Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u srijedu, 25. lipnja iskoristio je sastanak u Bijeloj kući kako bi pokušao uvjeriti američkog predsjednika Donalda Trumpa da Savez ispunjava svoje obveze u pogledu obrambenih troškova i stvara ekonomske koristi za SAD, istovremeno se suprotstavljajući Trumpovim kritikama saveznika. Trump i visoki dužnosnici njegove administracije dugo se već žale da europski saveznici nisu pomogli SAD-u u izvođenju početnih udara u ratu s Iranom te su otvoreno razmatrali smanjenje američkih doprinosa NATO-u ili čak potpuno propitivanje članstva u Savezu.

Rutteov posjet Washingtonu dolazi dva tjedna prije godišnjeg summita čelnika NATO-a u Ankari u Turskoj, što dodatno vrši pritisak na glavnog tajnika da smiri Trumpov bijes. Inače, o tome smo već pisali, Mark Rutte – od ranije poznat kao “šaptač Trumpu” – od početka mandata na čelu NATO-saveza u dijelu europske javnosti slovi kao netko tko se ulizuje Donaldu Trumpu, a dio medija i stručne javnosti nije mu mogao oprostiti njegovo slavno oslovljavanje američkog predsjednika s „Tatice“ (Daddy).

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte otkriva ono što naziva “Trumpov bilijun”, pripisujući predsjedniku Trumpu zasluge za poticanje europskih saveznika na povećanje obrambene potrošnje. Rutte je rekao Trumpu i novinarima da su Europa i Kanada dodale otprilike 1,2 bilijuna dolara obrambene potrošnje otkako je Trump prvi put stupio na dužnost, a istovremeno su naručile stotine milijardi dolara vrijednu opremu od američkih obrambenih tvrtki. “Ovo je vaš dokaz“, rekao je Rutte, pokazujući na pripremljene brojke i grafikone dok je tvrdio da se Savez približava podjeli obrambenog tereta sa Sjedinjenim Državama. Ako je vjerovati medijskim informacijama Rutte je u svom stilu rekao: „Znam da je bilo izoliranih slučajeva zbog kojih ste stvarno razočarani, ali općenito govoreći, vaši europski saveznici bili su uz vas,“ odgovorio je Rutte na frustraciju američkog predsjednika zbog izostanka potpore Ratu u Perzijskom zaljevu. Trump navodno nije djelovao uvjereno, ponekad je prekidao Ruttea izražavajući neslaganje, iako je pohvalio njegovo vodstvo Saveza.  “Stvarno ste odradili dobar posao i mislim da je itko drugi bio na ovoj poziciji – mi se danas ne bismo ni sastajali iskreno s Vama, jer smo bili iznevjereni“, rekao je Trump.

Od Trumpova povratka u Bijelu kuću prošle godine, jedna od Rutteovih glavnih uloga bila je upravljanje predsjednikovim neprijateljstvom prema Savezu i sprječavanje da napeti trenuci, uključujući Trumpov pokušaj stjecanja Grenlanda, prerastu u trajne krize. Pred summit u Istanbulu očekuje se još diplomatskih i političkih aktivnosti.  Na summitu u Haagu, čelnici NATO-a podržali su znatno povećanje obrambene potrošnje koje SAD zahtijeva od njih. Namjera je da u roku od deset godina države izdvajaju pet posto BDP-a na obranu unatoč otvorenom protivljenju nekih članica NATO-a.

No Rutteovi pokušaji umiljavanja Donaldu Trumpu nisu dobro sjeli našim susjedima Talijanima. Uoči sastanka s američkim predsjednikom, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je na FOX Newsu da je oko 500 američkih letova poletjelo iz baza u Italiji u znak podrške Operaciji Epski bijes. Kao odgovor, talijansko Ministarstvo obrane izrazilo je iznenađenje što Rutte, “koji nema nikakve veze s Operacijom Epski bijes“, daje takve “potpuno obmanjujuće” primjedbe koje brkaju vrste odobrenih letova iz baza u Italiji: “Italija odobrava samo letove koji su predviđeni ugovorima i potpuno isključuje kinetičke aktivnosti“.  “Samo tehničke i logističke, nekenetičke aktivnosti odobrene su u okviru postupaka utvrđenih postojećim sporazumima. Kad god je podnesen zahtjev izvan ovog opsega, kao što je dobro poznato, Italija nije dala odobrenje,“ navodi se u izjavi Ministarstva obrane Italije. Za Rutteove izjave članovi oporbenih stranaka rekli su da proturječe ranijim izjavama talijanske vlade, te su neki zahtijevali da premijerka Giorgia Meloni podnese izvješće parlamentu o ulozi Italije u američkoj Operaciji Epski bijes.

*Photo: NATO

Prema prošlotjednoj objavi na portalu Europske unije za nabave – Tenders Electronic Daily (TED), talijansko Ministarstvo obrane potpisalo je ugovor s kompanijom Airbus za nabavu 6 zrakoplova A330 MRTT (Multi-Role Tanker Transport). Ugovor, potpisan 16. travnja 2026., vrijedan je 1,39 milijarde eura, i označava završnu fazu u kontroverznom talijanskom izboru za zamjenu postojeće flote od 4 KC-767.

