Tek što je predsjednik Sirije Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, u Europi se prošlog ponedjeljka (od 09. prosinca) ponovno pokrenula rasprava o prihvatu sirijskih izbjeglica i njihovom trenutnom statusu.

“Ministarstvo unutarnjih poslova dalo je uputu svojim nadležnim službama da i mi u ovom trenutku, privremeno, obustavimo zahtjeve za azilom za državljane Sirije dok se eventualno ne donese neka odluka na razini Europske unije,”

rekao je Božinović novinarima tog ponedjeljka, napomenuvši kako „Hrvatska time slijedi poteze drugih članica EU-a.“

Naime, dok su još u Damasku odjekivali pucnji te slavlja zbog pada omraženog režima, dio zemalja Europske unije odmah su objavile da se zaustavlja dodjela azila sirijskim državljanima.

“Kada govorimo konkretno o Sirijcima, oni su izbjegli od jednog opresivnog režima, režima koji je ubijao vlastite građane, režima koji je koristio i kemijsko oružje protiv svojih građana. Taj režim više ne postoji nakon više od pola stoljeća koliko je vladala dinastija al-Asad i nadamo se svi skupa da će situacija u Siriji omogućiti da se Sirijci vrate u svoju zemlju, što je u interesu, ja bih kazao, svih”,

rekao je ministar Božinović.

Odluka, koja će utjecati na desetke tisuća otvorenih zahtjeva, odražava rastuću potporu diljem kontinenta desničarskim strankama koje se protive useljavanju ili ga žele ograničiti, piše Reuters. U kontekstu snažnog napretka stranaka krajnje desnice na nedavnim izborima na europskom kontinentu, njemačkoj, austrijskoj, švedskoj, danskoj, norveškoj i belgijskoj vladi nije trebalo ni 48 sati da odluče obustaviti zahtjeve za azil sirijskim državljanima. Njemačka je 2015. godine, na vrhuncu građanskog rata u Siriji, širom otvorila svoja vrata velikom broju tražitelja azila, a sada je dom za gotovo milijun Sirijaca, što je njihova najveća zajednica u Europi. Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da neće obrađivati ​​zahtjeve za azil sve dok ne bude jasniji politički razvoj događaja u Siriji. Naime, nije tajna da u Europi raste antiimigrantsko raspoloženje, o čemu govore izborni rezultati krajnje desnih, antiimigracijskih stranaka. Primjer Nizozemske često se uzimao kao najočitiji primjer, I druge zemlje, uključujući Norvešku i Austriju, objavile su da će obustaviti sirijske zahtjeve, a Francuska je objavila da se nada da će uskoro donijeti sličnu odluku. Norveške imigracijske vlasti priopćile su da se zahtjevi Sirijaca za azil privremeno neće ni odbijati ni prihvaćati.

Danska je pauzirala obradu zahtjeva i rekla da će Sirijcima, čiji su zahtjevi već odbijeni i kojima je određen rok za odlazak, dopustiti da ostanu dulje zbog trenutačne neizvjesnosti. Austrijski kancelar Karl Nehammer naložio je svom ministru unutarnjih poslova da obustavi sve sirijske zahtjeve za azil i spajanje obitelji, kao i da preispita slučajeve u kojima je azil odobren. Talijanska vlada također je pauzirala obradu sirijskih zahtjeva za azil. “Vlada je odlučila, slično kao i drugi europski partneri, obustaviti postupke po zahtjevima za azil iz Sirije”, stoji u vladinom priopćenju nakon sastanka šefice vlade Giorgie Meloni i nekih ministara o Siriji. Grčka je stopirala zahtjeve za azil za oko 9.000 Sirijaca, rekao je Reutersu izvor iz grčke vlade. Švicarska je isto odlučila suspendirati odluke o azilu za Sirijce, objavile su savezne vlasti. “SEM obustavlja postupke i odluke o azilu za sirijske tražitelje azila do daljnjega“, objavilo je Državno tajništvo za migracije na društvenoj mreži X. I Velika Britanija je donijela takvu odluku dok procjenjuje trenutačnu situaciju, izvijestio je Bloomberg pozivajući se na glasnogovornika vlade.

Pitanje migranata u Europi ovime će se i dodatno zaoštriti jer, poznato je iz krugova bliskih policiji, mnogi ilegalni migranti koji protuzakonito prelaze naše granice govore da su iz Sirije. Kako u pravilu svi tvrde da su dokumenti izgubljeni na putu, među Sirijce se pokušavaju „ubaciti“ i državljani drugih arapskih ili bliskoistočnih zemalja čiji je cilj „dokopati se„ neke od razvijenih zemalja Zapadne Europe.

Da taj problem neće biti lako riješen govori i tekst koji je objavi portal Deutshe Welle koji naglašava da je u Njemačkoj skoro milijun Sirijaca. Većina sirijskih izbjeglica u Njemačkoj su muškarci, a samo oko 41 posto su žene. Istodobno, Sirijci u Njemačkoj su mlađi od opće populacije: njihova prosječna dob je oko 25 godina. Pritom ih je 37 posto maloljetnih. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, više od 60 posto onih koji su zatražili azil u Njemačkoj između 2017. i 2023. bili su u braku. Mnogo djece sirijskih izbjeglica rođeno je u Njemačkoj: od 2019. (kada je istraživanje počelo) do 2024. rođeno je oko 56.200 djece. Više od 60 posto Sirijaca koji su od 2015. zatražili azil u Njemačkoj su Arapi, a oko trećina pripada kurdskoj manjini. Jasna većina, više od 90 posto, su muslimani, manje od dva posto su kršćani, a oko jedan posto su Jezidi. DW, između ostalog ističe kako ljudi iz Sirije imaju posebno važnu ulogu u zdravstvenom sektoru, gdje preuzimaju poslove za koje nedostaje radne snage. Mnogi su se uspjeli zaposliti u području njegovatelja, posebno kroz specijalizirane programe osposobljavanja. Ako se sada žele ili moraju vratiti u svoju domovinu – kako već zahtijevaju neki njemački političari – trenutni nedostatak kvalificirane radne snage u zdravstvenom sektoru će se pogoršati. Savezno Ministarstvo zdravlja žali se da je već sada oko 200.000 radnih mjesta u oblasti njege nepopunjeno. Problem sirijskih migranata dodatno su pojačali intenzivni izraelski napadi na sirijsku mornaricu, zrakoplovstvo, te razne vojne instalacije. IDF je tako prešao liniju razdvajanja koja na Golanskoj visoravni još od Yom Kipurskog rata 1967 godine. Podsjetimo Golanska visoravan, strateški je položaj na okupiranom sirijskom teritoriju i tamo je, u okviru misije UNDOF jedno vrijeme bio i hrvatski kontingent plavih kaciga koji je povučen početkom sirijskog građanskog rata 2013.

Posebni izaslanik UN-a za Siriju osvrnuo se na zabrinutost zbog sirijske pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koju su brojne zemlje proglasile terorističkom skupinom, poručivši da je prerano za povratak izbjeglica, dok je situacija u zemlji i dalje “dinamična”. “Stvarnost je takva da su HTS i druge naoružane skupine slale dobre poruke sirijskom narod – poruke jedinstva, uključivosti“, rekao je Geir Pedersen na brifingu u sjedištu UN-a u Ženevi. “Iznimno je važno da se ne dogodi nikakva akcija nekakvog međunarodnog aktera koji uništava mogućnost da se transformacija u Siriji dogodi“, dodao je, govoreći o potezima Izraela da proširi tampon zonu unutar zemlje. Specijalni izaslanik UN-a za Siriju nazvao je izraelske napade „veoma zabrinjavajućim razvojem situacije“. „Nastavljamo pratiti izraelske aktivnosti i bombardiranja na sirijskom teritoriju. To mora prestati“, izjavio je Pedersen i dodao kako  sukob u Siriji nije završen, ukazujući na nastavak sukoba na sjeveroistoku između Sirijske nacionalne armije, koju podržava Turska, i pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF).

Nakon završetka sastanka ministara unutarnjih poslova država članica EU-a, održanog u Bruxellesu u četvrtak, 12. prosinca, na kojem je glavna tema bila posljedice pada režima Bašara al-Asada na migrantske tokove prema Europi, ponovno se oglasio ministar Božinović ponavljajući da odluke o obustavi davanja azila  sirijskim izbjeglicama nije bila preuranjena:

“Međutim, Europska unija, odnosno te države, morale su reagirati i poslati poruku kojom se želi ohrabriti sve one koji su sada aktivni u definiranju onoga što bi trebala biti sirijska stvarnost da su to njihovi građani, ali i poruka tim istim građanima da ono što su naučili u izbjeglištvu u Europi pokušaju investirati u vlastitu državu”.

