U albanskom gradu Skadru danas je održan trilateralni sastanak na razini načelnika glavnih stožera Republike Albanije, Republike Hrvatske, pri čemu je general-pukovnik Arben Kingji bio domaćin svom hrvatskom kolegi, general-pukovniku Tihomiru Kundidu i kosovskom načelniku, general-pukovniku Bashkimu Jashariju. Načelnici su potvrdili da je “vojna suradnja između triju zemalja konsolidirana i uključuje područja poput vježbi, obuke, operacija i sudjelovanja u regionalnim inicijativama”, te su zaključili da je s obzirom na “nove sigurnosne izazove, rastuće hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli potkopati regionalnu, europsku i međunarodnu stabilnost”, potrebno intenziviranje te suradnje. 

Cilj trilateralnog sastanka bio je identificirati konkretna područja vojne suradnje koja bi mogla poboljšati interoperabilnost i operativnu spremnost između oružanih snaga Albanije, Hrvatske i Kosova. Naglasak je bio na uspostavljanju praktičnih mehanizama za koordinaciju i zajedničku obuku koji izravno utječu na operativnu učinkovitost, priopćilo je albansko Ministarstvo obrane. Drugi prioritet bio je razvoj vojnih sposobnosti u skladu sa Strateškim konceptom NATO-a, obvezama s Haaškog summita 2025. i Strateškim kompasom Europske unije, što znači provedbu planova i projekata koji jačaju operativne sposobnosti i pripremaju za zajedničke misije unutar Saveza.

Načelnici glavnih stožera oružanih snaga Albanije, Hrvatske i zapovjednik Sigurnosnih snaga Kosova dogovorili su nastavak suradnje u razvoju konkretnih trilateralnih vježbi za 2026. godinu i nadalje. Prema planu vježbi OS RH koje je Vlada RH usvojila prošloga tjedna, hrvatski vojnici sudjelovat će ove godine na vježbama i na Kosovu i u Albaniji.

Nakon današnjeg sastanka u Skadru, očekuju se nove zapjenjene reakcije službenog Beograda.

*Photo: MoD Albanije

Međunarodna vojna vježba Sava Star održana je u srijedu, 1. listopada, na vojnom poligonu “Gašinci” u Gašincima – riječ je o koordiniranoj vježbi zauzimanja protivničkih položaja hrvatskih i britanskih oružanih snaga. Prikazu te međunarodne vojne vježbe prisustvovali su ministar obrane Ivan Anušić, načelnik GS OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid i novi veleposlanik Ujedinjene Kraljevine Javed Patel. Međunarodna vojna vježba Sava Star 25 provodi se od 18. rujna do 5. listopada na vojnom poligonu “Gašinci” i na njoj sudjeluje 120 pripadnika OS RH i 80 pripadnika Oružanih snaga UK.

Ministar obrane Anušić istaknuo je da sudjelovanjem u međunarodnoj vojnoj vježbi Sava Star oružane snage Ujedinjenog kraljevstva i Republike Hrvatske pokazuju svoja znanja i sposobnosti.

“Želim naglasiti kako Hrvatska, posebno Ministarstvo obrane, želi ojačati i osnažiti veze i suradnju s Ujedinjenim Kraljevstvom. U situaciji u kojoj se nalazimo svi, cijeli svijet, Ujedinjeno Kraljevstvo jasno daje potporu hrvatskoj politici, a Hrvatska daje potporu politici Ujedinjenog Kraljevstva”,

rekao je ministar Anušić. U razgovorima s veleposlanikom Javedom Patelom Anušić je, tvrdi, uskladio potrebu za osnaživanje komunikacije, projekata i suradnje oružanih snaga Ujedinjene Kraljevine i Hrvatske.

Načelnik Glavnog stožera general Tihomir Kundid objasnio je nazočnim novinarima da su u ovoj zajedničkoj vježbi hrvatske i britanske oružane snage formirale zajedničku multinacionalnu postrojbu razine bojne s multinacionalnim zapovjedništvom.

“Ova vježba pokazala je jedinstveno djelovanje hrvatskih i britanskih oružanih snaga. Takvim vježbama cilj je ujednačiti procedure kako bi snage mogle provoditi zajednička manevarska djelovanja”,

rekao je general Kundid. Pukovnik Goran Anić, direktor vježbe “Sava Star 2025”, rekao je da pripadnici hrvatskih OS od svojih britanskih kolega uče i primjenjuju taktiku “Fighting in woods and forests”.

Veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva, Javed Patel izrazio je zadovoljstvo viđenim te poručio:

“Jačanje partnerstva između Ujedinjene Kraljevine i Hrvatske u području obrane jedan je od mojih ključnih prioriteta. Ova vježba važan je dio suradnje i smatram kako su takve vježbe, s obzirom na izazovnu sigurnosnu situaciju, iznimno značajne i za pravovremenu reakciju na moguće prijetnje.”

Britanski vojni izaslanik u Hrvatskoj Andrew Higgs izrazio je zadovoljstvo suradnjom britanskih i hrvatskih oružanih snaga pokazanoj na međunarodnoj vojnoj vježbi Sava Star. Cilj vježbe je poboljšanje interoperabilnosti, tehničke i proceduralne, a usmjerena je na testiranje i standardizaciju taktika protiv suvremenih prijetnji, zaključio je MORH u priopćenju.

Proizvodnja dronova i kupovina anti-dron zaštite

Odgovarajući na pitanja novinara nakon provedene vježbe, ministar Anušić je podsjetio da se Hrvatska “stavila na raspolaganje kao vodeća nacija unutar NATO-saveza za proizvodnju FPV dronova, malih borbenih dronova koje se često može vidjeti u izvješćima s ratišta u Ukrajini.” Hrvatska u ovom trenutku proizvodi oko 200.000 komada, i u upotrebi su u oružnim snagama Hrvatske, Bugarske, SAD-a, Francuske i Saudijske Arabije.

“Spremni smo proizvoditi, to jest tvrtke su spremne proizvoditi i više od trenutne količine. Govorimo o mogućnosti vrlo brzog podizanja proizvodnje na pola milijuna ili više od pola milijun dronova godišnje,”

naglasio je Anušić, najavljujući da će vrlo brzo biti potpisan sporazum s jednom domaćom i jednom stranom tvrtkom o nabavi i razvoju antidronske zaštite naše kritične infrastrukture, koja će vrlo brzo biti implementirana i u NATO kritičnu infrastrukturu te služiti kao štit od eventualnih napada drona.

*Photo: MORH/J.Kopi

Tijekom ovog tjedna, 30-ak pripadnika francuskih Zračnih i svemirskih snaga s ukupno 5 borbenih aviona Rafale boravi u radnom posjetu Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Kako smo već jučer pisali na portalu Obris.org, radi se o zajedničkom sudjelovanju u aktivnosti MORANE, odnosno u inačici NATO koncepta Agile Combat Employment (ACE) kao jednim od ključnih fokusa Savezničkog zrakoplovnog zapovjedništva (AIRCOM). Ovotjedna aktivnost je prva u nizu redovitih godišnjih uvježbavanja koncepta MORANE između francuskog i hrvatskog ratnog zrakoplovstva kao demonstracija dostignutih sposobnosti HRZ-a, ali i provjera sposobnosti unutar ovog koncepta. Danas je u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ upriličen dan za medija i visoke goste, no prikaz aktivnosti u zraku odgodila je zagrebačka magla. Ipak, osim obraćanja general-bojnika Michaela Križanca, zapovjednika HRZ-a, general-bojnika Guillaumea Thomasa, načelnika stožera Zapovjedništva za protuzračnu obranu i zračne operacije Francuskih zračnih i svemirskih snaga, te Fabiena Fieschija, veleposlanika Francuske Republike u RH, danas je na Plesu prikazano postavljanje projektila MICA na jedan od hrvatskih borbenih aviona Rafale.

Zagrebačka magla spriječila je jutros francuske Rafale da polete pred uzvanicima

Prikaz postavljanja projektila MICA

„Bez obzira što su prvi avioni došli prije par mjeseci u Republiku Hrvatsku, proces onaj koji je započeo u Francuskoj čak prije 2 godine za neke specijalnosti i neke tehničare sad se nastavlja do te razine da imamo međusobno povjerenje da francuske posade i piloti i tehničari mogu dopustiti nekim našim tehničarima servisiranje aviona ili održavanje aviona, naoružavanje aviona – za sad normalno vježbovnim sredstvima, i obrnuto. Znači, mi ako budemo u prilici da budemo negdje gosti gdje su oni domaćini u bazama – znači ista stvar se dešava i prema nama, od servisiranja aviona do održavanja, naoružavanja i svega ostalog. To je ta razina interoperabilnosti kojoj teži zračna snaga, „airpower“ u NATO-u, da bi se stvorilo jedno žilavije, otpornije i moćnije zrakoplovstvo koji treba štititi cijeli naš euroatlantski dio Saveza“,

rekao je zapovjednik HRZ-a, general-bojnik Michael Križanec.

