo da će… postoji po sili zakona odlazak iz službe i naravno da sam iza toga morao dati rješenje koje sam dao. Odnosno odluku. Na ovakav način ja sam siguran da ćemo sa Glavnim stožerom, isto tako s ljudima koji ostaju u sustavu, pronaći zakonski okvir da poboljšamo situaciju unutar sustava Hrvatske vojske i ovo je jedini način na koji promatram“.

Dakle, nema što Banožić tu nije nabrojao, pa i to da je za slab interes mladih za pristupanje u vojnu službu kriva i situacija u Ukrajini. No jedino nije pojasnio kakve veze ima priljev ljudi s razrješenjem načelnika GS-a. Upitan popušta li ovom „solomonskom“ odlukom predsjedniku Milanoviću, koji je najavio osvetu u slučaju smjene admirala Hranja, Banožić je odgovorio:

„Moj odgovor je jasan – ne. Ovdje se konkretno bavim sustavom, bavim se sustavom od prvoga dana. Unatoč svemu što mi je izrekao i šta mi sve govori i prijetnje koje mi upućuje ne zanima me njegovo mišljenje, zanima me sustav Hrvatske vojske, zanima me odnos s Glavnim stožerom, odluke koje će se donositi, zakonski okviri koji će se primjenjivati i da jednostavno i ovu situaciju u kojoj smo se našli u ovoj godini konkretno, koja je najizraženija i koja projicira što će se događati u idućim godinama po pitanju upravo odlazaka iz Hrvatske vojske vidimo da je ovo detalj na kojem moramo raditi zajedno“.

Kako smo već pisali na portalu Obris.org, već više od godinu dana Banožić pokušava smijeniti načelnika Glavnog stožer, koji je po svojoj funkciji i glavna spona između Oružanih snaga i Vrhovnog zapovjednika. Najprije je javno zatražio Hranjevu ostavku, potom je zatražio izvanredni nadzor u Kabinetu načelnika (čiji rezultat nije bio Banožiću po volji), a potom je ustanovio da Hranj mora u penziju jer je ove jeseni napunio 60 godina života, a prema Zakonu o službi to je gornja granica za ostanak u redovima OS RH. Pritom se Banožić lažno pozivao na slučajeve Hranjevih prethodnika, iako je samo general Stipetić potpadao pod tadašnju zakonsku odredbu o 65 godina nakon tada najvišoj životnoj dobi za pripadnike OS RH. Jednako tako, Banožić namjerno ignorira Odluku o davanju suglasnosti za zadržaavanje u službi do ISTEKA mandata dužnosti načelnika GS OS RH, koju je donio ministar obrane Damir Krstičević i koju je prihvatila Vlada u trenutku usuglašavanja o kandidatu za načelnika. „Milostivo“ produljenje mandata načelnika na još 6 mjeseci novo je ponižavanje admirala Hranja, no jedini je Banožićev izlaz u situaciji kada je sasvim jasno da niti jedan drugi kandidat neće moći dobiti zeleno svjetlo od predsjednika Milanovića, a vojska ne može i ne smije funkcionirati s tzv. „obnašateljima dužnosti“. Za kraj, spomenimo još i, čisto reda radi, (1) da aktualni sustav pribavljanja ljudstva u Oružane snage Republike Hrvatske nije bio postavljen prije 20 godina, (2) da u trenutku njegova postavljanja više nije u sustavu bilo ni blizu 60.000 pripadnika, te (3) da je podizanje dobnih granica za profesionalnu vojsku novija pojava suštinski suprotna smislu održavanja ikakve efikasne, ekonomične i sposobne vojne snage. Sve te činjenice, i svi ti noviji retrogradni trendovi, nisu novi ni skriveni, ali aktualnom ministru ipak redovito promaknu…

Prije punih 5 godina, točnije 14. listopada 2016., brigadir Elvis Burčul preuzeo je dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne (PZB). Danas je ne samo razriješen te dužnosti, nego je odmah i umirovljen temeljem odluke ministra obrane Marija Banožića. Taj potez je, međutim, jako naljutio predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, iz čijeg je Ureda kasno poslijepodne poslano duže priopćenje.

„Postupanjem ministra obrane Marija Banožića, odnosno prijevremenim umirovljenjem  zapovjednika Počasno zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula, Vlada Republike Hrvatske izvršila je grubi nasrtaj na uredno funkcioniranje sustava Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zapovjednik PZB-e umirovljen je 20. listopada 2021. odlukom ministra obrane suprotno prijedlogu načelnika Glavnog stožera OS RH admirala Roberta Hranja koji je utvrdio kako je ostanak brigadira Burčula na dužnosti zapovjednika PZB-a potreba službe i u interesu Oružanih snaga RH. Vlada RH, odlukom ministra obrane, pokušava voditi kadrovsku politiku u OSRH ne poštujući potrebe službe, odluke Predsjednika Republike kao Vrhovnog zapovjednika OSRH, kao  ni prijedloge načelnika Glavnog stožera OSRH i to na način da bezrazložno i suprotno interesu OSRH tjera iz sustava obrane odlikovane časnike Hrvatske vojske”,

stoji u priopćenju Ureda Predsjednika RH. Dalje se navodi da je brigadier Burčul na čelu PZB tijekom posljednjih 5 godina časno i pošteno obavljao dužnost u mandatima 2 predsjednika Republike, 3 ministra obrane i 2 načelnika GS OS RH, „pri čemu nije imao primjedbe na njegov rad, već je redovito ocjenjivan najvišim ocjenama od strane svojih nadređenih“. Predsjednik Milanović dalje tvrdi da se radi o političkom nasilju suprotnom stavovima načelnika GS i dužnosnicima Ureda predsjednika:

„Iz postupanja ministra obrane razvidno je, nadalje, kako Vlada RH pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku Republike kao Vrhovnom zapovjedniku OSRH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe. Predsjednik Republike, nastojeći zaštititi sustav upravljanja i zapovijedanja u OSRH, razgovarao je osobno s ministrom obrane i upozorio ga na moguće posljedice njegovog postupanja, a isto su učinili dužnosnici Ureda PRH koji su izravno komunicirali i upozorili na to dužnosnike Vlade RH i Ureda predsjednika Vlade RH. Predsjednik Republike neće dopustiti nasrtaj dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji te će poduzeti sve što je u okviru njegovih ustavnih ovlasti kako bi zaštitio integritet Hrvatske vojske”,

zaključuje se u priopćenju Predsjednika RH.

Nije trebalo dugo čekati na to da Ministarstvo obrane svojim priopćenjem odgovori predsjedniku Milanoviću. Nepuna dva sata nakon priopćenja s Pantovčaka stiglo je i očitovanje s Krešimirovog trga.

„Brigadiru Elvisu Burčulu isteklo je imenovanje na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne 15. listopada 2021. U skladu s Ustavom i Zakonom o obrani imenovanje zapovjednika na navedenu dužnost provodi se na način da Predsjednik Republike Hrvatske imenuje djelatnu vojnu osobu na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH i uz suglasnost ministra obrane. U skladu sa svojim zakonskim ovlastima i potrebama službe koja je u ovlasti ministra obrane, a sukladno planovima osoblja, ministar obrane donio je odluku o prestanku djelatne vojne službe za brigadira Elvisa Burčula s ostvarivanjem prava na starosnu mirovinu, a sukladno Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Ministarstvo obrane naglašava da navedeno umirovljenje nije u nadležnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske niti je za takvo postupanje potreban prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je navedeno umirovljenje ovlast ministra obrane propisana zakonom. Zakonom o obrani jasno je propisana nadležnost personalnog upravljanja i vođenja kadrovske politike koja je u nadležnosti Ministarstva obrane,”

stoji u očitovanju Ministarstva obrane. Potom je MORH demantirao pojedine navode iz priopćenja Ureda predsjednika:

„Vezano uz netočne navode kako Vlada Republike Hrvatske pokušava samovoljno postavljati kadrove u postrojbi čiji je prvenstveni zadatak zaštita, osiguranje i pružanje potpore Predsjedniku RH kao Vrhovnom zapovjedniku OS RH, ne vodeći pri tome računa o potrebama službe oštro demantiramo i navodimo kako su nadležnosti državnih tijela u području obrane točno propisane Zakonom o obrani. Ponavljamo kako zapovjednika takve postrojbe imenuje Predsjednik RH na prijedlog načelnika Glavnog stožera OS RH i uz suglasnost ministra obrane. Vezano uz navode o zaštititi sustava upravljanja i zapovijedanja u OS RH, Ministarstvo obrane ističe da u skladu sa zakonom ono kao tijelo državne uprave ima planske, koordinacijske i nadzorne funkcije u obrani te osigurava uvjete za funkcioniranje i djelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ministar obrane svoju dužnost kao čelnik državnog tijela obnaša u skladu s Ustavom i zakonom u interesu Oružanih snaga RH kako bi one funkcionirale i provodile svoje misije i zadaće.

Također naglašavamo kako je u potpunosti netočna konstatacija o nasrtaju dnevne politike na OS RH i zloupotrebu zakonskih ovlaštenja na štetu pripadnika OS RH, posebice časnika HV-a koji su i hrvatski branitelji”.