U Hrvatskoj je tom odlukom zamrznuta obrada 53 zahtjeva. Od 2015. godine azili u Hrvatskoj dobilo je 537 sirijskih izbjeglica, navodi MUP RH. Predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je dodatnu humanitarnu  pomoć u iznosu od 160 milijuna eura, kao i dodatne pošiljke hrane, skloništa i medicinskih potrepština za sirijske izbjeglice.

Pred sam kraj ove po mnogo čemu izgubljene godine, nova Vlada RH pokušava nadoknaditi zaostatke nagomilane ne samo u proteklih 10 mjeseci, već tijekom posljednje gotovo 2 godine. Najbolji primjer za to je točka dnevnog reda prošlotjedne 2. sjednice Plenkovićeve Vlade, kojom je predloženo usvajanje (a onda i izglasano) Odluke o pružanju pomoći palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku putem Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA). Radi se o obvezi koju je Republika Hrvatska prihvatila još 2014. godine, a na koju je u međuvremenu „zaboravila“. Kako je kratko izvijestio na Vladinoj sjednici novopečeni potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier…

„U Kairu je u listopadu 2014. godine održana donatorska konferencija za Gazu na kojoj je iskazana namjera RH za razvojnom suradnjom s Palestinskom upravom posredstvom Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama. Hrvatska je iskazala namjeru da u razdoblju od 2014. do 2017. godine uplati ukupno 200 tisuća dolara za pomoć palestinskim izbjeglicama. Vlada RH je na prijedlog Ministarstva vanjskih i europskih poslova 2014. godine donijela odluku o isplati 50.000 dolara. U cilju ispunjenja preostalog iznosa iskazane namjere, odnosno obaveze preuzete za 2016. godinu Ministarstvo vanjskih i europskih poslova predlaže Vladi donošenje odluke kojom bi se regulirala isplata u iznosu od 100.000 dolara u svrhu nabave računalne opreme za osnovne škole. Sredstva potrebna za provedbu ove odluke osigurana su u državnom proračunu.“

Da je prošla Vlada bila iole ažurnija, aktualni iznos od 100.000 dolara mogao se podijeliti na 50.000 prošle godine i 50.000 ove godine, te bi za isplatu u 2017. ostala posljednja rata u istome iznosu. No Milanovićeva je Vlada uplatila tek oko 50.000 dolara u listopadu 2014. godine, da bi potom „zaboravila“ na preuzetu obvezu, dok je Stierov prethodnik na mjestu ministra vanjskih poslova Miro Kovač to u potpunosti prekrižio, baš kao i dosta drugih projekata iz programa razvojne pomoći. U proračunu Ministarstva vanjskih poslova za ovu godinu razvojna suradnja je s 12,5 milijuna kuna smanjena na 1,5 milijun kuna, što je uglavnom potrošeno na plaću jednog zaposlenog, te za bilateralnu donaciju nekoj neimenovanoj međunarodnoj organizaciji.

Očito je na ovu dvogodišnju odgodu financijske pomoći Palestincima aludirao i premijer Andrej Plenković, komentarom na Stierovo obrazloženje:

„Napominjem kako je važno da smo ažurni u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza, osobito kada je riječ o našem Zakonu o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći. Na takav način dajemo konkretan doprinos jednom od bitnih kriznih žarišta na međunarodnoj razini.“

U tom se svjetlu očekuje ponovno aktiviranje programa razvojnih suradnji, čiju bi važnost premijer trebao razumjeti s obzirom na iskustvo svog rada u Europskom parlamentu. No kakav je tu zapravo stav Plenkovićeve Vlade – vidjet će se već kroz par tjedana, kada prijedlog proračuna za 2017. ugleda svjetlo dana.

Prema Vladinom dokumentu, Hrvatska će 100.000 dolara utrošiti za nabavu računalne opreme u palestinskim osnovnim školama, a iznos će u kunskoj protuvrijednosti biti uplaćen na račun UN-ove agencije UNRWA za Gazu otvoren u Bank Austria, što je razlika u odnosu na iznos iz listopada 2014. godine, koji je uplaćen na račun u Bank of Palestine PLC u Ramallahu. Kao što smo već spominjali, po pitanju smanjivanja rizika od lokalne korupcije bolje su uplate izvedene preko agencija UN – što je razlika koja se već očitovala na primjeru hrvatske pomoći za sirijsku opoziciju (gdje je RH u siječnju 2013. novce uplaćivala direktno na račun jedne slabo poznate udruge, dok je istodobno Slovenija svoje uplate prema Siriji usmjeravala kroz UNHCR). No, s obzirom na strukturu ovogodišnjeg Kovačevog proračuna za MVEP, zanimljivo je da je nova postava hrvatske Vlade uopće pronašla novac za palestinske izbjeglice.

Prema podacima UN-a iz ožujka ove godine, od 5 milijuna palestinskih izbjeglica njih 2,1 milijuna nalazi se u Jordanu, 1,3 milijuna u Gazi, 914.000 ljudi na Zapadnoj obali, oko 500.000 u Siriji, te 447.000 u Libanonu. Jedna od najvećih ovogodišnjih donacija za palestinske izbjeglice bila je ona japanska. Japan je UNRWA donio čak 38 milijuna USD, od čega je 15 milijuna izdvojeno za hranu i higijenske potrepštine izbjeglica u Gazi, nešto manje od 21 milijun za palestinske izbjeglice na Zapadnoj obali, u Libanonu i Siriji, dok su preostala gotovo 2,5 milijuna namijenjena za izgradnju kanalizacije u izbjegličkom kampu Aqbat Jaber na Zapadnoj obali. Prema podacima UNRWA, oko 60% izbjeglica u Siriji preživljava isključivo zahvaljujući UN-ovoj humanitarnoj pomoći, baš kao i oko 200.000 Palestinaca u Gazi i Zapadnoj obali.

* Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.

Pristajanjem u luku Catania u petak, 30. listopada, oko 23 sata navečer, brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ okončao je svoj 3-mjesečni angažman u FRONTEX-ovoj operaciji „TRITON“. Tijekom narednih nekoliko dana, „Mohorovičić“ bi trebao zaploviti natrag prema Hrvatskoj. Tri mjeseca plovidbe Mediteranom rezultiralo je s više od 2 i pol tisuće spašenih migranata, ali i sa sada nedvojbenom činjenicom da HRM ima brod sposoban za plovidbu na  otvorenom moru i po iznimno lošem vremenu, što je BŠ-72 zadesilo nekoliko puta. Iako je primarno bio zadužen za nadzor dijela Jonskoga mora, tijekom posljednjih mjesec dana „Mohorovičić“ je nekoliko puta doplovio i pred obale Tunisa i Libije, sve do obalnih prostora ispred libijskog grada Misrate na istoku. Matična luka bila mu je Catania, ali je zbog talijanske politike iskrcaja i prihvata migranata posada „Mohorovičića“ upoznala i luke Augusta, Messina, Reggio Calabria i Taranto.

Kako se krenulo?

Položaj “Andrija Mohorovičića” 07. listopada 2015. (izvor: Marine Traffic)

Glasine o tome da bi upravo „Andrija Mohorovičić“ mogao postati prvi brod HRM-a koji je okusio more van Jadrana počele su u travnju ove godine, kada je premijer Zoran Milanović izjavio kako se razmišlja da jedan brod Obalne straže pomogne u spašavanju izbjeglica u Mediteranu. Na međunarodnoj izložbi „ASDA 2015“ to su za Obris.org potvrdili i ministar obrane Ante Kotromanović, i zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, koji je dodao da je izbor pao na „Mohorovičića“ zato što je on trenutno „tehnički najsposobniji“ za takav zadatak. Nakon što je hrvatski angažman u „TRITON-u“ i službeno prihvaćen na sjednici Europskog vijeća u Bruxellesu, posada broda započela je s pripremama, a Vlada je i službeno donijela odluku o sudjelovanju u operaciji „TRITON“, osiguravši potom i financijska sredstva.

———————

———————

Prema podacima koji su predočeni saborskom Odboru za obranu, procijenjeno je da troškovi angažmana BŠ-72 u „TRITON-u“ iznose 15 milijuna kuna, od čega je 4 milijuna dalo Ministarstvo obrane iz vlastitog proračuna, dok je 11,2 milijuna izdvojeno iz proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2015. godinu. Kako je „TRITON“ definiran kao „združena humanitarna operacija EU“, a pod skutima FRONTEX-a (agencije kojoj je primarni zadatak nadzor vanjskih granica Unije), dio troškova – najviše do 2 milijuna eura – bit će refundiran iz kase Europske unije. Upravo zbog toga gorak okus u ustima ostavlja najava kako će, zbog zadržavanja rashoda u predviđenim okvirima, MORH sudionicima aktivnosti (dakle posadi broda i medicinskom timu, koji je također iz sastava OS RH) isplatiti minimalne dnevnice, iako sama EU nekim drugim nacionalnim sudionicima nudi i ponešto više iznose dnevnica. Bilo bi više nego lijepo da se ta nepravedna odluka Ministarstva obrane ispravi, posebno nakon što je posada uspješno odradila sve zadaće u „TRITON-u“.