Unatoč potpisivanju ugovora, neki tehnički i industrijski aspekti ostaju otvoreni. Još nije razjašnjeno hoće li odabrana konfiguracija biti standardna verzija A330 MRTT ili novija evolucija MRTT+, temeljena na A330neo i koja nudi veću učinkovitost goriva. Paralelno s tim, razina uključenosti talijanske industrije u program još uvijek se mora definirati, što nije nevažno u ugovoru koji garantira višegodišnju logističku podršku.

Mukotrpan proces zamjene KC-767

Talijansko Ministarstvo obrane je još 2022. planiralo kupiti dva nova tankera KC-46, a postojeća 4 tankera KC-767A nadograditi na isti standard. Namjensko povjerenstvo je ustvrdilo da ovaj plan nije provediv, zbog čega je pala odluka o nabavi 6 novih tankera KC-46 Pegasus američke kompanije Boeing. Međutim, u lipnju 2024. Odluka je stornirana zbog, kako su priopćile talijanske Zračne snage, „promijenjenih i nepredviđenih potreba“. Službeno nije bilo daljnjih objašnjenja, dok se neslužbeno spominjao rast cijene ovog projekta, kašnjenja u isporuci, kao i određene tehničke manjkavosti koje prate ovaj tip zrakoplova, među ostalim i pitanje kompatibilnosti s talijanskim borbenim avionima Eurofighter. U ljeto 2024. Ponovno je pokrenut postupak nabave zamjene za tankere KC-767A, s vrijednosti programa više od 1,41 milijardu eura umjesto dotadašnjih 1,2 milijarde eura. Natječaj je završio u travnju 2025. Bez ponuđača, što je rezultiralo pokretanjem novog natječaja ograničenog na europski gospodarski prostor. Na to se javio samo jedan ponuđač – tvrtka Airbus koja je, evo, u konačnici i dobila posao.

Odabirom A330 MRTT, Italija se priključila drugim europskim korisnicima ovog zrakoplova dvostruke namjene (dopunjavanje gorivom u zraku i transport), dok bi odabirom KC-46 bila jedini europski korisnik. Ovaj odabir, procjenjuju stručnjaci, označava i pomicanje težišta talijanske  protuzračne obrane, koja se unutar NATO-a sve više okreće Europi nauštrb SAD-a. Osim toga, dok bi s Boeingom logističko i potporno težište ostalo više „usredotočeno na SAD“, s Airbusom je ojačan europski eko-sustav održavanja, obuke i lanaca opskrbe.

Vlada je danas na svojoj 171. sjednici prihvatila „Prijedlog zaključka o potpori suradnje na provedbi projekta u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva.“  Prijedlog je šturo obrazložio potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, nakon čega su ministri jednoglasno izglasali ovu točku dnevnoga reda.

„Imajući na umu promjene sigurnosne okolnosti Vlada RH podržava izgradnju tvornice streljiva u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu Vlada podupire suradnje u provedbi projekata u vezi s uspostavom proizvodnje streljiva malog kalibra u Republici Hrvatskoj u partnerstvu s Beretta Holdingom i sklapanje Memoranduma o razumijevanju kako bi se načelno uredila daljnja suradnja na tom projektu. Pozdravljajući dosadašnje razgovore, ovim Zaključkom zadužuje se Ministarstvo obrane da u suradnji s Ministarstvom financija, Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom pravosuđa i uprave i digitalne transformacije, Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstvom gospodarstva i ostalim nadležnim tijelima u što kraćem roku poduzmu sve potrebne radnje za potpisivanje memoranduma o razumijevanju,“

rekao je Anušić u obrazloženju, ne iznoseći nikakve detalje.

O pregovorima s talijanskom Berettom u ožujku ove godine pisao je Jutarnji list, što je tada potvrdio i premijer Plenković:

„Nisu to pregovori koji se sada vode baš pred kamerama, ali mogu potvrditi da se vode razgovori, ako je riječ o Beretti, i s njima. Razmatralo se više lokacija, među kojima je lokacija kod Obrovca.“

Potencijalna lokacija buduće tvornice streljiva

Priču o tvornici streljiva pokrenula je vijećnica Mosta Silvija Mutić koja je od gradonačelnika Obrovca Ante Župana zatražila da potvrdi ili demantira informacije o mogućoj izgradnji takve tvornice u Kruševu kod Obrovca, pisao je Jutarnji list. Tada se kao moguća moguća lokacija spominjalo državno zemljište uz županijsku cestu 6025, koja povezuje Obrovac i Kaštel Žegarski, površine 24,5 hektara, za koje je prema prošlogodišnjim izmjenama i dopunama Prostornog plana grada Obrovca predviđena uspostava nove gospodarsko-proizvodne zone. Beretta je navodno u ozbiljnije razgovore s Ministarstvom obrane RH ušla prošle godine, a projekt bi se trebao realizirati u roku od najviše 2 godine. Do sada se govorilo da bi u slučaju pokretanja izgradnje tvornice streljiva država osigurala zemljište i infrastrukturu, dok bi investitor financirao izgradnju, opremanje i pokretanje proizvodnje. Vrijednost projekta iznosi oko 100 milijuna eura.

