Uoči sutrašnje rasprave na plenarnoj sjednici Sabora, parlamentarni Odbor za obranu održao je jutros svoju 17. sjednicu na kojoj je glatko propustio četiri obrambene točke – Zakon o Zakladi vojne solidarnosti, prvo čitanje budućeg Zakona o sudjelovanju civilnih stručnjaka u međunarodnim misijama i operacijama, te sudjelovanje OS RH u 2 vojne operacije („Inherent Resolve“ u Iraku i „Sea Guardian“ u Mediteranu). Tako su samo tjedan dana nakon što je Vlada o ovim temama rekla svoje i zastupnici, članovi Odbora, imali priliku ponešto saznati o angažmanima u Iraku i Mediteranu. Istini za volju, nije tu bilo nešto puno novosti u odnosu na ono što je već rečeno na prošlotjednoj sjednici Vlade. Jedina novost tiče se, zapravo, sudjelovanja u operaciji „Sea Guardian“, budući je državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop potvrdio da se za tu operaciju priprema raketna topovnjača RTOP-41 „Vukovar“.

„Topovnjača ‘Vukovar’. Pripremamo ga za to i pripreme su pri kraju. Znači tijekom rujna ove godine 2018. u prostoru ispred Jadranskog mora provodio bi neborbene zadaće s težištem na doprinos stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike iz svih raspoloživih izvora, kako senzorski tako vizualno u realnom vremenu uz identifikaciju plovila od interesa, te uočljivosti NATO snaga u moru s ciljem odvraćanja mogućih ugroza kao što je terorizam, ilegalne aktivnosti na moru, ugrožavanje slobode i sigurnosti plovidbe i potpore NATO strateškom komuniciranju. Uspješnost ove operacije ima izravni učinak na potencijalne sigurnosne prijetnje i održavanje sigurnog i stabilnog stanja u bližem području Jadranskog mora što izravno utječe na hrvatsko gospodarstvo, ali svakako i društvo. Uz izravnu zaštitu nacionalnih interesa na moru, sudjelovanjem OS RH u NATO operaciji iskazao bi se vidljiv doprinos RH u savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru unutar nacionalnih mogućnosti i raspoloživih sredstava“,

rekao je Jakop, dodajući još da je u proračunu Ministarstva obrane za ovu svrhu osigurano oko 2,13 milijuna kuna.

Predsjednika Odbora Igora Dragovana (SDP) zanimalo je kako će postupiti brod HRM u slučaju da naiđe na čamac s migrantima – hoće li spasiti te ljude ili neće. Zastupnik Miro Tuđman (HDZ) mišljenja je da zadaća ratnih brodova nije da spašavaju, jer u ovakvoj velikoj operaciji vjerojatno postoji podjela zadaća i svatko odrađuje svoj dio posla, dok je njegov stranački kolega Anđelko Stričak uvjeren da će „Hrvatska vojska postupiti humano“. S njime se složio i državni tajnik Jakop:

„Uopće ne dvojim u humanost naše HRM, ali isto tako moramo reći da topovnjača nije namijenjena isključivo toj vrsti operacije. Sudjelovat će se u okviru NATO operacije – za NATO operacije i sami znate da su propisane sve SOFE i ‘Rules of engagement’ koje praktički kao članica NATO operacije smo prihvatili… znači, postupanja u takvim situacijama“.

Prema postojećim planovima, RTOP „Vukovar“ pazit će na ulaz u Jadran tijekom 3 tjedna mjeseca rujna, a odlukom Sabora, uz brod, u operaciji će sudjelovati do 50 pripadnika OS RH. Iako je do sada s raznih strana već bilo upozorenja da je „pitanje dana kada će se brodovi s migrantima ukazati u Jadranu“ (Ranko Ostojić, SDP), čini se da je ova odluka ipak više motivirana predstojećim summitom NATO-a, gdje se Hrvatska neće moći pohvaliti nekim velikim porastom obrambenog proračuna, ali će kao argument sebi u prilog zasigurno baciti na stol sudjelovanje u brojnim NATO aktivnostima.