Dapače, željela je i više, pa je  bila čak pomalo nezadovoljna time što im je poziv upomoć uglavnom dolazio pred odlazak u matičnu luku na odmor. Razlog tome je zapravo pragmatičan – kako je Bruxelles definicijom „TRITON-a“ napravio svojevrsni kompromis, u smislu da je prioritet operacije kontrola i nadzor vanjskih granica EU (a ne isključivo traganje i spašavanje migranata), a zapovjedništvo operacije prepušteno Italiji, većinu posla na Mediteranu obavljala je i koordinirala talijanska Obalna straža, prema potrebi pozivajući u akcije druge strane brodove angažirane u operaciji „TRITON“. I dok veći brodovi poput norveškog „Siem Pilota“ i engleskog „HMS Bulwarka“ imaju i dužu autonomnost na moru, manji brodovi poput „Mohorovičića“ češće su korišteni ne za samo spašavanje, već za prekrcavanje i prijevoz migranata do određene talijanske luke. Pa da ne bi plovili „bez veze“, politika zapovjedništva operacije je bila da se te brodove iskoristi za prijevoz spašenih ljudi u trenutku kada oni ionako imaju u planu pristati na Siciliju zbog redovnog odmora.

Odlazak na posao

BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ isplovio je iz splitske ratne luke Lora u četvrtak, 30. srpnja, zajedno s 49 pripadnika OS RH (standardna posada + vojni medicinski tim), kao i s još 5 pripadnika Granične policije MUP-a za koje je, kako će se kasnije moći zaključiti, operacija očito trajala kraće od predviđenog za vojsku. Početak angažmana bio je 01. kolovoza, a već 02. kolovoza iz Italije je stigla vijest da je tog popodneva „Mohorovičić“ spasio 37 ljudi. Niz uspješnih spašavanja nastavljen je praktički do zadnjeg dana sudjelovanja u „TRITON-u“, iako posljednjih tjedana u nešto rjeđem ritmu s obzirom na sve lošije vrijeme na Mediteranu. Većina spašenih i do Italije prevezenih migranata na „Mohorovičiću“ potječe iz sub-saharskog afričkog područja – uglavnom je riječ o Somalcima, Eritrejcima, Sudancima, ima i nešto Sirijaca (iako oni preferiraju put preko Turske i Grčke prema Srbiji i Hrvatskoj), ali i Egipćana. Nažalost, „Mohorovičić“ je u Italiju dopremio i tijela nekolicine preminulih (riječ je o ljudima koji uglavnom nisu podnijeli težinu tog puta), ali i osobe za koje su talijanske vlasti nakon registracije i kontrole ustanovile da su se bavili organiziranjem i krijumčarenjem ljudi. Ugrubo računajući, „Andrija Mohorovičić“ je spasio i na sigurno talijansko tlo dopremio oko 2 i pol tisuće migranata.

Što je u ovoj priči izostalo?

Uz sliku belgijskog broda, Vlada RH kaže: “U misiji Triton hrvatski mornari spasili 659 života”

Nažalost, ono što je izostalo u cijeloj ovoj priči je – aktivna promocija i PR angažman. HRM, OS RH, MORH – niti jedna karika u ovome lancu nije našla za shodno povremeno se pohvaliti uspješnim djelovanjem u humanitarnoj operaciji na Mediteranu, a kamoli redovito izvještavati o sudjelovanju u „TRITON-u“. Dok nas mediji svakodnevno bombardiraju vijestima o migrantskoj krizi od Grčke, preko Srbije i Mađarske, do Hrvatske, Slovenije i dalje, o aktivnostima HRM-ovog broda čulo se iznimno rijetko, uglavnom tek u protokolarnim prilikama. Tako je hrvatska javnost saznala da je „Mohorovičić“ ispraćen u operaciju i da je izveo prva spašavanja, te da ga je u Cataniji posjetio premijer Milanović sa suradnicima, dok je sredinom kolovoza Vlada RH na svom Facebook profilu napravila neviđenu grešku – uz pohvalu angažmanu HRM-u u „TRITON-u“, s nekoliko slika „Mohorovičića“ pomiješala je i slike belgijskog broda „BNS Godetia“. No zato su scene s „Mohorovičića“ obišle svijet putem Euronewsa, kao i putem nekoliko talijanskih tv-stanica (što državnih što lokalnih), preko web-stranice talijanskog Crvenog križa, FRONTEX-ovog twitter-računa, i YouTube kanala talijanske Obalne straže.

———————
Euronews o iskrcavanje migranata s “Andrije Mohorovičića” u luci Augusta 

———————

Nažalost, ništa od toga nije preneseno u domaćim medijima ili, ne daj Bože, na službenim stranicama MORH-a i OS RH. Tu su se i MORH i OS RH ponijeli vrlo maćehinski prema „Andriji Mohorovičiću“, baš kao i MUP prema angažmanu svojih ljudi i plovila u operaciji „Poseidon Sea“ na grčkim otocima. No zato je MUP pohvalio angažman policijskih službenika u „TRITON-u“ kao da sami u valovima Mediterana brane nacionalni ponos, za što su onda bili i posebno pohvaljeni: „za hrabra djela na Sredozemlju“. Uvrnuta neka PR-logika zato je pokvarila ovu „TRITON“ priču, a kakvo-takvo iskupljenje čeka ih za koji dan, prilikom povratka BŠ-72 u splitsku Loru.

Rano jutros, koju minutu prije 6 sati, u sicilijsku luku Messina uplovio je brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ s novospašenim migrantima. Riječ je tu o ljudima koje je dva dana ranije, u nedjelju 13. rujna, u Sicilijskom tjesnacu (prolaz između Sicilije i Tunisa), spasio brod talijanske Ratne mornarice D 561 „Francesco Mimbelli“, angažiran u operaciji „Mare Sicuro“. Ukupno 284 osobe skupljene su s derutnog ribarskog broda, te su ih tijekom jučerašnjeg dana prebacili na „Mohorovičića“ koji ih je onda prevezao u Messinu. Jučer spašeni migranti državljani su Eritreje, Somalije i Egipta, a od ukupno njih 284 – 54 su žene, a 45 djeca. Dvije žene su u vrlo visokom stupnju trudnoće (9. mjesec), dok je jedno spašeno dijete staro tek 5 dana.

Jutrošnji dolazak u luku Messina zahtijevao je ponešto više logističke pripreme, budući je u isto vrijeme kada je pristajao „Mohorovičić“ stizao i kruzer MSC „Fantasia“. Po pristajanju, oba su broda, baš kao i brod talijanske Financijske policije „Monte Cimone“, smještena uz glavno šetalište Molo Marconi. Budući da je za dolazak hrvatskog broda sa spašenim migrantima sve je bilo spremno već u nedjelju kasno poslije podne, jutros u 8 sati moglo se pristupiti prvim medicinskim pregledima.

U pristaništu se nalaze liječnici ASP-a (Azienda Sanitaria Provinciale di Messina), osoblje Crvenog križa, te brojni volonteri, koji su trudnice odmah ukrcali u vozila hitne pomoći i otpremili u bolnicu. O djeci se brinu volonteri iz organizacije „Save the Children“, koji se od početka ove migracijske krize nalaze u većini talijanskih luka u koje pristižu migranti, ne bi li spašenoj djeci učinili boravak što ugodnijim. Nakon prvih pregleda i kontrola, svi migranti autobusima će se prebaciti u prihvatne centre PalaNebiolo, Annunziata, te u bivšu vojarnu Bisconte u Camaru. Od travnja ove godine, u luku Messina došlo je ukupno 8 155 migranata, a ovo jutros drugo je takvo uplovljavanje „Andrije Mohorovičića“ u tu luku od početka sudjelovanja u operaciji TRITON.

Nakon jutrošnjeg dobro obavljenog posla, „Mohorovičić“ je oko 9 ujutro opet isplovio iz luke Messina, te se trenutno nalazi na putu prema luci Catania.

Talijanske mornaričke operacije

Napomenimo da je spomenuta talijanska pomorska operacija „Mare Sicuro“ nastavak ovogodišnjih flotnih djelovanja pod nazivom „Mare Aperto“, te da je započela krajem ožujka ove godine. Riječ je o dijelu nacionalnog odgovora Italije na porast prometa po migrantskoj ruti što teče središnjim Mediteranom. Dok je prošle godine talijanska Ratna mornarica bila aktivno angažirana u operaciji „Mare Nostrum“, zbog koje je tada bila odgođena i godišnja vježba „Mare Aperto“ – ove je godine ta vježbovna aktivnost održana početkom ožujka, u morskim prostorima pred libijskom obalom. Treba spomenuti kako se tu radilo o angažiranju ovećih mornaričkih kapaciteta, što je u doba održavanja ove vježbe potaklo i brojna nagađanja o nekakvoj jednostranoj talijanskoj intervenciji u Libiji.

