Na prošlotjednoj Vladinoj sjednici, 94. po redu, odnosno prvoj u ovoj 2022. godini, članovi Vlade upoznati su s „Memorandumom o suglasnosti između Vlade Republike Hrvatske, koju zastupa Zavod za sigurnost informacijskih sustava i Vlade Sjedinjenih Američkih Država koju zastupaju Ministarstvo obrane, Agencija za nacionalnu sigurnost/Središnja služba sigurnosti, Uprava za kibernetičku sigurnost i Agencija za distribuciju i evidentiranje Vojnog odbora pri NATO (DACAN) koji se odnosi na ustupanje opreme i usluga za komunikacijsku sigurnost Infrastrukture za upravljanje ključevima NATO-a (NATO KMI – NATO Key Management Infrastructure)“. Ovaj ogroman naziv iza sebe nosi zapravo američku donaciju svega što treba za obnovu kompleksnog elektroničkog sustava koji omogućava sigurnu komunikaciju sa saveznicima, a o čemu se radi – obrazložio je ministar obrane Mario Banožić:

„U skladu sa Zakonom o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora dostavlja se Vladi Republike Hrvatske na upoznavanje navedeni memorandum o suglasnosti. Memorandum o suglasnosti sklopljen je radi modernizacije te osiguravanja interoperabilnosti sustava upravljanja kriptografskim ključevima u elektroničkom obliku koji se koriste u državama članicama i tijelima NATO-a. Memorandumom o suglasnosti uređuje se da Sjedinjene Američke Države ustupaju navedeni paket elektroničke opreme Republici Hrvatskoj putem Zavoda za sigurnost informacijskih sustava. Ovaj sustav uvodi se kao zamjena za sustav koji se koristi u Zavodu za sigurnost informacijskih sustava kao tijelu za upravljanje kripto-materijalima u razmjeni klasificiranih podataka između državnih tijela i drugih država i organizacija. Instalacija sustava u Republici Hrvatskoj provest će se tijekom ove godine“.

Spomenuti Memorandum potpisan je u Zagrebu još 10. prosinca 2019. godine, te u bazi Fort George G. Meade, savezna država Maryland, 01. i 10. prosinca 2020. U spomenutoj bazi inače je, među ostalim, smješteno i zapovjedništvo US Cyber Command i Defence Information Systems Agency, National Security Agency, kao i US Navy’s Cryptological Warfare Group Six. U popratnim Vladinim dokumentima navodi se da se sustav NATO KMI uvodi u sve države članice NATO saveza kao zamjena za postojeći sustav DEKMS (DACAN Electronic Key Management System) koji se od 2013. koristi u Zavodu za sigurnost informacijskih sustava, kao tijelu nadležnom za upravljanje kripto-materijalima koji se koriste u razmjeni klasificiranih podataka između državnih tijela RH i stranih zemalja te organizacija. Potpisom ovog Memoranduma ispunjeni su uvjeti za instalaciju NATO KMI sustava u Zavodu za sigurnost informacijskih sustava, a njegova instalacija – kako je najavio i Banožić – bit će provedena tijekom 2022. korištenjem tehničke opreme ustupljene od Sjedinjenih Američkih Država.

Uoči ove Vladine sjednice, ministar obrane novinarima je dao podužu izjavu o hrvatskim nećkanjima oko nabave Bradleya što, tvrdi Banožić, neće naškoditi hrvatsko-američkim odnosima. Kao primjer dobre suradnje i partnerskih odnosa spomenuo je upravo ovu američku donaciju, koju je Vlada te srijede, 5. siječnja, uzela na znanje koji sat kasnije. Unatoč brojnim upozorenjima kako SAD ima sve manje strpljenja za Hrvatsku, ni hrvatski ministar vanjskih poslova ne vjeruje u narušavanje transatlantskih odnosa. Tako je Gordan Grlić Radman iz Podruta 7. siječnja poručio:

„Ako ste pročitali današnji, isto, intervju otpravnika poslova Sjedinjenih Američkih Država… Mislim da mi, kao NATO članica apsolutno komuniciramo, i imamo zajedničke standarde, i vojno-obrambene… tako da, to ne treba dovoditi u nikakve bilateralne odnose dviju… dviju zemalja saveznica”.

Agencija za komunikacij i informacije NATO saveza (NATO Communications and Information Agency – NCI) dodijelila je 10. srpnja 2020. godine ugovor vrijedan 7,8 milijuna EUR za poslove vezane uz kibernetičku sigurnost hrvatskom poduzeću KING ICT d.o.o. Riječ je o hrvatskom poslovnom subjektu koji sebe opisuje kao: “regionalni sistem integrator i predvodnik u stvaranju i implementaciji inovativnih enterprise rješenja“, te nositelj Certifikata poslovne sigurnosti u skladu sa Zakonom o informacijskoj sigurnosti stupnja ‘TAJNO’ (Nacionalno TAJNO, NATO SECRET, EU SECRET).

Kako je napomenuto u NATO priopćenju, ovim poslom Savez jača svoju komponentu zaduženu za Sigurnost informacija i upravljanje događanjima (Security Information and Event Management – SIEM), te osigurava i kontinuitet pružanja usluga na ovom području svojih djelatnosti. Konkretno, napominje se kako će ovaj posao omogućiti Agenciji NCI da pređe na jedan sveobuhvatni sustav bilježenja aktivnosti. Provedba ovoga posla započela je 1. rujna, a o njemu je javnost bila pobliže obaviještena tjedan dana kasnije, 7. rujna 2020. godine.

Ovaj projekt, koji je hrvatskome poduzeću dodijeljen kroz proširenu proceduru Osnovnog sporazuma o naručivanju (Basic Ordering Agreement), odnosno BOA+, bi trebao modernizirati sposobnosti praćenja i detekcije u infrastrukturi NCI Agencije, a biti će provođen prema programu Capability Package (CP) 120. Od njega se očekuje da doprinese čitavom tom programu kroz pružanje sustava koji će biti otporniji, konsolidirani i na duži rok jeftiniji, ujedno osnažujući i NATO sposobnosti detekcije incidentnih situacija i odgovora na njih.

Takva moderna SIEM infrastruktura će omogućiti da NATO Cyber Security Center detektira i odgovara na sigurnosne incidente kroz koreliranje informacija te stvaranje scenarija događanja. DA bi to bilo moguće, potrebno je analizirati ogromne količine podataka, uporabom infrastrukture visokih sposobnosti. Kako je istaknuo Frederic Jordan, čelnik Odjela za provedbu Cyber-security Programa pri NCI Agenciji: “Dodjela ovog posla ne pokazuje samo našu posvećenost jačanju ukupne kibernetičke obrane Saveza, nego također dokazuje i naše namjere da držimo korak s modernim alatima i komponentama. Svaka tranša u Programu CP 120 podržava i daljnju modernizaciju kompletno integriranih rješenja (CIS) za naše sigurnosne sustave. Dodjela ovog posla je još jedan krupni korak naprijed za NATO“.

Nakon što ova obnova SIEM sustava dostigne svoju punu operativnu sposobnost, ona će omogućiti i daljnje jačanje NATO sigurnosnog postava, i to kroz smanjivanje rizika te ometanja komunikacijskih i informacijskih sustava Saveza.