Tu, naravno, prije svega upada u oči insistiranje Ministarstva obrane na tome tko IMENUJE, dok je prilično nejasno u formulaciji tko i na kojem temelju SMJENJUJE zapovjednika postrojbe.

Kako neslužbeno saznajemo, radi se o čisto osobnom činu ministra obrane, što potvrđuje i Jutarnji list. Brigadir Burčul je već prošle godine dobio produljenje mandata na godinu dana, što je trebalo potvrditi i ovih dana, i produljiti mu mandat na narednih godinu dana, čime bi dosegao maksimalnih 6 godina na čelu postrojbe. No navodno, unatoč prvotnom općem konsenzusu, načelnik GS OS RH Hranj i predsjednik Milanović potom su – samo dan prije isteka mandata – promijenili mišljenje, tražeći da se Burčulu produži mandat samo do kraja ove godine. Za taj zahtjev ministar obrane Banožić navodno nije imao razumijevanja, te je donio odluku da se brigadir Burčul momentalno umirovi.

Time je još jedna postrojba naprasno ostala bez zapovjednika – nakon brzinske smjene generala Turalije, ni Zapovjedništvo specijalnih snaga neko vrijeme nije imalo zapovjednika, a sada ga nema ni Počasno zaštitna bojna. Za kraj napomenimo i kako je PZB već na početku mandata predsjednika Milanovića bila predmet sukoba Vlade i Predsjednika – (1) zbog Milanovićevog ukidanja tzv. „crvenih mundira”, a koje Vlada i dalje koristi u ceremonijalnim prigodama, kao i (2) oko namjere da se redefinira uloga te namjena i te pristožerne postrojbe.

*Photo (osim prve): UPRH/Filip Glas i Dario Andrišek

Samo dan nakon posjeta Zemuniku i uvida u svekolika službena dostignuća Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, jutros se ministr Mario Banožić pri ulasku u zgradu Vlade Republike Hrvatske na sjednicu užeg kabineta našao „u hodu“ suočen s drugačijim pristupom istim temama. Naime, zaskočili su ga ondje djelatni novinari. Budući da redovito komuniciranje novog vrha Ministarstva obrane i medija praktično pa ne radi, takve novinarske zasjede ostaju jedini konkretan način za pribavljanje komentara na resorne aktualnosti, ali i za sve drugo što bi u javnost trebalo doći normalnim putem, a zapravo se ne komunicira iz samog sustava. Nažalost, to ni ne čudi, uzme li se u obzir činjenica da Ministarstvo obrane (ili barem ministar) već neko vrijeme ima novu glasnogovornicu – čije postavljenje nije bilo šire objavljeno. Riječ je o osobi koja je zajedno s ministrom donedavno bila u Ministarstvu državne imovine, a izgleda da je u tišini svog dolaska u MORH odmah krenula na godišnji.

Prvo novinarsko pitanje, naravno, išlo je na račun učestalih problema s nedavno remontiranim transportnim helikopterima Mi-171Sh, o čijim je novim zastojima izvijestila NovaTV 10. kolovoza, ističući kako su – osim na Kosovu – i tijekom prijevoza za potrebe Ureda predsjednika bile „manje nepravilnosti na jednom od helikoptera uočene 28. srpnja. Helikopter nije mogao poletjeti dok kvar nije bio otklonjen“. U MORH-u su tada objasnili:

„Možemo Vas izvijestiti da je bila riječ o letu u potpori programu Ureda Predsjednika RH. Kod helikoptera koji navodite, tijekom redovnog pregleda u sklopu pripreme za zadaću prevoženja uočene su manje nepravilnosti, manja odstupanja u parametrima rada motora, koje su zrakoplovni tehničari HRZ-a ubrzo riješili, te je helikopter vraćen u operativnu uporabu (…) O statusu ispravnosti vojne opreme i tehnike redovito, na propisani način, izvješćujemo sve nadležne institucije u zapovjednoj crti“,

da bi danas ministar Banožić ipak imao dodatni pojedinosti napominjući: „Zatražio sam izvješće, ali to su… je situacija dosta poznata. Riječ je o remontu koji je bio prošle godine, i postoje nekaka dva kvara… odnosno, dva helikoptera koja se zatraženo u jamstvenom roku, da se otkloni. I, to će biti… o trošku onih koji su radili remonta, jel…“.

Osim ministra obrane, izvješće će zatražiti i novi predsjednik saborskog Odbora za obranu, Franko Vidović. Kako su danas najavili iz SDP-a, Vidović će „zatražiti detaljno izvješće od MORH-a o cijelom tijeku nabave remonta i svim kvarovima na helikopterima nakon remonta“.

No, vratimo se na ministra Banožića. Po njemu, problem je koliko u helikopterima – toliko i u novinarima koji se o toj temi usude pitati ili izvještavati, Naime, na dodatno pitanje da li bi njega zabrinula perspektiva letenja zamjenskim helikopterom, nakon što se prvi poslani pokvario – Banožić odgovar: „Pa, gledajte. To je malo više… Ja bi rekao, tendenciozno bilo postavljeno pitanje, prije nekoliko tjedana, od strane vaše kolegice… Događa se. Zato što, mislim da je išlo u nekom drugom pravcu, od ovoga kojeg vam ja sada odgovaram…“.

Na inzistiranje prisutnih novinara da objasni, ministar je kazao: „Problemi su sa remontom. Pazite, riječ je o helikopterima koji imaju preko 1.000 godišnje leta, tako da… Riječ je o opremi… (…) Problem je… Problem je što se te stvari moraju otklanjati, ali ne treba ih tendencialno postavljati. Jel ovo, na ovaj način, ispada da je netko dao predsjedniku, namjerno, helikopter sa nekakvim teškim problemom. To nije istina“. Iako u televizijskom izvještavanju 10. kolovoza, a ni kasnije, nije bilo ni spomena namjernog podvaljivanja neispravne tehnike, nego se tek problematiziralo već duže problematičan remont – Banožić je konačno zaključio „Gledajte… Riječ je o opremi koja je nabavljana prije dugi niz godina. Isto tako, dugi niz godina nije bilo ulaganja. Remont je bio prošle godine. Imamo jamstveni rok. Tražit ćemo da se otkloni, i to je to! Hvala!“.

No, kao što to biva kada se čovjek nađe na čelu velikog i bitnog resora, gdje vrijeme ide i ljeti (u doba godišnjih odmora, kada zamre i ono malo preostale sustavne komunikacije s medjima) – to ujedno nije bio i kraj novinarskih pitanja s nogu, na ulazu u Vladu. Naime, uslijedila je promjena teme, s pogledom na nadolazeću jesen i planirane aktivnosti u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske – koje kao da će obuhvatiti sve ono što je prethodni ministar obrane osjećao neugodnim, nepopularnim i vrijednim prijevremenog odlaska s funkcije. Banožić je tu naznačio tri glavna posla kojima se bavi, od kojih je jedan u kašnjenju a dva su direktno bolna:

„Znači… Mi se, evo, pripremamo… Vezano za novu Uredbu. Znači, s obzirom na Pravilnik – smanjenja broja mjesta – i razgovarat ćemo o jednom dijelu ljudi koji može što prije otići u mirovinu. Također, imamo dio pripremanja za proračun. Isto tako, imamo pripremanje Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske“.

Dok je (1) novi Dugoročni plan razvoja OS RH u izradi već dugo, navodno je odavna dogotovljen – pa zapravo i kasni s objavom te upućivanjem u redovitu proceduru – bitno su problematičniji (2) spomenuti kadrovski rezovi. Naime, već grubi uvid u brojno stanje OS RH pokazuje kako se umjesto planiranih preko 15 tisuća djelatnih vojnih osoba u OS RH radi s tek 14.325 DVO i još 1.280 civila (stanje na 11. svibnja 2020. godine). Kako je posljednje javno dostupno Godišnje izvješće o stanju obrambenog sektora (ono za 2018. godinu, budući da MORH novo još ne šalje u proceduru) skupno stanje „Ministarstva obrane i Hrvatske vojske“ krajem prosinca 2018. definiralo na „14.640 djelatnih vojnih osoba i 2.241 državnih službenika i namještenika“ – vidi se da nova Uredba koju spominje Banožić (vjerojatno o unutarnjem ustroju MORH-a) zapravo kani smanjivati tih manje od 1.000 civila iz MORH-a. Iako je preustroj MORH-a itekako potreban – ako ništa drugo a ono da se prizna kako od prije nekoliko godina najavljivanih izdvajanja Vojnog muzeja i Odjela za nekretnine nije bilo ništa – upitno je daljnje brojno smanjivanje kadrovski sve slabijeg Ministarstva, posebice uz istodobno zadržavanje prenarasle civilne infrastrukture samih OS RH (koja je veličinom već davno prerasla MORH). Dodatni problem u svemu tome biti će (3) obrambeni proračun – u kojem očigledno slijede oštre i neugodne promjene, koje je sada i ministar Banožić tek okvirno najavio riječima: „Da… Jel, mislim, treba bit realni, da… s obzirom na sredstva, odnosno, proračun koji će se događati, treba… Rashodovna strana će bit takva da će igrati ulogu…“.