Načelnik stožera francuskog Zapovjedništva za protuzračnu obranu i zračne operacije, general-bojnik Guillaumea Thomas, potvrdio je kako je ova vrsta suradnje s HRZ-om vrlo bitna za francuske Zračne i svemirske snage jer se radi o aktivnosti unutar NATO koncepta ACE, odnosno o provjeri sposobnosti Zračnih snaga za razmještaj i djelovanje u drugim državama, s malim logističkim otiskom, i za uvježbavanje interoperabilnosti s HRZ-om kao strateškim partnerom i još jednim korisnikom borbenih aviona Rafale.

„Zato je za nas jako važno da budemo ovdje, i da demonstriramo našu sposobnost da letimo iz Zagreba, koristeći snage i sredstva naših partnera. To je za nas veliki izazov – biti ovdje i biti sposoban raditi zajedno s HRZ-om“,

istaknuo je general Thomas. Konkretno, francuski i hrvatski zrakoplovci uvježbavaju interoperabilnost u zadaćama zrak-zrak i zrak-zemlja s većim brojem zrakoplova, s osobljem s obje strane koje ne komunicira na materinjem jeziku – na engleskom jeziku u hrvatskom zračnom prostoru, naglasio je Križanec. S obzirom da se ova aktivnost provodila po prvi puta što se HRZ-a tiče, malo se i eksperimentiralo oko broja ljudi koji sudjeluju u ovotjednim hrvatsko-francuskim aktivnostima, priznao je general Križanec:

„Nakon naših ‘reviewa’ i raščlambe nakon djelovanja ćemo doći do nekakvih optimuma. Sad smo možda malo veći, drugi put ćemo biti manji jer si više vjerujemo, više znamo šta druga strana može“,

Dio pripadnika HRZ koji sudjeluju u aktivnosti “MORANE”

Dio pripadnika francuskih Zračnih i svemirskih snaga na Plesu

Osim pilota i tehničara, u aktivnost su uključeni i razni operativci, stručnjaci za „elektronic warfare“, ljudi za taktičke podatkovne linkove… No ono što je tu najbitnije je uvježbavanje realnih situacija koje ne datiraju iz ’60-ih godina prošlog stoljeća nego iz 2024., rekao je general Križanec:

„Koncepti i zamisli koje se razvijaju u Savezu upravo reflektiraju izbjegavanje takvih scenarija da svi sjedimo u svojim matičnim bazama i čekamo. Ne,ne čekamo. Proaktivno, reaktivno, aktivno i pasivno radimo sve što treba da bi zračne sposobnosti Saveza preživjele prvi udar i bile spremne uzvratiti i pobijediti drugi dan“.

Pripadnici francuskih Zračnih snaga zaista nisu čekali i gubili vrijeme u bazi na Plesu – tako su jučer iz Zagreba odletjeli za Rumunjsku, rekao je general Thomas, kako bi zajedno sa NATO saveznicima demonstrirali odvraćanje neprijatelja na Istočnom krilu Saveza. Kako su jučer navečer objavile francuske Oružane snage, na Istočnom krilu NATO-a simulirani su udari u složenom okruženju zajedno s rumunjskim F-16 i španjolskim F-18. Osim francuskih Rafalea koji su put Rumunjske  odletjeli iz Zagreba, u jučerašnjoj vježbi u Rumunjskoj sudjelovao je i francuski PZO sustav SAMP/T – Mamba. „Responzivnost, kohezija i učinkovitost,  uz  pokazivanje sposobnosti obrane, iznenađenja i djelovanja“, objavila je jučer francuska vojska na društvenim mrežama.

Aktivnost „MORANE“ na Plesu završava sutra, a prema riječima generala Thomasa – sljedeća vježba iz ovog opusa bit će naredne godine u Francuskoj, gdje očekuju dolazak hrvatskih pilota i tehničara.

Pet borbenih aviona Rafale u Zagreb je stiglo iz Zrakoplovne baze 118 Mont-de-Marsan

Iz Mont-de-Marsana stigla je i druga oprema potrebna za rad francuskih Zračnih snaga u RH

Od prošloga tjedna, brigadni general Valentin Skroza, zamjenik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, na čelu je međunarodne vojne organizacije FINABEL. Početkom prošloga tjedna, od 15. do 17. travnja, Zapovjedništvo snaga Slovenske vojske organiziralo je na Bledu sastanak kopnenih vojski država članica FINABEL-a. Na glavnoj godišnjoj FINABEL konferenciji sudjelovalo je 80 predstavnika vojski iz 25 zemalja, uključujući 15 generala, uglavnom zapovjednika kopnenih snaga zemalja članica FINABEL-a koji su, između ostalog, vidjeli i prigodnu prezentaciju slovenske vojne industrije. Na konferenciji su sudjelovali predavači iz SAD-a i Engleske, a zapovjednici kopnenih snaga sudionici raspravljali su o aktualnoj geopolitičkoj situaciji i izazovima s kojima se susreću kopnene snage država članica. Na marginama konferencije zamjenik načelnika Glavnog stožera Slovenske vojske brigadir Uroš Paternus prepustio je predsjedanje svom hrvatskom kolegi, brigadnom generalu Valentinu Skrozi. Nakon svečane primopredaje, uslijedila je ceremonija pristupanja nove članice – Bugarske.

FINABEL promiče i omogućuje interoperabilnost kopnenih snaga kroz usklađivanje vojnih koncepata, doktrina i procedura. Tu se pripremaju i preporuke, smjernice te istraživanja za vojne donositelje odluka u skladu sa zahtjevima država članica. Vojni čelnici država članica sazivaju godišnje sastanke. Organizacija surađuje s vojnim strukturama EU i NATO-a i nadopunjuje ih rezultatima svojih studija. Organizaciju su 1953. godine osnovala ministarstva obrane Francuske, Italije, Nizozemske, Belgije i Luksemburga. Danas ona broji 25 država članica, među kojima Slovenija  i Hrvatska, a članstvo je otvoreno svim članicama EU. FINABEL je u početku zamišljen kao forum za promišljanje, razmjenu, te razvoj studija i prijedloga o temama od zajedničkog interesa za razvoj kopnenih vojski članica. Izvorno je struktura uspostavljena s ciljem integracije u području vojne industrije, a sada joj je glavna svrha promicanje i poticanje interoperabilnosti između kopnenih snaga država članica.

Uz čestitke generalu Skrozi, napomenimo da Hrvatska kopnena vojska i nadalje nema zapovjednika. Nakon imenovanja generala Kundida načelnikom GS OS RH, mjesto zapovjednika HKoV-a ostalo je upražnjeno zadnja dva mjeseca. Prijedlozi za novog načelnika HKoV-a i zamjenika načelnika GS-a (koje je također ostalo upražnjeno nakon isteka mandata generala Jurkovića) navodno postoje, no čini se da su se izgubili negdje na relaciji Pantovčak-Krešimirov trg-izborna kampanja.

*Photo: Slovenska vojska

S određenom distancom, zanimljivo se vratiti i desetak dana u prošlost, te sagledati još jedan aspekt posjeta hrvatske delegacije sajmu zrakoplovstva koji je na pariškom aerodromu Le Bourgetodržan od 19. do 25. lipnja ove godine. Kako se tada čulo iz Ministarstva obrane, delegacija iz Hrvatske ondje je osvanula već prvog dana događanja, u ponedjeljak 19. lipnja, i osim posebnog spomena posjeta zrakoplovnom sajmu (uz neizbježno slikanje kraj ponosa francuskog zrakoplovstva) – odmah se odradilo i susret s tamošnjim ministrom obrane, Sébastienom Lecornuom. Ujedno se od ministra Banožića i dodatno čulo o zadovoljstvu strateškim partnerstvom s Francuskom, s obzirom “kako je upravo Francuska ključni hrvatski partner u provedbi modernizacije protuzračnih sustava obzirom na projekt nabave raketnog sustava protuzračne obrane kratkog dometa Mistral“. Naravno, nije se tu dopustilo da veselje pokvari doza realnosti – budući je Mistral ipak protuzračni sustav VSHORAD tipa, dakle “vrlo kratkog dometa”, dok se u nas predstavlja nečim klasu širim i moćnijim.