U posljednjih 10-ak godina, otkako se ozbiljnije počela razmatrati potreba za tvornicom streljiva, ovo je do sada najkonkretniji potez u tom smjeru.

Talijanska premijerka Giorgia Meloni pozvala je Europsku komisiju da ublaži fiskalna pravila za kućanstva i industrije koje se bore s rastućim troškovima energije, tvrdeći da bi energetsku sigurnost trebalo tretirati s istom hitnošću kao i obrambene izdatke. U pismu poslanom u ponedjeljak, 18. svibnja, predsjednici Komisije Ursuli von der Leyen, Meloni poručuje da bi EU trebala pokazati istu „političku hrabrost“ u pogledu energetike kao što je pokazala u pogledu obrane. Ovaj apel dolazi nakon što najave da se Giorgia Meloni u iznenadnom posjetu državama Perzijskog zaljeva želi uvjeriti u sigurnost opskrbe energentima unatoč ratu u Iranu i blokadi Hormuza.

Europski energetski strahovi

„Ako s pravom smatramo da je obrana takav strateški prioritet da opravdava aktiviranje klauzule o nacionalnom izuzeću, onda moramo imati političke hrabrosti prepoznati da je danas energetska sigurnost također europski strateški prioritet“, navodi se u tom pismu.

Naime, u Europi nacionalne vlade i dalje su oprezne zbog mogućnosti ponavljanja energetske krize koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu, a koja je izazvala zatvaranje tvornica, vrtoglavu inflaciju i izvanredne državne subvencije. Također, cijene goriva su porasle diljem Europe, pa i kod nas u Hrvatskoj. Meloni je stava da EU ne može tražiti od građana da podrže povećane obrambene izdatke, a istovremeno se činiti ravnodušnim prema financijskom pritisku s kojim se suočavaju kućanstva i poduzeća. Prema talijanskoj premijerki, sigurnost se ne bi trebala mjeriti isključivo u vojnom smislu, već i prema tome mogu li tvornice nastaviti s radom, mogu li obitelji priuštiti račune za energiju i mogu li vlade održati ekonomsku stabilnost.

Italija traži veću fiskalnu fleksibilnost

U središtu talijanskog zahtjeva jest Nacionalna klauzula o izuzeću EU, usvojena 8. srpnja prošle godine, koja državama članicama omogućuje privremenu fiskalnu fleksibilnost za povećanje obrambenih izdataka u iznimnim okolnostima. Meloni tvrdi da je Bruxelles već pokazao spremnost ublažiti proračunska pravila kao odgovor na ruski rat u Ukrajini i rastuću zabrinutost zbog vojne spremnosti Europe. Italija sada traži sličnu fleksibilnost za izvanredne energetske mjere. Njena  stranka „Braća Italije“ predvodi vladajuću koaliciju, i također se suočava s neravnomjernom javnom podrškom za veće obrambene izdatke u vrijeme kada mnogi birači ostaju usredotočeni na troškove života. „Ne možemo opravdati u očima naših građana da EU dopušta financijsku fleksibilnost za sigurnost i obranu strogo shvaćenu, a ne za obranu obitelji, radnika i poduzeća od nove energetske krize koja riskira teško pogoditi realno gospodarstvo“, navodi se u pismu. Ona također sugerira da bi nedostatak veće fleksibilnosti u pogledu troškova energije mogao zakomplicirati talijansku podršku programu EU-a Sigurnosna akcija za Europu (SAFE), zajedničkom europskom mehanizmu zaduživanja vrijednom 150 milijardi eura usmjerenom na jačanje obrambenih sposobnosti.

Inače, Italija ima drugi najveći omjer duga i BDP-a u EU nakon Grčke, što ograničava prostor Rima za velike subvencije prema postojećim fiskalnim pravilima, ocjenjuju stručnjaci.

Danas je završila prva faza NATO vježbe „Neptune Strike 2026“ kojom se testirala sposobnost saveznika da koordiniraju zračne i pomorske snage na velikim udaljenostima – od Mediterana do Crnog mora. Vježba je započela u srijedu, 25. Ožujka, u zapadnom i središnjem Mediteranu pod vodstvom NATO Zapovjedništva pomorskih udarnih i potpornih snaga (STRIKFORNATO), naziranog u Oeirasu u Portugalu. U vježbi su sudjelovala dva nosača aviona –  talijanski ITS „Cavour“ i francuski „Charles de Gaulle“, kao i španjolska pomorska grupa utemeljena na brodu „Juan Carlos I.“ Planirane zadaće uključivale su zračne operacije usmjerene na obučna područja u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Strateški značaj vježbe leži upravo na demonstraciji kako sredstva raspoređena u Sredozemlju mogu djelovati u bliskoj koordinaciji s istočnoeuropskim krilom, povezujući južne i istočne bokove NATO-a u jedinstveni operativni prostor, priopćio je NATO.