Kad na povratku s godišnjeg skočiš do baze u Zemuniku (Photo: MORH/F. Klen)

No, dok se u isto vrijeme od ministra jučer u Zemuniku službeno prenosilo tek gorde riječi o kupovini borbenih aviona – „Smatram kako je to od presudnog značaja za daljnji razvoj sposobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i unaprjeđenja sigurnosti Republike Hrvatske, ali i stabilnosti ovog dijela Europe“ – danas je novinare zanimalo kako se taj jučerašnji pogled misli uskladiti s upravo iznesenim mračnim proračunskim vijestima. Po Banožiću, izgleda da ova odgođena kupovina i ne mora nužno pasti žrtvom krize i redukcija. Može, ali ne mora:

„Ne mora značit. Treba vidjet, jednostavno, kakve će ponude izgledati, kad one dođu u kompletu. Ono što je… Evo, upravo zbog ovakvih pitanja, kao što je sada bilo… Nažalost, kompletna spremnost… odnosno, sigurnost koju pruža Hrvatska vojska dovede se u pitanje, zato što nije odrađena jedna ponuda višenamjenskih borbenih aviona. Ja bi, iskreno… Evo, zbog svih… svega toga, i volio da to se i provede ove godine kraju, na način da odaberemo ponuđača. Odnosno da vidimo na koji će se način to zatvoriti, kroz određeno vrijeme“.

Pozdrav kakvog se nije dobivalo na prošlom ministarskom mjestu?

I opet, tu je taj nevjerojatni stav – da pitanja novinara nekako stvarno dovode u pitanje „kompletnu spremnost i sigurnost koju pruža Hrvatska vojska“, po ministru valjda motivirano žalom za neuspjelom nabavom borbenih aviona iz 2019. godine. Pa ipak, ponešto detaljniji uvid u tu bolnu temu nedvojbeno će dati nadolazeći mjeseci – kako spomenutim prikupljanjem međunarodnih ponuda, koje se valjda očekuje u skorije jesensko doba, tako još i više nadolazećim rebalansom državnoga proračuna – koji će u sebi uključiti sve posljedice proljetnog zaključavanja društva i privrede, kao i mršave rezultate turističke sezone koja se upravo ugasi u moru zaraženih koronavirusom…

Ova je godina počela s nekim novim pravilima u sustavu obrane – najprije što se tiče prehrane, a onda i privlačenja dragovoljnih ročnika. Treća novost je izmjena visine otpremnine za DVO kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga s pravom na mirovinu, odnosno za državne službenike i namještenike u MORH-u i OS RH kojima također služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga. Što se državnih službenika i namještenika tiče, za njih nova pravila vrijede već od 24. prosinca, dok su za DVO na snagu stupila s prvim danom nove, 2017. godine. Ujedno, kod djelatnih vojnih osoba promjene su bitno manje, jer se radi tek o izmjeni postojeće Odluke o visini otpremnine za djelatne vojne osobe kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga s pravom na mirovinu (NN 37/13 od 28. ožujka 2013. godine). Po novome, veću otpremninu dobivaju tek one djelatne vojne osobe koje imaju pravo na mirovinu i priznat status hrvatskog branitelja – njihova se otpremnina uvećava ovisno o vremenskom razdoblju sudjelovanja u Domovinskom ratu na način da se „za svaki puni mjesec dana sudjelovanja u Domovinskom ratu otpremnina uvećava za iznos od 525,00 kuna neto.“ Dosadašnja naknada temeljem sudjelovanja u Domovinskome ratu bila je gotovo upola manja, i iznosila je 300,00 kuna po mjesecu ratnoga staža.

Ova odredba o uvećanju otpremnine u iznosu od 525,00 kuna neto za svaki puni mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu vrijedi i za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga s priznatim statusom hrvatskog branitelja. Riječ je o promjeni koju su zagovarali sabrani predstavnici sindikata aktivnih u sektoru obrane RH, među ostalim i na sastanku kojeg su imali s vrhom MORH-a, 14. ožujka ove godine. No, za ovu kategoriju zaposlenih je od 24. prosinca prošle godine stupila na snagu i potpuno nova Odluka o visini otpremnine za državne službenike i namještenike u MORH-u i OS RH kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga (donesena 22. prosinca, a objavljena u NN 121/16 od 23. prosinca 2016. godine), te su njome van snage stavljene slične odluke iz 2013. i 2014. godine. Neke novosti koje se tiču državnih službenika i namještenika u MORH-u i Oružanim snagama vezane su uz novu Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane, koju je Vlada donijela na svojoj 14. sjednici, održanoj 29. prosinca 2016., a čija se objava u Narodnim novinama očekuje ovih dana. Naime, po novome:

„Državnom službeniku i namješteniku na rasporedu u Ministarstvu obrane koji se u roku od osam dana od dana stupanja na snagu nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane pismeno izjasni za sporazumni prestanak službe odnosno radnog odnosa, pripada pravo na otpremninu u visini jedne njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama“.

Dobrovoljni odlazak iz sustava nagrađivat će se, istina u ponešto umanjenom iznosu, i kod onih državnih službenika i namještenika koji neće zatražiti sporazumni prestanak službe odmah nakon nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu, već će pričekati stupanje na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva obrane, koji se donosi na temelju spomenute Uredbe. Za njih isto vrijedi rok od 8 dana od stupanja na snagu dotičnog Pravilnika o unutarnjem redu, a pripada im pravo na otpremninu „u visini 80% njihove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja 3 mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u MORH-u i OS.“ Državnim službenicima i namještenicima koji u jednom od ova dva roka podnesu zahtjev za izlazak iz sustava radni odnos prestaje unutar 30 dana od dana pismenog izjašnjenja za sporazumni prestanak službe, odnosno radnog odnosa.

Možda najveća novost u ovoj Odluci je to da ona ne regulira posebno otpremninu za službenike i namještenike koji po prestanku radnog odnosa u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama nađu novi posao u trgovačkom društvu „Pleter-usluge d.o.o.“. Ti zaposlenici po dosadašnjim pravilima izričito nisu imali pravo na otpremninu (čl.7 st. 2 Odluke o visini otpremnine iz listopada 2013. godine, odnosno čl.10. st. 2 Izmjena Odluke o otpremninama iz prosinca 2014.), a budući da ih se zasebno ne spominje u novoj odluci – moglo bi se dogoditi da im je to pravo zapravo prešutno opet vraćeno.

Posljednja tura umirovljenja generala i brigadira OS RH danas je svečano obilježeno u Uredu predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Zahvalnice i časničke bodeže dobili su novo umirovljeni bivši načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić, donedavni zamjenik načelnika GS OS RH general Dragutin Repinc, general Frane Tomičić, brigadirka Đurđica Herc Barić, te brigadiri Mate Hucaluk, Davor Lončar, Zlatomir Žarko, Zlatko Lehpamer, Ivan Selak, Marko Miličević i Vilko Klasan.

„Sposobnost naših Oružanih snaga i njihov ugled u prvom je redu odraz predanosti vojnom pozivu njihovih pripadnika, visoke stručnosti i povrh svega domoljublja kojim su primarno motivirani u izvršavanju svojih zahtjevnih zadaća. U prvome redu tu mislim na Vas, najviše časnike, koji ste nosili i nosite najveće zasluge ali i najveću odgovornost za razvoj Oružanih snaga Republike Hrvatske“,

rekla je Vrhovna zapovjednica, ističući kako su ljudi ipak najveća vrijednost. Novim, mladim naraštajima hrvatskih vojnika, dočasnika i časnika potrebni su znanje i vještina, te, iznad svega, iskustvo i uzoran primjer starijih kolega, istaknula je Grabar Kitarović, pozvavši novo umirovljene visoke časnike OS RH na daljnji doprinos u razvoju i nadogradnji suvremenog sustava obrane RH.

„Stoga se nadam da ćete, kao i do sada, biti voljni sudjelovati u stručnim aktivnostima daljnjeg razvoja sustava obrane RH. Pozivam vas ovom prigodom da i dalje pratite razvoj sustava kojem ste posvetili cijeli svoj radni i životni vijek. Radi se o našoj vojsci i o našoj zemlji. Imamo jednu Domovinu, i svi smo pozvani činiti je što boljom i uspješnijom“,

istaknula je Grabar Kitarović.

Među 11 imena posebno se ističu tri – ona generala Lovrića i Repinca, te brigadira Selaka.

Bivšem načelniku GS Dragi Lovriću mandat je istekao 29. veljače ove godine, nakon čega je još neko vrijeme bio neraspoređen, očekujući neku novu dužnost ili posao van obrambenog sustava. Navodno je žarko želio postati veleposlanikom u Kataru, no državni vrh za te želje nije baš imao razumijevanja, pa je Lovrić ipak postao (barem za sada) tek umirovljenik.