U nastavku na to vježbovno djelovanje, Italija je od 12. ožujka ove godine započela i daljnju mornaričku aktivnost, sada nazvanu „Mare Sicuro“. Ova je operacija koncentrirana na prostor od oko 160.000 kvadratnih kilometara ispred libijske obale, u kojem se posebnu pažnju posvetilo zaštiti naftnih i plinskih platformi pod upravom talijanskog petrokemijskog koncerna ENI, te trase strateški važnog plinovoda koji povezuje područje zapadno od grada Tripolija u Libiji sa Sicilijom. Ovdje je raspoređeno oko 1.000 ljudi dnevno, odnosno, u pravilu jedan nosač helikoptera, dvije fregate klase FREMM, te dodatna patrolna plovila i bespilotne letjelice tipa Predator iz zrakoplovnih baza Amendola (nedaleko Foggie), i Sigonella na Siciliji. Pri tome, spominjalo se i terensko stacioniranje talijanskih marinaca u prostor operacije, koji bi onda brzim plovilima presretali te kontrolirali sumnjiva plovila. Iz talijanskih obrambenih krugova moglo se čuti o posebnoj dodjeli opreme za noćna djelovanja snagama u ovoj operaciji, inače pripadajuće talijanskim kopnenim snagama.

Ovo je djelovanje izričito bilo potaknuto eskalacijom islamističke prijetnje na sjeveru Afrike, gdje se Libiju krenulo doživljavati kao izvorište širih oružnih prijetnji. U tom su kontekstu dane i izjave talijanskog ministra obrane Roberta Pinottija, koji je 19. ožujka (samo dan po terorističkom napadu na turiste u muzeju Bardo u gradu Tunisu, za koji su počinitelji bili uvježbavani u susjednoj Libiji) pred parlamentom u Rimu kao svrhu čitavog ovog djelovanja iznio „nadziranje džihadističkih formacija“ – što je navodno obuhvaćalo i kontrolu komunikacijskog prometa u Libiji, te pojačano radarsko motrenje tamošnjeg brodskog prometa. Kao što se vidi, svi ovi ciljevi su u međuvremenu dopunjeni i aktivnim spašavanjem velikog broja migranata od utapanja na Mediteranu.

Talijanski brod “Francesco Mimbelli” u akciji spašavanja, 13.09.2015.

Ni nakon više od četiri godine građanskoga rata u Siriji, situacija na tamošnjim bojištima nije bliže ikakvom konačnom rješenju. No, posljednjih se mjeseci ondje moglo nazrijeti određeno mijenjanje borbene ravnoteže – snage režima u Damasku našle su se u defanzivi, a skupna oporba je napredovala na sjeveru zemlje (prostor provincija Idlib i Aleppo), te u smjeru od pustinjskog grada Palmire na zapad, prema Damasku. Dok se prije koji tjedan te pomake još i moglo odbacivati kao tek privremeno kolebanje linija fronte, koje u Siriji imaju izuzetno aktivnu lokalnu dinamiku, propalo primirje sredinom kolovoza, a onda i pad opkoljene režimske zrakoplovne baze Abu al-Duhur, ukazali su da je ipak riječ o jednoj ozbiljnijoj promjeni. Dapače, kako na vidjelo dolazi posljednjih dana – ta je promjena dovoljno ozbiljna da su i međunarodni saveznici Bashara al-Assada odlučili intenzivirati svoja djelovanja u Siriji, ne bi li se zadržala dosadašnja kakva-takva borbena ravnoteža.

Preokret na bojištu?

Navodne zone intenzivne gradnje na aerodromu u Latakiji

Prve naznake ovog međunarodnog zaokreta u javnost su isplivale 31. kolovoza, kada su izraelski mediji objavili vijest o predstojećem raspoređivanju vojnih postrojbi Ruske Federacije u Siriji, te njihovom skorom uključivanju u tamošnja borbena djelovanja. U toj se vijesti spominjalo savjetnike, vojne instruktore, logističare, tehničare, osoblje za protuzračnu i drugu zaštitu, te pilote koji bi ruskim zrakoplovima krenuli djelovati na bojištu – vjerojatno protiv nekih od tamošnjih radikalnih islamista. I, dok se početkom rujna još nagađalo o lokaciji navodne baze koju bi Rusi uredili kao središte svojih sirijskih operacija, te su dileme nestale posljednjih dana, kada su registrirani radovi u sirijskome priobalju, nedaleko lučkoga grada Latakija. S jedne strane, ondje se krenulo dodatno uređivati kompleks međunarodnog aerodroma Bassel al-Assad – proširena je jedna od njegovih sletnih staza, uređen je dodatni kontrolni toranj i heliodromi, a uz druge građevinske radove uređeno je i kontejnersko naselje sposobno primiti oko 1000 ljudi. Uz to, uočeno je i intenziviranje aktivnosti u luci Tartus, jedinoj pomorskoj bazi na Mediteranu koju Rusi aktivno i neprekinuto koriste već desetljećima.

I dosad se moglo čuti o dopremama pomoći u Siriju iz Rusije

Dok nije u pitanju kako su onamo i prije stizale redovite pošiljke vojne pomoći režimu u Damasku, sada se registriran doplov niza dodatnih ruskih plovnih jedinica – među kojima su se istakla dva natovarena broda tenkonosca, navodno puna materijala za uređenje i opremanje proširenog ruskog kontingenta u Siriji. Dok se moglo čuti i o sve češćem viđanju ruskog osoblja i novije vojne tehnike na prostorima Mornaričke vojne akademije u Latakiji, u Damasku i na bojištima širom režimskog dijela Sirije, još su zapravo nepoznati točni omjeri ove pomoći koja u Siriju dolazi morem i zrakom (najmanje 6 velikih teretnih i putničkih letova u brzome ritmu, tijekom proteklih tjedan dana). S jedne strane, moglo bi se tu raditi tek o jačanju ionako intenzivne vojne suradnje Rusije i Sirije, kao što to izgleda tvrdi Moskva. S druge strane, ako to gomilanje ljudi i vojne tehnike preraste u samostalna borbena djelovanja ruskih snaga u Siriji, onda je to već nešto sasvim različito od svega do sada viđenog.

Takvo borbeno miješanje Rusije u sirijski kaos izazvalo bi priličnu nelagodu u čitavome nizu različitih regionalnih krugova što na ovaj ili onaj način sudjeluju u tamošnjim razračunavanjima. S jedne strane, dok Izrael ne sudjeluje direktno u ratu, ta je država itekako koristila svoju tehničku i vojnu nadmoć da ponekad iznenada izvede zračne udare po ciljevima koji su im zbog ovih ili onih razloga izgledali zanimljivi ili opasni. Takva bi sloboda djelovanja vrlo vjerojatno bila ograničena u slučaju pojave na bojištu nekih samostalnih, modernih i dobro obučenih zrakoplovnih postrojbi Ruske Federacije. S druge strane, ove novosti iznimno loše sjedaju i svim onim državama koje podupiru razne oporbene formacije u Siriji. Dok bi malo tko mogao imati glasnog prigovora na ruske napade na prostor tzv. Islamske države (što razne koalicije aktivno izvode u Siriji već gotovo godinu dana) – jasno je da i taj dio sirijske oporbe ima svoje podupiratelje, uvelike pozicionirane u ulogu načelnih saveznika Zapada. Bitno će glasniji biti podupiratelji ostatka sirijske oporbe, mimo Islamske države, koja sada polagano uključuje i pojedine odvjetke organizacije al-Qaeda u Siriji. Upravo na toj strani se nalazi i većina zapadnih sila, koje aktualno rusko djelovanje karakteriziraju kao “destabilizirajuće”, te “nekonstruktivno” za nekakvo “rješenje situacije u Siriji”, koje za ove igrače nužno uključuje i pad s vlasti režima al-Assada. Naravno, tu je riječ o jednostavnoj računici. Ovakva strana intervencija jača posljednje vrijeme vojno poljuljani režim u Damasku, upravo u vrijeme vojnog napredovanja razne oporbe – i Islamske države, i drugih. Potencijalno rusko miješanje u borbe tu bi lako moglo imati učinak kakvog se već vidjelo 2013. godine – kada je slična sigurnosna kriza za režim u Damasku, i s njom povezano šire vojno napredovanje oporbe, bila okončana širim ulaskom snaga libanonskog Hezbollaha u sirijski ratni kotao.