Operacije su također puključivale bespilotne letjelice RQ-4D „Phoenix“, koje su rasporedile NATO-ove obavještajne, nadzorne i izviđačke snage (NISRF) sa sjedištem u Sigonelli na Siciliji. Ovi dronovi dugog dometa, koji lete na velikim visinama, koriste se za prikupljanje informacija, praćenje velikih područja i pružanje podataka u stvarnom vremenu korisnih za planiranje i provođenje misija. Kako je nedavno najavio talijanski zapovjednik Mornarice, admiral Giuseppe Beruitti Bergotto, tijekom saslušanja na Odboru za vanjske poslove i obranu talijanskog Senata, u bliskoj budućnosti nosač ITS „Cavour“ turskim bespilotnim letjelicama TB3 Bayraktar za svoje izviđačke, nadzorne i obavještajne zadaće.

U vježbi „Neptune Strike 2026“ sudjeluju Albanija, Bugarska, Hrvatska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Nizozemska, Rumunjska, Španjolska i Sjedinjene Američke Države. Kako je priopćilo hrvatsko Ministarstvo obrane, na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja provodila se zajednička aktivnost pripadnika hrvatskih i talijanskih oružanih snaga, čiji je jedan dio podrazumijevao i zajedničko uvježbavanje hrvatskih i talijanskih timova kontrolora bliske zračne potpore (Joint Terminal Attack Controller – JTAC). Oni su navodili simulirano borbeno djelovanje, tj. zračnu potporu višenamjenskih borbenih aviona Talijanske ratne mornarice AV-8B Harrier i F-35B Lightning II. Avioni su uzlijetali s ITS „Cavour“, a tijekom misija imali su i potporu zrakoplova za nadopunu gorivom KC-767 iz sastava Talijanskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatski JTAC timovi bili su sastavljeni od pripadnika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske, a talijanski od pripadnika Mornaričke brigade San Marco, amfibijske postrojbe koja djeluje u okviru Talijanske ratne mornarice.

Aktivnost s talijanskim i hrvatskim JTAC timovima pokazala je NATO-ove sposobnosti za dugodometne udare, kao i interoperabilnost oružanih snaga zemalja članica u zraku, na moru i na kopnu. Nakon uspješne aktivnosti, pripadnici hrvatskih i talijanskih oružanih snaga izrazili su zadovoljstvo uvježbavanjem, suradnjom i interoperabilnošću prikazanim na svim razinama. Korištenjem međunarodnog zračnog prostora, NATO održava svoju prisutnost na prostoru kontinentalne Europe: provodi nadzorne aktivnosti duž svojeg južnog i jugoistočnog boka kao dio svojeg obrambenog pristupa od 360 stupnjeva, kako bi se suprotstavio prijetnjama iz bilo kojeg smjera, zaključuje MORH u priopćenju.

*Photo: NATO, MORH/T.Brandt

U akvatoriju ispred Dubrovnika 1. i 2. listopada 2025., u organizaciji Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uspješno je održana međunarodna vježba traganja, spašavanja i suzbijanja onečišćenja Jadran/Adria (Adriatic Sea SARex / POLex / COMex) 2025. U vježbi je sudjelovalo više od 300 predstavnika nacionalnih i međunarodnih institucija, agencija i organizacija: uz organizatora Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, tu su bili još i: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane (HRM), Hrvatska vatrogasna zajednica te tvrtke Plovput, Cian i Dezinsekcija. Od međunarodnih partnera sudjelovali su Obalna straža Italije, Uprava za pomorstvo Slovenije, Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA) i Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (FRONTEX), kao i partneri projekta ASAP (engl. Adriatic Sensitive Areas Protection) iz Italije, Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore i Albanije.

Scenarij vježbe temeljio se na simuliranom sudaru putničkog broda „Dubrovnik“ i tankera „Mol Bari“, što je uključivalo složene operacije traganja i spašavanja, evakuaciju, gašenje požara te koordinirani odgovor na izljev nafte. Aktivnosti su obuhvatile razmjenu informacija između nacionalnih i međunarodnih centara, zajedničko planiranje i upravljanje resursima te testiranje novih tehnologija, uključujući dronove i satelitske sustave praćenja. Tijekom vježbe su se prvi put u Europi testirali razmjena velike količine podataka putem europske komunikacijske mreže – CISE (Common information sharing environment). Hrvatska, naglasio je državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Žarko Tušek, sustavno ulaže u modernizaciju pomorske infrastrukture – od obnove flote lučkih kapetanija i nabave novih brodova do razvoja sustava nadzora, jačanja kibernetičke otpornosti i poboljšanja radnih uvjeta djelatnika. Poseban segment obuhvatio djelovanje međunarodnog interventnog tima NAMIRG (North Adriatic Maritime Incident Response Group), specijaliziranog za gašenje požara i spašavanje na velikim putničkim brodovima.

Brodovi Obalne straže Republike Hrvatske OB SB-73 Faust Vrančić, OOB-31 Omiš i VGB-202 Modrulj 2 sudjelovali su u vježbama traganja i spašavanja na moru te sprečavanja i suzbijanja iznenadnog onečišćenja mora. U vježbi su sudjelovale i snage Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (Pilatus PC-9M i helikopter Mi-171 SH). Na završnoj svečanosti nakon uspješno provedene vježbe zapovjednik Obalne straže RH komodor Milan Blažević primio je zahvalnice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Ministarstvu obrane  i Obalnoj straži RH za sudjelovanje i potporu u organizaciji vježbe “ADRIA 2025”.