Dragutin Repinc je do 15. travnja ove godine bio zamjenik načelnika GS OS RH, a onda je iznenada umirovljen, te je na njegovo mjesto postavljen general Drago Matanović. Narednih 6 mjeseci general Repinc uživao je u umirovljeničkim danima, da bi dolaskom novog ministra obrane Damira Krstičevića u MORH bio „rehabilitiran“ i postavljen za posebnog savjetnika ministra obrane. Umirovljeni general Repinc trenutno je na čelu povjerenstava za izradu nacrta nove Strategije nacionalne sigurnosti i nacrta Zakona o sustavu domovinske sigurnosti.

S Ivanom Selakom završava jedna faza razvoja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Danas umirovljeni brigadir posljednji je od četvero pilota JNA koji su zajedno sa zrakoplovima MiG-21 preletjeli u Hrvatsku i pristupili Hrvatskoj vojsci. Jedan od „preletača“, Rudolf Perešin, poginuo je na zadatku 1995. godine, dok su ostala dvojica – Danijel Borović i Ivica Ivandić – umirovljeni. Selakov MiG-21, ev. br. 102, poznatiji kao „Osvetnik Dubrovnika“ još uvijek stoji u 91. ZB Pleso kao zubom vremena itekako načeti muzejski eksponat, a legendarni brigadir Selak je sve do ovih dana odolijevao pokušajima svog umirovljenja. Tu upada u oči činjenica kako piloti koji su doslovno u praksi oformili nadzvučni dio HRZ-a nisu, svojom ili tuđom voljom, nikakvi čimbenici u raznim kreiranjima obrambenih politika, nisu članovi nijednog tijela u obrani (za razliku od svojih brojnih umirovljenih kolega), niti su u javnosti promovirani kao “opinion makeri”. Da ne spominjemo kako im se ni generalski činovi tijekom karijere u OS RH nisu nasmiješili, čak niti kao poputbina pri umirovljenju.

Četiri “preletača”: Ivan Selak, Rudolf Perešin, Danijel Borović i Ivica Ivandić

Probni pilot brigadir Ivan Selak i zapovjednik EBA-e pukovnik Željko Ninić (Photo: Goran Zorja)

Posljednjih je godina Selak došao pod lupu javnosti kao probni pilot na netom remontiranim MiG-vima. Dok se javnost zgražala nad MiG-21 „cabrio“ verzijom ili gašenjem motora zrakoplova pod punim opterećenjem, Selak ju je stoički smirivao tvrdeći da „nema nikakve drame“. Vidno je bio iživciran tek pokušajima da se taj posao remonta u Ukrajini iz političko-pragmatičnih razloga proglasi kriminalnim dijelom, a najuži tim tehničara na tim zrakoplovima – neodgovornim osobama koje svjesno riskiraju živote svojih kolega-pilota. U kuloarima se spominjalo da je pokušaj da se brigadir Selak imenuje zapovjednikom HRZ-a navodno propao na najvišoj političkoj razini, pa je on, odolijevajući uredskom poslu, i svoj posljednji radni dan proveo u letačkom odijelu kao probni pilot HRZ-a. Na tom će ga mjestu naslijediti dva također vrsna pilota – Zvonimir Milatović i Christian Jagodić.

Nakon trotjedne blokade izazvane nedostatkom kvoruma, Hrvatski je sabor jučer napokon glasao o brojnim prethodno raspravljenim točkama dnevnoga reda. Među njima su se našle i izmjene Zakona o službi u OS RH, koje je Vlada usvojila još 20. travnja, saborski Odbor za obranu raspravio 04. svibnja, da bi se dan kasnije (05. svibnja) našle i na plenarnoj sjednici Sabora. No unatoč provedenoj polusatnoj raspravi, izmjene Zakona o službi nisu izglasane sve do srijede, 18. svibnja. Pripadnici OS RH kojih se ove izmjene tiču, dakle oni koji su temeljem ranijih odredbi Zakona trebali biti izdvojeni iz sustava do kraja ove godine, zbog političkih odnosa u vladajućoj koaliciji/suradnji našli su se u svojevrsnom „čardaku ni na nebu ni na zemlji“. To se konačno riješilo jučer ujutro, kada su jednoglasno – sa čak 128 ruku „ZA“ – usvojene izmjene Zakona o službi.

O čemu se točno radi, i zašto se ove odredbe tiču oko 1500 ljudi, uvaženim saborskim zastupnicima na raspravi tog četvrtka, 05. svibnja, objasnio je zamjenik ministra obrane Tomislav Ivić. Zapravo, nije ni objašnjavao, već je pročitao obrazloženje koje je dan ranije čitao na sjednici resornog Odbora za obranu. Izvjestitelj Odbora, ujedno i njegov predsjednik Igor Dragovan (SDP), na plenarnoj sjednici nije uzeo riječ, baš kao ni itko drugi iz Kluba zastupnika SDP-a ili ostatka oporbe. Zato je polusatna rasprava bila obilježena istupima HDZ-ovog zastupnika Damira Krstičevića, koji su bili najemotivniji i najstrastveniji na neku obrambenu temu otkad na portalu Obris.org pratimo rad Hrvatskog sabora. Iako se Krstičević povremeno razilazio s činjenicama, ipak mu za uloženi trud treba odati priznanje. Za početak je ispravno istaknuo ogroman postotak ljudi koje se sada trebalo izdvojiti, a bez za to provedenih ozbiljnih priprema:

„Predlagatelj u svom obrazloženju navodi kako bi po sadašnjem Zakonu o službi u OS RH do 31. prosinca 2016. godine iz Oružanih snaga trebalo izdvojiti sve časnike sa srednjom stručnom spremom, i djelatne vojnike, odnosno mornare, primljene u djelatnu vojnu službu na neodređeno vrijeme, a koji imaju navršenih 20 godina staža osiguranja. Potencijalnom primjeno odredbi važećeg zakona u OS, trebalo bi do kraja ove godine izaći više od 22 posto ukupnog broja vojnika u OS RH“,

Krstičević se ponešto zaletio opisujući koja bi to godišta vojnika i mornara trebala biti. O tome je zaključio:

„(…) ovdje govorimo većinom o ljudima koji su primljeni u službu tijekom Domovinskog rata. Dio tih ljudi u slučaju izdvajanja neće ispuniti uvjete za umirovljenje – što bi moglo rezultirati time da budu izdvojeni iz sustava bez prava na mirovinu. Govorimo o ljudima koje smo u jednom trenutku trebali, a sada ih polako zaboravljamo“,

Ako pogledamo da je tu granica za izdvajanje 20 godina staža, treba uočiti da to ujedno nisu i stvarne godine službe u sustavu. Naime, važeći „Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba“ (NN 128/99, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12, 118/12) u svom 1. stavku 2. članka definira da „Djelatnoj vojnoj osobi na određenim dužnostima i poslovima zbog otežanih uvjeta rada i prirode obav­lja­nja poslova, staž osigura­nja računa se u povećanom traja­nju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na tim dužnostima i poslovima računa kao 15, 16, odnosno 18 mjeseci staža osigura­nja“. Prema tome, osobe koje su tijekom čitavog rada imale razinu beneficiranja u omjeru „18 za 12“ mjeseci, a sada navršavaju 20 godina staža, u obrambeni sustav stigle su najranije u siječnju 2003. godine (13,3 godine službe za 20 godina staža). Ako su pak čitavo vrijeme imale beneficiranje u omjeru „15 za 12“, u sustav su stigle svibnju 2000. godine (16 godina službe za 20 godina staža). Ako u obzir uzmemo i određena kraćenja beneficiranog radnog staža tijekom proteklih godina – još uvijek teško da tu govorimo o ljudstvu zaposlenom prije 1999. godine. Dakle, pretežno je riječ o vojnicima i mornarima zaposlenim ipak ponešto nakon Domovinskoga rata, o kojem govori zastupnik Krstičević.

Saborska klupa bila je preuska za temperamentnog Damira Krstičevića

“Druga karijera”

Ostatak rasprave, u kojoj su sudjelovali Mostovci Miro Bulj i Ivan Lovrinović, te HDZ-ovci Željko Glasnović i Josip Đakić, Krstičević je iskoristio za potporu uvođenju projekta „druge karijere“. Odnosno, za poticanje ne samo saborskih zastupnika, već i Ministarstva obrane, da pripreme projekt itekako poznat u mnogim zemljama, kojim bi se ljude koji odlaze iz obrambenog ili sigurnosnog sektora pripremilo za neki drugi posao, tj. „drugu karijeru“.

„Zašto ne koristiti te ljude? Pa to su ljudi koji imaju jako puno znanja, koji imaju jako puno sposobnosti. U te ljude se ulagalo. I sva razvijena demokratska društva na zapadu potiču, pomažu, da ti ljudi nakon… idu u drugu karijeru. Da li je ta druga karijera u državnoj administraciji, da li je u ministarstvima, da li je u javnim poduzećima, da li je u privatnim firmama – jasno, po sposobnosti. Ali, ta znanja nam trebaju. Jer to su upravo znanja upravljanja, to su znanja managementa, to su znanja vođenja ljudi, to su znanja razvijanja ljudi …“,

objašnjavao je žustro Krstičević, pozivajući se na vlastiti primjer čovjeka koji je zapovijedao u ratu, i vodio posao na tržištu u miru.