Idilična konferencija

Pa ipak, posebno je zanimljivo bilo vidjeti i navode o hrvatskom sudjelovanju na “Konferenciji o europskoj protuzračnoj i proturaketnoj obrani” (Europe’s Air and Missile Defence Conference), koja je tog ponedjeljka bila organizirana uz veliku međunarodnu zrakoplovnu priredbu u Parizu. Riječ je o neobičnom događanju koje se organiziralo “u nastavku prvog dana izložbe, a na inicijativu predsjednika Francuske Republike Emmanuela Macrona“. Na konferenciji su se tada okupili visoki predstavnici dvadesetak nacija te EU i NATO – koje su predstavljali povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton i zamjenik glavnog tajnika Mircea Geoană. Kako i samo ime skupa govori, događanjem je dominirala rasprava o ustroju i budućnosti protuzračne obrane u Europi, uz spomen i drugih tema kao što su  proturaketna obrana, borba protiv raznih bespilotnih sutava, sposobnost dubokih udara te odvraćanja nuklearnim oružjem (što je tema u kojoj opet Francuska bespogovorno dominira u europskom kontekstu) – a sve uz formalni okvir tekućeg rata u Ukrajini. Uz to je onda održan i “završni sastanak ministara obrane i predstavnika Europske unije i NATO-a“, opet u organizaciji ministra Oružanih snaga Francuske Republike Sébastiena Lecornua, na kojem je tog ponedjeljka također sudjelovao i hrvatski ministar obrane Banožić.

Na drugom panelu spomenute konferencije sudjelovao je kao hrvatski predstavnik i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec. Kako se tada čulo od ministra Banožića: “Rasprava o operativnim izazovima europske zračne i raketne obrane koju imamo ovdje na konferenciji iznimno je važna u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu. Hrvatska u potpunosti podržava jačanje i razvoj sposobnosti zračne i proturaketne obrane u okviru i u smjeru ostvarivanja zajedničkih ciljeva“. Na prvi pogled, sve sjajno. Hrvatska nešto podržava što naši strateški partneri smatraju bitnim, a čovjek bi iz tih izjava dobio dojam da je nekako tu još i sve jasno, usuglašeno i na putu ostvarenja. Nažalost, već površan uvid u napise svjetskih medija o ovom skupu pokazao je da stvarno stanje stvari stoji svakako, ali zasigurno ne u skladu s bezličnom izjavom hrvatskog ministra obrane.

Sukob na kontinentu

Naime, čitava ova konferencija redovito se stavljala u kontekst francuskog protivljenja planu izgradnje sustava Europske protuzračne obrane kojeg predvodi Njemačka, odnosno kao još jedan znak dubokih neslaganja oko načina na koji čitava naša kontinentalna regija treba odgovoriti na zračne prijetnje iz Rusije. Pri tome, Francusku je navodno lani jako iznenadila inicijativa njemačkog kancelara Olafa Scholza nazvana “European Sky Shield”, objavljena u listopadu prošle godine. Ona je smjerala poticanju relativno brzog stvaranja europskog sustava protuzračne i proturaketne obrane kroz zajedničku nabavu opreme, za što se do sada okupilo ukupno 17 europskih zemalja, uključujući tu i Veliku Britaniju, baltičke države, Švedsku te Finsku.

Konferenciju, koju neki opisuju i kao “skup o strategiji protuzračne obrane u Europi” sazvao je 19. lipnja francuski predsjednik Emmanuel Macron na marginama ovogodišnjeg sajma “Paris Air Show”, a francuski dužnosnici opisivali su je i kao forum za tematsku raspravu EU ministara obrane, te vojnih dužnosnika iz SAD i NATO država, kao i čelnika industrije. Nije sporno da je ruska invazija na Ukrajinu i njihovo intenzivno korištenje raznih projektila za zračne napade predstavljalo svojevrstan poziv na uzbunu, budući je Europa već dugo temeljito zanemarivala svoju protuzračnu i proturaketnu obranu. Dapače, svi su spominjali da je njemački kancelar sredinom ljeta 2022. po tom pitanju izjavio: “Moramo mnogo toga nadoknaditi u Europi“, ali mnogima nije promakla ni činjenica da su iz okvira njemačkog “nadoknađivanja” odmah izostale zemlje poput Francuske, Italije i Poljske. Ovu se suzdržanost u nekim krugovima tumačilo izazovom nadilaženja partikularnih interesa pojedinih nacionalnih industrija, koje se teško koordiniraju čak i u vrijeme masivnoga rasta vojnih proračuna širom Europe. Pri tome, iz svog posebnog fonda za jačanje obrane Njemačka planira u PZO investirati 5 od ukupno raspoloživih 100 milijardi eura, dok je i Francuska za PZO predvidjela trošenje 5 milijardi eura između 2024. i 2030. godine.

Iako je navodno ovim temeljem došlo i do odgode jednog od većih nedavnih sastanaka Njemačke i Francuske, dužnosnici dviju zemalja redovito su izbjegavali izričitu javnu kritiku međusobnih planova, zadržavajući svoje razlike iza kulisa. Tako se čulo i da je Njemačka isprva planirala umjesto ministra obrane Borisa Pistoriusa u Pariz poslati tek jednog visokog dužnosnika, ali da je plan završio promijenjen u danima neposredno prije tog ponedjeljka. 19. lipnja. Sa svoje strane, Macron je implicitno kritizirao “European Sky Shield” – kao inicijativu koja se previše oslanja na oružne sustave proizvedene izvan Europe, dok ne razmatra primjereno kako najbolje odvratiti Rusiju, uključujući kroz potencijalno stjecanje sposobnosti izvođenja raketnih udara dugog dometa. Po njemu, protuzračna obrana “prije je strateško pitanje nego industrijsko, ali očigledno ono mora biti utemeljeno na ravnoteži ofenzivnih i defanzivnih akcija”, da bi onda i dodao – “Kada vidim neke zemlje koje povećavaju svoja izdvajanja za obranu kako bi masovno kupovale ne-europske sustave, jednostavno im kažem: ‘Pripremate probleme sutrašnjice!’”.

S druge strane, u Berlinu francuske kritike smatraju neutemeljenima i tvrde kako baš hitnost zatvaranja rupa u protuzračnoj obrani Europe znači da je nabava “off-the-shelf” sustava poželjnija od “dugih i često skupih” novih razvoja. U to se uklapaju i naznake da su se zemlje iz okvira projekta “European Sky Shield” usuglasile oko “pragmatičnih rješenja” koja “omogućavaju brzi napredak” u uspostavi efikasnog šireg sustava protuzračne obrane. Iako države iz okvira projekta “European Sky Shield” same donose odluke o nabavkama, Njemačka je već najavila planove kupnje projektila Iris-T od domaćeg proizvođača “Diehl Grup” za zaštitu srednjeg dometa, sustava Patriot od američkog koncerna Raytheon Technologies za dugi domet, i izraelskog sustava Arrow 3 za vrlo velike domete. Dapače, početkom ovog mjeseca je njemački parlament već odobrio i prve kupnje – komplet od šest jedinica Iris-T za 900 milijuna eura, te prvu ratu novaca unutar posla vrijednog 4,3 milijarde USD za izraelski sustav Arrow 3 (Hetz 3, plod zajedničkog razvoja izraelske tvrtke Israel Aerospace Industries (IAI) te američkog Boeinga). Pri tome, u Francuskoj je posebno nezadovoljstvo navodno izazvalo svojevrsno zaobilaženje francusko-talijanskog proturaketnog sustava SAMP-T, kojeg proizvode tvrtke MBDA i Thales te koji radi u sličnom dometu kao američki Patriot – no ni naknadno uvrštanje ovog sustava u širi okvir inicijative tu ipak nije dovelo do omekšanja stavova prigovaratelja.