Danas je u sklopu svojih redovnih aktivnosti predsjednik RH Zoran Milanović posjetio Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), gdje se sastao s novim/starim ravnateljem SOA-e Danielom Markićem.

Milanoviću su prezentirani misija, ustroj i prioriteti rada SOA-e, kao i glavni razvojni projekti, nakon čega je obišao radne prostore i urede u sjedištu SOA-e. Posebno mu je predstavljen dio operativnih i tehničkih sposobnosti Agencije, s naglaskom na Centar za kibernetičke tehnologije SOA-e. Centar je središnja točka razvoja novih sposobnosti SOA-e u zaštiti hrvatskog kibernetičkog prostora od naprednih kibernetičkih prijetnji. Riječ je o još jednoj takvoj organizacijskoj jedinici, koja je pred očima javnosti osvanula u najskorije vrijeme – baš jednako kao što su i Oružane snage RH prošle godine krenule u ustrojavanje svog Zapovjedništva za kibernetički prostor, kojeg se krajem prosinca 2019. i praktično vidjelo na djelu u međunarodnoj vježbi “Cyber Coalition 2019”.

Ovaj posjet organiziran je 8 dana od Markićevog reizbora na mjesto direktora SOA-e. Temeljem supotpisa predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića dosadašnji ravnatelj SOA-e Daniel Markić imenovan je na istu dužnost. Novi četverogodišnji mandat počeo mu je 6. svibnja ove godine.

Efikasna mrežna infrastruktura i protočni komunikacijski kanali predstavljaju osnovu svakog uspješnog djelovanja. No, na poljima obrane i sigurnosti ove karakteristike nisu dovoljne. Naime, tu se mora pojačano računati i na aktivne utjecaje iz okoliša, tako da u igru nužno ulazi i potreba za zaštitom komunikacije unutar zapovjednoga lanca, u sektoru obrane posebno od Glavnoga stožera na niže, u pojedine grane, a onda i na teren (u domovini ili inozemstvu). Dakle, uz nacionalnu suverenost, potrebno je ostvariti i digitalnu suverenost – informacijsku neovisnost, koja je stabilna, modularna, poveziva sa saveznicima, ali ujedno i zasebno zaštićena. Dobar primjer ovakve infrastrukture predstavlja koncept SOVERON®, proizvod njemačke kompanije Rohde & Schwarz.

Riječ je tu o kombinaciji usklađene i standardizirane komunikacijske opreme za snage na terenu, od pojedinaca do stožera raznih razina, na koje se nastavlja mrežna infrastruktura više razine, usklađena po korištenoj opremi, računalnim programima i sigurnosnim sustavima. Pri tome je naglasak stavljen na inovativnost svih pojedinih komponenata, sveobuhvatnu kriptološku zaštitu, te pametno usmjeravanje komunikacijskog prometa (intelligent routing). Niže razine ovog sustava, koje nužno dolaze bliže terenu, obuhvaćaju radijske komunikacije oslonjene na tehnologiju softverski definiranih radio uređaja (Software-defined radio – SDR) u kojoj Rohde & Schwarz imaju golemo iskustvo. Na tome se zasniva čitava šira softverski uvjetovana komunikacijska arhitektura (Software Communications Architecture – SCA), koju sačinjavanju sami komunikacijski uređaji (hardware), strukturno razdvojeni od raznih oblika korištenih radio-valova (waveforms) kojima teče komunikacija.

Naime, SOVERON® arhitektura omogućava da se SCA-bazirani valni oblici (kao što je vlastiti SOVERON® WAVE, ali i valni oblici nekih drugih proizvođača) glatko prenesu na konkretnu mrežu SDR radio-uređaja u uporabi – štiteći tako dosadašnje investicije korisnika, te ujedno osiguravajući kompatibilnost s postojećim komunikacijskim sustavima. Time SOVERON® osigurava jednostavnu integraciju postojeće te nove opreme i sustava, koja je u osnovi neovisna o platformi. No, jednom u sustavu, ta se komunikacija štiti vlastitom enkripcijom, i unutar SOVERON® sustava šalje zasebnim valnim oblicima. Dakle, uz mogućnost uspostave sigurnih kanala prema partnerima i saveznicima, koji su dobro povezivi i fleksibilnosti, svakome korisniku se daje mogućnost pune kontrole svog unutrašnjeg komunikacijskog prometa. Za izvedbu ovog općeg povezivanja je bitna činjenica da Rohde & Schwarz ujedno i razvija i proizvodi sve ključne komponente ovakvih sustava „u vlastitoj kući“ – tako da se i korisnicima pruža mogućnost duboke prilagodbe sustava, te onda i praktična neovisnost o tehnologijama ili rješenjima trećih strana.

SOVERON radijska oprema

Rohde & Schwarz uređaji – SOVERON® D, SOVERON® VR, SOVERON® HR, i SOVERON® AR.

Pogled u komunikacijski koncept SOVERON® započinje na razini softverski definiranih radiouređaja, koje Rohde & Schwarz proizvodi u varijantama prilagođenim za sve tri osnovne grane oružanih snaga. Oprema kopnenih snaga započinje malim radijskim uređajima taktičke razine – SOVERON® HR (Handheld Tactical Radio), koji zadovoljava terenske uvjete i nudi paralelno korištenje dva glasovna i jednog podatkovnog kanala, koje se prenosi vlastitim oblikom valova SOVERON® WAVE AJ-NB-S. Uređaj radi u frekvencijskom opsegu između 30 MHz i 512 MHz, podržava zaštitu od ometanja kroz „frequency hopping“ (TRANSEC) te AES enkripciju (COMSEC), a ima domet do 7 km uz mogućnost i direktnog mrežnog spajanja s drugim kompatibilnim uređajima u dometu (Mobile ad hoc Network – MANET) te ugrađenu GPS uslugu.

Na ove se uređaje nadovezuje radijski uređaj više razine SOVERON® VR, namijenjen za montiranje u vozila (zadovoljava vojne standarde otpornosti MIL-STD), kao i u polu-stacionarna i kompletno stacionarna komunikacijska čvorišta. Za rad u svim tim uvjetima on podržava kako standardne vojne valne oblike, tako i vlastite Rohde & Schwarz forme, uz čvrst sustav implementirane kriptološke zaštite (AES) s podrškom za vanjski unos kodiranih ključeva (COMSEC). Sigurnost prijenosa podataka osigurana je primjenom sustava brzih ortogonalnih frekvencijskih skokova, uz raznolike moguće brzine preskakanja (TRANSEC) Paralelan prijenos glasovnih i podatkovnih kanala podataka dopunjen je i mogućnostima pristupa digitalnim informatičkim mrežama (IPv4 interface i optimizator TCIP/IP prometa). U ovu liniju proizvoda spada još i uređaj SOVERON® D, proizvod stvoren u okviru novog projekta opremanja njemačkih Oružanih snaga zajedničkim i povezivim radijskim sustavom nove generacije („Streitkräftegemeinsame, verbundfähige Funkgeräte-Ausstattung“ – SVFuA). Riječ je o konkretnom segmentu projekta „Mobilne Taktičke komunikacije“ (Mobile Taktische Kommunikation – MoTaKo) njemačkih Oružanih snaga, kojim se prvo pribavlja 50 novih softverski definiranih radiouređaja za zapovjedne verzije oklopnih vozila Puma i Boxer, uz opciju dodatne kupovine još 475 uređaja koji su svi certificirani za prijenos podataka do razine klasifikacije „tajno“. Vrijednost ovog posla, sklopljenog krajem lipnja 2017. godine, iznosi oko 80,9 milijuna EUR (uz još i 10,6 milijuna EUR vezanih nabava), a isporuku kupljene opreme Rohde & Schwarz mora izvesti do 2020. godine.