Oko angažmana u operaciji „Inherent Resolve“ bilo je još manje rasprave. Kako smo već pisali, zbog spajanja zapovjedništva operacije sa zapovjedništvom kopnenih snaga postojeće snage iz Kuvajta preselit će u glavni grad Iraka, Bagdad. Novo sjedište zapovjedništva operacije bit će u kampu „Union III“ u bagdadskoj Zelenoj zoni, koja u zadnjih godinu dana gotovo da nije zabilježila niti jedan ozbiljniji napad. Državni tajnik Jakop složio se s upozorenjem predsjednika Odbora za obranu Dragovana kako ova tema nije bila ne dnevnom redu posljednje sjednice Vijeća za obranu: „Na Vijeću je trebala biti NATO operacija, a ovo je ova… operacija koalicijskih snaga,“ rekao je Jakop dodajući kako se radi o jednom hrvatskom časniku koji je sada u Kuvajtu na stožernoj poziciji, a u kolovozu će se zajedno s cjelokupnim zapovjedništvom preseliti u Bagdad. „Sigurnije zone zapravo i nema“, odgovorio je Jakop na Dragovanovo pitanje o budućoj sigurnosti hrvatskih vojnika u operaciji „Inherent Resolve“:

„Što se tiče smještaja tih ljudi, oni će biti u Iraku u području koje možemo doista reći da je najsigurnije područje – znači u onoj ‘Zelenoj zoni’, tako je to organizirano. Znači najsigurnija moguća zona koju je moguće osigurati za te pripadnike, ovog trenutka – pripadnika – je dogovorena s američkom stranom gdje američka strana i dalje praktički vodi… nastavit će voditi tu operaciju.“

U ovoj operaciji OS RH mogu, kao i do sada, sudjelovati s maksimalno 3 pripadnika, ali će se nastaviti angažman samo jednog časnika.

Saborski Odbor za obranu je obje ove točke prihvatio jednoglasno, sa svih 9 prisutnih zastupničkih glasova „ZA“.

Prije godinu dana Vlada je predložila, a Sabor podržao, sudjelovanje pripadnika Oružanih snaga RH u koalicijskoj operaciji „Inherent Resolve“ u Iraku. Tom je odlukom bilo moguće u ovu operaciju, kojoj je primarni zadatak borba protiv tzv. Islamske države, poslati do 3 pripadnika OS RH. Pa ipak, put Iraka, točnije put Kuvajta gdje je smješteno zapovjedništvo operacije, otišao je samo jedan hrvatski stožerni časnik. Jučer je Vlada RH na svojoj 103. sjednici produžila hrvatski angažman u „Inherent Resolve“ i na sljedeću godinu, ali s novim mjestom rada – umjesto u Kuvajtu, hrvatski časnik bit će stacioniran u Iraku. Više je o tome jučer rekao ministar obrane Damir Krstičević:

„Ovom odlukom područje sudjelovanja pripadnika naših OS u ovoj operaciji – uz Kuvajt – obuhvaća i Irak. Razlog tome je premještaj zapovjedništva operacije iz Kuvajta u Irak, a u kojemu trenutno radi hrvatski časnik. Glavno zapovjedništvo u 2017. godini i tijekom ove godine nalazilo se u Kuvajtu, u kampu Arifjan. Tijekom ljeta ove godine zapovjedništvo seli iz Kuvajta u Irak, u kamp Union III, u Bagdad. Kamp je smješten u Bagdadu, u području visoke sigurnosti. Republika Hrvatska sudjelovanjem u ovoj operaciji, kao i druge države članice, aktivno snagama doprinosi koaliciji. Stoga predlažem da Vlada predloži Hrvatskom Saboru na usvajanje odluku kojom se u navedenu operaciju koalicijskih snaga u 2018. i 2019. upućuju do 3 pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Vlada RH će po završetku sudjelovanja pripadnika OS RH u ovoj operaciji podnijeti izvješće Hrvatskom Saboru“.