Naravno, tu je teško ne sjetiti se onoga čime se od 2003. pa sve do ekonomske krize u Hrvatskoj bavio MORH-ov program SPECTRA (Separated Personnel Care and Transition Program), financiran stranim novcem i obustavljen kada je trebao pasti na isključivo domaće financiranje. Riječ je bila o kvalitetnoj aktivnosti koju je nakon više godina funkcioniranja praktično do gašenja smanjio i zakočio ministar Branko Vukelić u doba početka gospodarske krize – tako da i pozivi zastupnika Krstičevića tu nisu čista novost, već više još jedan arheološki poduhvat iskopavanja negdašnjih dobrih stvari zatrpanih u dubokim slojevima hrvatskog obrambenoga sustava.

Željko Glasnović: Kanada – zemlja uzor

Ovakva se potporna djelatnost sviđa i zastupniku Željku Glasnoviću, koji je čitavu temu odveo i dalje, predlažući da se napiše poseban zakon o tranziciji ljudi koji odlaze iz Oružanih snaga u civilni život. Kao zemlju-uzor Glasnović tu vidi svoju domovinu Kanadu, koja je, kaže, „potrošila milijune dolara za svoje veterane koji se vraćaju iz Afganistana i iz drugih misija“. Umirovljenog generala Glasnovića, inače bivšeg pripadnika kanadske vojske i francuske Legije stranaca, zanimalo je i što se dogodilo sa ljudima koji su završili West Point:

„Trebamo takve ljude, jer oni imaju jednu stvar što fali u Hrvatskoj – a to je profesionalni integritet, i oni nisu okaljani duhom komunizma, iz tog bivšeg sustava. Ljudi su patrioti, spremni raditi, a gdje su nakon, kad izađu iz Oružanih snaga?“

Nažalost, u Lijepoj našoj ovakve stvari pod normalno zapravo i nisu tema, budući je mnogima ionako uvriježeno mišljenje da baš mirovina liječi sve rane, te da je jedino pristojno imati samo jedno zaposlenje u životu.

Amandman – svi do kraja 2019. !

Rasprava traje, sabornica prazna

Klub HDZ-a najavio je da će podnijeti amandman kojim bi se izjednačio rok za izdvajanje iz sustava za časnike sa srednjom stručnom spremom (koji još uvijek nemaju uvjete za odlazak u mirovinu), s ovim prethodno spomenutim, za stalno zaposlene vojnike i mornare koji su navršili 20 godina mirovinskog staža. Kako s vojnicima i mornarima, tako se i ovom malom te specijalnom kategorijom osoblja, časnicima bez traženog obrazovanja, do sada se bavio članak 58. Zakona o službi u OS RH (donesen i loše uklopljen u cjelinu ovog propisa sredinom ljeta 2015. godine). Za njih se Đakić zauzeo istim onim argumentima koje se moglo čuti od Krstičevića za već spomenute vojnike i mornare – „spasit će se dio kadrova koje ne bi bilo moguće lako nadoknaditi“, i čije bi izdvajanje „sigurno onemogućilo izvršenje onih međunarodnih zadaća koje je RH preuzela“. No, dok nedvojbeno stoji da se sustav obrane RH izgleda nije pripremio za naglo izdvajanje oko 22 posto svojih vojnika i mornara, to je pitanje ipak temeljito različito od teme djelatnih časnika koji ne zadovoljavaju obrazovne uvjete OS RH.

Barem ovoliko traje saga o časnicima OS RH sa samo srednjoškolskim obrazovanjem

Naime, rok od 31. prosinca 2016. za izdvajanje starijih stalno zaposlenih vojnika i mornara postavljen je tek u ljeto 2013. godine, s tadašnjim donošenjem novog Zakona o službi u OS RH, – te postoji tek nepune tri godine, tijekom kojih su se OS RH i MORH trebali pripremiti za njegovo nastupanje. Za razliku od toga, problem časnika koji imaju samo srednju školu bitno je stariji. Još 1995. godine Zakon o službi u OS RH definirao je višu školsku spremu kao uvjet za čin zastavnika, dok se od poručnika na više tražilo i visokoškolsko obrazovanje. Ove se standarde manje ili više dopunilo i 1999. godine, pa ih se onda ponovilo i u Zakonu o službi u OS RH iz 2002. godine, da bi se uz postupno sve strožu provedbu to ponavljanje i nastavilo – sve do aktualnog zakona iz 2013. godine, s njegovim dopunama i izmjenama. Pa ipak, očito je tu praksa išla nekim drugim putem, budući je proljeće 2016. godine u OS RH dočekalo “nekih stotinjak časnika, sa srednjom stručnom spremom“, po riječima zastupnika Krstičevića.

Umjesto da se nakon više od 20 godina razvlačenja i izbjegavanja ikakvog sustavnog rješenja ovaj problem ipak konačno razriješi – Klub HDZ-a se pobrinuo da ta priča potraje još barem do kraja 2019. godine. Zakonski amandman koji je omogućio nastavak ove sage, opravdali su usporedbom sa spomenutim izdvajanjem stalno zaposlenih vojnika i mornara – relativno svježim problemom kojeg se usprkos potrebi nije rješavalo od ljeta 2013. naovamo:

„Zbog Zakonske norme o izdvajanju djelatnih časnika sa srednjom stručnom spremom iz sustava do 31. prosinca 2016., Oružane snage Republike Hrvatske bi u toj kategoriji ostale bez određenog broja časnika, koji ne bi mogli biti pravovremeno i adekvatno zamijenjeni te se predlaže rješenje odnosno rok za izdvajanje kao i za djelatne vojnike koji su u djelatnoj vojnoj službi na neodređeno vrijeme“.

Uz sve to, Vlada je na svojoj prošlotjednoj sjednici, održanoj 11. svibnja, bez imalo ulaženja u temu usvojila predloženi amandman, čiji će sadržaj u izmjenama Zakona o službi u OS RH ući u članak 225 stavak 2, koji će po novome glasiti:

„Djelatni časnik koji ima srednju stručnu spremu, izdvojit će se iz Oružanih snaga po stjecanju uvjeta za umirovljenje, prema godišnjem planu izdvajanja osoblja, a najkasnije do 31. prosinca 2019. godine“.

Uoči jučerašnjeg glasanja u Saboru, zamjenik ministra obrane Tomislav Ivić nakratko je izašao za govornicu kako bi izvijestio zastupnike da se Vlada složila s predloženim amandmanom Kluba zastupnika HDZ-a, nakon čega su izmjene Zakona o službi, uključujući i spomenuti amandman, jednoglasno usvojene.

Naravno sve je ovo začinjeno tvrdnjom kako navedene promjene neće dovesti do dodatnih troškova, budući se radi samo o zadržavanju postojećih ljudi u sustavu. Pri tome nije pažnja poklonjena činjenici da izostanak planiranih izdvajanja ujedno znači i izostanak planiranih ušteda – koje time ne dolaze blagotvorno na kadrovske stavke ionako smanjenog obrambenog proračuna. Riječ je tu samo o jednoj od posljednjih mjera koje su iz socijalnih, populističkih ili kakvih drugih pobuda prekrižile planirane uštede, bez da se u njihovom očekivanju i proračunski zadržalo ranije razine namjenskog financiranja. Imajući u vidu ovakvu praksu – gdje troškovi na kraju ne padaju, ali se sredstva za njihovo pokrivanje ipak smanjuje – bit će zanimljivo vidjeti buduću perspektivu zaklapanja obrambenog segmenta državnoga proračuna.

Tijekom travnja kroz Hrvatski sabor po hitnom postupkom (tko zna zašto) krenuo je tutnjati “Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, s Konačnim prijedlogom Zakona”. Dok smo o njegovom sadržaju i problemima već pisali na portalu Obris.org, spomenimo da je taj akt Vlada RH otposlala u parlamentarnu proceduru, te je za njega Sabor 21. travnja ove godine i prihvatio provođenje hitnog postupka (70 glasova “za”, 30 “protiv”). Rasprava ovoga prijedloga pred Odborom za obranu zakazana je za srijedu, 4. svibnja ujutro, dok još nije jasno kada će o tome pod hitno raspravljati i plenarna sjednica Hrvatskoga sabora.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

No, o kako dobro zasnovanome potezu je tu riječ vidi se već i iz činjenice da sadržajno vrlo sličan, iako kadrovskim opsegom ponešto širi propis upravo prolazi parlamentarnom procedurom u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tamošnji parlament, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, sastoji se od dva doma – “Dom naroda” (15 delegata) i Predstavnički dom (42 predstavnika) – i oni oba moraju donijeti propis prije no što on stupi na snagu. Kroz tu je proceduru prije nekog vremena Vijeće ministara BiH pustilo “Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH”, pod službenim opravdanjem da se njime potpunije definiraju pojedina zakonska rješenja koja u postojećem zakonu nisu adekvatno uređena.

Spomenuti je akt prvo dospio na raspravu pred Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, koji je 5. travnja i podržao predložene promjene. U srijedu 27. travnja svoj dio posla obavio je i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, kada je u drugom čitanju usvojio “Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama BiH”. S obzirom na činjenicu da je ovaj zakon pred Domom naroda uspio biti usvojen u tekstu različitom od onoga kojeg je nepunih mjesec dana ranije usvojio Predstavnički dom – bit će potrebno obaviti i dodatno usuglašavanje između domova, ne bi li BiH ipak dobila jedinstvene izmjene Zakona o službi u OS BiH. No, ostavivši parlamentarne zavrzlame po strani, pogledajmo ukratko u čemu se sastoje predložene zakonske izmjene u Bosni i Hercegovini.