*Photo: HRM, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Države članice NATO-a ove će godine postići dosadašnji dugogodišnji cilj potrošnje od 2 posto BDP-a na obranu. Istovremeno, samo tri države trenutno postižu novi cilj veće potrošnje koji su čelnici Saveza postavili u lipnju, objavio je NATO u četvrtak, 28. kolovoza.

U opširnom dokumentu NATO navodi da najveći udio potrošnje na obranu ima Poljska s 4,48 posto, a slijede je Litva s 4 i Latvija s 3,73 posto, To su jedine članice Saveza koje u ovom trenutku premašuju novi cilj obrambenih troškova od 3,5 posto BDP-a koji su čelnici NATO-a dogovorili na samitu u Haagu u lipnju ove godine. Procjene Saveza pokazale su da je još prošle godine više od 10 od 32 članice NATO-a bilo ispod cilja od 2 posto, koji je dogovoren sada već davne 2014. godine. Međutim, podaci za 2025. pokazali su da su svi saveznici postigli taj cilj, pri čemu sedam ima minimalnih 2,0%, a nekoliko drugih tek neznatno više. Mnoge zemlje NATO-a znatno su povećale vojnu potrošnju posljednjih godina, nakon ruske invazije na Ukrajinu te zahtjeva predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa europskim saveznicima da više ulažu u vlastitu obranu. Od ciljanih 5 posto, čak 3,5 posto BDP-a godišnje odlazit će za temeljne obrambene zahtjeve za postizanje ciljeva NATO-a o vojnim sposobnostima, dok će se preostalih 1,5 posto odnositi na zaštitu kritične infrastrukture, osiguranje civilne spremnosti i otpornosti, pokretanje inovacija i jačanje obrambene industrijske baze. Same SAD su na 3,22 posto, što je blagi pad ove godine u usporedbi s prethodnim godinama, ali daleko ispred svih ostalih zemalja Saveza.

Hrvatska će  ispuniti svoje obveze

Hrvatska se nedavno pohvalila da je ulaganjima u obranu posljednjih godina uspjela prijeći taj čarobni prag od 2%, no sada treba smisliti kako ispuniti  nove obveze. Podsjetimo, ministar obrane Ivan Anušić je nakon NATO summita u Den Haagu poručio:

Ivan Anušić i njegova češka kolegica Jana Černochová na NATO summitu (Photo:NATO)

“Nakon današnjeg završetka summita NATO saveza, jednoglasno je donesena ključna odluka o povećanju izdvajanja za obranu na ukupno 5 % bruto domaćeg proizvoda, odnosno 3,5 % plus dodatnih 1,5 % do 2035. godine. Ova odluka predstavlja značajan korak u jačanju sigurnosti i obrambene sposobnosti Europske unije i NATO saveza”.

Ministar Anušić je posebno naglasio važnost učinkovitog upravljanja sredstvima, upozorivši na ozbiljan problem rasta cijena vojne opreme i naoružanja. U tom kontekstu je, odgovarajući na pitanja novinara, istaknuo kako su moguća tri smjera djelovanja radi osiguranja učinkovitosti ulaganja:

“Prvo, to je dogovor unutar NATO-a kako bi se utjecalo na obrambenu industriju. Drugo, svaka država treba razvijati vlastite sposobnosti, znanja i tehnologiju, kako bi mogla proizvoditi vlastito naoružanje i opremu. Tako će i Hrvatska proizvoditi dio vlastitog naoružanja i opreme. I treće, traženje povoljnijih opcija na drugim tržištima, izvan Europe, primjerice u Južnoj Koreji ili Indiji, gdje su cijene još uvijek konkurentne a isporuka brza.”

Također, ministar je tada kazao kako Hrvatska ostaje posvećena ciljevima NATO saveza te da će kao odgovorna članica Europske unije i NATO saveza, ispuniti svoju obvezu ulaganja u sigurnost i obranu, istovremeno štiteći interese hrvatskih građana kroz transparentno i racionalno upravljanje sredstvima.

Zato je posebno zanimljivo pogledati  kako Hrvatska stoji u posljednjem NATO izvješću o obrambenoj potrošnji. Hrvatska je prema NATO procjeni za ovu godinu predvodnik obrambene potrošnje u regiji – s 2,03% BDP-a RH predvodi skupinu sastavljenu od Crne Gore, Slovenije i Albanije. No u hrvatskom slučaju najveći postotak obrambenih izdvajanja otpada na kadrove (plaće, mirovine i dodatke za ljudstvo) – čak 54,3%, slijedi izdvajanje za opremu i naoružanje – 29,9%, dok se za operacije i održavanje troši 14,5%, a na infrastrukturu bijednih 1,3 posto. Možda je najzanimljiviji podatak upravo izdvajanje za vojnu opremu – prema NATO-vim podacima zaključno s 03. lipnja ove godine, Hrvatska je sa svojih 29,9% ispred SAD-a s 29,7%. Naravno, ovo su čisti papirnati postoci, budući da kada se pogleda podatke o omjerima obrambene potrošnje u odnosu na BDP primjetna je ogromna i neusporediva razlika.

Što NATO priznaje kao ulaganja u obranu?