Za korištenje u letjelicama, unutar koncepta SOVERON®, njemački Rohde & Schwarz nudi kompaktni radijski uređaj SOVERON® AR. On istodobno zadovoljava moderne vojne potrebe, ali je i kao jedini na tržištu softverski definiranih radio uređaja ujedno i usklađen sa civilnim standardima zrakoplovne komunikacije (certificiran pri European Aviation Safety Agency – EASA), tako da može biti jedinstveni primarni ATC (Air Traffic Control) sustav u letjelici. Pri tome SOVERON® AR posjeduje sve navedene sposobnosti naprednog R&S komunikacijskog uređaja, može raditi u frekvencijskome opsegu između 30 MHz i 400 MHz, a ujedno je podržava i niz naprednih sigurnosnih osobina. Zato i ne čudi da je do sada ukupno isporučeno oko 7.000 uređaja ove vrste za ugradnju u razne avione, helikoptere i bespilotne letjelice.

SOVERON® oblici valova i software

Valni oblici iz obitelji SOVERON® zasnovani su na velikom iskustvu kompanije Rohde & Schwarz na polju VHF/UHF radijskih komunikacija. Oni omogućavaju siguran i brz prijenos glasovnih i informatičkih podataka bez korištenja satelitske tehnologije, u okružjima visoke razine vojnih ometanja – bilo klasičnom hijerarhijom komunikacijskih sustava ili korištenjem mobilnih ad hoc mreža (MANET), među ostalim i korištenjem komercijalnih IP sučelja. Pri tome, komunikacija je stabilna, kriptirana, optimizirana s obzirom na propusnost raspoložive komunikacijske infrastrukture, te kompatibilna sa SCA standardom (verzija 2.2.2.).

Obitelj SOVERON® WAVE obuhvaća četiri vlastita valna oblika prijenosa. (1) SOVERON® WAVE WB (širokopojasni visoke podatkovne propusnosti), (2) SOVERON® WAVE AJ-WB (širokopojasni visoke podatkovne propusnosti, zaštićen od ometanja), (3) SOVERON® WAVE AJ-NB (uskopojasni visoke podatkovne propusnosti, zaštićen od ometanja), te (4) SOVERON® WAVE AJ-NB-S (uskopojasni, zaštićen od ometanja, vojni). Svi su ovi oblici valova prilagođeni za paralelni prijenos glasa i podataka, zasnovan na IP tehnologiji. Ujedno podržavaju i prijenos putem mobilnih ad hoc mreža, te adaptivne prilagodbe brzine prijenosa podataka.

Pri tome, SOVERON® WAVE WB predstavlja komunikaciju fiksnom UHF frekvencijom, uz korištenje CSMA/CA metode mrežnoga pristupa, dizajniranu za mreže visokog podatkovnog prometa (npr. video-konferencije). SOVERON® WAVE AJ-WB donosi komunikaciju u UHF opsegu uz zaštitu od ometanja primjenom metode frekvencijskog skakanja – prvenstveno za mobilne snage koje ipak trebaju prijenos velikih količina podataka, gdje se korisnički promet obrađuje TDMA metodom (Time Division Multiple Access). SOVERON® WAVE AJ-NB predstavlja komunikaciju VHF/UHF frekvencijskim opsegom uz frekvencijsko skakanje, te osiguravanje višekorisničkog pristupa TDMA metodom. Ovo je konfiguracija posebno pogodna za mobilne postrojbe i zrakoplovne platforme velike brzine kretanja. Kako je već bilo spomenuto, SOVERON® WAVE AJ-NB-S je optimiziran za korištenje u ručnim, taktičkim radio-uređajima u VHF/UHF frekvencijskom opsegu.

Uz to, u širi SOVERON® paket spada i niz specijaliziranih programskih alata – kao SOVERON® RNMS (sustav za upravljanje mrežom), koji na jasan i intuitivan način omogućava grafičko kreiranje komunikacijskih mreža (radio te IP) optimiziranih za pojedine misije, ili SOVERON® CRYPTO (sustav za upravljanje sigurnošću), kojim se generiraju kriptografski CMSEC i TRANSEC ključevi za softverski definirane radio uređaje i druge mrežne potrebe korisnika.

Detalje koncepta SOVERON®, kao potencijalnog temelja nacionalnog komunikacijskog sustava, možete doznati tijekom idućeg tjedna u Splitu, gdje od 10. do 12. travnja u okviru 5. po redu priredbe „Jadranska vojna i zrakoplovna izložba i konferencija – ASDA 2019“ Rohde & Schwarz zajedno sa svojim hrvatskim zastupnikom CEI-IETA na izložbenom mjestu br. 1015 prezentira svoje proizvode.

Sponzorirani članak

Niti tjedan dana prije samog održavanja, Vlada RH tek je jučer, 21. ožujka, na svojoj 148. sjednici usvojila „Prijedlog odluke o provedbi vježbe ‘KIBERNETIČKI ŠTIT 2019.’ za uvježbavanje upravljanja u uvjetima kibernetičkig incidenata“. Radi se o drugoj takvoj vježbi – prva je provedena 16. ožujka 2018. godine u sklopu sastanka Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti. Iako je prijedlog o održavanju te vježbe prošle godine na Vladinoj sjednici obrazlagao sam ministar obrane Damir Krstičević, a ove godine državni tajnik u MORH-u Tomislav Ivić, obrazloženja su bila vrlo slična.

„Održavanje vježbe ‘Kibernetički štit 2019.’ planirano je 27. ožujka 2019. u skladu s godišnjim planom rada Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti, vezano uz cilj ‘Provedba vježbe za provjeru funkcioniranja sustava upravljanja u kriznim stanjima’. Svrha vježbe je uvježbavanje sudionika u upravljanju u uvjetima kibernetičkih incidenata, te jačanje sigurnosne svijesti i sigurnosne kulture na nacionalnoj razini. Predlaže se da se Ministarstvo obrane odredi za nositelja koordinacije aktivnosti za pripremu i provedbu vježbe u kojoj će sudjelovati članovi Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, te predstavnici drugih tijela. Nakon provedene vježbe Ministarstvo obrane sastavit će izvješće s prikazom postignuća u vježbi i preporukama za buduće vježbe upravljanja u uvjetima kibernetičkih incidenata, te će se ono dostaviti tijelima koja su sudjelovala u provedbi ove vježbe,“

rekao je Ivić na jučerašnjoj sjednici Vlade, na kojoj je potom ova odluka jednoglasno usvojena.