Dekonflikcija snaga u Siriji

Pri tome, nije sporno ni da prisutnost više ozbiljnih, a odvojenih, borbenih sastava lako može i nehotice dovest do ozbiljnih incidenata – što je proteklih dana istaknuo i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Time u Siriji postaje iznimno bitnim pitanje dekonflikcije raznih međunarodnih snaga – brzog rješavanja terenskih susreta, međuvojnih trvenja i problema, prije nego ona stignu prerasti u nekakav veći sukob. Na tu su temu mediji u petak, 11. rujna, pitali glasnogovornika US CENTCOM-a, brigadira Pata Rydera, a dobiveni odgovori nisu bili optimalni. Kao prvo, “Koalicijske snage su fokusirane na provođenje operacija protiv ISIS-a, i time, koliko ja znam, u ovome trenutku ne postoje direktni kontakti na liniji vojska-vojska“. Nadalje, moglo se čuti da “Mi držimo na oku tu situaciju s Rusima, ali za sada, ondje se zapravo ni nema što dekonfliktirati“. Odnosno, po pitanju budućeg razvoja stvari po ovome pitanju: “Mislim da ono na što mislite, će doći u obzir u slučaju da ondje bude nekih vrsta ruskih vojnih ili zrakoplovnih aktivnosti, ali opet, neću spekulirati ili izlagati o nekakvim hipotezama. Zasigurno, mi imamo vrlo profesionalne zračne snage, i koalicija će osigurati sigurnost snaga ondje gdje mi djelujemo“.

Po daljnjem upitu o ovoj aktivnosti, za kojom američki obrambeni resor još ne vidi potrebe, Ministarstvo vanjskih poslova SAD također je loptu prebacilo u susjedni resor. Njihov je glasnogovornik John Kirby (umirovljeni general, koji je do svog nedavnog umirovljenja bio i glasnogovornik Pentagona) medijima tek kratko uzvratio: “Morate pričati s Ministarstvom obrane o zračnoj koordinaciji na nebu iznad Sirije. To nije djelatnost Ministarstva vanjskih poslova“. Pri tome, iako je neposredna vojno-vojna komunikacija SAD i Rusije umanjena posljednje vrijeme, što je jedna od posljedica krize u Ukrajini, ipak je jasno je da Sjedinjene Države održavaju niz rutinskih diplomatskih i vojnih kontakata s Ruskom Federacijom, među ostalim i putem veleposlanstava, te direktnim kontaktima ministara vanjskih poslova. Dapače, ne samo da se priča s Rusima, već je nedvojbeno da se o borbenim djelovanjima u Siriji na određen način obavještava i režim u Damasku – obično nekim zaobilaznim putem, recimo putem njihova predstavnika pri organizaciji UN. Pa iako je Kirby službeno ustvrdio da svim ovim putovima u SAD nije stigla neka posebna prethodna obavijest o ruskome raspoređivanju snaga u Siriji – za prvu silu barem 200 pripadnika mornaričkog pješaštva iz sastava 810. marinske brigade i 336. gardijske marinske brigade, te ponešto protuzračnih sustava Pancir-S1 (NATO oznaka SA-22 Greyhound) – teško je vjerovati da je polagano pristizanje ovih snaga na Bliski istok doista bilo izvedeno potpuno neopaženo.

Desantni brod Nikolay Filchenkov (Projekt 1171 Tapir – NATO oznaka Alligator) u Tartusu, 2. rujna 2015. godine

No koliko mnogima ne odgovara ikakvo samostalno rusko djelovanje u Siriji dobro pokazuje izjava koju je u petak, 11. rujna, medijima dao Josh Earnest, glasnogovornik Bijele kuće: “… mi bi pozdravili konstruktivan ruski doprinos našoj kampanji protiv organizacije ISIL. Tu je više od 60 država, što sudjeluju u tom naporu, i mi bi pozdravili konstruktivnu rusku podršku tim naporima” – dakle, radije i Rusija u okviru zapadne koalicije, u koju ta država nije bila zvana kada se koaliciju osnivalo ili tijekom godinu dana njenih dosadašnjih djelovanja – samo ne samostalno, u podršku režimu iz Damaska.

Učinak na izbjegličku krizu

Granica Turske i Sirije u rujnu 214. godine

Pri tome, čitav ovaj razvoj situacije na bojištima Sirije, upravo je suprotan većini interesa vezanih uz izbjegličku krize koja posljednje vrijeme zapljuskuje Europu. Naime, širenjem prostora pod kontrolom oporbe, ne raste nikakvo područje sigurnosti ili mira u Siriji. Ti “oslobođeni” krajevi dolaze na direktni dohvat islamističkih vjerskih fanatika, a povlačenjem režimskih snaga oni postaju poprištem i međusobnih sukobljavanje pojedinih pobunjeničkih frakcija – koje neprekidno ratuju međusobno, čim režimska vojska i milicije nestanu s horizonta. Sve to aktivno rastjeruje većinu mirnih stanovnika takvih prostora, jačajući izbjeglički pritisak na zemlje-susjede Sirije, a onda i na Europu. Pri tome, taj bi val mogao i primjetno jačati daljnjim ulaskom oporbe u režimske prostore, budući da često islamističke snage pobunjenika tim napredovanjem izlaze iz pustinje u gušće naseljene krajeve, s više manjinskih stanovnika, gdje se do sada moglo živjeti i ponešto više sekularnim životom. Upravo zato, mogući pad režima u Damasku, kojeg zagovara niz europskih država, upravo je izravni preduvjet nastanka monumentalnog izbjegličkog vala – čijem se primanju protive brojne od tih istih EU država.

—————————————————————————————————————–

Ovaj je tekst pod naslovom “Zašto Rusija gomila ljude i vojnu tehniku u Siriji” u ponešto kraćoj formi i s redakcijskom opremom objavljen 14. rujna 2015. u dnevnim novinama Večernji list, gdje je i dostupan na internetskoj adresi: http://www.vecernji.hr/svijet/rusija-gomila-ljude-i-vojnu-tehniku-u-siriji-1024548

Posljednjih se dana u fokusu javnosti našla tema migrantskoga vala koji tzv. “Balkanskom rutom” zapljuskuje Mađarsku, ne bi li se onda dalje odlio prema Austriji, Njemačkoj, Švedskoj i kojim god to zemljama za koje si mase umišljaju da su Eldorado. Pri tome, malo je koga u Hrvatskoj zainteresirala samo tema mađarske gradnje zida prema susjednoj Srbiji – sve do trenutka kada je 18. kolovoza ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić na pitanje novinara o utjecajima te ograde na smjerove kretanja migranata odvratio da bi se njihova matica mogla preseliti i na Hrvatsku. Tu je onda, nakon dugo vremena izričitog izostanka interesa za ovu bitnu temu, i u Lijepoj našoj najednom krenula moda ponešto podrobnijeg promatranja toka te migrantske rijeke. I do čega se u tom promatranju došlo?

Kojeg je to opsega izbjeglička kriza u Siriji?

Kao prvo, stekao se dojam da je tu riječ o novom fenomenu, kao da je rijeka ljudi koji se preko Grčke pokušavaju preliti u Europu potekla nedavno. Na portalu Obris.org smo o ovoj migrantskoj ruti pisali još 2012. godine, s time da se stanje u toj zemlji tijekom posljednjih godina definitivno pogoršalo. S jedne je strane tu riječ o posljedicama gospodarske krize, dok je određenog utjecaja imalo i svojevrsno odustajanje Turske od pridruživanje Europskoj uniji – čime je ova zemlja izgubila interes za obranu EU od navale migranata. Naravno, ovaj problem ilegalnih migracija dodatno je modificirao negdašnji profil putnika na “Balkanskoj ruti”, a na njega se nije dobro odrazilo ni stanje kaosa u Libiji, kao niti zaoštravanje internih sukoba u Jemenu i Somaliji, koje sve gledamo posljednjih godina.

Otkud ide tko?

Mediteranske rute migracija, s prometom i brojem žrtava na svakoj pojedinačnoj

Pri tome, postupno varira popularnost pojedinih od dva jasno vidljiva načelna pravca aktualnih migracija u Europu – onog pomorskog, iz Libije preko Mediterana u Italiju, i onog kopnenog, preko Turske i Grčke, u Makedoniju i Srbiju, pa u prostor EU Schengenske zone u Mađarskoj. Dok je prije koju godinu bila popularnija pomorska ruta, nakon brojnih havarija i utapanja putnika, taj je put pomalo izgubio na snazi. Tome je doprinijela i njegova čvršća mornarička kontrola, u kojoj posljednjih tjedana aktivno sudjeluje i jedan brod hrvatske Obalne straže. Za to je vrijeme jačao pritisak na kopnenoj ruti, “Balkanskim smjerom”, gdje će promet vjerojatno u dogledno vrijeme biti i gušći, s nastupom jačih jesenskih oluja na središnjem Mediteranu.