NATO u jučer objavljenom dokumentu navodi i  definira obrambene rashode kao plaćanja koja vrši nacionalna vlada posebno kako bi zadovoljila potrebe svojih oružanih snaga, snaga saveznika ili Saveza. Glavna komponenta obrambenih rashoda su plaćanja za oružane snage financirana iz proračuna Ministarstva obrane. Oružane snage uključuju kopnene, pomorske i zračne snage, kao i zajedničke formacije poput administracije i zapovjedništva, Specijalnih operativnih snaga, Medicinske službe, Logističkog zapovjedništva, Svemirskog zapovjedništva, Kibernetičkog zapovjedništva itd. Mogu uključivati ​​i “Ostale snage” poput snaga Ministarstva unutarnjih poslova, nacionalne policije, žandarmerije, karabinjera, obalne straže. U takvim slučajevima, rashodi su uključeni samo razmjerno snagama koje su obučene u vojnoj taktici, opremljene su kao vojna snaga, mogu djelovati pod izravnom vojnom vlašću u raspoređenim operacijama i realno se mogu raspoređivati ​​izvan nacionalnog teritorija u potpori vojnoj sili.

I pojedini dijelovi policije mogli bi se uvrstiti kao “ulaganje u obranu”

Također, rashodi za ostale snage financirane iz proračuna ministarstava osim Ministarstva obrane uključeni su u obrambene rashode. Isplate mirovina koje vlada izravno isplaćuje umirovljenim vojnim i civilnim zaposlenicima vojnih odjela uključene su bez obzira na to jesu li te isplate izvršene iz proračuna Ministarstva obrane ili drugih ministarstva, objašnjava NATO. Rashodi za mirovne i humanitarne operacije (koje plaća Ministarstvo obrane ili druga ministarstva), uništavanje oružja, opreme i streljiva, doprinosi prihvatljivim trust-fondovima kojima upravlja NATO i troškovi povezani s inspekcijom i kontrolom uništavanja opreme uključeni su u obrambene rashode. Troškovi istraživanja i razvoja (R&D) uključeni su u obrambene rashode. Troškovi R&D-a također uključuju i rashode za one projekte koji ne vode uspješno do proizvodnje opreme.

Već se sada čuju neslužbene najave ulaganja u infrastrukturu koja bi se mogla prikazati kao ulaganja u infrastrukturu za potrebe obrane. Tako npr. hrvatska Vlada navodno razmišlja o proširenju autoceste Zagreb-Karlovac, gdje bi se treći kolnički trak prijavio kao ulaganje u obrambenu infrastrukturu. Italija je već poduzela ozbiljne korake zaa izgradnje mosta između Sicilije i regije Kalabrija preko Meesinskog tjesnaca. Početkom ovog mjeseca talijanska vlada Giorgije Meloni odobrila je ovaj projekt vrijedan 13,5 milijardi eura, nadajući se da će to ulaganje moći prijaviti kao obrambenu potrošnju. Živi bili pa vidjeli!

Talijanska vlada nije sigurna da će njezin plan za postizanje NATO-vog cilja obrambenih troškova od 2 posto BDP-a proći provjeru, unatoč javnim uvjeravanjima u suprotno, objavio je u četvrtak 24. travnja, ugledni portal Politico. Službeni Rim za javnost tvrdi da može lako postići politički nepopularne ciljeve potrošnje za obranu bez rezanja vitalnih usluga države. Naime kako je trenutno u tijeku kampanja prvih ljudi EU i NATO-a za povećanjem troškova za obranu, talijanska Vlada je rekla da će moći reklasificirati postojeće “civilne” izdatke kako bi postigla taj cilj. Ali dva talijanska dužnosnika upoznata s raspravom o proračunu vjeruju da to možda neće uvjeriti Europsku komisiju ili NATO. Neizvjesnost dolazi usred stalnog pritiska iz Washingtona da članice NATO-a izdvajaju čak 5 posto svog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda za obranu.

Giancarlo Giorgetti – kreativnim računovodstvom do NATO-cilja

Ministar financija Giancarlo Giorgetti rekao je ranije ovog tjedna da će Italija moći podići svoje obrambene izdatke na 2 posto BDP-a do kraja 2025. uključivanjem troškova postojeće sigurnosne infrastrukture, poput financijske policije i obalne straže. To bi Italiji omogućilo da izbjegne povećanje svojih obrambenih izdataka u apsolutnom iznosu, što bi dovelo do rizika od preusmjeravanja resursa s drugih politički osjetljivih usluga, poput slabog zdravstvenog sustava u zemlji, naglašava Politico. Ali postoje sumnje hoće li Europska komisija i NATO prihvatiti ovaj računovodstveni trik kada budu procjenjivali talijanske financije kasnije tijekom ove godine. Službeni Rim očekuje da će se suočiti s političkim pritiskom na summitu NATO-a u lipnju, kako od strane Trumpove administracije tako i od Europske unije, kako bi se povećao dodijeljeni iznos, rekli su aanonimni talijanski dužnosnici za Politico. Obojica su dobili anonimnost jer nisu bili ovlašteni razgovarati s novinarima. Također smatraju da je moguće da će NATO i Komisija osporiti pravno opravdanje za taj potez. “Naravno, postojat će politički pritisak i od EU i NATO-saveza da se troši više”, rekao je jedan od dužnosnika, ističući da je cilj od 2 posto samo “osnova”. Kao rezultat toga, dodali su ti dužnosnici, moguće je da će Rim biti prisiljen posegnuti u druga proračunska izdvajanja kako bi skupio dodatna sredstva za obranu. Također bi u početku mogao postići cilj od 2 posto, a zatim postupno smanjivati ​​taj iznos kako bi se usredotočio na “održavanje” svojih Oružanih snaga.  Ali neimenovani dužnosnik također je naglasio da je kreativno računovodstvo pažljivo osmišljeno kako bi izdržalo pravni nadzor. Dok će pritisak biti “neizbježan”, dodao je, Rim bi se mogao izvući trošenjem samo malog iznosa i to više na “način koji Amerikanci vole”, kao što je kupnja američkih sustava naoružanja, i trošenje relativno manje sume na osoblje i takozvanu robu s dvojnom namjenom ili robu koja se također koristi u neobrambene svrhe.