Kako se citiralo bivšeg Macronovog savjetnika Shahina Valléea: “Francuska je uznemirena što se Sky Shield uglavnom temelji na američkoj i izraelskoj tehnologiji dok postoji europska alternativa, i da je projekt praktično izostavio južnu Europu“. Iako se iz službenih krugova Francuske opovrgavalo takve teze, te naglašavalo da ova konferencija u Parizu nije za zadatak imala potkopavanje projekta “European Sky Shield”, ipak su čudno odjeknuli i tamošnji spomeni rizika da bi naglo trošenje milijardi na protuzračne sustave moglo izazvati i novu utrku u naoružanju s Moskvom. Zato i ne čudi da su mediji prenijeli i izjave iz kruga država okupljenih oko projekta “European Sky Shield” koje su izražavale izričiti manjak oduševljenja ovakvim francuskim manevriranjem uz napomene: “Zbunjujuće je i teško za razumjeti zašto Francuzi osjećaju potrebu da to čine“. Naime, smisao ove njemačke inicijative je bio i u tome da se ojača nteroperabilnost i standardizaciju obrambenih platformi u europskoj uporabi, budući se u svjetlu rata u Ukrajini itekako uočilo da naoružanja pojedinih država često ne rade zajedno na  besprijekoran način, a vojske ne mogu uvijek provoditi i opskrbu svojih saveznika. Baš zato je i njemački ministar Pistorius naglašavao kako “European Sky Shield” nije rival NATO savezu ili Europskoj uniji, nego da se samo nastoji postići da “sve što se nabavi može biti integrirano u postojeću strukturu“.

Gdje smo tu mi?

Pri svemu tome nije teško zaključiti i da se (usprkos praznim izjavama ministra) Republika Hrvatska tu itekako krenula svrstavati na kontinentalnoj razini. O tome govore i svjetski mediji, koji su spominjali izjave francuskoga predsjednika Macrona kako je tog ponedjeljka u Parizu “postigao određeni napredak u uvjeravanju nekih od EU-saveznika Francuske da više gledaju na obrambenu strategiju domaćih korijena” – nasuprot njemačkom nastojanju zajedničke nabave PZO opreme izvan Europe. Sve to je bilo ilustrirano i činjenicom da se baš tom prilikom uspjelo i Francusku te Belgiju, Cipar, Estoniju i Mađarsku okupiti oko potpisivanja zajedničkoga pisma namjere o kupovini PZO sustava Mistral – što je potez kojeg je Hrvatska nekoliko mjeseci ranije povukla sama. Naravno, ostalo je nejasno da li je time RH ujedno propustila i prednosti koje uobičajeno prate skupnu nabavu i istodobne narudžbe većih količina istovrsne opreme.

Ujedno, ovaj pristup temi protuzračne obrane bitno je različit i onome, recimo, Slovačke, koja je također zadnjih godina ustanovila kako joj treba obnova na ovome polju. S obzirom na kompleksnost posla uspostave ozbiljnog sustava integrirane protuzračne obrane, ondje se prvo čitav poduhvat definiralo u dugoročnim strateškim dokumentima, da bi se nakon toga krenulo u postupak podijeljen na četiri faze. U okviru prve faze ovog postupka, koja je upravo u tijeku, Slovačka je za maksimalno 200 milijuna eura pribavlja mobilni kopneni sustav srednjeg dometa i manju količinu sustava vrlo kratkog dometa, zajedno sa svim pripadajućim vozilima i povezanom podrškom. U tu svrhu se do kraja srpnja ove godine prikupljaju ponude (Request for Government Proposal – RfGP) od 11 izabranih država proizvođača – dok će buduća kupovina biti financirana iz obrambenog proračuna. Za razliku od toga, u RH nema natječaja niti čak ni formalne konkurencije. Sve to usprkos činjenici da sama Hrvatska na polju protuzračne tehnike nema vlastitu industriju koju bi trebala štititi, kao što se ni u višekratno spominjanom “strateškom partnerstvu” s Francuskom zapravo ne spominje ikakva konkretnija suradnja dviju država na polju vojne industrije. Dakle, time se već unaprijed odlučilo gdje će se u inozemstvu kupiti opremu, pri čemu je (kao i do sada) težište pažnje formalno stavljeno na šire međunarodne odnose, umjesto na postizanje povoljne cijene, te maksimalnu uporabljivosti i ekonomičnosti pribavljene opreme.

Pri tome, formalna šutnja o detaljima čitave teme obnove (ponovne uspostave) protuzračne obrane u Hrvatskoj za domaće dužnosnike jednako je trajala u listopadu prošle godine – kada se prvo izmotavaju na pitanja o izostanku sudjelovanja Hrvatske u njemačkom projektu “European Sky Shield” – na isti način na koji su u međuvremenu prešutjeli i praktično svrstavanje RH po ovom pitanju na konkretnom primjeru spomenute konferencije “Europe’s Air and Missile Defence Conference” održane u Parizu 19. lipnja ove godine. Ipak, u svjetlu više desetljeća zanemarivanja čitave teme protuzračne obrane Lijepe naše možda im je tek dobro sjela izjava Emmanuela Macrona: “Kad pričamo o protuzračnoj obrani, bili bi u krivu kad bi navalili (jačati) kapacitete. Pitanje je prije svega strateško” – pa kad hrvatska javnost još malo zaboravi pad drona u Zagrebu, lako će se i “strateški” opet odgoditi pribavljanje bilo kakve PZO opreme teže od prenosnih trupnih sustava za ispaljivanje s ramena. Ionako je tu riječ o skupoj, barem “srednjoročnoj” opremi, koja nam valjda neće trebati bilo do idućeg uleta drona ili nekog šireg rata koji je ipak malo vjerojatan.

U četvrtak, 13. listopada, RTOP-42 „Dubrovnik“ svečano je ispraćen u NATO operaciju „Sea Guardian“. Na svečanosti u luci Lora 6. HRVCON s 32 člana posade ispratili su načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, zapovjednik HRM kontraadmiral Ivo Raffanelli, savjetnik ministra obrane general Perica Turalija, pročelnik Vojnog ureda Predsjednika RH kontraadmiral Predrag Stipanović te zapovjednik Zapovjedno operativnog središta general Ivan Turkalj. Admiral Hranj poručio im je: „Od vas očekujem da budete profesionalni i motivirani te oprezni. Budite dobri ambasadori naše domovine, budite dobri predstavnici Oružanih snaga i Hrvatske ratne mornarice, dokažite da pripadate grani koja je dobro uvježbana i pripremljena za takve zadaće, pokažite da ste profesionalci na koje se ostale saveznice mogu uvijek osloniti“. Zapovjednik HRM-a Raffanelli je podsjetio da je raketnoj topovnjači „Dubrovnik“ ovo četvrti angažman u NATO operaciji na Mediteranu, dok je zapovjednik 6. HRVCON-a, kapetan korvete Stanko Mašković, podsjetio da su njihovi prethodnici, iz ranijih rotacija, dobivali pohvale iz samog vrha NATO-a.

USS Leyte Gulf (CG 55) i RTOP-42 “Dubrovnik” (Photo: U.S. Navy/Stuart Posada)

Pri izlasku iz Jadrana, RTOP-42 „Dubrovnik“ imao je posebnu priliku nakratko sudjelovati u NATO aktivnosti „Neptune Strike 2022.2“ (NEST 22.2). Središnji dio vježbe NEST 22.2 činila je Udarna grupa nosača George H.W. Bush (George H.W. Bush Carrier Strike Group – GHWBCSG), koja je u Sredozemno more stigla u kolovozu na planirano raspoređivanje u području operacija američkih Mornaričkih snaga Europa-Africa (U.S. Naval Forces Europe-Africa), angažirana od strane Šeste flote za obranu interesa SAD-a, saveznika i partnera.

Upravo u tom dijelu zabilježen je i doprinos 6. HRVCON-a i raketne topovnjače RTOP-42 „Dubrovnik“, koji su u petak, 14. listopada, nakratko proveli dio vježbe i plovidbe u sklopu Udarne skupine GHWBCSG. „NATO saveznici koriste svaku priliku za zajedničku obuku i usavršavanje taktika, tehnika i procedura kako bismo mogli djelovati kao cjelina. Neptune Strike pruža priliku za testiranje i provjeru interoperabilnosti Udarne grupe nosača i drugih savezničkih jedinica. USS Leyte Gukf CG-55 plovio je s hrvatskim raketnim brodom Dubrovnik (RTOP 42) tijekom aktivnosti nadzora Neptune Strike 22.2 (NEST 22.2) pod vodstvom NATO-a, u Jadranskom moru 14. listopada 2022.“, ponosno je zabilježila press-služba američkih Pomorskih snaga Europa-Afrika, odnosno američke Šeste flote. Dapače, o toj zajedničkoj plovidbi izradili su i prigodnu grafičku opremu fotografije s plovidbe, dok istodobno Ministarstvo obrane RH o svemu tome nije reklo ni riječi.