Načelni migracijski putevi u širem okolišu Europske unije, Reuters, 2. rujna

Što se podrijetla izbjeglica tiče, za medije je stvar jasna – to su Sirijci! U Siriji je rat, ljudi bježe, tjera ih okrutna Islamska država o kojoj se posljednjih tjedana isto ponešto više čulo, a za njom ne zaostaje ni režim Bashara al Assada u Damasku. Nažalost, ta naoko koherentna priča ima nekoliko elemenata koji je dovode u pitanje. Kao prvo, prilično je jasno da migrantskim putevima u EU ne idu samo ratne izbjeglice, nego je tu i ponešto klasičnih ekonomskih migranata (radi kojih je Njemačka čak prijetila da će navala Sirijaca značiti obustavu primanja samih Balkanaca – gdje je Albanaca, Kosovara i Crnogoraca 2014. u Njemačkoj azil tražilo čak 515 posto više nego u 2013. godini). Pri tome, u masi migranata ima i Afganistanaca, Kurda, Sudanaca, Somalaca, Eritrejaca, kao i građana niza država podsaharske Afrike – sve zemalja u kojima negdje bjesni rat, negdje se loše živi, a negdje ikakve sređene države zapravo i nema već desetljećima. Naravno, ikakva točnija identifikacija svih ovih ljudi tek je uvjetno moguća, budući da oni u pravilu ne nose dokumente, a nisu ni spremni službeno potvrditi podrijetlo radi straha od vraćanja na samo polazište svoje putne epopeje.

Porast broja izbjeglica u susjedstvu Sirije nastavljen je i tijekom ove godine

Kako bilo da bilo, koncentriranjem migrantske priče samo na Siriju, nije ujedno pojačano i praćenje stanja na tom bojištu kompleksnog građanskog rata. Naime, prilično je jasno da ondje teče neprekinuti rat više načelnih političkih blokova, podijeljenih vjerom, etničkom pripadnošću i političkim uvjerenjima. Dok se međunarodna koalicija svojom borbom protiv organizacije Islamska država u Siriji bavi više teorijski, ti isti radikalni islamisti postigli su posljednjih mjeseci određene pomake na bojištu – kako protiv režima u Damasku (zauzimanje grada Palmira oko 20. svibnja ove godine), tako i protiv ostatka oporbe (zauzimanje mjesta Habal posljednjih dana, i jačanje opsade mjesta Marea – kraja smještenog usred nesuđene turske “sigurnosne zone” uz sjeverozapadne granice Sirije). Jednako tako, moglo se registrirati i propast primirja koje su proteklih tjedana dogovarali režim u Damasku i oporba okupljena oko koalicije Jaish al-Fatah oko mjesta Zabadani, Kefraya i Foua. No, nema dvojbe da u posljednjih nekoliko mjeseci na svim tim bojištima nije došlo do nekakvih preokreta koji bi sami po sebi bili okidač vala ilegalnih migranata koje posljednjih tjedana mediji podrobno prate od Makedonije do Austrije.

Broj izbjeglica iz Sirije u registru UNHCR skokovito je porastao samo tijekom borbi za Kobane, u siječnju 2015.

Naravno, ovakvo traženje nekog neposrednog povoda za rečenu migraciju iz vida gubi činjenicu kako ovo nije novi proces – iako bi lako moglo biti da se on u zadnje vrijeme intenzivirao u Hrvatskoj bliskim krajevima. Pri tome treba imati na umu i ogroman broj izbjeglica iz Sirije koji su proteklih godina pribježište našli u Siriji susjednim zemljama – gdje je posebice strelovito rastao njihov broj u Libanonu (koji je najednom postao zemlja s najviše stranih izbjeglica po glavi stanovnika), i Turskoj (u kojoj na velike brojeve s početka ove godine treba dodati još i val Kurda kojeg su pokrenule osvajačke operacije Islamske države na sjeveru Sirije). Time prema podacima UNHCR-a (Syria Regional Refugee Response) krajem kolovoza ove godine dolazimo do brojki od 1.938.999 sirijskih izbjeglica u Turskoj, njih 1.113.941 u Libanonu, 629.266 u Jordanu, 249.463 u Iraku, 132.375 u Egiptu, te još 24.055 u ostatku Sjeverne Afrike. Sve to su bazeni izbjeglica iz kojih oni postupno teku dalje prema boljem životu – dakle, prvenstveno prema Europskoj uniji. Upravo ta postupnost kretanja i dinamika prelijevanja vala izbjeglica donekle i dovodi u pitanje sam njihov status ratnih izbjeglica, budući da se do njihovog biometrijskog registriranja na prilazima Europskoj uniji nerijetko radi o ljudima koji su prethodno prošli čitav niz više ili manje mirnih država, često i uz određeno zadržavanje u svakoj od njih.

Primanje došljaka

Države tzv. “Višegradske skupine” skeptične su prema otvaranju svojih granica

Dok ta rijeka ljudi na putu u Europsku uniju dosad uvelike zaobilazi Hrvatsku, ni ova država nije ostala izvan EU-diskusija o tome da li primati te ljude, i ako da – koliko, kako i gdje. Za razliku od zemalja Višegradske skupine, te još nekih EU-članice, Hrvatska je od samoga početka jasno otvorena za primanje određenog broja izbjeglica, iako više načelno. O kvotama tih ljudi diskutiralo se posljednjih mjeseci – od prijedloga Europske komisije u svibnju, gdje se raspodjeljivalo ukupno oko 54.760 ljudi, a Hrvatskoj se namjeravalo dodijeliti njih oko 1,73 posto ili 1062 čovjeka (747 sirijskih i eritrejskih izbjeglica, koji se sada nalaze u Italiji i Grčkoj, te još 315 ljudi koji su sada izvan EU-a), gdje je onda Vlada RH odlukom iz sredine srpnja stigla do broja od 550 migranata (njih 400 iz Grčke i Italije, a još 150 iz izbjegličkih logora u trećim državama koje graniče sa Sirijom). Sada, tri i pol mjeseca kasnije, došlo je do zaoštravanje migracijske situacije u Mađarskoj, i Europska je komisija očigledno pribjegla potpuno istoj metodi proračunavanja nacionalnih kvota kao i u svibnju.

Kontroverzni EU prijedlog kojeg je 3. rujna objavio britanski Daily Mail

Naime, prema podacima koje je 3. rujna objavio britanski Daily Mail (a koji su se pokazali ispravnim curenjem stavova Komisije), novi EU sustav bi dijelio ukupno 160.000 ljudi, a Hrvatskoj je opet bilo namijenjeno 1,73 posto od tog broja, odnosno 3.200 ljudi za primanje. Dok aktualni pregovori o ovoj temi još itekako traju, na tematskome sastanku ministara vanjskih poslova u Luxembourgu isplivao je i nešto manji prijedlog – 120.000 ljudi za diobu, od toga Hrvatsku bi dopalo 0,89 posto ili 1.064 osobe iz ukupno tri zemlje koje su suočene s najvećim izbjegličkim teretom (od ukupno 15.600 iz Italije RH bi prihvatila njih 138, od njih 50.400 iz Grčke u RH bi završilo 447, a od 54.000 prolaznika kroz Mađarsku mi bi trebali primiti njih 479). Dakle, to bi završilo taman u onim okvirima koje smo po pregovorima uspjeli odbiti ljetos – a trebali bi biti sretni što se ipak govori samo o svibanjskih oko 1000 ljudi, a ne o 3.200 kako je prije samo koji dan neslužbeno bilo bačeno na stol.

Naravno, o službenom stavu RH još nema nedvojbenih informacija, a tek je zabilježena jučerašnja izjava ministrice Vesne Pusić za RTL televiziju, o tematskim razgovorima u Luxembourgu:

“Nije bilo riječi o kvotama. To su različiti prijedlozi. Međutim, u ovom trenutku još nije dovršen onaj prvi plan po kojem je Hrvatska trebala primiti 550 ljudi jer nije definiran kriterij na koji način bi se odredili koji su to ljudi koji bi došli u Hrvatsku. Te brojke su čista špekulacija. Ono što je jasno je da Europa mora definirati zajedničku politiku jer veliki dio tih ljudi su zaista izbjeglice. Nema migranata iz Kobanea ili ratne zone iz Sirije“.

Novi izazovi i novi problemi

Pri tome, koliko god da ljudi Hrvatska na kraju primi, nedvojbeno je da će njih dobar dio ovdje ostati samo kratko. Naime, u toj je populaciji jasno vidljiva nesmanjena magnetska privlačnost Njemačke i Švedske, zemalja koje ti putnici konzistentno smatraju svojim pravim ciljevima putovanja. No, ako se po tom pitanju stvari promijene – lako je za predvidjeti i čitav niz do sada nezabilježenih novih pitanja koja bi mogao otvoriti ovakav pritok novih državljana Lijepe naše. Naime, barem na papiru, Hrvatska za svoje državljane osigurava oveći raspon manjinskih prava. Pri tome, neke od manjina u RH i nisu velike. Prema popisu stanovništva iz 2001. tu je bilo ukupno 12 Vlaha, 247 Austrijanaca, 300 Turaka, 331 Bugar, 475 Rumunja, 567 Poljaka, 576 Židova, 906 Rusa, 1.977 Ukrajinaca, 2.237 Rusina, 2.902 Nijemca, 9.463 Roma – a ovo nabrajanje je važno, jer tih 19.993 hrvatskih građana imaju osigurano jedno zajedničko manjinsko mjesto u Hrvatskome saboru.

