Utorak 6. rujna ujedno je i 195. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome treba napomenuti i da je prošlo malo više od tjedan dana trajanja ukrajinske ofenzive na „južnom bojištu”, u dijelu Hersonske oblasti na zapadnoj obali rijeke Dnjepar – gdje sada vidljivo polomljena infrastruktura na toj rijeci i njenim pritocima jedva da omogućava ruskim snagama ikakvu redovitu logistiku. Zato i ne čudi da se nakon više dana ukrajinske medijske tišine sada ipak nazire – da ta ofenziva nedvojbeno postoji i traje (što su ruski izvori prvo negirali, a onda umanjivali), te da se polagano naziru i ozbiljni ukrajinski pomaci bojišnice u toj zoni borbi.

No, dok zadnjih dana slušamo i o premještanju ruskih pojačanja bliže zonama borbi kod Hersona, kako izgleda, ta su preslagivanja ujedno ukrajinskoj strani otvorila prostor i za dodatna napredovanja na ostalim dijelovima bojišta – prvo sjeveroistočno od Slovjanska preko rijeke Siverski Donjec, a danas i na pola puta od Harkiva prema Izjumu, kod grada Balakleja. Imajući u vidu sva ta borbena događanja, kombinirana s naznakama novih ozbiljnih sankcija Ruskoj Federaciji – ne čudi ni da su se posljednjih dana izgleda pojačano krenule aktivirati i ruske političke marionete, kopirajući narative službene Moskve na temu predstojeće energetske krize, NATO „grijeha“ pomoći Ukrajini, kao i generalnih poziva na razumijevanje položaja i motiva agresorske Ruske Federacije.

Strah od masovnih prosvjeda

Ova okupljanja proruskih prosvjednika prvo su se u subotu 3. rujna zakotrljala ulicama Praga, gdje je oko 70 tisuća ljudi s krajnje ljevice i desnice zajedno prozivalo češku vladu i njenog premijera Petra Fialu zbog rasplamsale energetske krize, tražeći ukidanje sankcija Rusiji i prekid naoružavanja Ukrajine. Samo dan kasnije, sličan ali bitno manji prosvjed održan je i u Njemačkoj – gdje se takve teme moglo čuti u Kölnu, baš kao i početkom svibnja. No, dok se u Njemačkoj protestni skup održavao u organizaciji dijela „rusofonog“ stanovništva toga grada – ondje još nije došlo do otvorenog masovnijeg pridruživanja političkih stranaka prosvjedu, iako se itekako moglo čuti da se toga mnogi pribojavaju. Kako bilo da bilo, ipak treba konstatirati i da je njemačka politička scena po pitanju podrške Ukrajini zapravo podijeljena. Tako dok vladajuća koalicija na riječima podupire politiku NATO i Europske unije, te načelno (iako vrlo sporo i prepuno oklijevanja) pomaže napadnutoj Ukrajini – a neke stranke traže i da se fizički demontira već dovršeni ali ne i u pogon pušteni plinovod „Sjeverni tok 2“, ipak se na marginama itekako čuju i drugačiji glasovi. Zadnjih je dana tako odjeknuo stav bivšeg kancelara Gerharda Schrödera da povratak Krima u Ukrajinu „nema smisla“.

Ipak, uz sve strahove, trenutno ondje ritam ipak mjere vladajući, pa dok je u nedjelju 4. rujna aktualni kancelar Olaf Scholz najavio plan da Njemačka do prosinca ove godine planira kompletno prestati uvoziti ruski plin – u Berlinu su primili i ukrajinskog premijera Denisa Shmyhala. Gost iz Kijeva je ondje s predsjednikom Steinmeierom i kancelarom Scholzom diskutirao o daljnjoj pomoći Njemačke naoružavanju Ukrajine, s naglaskom na pitanju protuzračnih sustava IRIS-T i želji Kijeva za njemačkim tenkovima, da bi se ponešto dogovaralo i o obnovi ratom razrušene Ukrajine čim za to bude prilike. No, da se ne zaboravi – posljednjih dana se ruske teze o energetskoj opskrbi Europske unije tijekom nadolazeće zime nije čulo samo iz propagandnog filma kompanije Gazprom, koji je pokazivao smrznutu Europu pod ruskim obustavama isporuke energenata – već je o tome ponešto i u Italiji govorio Matteo Salvini, odražavajući stavove i pojedinih talijanskih analitičara kako ni ta država (inače dobro energetski spojena sa Sjevernom Afrikom) navodno ne bi mogla bez ruskoga plina u vrhuncima zimske potrošnje. Dok o predstojećoj zimi mnogi još nagađaju, manje ili više citirajući razne energetskom temom obojane izjave iz Moskve – Saveznoj Republici Njemačkoj se već u praksi pruža prilika isprobati svoje predstojeće planove o kompletnoj obustavi kupovine ruskoga plina.