NEST 22.2 prirodna je evolucija NATO-ve mogućnosti integracije vrhunskih pomorskih ratnih sposobnosti udarne grupe nosača za podršku obrani Saveza u Europi. Osim Hrvatske i SAD-a, u aktivnostima NEST 22.2 sudjeluju i Albanija, Kanada, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Švedska i UK.

Nakon kratkog sudjelovanja u NEST 22.2, RTOP-42 „Dubrovnik“ nastavio je plovidbu prema talijanskoj luci Catania, kako bi formalno započeo sa sudjelovanjem u NATO operaciji „Sea Guardian“. Kao i do sada, hrvatsko sudjelovanje u ovoj mediteranskoj operaciji NATO-a planirano je na 3 tjedna – do 5. studenog, te je i ovoga puta riječ o provedbi zadaća u dijelu operacije pod nazivom „FOCUS OPERATION 22-5“ (FOCOPS 22-5), koje se odnose na stvaranje cjelovite pomorske situacijske slike u cilju osiguranja zajedničke sigurnosti u području središnjeg Mediterana. Službeni početak sudjelovanja 6. HRVCON-a u „Sea Guardianu“ je datumiran na 16. listopada, a već 2 dana kasnije, 18. Listopada, RTOP-42 isplovio je u područje zadaće na Mediteranu.

Dok NATO i američka Šesta flota uzimaju upravo Hrvatsku, Hrvatsku ratnu mornaricu i raketnu topovnjaču „Dubrovnik“ kao primjer predanog saveznika, Ministarstvu obrane RH važnije je ne objaviti ništa što bi poremetilo broj vijesti i fotografija ministra obrane Banožića na naslovnici službene web-stranice. Ovo je već drugi primjer ovoga tjedna (Politico.eu kao izvor informacije kako je RH spremna kod sebe obučavati ukrajinske vojnike), a da se o hrvatskim aktivnostima i planovima na međunarodnoj obrambenoj sceni saznaje isključivo iz međunarodnih izvora, što ne samo da pokazuje MORH-ov prezir prema pripadnicima OS RH koji časno i na ponos hrvatskih građana obavljaju svoje zadaće, već postavlja i pitanje smisla postojanja MORH-ove službe za odnose s javnošću.

*Photo: HRM/D.Mišić, U.S. Navy/Mass Communication Specialist 2nd Class Stuart Posada

U subotu, 22. svibnja, okončana je vježba „Astral Knight 21“, koja se od 13. svibnja provodila u zračnim prostorima Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke. Radi se o vježbi integrirane zračne i raketne obrane pod zapovjedništvom američkih Zračnih snaga za Europu i Afriku (USAFE-AFAFRICA), radi koje je po prvi puta u bazi u Zemuniku bio razmješten i sustav protuzračne obrane MIM-104 Patriot. Vježba je zamišljena na način da pruža zračnu i raketnu zaštitu pomorskih luka i savezničkih snaga u sklopu međunarodne vojne vježbe „Immediate Response 21”. Po prvi puta je u vježbi sudjelovalo i Središte za nadzor zračnog prostora HRZ-a, koje je u određene dane kontroliralo i zapovijedalo većim dijelom savezničkih zrakoplova u provedbi zračnih operacije. U vojarni „Kovčanje“ na Lošinju bio je baziran razmjestivi sustav za zapovijedanje i upravljanje zračnim operacijama (Theater Operationally Resilient Command and Control – TORCC) koji dio 606. Eskadrile zračnog nadzora (Air Control Squadron – ACS) iz sastava 31. borbenog krila Zračne baze Aviano (31. FW – Fighter Wing), a jedan od glavnih ciljeva sudjelovanja u ovoj vježbi je i uspostava trajne komunikacijske i informacijske strukture sustava navođenja zrakoplova i nadzora zračnog prostora. Domaće 93. krilo HRZ-a pružilo je potporu zemlje domaćina (Host Nation Support – HNS) 43. eskadrili za elektronsko djelovanje (43. Electronic Combat Squadron) Zračnih snaga SAD-a koji su sudjelovali u vježbi sa 60 pripadnika i dva zrakoplova EC-130H koji su provodili letačke operacije sa stajanke 393. eskadrile helikoptera.

Krajem prošloga tjedna u Hrvatsku je stigao i general Ratnog zrakoplovstva SAD Greg A. Semmel, pomoćnik zapovjednika USAFE-AFRICA zadužen za Nacionalnu gardu, te ujedno i director vježbe “Astral Knight 21”. U razgovoru za portal Obris.org general Semmel, kojemu je ovo prvi boravak u Hrvatskoj, ističe kako je oduševljen sudjelovanjem Hrvatske i HRZ-a u vježbi “Astral Knight”, te se nada nastavku izgradnje dobrih odnosa i budućim takvim vježbama.

Generale Semmel, što Vas je dovelo u Hrvatsku?

„Ja sam ovdje kao direktor vježbe za vježbu ‘Astral Knight 21’ – dakle, vježbu kojom mi uvježbavamo sposobnost integrirane protuzračne i proturaketne obrane. Za ovu vježbu u 2021. imamo više NATO partnera uključenih širom regije“.

Jeste li zadovoljni načinom na koji se odvijaju aktualne vježbe „Defender Europe“ i „Astral Knight“ (koja je bila u punome jeku dok je vođen ovaj razgovor, op.a.)?

„Da, mislim da imamo pozitivnih pomaka, posebno što se tiče vježbe ‘Astral Knight’ tijekom posljednjih nekoliko godina, posebno ovdje u jugoistočnoj Europi. Postigli smo neke od velikih vježbovnih ciljeva s tim vježbama i općenito – način na koji se to uklapa u ‘Defender 21’ je bio vrlo pozitivan“.

To su neuobičajeno velike vježbe…?

„Da, ‘Defender’ kao godišnja vježba – to je vrlo velika vježba, multinacionalna, ne bi li ojačala spremnost širom NATO partnera, a vježba ‘Astral Knight’ je povezana s tom ‘Defender’ vježbom po tome da se mi fokusiramo, kao što sam rekao, na integriranu zračnu i proturaketnu obranu. Dakle, s vojnog gledišta, kao što vjerojatno znate, jednom kad uspostavite dominaciju nad pojedinim zračnim prostorom, prevlast u zraku, nasuprot svim zračnim prijetnjama – bili to zrakoplovi, balistički ili krstareći projektili, itd – tada možete više vojno postići na tlu. Na tlu možete opskrbljivati svoju vojsku, možete mirnije pokretati svoje mornaričke efektive kuda trebate, dakle to sve ide ruku pod ruku u ove dvije vježbe“.

Naša javnost je po prvi puta čula za „Astral Knight“ prošle godine, kada je fokus više bio na Sloveniji. Da li su ta prošlogodišnja i ovogodišnja vježba slične? Ima li među njima razlika?

„Možete među godinama uočiti razlike. Lani je ‘Astral Knight’ bio više fokusiran na sjever, a sama vježba tendira rotirati, ako možemo tako reći, između sjevernih i južnih regija. Dakle, ove godine, 2021., fokus je dolje na jugoistočnoj Europi, na ovoj regiji s našim ovdašnjim NATO partnerima“.

Koliko male zemlje – sa zrakoplovstvima gotovo simbolične veličine, kao što je hrvatsko ili slovensko – mogu doprinijeti ovakvim vježbama?

„Evo, dat ću vam izvrstan primjer temeljem vježbe ‘Astral Knight’. Mi stvarno cijenimo hrvatsko sudjelovanje u aktivnosti ‘Astral Knight’. U utorak i srijedu ovoga tjedna (18. i 19. svibnja, op.a.), tijekom letačkih dijelova vježbe… Naime, imamo stvarne velike letačke dijelove, ali i simuliranu vježbu djelovanja balističkih projektila… u ovom letačkom dijelu tijekom puna dva dana – NATO snage, odnosno NATO zrakoplovi, bili su upravljani od hrvatskih kontrolora leta. Dakle, oni su odigrali ogromnu ulogu u ovoj vježbi. (…) Pitanje je kontrole nad borbenim zrakoplovima. Budući da ti borbeni zrakoplovi izvode svoje obrambene misije u zračnom prostoru, a kontrolori na zemlji ih praktički usmjeravaju prema protivnicima u zraku i pomažu im u obavljanju njihovih misija. To su sve bili Hrvati, tijekom puna dva dana. Dakle, hrvatske Oružane snage igraju ogromnu ulogu u ovoj vježbi. Definitivno“.