O čemu se tu radi?

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH

Kao prvo, predloženim zakonodavnim izmjenama Bosna i Hercegovina u svoj obrambeni sustav uvest će pojam “kandidati na obuci”, kojeg se i pobliže definira. Riječ je o novoj i zasebnoj kategorija osoba na službi u Oružanim snagama BiH. Osim toga se “fleksibilnije uređuje procedura izbora i imenovanja časnika na formacijsko mjesto zapovjednika puka i preciznije propisuju uvjeti za unapređenje i umirovljenje“. Upravo ovo zadnje je posebno zanimljivo s obzirom na aktualne  zakonodavne vratolomije u kadrovskoj sferi hrvatskog sektora obrane.

Naime, predloženim odredbama pomiče se starosna granica za umirovljenje časnika OS BH s 55 na 57 godina, i dočasnika s 50 na 55 godina, uz obrazloženje da je dosadašnja praksa prisilila velik broj časnika s iskustvom potrebnim Oružanim snagama BiH da napuste službu, baš zbog tog zakonskog ograničenja. Pri tome, dosadašnji su zakonski uvjeti u BiH za časnike regulirali baš spomenutih 55 godina života i najmanje 30 godina mirovinskog staža kao osnovni uvjet za starosnu mirovinu iz vojne službe (uz opće beneficiranje u omjeru 16 mjeseci staža za 12 mjeseci rada), dok su za slučaj “racionalizacije i smanjenja brojnog stanja Oružanih snaga” BiH predvidjele i ubrzani put u penziju – s 45 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog staža (15 godina vojne službe). Ujedno je produženo i trajanje službe za profesionalne vojnike angažirane na poslovima razminiranja – za dodatne tri godine, odnosno od dosadašnje opće zakonske granice (najviše 15 godina službe, odnosno 35 godina starosti) na novi maksimum od 38 godina starosti. Imajući u vidu stres kojem su pirotehničari standardno izloženi, ovo uopće i nije mala promjena. Konačno, usvajanjem ovih izmjena zakona, bio bi odgođen i prijam novih osoba u Oružane snage BiH tijekom idućih pet godina – što bi u periodu od 2016. do 2020. godine smanjilo troškove OS BiH za oko 3.470.960 KM. Naravno, ni riječi ovdje o šteti koju takve mjere nose starosnoj strukturi, a onda i efikasnosti bilo koje vojske – pa i Oružanih snaga BiH.

Ovakvi se potezi vuku iz tri osnovna razloga. Kao prvo, a to su mediji posebno istakli u BiH primjeru (srećom ne i u Hrvatskoj), zadržavanje postojećih ljudi (a posebno obustava prijma novog ljudstva, koju RH zasad nije spominjala) u pravilu predstavlja određenu uštedu. No, ta neposredna ušteda direktno otvara strukturne probleme vezane uz dobnu strukturu Oružanih snaga, koje je kasnije iznimno teško riješiti. Kao drugo, produljeno zadržavanje postojećeg ljudstva je često i oblik socijalne skrbi za ljude koji su trenutno u obrambenome sustavu. Produljenjem radnoga staža odgađa se prelazak te kategorije javnih službenika iz životne faze s lošom državnom plaćom na još lošije – bilo u mirovinu sa smiješnim mirovinskim primanjima (što je onda izvjestan pad u siromaštvo), ili na burzu rada (za koju se ljude u pravilu sustavno ne priprema). Imajući u vidu ovu neugodnu alternativu nastavku rada u obrani, još bi se i moglo imati ljudskoga razumijevanja za takve sustavne poteze u siromašnim i gospodarski neuspješnim državama – kakve god loše bile njihove posljedice po same obrambene sustave tih država. Kao treće i najvažnije – ovakvo produženje radnog staža počesto ima i dodatnu funkciju. Naime, ono odgađa suočavanje sustava i nadležnih osoba s posljedicama loše kadrovske i obrazovne politike često vođene u obrambenim sustavima koji takvim mjerama pribjegavaju. Naime, riječ je o državnim strukturama koje se ustrajno oslanjaju na stare ljude, ali ujedno i koriste njihova radna znanja da godinama ne školuje mlade – za postupnu zamjenu tih starih stručnjaka. Time se potiho opet štedi na troškovima kadrova i njihovog obrazovanja, bez obzira na istovremeno potkopavanje samih temelja održivosti sustava koji tome pribjegavaju.

Opravdanje o odlasku “časnika s iskustvom potrebnim Oružanim snagama” tako je prije svega teška optužnica za sve koji su ikad radili u kadrovskim službama tih oružanih snaga, a tek onda faktor koji bi trebao imati ključnoga utjecaja na aktualno kadroviranje. Upravo u ovoj točki se, nažalost, spajaju određeni elementi predloženih izmjena zakona o službi u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini – koje obje konstantno brinu o sve duljem zadržavanju postojećih ljudi, bez da iole pažnje ujedno posvete i oblikovanju nasljednika takvih “antiknih” stručnjaka.

Ministarstvo obrane je kroz model „savjetovanje sa zainteresiranom javnošću“ pokrenulo izmjene Zakona o službi u OS RH. Radi se o planu izmjena članka 225. Zakona o službi u OS RH (iz 2013. godine) i članka 58. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH (iz 2015. godine). U važećem Zakonu o službi u OS RH, članak 225. kaže:

„(1) Djelatni vojnik/mornar koji je u djelatnu vojnu službu primljen na neodređeno vrijeme ostaje u djelatnoj vojnoj službi dok ne navrši 20 godina staža osiguranja.

(2) Časnik zatečen u službi u Oružanim snagama na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koji ima srednju stručnu spremu ostaje u djelatnoj vojnoj službi dok ne navrši 20 godina staža osiguranja.

(3) Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izdvojit će se iz Oružanih snaga prema godišnjem planu izdvajanja osoblja, a najkasnije do 31. prosinca 2016“.

Dvije godine nakon donošenja novog Zakona o službi, 2015. godine usvojene su i njegove prve izmjene. Pri tome je tu donesen i članak 58. – koji nije dodatak u originalni Zakon o službi, već predstavlja dodatnu odredbu koja se svojom numeracijom ne uklapa u dotadašnju cjelinu dopunjenog propisa. On glasi:

„Djelatni vojnik/mornar koji je u djelatnu vojnu službu primljen na neodređeno vrijeme i djelatni časnik koji ima srednju stručnu spremu ostaju u djelatnoj vojnoj službi dok ne steknu prve uvjete za umirovljenje po posebnom zakonu kojim se uređuje umirovljenje djelatnih vojnih osoba“.

Dopune na dopune!

Kako izgleda, MORH bi sada išao u nove izmjene spomenutog Zakona – u 2. kvartalu ove godine Zakon o službi mijenjao bi se prvi puta, a u 4. kvartalu i drugi put ove godine (uz plan da se javno savjetovanje za to obavi tijekom listopada 2016.). U obrazloženju razloga zbog kojih se planira prvu od spomenutih rundi promjena riječ je baš o navedenim člancima 225. i 58. – i tu se kaže:

„U skladu s naprijed navedenom odredbom članka 225. Zakona, do 31. prosinca 2016. trebalo bi po sili zakona izdvojiti sve časnike sa srednjom stručnom spremom i djelatne vojnike/mornare primljene u djelatnu vojnu službu na neodređeno vrijeme, a koji imaju navršenih 20 godina staža osiguranja. Analizom je utvrđeno da do propisanoga roka sve ove osobe neće ispuniti ostale propisane uvjete za umirovljenje, što bi dovelo do toga da bio dio njih morao biti izdvojen bez prava na mirovinu“.

Na prvi pogled, upravo tu i upada članak 58., koji na snagu treba stupiti 01. siječnja 2017. godine, i koji propisuje ostanak u službi dok se ne steknu prvi uvjeti za umirovljenje po posebnom zakonu za DVO. No, kako objašnjava nova garnitura u MORH-u i OS RH, kada bi se taj članak primijenio „izdvajanjem ovako velikog broja djelatnih vojnika/mornara do kraja 2016. godine, Oružane snage Republike Hrvatske bi u toj kategoriji ostale bez znatnog broja osoba deficitarnih vojno-stručnih specijalnosti (primjerice, bez pirotehničara – pionira, rukovatelja građevinskih strojeva, vojnih policajaca, mehaničara za naoružanje, mehaničara za mototehniku, vozača i tenkista i sl.). Dio ovih vojno-stručnih specijalnosti neće se u kratkom roku moći kvalitetno popuniti novim vojnicima zbog određenih ograničenja u obuci i civilnim kvalifikacijama vojnika, što bi moglo dovesti do privremenog narušavanja određenih sposobnosti Oružanih snaga“.

Zato se predlažu sljedeće izmjene:

„Članak 225.