Ured predsjednice i HGSS – stari i novi sudionici cyber-vježbe (Photo: Ured predsjednice RH)

Za potrebe provedbe vježbe „Kibernetički štit 2019.“, Zavod za sigurnost informacijskih sustava u suradnji s drugim tijelima pripremit će i provesti simulaciju kibernetičkih napada radi razvoja sposobnosti za kibernetičko djelovanje sustava domovinske sigurnosti. Uz glavne sudionike (Ured predsjednice RH, Ured premijera, MORH, MUP, MVEP, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, UVNS, SOA, VSOA, Zavod za sigurnost informacijskog sustava, HGSS, te Hrvatska vatrogasna zajednica) u vježbi će sljedećeg tjedna sudjelovati i HNB, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, CARNET, SRCE, te Hrvatska kontrola zračne plovidbe. Time je popis sudionika ovogodišnjeg Kibernetičkog štita donekle izmijenjen i proširen, pa su među novajlijama Gorska služba spašavanja i Hrvatska vatrogasna zajednica, ali i HNB, HANFA, SRCE i Kontrola zračne plovidbe. Hakerski upadi u bankarske i novčarske sustave u svijetu su postali gotovo svakodnevica, a ni u Hrvatskoj više nisu nepoznanica, pa je njihovo uključivanje u ovu vježbu više nego logično. Ni kontrole leta tu nisu nikakav izuzetak, no za sada su osnovne posljedice upada u npr. njihove namjenske komunikacije ili sustave kontrole radara ipak bila tek masivna kašnjenja i otkazivanja pojedinih letova.

Promišljanje o kibernetičkim obrambenim sposobnostima u Hrvatskoj novijeg je datuma – usprkos iskustvu velikog DDoS (Distributed Denial of Service) napada na infrastrukturu nacionalnog pristupa internetu krajem travnja 2001. godine (punih 6 godina prije sličnih iskustava iz Estonije, koja su 2007. obilježila NATO i EU pristup ovoj temi). Tek 2012. MORH osniva poseban CERT tim, a 2 godine kasnije – i prve postrojbe načelno namijenjene cyber-obrani. Prva taktička kibernatička vježba s naglaskom na rješavanje kibernetičkih incidenata, te računalnu i mrežnu forenziku održana je tek 2017., a godinu dana kasnije održan je i prvi „Kibernetički štit“. Bilo je tu još nekoliko vježbi s više simboličnim nego stvarnim sudjelovanjem (npr. NATO vježba „Cyber coalition 2016“), kao i domaće vježbe iz 2015. godine i 2018. godine u kojima se spominje djelovanje hrvatskih snaga u cyber prostoru.

Jedan od ključnih projekata Ministarstva obrane u ovoj godini je uspostava Zapovjedništva za kibernetički prostor, što je već uplanirano kroz novi preustroj OS RH. „Po prvi puta ove godine ulazimo, još sustavnije, u prostor kibernetike. Hrvatska vojska će dobiti – po prvi put – Zapovjedništvo za kibernetički prostor. Nakon 27 godina“, najavio je u siječnju, nakon prezentacije Plana nabave za ovu godinu, ministar obrane Damir Krstičević. Novo zapovjedništvo preuzelo bi ulogu Samostalnog sektora za informacijske i komunikacijske sustave u MORH-u, te dio poslova Središnjice za KIS i Bojne veze u OS RH, a prema dosadašnjim naznakama – osnovna znanja crpila bi se tu iz suradnje s Izraelom, koliko god to bilo upitno s obzirom na NATO i EU status Republike Hrvatske i pretpostavljenu nemogućnost pristupa izraelskih stručnjaka svoj sigurnosnoj infrastrukturi koja u RH nosi NATO ili EU značaj. Pa ipak, još prilikom posjeta sada već bivšeg izraelskog ministra obrane Avigdora Liebermana Hrvatskoj, u rujnu 2017. godine, najavljena je suradnja na području cybera kao jedna od točaka sporazuma o obrambenoj suradnji između Izraela i Hrvatske, a kao uvod je spomenut odlazak u Izrael dvojice hrvatskih časnika.

Izraelsko izaslanstvo u posjetu MORH-u (Photo: MORH/J.Kopi)

Ta je suradnja očito nastavljena, jer je prije samo mjesec dana MORH priopćio da je u Zagrebu održan radni sastanak predstavnika Samostalnog sektora za informacijske i komunikacijske sustave (SSIKS) i izaslanstva Ministarstva obrane i Oružanih snaga Države Izrael. Glavna tema sastanka bila je buduća suradnja u području razvoja sposobnosti kibernetičke obrane, te je održana prigodna prezentacija o privlačenju i zadržavanju IT kadra, u čemu izraelska iskustva navodno mogu biti od velike koristi MORH-u i OS RH. No ako je kadrovska problematika među prvima za rješavanje, postavlja se opravdano pitanje da li je ovogodišnja najava o uspostavi Zapovjedništva za cyber obranu do ljeta tekuće godine ipak više nego preuranjena.

Tijekom svoje prve posjete NATO sjedištu sredinom veljače, trenutni privremeni čelnik Pentagona teško da je uspio osokoliti saveznike uzdrmane pričama američkog predsjednika Trumpa o izlasku njegove zemlje iz Saveza. No, dok Trumpova retorika u mnogočemu baš i nije ohrabrujuća, njegove kritike upućene saveznicama koje u svoje obrambene sektore ulažu manje od dogovorenih 2 posto BDP-a trebale bi nas potaknuti i na promišljanje načina na koji definiramo “potrošnju na obranu” u današnjem svijetu obilježenom brzim promjenama. Od 28 država članica NATO-a, samo njih pet dostiže ovaj zadani cilj; Njemačka troši na svoj obrambeni sektor samo 1,2 posto BDP-a. Barem po ovom pitanju Trump ima pravo: očigledno je da ekonomska podloga NATO saveza baš i ne radi, a ova neorganiziranost potkopava Savez.  No, ključne prilagodbe koje su nužne nisu tek u količini koja se troši, nego i tome što se nastoji financirati.

Pojavni oblici ratovanja dramatično se mijenjaju budući da kibernetički i elektronički napadi postaju sve uobičajeniji, pa se mijenjati mora i razumijevanje pojma obrane među saveznicama. Tijekom prošle godine, od države sponzorirani ruski hackeri ciljali su i izbore u SAD, ali i kritično bitne komponente infrastrukture u toj državi. Kineski hackeri izgledaju jednako – ako ne i više – zabrinjavajuće. Broj situacija u kojima je došlo do gubitka podataka pri američkim kompanijama porastao je 27 posto u 2017. godini. Pri tome, najsvježiji NATO dokument koji izražava financijska očekivanja Saveza ostaje Deklaracija sa summita u Walesu iz 2014. godine, u kojoj su samo dva odjeljka posvećena pitanjima cyber-obrane, i koja se fokusira na konvencionalne obrambene rashode, uključujući tu “rasporedivost i održivost” za “kopnene, zračne i pomorske snage“.