Sustav Patriot po prvi puta u RH (Photo: MORH/ T. Brandt)

Ove godine smo po prvi puta ikad imali raspoređivanje raketnog sustava Patriot u Hrvatskoj…

„Da, to je izvrsno, to je sjajno za čuti“.

Ali taj isti dolazak koji je za nas bio velika stvar izazvao je veliko komešanje u nekim od nama susjednim državama, primjerice u Srbiji. Je li to uobičajena reakcija na takve NATO snage?

„Mi raspoređujemo naše bitnice sustava ‘Patriot’ u skladu s postavkama vježbe i to je normalna, godišnja vježba koju izvodimo ne bi li unaprijedili našu spremnost. Dakle, to je godišnje događanje koje izvodimo ne bi li uvećali tu spremnost i kreirali stabilnost u regiji“.

Samo da provjerim – taj raspored nije trajan?

„Ne, koliko ja znam, nije trajan“.

Također, po prvi put smo imali raspoređivanje trupa Nacionalne garde Floride u Hrvatsku. Koliko često SAD na terenu koriste takav „miks“ pune profesionalne vojske i Nacionalne garde? Je li to nešto što se često radi?

Nacionalna garda Floride u vježbi “Immediate Response” na Slunju

„Da, definitivno su ovdje, ali to je dio opće vježbe, kao dio šire vježbe ‘Defender’. Nacionalna garda igra veliku ulogu, očigledno… ako vam je poznato, u okviru pričuvne komponente. Ali oni su uvijek veliki dio svih ovih velikih vježbi, jer u sastavu pričuvne komponente – bili vi Nacionalna garda ili vojska u punom radnom vremenu – vi ipak morate održavati svoje vještine, svoju spremnost, kao i pune djelatne snage koje sve to rade svakodnevno. Dakle, vidjet ćete jedno normalno sudjelovanje Nacionalnih gardi raznih saveznih država u gotovo svim velikim vježbama ovdje.“

Kada gledate na situaciju na terenu, ako imate snage Ratnog zrakoplovstva i snage Air National Guard, koliko su one zapravo slične? Je li problem održati usporedive razine opremanja, usporedive razine spremnosti?

„Ne. Razina operabilnosti između Nacionalne garde i djelatnih snaga je besprijekorna. Zaista, oni koriste istu opremu, oni vježbaju na isti način, oni vježbaju zajedno, koriste iste taktike, tehnike i procedure, bili oni vojnici na kopnu ili zrakoplovci u zraku mi koristimo iste tehnike, taktiku i zapravo i istu opremu, tako da je to stvarno besprijekorno“.

Dakle, puno je lakša takva integracija nego sa stranim partnerima, iz NATO-a…?

„Ja bih rekao… Budući da imamo više prilike u Nacionalnoj gardi za vježbanje s našim djelatnim parnjacima… iz perspektive Nacionalne garde, mi nemamo toliko prilika za ići u druge NATO zemlje, toliko često ondje vježbati s našim NATO partnerima…“

Ako sam dobro shvatio, dio vašeg posla tiče se State Partnership programa. Hrvatska je „State Partner“ s Minnesotom. Za Hrvatsku je to velika stvar, ali… Gledano iz američke perspektive, ima li za SAD koristi od takvih programa, od takvih interakcija?

„Stvar je u izgradnji jakih veza između dvije države, i ja mislim da ‘State partnership program’ je tu put za izgradnju takvih veza između SAD, i da on omogućava da već dobre bilateralne veze među zemljama budu i bolje. To je program koji omogućava takve veze i dok pojedini terenski zapovjednik možda i nema uvijek na raspolaganju dovoljno resursa, dovoljno sredstava, koliko bi želio, da pojača te savezničke odnose, aktivnost kao što je ‘State partnership program’ omogućava da se to dogodi. (…) To je jedan vrlo važan odnos između SAD i Hrvatske, i mi ga iznimno cijenimo“.

U Vašoj biografiji se vidi spomen da ste upravljali i borbenim avionom F-16, ali i bespilotnim letjelicama MQ-9 Reaper.

„Jesam“.

Kao prvo – kao pilot – kako bi vi opisali razliku između stvarnog letenja u avionu i upravljanja takvom napravom?

„Mehanički, to je iznimno različito. Očigledno. Razlika između sjedenja u komandnoj kabini i sjedenja te kontroliranja kompjuterske konzole… No misije su gotovo jednake. Dakle, rekao bih da su to glavne razlike – nisam u zraku, ne mogu se staviti sam točno iznad prostora borbi, ali pri letenju ili pri upravljanju MQ-9 misija je potpuno ista. Ja koristim mnoge od istih – opet ću reći: taktike, tehnike i procedure da bih obavio misiju su potpuno iste. Dakle, puno je tu stvari prenosivo od borbenog aviona na ovo drugo. Mehanički iznimno različito, naravno, budući da ne sjedim u borbenom zrakoplovu, ali i dalje kontroliram letjelicu MQ-9 preko računalne konzole“.

Ali možete li bespilotnim sustavom postići jednako mnogo nad prostorom djelovanja kao i borbenim avionom u zraku?

„Apsolutno da. Ustanovio sam da već usporedbom svojeg iskustva iz godina letenja na borbenom avionu F-16 i onda upravljanja letjelicom MQ-9 –izvodili smo iste misije, nosili bi tipično jednako naoružanje, tipično bi bili jednako zaposleni, što se tiče operativnog tempa, dakle po svemu tome to je vrlo usporedivo“.

Znam da je to teško pitanje za pilota, ali možete li zamisliti da te naprave potpuno zamjene letjelice s posadama?

„Ahhh, to je teško pitanje. Teško pitanje. Mislim, vidjet ćemo što nam budućnost nosi. Mislim da ćemo u budućnosti vidjeti više od takvih sposobnosti i takvih tehnologija, nisam baš točno siguran koliko mnogo, ali mislim da će u budućnosti doći do fine mješavine – onog posadnog i besposadnog radi postizanja misija. Nisam baš siguran osobno koji je pravi omjer te mješavine, ali to ćemo zasigurno nadalje viđati“.

Hrvatska je upravo usred postupka biranja novih borbenih aviona. Iz vašeg iskustva, koliko zapravo treba da bi zrakoplovstvo uistinu ovladalo novih avionom?

„Naravno, svaka država je različita u svojim nabavnim procesima. Očigledno, kao Ratno zrakoplovstvo SAD i Ministarstvo obrane, mi pokušavamo sažeti taj proces, učiniti ga kraćim ili toliko kratkim koliko je to moguće, ali, znate, proces nabave redovito traje nekoliko godina. I onda treba još nekoliko godina prije nego što dobijete te zrakoplove i propustite ih kroz – kako mi kažemo – razvojne testove, čemu onda slijede operativna testiranja i vi gradite svoju taktiku s tim zrakoplovom prije nego što on krene u službu kao u punini operativna platforma. To može potrajati još nekoliko godina, definitivno“.

Iz naših izvora čulo se spominjanje razine ambicija – korištenje tih zrakoplova u inozemstvu u misijama. To je vjerojatno dosta optimistično, budući da mi skačemo s 2. generacije MiG-a 21 na nešto mnogo, mnogo modernije… Dakle vidjeti period od više godina za takvu promjenu – to nije nešto posebno?

„Ne, potrebno je više godina da bi se, kao što sam rekao, prošlo kroz taj proces, da bi se zrakoplove dovelo do operativne razine“.

Da li takva promjena kad je provodite u Ratnom zrakoplovstvu SAD, kad se uvodi nova letjelica – osim čiste promjene tehnike – obuhvaća još štogod, poput promjene doktrine ili procedura?

„Kad potpuno novi zrakoplov dolazi u Ratno zrakoplovstvo – da, mislim to je… Misija će ostati ista, doktrina će bazično također ostati ista. Nego, pitanje je kako koristite tu novu platformu, kako na nju primjenjujete doktrinu da bi ostvarili misije. Jer, naravno, možete imati različitu opremu, različite platforme, različite načine korištenja radi ostvarenja misija i doktrina. Zato treba vremena da bi se izgradile te taktike. (…) To je pitanje učenja kako da se najbolje koristi te zrakoplove, kako da najbolje iskoristimo taj zrakoplov da bi njime zadovoljili sve one potrebe koje traže misije“.