Na temelju pozivnog pisma za sudjelovanje na konferenciji generiranja snaga (od 12. do 14. lipnja 2018. u Tampi, gdje je smješteno Središnje zapovjedništvo za vođenje operacija – USCENTCOM) i novog CJSOR 18-01 predloženo je razmatranje nekoliko pozicija za nastavak hrvatskog sudjelovanja u operaciji „Inherent Resolve“. Republika Hrvatska je u novoj zapovjednoj strukturi dobila poziciju stožernog časnika za planiranje u odjelu za operacije. U Iraku, točnije u Bagdadu, do sada je bilo smješteno zapovjedništvo kopnenih snaga, a s njegovim preustrojem doći će na toj lokaciji do združivanja dosadašnjih zapovjedništava u Kuvajtu i Iraku. Tako transformirano ujedinjeno zapovjedništvo planira dostići punu operativnu sposobnost tijekom srpnja 2018. godine, do kada će i većina uključenih država izvršiti popunu dodijeljenih pozicija. Rotacije pozicija traju u pravilu šest do osam mjeseci.

Trenutno je u Iraku 6. kontingent Slovenske vojske (Photo: SVNKON 02 OIR)

Novo zapovjedništvo operacije je u tzv. „zelenoj zoni“ usred Bagdada, i to će biti novo radno mjesto hrvatskog časnika. U operaciji u Iraku danas s osobljem na terenu sudjeluju Sjedinjene Američke Države, Republika Italija, Australija, Francuska Republika, Republika Turska, Velika Britanija, Kraljevina Danska, Kraljevina Španjolska, Kanada, Kraljevina Nizozemska, Republika Poljska, Kuvajt, Finska, Singapur, Savezna Republika Njemačka, Kraljevina Norveška, Novi Zeland, Kraljevina Švedska, Mađarska, Republika Estonija, Republika Slovenija i dr. Upravo je početkom ovog mjeseca započeo novi angažman Slovenske vojske u operaciji „Inherent Resolve“. Slovencima je ovo već 6. kontingent, a angažirani su na obuci sigurnosnih snaga u sjevernom Iraku, odnosno Kurdistanu. Slovenski kontingent odgovoran je za organizaciju i provođenje „follow-up“ tečaja za jednu od jedinica Sigurnosnih snaga Kurdistana, kao i za organizaciju i provođenje tečaja za pripadnike zapovjedništva bojne.

Saborski Odbor za obranu danas je jednoglasno podržao Vladine odluke o angažmanu Oružanih snaga RH u 4 nove operacije i misije. Vlada je o tome raspravljala na svojoj 40. sjednici, održanoj 08. lipnja, te je također jednoglasno dala zeleno svjetlo slanju hrvatskih vojnika u Poljsku (enhanced Forward Presence – eFP, do 90 vojnika), Litvu (eFP, do 200 vojnika), Irak („Inherent Resolve“, do 3 osobe) i na Mediteran („Operacija Sophia“, do 3 osobe). Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, radi se ukupno o 300 pripadnika OS RH, a razlozi kako i zašto bili su čak donekle detaljnije objašnjeni u Banskim dvorima nego na današnjoj sjednici saborskog Odbora. Tome je pripomogao i gigantski dnevni red, sa čak 7 točaka, i to od prijedloga nove Strategije nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, preko novih misija, pa do Godišnjeg izvješća o obrani za 2016. Četiri nove inozemne operacije i misije tako su završile objedinjene u zajedničku raspravu, ukupnog trajanja od 17 minuta. Jedina novost koja se pritom mogla čuti od predlagača, ministra obrane Damira Krstičevića, je ta da Republika Hrvatska NATO-misiju tzv. „ojačanja Prednje prisutnosti“ u Poljskoj smatra zanimljivijom i manje skupom od one u Litvi – zbog čega je za Litvu planirana tek jedna rotacija, dok će se u Poljsku ići kroz više kontingenata.