Tijekom proteklih nekoliko godina, države članice NATO-a počele su priznavati ovaj propust i poduzimale su korake za naknadno započinjanje razvoja sposobnosti na kibernetičkom polju. Savez je nedavno najavio neposredno predstojeću objavu svoje prve cjelovite doktrine kibernetičkih operacija, kao i uspostavu novog zapovjednog centra za cyber-operacije, za koje se očekuje da bi do 2023. moglo biti u cijelosti popunjeno i operativno. Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Danska, Estonija i Nizozemska obvezale su se svoje sustave digitalne obrane koristiti i za odgovor na ozbiljne cyber-napade usmjerene prema ostalim državama članicama. Savez je započeo s Locked Shields i drugim vježbama, ne bi li fino ugodio svoje taktike digitalne borbe. A u priopćenjima koja su pratila prošlogodišnji NATO summit, pojam “cyber” se pojavljivao češće od pojma “terorizam”.

Pa ipak, NATO ostaje zabrinjavajuće nepripremljen za digitalno ratovanje, kako je to dobro izložio izvještaj kojeg je sredinom veljače objavio Belfer Center. Na primjer: samo se djelić od ukupno 3 milijarde USD za financiranje satelitskih komunikacija i računalnih sustava – oko 100 milijuna USD – utrošilo na jačanje kritično bitnih aspekata cyber-obrane. Moramo trošiti drugačije, čak i više no što trebamo, jednostavno trošiti više. Umjesto što se partnerske države-članice stiskalo po pitanju općenitog jačanja financijskih doprinosa za obranu, Trump bi trebao pokrenuti razvoj jedne preciznije ekonomske strategije, zasnovane na razumijevanju prirode, vjerojatnosti i opasnosti pojedinih prijetnji s kojima se trenutno sučeljavamo. To započinje suradnjom sa saveznicama na reviziji i širenju trenutnog shvaćanja obuhvata trošenja za obranu. Unaprijeđena definicija fokusirala bi se na one kategorije koje su najkritičnije za transatlatsku sigurnost s obzirom na aktualne ruske i kineske aktivnosti, a koje sada nisu uključene u okvir zadanoga cilja od 2 posto BDP-a – kao što je to cyber-obrana izbornih procesa i civilne infrastrukture.

Digitalna obrana je jeftinija i lakša za terensko raspoređivanje od drugih, tradicionalnih, teškom opremom opremljenih obrambenih grana. Zbog toga, revizija aktualnih NATO mjerila za obrambenu potrošnju, kojima bi se države-članice poticalo da troše barem djelić svog BDP-a na jačanje te posebno ranjive cyber-fronte, vjerojatno bi bila efikasnija te dostižnija od nekih drugih aktualno zadanih ciljeva.

Što je najvažnije za uspješnu primjenu takvih promjena, nedavna događanja su pokazala i da su NATO države-članice zaista i spremne trošiti više na područje cyber-obrane. Sredinom veljače je talijanska ministrica obrane Elisabetta Trenta – članica talijanske populističke stranke Pokret pet zvijezda, i poznata kritičarka trošenja na vojsku – pokazala interes za jačanje obrane svoje zemlje u digitalnoj areni. “Trošiti novce na razvoj cyber-sigurnosti i obrane trebalo bi se vrednovati jednako kao i trošenje novaca na kupovinu tenkova“, tvrdila je. Dok bi takav pogled mogao biti poprilično ekstreman za većinu NATO vođa, on ipak ukazuje na put kojim se može doći do produktivnih političkih kompromisa, ojačane sigurnosti, i zdravijeg Saveza.

Autorica ovog članka je Cybèle Greenberg, istraživačica pri američkom think-tanku Council on Foreign Relations. Ona je ovaj svoj tekst objavila 21. veljače 2019. godine na specijaliziranom portalu Defense One (https://www.defenseone.com/), pod naslovom “Rethink 2%: NATO ‘Defense Spending’ Should Favor Cyber”. Original je dostupan na: https://www.defenseone.com/ideas/2019/02/rethink-2-nato-defense-spending-should-include-cyber/155051/?oref=d-river

Od 23. do 27. travnja, u estonskom glavnom gradu Tallinnu NATO centar izvrsnosti za kooperativnu kibernetičku obranu (NATO Cooperative Cyber Defence Centre of Excellence – NATO CCD COE) i ove je godine održao vježbu iz niza “Locked Shields”. Ova aktivnost, među najnaprednijim međunarodnim vježbama obrane od kibernetičkih napada, održava se od 2010. godine i predstavlja izuzetno specifičan oblik odmjeravanja snaga preko 1.000 civilnih te vojnih stručnjaka iz redova ukupno 30 država. Čitava vježba “Locked Shields 2018” već je tradicionalno bila ustrojena natjecateljski, suprotstavljajući ofenzivnim “crvenim” timovima ukupno 22 obrambena (“plava”) tima, čiji je zadatak u ulozi nacionalnih obrambenih snaga zaštititi fiktivnu državu od velikog opsega raznolikih kibernetičkih napada u stvarnome vremenu. Uz pojedine nacionalne timove, u natjecanju su sudjelovali i zasebni obrambeni timovi NATO i Europske unije.

Poprište ove tehnološke borbe bilo je sačinjeno od oko 4.000 različitih virtualnih sustava, na koje je izvedeno ukupno oko 2.500 raznolikih ofenzivnih aktivnosti. No vježba se koncentrirala na zaštitu ključnih energetskih i komunikacijskih sustava “o kojima ovisi naš ukupni moderni stil života, podjednako u vojnoj i civilnoj sferi“, napomenuli su iz CCD COE, dodajući: “Ne bi li ostali u toku s razvojem tržišta, Locked Shields se fokusira na najmodernije tehnologije, scenarije, mreže i metode napada“. Ove godine je naglasak bio stavljen na zaštitu sustava opskrbe električnom energijom, 4G javnih sigurnosnih mreža, sustava za pročišćavanje vode i kontrolnih sustava vojnih bespilotnih letjelica. Pri tome, od obrambenih snaga se očekivalo da osiguraju funkcioniranje branjenih sustava, ali i efikasna prijava incidenata, provođenje strateških odluka, kao i rješavanje forenzičkih, medijskih i pravnih izazova.

Na kraju, najboljim braniteljima pokazali su se pripadnici NATO tima (30 članova, predvođenih osobljem NATO Communications and Information (NCI) Agency), dok su francuski i češki timovi zauzeli drugo i treće mjesto. Kako je napomenuo Aare Reintam, projektni voditelj zadužen za tehničke vježbe pri CCDCOE, “pobjednički tim je bio izniman u svim promatranim kategorijama vježbe. Ovo je prvi put da je NATO sudjelovao s jedinstvenim timom, koji je skupno predstavljao raznolike NATO agencije“. Pri tome, ova aktualna vježba još je jednom ocrtala potrebu pojačanog dijaloga među tehničkim ekspertima, civilnim i vojnim sudionicima i osobama na razini donosilaca odluka. Budući je CCD COE u aktivnost integrirao tehničke i strateške aspekte, time je državama sudionicama bilo omogućeno da uvježbavaju čitav svoj zapovjedni lanac u okolišu punom teških kibernetičkih incidenata kojima se ugrožavalo civilnu i vojnu kritičku infrastrukturu.