  (1) Djelatni vojnik/mornar primljen u djelatnu vojnu službu na neodređeno vrijeme izdvojit će se iz Oružanih snaga po stjecanju uvjeta za umirovljenje prema godišnjem planu izdvajanja osoblja, a najkasnije do 31. prosinca 2019.

(2) Djelatni časnik koji ima srednju stručnu spremu izdvojit će se iz Oružanih snaga po stjecanju uvjeta za umirovljenje prema godišnjem planu izdvajanja osoblja, a najkasnije do 31. prosinca 2016.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, osobe koje ne steknu uvjete za umirovljenje do rokova propisanih stavkom 1. odnosno stavkom 2. ovoga članka, izdvojit će se iz Oružanih snaga u kalendarskoj godini u kojoj steknu uvjete za umirovljenje“.

Istodobno, predlaže se brisanje postojećeg članka 58. iz spomenutih „Izmjena i dopuna“ od srpnja 2015. godine, kao i zasebne odredbe o njegovom stupanju na snagu s prvim danom sljedeće godine.

Ovime bi se, smatra predlagač (Ministarstvo obrane RH), prilagodila dinamika izdvajanja navedenih kategorija djelatnih vojnih osoba stvarnim potrebama OS RH, odnosno uskladila bi se s financijskim, obučnim i drugim mogućnostima zanavljanja potrebnog osoblja, posebno onog deficitarnih vojno-stručnih specijalnosti. Također, drže i da bi se uravnotežilo izdvajanje vojnika/mornara primljenih u djelatnu vojnu službu na neodređeno vrijeme.

„Uz izdvajanje po ostalim osnovama broj ukupno izdvojenih vojnika/mornara bio bi oko 600 godišnje, što je realno moguće nadoknaditi isto tolikim brojem novoprimljenih vojnika/mornara na temelju ugovora“,

piše u obrazloženju predlagača.

Veterani na mimohodu ili veterani u vojsci?

Ovakvo produžavanje roka za izdvajanje (najkasnije do 2019.) s jedne je strane dobra (da ne kažemo populistička) socijalna mjera, promatraju li se Oružane snage kao mjesto “od kolijevke pa do groba“. S druge strane, ne kaže se što će se dogoditi nakon 31. prosinca 2019. godine, osim što bi po postojećem slijedu stvari do tada trebali biti redovni parlamentarni izbori, pa će taj problem možda morati rješavati neka druga ekipa. No ovakvo odlaganje nepopularnih mjera dovodi do dvije, po OS RH neugodne posljedice – prvo, manje je pomlađivanja vojnog kadra (jer je upravo prisilna mjera izdvajanja odgođena), i drugo – zadržavaju se postojeće slabosti u obrazovnoj strukturi časničkoga kadra, jer SSS časnici duže čekaju odlazak iz sustava u mirovinu. Nastavlja se i dosadašnja agonija tzv. “vojnih specijalista”, dobre ideje koja nikako da zaživi u punini, i na pravi način.

U svemu tome nastavlja postojati i još jedna velika greška obrambenog sustava, ali i ne samo obrambenog – činjenica da se ljude zapravo ne priprema za izlazak iz sustava, te se olako prelazi preko neugodnosti da „civilni život“ u Hrvatskoj praktično pa uopće ne priznaje većinu vještina i znanja stečenih tijekom rada u OS RH. Uz takvu neusklađenost Oružanih snaga i ostatka Lijepe naše, redovito se baš umirovljenje tu onda koristi kao brzi lijek za sve probleme, ali i kao pokriće za izostanak otklanjanja dugogodišnjih sustavnih nedostataka pri upravljanju karijerama ljudi u obrambenome sustavu RH.

Proceduralni problemi

Aktualna tendencija izmjene Zakona o službi u OS RH ima i nekoliko proceduralnih problema. Tu je, prije svega, namjera da se ove izmjene provedu kroz hitnu saborsku proceduru (prvo i drugo čitanje odjednom). Zašto je ova materija hitna – predlagač ne objašnjava.

e-Savjetovanja i MORH u laganom raskoraku

Upitan je i način na koji je MORH za ove zakonske izmjene „proveo“ savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Osim što je ono provedeno tako da su ga mogli zamijetiti samo pasionirani ljubitelji tog tipa upravnih procedura, taj postupak je trajao samo 8 dana (od 30. ožujka do 07. travnja). No to ne možete jasno vidjeti na MORH-ovim stranicama, budući da tamo i dalje stoji da je ovo savjetovanje još uvijek u tijeku – dok na samoj državnoj stranici e-Savjetovanja možete primijetiti da je ovo savjetovanje zatvoreno, te da se danas, 14. travnja, očekuje i izvješće o provedenom savjetovanju.

Savjetovanje od samo 8 dana ne da nije uobičajeno, nego je suprotno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u stavku 3. toga članka jasno stoji da se savjetovanje s javnošću u pravilu provodi u trajanju od 30 dana (a ne 8, kako ga je proveo MORH). Pa ipak, i takvo defektno postupanje je valjda bolje nego ono zabilježeno prilikom nedavnih spornih izmjena Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice, kada savjetovanje s javnošću uopće nije ni provedeno, o čemu će se u dogledno vrijeme očitovati i Ustavni sud.

Da podsjetimo – riječ je tu o spornim izmjenama Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice, koje je Vlada RH usvojila 4. ožujka, da bi onda o tome raspravljao i Odbor za obranu Hrvatskoga sabora. Oba ova sporna zakonska prijedloga su na kraju izglasana 21. ožujka, te objavljena u Narodnim novinama br. 27/16 od 25. ožujka ove godine – da bi na snagu stupili prvog dana po objavi (26. ožujka 2016. godine). Za oba propisa zatražena je ocjena njihove ustavnosti, odvojeno od stranke SDP i udruge Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, a postupanje Ustavnoga suda po ovim zahtjevima se još iščekuje.

Kao što smo popratili proteklih dana, Ministarstvo obrane RH opet je promijenilo svoju Uredbu o unutarnjem ustroju. Iako ni ovoga puta tu nije bilo ništa od onih dubinskih reformi koje se po pitanju strukture MORH-a već čitavo desetljeće obećavaju – ipak nam je za oči zapelo pitanje osoblja tzv. “Područnih odjela za poslove obrane” (Osijek, Zagreb, Rijeka i Split), te njihovih 25 lokalnih podjedinica nazvanih “Područni odsjeci za poslove obrane”. Riječ je o masivnom upravnom aparatu s ukupno 225 raspoloživih radnih mjesta, koja sačinjavaju čak 63,9 posto od 352 službenika, namještenika i djelatnih vojnih pozicija u okviru ukupne “Uprave za ljudske resurse” MORH-a. Oni sami predstavljaju i 20,2 posto ukupnog sastava Ministarstva obrane RH, istom ovom Uredbom o unutarnjem ustroju projiciranog u formu upravne organizacije s ukupno 1115 raspoloživih radnih mjesta.

Ako za sada po strani ostavimo činjenicu da se ukupni broj raspoloživih radnih mjesta u MORH-u nije mijenjao već neko vrijeme, a da posljednje Godišnje izvješće o obrani ipak na organizaciju od 1115 mjesta navodi ukupno 1341 zaposlenu osobu (službenika, namještenika i DVO), veliko je pitanje što danas zapravo predstavlja razlog da MORH širom Hrvatske na državnoj plaći drži gomilu ljudi – kojima je smisao radnih mjesta gotovo pa prestao postojati prelaskom Hrvatske na profesionalnu vojnu organizaciju i razvojem mrežnih informatičkih tehnologija. Upravo o toj temi priupitali smo i samo Ministarstvo obrane, a evo što smo od odgovora na postavljena pitanja dobili.

Za početak odlučili smo provjeriti koji je točno opseg poslova koje dnevno obavljaju ti “Područni uredi za poslove obrane”. Na to je MORH ustvrdio:

Već desetljećima nema svježeg zraka u “područnim odjelima” i “područnim uredima”

“Područni odjeli i odsjeci za poslove obrane obavljaju upravne i stručne poslove iz područja obrane, i to konkretno: vode prvostupanjske upravne postupke s područja vojne obveze i statusnih pitanja hrvatskih branitelja, organiziraju i provode poslove upisa u vojnu evidenciju, poslove u svezi pribavljanja osoblja za popunu Oružanih snaga RH, rade promidžbu i selekciju, pozivaju i obavještavaju kandidate-obveznike u svezi dragovoljnog vojnog osposobljavanja i prijema u djelatnu vojnu službu, te poslove u svezi ugovorne i nerazvrstane pričuve. Također, vode i obavljaju poslove evidencije ljudskog i materijalnog potencijala za potrebe obrane. Vode evidenciju sudionika Domovinskog rata, te provode poslove izdavanja statusnih potvrda vojnih obveznika, hrvatskih branitelja te druge isprave po Zakonu o općem upravnom postupku na temelju službene evidencije“

“Gradi kotec kakti otec !”