Dok je jasno da neočekivano intenzivan priljev Sirijaca, Libijaca ili Afganistanaca ipak neće brojem novih građana odmah dostići neke od većih manjinskih zajednica u Hrvatskoj, već bi i omanje njihovo primanje u državljanstvo moglo izazvati zanimljive političke promjene u formiranju ovakvih skupnih mandata saborskih zastupnika manjinskih zajednica. Naravno, sve to ujedno nosi i osnivanje političkih stranaka takvih grupacija, za koje ne bi bilo čudno da krenu nastupati s jasno izraženim stavovima o načinu na koji oni žele da se Hrvatska postavi po pitanju odnosa prema njihovim bivšim domovinama i tamošnjim političkim stanjima – što uopće ne bi čudilo imamo li u vidu koliko su na trenutke bile aktivne i postojeće zajednice ljudi u Hrvatskoj, podrijetlom iz takvih kriznih područja. Sve su to pitanja koja tek dolaze na dnevni red, a za koja bi bilo pametno da ih politička klasa u Hrvatskoj otvori zajedno s aktualnim raspravama oko otvaranja državnih granica za migrante, izbjeglice, potencijalne azilante, te ostale zamislive kategorije pridošlica iz dalekih kriznih krajeva svijeta.

Nakon nekoliko dana zatišja, pa i odmora, posada HRM-ovog broda BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koji će za par dana proslaviti svoj prvi mjesec sudjelovanja u EU operaciji TRITON, ponovno je u punom pogonu. Jučer, 26. kolovoza u 6 sati ujutro, grupa od 218 migranata „Mohorovičićem“ je došla u sicilijansku luku Catania. Tijekom noći i ranoga jutra s utorka na srijedu „Andrija Mohorovičić“ nekoliko je puta mijenjao kurs, te usred noći, oko 03 sata i 40 minuta, zastao ne bi li očito pokupio slijepe putnike po Mediteranu, te se potom zajedno s njima uputio prema Cataniji. UN-ova Agencija za izbjeglice navodi kako se u grupi od 218 migranata nalazilo i tijelo jedne preminule osobe. Talijanski mediji tvrde da se radi o 20-godišnjaku iz Somalije ili Sudana, koji je bolovao od dijabetesa, a umro je tijekom svog puta po Mediteranu jer, navodno, gotovo 3 dana ništa nije pojeo. Prema nalogu tužitelja u Cataniji, tijelo preminulog mladića prevezeno je u lokalnu bolnicu „Garibaldi Nesima“ na obdukciju. Ovo je drugi put za redom da “Mohorovičićem” stiže i preminuli migrant.

U grupi koja je jučer rano ujutro stigla u Cataniju najviše je žena i djece, i to ponajviše iz Sirije, Somalije i Eritreje, iako ima i nešto Sudanaca te Egipćana. Barbara Molinario, glasnogovornica UNHCR-ovog ureda u Rimu, potvrdila je da je većina migranata s „Mohorovičića“ u relativno dobrome stanju, naročito uzme li u obzir da su plovili Mediteranom punih 7 dana. Oni kojima je potrebna zdravstvena skrb bit će zbrinuti u odgovarajućim ustanovama. Među djecom i maloljetnicima, njih čak četvrdesetak nije imalo nikakvu pratnju, a prema izvješćima organizacije „Save the children“ krijumčari se prema njima odnose posebno bezobzirno, trpajući ih u potpalublje broda, u kojem nema dovoljno zraka, čuvajući palubu za one koji imaju novaca i koji se mogu izboriti za sebe.

Nakon ovog iskrcaja, brod „Andrija Mohorovičić“ isplovio je ponovo iz luke u Cataniji jučer oko 15:40 sati.

————————–

26.8.2015 – glasnogovornica UNHCR u Rimu o migrantima s „Mohorovičića“

—————————

I dok Vlada RH objavama na društvenim mrežama pokazuje da nema pojma kako izgleda hrvatski brod angažiran u operaciji TRITON, s juga Italije neprestano stižu vijesti o novim izbjeglicama i imigrantima koji stižu brodom HRM-a „Andrija Mohorovičić“. Za MORH je po tom pitanju svijet stao još u ponedjeljak, kada je objavljena vijest da je posada „Mohorovičića“ u noći s nedjelje, 16. kolovoza, na ponedjeljak, 17. kolovoza, spasila 354 migranta. „U ovoj akciji spašavanja na brod HRM-a ukrcano je 99 djece, 88 žena i 167 muškaraca“, kaže MORH u ovoj iznimno krnjoj vijesti. Zato su talijanski mediji, kao i talijanska Obalna straža, prenijeli još nekoliko, uz to bitno zanimljivijih detalja o ovoj akciji, a slike s iskrcavanja ovih migranata s hrvatskog broda obišle su svijet.

Migranti koji su u Augustu došli brodom HRM-a (izvor: AP)

Naime, nakon što je 16. kolovoza rano ujutro „Mohorovičić“ uplovio u sicilijansku luku Augusta i tamo iskrcao 305 ljudi spašenih tijekom 15. kolovoza, brod je ponovno isplovio. No nije stigao daleko – već 17. u ranim jutarnjim satima zastao je u Tirenskom moru, uz jugozapadnu obalu Calabrije, gdje je talijanska Obalna straža uočila ribarski brod prepun migranata. Akcija spašavanja bila je prilično otežana zbog vrlo visokih valova, pa su u njoj sudjelovala 2 plovila talijanske Obalne straže, brod HRM-a „Andrija Mohorovičić“ i jedan trgovački brod koji je bio u prolazu. Svi spašeni potom su prebačeni na „Andriju Mohorovičića“, kojim su potom preveženi u luku Reggio, kamo su stigli u ponedjeljak, 17. kolovoza, malo iza 9 sati.

Reggio – iznošenje tijela preminule migrantice

Mediji s talijanskog juga objavili su da su „Mohorovičićem“ u Reggio stigla ukupno 354 migranta, te jedan preminuli. Izvori se oko ovog posljednjeg pomalo razilaze – prema jednima, leš je nađen u moru tijekom spašavanja spomenuta 354 migranta, dok je prema drugima – od iscrpljenosti i dehidracije osoba preminula na samome brodu HRM-a, tijekom njegova puta do luke. Nedvojbeno je tek da se radi o 21-godišnjoj djevojci, čije utvrđivanje identiteta i službena identifikacija tek slijedi.

Očaj ili olakšanje?

Nakon 6-satnog boravka u luci Reggio, „Andrija Mohorovičić“ je tog 17. kolovoza opet isplovio u 15 sati i 47 minuta, prema svojoj standardnoj patrolnoj poziciji u Jonskome moru. No do svog komadića mora ponovno nije stigao. Nedaleko od obale Calabrije, u vodama ispred Catanije, u prvim satima utorka, 18. kolovoza, ponovno je uočen brod s migrantima. Akciju spašavanja vodila je posada HRM-ovog broda, u koordinaciji s Nacionalnim spasilačkim centrom Obalne straže u Rimu, inače ogrankom talijanskog Ministarstva prometa. Ukupno je spašeno 116 ljudi, koji su s „Mohorovičićem“ par minuta prije 10 sati ujutro dopremljeni u Messinu. Nakon samo dva sata, te iskrcavanja i posljednjeg spašenog migranta, brod HRM-a isplovio je iz Messine, i od tada nema novih vijesti o spasilačkim akcijama, pa je moguće da je „Andrija Mohorovičić“ napokon i dospio do svog kvadranta u Jonskome moru.

Svakodnevna slika na obali Libije (izvor: Daily Mail)

Tijekom ove godine, u Italiju je morskim putem preko središnjeg Mediterana ukupno došlo nešto više od 100.000 ljudi, ponajviše iz Eritreje i Libije, ali i Sirije, Iraka i drugih susjednih zemalja. Pri tome, mediji sve više pišu i o tragičnoj sudbini ljudi koji se ne uspiju dokopati kopna. Samo ove godine, više od 2.300 osoba poginulo je pri pokušaju prelaska Mediterana. Neke od njih spasioci su pronašli kako plutaju po moru, dok neke more izbacuje na obalu Libije, iste one s koje su krenuli u bolji život. Volonteri libijskog Crvenog križa već mjesecima obilaze libijsku obalu i skupljaju posmrtne ostatke nesretnih nesuđenih migranata, te iz pokapaju u neoznačene grobove. Službenih podataka o broju tako nađenih tijela i njihovih ostataka nema, među ostalim i zato što nakon nekog vremena ostatke prekrije pijesak, dok neslužbene procjene govore o nekoliko stotina pronađenih tijela tijekom posljednjih godinu dana.