Jučer se u 14 sati u prostorima Ministarstva obrane Republike Hrvatske po prvi put ove godine sastala Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti. No, njen je sastanak obilježio svojevrsni specijalitet – kratka vježba „Kibernetički štit 2018“, koju je ministar obrane Damir Krstičević opisao kao prvu nacionalnu vježbu upravljanja odgovorima na sigurnosne prijetnje s elementima sustava domovinske sigurnosti. U njoj su ključni donositelji odluka u RH imali priliku načelno provjeriti funkcioniranje usklađenosti pogleda na izazove raznolikih kriznih događanja. „Ovakva vježba je izvrsna prilika za stratešku razinu, za provjeru znanja i svjesnost o postojećim procedurama i zakonskoj regulativi“, rekao je ministar obrane.

Temeljem vlastitog iskustva koje je prikupio tijekom posljednjih godina, a posebno po iskustvima iz Estonije, Krstičević je uočio kako samo skladno poduzimanje mjera i aktivnosti u širokoj lepezi nadležnih aktera rješava problem: „Koordinacija, sinergija, partnerstvo, preventivne mjere, pravovremene reakcije su neophodne da bi se suočili sa svim suvremenim sigurnosnim ugrozama, elementarnim nepogodama i mogućim kibernetičkim napadima. Što se tiče kibernetičkih ugroza, kao sustav moramo raditi na obuci korisnika informacijskih sustava, prilagođavati informacijsko-komunikacijsku arhitekturu, primjenjivati napredne tehničke metode zaštite, te konstantno podizati svijest kako bi prevenirali kibernetičke napade“. Pri tome, ključno je tu pravovremeno poduzimanje i preventivnih mjera.

Javnosti se onda obratio i brigadir Bruno Bešker, direktor vježbe „Kibernetički štit 2018“, te ujedno i načelnik Samostalnog sektora za informacijske i komunikacijske sustave u Ministarstvu obrane RH. On se za početak osvrnuo na razvoj kibernetičkih obrambenih sposobnosti u Hrvatskoj, koji je pri MORH-u započeo relativno nedavno. Naime, oko 2012. godine Ministarstvo obrane prvo je osnovalo zaseban CERT tim za MORH i OS RH. Zatim se 2014. godine osnivaju prve postrojbe namijenjene za cyber-obranu, da bi u proljeće 2017. godine održali i prvu taktičku kibernetičku vježbu – s naglaskom na rješavanju kibernetičkih incidenata, računalnu i mrežnu forenziku, reverzni inženjering i ostale stvari. Ove godine te su aktivnosti dignute na stratešku razinu u organizaciji Koordinacije za domovinsku sigurnost. „Do sada smo rješavali pojedinačne incidente, kibernetičke, na informacijsko-komunikacijskim sustavima, a sada smo se uhvatili u koštac s kibernetičkim krizama… A upravo Koordinacija za domovinsku sigurnost za jednu od zadaća ima rješavanje i djelovanje u krizama“, objasnio je brigadir Bešker.

„Kibernetički štit 2018“

Prema brigadiru Beškeru, ova vježba „Kibernetički štit“ imala je jasne ciljeve: (1) jačanje svijesti o mogućim ugrozama, budući je danas u Europskoj uniji oko 20 posto kriminalnih dijela vezano s kibernetičkim kriminalom. Pri tome, razvoj svojih „cyber-defence“ obrambenih sposobnosti (2) MORH izvodi u suradnji – uz samo Ministarstvo obrane, sudjeluju i državne institucije, akademska zajednica, te privatni sektor – a takva je koordinacija izuzetno značajna i pri odgovoru na konkretne prijetnje. Također, jedan od navedenih ciljeva je i (3) potaknuti raspravu o načinu reakcije u slučaju većih kibernetičkih incidenata. Upravo zato je i „Kibernetički štit“ svojim sadržajem među ostalim pokrio i više uzastopnih kibernetičkih incidenata, a proigravana je bila i (4) načelna situacija gdje Koordinacija za domovinsku sigurnost donosi odluke u takvim situacijama. Uz to, pažnja je bila posvećena i (5) strateškom komuniciranju u situacijama takvih kriza, budući da velik dio prijetnji upravo nastoji i utjecati na javnost napadnutog društva, zajednice ili cjeline.

Ove se ciljeve krenulo ostvarivati u okviru tzv. „table-top“ vježbe, održane uz računalnu podršku. U njoj je 20 odabranih visokih dužnosnika, članova Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti, bilo postavljeno u hipotetsku situaciju niza prijetnji, unutar kojih su trebali kratko definirati svoju viziju odgovora (u okviru svojih specijalnosti, i temeljem relativno široko postavljenih mogućih opcija). Čitavo jučerašnje događanje modelirano je temeljem usporedive vježbe „EU CYBRID 2017“, koja je početkom rujna 2017. godine održana u Tallinnu, glavnome gradu Estonije, na razini ministara obrane članica EU-a. Ipak, prijetnje odabrane za „Kibernetički štit 2018“ prilagođene su uvjetima u Republici Hrvatskoj i slijedile su hipotetski globalni situacijski okvir predstavljen na početku ovog vježbovnog događanja. Njime je relativno realna situacija ljetne turističke sezone u RH završila dopunjena nizom zamišljenih hipotetskih incidenata.

Konkretne prijetnje bile su ustrojene u kontekstu djelovanja grupa sposobnih za izvođenje naprednih te ustrajnih prijetnji (Advanced Persistent Threat Groups – APT), a podijeljene su u 6 načelnih skupina: (1) napad na vodoopskrbni sustav, (2) objava lažnih informacija, (3) kompromitiranje zdravstvenog sustava, (4) napad na elektroenergetski sustav, (5) reagiranje na povezane događaje, te (6) kompromitiranje klasificiranih informacija. Sve su ove pojedine skupine prijetnji bile zasnovane na realnim međunarodnim događanjima iz prethodnih godina, koje nažalost nije bilo teško vidjeti i u hrvatskim medijima. Dobar konkretni primjer jedne od ugroza bilo je i prošlogodišnje širenje zloćudnog informatičkog koda „WannaCry“, jednog iz skupine tzv. Ransomware prijetnji koji je srećom tek rubno zahvatio i Republiku Hrvatsku, iako su posebno vidljive bile njegove štete u Nacionalnoj zdravstvenoj službi Velike Britanije. Kako je još naglasio brigadir Bruno Bešker, tu posebno do izražaja dolazi gradiranje odgovornih tijela i institucija: „Ono što treba naglasiti… da od prošle godine na razini države radi Nacionalno vijeće za kibernetičku sigurnost i Operativno-tehnička koordinacija za kibernetičku sigurnost, i to su tijela koja su zadužena za rješavanje incidenata, kibernetičkih incidenata – dok je Koordinacija za domovinsku sigurnost za rješavanje kriza“.