Giorgia Meloni nedavno je bila kod Donalda Trumpa

Potrošnja za obranu postala je glavni prioritet u Rimu jer predanost Washingtona Europi postaje sve slabija, a predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump traži puno veću potrošnju od NATO saveznika. Prošlog je tjedna premijerka Giorgia Meloni uključila povećanje talijanskih izdataka za obranu kao dio svoje ponude Trumpu za oživljavanje američko-europske suradnje i dogovor o smanjenim carinama. Pritom je stvar postala politički toksična. Širok pritisak na ponovno naoružavanje u Europi bio je vrlo nepopularan u Italiji, koja se suočava s novim valom štednje dok vlada nastoji stabilizirati svoje financije. Iako je Italija jedna od država s najmanjom potrošnjom u EU-u na obranu, sa samo 1,49 posto BDP-a prošle godine, također je među nekoliko zemalja EU-a koje imaju stroge naredbe iz Bruxellesa da obuzdaju svoj deficit nakon što je potrošnja eksplodirala tijekom pandemije. Komisija je predložila izuzimanje do 1,5 posto BDP-a u novim obrambenim izdacima godišnje iz izračuna deficita. No prošlog je tjedna Giorgetti rekao talijanskim zakonodavcima da vlada neće prihvatiti tu opciju, već će umjesto toga uključiti civilnu infrastrukturu u svoje izračune.

Ministarstvo obrane objavilo je u petak, 14. ožujka, da je HRZ 12. i 13. ožujka 2025. godine u okviru planiranih zajedničkih aktivnosti provelo je zajedničke letačke aktivnosti s pripadnicima 31. lovačkog krila Američkih zračnih snaga u Europi iz zrakoplovne baze Aviano, Talijanska Republika. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo na navedenoj aktivnosti sudjelovalo je s avionima Rafale, dok su Američke zračne snage sudjelovale s avionima F-16. Načelnik Operativnog središta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i koordinator aktivnosti ispred HRZ i OS RH pukovnik Vlado Pavlinec naglasio je važnost ovakvih zajedničkih letačkih aktivnosti, priopćioje MORH:

“Ovom zajedničkom aktivnošću, uz povećanje interoperabilnosti i razmjene iskustava, također povećavamo obučenost i spremnost letačkih posada u provođenju svojih letačkih zadaća. Ovakve aktivnosti pridonose i razmjeni iskustava te uzajamnoj potpori zemaljskog tehničkog osoblja u prihvatu, pregledu i pripremi samih zrakoplova te zajedničkoj analizi provedenih i pripremi budućih letačkih zadaća.”

Američki F-16 i hrvatski Dassault Rafale u zajedničkoj formaciji (Photo: HRZ)

U Hrvatskoj je glavnina aktivnosti bila na Plesu

Zrakoplovna baza Aviano objavila je, međutim, i nešto više detalja. Radilo se, naime, o multinacionalnoj vježbi “Fighting Wyvern 25-01” koju su pripadnici niza postrojbi s naglaskom na 510. borbenoj eskadrili tijekom proteklog tjedna provodili u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Radi se o vježbi kojom se usavršavaju sposobnost brzog raspoređivanja, djelovanja i održavanja borbenih zračnih snaga kako bi se održala spremnost i interoperabilnost između saveznika. Među ostalim, uvježbavala se i nadopuna  gorivom u zraku, ali i odgovor na kemijske, biološke i nuklearne prijetnje. U Hrvatskoj je za potrebe vježbe korištena vojarna „Pukovnik Marko Živković“ i zrakoplovna baza Pleso, dok se u Sloveniji većina aktivnosti odigravala na  aerodromu Cerklje ob Krki.

Pleso: dopuna gorivom američkog gosta iz Aviana (Photo: Senior Airman Brooke Rogers)

Dio vježbe proveden je u Sloveniji, u Cerklju ob Krki (Photo: Senior Airman Jenna Bond)

Pripadnici 57. spasilačke eskadrile uvježbavali su u Hrvatskoj i spašavanje života u izazovnim okruženjima (Photo: Senior Airman Raya Feltner)

Posljednji dan studenog bio je ujedno i posljednji dan kada su HRZ-ovi borbeni avioni MiG-21 vršili nadzor hrvatskog neba. S prvim danom prosinca to će raditi stranci – talijanski Eurofighteri i mađarski Gripeni, objavilo je danas Ministarstvo obrane RH.