Rano jutros, koju minutu prije 6 sati, HRM-ov BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” uplovio je u luku Augusta na Siciliji, gdje je iskrcao dan ranije spašene migrante.

BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” snimljen 15. kolovoza 2015. u vodama ispred talijanske luke Augusta

Naime, kako je na blagdan Velike Gospe priopćio MORH, posada broda toga je dana (15. kolovoza) u jutarnjim satima (negdje oko 7 ujutro) sudjelovala u akciji spašavanja 305 migranata. U svom kvadrantu u Jonskome moru (za koji ga je zadužio FRONTEX kao agencija pod čijim se skutima odvija operacija „TRITON“) „Mohorovičić“ je ukupno ukrcao 124 djece, 58 žena i još 123 muškarca, odnosno ukupno 305 migranata – što je, po riječima zapovjednika HRM-a komodora Predraga Stipanovića, ujedno i maksimalan broj osoba koje taj brod može odjednom prihvatiti. Nakon što je iskrcao spašene ljude u sicilijanskoj Augusti i ostavio ih tamošnjim službama za prihvat, „Andrija Mohorovičić“ ponovno je isplovio na posao oko 10 sati i 24 minute.

Pozicija “Andrije Mohorovičića” danas oko 12 sati (izvor: www.marinetraffic.com)

Migranti koje je nedavno također spasila posada s “Mohorovičića”

Sa Sicilije su danas stigle i vijesti o tragičnoj sudbini 49 migranata preminulih u prenapunjenom krijumčarskom čamcu, koji je jučer otkriven zahvaljujući brodovima norveške i talijanske obalne straže. Njihova se tijela u ponedjeljak očekuju u Cataniji, gdje će prema odluci lokalnih dužnosnika biti pokopana na lokalnom groblju. Za sada se zna samo da su preminuli u potpalublju plovila – uslijed iscrpljenosti, vrućine i dehidracije – te da se najvjerojatnije radi o ljudima koji su platili nižu cijenu za prelazak Mediterana, budući da oni koji imaju više novaca ipak dobiju nešto bolja mjesta na palubama krijumčarskih plovila.

Kojim putem u Europu?

Prema nekim još uvijek neslužbenim podacima, od početka ove godine u pokušaju prelaska Mediterana poginulo je najmanje 2.300 ljudi. Samo prošloga tjedna, spašeno je više od 6.100 ljudi koji su se na Mediteran uputili iz Libije, a od početka ove godine do kraja srpnja na izbjegličkoj ruti središnjeg Mediterana spašeno je oko 81.500 osoba. Od toga je svaki četvrti spašen zahvaljujući angažmanu plovila i zrakoplova u službi FRONTEX-a.

Migrantske rute po Mediteranu (izvor: IOM/OSCE)

U nedavnom intervjuu francuskoj novini Les Echos, izvršni direktor FRONTEX-a Fabrice Leggeri rekao je kako su već zabilježeni mali pomaci u migracijskim tokovima, i to ponajprije sa središnjeg prema istočnom Mediteranu.

„Jača pritisak prema istočnom Mediteranu. Od početka 2015. bilo je nešto više dolazaka preko Turske: 40.000 ilegalnih prelazaka na grčke otoke prema 37.000 dolazaka u Italiju. Broj sirijskih izbjeglica ustrajno se smanjuje u Italiji. Sirijske obitelji radije izbjegavaju Libiju zbog značajnog pogoršanja sigurnosnih uvjeta. A i krijumčari su nasilniji u Libiji“,

izjavio je Leggeri, dodavši kako su izbjegličke rute iznimno fleksibilne i mogu se vrlo brzo promijeniti. Ova za sada još uvijek lagana promjena rute može objasniti i trenutnu migrantsku apokalipsu u Grčkoj, Makedoniji i Srbiji, koje ne pamte ovakvu navalu izbjeglica i imigranata.

Nepunih tjedan dana od početka sudjelovanja u operaciji “TRITON”, s broda “Andrija Mohorovičić” iz sastava HRM-a ponovno stižu lijepe vijesti. Kako je prenijelo Ministarstvo obrane, jučer, 06. kolovoza, “Mohorovičić” je zajedno s brodom švedske Obalne straže KBV 001 “Poseidon” sudjelovao u akciji spašavanja 476 migranata s ribarskog broda. U operaciji koja se događala na otvorenom moru između Sicilije i Peloponeza, gotovo u razini Malte, na švedski je brod ukrcano 339 osoba, dok je njih preostalih 137 ukrcano na brod HRM-a “Andrija Mohorovičić”.

Posadi broda jutros je putem društvenih mreža čestitala i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović:

“Kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH, zahvaljujem i čestitam posadi broda Hrvatske ratne mornarice “Andrija Mohorovičić” na izvrsno obavljenoj zadaći u humanitarnoj akciji Europske unije “Triton” i, u suradnji sa švedskim brodom, spašavanju života 480 imigranata s ribarskog broda u Sredozemnom moru”.

Prvo iz klase švedskih tzv. ‘kombiniranih plovila’ već mjesecima djeluje na Mediteranu

Iako se MORH o tome nije jasno izjašnjavao, prema javno dostupnim podacima se vidi da je BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” spašene ljude jutros rano krenuo iskrcavati u luku Augusta na Siciliji, od kuda se onda nakon podneva i ponovo otisnuo na more. Njegova je pozicija 7. kolovoza oko 17 sati bila na oko 50 km istočno od Auguste, gdje je krstario na istok brzinom od oko 15 čvorova. Doduše, pomalo je zbunjivalo njegovo deklarirano odredište, za koje je bio naveden Split.

Inače, već spomenuto švedsko plovilo KBV 001 “Poseidon” također je svoju grupu spašenih migranata iskrcalo danas, ali u luci Messina na Siciliji, da bi nakon samo tri sata nastavilo patrolirati (ovoga puta na jug, uz obalu Sicilije). Tu se radi o prvome u klasi od tri broda koje su za švedsku Obalu stražu (Kustbevakningen – KBV) sagradili Damen Shipyards u svom pogonu u Rumunjskoj. Sam KBV 001 je plovilo istisnine oko 3760 tona (duplo veće od hrvatskog “Mohorovičića”), ima dizel-električni pogon, i u službu je primljeno u kolovozu 2009. godine. Njegova je deklarirana namjena baš traženje i spašavanje, uz ekološki nadzor te vatrogastvo na moru, dok u operaciji TRITON sudjeluje od 19. svibnja ove godine.

Podsjećamo, u razgovoru za portal Obris.org zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović uoči početka svečanog mimohoda izjavio je kako je upravo angažman u operaciji “TRITON” dokaz da “možda tehnika ne prati ono što bi mi htjeli, ali ljude imamo, imamo znanje, sposobnosti i vještine“, što se dokazuje svakoga dana.

Prije 5 dana, točnije 02. kolovoza, posada na “Mohorovičiću” spasila je 37 osoba, a s jučerašnjom akcijom broj spašenih popeo se na 174 ljudi. Tako se već u prvome tjednu angažmana u “TRITONU” “Andrija Mohorovičić” može pohvaliti s bitno većim učinkom od slovenskog broda “Triglav” koji je svojedobno sudjelovao u “Tritonovoj” akcijskoj prethodnici, operaciji “Mare Nostrum”. Tijekom 3-mjesečnog angažmana, “Triglav” nije spasio niti jednog migranta, ali su mu barem vlasti priredile lijep ispraćaj i potom doček u domovinu.

MUP RH u operaciji “Poseidon Sea 2015”

Inače, 30. srpnja ove godine u donekle srodnu FRONTEX-ovu operaciju pod nazivom “Poseidon Sea 2015”, koja se provodi u Grčkoj, otišlo je 9 policajaca iz Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice, PU osječko-baranjske i PU vukovarsko-srijemske. Radi se o drugoj smjeni hrvatskih policajaca u operaciji u kojoj RH sudjeluje još od 2012. godine. U 2015. godini, počevši s mjesecom srpnjem, planirano je upućivanje ukupno 37 policijskih službenika, s jednim vozilom opremljenim termovizijskom kamerom i jednim patrolnim policijskim vozilom. Hrvatski policajci operativne aktivnosti obavljaju na otocima Chios, Kos i Lezbos, a osnovna im je zadaća pomaganje migrantima koji prelaze iz Turske prema Grčkoj.

Uz Republiku Hrvatsku, u Zajedničkoj operaciji „Poseidon Sea 2015“ sudjeluju i druge zemlje članice EU (Danska, Estonija, Finska, Francuska, Island, Italija, Latvija, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Švedska i Velika Britanija), treće zemlje (Albanija i Ukrajina), te druge agencije EU i međunarodne organizacije (EASO, EFCA, EMSA, EUROPOL, FRA i UNHCR).