U zadnje vrijeme se puno pričalo o jednoj određenoj Federaciji koja je sve aktivnija u nekima od područja Vaše nadležnosti (od Baltika do Crnog mora, i šire do Afrike), posebno na pojedinim morima. Bilo je mnogo vijesti o izazivanjima, bliskim susretima sa savezničkim snagama… Koliko je zapravo problem imati suparnika koji je vrlo aktivan, koji je agresivan? Kako vi gledate na takve situacije?

„Gledano iz vizure Ministarstva obrane i američkog Ratnog zrakoplovstva, mi imamo godišnji program vježbi koji se tipično razvija godinama unaprijed. Znat ćemo koje ćemo vježbe izvoditi i planirat ćemo ih godinama unaprijed, i mi nastavljamo provoditi sve naše vježbe ne bi li ojačali spremnost, i mi nastavljamo provoditi te naše vježbe s našim NATO partnerima ne bi li osigurali postojanje interoperabilnosti da možemo zajedno vježbati, ne bi li koristili te vježbe i za izgradnju naših međuodnosa. Dakle, sve ono što radimo na godišnjoj razini zapravo je pravilo koje se prenosi kroz godine“.

Ali da li takve strane aktivnosti ometaju te vaše aktivnosti? Čini li to stvari izazovnijima? Da li to smeta?

„Ne. Ja bih rekao da mi nastavljamo provoditi vježbe kao što smo i planirali“.

Interoperabilnost u vježbi “Astral Knight 21” (Photo: OSRH)

U našoj regiji mi ne graničimo sa samom Rusijom, ali graničimo s državom koja nije u NATO-u, a koju okružuju članice Saveza. Tu je uvijek određena napetost. Da li se to odražava na način na koji NATO i SAD djeluju u ovim krajevima?

„Ne, mislim da se mi fokusiramo na provođenje vježbi i izgradnju te interoperabilnosti sa svim našim NATO partnerima, i te razne okolnosti ne utječu na naše prigode za obuku, naše vježbe i odnose koje imamo s partnerima“.

Zadnjih nekoliko godina otkad smo ušli u Savez – imali smo vrlo malo prigoda vidjeti veće snage naših saveznika na javno vidljiv način. Ova raspoređivanja snaga lani i ove godine su za nas neuobičajena. Je li to neuobičajeno i za SAD i NATO?

„Ne, ne bih rekao. Kao što sam spomenuo, mi… Upotrijebit ću ovdje primjer iz vježbe ‘Astral Knight’ – i opet, u neparnim godinama 19, 21 – ta je vježba fokusirana na regije jugoistoka Europe, dakle i ovdje… I nije to prvi put da smo u ovim krajevima, da provodimo takve vježbe“.

Neki od naših susjeda pokušavaju prikazati ovakve vježbe i njihove scenarije kao nešto agresivno, kao uvježbavanje stvarnih raspoređivanja snaga koja bi se mogla i na njih odražavati…

„Ne bih rekao, budući da kao jedan od ciljeva našeg uvježbavanja imamo… Mi dižemo našu spremnost za odgovor na bilo kakvu agresiju ili prijetnje širom čitavog europskog područja operacija“.

EC-130H na Zemuniku (Photo: OSRH)

Želite li još nešto istaknuti?

„Ja bih samo još jednom želio reći da smo izuzetno sretni zbog sudjelovanja Hrvatske… a posebno budući da sam toliko uključen u vježbu ‘Astral Knight’, da smo oduševljeni hrvatskim sudjelovanjem u toj vježbi koja teče iznimno dobro. Bilo nam je omogućeno vrlo blisko raditi sa HRZ-om, s nekim od pripadnika vašeg Zrakoplovstva koji su bili uključeni u naše timove tijekom provedbe vježbe, i kao što sam rekao, Hrvatska je igrala veliku ulogu u njoj. Dakle, radujemo se nastavku ostatka vježbe i nastavku izgradnje dobrih odnosa, te budućim takvim vježbama“.

Hrvatski kontingenti angažirani u NATO zadaćama ojačane Prednje prisutnosti (eFP) u Poljskoj i Litvi proteklih su dana bili u punom pogonu. U obje zemlje provedene su vježbe i obuke kojima se jačala interoperabilnost među savezničkim snagama, a sve je zabilježeno atraktivnim fotografijama.

Tako su u Poljskoj pripadnici 5. HRVCON-a, točnije bitnice SVLR kao njegove temeljne sastavnice, pružali vatrenu podršku kolegama iz SAD-a i Velike Britanije. U ponedjeljak, 27. travnja, američki vojnici iz sastava postrojbe „Kobra“ (Cobra Battery, Field Artillery Squadron, 2nd Cavalry Regiment) održali su na poligonu Bemowo Piskie uvježbavanje topničke vatre i procedura. Sudjelovanjem hrvatskih vojnika u vježbi pod nazivom „Storm  Strike 20“ bio je zadovoljan i zapovjednik 5. HRVCON-a, bojnik Marijan Žukina: „Iznimno sam zadovoljan pokazanim trudom i zalaganjem svih pripadnika 5. HRVCON-a kroz 24-satnu provedbu ove vježbe. Uz profesionalnost i sposobnost isto je temeljni razlog ostvarenja svih postavljenih ciljeva i još jedna potvrda dostignute visoke razine interoperabilnosti s našim saveznicima u Borbenoj grupi“.

Photo: U.S.Army/Sgt. Timothy Hamlin, British Army/Capt. Sam Davies, 1st Lt. Will Addison

Litva: usprkos „fake news-u“

Gotovo istodobno, 2. HRVCON u Litvi uvježbavao je protuoklopna djelovanja. Zajedno s norveškim i njemačkim vojnicima iz sastava višenacionalne borbene skupine u okviru NATO eFP Litva, hrvatski „Pauci“ vježbali su na prenosnim raketnim sustavima Fagot i Metis. Ovo je ujedno bio i praktičan doprinos prošlotjednom demantiju Ministarstva narodne obrane Litve vezanom uz širenje lažnih vijesti o stopiranju NATO aktivnosti u toj zemlji.

Naime, kasno poslijepodne u utorak, 21. travnja, u litavsko Ministarstvo obrane stigao je lažni e-mail potpisan od strane glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga s informacijom o povlačenju NATO snaga iz Litve. Isto takvo lažno pismo poslano je i litavskim medijima, kao i glavnim NATO zapovjedništvima u Bruxellesu. Istragu je proveo Odjel za strateške komunikacije Oružanih snaga Litve, nakon koje je ustanovljeno da se radi o namjernom širenju dezinformacija i lažnih vijesti. Isti ovaj odjel primijetio je od 1. veljače ove godine pojačano širenje dezinformacija o koronavirusu u Litvi, te o vojnom aktivnostima vezanima uz ovu pandemiju, ustanovivši kako dvije trećine ovih lažnih vijesti imaju rusko porijeklo. U posljednje vrijeme posebno se povećao broj tzv. „informacijskih incidenata“ vezanih uz NATO savez i NATO aktivnosti – tako se ponovno pojačano šire lažne vijesti o neprikladnom ponašanju pripadnika NATO snaga na javnim mjestima te o prosvjedima građana Litve protiv toga, kao i o NATO-vom financiranju nuklearnog naoružanja umjesto borbe protiv bolesti COVID-19, što onda kao Europljane, uključivši i građane Litve, dovodi u nekakvu povećanu opasnost.

Photo: NATO eFP Litva

Tijekom nedavne združene vježbe u Poljskoj, postrojbe Kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država otkrile su kako njihove mlaznice sustava za dopunu gorivom ne odgovaraju tankovima za gorivo poljskih oklopnih vozila. Rješenje je bilo jednostavno i jeftino: Amerikanci su na brzinu kupili adaptere. Ali, bez sudjelovanja na ovoj vježbi, obje strane bi vjerojatno ostale nesvjesne činjenice da su spomenute mlaznice i tankovi za gorivo nekompatibilni. Danas, kada NATO i njegovi partneri provode sve više operacija zajedno, pitanja nekompatibilnosti važnija su nego ikad ranije. I tu ima dobrih vijesti: mnogo se može postići bez velikih troškova.