Vezano uz preventivu i pravovremene reakcije sustava domovinske sigurnosti RH, ministar Damir Krstičević posebno je najavio i da stvari neće stati ovdje, niti ostati samo na temi kibernetičke sigurnosti. Naime, u punom su jeku već i pripreme za nadolazeću protupožarnu sezonu – sljedećeg tjedna Vlada RH treba donijeti program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara, da bi se onda sredinom svibnja ove godine održala i vježba „Sigurnost 18“ (s DUZS-om kao nositeljem). Njen će prvi dio biti simulacijski, potpomognut specijaliziranom opremom dostupnom u okviru Hrvatskog vojnog učilišta, da bi drugi dio bio terenski uz korištenje novog ujedinjenog zapovjednog središta u Divuljama. Time će se umjesto dosadašnje prakse tek smotriranja snaga pribjeći ponešto ozbiljnijem provjeravanju spremnost sudionika predstojeće protupožarne sezone.

Vlada je jutros na svojoj 78. sjednici donijela odluku o održavanju „Kibernetičkog štita 2018“ – prve vježbe sustava domovinske sigurnosti. O čemu se zapravo radi, objavio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević:

„Vježba iz područja kibernetičke sigurnosti ‘Kibernetički štit 2018’, u kojoj će sudjelovati tijela iz sustava domovinske sigurnosti, održat će se u Zagrebu u ožujku ove godine. Vježba se provodi s ciljem jačanja svijesti o kibernetičkim prijetnjama, ukazivanja na važnost upravljanja i koordinacije javnog sektora, akademske zajednice i gospodarskih subjekata u zaštiti od kibernetičkih prijetnji, s težištem na uvježbavanju rada Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti u uvjetima kibernetičkog napada. Cilj vježbe je potaknuti raspravu o smjernicama za postupanje na strateškoj razini, te ukazati na moguće izazove u slučaju kibernetičke krize, i na važnost strateških komunikacija u kriznim situacijama.

Ovom odlukom predlaže se odrediti Ministarstvo obrane za nositelja koordinacije aktivnosti za pripremu i provedbu vježbe u kojoj će sudjelovati predstavnici nadležnih državnih tijela. Po provedbi vježbe Ministarstvo obrane sastavit će izvješće s prikazom postignuća u vježbi i preporukama za buduće vježbe upravljanja kibernetičkiim prijetnjama, te će izvješće dostaviti tijelima koja su sudjelovala u provedbi ove vježbe“.

U pripremi i provedbi „Kibernetičkog štita“ sudjelovat će predstavnici Ureda predsjednice RH, Ureda premijera RH, MORH-a, MUP-a, MVEP-a, Ministarstva branitelja, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Ministarstva financija, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravstva, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, DUZS-a, Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, SOA-e, VSOA-e, Zavoda za zaštitu informacijskih sustava i CARNET-a (Nacionalnog CERT-a).

Nakon što se u listopadu 2015. po prvi put spomenulo nekakve hrvatske „postrojbe za cyber-ratovanje“, RH je donedavno praktično pa izbjegavala ikakve vidljive aktivnosti jačanja otpornosti na napade u digitalnoj domeni. Upravo su zato bile posebno upadljive i naznake nedavnih aktivnosti na ovome polju, u suradnji s Izraelom, ali i unutar okvira budućeg EU programa PESCO. Baš u tu sliku se sada uklapa i predstojeća međuresorna vježba „Kibernetički štit 2018“.

Imajući u vidu kapacitete kojima Hrvatska raspolaže na ovome polju, kao i razinu usklađenosti pojedinih segmenata nacionalne digitalne infrastrukture, spomenuti „Kibernetički štit 2018“ će za RH zasigurno biti jedno vrlo novo i ozbiljno iskušenje (pod uvjetom da se provede i evaluira ozbiljno). Ujedno, ova bi vježba za RH lako mogla postati „otvaračem za oči“ kakav su za Sjedinjene Američke Države svojedobno bile vježbe „Eligible Receiver“ (održana u lipnju 1997.) i „Digital Pearl Harbor“ (koju je u srpnju 2002. godine organizirao američki Naval War College) – posebno ako se i Hrvatska odluči u svojoj vježbi koristiti kakav „crveni tim“ kao izvor vježbovnih izazova.

NATO centar izvrsnosti za kooperativnu kibernetičku obranu (NATO Cooperative Cyber Defence Centre of Excellence – NATO CCD COE), iz Tallinna u Estoniji, od 2010. godine održava godišnje specijalizirane vježbe iz niza nazvanog “Locked Shields”. Riječ je tu o najnaprednijim međunarodnim vježbama održavanja obrane od kibernetičkih napada u svijetu, čije se izdanje za 2017. godinu održavalo od 24. do 28. travnja ove godine. Koncepcija vježbe razlikuje dvije načelne strane – “plave snage” koje se brane i “crvene snage” koje napadaju, a sam scenarij aktivnosti obuhvaća vježbanje informatičke obrane u stvarnom vremenu, po mogućnosti obuhvativši baš pojedine skupine stručnjaka koji i u stvarnom životu nose odgovornost obrane pojedinih nacionalnih informatičkih infrastruktura.

Tijek ovogodišnje vježbe

Nakon što je po prvi put bila održana 2010. godine, vježba “Locked Shields” je od 2012. postala redovito godišnje događanje. Ujedno je ta aktivnost i neprekidno rasla – od stotinjak stručnjaka u 9 timova branitelja 2012. godine, preko oko 250 sudionika iz 11 država (10 timova branitelja) 2013. godine, na 300 sudionika iz 17 nacija (12 timova branitelja) 2014. godine, 400 sudionika iz 16 nacija 2015. godine, sve do 550 ljudi iz 26 nacija (20 timova branitelja) 2016. godine. Prema navodima iz NATO saveza, na ovogodišnjoj aktivnosti “Locked Shields 2017” sudjelovalo je oko 800 eksperata iz ukupno 25 zemalja – prvenstveno tematskih stručnjaka zaduženih za ovo područje, za informatičku sigurnost nacionalnih informatičkih infrastruktura, te pravnih savjetnika iz zemalja NATO i niza država partnera. Dok su se sami organizatori vježbe okupili u Tallinnu u Estoniji, sudionicima je osiguran siguran mrežni pristup vježbovnim mrežama iz njihovih matičnih baza.

Ovogodišnje izdanje vježbe “Locked Shields” izvedeno je s bitno povećanim opsegom uključenih tehnologija, mreža i naprava, gdje se u skladu s aktualnim trendovima u informatičkoj sigurnosti posebnu pažnju poklonilo raznim specijaliziranim podsustavima iz okvira šireg scenarija – pri tome koristeći stvarne i realistične tehnologije, mreže, te metode informatičkih napada. Ujedno, gleda se i rang uspješnosti pojedinih sudionika, tako da je 2015. godine najbolji obrambeni tim bio onaj samog NATO saveza, 2016. godine tim Slovačke, a ove 2017. godine složeni tim stručnjaka iz Češke. Uz to, ne samo da su oni nadjačali tim iz Estonije na drugome mjestu i NATO Computer Incident Response Capability (NCIRC, baziran u belgijskome Monsu), koji je zauzeo treće mjesto – već je Češka osvojila i nagradu organizatora za najbolji ovogodišnji dodatak u scenarij same vježbe (inject). Spomenuti NATO NCIRC tim bio je najbolji u svladavanju pravnih aspekata scenarija, Njemačka je najbolje izašla na kraj s izazovima računalne forenzike, dok je ekipa Ujedinjene Kraljevine postigla najviše bodova u aspektu odgovora na izazove strateškog komuniciranja. Prema izjavi Aare Reintama, tehničkog direktora vježbe: “Pobjednički tim je demonstrirao da dobra taktika i solidan učinak u svim kategorijama može voditi i do najboljeg ukupnog rezultata na kraju. Eksperti iz češkog tima iznimno su dobro izvodili i stratešku razinu, koja je ove godine bila novina“.