Naime, nakon što je krajem prošloga tjedna skup država G7 odlučio krenuti ka uvođenju „plafona“ za cijene ruske nafte u međunarodnoj prodaji – Ruska Federacija je na to reagirala brzo i odlučno novom obustavom dostave plina Njemačkoj kroz plinovod „Sjeverni tok 1“. Umjesto samo par dana obustave, tu se do subote 2. rujna već krenulo govoriti i o trajnijem zastoju – gdje je javno opravdanje za takav potez, nakon prvih navoda o navodnim kvarovima sustava plinovoda, ipak jasno ostavilo na polje dosadašnjih energetskih sankcija Ruskoj Federaciji. I dok službena Moskva na sav glas tvrdi kako je nikakve sankcije ne pogađaju, ipak se iz usta Putinovog glasnogovornika Dmitrija Peskova čulo kako će ta opskrba „ostati problematična sve dok se ne ukinu sankcije“, dok je Dmitrij Medvedev bio izravniji – optužujući Njemačku za vođenje hibridnog rata protiv Rusije zbog njemačkog općeg neprijateljstva, uvođenja sankcija ruskoj državi i građanima, te naoružavanja Ukrajine.

Češka sazvala izvanredni sastanak ministara energetike

Naravno, sva ta retorika bi se lako mogla i dodatno zaoštriti ako zaživi prijedlog Ursule von der Leyen da se, uz već spomenuto ograničenje cijene ruske nafte, na europskoj razini usuglasi i slično ograničenje cijene ruskoga plina, o čemu bi ovoga tjedna trebali početi raspravljati ministri energetike država članica EU, čiji je izvanredni sastanak za petak 9. rujna u Bruxellesu sazvala Češka kao predsjedateljica Vijećem EU.

I dok se nastavak blokovskih sučeljavanja po pitanju plina i nafte tek očekuje, već sada je ipak jasno da takvih problema nema po pitanju pomorskog izvoza hrane preko Crnoga mora, koje su prije mjesec dana između Rusije i Ukrajine uspjeli ugovoriti Ujedinjeni narodi i Turska. Od počeka kolovoza pa do subote 2. rujna, ta „žitna inicijativa“ uspjela je iz ukrajinskih luka Odesa, Černomorsk i Južni put svjetskih tržišta isporučiti oko 1,72 milijuna tona prehrambenih roba, koje je u 18 zemalja svijeta odvezlo 68 brodova. Napomenimo da je u to isto vrijeme Ukrajina uspjela iz svojih dunavskih luka izvesti još oko 1,6 milijuna tona takvih roba, željeznicom oko milijun tona, te cestovnim putovima još oko 600 tisuća tona. U rujnu je plan iz tako deblokiranih luka izvesti oko 3 milijuna tona, kao dio ukupnog mjesečnog izvoza od oko 8 milijuna tona raznih poljoprivrednih proizvoda. Takvim je optimističnim planovima dobar vjetar u leđa pružila i činjenica da je u subotu 3. rujna iz Ukrajine put svjetskih tržišta krenulo čak 12 teretnih plovila, a u nedjelju 4. rujna rekordnih 13 brodova. Od toga je njih 2 bilo iz Odese, 5 iz Černomorska, a 6 iz Južnog – noseći ukupno preko 282 tisuće tona robe u osam svjetskih destinacija. Time je do danas „žitnim koridorom“ na Crnome moru prešlo praktično 90 brodova s preko 2 milijuna tona robe – oslobađajući time i ukrajinske skladišne kapacitete za prijem uroda iz ovogodišnje žetve.

Jednako je tako suštinski uspješno danas dovršen i kontrolni posjet delegacije Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), čija je inspekcija od četvrtka 1. rujna boravila na prostoru okupirane ukrajinske nuklearne elektrane Zaporižje, na jugu države uz rijeku Dnjepar. Iako će ondje do daljnjega, odnosno „do stabilizacije stanja“, ostati dva međunarodna stručnjaka, ostalo je donekle nejasno koliko se uvida u tamošnje stanje zapravo dobilo. Ipak, ta inspekcija je jučer napustila elektranu, a o svojim iskustvima do danas je uspjela sastaviti opsežno pismeno izvješće, koje bi direktor IAEA Grossi trebao predstaviti i Vijeću sigurnosti UN. Tijekom njihovog ne baš dugog posjeta prostor elektrane opet se nalazio pod napadima, za koje su se po već uhodanom obrascu zaraćene strane međusobno optuživale, a oštećenja pojedinih dalekovoda tražila su i privremena ograničavanja rada zadnjih od još aktivnih tamošnjih reaktora – iako su o tome izdana priopćenja, sama IAEA bila je znatno smirenija od onih iz Ukrajine ili Ruske Federacije.