Mađarske Zračne snage dobro poznaju 91. ZB na Plesu

U priopćenju MORH navodi:

„Od nedjelje 1. prosinca 2024. godine Air Policing, mirnodopska zadaća nadzora i zaštite zračnog prostora, privremeno će se (do kraja 2025., odnosno početka 2026. godine) obavljati iz zrakoplovnih baza susjednih savezničkih zemalja Italije i Mađarske, talijanskim Eurofighterima i mađarskim Gripenima. Republika Hrvatska neće imati trošak, tj. ta se usluga ne plaća. I druge članice NATO-a u prijelaznom razdoblju obuke svojih pilota Air Policing, odnosno formiranje dežurnog borbenog dvojca, privremeno su povjeravale svojim saveznicama.

Ministarstvo obrane već je izvještavalo da Rafalei provode zaštitu suvereniteta hrvatskog zračnog prostora, ali privremeno ne formiraju dežurni borbeni dvojac kako se ne bi utjecalo na intenzitet i provođenje obuke pilota.

Nakon što su potpisani bilateralni sporazumi (Technical Arrangement) na razini oružanih snaga, u ime ministarstava obrane potpisali su ih zapovjednici ratnih zrakoplovstava o čemu smo ranije izvijestili, od 1. prosinca počinje njihova primjena. Do primjene tih sporazuma dežurni borbeni dvojac formirali su avioni MiG-21. Od nedjelje 1. prosinca, MiG-21 više neće biti u sustavu tog dežurstva, odnosno neće obavljati Air Policing”.

Ministarstvo obrane pritom se poziva na dokument potpisan prilikom ulaska Hrvatske u NATO 2009.:

“Zračni prostor Republike Hrvatske integralni je dio savezničkog zajedničkog sustava nadzora i zaštite zračnog prostora. Potpisanim dokumentom (Transfer Of Authority – TOA) na razini oružanih snaga 2009., Republika Hrvatska je, kao i ostale NATO snage protuzračne i proturaketne obrane, prihvatila Air Policing kao mirnodopsku zadaću nadzora i zaštite zračnog prostora koja uključuje zračno motrenje i navođenje, zapovijedanje i nadzor u zraku te odgovarajuća sredstva protuzračne obrane (lovački avioni)”.

Talijanski urofighter (Photo: Aeronautica militare)

Kako je već ranije pisao portal Obris.org, sporazum s Italijom potpisao je zapovjednik HRZ-a general Michael Križanec još u rujnu, dok nije poznato kada je isti potpisan i s mađarskim Zračnim snagama (ili se RH tu oslanja na Sporazum ratificiran tijekom ljeta 2019. godine). No iako se radi o nadzoru zračnog prostora kao jednog od temeljnih preduvjeta nacionalne sigurnosti države, spomenuti sporazum s Talijanskom Republikom nije se smatralo potrebnim predati na raspravu Hrvatskom saboru. Naravno, do svega ovoga ne bi došlo da se odluka o nabavi novog borbenog aviona donijela na vrijeme, umjesto što se godinama prolongirala. Tako je nebrojeno puta isticano da je odlukom o remontu MiG-ova 2013./2014. godine kupljeno vrijeme do nabave novih aviona. Štoviše, nakon što su se svi MiG-ovi vratili s remonta iz Ukrajine, tadašnji načelnik GS OS RH general Drago Lovrić je najavio:

“Hrvatska će sigurno zadržati sposobnost nadzora svog zračnog prostora. Plan je da se, nakon odluke o izboru aviona, 2019. počne s uvođenjem prvih novih / rabljenih zrakoplova, a do 2021. nova bi eskadrila trebala zadobiti punu operativnu sposobnost”.

Umjesto nove eskadrile, Hrvatska je dobila novu vladu, štoviše dvije – početkom 2016. jednu (onu Tomislava Karamarka), a u jesen iste godine i drugu (prvi  mandat premijera Plenkovića). Nije pomoglo ni to što je ta Vlada izgubila skoro 2 godine na pokušaj nabave F-16 Barak od Izraela, unatoč brojnim upozorenjima kako to nije moguće. Sada, dok je još uvijek u tijeku obuka pilota za Rafale, a MiG-ovima ili je već istekao ili upravo ističe resurs, došlo je do neželjenog rješenja – briga o hrvatskom nebu data je u ruke strancima. Time možemo konstatirati da je sadašnje predavanje nadzora našeg neba susjedima iz Italije i Mađarske tek jedna od neposrednih posljedica eksperimenta s kupovinom borbenih aviona iz Izraela i vremena koje je tim povodom bilo izgubljeno. Toliko o svojedobnim pričama vladajućih da će RH taj bitan posao ipak nastojati obavljati sama, te da debakl oko borbenih aviona iz 2019. nije imao baš nikakvih loših posljedica za Hrvatsku.

MiG-21 – služio je maksimalno koliko je mogao