Potreba da NATO snage budu interoperabilne, naravno, nije ništa novoga. Ali, tijekom Hladnoga rata, NATO kopnene snage su većinom djelovale jedne kraj drugih, svake odgovorne za svoju vlastitu državu (i u nekim slučajevima, za neki dio Njemačke). Sa snagama koje primarno izvode nešto što bi mogli nazvati vojnom verzijom “paralelne igre”, nije bilo velike nužde da sve te snage budu u visokoj mjeri interoperabilne.

Sve se to promijenilo u Afganistanu. Najednom, NATO i njegovi partneri sudjelovali su u borbama “rame uz rame” u malim postrojbama koje si nisu mogle priuštiti luksuz, recimo, korištenja osam vrsta radio-uređaja. Naravno, pokazalo se nemogućim problem svesti na samo jednu vrstu radija, i zapovjednici su morali zapovijedi izdavati korištenjem više raznih vrsta uređaja. Pa ipak, u Afganistanu je NATO postigao velike pomake u interoperabilnosti.

NATO ojačana Prednja prisutnost u Latviji – multinacionalna borbena skupina

Pri tome, Afganistan je bio sukob u kojem se odabralo sudjelovati. Sada moramo računati i s mogućnošću rata u kojem će sudjelovanje biti neizbježno – rata u Europi. Danas su naše snage bitno manje nego tijekom Hladnoga rata, i ne bi li to kompenzirale – puno više toga one rade zajedno, često u postrojbama koje se sastoje od malog broja ljudi iz svake od država sudionica. NATO ojačana Prednja prisutnost u Latviji, na primjer, okuplja oko 1.100 ljudi iz šest država, među njima i 450 iz Kanade, 160 iz Italije, i 16 iz Albanije. Više si ne možemo dopustiti luksuz korištenja opreme koju se ne može koristiti zajedno.

Uz to, dva trenda bi mogla vući transatlantske partnere u različitim smjerovima. U Europi, 23 EU članice su se usuglasile o uključenju u PESCO, program Stalne strukturirane suradnje. Kroz PESCO one se namjeravaju, među ostalim, fokusirati na kombiniranje sposobnosti bilo kroz male klastere država, ili kroz instrumente poput Europskog obrambenog fonda. To znači fokus na lokalnu interoperabilnost, a ne onu transatlantske vrste. A u Sjedinjenim Državama, takozvana Treća nadoknadna strategija (Third Offset Strategy) pokušava pokrenuti novu revoluciju u vojnim stvarima kroz korištenje umjetne inteligencije, autonomnih borbenih vozila, i boljeg čovjek-mašina sučelja. Taj bi napor mogao pojačati zaostajanje Europljana.

Oružane snage Velike Britanije, SAD, Estonije, Danske i Afganistana vježbaju interoperabilnost u kampu Bastion 2011.

U 2001. godini, kada su europski saveznici ponudili pomoć Sjedinjenim Državama u borbi protiv talibana, oni često nisu imali odgovarajuću opremu ili operativne tehnike. Ponavljanje takve situacije moglo bi opustošiti Savezništvo. Sada se pod hitno moramo posvetiti rješavanju nedostataka u transatlantskoj interoperabilnosti.

Na sreću, postizanje interoperabilnosti nije primarno pitanje novaca; to je pitanje koordinacije i političke volje. Ovdje je nekoliko koraka koji će nam bitno pomoći u dostizanju istinske interoperabilnosti – a time i jače kolektivne europske sigurnosti.

1. Trebamo koristiti vojne vježbe za identificiranje problema u interoperabilnosti i njihovo rješavanje, baš kako su Kopnene snage SAD u Europi postupile tijekom spomenute vježbe s poljskim partnerima. Uz to, NATO bi trebao poraditi na tome da takva oprema izvan standarda bude izlučena još u začecima postupaka vojne nabave.

2. Ministri obrane bi trebali sudjelovati u namjenskim vježbama interoperablnosti na visokoj razini. To bi im omogućilo da uvide koristi od interoperabilnosti i posljedice neuspjeha na ovome polju.

3. NATO i EU bi trebale provoditi u potpunosti koordinirane vježbe upravljanja krizama koje bi uključivale njihove nacionalne veleposlanike pri Sjevernoatlantskome vijeću te Političkom i sigurnosnom odboru (Political and Security Committee – PSC). To bi osvjetlilo brojne probleme u interoperabilnosti i fokusiralo napore na postizanju usuglašenih rješenja.

4. NATO treba ustrajati na svojim standardima. Na primjer, u NATO evaluacijama savezničkih snaga, pridržavanje principa interoperabilnosti bi trebalo biti stavljeno na vrh liste elemenata za ocjenjivanje.

5. Razine pridržavanje principu interoperabilnosti među državama članicama bi trebalo ocjenjivati u obliku tablice-semafora. NATO vođe tada mogu koristiti ove tablice za nagovaranje onih država s “crvenim svjetlima” – ili, da se izrazimo grublje, onih koji se zahtjeva interoperabilnosti ne pridržavaju – da uvedu NATO standarde.

6. Trebamo jačati NATO Organizaciju za standarde – i promijeniti joj ime u NATO Organizaciju za standardizaciju i interoperabilnost.

7. Trebamo usvojiti pouke naučene tijekom 15 godina vođenja operacija u dalekom inozemstvu, posebno u Afganistanu.

8. Države koje su ujedno članice i NATO i Europske unije trebaju ustrajati u naporu da EU usvoji NATO standarde interoperabilnosti. Ne trebamo dva seta usporednih standarda.

9. NATO promišlja uspostavu inovacijskog Centra izvrsnosti u Kaliforniji. Europska obrambena agencija bi trebala biti pozvana na pridruživanje.

Ovaj su tekst autori Hans Binnendijk i Elisabeth Braw 18. prosinca objavili na američkom specijaliziranom portalu Defense One (http://www.defenseone.com/). Napomenimo kako je Binnendijk stariji suradnik u Centru za transatlantske odnose pri Johns Hopkins’ School for Advanced International Studies, dok je Braw starija vanjska suradnica Atlantskog Vijeća. Članak je u izvorniku dostupan na internetskoj adresi: http://www.defenseone.com/ideas/2017/12/nato-true-interoperability-no-longer-optional/144650/

Uz 7 već potvrđenih (i djelomično održanih), Vlada RH jučer je odobrila sudjelovanje Hrvatske na 5 novih međunarodnih NATO/PfP vojnih vježbi, koje će se održati ove jeseni van granica Lijepe naše. Za to je bilo potrebno da Vlada dozvoli prijelaz granice RH oružanim snagama država-saveznica, kao i sudjelovanje OS RH u vježbama van granica RH – što je družina iz Banskih dvora jednoglasno, bez rasprave i učinila. Također je amenovala i sudjelovanje OS RH na vježbi „ADRION 2012“, koja se trebala održati u svibnju 2012. u Italiji, ali je odgođena i prebačena na listopad ove godine. Svrha vježbe „ADRION 2012“ je „poboljšanje interoperabilnosti i uvježbavanja procedura u planiranju i provedbi multinacionalnih mornaričkih operacija, koje imaju za cilj jačanje sigurnosti na moru“.

Od ostalih danas odobrenih NATO/PfP međunarodnih vojnih vježbi, tu su još:

– „ADRIATIC 2012“ – rujan 2012., u Republici Albaniji, svrha: uvježbavanje planiranja i vođenja operacija kod iznenadnih onečišćenja mora u skladu s međunarodnim standardima;

– „DOLPHIN 2012“ – listopad 2012., u Crnoj Gori, svrha: uvježbavanje protuminskih ronilaca po protuminskim taktikama i procedurama NATO-a;

– „SCHIELD COMMANDER 2012“ – listopad 2012., svrha: certifikacija bojne za nuklearno-biološku-kemijsku obranu (NBKO) u pripremi za NATO snage brzog odgovora (NATO/IRF) i „SCHIELD DEFENDER 2012“ – studeni 2012., svrha: validacija bojne NBKO za operacije u multinacionalnom okruženju, u potpori združenom zapovjedništvu NATO snaga brzog odgovora (NATO/IRF), obje u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske;

– „CYBER COALITION 2012“ – studeni 2012., u Kraljevini Belgiji, svrha: uvježbavanje procesa donošenja strateških odluka, tehničkih i operativnih postupaka i suradnje između svih sudionika vježbe kibernetičke obrane na nacionalnoj i NATO razini.

Riječ je o vježbama manjeg opsega, na kojima će sudjelovati ukupno oko 16 hrvatskih časnika. Sudjelovanje na ovim vježbama financira se iz proračuna Ministarstva obrane RH.