Ni neuobičajeno veliki broj prisutnih članova Odbora za obranu (iako su se i oni krenuli rasipati kako se odugovlačila višesatna sjednica ovog radnog tijela) nije bio previše inspiriran za raspravu o potrebi i ciljevima sudjelovanja OS RH u ove 4 misije. Jedina dva diskutanta bila su iz jedne stranke – SDP-a. Tako je predsjednika Odbora Igora Dragovana zanimalo nekoliko stvari – (1) zašto se šalje toliko veliki broj pripadnika OS RH u Litvu i Poljsku (200+90), te može li se taj broj smanjiti, (2) zašto je Sabor u ovom postupku sveden tek na puku formalnost, te (3) detaljnije obrazloženje preuzimanje obveze u operaciji „Inherent Resolve“. Naime, Dragovan je primijetio da je 290 vojnika za jačanje prednje prisutnosti NATO-a u Litvi i Poljskoj do sada najveći broj pripadnika OS RH predviđen za neku međunarodnu misiju, te je predložio da se taj broj, ako je moguće, prepolovi, pa da se u Litvu pošalje do 100, a u Poljsku do 45 vojnika. Također ga muči i činjenica kako se sada Sabor po prvi puta našao u situaciji da u posljednji čas raspravlja o obvezama na koje se Hrvatska obvezala još 2016. godine, čime je praktički doveden pred gotov čin.

Prešutjevši u obrazloženju da nakon rasprave na Odboru za obranu ovi novi angažmani Hrvatske vojske odmah idu i na plenarnu sjednicu Sabora, ministar obrane Krstičević pravdao se time da su obveze zaista preuzete još prošle godine, da su primjerice naši susjedi Slovenci već otišli u Latviju, dok hrvatski vojnici idu u Poljsku i Litvu tek negdje krajem godine, pa „Sabor ima vremena da donese tu odluku“. Što se brojnosti hrvatskih vojnika tiče, rekao je Krstičević, „Mi iz pozicije OS smatramo da možemo to napraviti, osigurana su sredstva i iskazali smo tu spremnost. Što se tiče Litve – to je misija jedna pod vodstvom Njemačke, i tu smo stavili do 200 pripadnika. Znači, može biti i manje. Smatra se jedna satnija – hoće li ta satnija imat 150, hoće 140, hoće 160 – vodeća nacija određuje strukturu“. Ovisno o potrebama i željama vodeće nacije – u litvanskoj operaciji to je Njemačka, a u poljskoj SAD – formirat će se i konačan broj pripadnika OS RH koji će se krajem godine uputiti u NATO-misiju jačanja prednje prisutnosti na istoku Europe. Što se Poljske tiče, priznao je Krstičević, ona je izričito izrazila želju vidjeti hrvatske vojnike u višenacionalnoj skupini kojoj je domaćin. O sudjelovanju u toj operaciji državni se vrh usuglasio na sjednici Vijeća za obranu, ocijenivši je kao geografski bližu, opsegom manju (SAD, Ujedinjena Kraljevina i Rumunjska) i samim time jeftiniju. O detaljima angažmana u Poljskoj razgovarat će se početkom srpnja, prilikom posjeta delegacije Ministarstva obrane i OS RH Varšavi.

Što se operacije „Inherent Resolve“ u Iraku tiče, tek je usput spomenuto da će Hrvatska poslati jednog stožernog časnika u zapovjedništvo operacije u Kuvajt. No zato je ministar Krstičević pokušao objasniti razloge ovih novih, brojčano velikih angažmana OS RH. Tu je, kao prvi razlog, spomenuo interoperabilnost – „To je kao da vježbaš, a ne igraš tekmu!“ – interoperabilnost pomaže razvoju sposobnosti, organizacije, strukture i procesa u vojsci. Drugi razlog je solidarnost – „Mogli smo reći Poljacima NE, i to je odluka. Ali, možda ne sutra, već će i nama nekad trebati“. Treći razlog je prilično praktičan, a odnosi se na dostupnost i dijeljenje obavještajnih podataka – danas je teško vidjeti kada neka ugroza počinje kao nacionalna, a kada kao međunarodna, objasnio je Krstičević, pa prilika za uključivanje u pojedinu mrežu razmjene obavještajnih podataka može biti od velike pomoći.