Borbena djelovanja oko nuklearke

Pa ipak, napomenimo da spomenuta borbena djelovanja oko elektrane baš i ne čude kad znamo da je ona pod vojnom okupacijom, a da se ujedno na samo pedesetak kilometara zapadnije vode i velike borbe u sklopu ukrajinske ofenzive širom zapadnog dijela Hersonske oblasti. Što se te vojne ofenzive tiče, nakon vremena primjetnog manjka ozbiljnih informacija, u zadnjih nekoliko dana se situacija počela mijenjati. Iako je ukrajinska šutnja dala prostora ruskim tumačenjima događanja – koja su postupno priznala prvo da ofenziva postoji, a onda i da je ozbiljna te traži „preuzimanje inicijative i protunapade“, izgleda da se nije ostvarila ni ruska teza o tome da je čitava ta aktivnost prvo te osnovno plod razmimoilaženja ukrajinskog političkog vrha koji je kao tjerao u napad, dok su se vojni profesionalci kao krzmali.

Medijsku šutnju su 4. rujna probile fotografije postavljanja ukrajinske zastave u mjestu Visokopilja (prvo na bolnicu, a potom i na policijsku stanicu), koje su već tjednima teškom mukom branili ruski padobranci, da bi se onda čulo i o nizu oslobođenih manjih mjesta na sjeveru čitave te okupirane enklave (južno od Viskopilje, ali izgleda i na potezu oko 20 km na jugozapad do Dnjepra i mjesta Zolota Balka), tako i u središnjem dijelu bojišnice – gdje je braniteljima izgleda uspjelo mostobran preko rijeke Ingulec bitno proširiti i produbiti jugoistočno od Davidovog Brida (od Blagodativke na Ingulecu pa barem do sela Bezimene i Šćastljive). Uz ta napredovanja ostalo je nejasno stanje bliže samom Hersonu, gdje se zapadno od grada također licitiralo brojnim lokalitetima, iako je pouzdanost takvih vijesti primjetno manja. Kako bilo da bilo, postoji mogućnost da su u sve te tri načelne borbene zone ukrajinske snage zapravo probile barem prvu, ako ne i drugu rusku obrambenu liniju. Takav bi razvoj situacije objasnio i vijesti o prebacivanju na prostor te prometno jako izolirane enklave barem dvije nove borbene skupine razine bojne ruskih okupatora, o čemu se priča posljednjih dana. Naravno, u takvom kretanju njihovi konvoji odmah postaju dodatnim metama za ukrajinsko precizno topništvo – koje i ovako svakodnevno vježba gađajući svekolike prijelaze preko Dnjepra i njegovih pritoka, gdje su fiksni mostovi izgleda svi ozbiljno prekinuti, a pontonski mostovi se učestalo potapaju, baš kao i riječne skele kojima na niz mjesta Rusi nastoje osigurati elementarnu opskrbu i dovoz snaga.