Po ukupno drugi put, na “Locked Shields” je ove godine sudjelovao i tim iz Sjedinjenih Američkih Država, konkretno, iz sastava US Cyber Brigade – postrojbe stacionirane u bazi kopnenih snaga SAD Fort Gordon (savezna država Georgia), koja je redovito zadužena za obranu infrastrukture i virtualnog prostora američkih vojnih instalacija: među ostalim i izvora energije, sustava za opskrbu vodom i odvodnju, kontrolu zračnog prometa, te opskrbu gorivom za baze. Prošle godine, kada je obrambeni tim iz SAD ovdje sudjelovao po prvi put, Amerikanci su završili kao zadnje plasirani od ukupno 20 sudionika. Događanja iz 2016. godine je vođa ovogodišnjeg američkog tima satnik Sean Ruddy opisao riječima: “Okolina je bila u čistome kaosu“. Nadalje, “Imali ste ‘crveni tim’ koji napreduje kroz vašu mrežu na šest ili sedam različitih frontova. Pritom nema nikakvih predaha. Bilo je to vrlo grubo“. Ove godine im je išlo nešto bolje. Operativno sudjelujući iz vojne baze u njemačkom mjestu Wiesbadenu, obrambeni tim iz SAD na kraju je osvojio 12. mjesto u ukupnom poretku. Kako je to opisao satnik Ruddy – “Da, uspjeli smo zadržati bespilotnu letjelicu u letu” – za razliku od prošle godine kada je nad njom bila izgubljena kontrola, te su je napadači srušili nakon iscrpljivanja goriva. Pri tome – “Ni u jednom trenutku nismo izgubili kontrolu nad njom, a niti nam je na sletištu izbio požar. Dakle, to je bilo dobro“.

Da bi ovo sve bilo provedivo, bila je potrebna i aktivna suradnja Oružanih snaga Estonije i Finske, Švedskog obrambenog sveučilišta, britanskog Združenog zapovjedništva OS, američkog Europskog zapovjedništva, NATO Centar za analizu i simulacije u zračnim operacijama (CASPOA), te Tehnološko sveučilište iz Tallinna. Industrijski partneri ovogodišnjeg događanja bili su, među ostalim, Siemens AG, Threod Systems, Cyber Test Systems, Clarified Security, Iptron, Bytelife, BHC Laboratory, openvpn.net, te GuardTime. Pri tome se posebno spominje kako je Siemens radio na postavljanju simulirane naponske mreže u virtualnome okružju vježbe, dok je estonska tvrtka Threod Systems odradila simulatore bespilotnih letjelica, čijim se razvojem te proizvodnjom i inače bavi.

Scenarij vježbe i izazovi

Scenarij vježbe je 2017. godine od sudionika “plavih snaga” tražio da obrane djelovanje i mrežnu infrastrukturu vojne zrakoplovne baze u fiktivnoj zemlji, na koju su izvođeni brojni cyber-napadi. Ciljevi napada bile su mreže opskrbe električnom energijom, bespilotne letjelice, vojni sustavi zapovijedanja i nadzora, te razna druga vezana kritička infrastruktura. Sveukupno je bilo simulirano preko 2.500 hackerskih napada, kojima se ugrožavalo preko 3.000 virtaliziranih sustava. Uz redovite poslovne informatičke sustave, ove su godine tu bili uključeni i pojedini specijalizirani informatički sustavi – SCADA sustav širokoga opsega, koji je kontrolirao energetsku mrežu na prostorima u scenariju, namjenski sustav zapovijedanja i nadzora zračnog prostora namijenjen planiranju vojnih operaciju u zraku iznad simuliranog područja događanja, kao i sustavi programabilnih logičkih kontrolera (Programmable Logic Controllers – PLC) za upravljanje opskrbe gorivom simulirane zrakoplovne baze. Kako je to sažeo Thomas Svensson, jedan od ključnih ljudi u organizaciji vježbe “Locked Shield 2017”: “Ove godine smo u scenarij uključili više specijaliziranih sustava, ne bi li timovima postavili nove izazove. Za uspjeh u ‘Locked Shields’ timovi koji se natječu moraju ovladati i tehničkim i onim ‘mekanim’ vještinama, što znači da moraju biti u stanju izaći na kraj s medijima i pravnim pitanjima u vrijeme dok rješavaju cyber-incidente“.

No, vježba “Locked Shields 2017” nije testirala samo pravovremeno sprečavanje napada te izvođenje odgovora na prijetnje, već i jednu širu stratešku razinu problema – šire djelovanje nadležnih struktura, sustava donošenja odluka, te kriznih odnosa s javnošću i medijima. Timove sudionika se podvrgava iznimnom pritisku, s ciljem održavanja rada usluga i mreža na prostoru fiktivne države. To nastojanje obuhvaća upravljanje incidentima i izvještavanje o njihovom tijeku, rješavanje forenzičkih izazova, te odgovaranje izazova s područja prava i strateškog komuniciranja. Pri tome, uzor je tražen u incidentima iz proteklih godina – među ostalim, upadima u švedske vojne mreže tijekom prošle godine, prestanku rada sustava kontrole leta u pet švedskih zračnih luka tijekom 2015. godine, i gašenju elektro-mreže na zapadu Ukrajine tijekom 2015. i 2016. godine.

Glavni organizator ovog dinamičnog vježbovnog događanja je NATO Kooperativni centar izvrsnosti za kibernetičku obranu (NATO Cooperative Cyber Defence Centre of Excellence –  NATO CCD COE), ustanova specijalizirana za širok uvid u kibernetičku obranu, sa stručnim znanjima na polju tehnologije, strategije, izvođenja operacija i prava. Ova međunarodna vojna organizacija osnovana je 14. svibnja 2008.godine, ima sjedište u Tallinnu u Estoniji, a bavi se interdisciplinarnim primijenjenim proučavanjem, tematskim konzultiranjem, obukom i uvježbavanjem na području informatičke sigurnosti – temeljem svoje raznolike skupine međunarodnih eksperata s vojnim, upravnim i industrijskim iskustvima. Sam taj centar izvrsnosti opremaju i održavaju nacije sponzori te doprinoseći partneri. Prema stanju od listopada 2016. godine, nacije sponzori su Belgija, Češka, Estonija, Francuska, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Sjedinjene Američke Države, Slovačka, Španjolska, Turska i Ujedinjena Kraljevina, a podupirući partneri su Austrija i Finska (Švedska je zatražila takav oblik članstva, prvenstveno zamišljen za države koje nisu NATO članice). Iako punopravno u sastavu NATO saveza, i djelatna u pojedinim NATO vježbovnim aktivnostima s područja informatičke sigurnosti, Hrvatska nije članica ovog NATO centra izvrsnosti.