S jedne strane, ovdje je naveden posao vođenja i upravljanja nizom popisa (opća vojna evidencija, popisi dragovoljnih ročnika, kandidata za osposobljavanje, pričuvnika, ljudi materijala od koristi za obranu), koji su onda valjda također razasuti po Hrvatskoj. Dok je to još možda imalo nekakvog rubnog smisla prije više desetljeća, kada je pohrana gomila kartica i kartona po ormarima u lokalnim zajednicama davala dodatnu sigurnost za kopije tih popisa – već krajem 1980-tih razvoj računalne tehnike tu je administrativnu praksu učinio upitnom. Danas, 35 godina kasnije, gotovo da je zapanjujuće da se tu i dalje razgovara o istim ili sličnim stvarima. Ako se sve navedene potvrde, akti i upravne radnje već ne mogu obaviti putem daljinskog zahvata u jedinstvenu točku obrade digitaliziranih evidencija, tu ipak nema razloga da se taj posao ne povjeri lokalnim ispostavama Ureda državne uprave za pojedino mjesto, možda uz tek koju osobu za održavanje veze sa središnjicom pri MORH-u, za slučaj da baš sve krene potpuno krivo. Uz to, spominju se i određene evidencije vezane uz Domovinski rat – za što u Hrvatskoj posljednjih godina načelno postoji čitavo jedno ministarstvo koje bi taj dio svog posla trebalo preuzeti. Posebno to važi kad uzmemo u obzir kako je od kraja tog rata proteklo 20 godina, a čitava njegova tematika već duže više spada u domenu povijesne znanosti nego među aktualne poslove obrambenoga resora.

Budući da sama raspoloživost 225 radnih mjesta u obrambenoj strukturi načelno ne znači i da su sva ta mjesta zauzeta, posebno smo pri Ministarstvu obrane provjerili koliko je ljudi stvarno zaposleno u tom mastodontskome sustavu iz prošlosti. Prema odgovoru koji smo primili:

“U područnim odjelima i odsjecima trenutno je zaposleno 219 državnih službenika. Ujedno napominjemo, da je ratni ustroj područnih odjela i odsjeka za poslove obrane tj. bivših ureda i uprava tijekom Domovinskog rata i poratnim godinama iznosio 1120 zaposlenika“.

Čak je i JNA prije kraja SFRJ svoje osnovne poslovne procese vodila na računalima

Dakle, praktično pa treba biti sretan – dok je posao koji su ti ljudi 1990. ili 1995. radili praktično pa 100 posto nestao u pristupu kojim se to obavljalo, njihov se broj smanjio tek za 80,45 posto. Ujedno, da se ne zaboravi – riječ je tu o strukturi koja je svojedobno bila gotovo cjelovito preuzeta iz predratnoga doba i vremena JNA. Ondje se taj aparat papirnato brinuo za hrvatski udio u cjelovitoj JNA (275.341 ljudi mirnodopskog i 1.058.378 ljudi ratnog ustroja) – koji nipošto nije mogao biti veći od onih 23 posto ustanovljenih u postupku sukcesije (63.328 ljudi aktivno ili 243.427 ljudi iz ratnog sastava), dok je demografski možda bio i primjetno manji. Kako danas u RH govorimo o ukupnim Oružanim snagama sa 16.794 ljudi i još maksimalno 21.000 pričuvnika (što je plan kojeg tek treba u praksi dostići) – dakle, o 93,9 posto manje mirnodopskog sastava, odnosno 96,4 posto manje u promatranju ratnoga ustroja, prema ukupnoj JNA, odnosno o smanjenju od 73,5 posto prema pretpostavljenom okvirnom hrvatskom udjelu u tadašnjem mirnodopskom sastavu i 84,5 posto prema takvom istom grubom udjelu u ratnome sastavu – tu opet dolazimo do činjenice kako je registrirano smanjenje tog dijela hrvatskog sustava obrane od 80,45 posto tijekom posljednjih godina zapravo tek rubno zadovoljavajuć, i to bez uzimanja u obzir ikakvih tehnoloških promjena koje je sa sobom donijela informatička revolucija proteklih desetljeća.

Kad već uspoređujemo današnje doba s periodom kraja postojanja negdašnje JNA, a da izbjegnemo dileme, upitali smo i o starosnoj te obrazovnoj strukturi zaposlenika famoznih “Područnih odjela za poslove obrane”. Na to smo iz MORH-a dobili slijedeći odgovor:

“Zaposlenici područnih odjela i odsjeka su državni službenici visoke, više i srednje stručne spreme, s time da prevladava srednja stručna sprema. Dobna ili starosna struktura zaposlenih je 52,6 godina“.

Dobro sklonište je ključ čekanja penzije!

Nikakvo čudo, u državi u kojoj prevladava srednja stručna sprema, i ovaj dio državnog upravnog aparata popunjen je osobama te razine obrazovanja. No, kako već duže teško da se može postati državnim službenikom bez visokoškolskog obrazovanja – ovaj podatak kazuje ili na visoku razinu političkog pogodovanja pri sastavljanju ovog upravnog segmenta, ili pak na njegovu izuzetnu starost – čemu tek donekle ide u prilog i podatak o prosijeku od 52,6 godina starosti zaposlenika (dakle, vrlo grubo gledano, za službeničke pojmove mlađahnih 27,6 godina prosječne starosti 1990. godine). Ako se bude čekalo odlazak u mirovinu – što se pokazalo gotovo pa jedinom metodom smanjivanja državne uprave u Hrvatskoj – za ozbiljan će se odljev iz spomenutog segmenta trebati čekati i do 14 narednih godina (uz granicu umirovljenja od 67 godina), što je teško zamislivo i podnošljivo, pogotovo uzevši u obzir projekcije ukupnog potrebnog smanjivanja Ministarstva obrane u budućnosti, o kojima se povremeno govori. No, to baš i nije lak potez!

O tome koliko je težak potez takvo smanjivanje uvelike prekomjerne strukture sindikalno dobro uvezanih službenika i namještenika zorno svjedoči i službeni odgovor na naše iduće pitanje, o planiranoj dinamici smanjivanja ove monumentalne mreže vremenom pregaženih ureda:

“Ured bez papira” kao SF-utopija

“Trenutan broj ustrojstvenih jedinica izvan sjedišta MORH-a je 29. Konkretno to su četiri područna Odjela za poslove obrane u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku te 25 područnih Odsjeka za poslove obrane raspoređenih u sjedištima 20 županija i gradu Zagrebu. Što se tiče kako navodite ‘radikalnog smanjivanja’, možemo vam za primjer samo navesti da je u vrijeme Domovinskog rata i poratnom razdoblju broj ustrojstvenih jedinica iznosio ukupno 147, a što je uključivalo tadašnje Uprave i Urede za obranu te Novačke komisije. Smatramo da je daljnje smanjivanje neizvodivo bez novog teritorijalnog ustroja državne uprave“.

Pri tome, velik je problem ove strukture i njihovo zastarjelo poslovanje, koje dobrim dijelom obuhvaća i baratanje papirnatim registrima, te korištenje antiknih i međusobno slabo povezanih računalnih sustava. O rješavanju ovog informatičkog “uskog grla”, MORH naglašava:

“Kontinuirano se radi na procesu informatizacije i povezivanja ustrojstvenih jedinica, a s obzirom da se radi o ustrojstvenim jedinicama koje neposredno komuniciraju s građanima, isto je moguće u potpunosti provesti tek kada se centralizira i informatizira državna uprava kao sustav“.

Lakše je reformirati tehnologiju nego članove službeničkih sindikata

Iako je zanimljivo ovo pozivanje na ukupnu informatizaciju državne uprave, a u slučaju birokratske strukture koja uopće nije dio opće državne uprave – nedvojbeno treba pogled svrnuti na relevantno stanje u samom obrambenome sustavu RH. Pri tome treba naglasiti kako je posljednje vrijeme u planu ili u tijeku i određena dodatna informatizacija samog sustava obrane – čemu svjedoči i postupno sređivanje registara nekretnina, sektorska primjena Centralnog obračuna plaća, ali i prošlotjedno ustrojavanje “Samostalnog sektora za informacijske i komunikacijske sustave” pri MORH-u. Na tom smo tragu upitali i o mogućem odražavanju ovakvih reformi na famozne “Područne specijaliste za razne apstraktne poslove obrambenog administriranja na lokalnoj razini”, na što nam je službeno odgovoreno tek:

“U ovom trenutku, a sve dok se cjelokupni proces informatizacije ne okonča, ne možemo iznositi takve procjene“.

Nažalost, moderno uredsko poslovanje još ne stanuje u sustavu obrane RH

Za kraj, da ponovimo – naša je procjena da bi možda imalo smisla na svakoj od tih lokalnih ispostava mjesta ostaviti po jednog čovjeka, dok bi se glavnina posla trebala obavljati centralno. Uz to, trebala bi postojati mogućnost slanja dodatnog mobilnog tima uvježbanih stručnjaka na teren, gdje bi se oni sreli s tim jednim lokalnim “poslanikom” i onda obavili posao uz daljinsko pristupanje jedinstvenoj bazi digitalnih podataka. Dakle, uz 25 lokalnih “poslanika” možda bi u sustavu obrane bilo mjesta i za nekoliko desetaka ljudi zaduženih za mobilno obavljanje tih “poslova obrane” – ali definitivno ne i za vojsku od 219 uhljeba raspoređenih uzduž i poprijeko Lijepe naše.