Drugi diskutant na današnjoj sjednici Odbora za obranu bio je Dragovanov stranački drug Joško Klisović kojeg je, kao bivšeg zamjenika ministrice vanjskih poslova, jako zanimalo da ubuduće o ovakvim temama čuje ne samo ministra obrane, već i od ministra/ministrice vanjskih poslova, budući je slanje vojske u inozemstvo par excellence vanjskopolitičko pitanje, koje može imati velike posljedice na odnose Hrvatske s drugim državama. Konkretno, Klisovića je zanimalo kako će angažman OS RH u Litvi i Poljskoj utjecati na odnose Hrvatske s Rusijom i, slijedom toga, na politiku ruskih državnih banaka prema Agrokoru, nadajući se da će o tome ipak više čuti na saborskom Odboru za vanjsku politiku, čija se sjednica održavala nakon ove obrambene. Krstičević je tu izgledao uvjeren da ove dvije NATO misije nisu usmjerene ni protiv koga, pa tako ni protiv Rusije, s kojom se popravljaju odnosi: „Rusija je također naš prijatelj. Vidite da je bio ministar vanjskih poslova u Rusiji, priprema se predsjednica da ide u Rusiju, prije mjesec dana je veleposlanik Rusije bio tu kod mene – imamo također obrambenu suradnju sa Rusijom. Tako da mislim da tu nema nekih otvorenih pitanja“.

Klisovića je još zanimalo i postoji li neki dugoročniji financijski plan za nesmetano funkcioniranje daljnjih rotacija hrvatskih vojnika u misiji u Poljskoj. On naime smatra da se financijska sredstva isplaniraju uglavnom za prvu i drugu godinu takvih inozemnih angažmana, da bi nakon toga novaca ponestalo – zbog čega se, na neki način, naši vojnici kompromitiraju pred našim saveznicima. Tu je Krstičević izbjegao konkretan odgovor, ustvrdivši tek da je svaka misija isplanirana i financijski, u okviru financijskog plana Ministarstva obrane. To je i jedan od razloga, napomenuo je ministar obrane, zašto će hrvatski vojnici u misiju u Poljskoj ići u nekoliko rotacija, a u ipak dalju i zahtjevniju Litvu – samo u jednoj, prvoj i posljednjoj. Upravo iz financijskih razloga, Hrvatska si ne može priuštiti višegodišnje sudjelovanje u dvije ovakve misije. No koliko će one zapravo koštati, ni Vlada početkom mjeseca ni ministar obrane danas nisu jasno rekli. Međutim, i ovo što su čuli članovima saborskog Odbora za obranu bilo je dovoljno da složno te jednoglasno upale zeleno svjetlo za sudjelovanje OS RH u NATO-misiji jačanja prednje prisutnosti u Litvi i Poljskoj, u operaciji „Inherent Resolve“ u Iraku, te u „Operaciji Sophia“ u središnjem Mediteranu i ispred obale građanskim ratom rastrgane Libije.

Na svojoj današnjoj 40. sjednici Vlada RH jednoglasno je usvojila odluku (s 4 podtočke) o slanju OS RH u ukupno 4 nove operacije. Kad se sve zbroji, radi se o najviše oko 300 pripadnika Oružanih snaga, koji će tijekom ove i sljedeće godine sudjelovati u operacijama u Litvi, Poljskoj, Iraku i na Mediteranu. Obrazlagatelj sve 4 podtočke bio je ministar obrane Damir Krstičević, dok je premijer Andrej Plenković prije jednoglasnog podizanja ruku svih članova Vlade tek ukratko zaključio:

„Dakle, riječ je o našoj participaciji u međunarodnoj sigurnosti u skladu s našim obvezama članice NATO-a, članice EU, članice međunarodne koalicije. I o svim ovim odlukama i uopće o odlasku hrvatskih OS van RH odlučuje prije svega Hrvatski sabor, predsjednica RH je dala prethodnu suglasnost. Sve su ove odluke dugo pripremane i usuglašavane, i na taj način jačamo i svoju poziciju kao partnera u Sjevernoatlantskom savezu, kao odgovorne članice Europske unije i dajemo svoj doprinos međunarodnoj borbi protiv terorizma. Dakle, 2 NATO misije – jedna u Poljskoj, jedna u Litvi, jedna EU operacija i jedna operacija koalicijskih snaga“.

No, krenimo redom.

Prednja prisutnost u Poljskoj i Litvi

Prva odluka tiče se sudjelovanja OS RH u sklopu aktivnosti ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republici Poljskoj. Dok se o angažmanu hrvatskih vojnika u istim takvim „aktivnostima“ u Litvi govorilo već duže vrijeme, angažman u Poljskoj došao je prilično iznenada – Ministarstvo obrane spomenulo ga je tek prije dva mjeseca, tvrdeći u priopćenju kako je Hrvatska za ovaj angažman dobila poziv od same Republike Poljske. Danas je o tome ministar Krstičević tek kratko rekao:

„Republika Hrvatska je na održanom NATO summitu u Varšavi 2016. godine poduprla odluku o jačanju nazočnosti Saveza u Litvi, Latviji, Estoniji i Poljskoj. Država domaćin – Republika Poljska – i SAD kao vodeća nacija u borbenoj skupini zatražili su sudjelovanje jedne postrojbe OS RH koja bi bila u sastavu multinacionalne borbene skupine. Stoga se predlaže sudjelovanje OS RH u sklopu borbene skupine pod vodstvom SAD do 90 pripadnika, koji će biti razmješteni u Republici Poljskoj 2017. i 2018., s mogućnošću rotacije“.

Hoće li jedno od ova 2 vozila uskoro na put?

Zanimljivo je – a to ministar nije rekao – da je za Poljsku zatražena bitnica samohodnih višecjevnih lansera raketa, što lijepo piše i u popratnom Vladinom dokumentu. Time se put ruske granice šalje postrojba koja barem na papiru ima veliku vatrenu moć – što je faktor kojeg današnje OS RH baš i nemaju na pretek. Pored Oružanih snaga SAD kao vodećih, u ovoj će borbenoj skupini sudjelovati još i oružane snage Velike Britanije, Rumunjske, Hrvatske, i Poljske kao države domaćina.

Druga Vladina odluka tiče se angažmana OS RH u Republici Litvi, kojeg se dogovorilo prije gotovo godinu dana na NATO summitu u Varšavi, također u okviru jačanja prednje prisutnosti NATO saveza. O ovoj misiji koja je izazvala priličnu zbunjenost pri kraju kratkotrajne vlade Tihomira Oreškovića, ministar Krstičević tek je kratko rekao:

„U koordinaciji sa SR Njemačkom iskazana je namjera razmještaja pješačke mehanizirane satnije u okviru njemačke borbene skupine u Republici Litvi. Stoga se predlaže sudjelovanje OS RH u sklopu borbene skupine pod vodstvom SR Njemačke, do 200 pripadnika, koji će biti razmješteni u Republici Litvi u 2017. i 2018. godini“.

Osim najviše 200 vojnika, put Litve će i borbena oklopna vozila iz sastava OS RH. Ova borbena skupina pod zapovjedništvom SR Njemačke obuhvatit će i oružane snage Nizozemske, Norveške, Belgije, Luxemburga, Francuske i domaćinske Litve.

Povratak u Mediteran

Treću novu operaciju najavio je još prošle godine tadašnji ministar obrane Josip Buljević, a danas ukratko objasnio njegov nasljednik Krstičević:

„Sudjelovanjem u Operaciji Sophia Republika Hrvatska izravno će pridonositi razvoju sposobnosti Europske unije za upravljanju krizama, posebno u suočavanju s problemima ilegalne migracije u području južno od središta Sredozemlja. Stoga se predlaže da se u Operaciju Sophia upute do 3 pripadnika OS RH u 2017. i 2018. godini, uz mogućnost rotacije“.

To je u intervjuu za Obris.org potvrdio i zapovjednik HRM-a kontraadmiral Predrag Stipanović, najavivši da će Hrvatska u Operaciji Sophia za početak sudjelovati sa stožernim osobljem, a „ukoliko bude zahtjeva za brodom, na nama je pripremiti snage“. Operacija Sophia je kontroverzni nastavak operacije EU NAVFOR MED, a osim suzbijanja ilegalne migracije zadaća joj je „obuka libijske obalne straže i mornarice u provođenju nadzora nad morem i otkrivanja krijumčara ljudima“, te „doprinos provedbi embarga UN-a na oružje na otvorenom moru uz obalu Libije“.

S Amerima u Irak

Posljednja operacija došla je, kako se to lijepo kaže, s neba pa u rebra. Radi se o sudjelovanju pripadnika OS RH u operaciji koalicijskih snaga pod nazivom „Inherent Resolve“ u Iraku. I po tom je pitanju ministar Krstičević bio više nego kratak, ne spominjući čak ni ime operacije u koju se misle poslati hrvatski vojnici:

„Jedna od najvećih prijetnji današnjice za sigurnost države i društva je terorizam. Na sastanku šefova država i vlada NATO-a u Bruxellesu u svibnju ove godine Savez je donio odluku o snažnijem uključivanju u globalnu borbu protiv terorizma gdje se do danas koaliciji pridružilo više od 60 država i organizacija. Stoga se predlaže sudjelovanje pripadnika Oružanih snaga u ovoj operaciji, do 3 pripadnika, koji će biti razmješteni u Kuvajtu tijekom 2017. i 2018.“.

Na press konferenciji održanoj nakon sjednice Vlade, ministar obrane Krstičević najavio je da će, iako odluka govori o najviše 3, Hrvatska za početak put Kuvajta poslati jednog časnika OS RH.

Među tih 60 država-članica globalne koalicije za borbu protiv terorizma nalazi se i nama susjedna Slovenija, koja je već ranije odlučila o sudjelovanju u ovoj operaciji pod vodstvom SAD-a. Glavno Zapovjedništvo nalazi se u Kuvajtu, u Kampu Arifjan, i podređeno je američkom Središnjem zapovjedništvu za vođenje operacija (USCENTCOM) sa sjedištem u Tampi u Sjedinjenim Američkim Državama, dok se zapovjedništvo kopnenih snaga nalazi u Bagdadu u Iraku. Stožerne pozicije u glavnom Zapovjedništvu popunit će i spomenuta maksimalno trojica hrvatskih vojnika, uz trajanje rotacije od 6 do 12 mjeseci, a Vlada u popratnom dokumentu nastoji sugerirati kako ne postoji nikakva opasnost za njih budući se „samo zapovjedništvo nalazi izvan zone borbenih operacija koje su u tijeku na području Iraka i Sirije“. O pomoći Iraku, točnije Kurdistanu, govorio je još i SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović, najavljujući slanje hrvatskih instruktora koji bi kurdske snage podučavali u borbi protiv ISIL-ovaca.

Da li se i kada Hrvatska obećala SAD-u?

Za sve ove aktivnosti nisu danas navedeni ikakvi konkretni troškovi, tek uz napomenu da su sredstva za njihovo financiranje već otprije predviđena u proračunu Ministarstva obrane (što je posebno duhovito za djelovanje o kojem je odjednom odlučeno tijekom zadnjih 14 dana). No, tu je puno zanimljivija činjenica da se još prije samo tjedan dana Ministarstvo obrane RH izbjeglo izjasniti o preuzetim obvezama na posljednjem NATO-sastanku, tijekom sastanka „šefova država i vlada NATO-a u Bruxellesu u svibnju ove godine“.

Naime, portal Obris.org izričito je 26. svibnja pitao MORH da li je Hrvatska u Bruxellesu preuzela ikakve dodatne obveze u svrhu jačanja borbe protiv terorizma, a posebice npr. u Afganistanu ili Iraku. Prije samo sedam dana, 1. lipnja ove godine, stigao je i pismeni odgovor Samostalne službe za odnose s javnošću te izdavaštvo MORH u kojem se izričito kaže: „Možemo Vas izvijestiti da Republika Hrvatska na sastanku šefova država i vlada NATO-a 25. svibnja 2017. u Briselu nije, kao uostalom niti ostale zemlje, ponudila dodatne snage u svrhu jačanja borbe protiv terorizma“. Danas je ministar obrane jasno rekao upravo suprotno. Transparentnost prije svega!