No, za kraj tu ipak treba napomenuti da zadnjih dana u Ukrajini nisu baš sva borbena djelovanja bila koncentrirana samo na Hersonsku oblast. Dok se iz ukrajinskih izvora ustrajno čulo kako je to tek jedno od bojišta, na kojem ne treba očekivati ni brze ni spektakularne pomake – ruske su snage posljednjih dana ipak i na preostalih oko 1100 km bojišnice nadalje pokušavale ostvariti barem nešto od svojih planova. To im nije baš polazilo na rukom jugoistočno od Bahmuta, usprkos dolasku svježih Čečena na taj prostor, kao ni uzduž bojišnica od Bahmuta sjeverno do rijeke Siverski Donjec, ni na zapad do Izjuma ili dalje na sjeverozapad prema Harkivu, gdje su na više mjesta pokušavali provoditi borbena izviđanja kao dopunu zračnim i topničkim djelovanjima. Dapače, situacija na sjeveru Donbasa krenula se i dodatno za rusku stranu komplicirati u subotu 3. rujna, kada su Ukrajinci osvanuli sjeverno od rijeke Siverski Donjec na potezu od Slovjanska prema Siversku – oslobodivši sela Brusivka i Ozerne na sjevernoj obali rijeke, da bi se onda nagađalo i o njihovom daljnjem pomaku sjeverno prema mjestu Jampil, koje su Rusi osvojili krajem travnja ove godine. To potencijalno otvara put i dalje na sjever prema 27. svibnja od Rusa okupiranom gradu Limanu. Jednako tako se i danas tijekom popodneva čulo o ukrajinskom pomaku na fronti između Harkiva i Izjuma – gdje je navodno prvo oslobođeno selo Verbivka, da bi onda u večernjim satima u javnost dospjele i vijesti o navodnom stizanju ukrajinskih snaga u predgrađa Balaklije, koja je pod neprekinutom ruskom okupacijom još od 3. ožujka ove godine. Naravno, uz sve to nije jasno jesu li tu ukrajinske snage tek nakratko iskoristile slabu točku u borbenoj crti ruskih agresora, ili se i tu ipak radi o naznakama neke veće ofenzivne akcije o kojoj se također već neko vrijeme nagađalo – bilo od Balaklije prema Izjumu na jugoistok, ili prema rijeci Oskil na istoku.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 6. rujna 2022. pod nazivom “Naziru se ozbiljniji učinci ukrajinskih ofenziva: Probijena je prva, a vjerojatno i druga ruska obrambena linija” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/naziru-se-ozbiljniji-ucinci-ukrajinskih-ofenziva-probijena-je-prva-a-vjerojatno-i-druga-ruska-obrambena-linija-15244269

Petak 2. rujna ujedno je 191. dan intenzivnog rata u Ukrajini. Dok se i dalje čuje o borbenim djelovanjima uzduž čitave borbene linija na istoku, jugoistoku i jugu te države, ipak je posljednjih dana glavnina pažnje svjetske javnosti bila koncentrirana baš na jug te države. S jedne strane, ondje je smještena nuklearna centrala Zaporižje, u koju su konačno pristigli inspektori Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), a s druge strane – i dalje je otvoreno pitanje tijeka te uspjeha ukrajinske ofenzive na krajnjem zapadu Hersonske oblasti, čiji su početak ovog ponedjeljka objavili ukrajinski službeni izvori.

No, tu stvari i nisu tako jednostavne, budući da o situaciji na tom bojištu vlasti iz Kijeva zapravo kompletno šute (a uspjele su poprilično obuzdati i curenje informacija iz sebi naklonjenih izvora), što je ostavilo maksimalno otvoren prostor ruskoj strani te njima bliskim medijima i drugim izvorima. Time se itekako mnogo čuje o limitiranom tijeku i raznim teškoćama ovog borbenog djelovanja, a već danima nema ni traga barem donekle usporedivim vijestima o smislu, tijeku ili potencijalnim uspjesima ove vojne operacije – za koju zato obje strane tek dnevno navode velike brojke o protivničkim gubicima raznih vrsta. Za to vrijeme uspješno traje i pomorski izvoz prehrambenih roba Crnim morem, kojeg su sa zaraćenim stranama ugovorile Organizacija ujedinjenih naroda i Turska.

Dnevno se tim putem propušta do šest teretnih brodova, prenoseći zadnje vrijeme do 200.000 tona robe dnevno, a cilj je za početak održati ritam propuštanja do 150 brodova mjesečno. Do danas je tim putem u svijet poslano oko 1,67 milijuna tona robe, no mnogo je izazova ovim planovima. Tome dobro svjedoči jučerašnja situacija, kada je teretni brod „Lady Zehma“ iz Ukrajine (s oko 3.000 tona kukuruza za Italiju) sudjelovao u sudaru u Bosporu. Srećom, taj je incident zaustavio promet tjesnacem na samo jedan dan, sve do današnjeg odsukavanja ovoga broda u jutarnjim satima.

Bolno pitanje za Rusku Federaciju

Ministri vanjskih poslova EU i Ukrajine – Josep Borrell i Dmitro Kuleba

Treba spomenuti i ishod neformalnog sastanka ministara obrane i vanjskih poslova država EU, koji se održavao u Pragu sredinom ovoga tjedna, i na kojem je također Ukrajina igrala veliku ulogu. Pri tome su bile posebno vidljive dvije teme: pitanje ograničavanja ulaska građana Ruske Federacije u Europsku uniju i pitanje ustrojavanja zajedničke misije EU kojom bi se pomoglo obuku ukrajinskih vojnika za sukob koji teče u njihovoj domovini. Iako je posljednjih tjedana izgledalo kako postoji dosta neslaganja po pitanju razine na koju bi se ograničilo izdavanje EU-viza za ruske državljane, tu je na kraju do srijede 31. kolovoza ipak postignut kompromis – suspendiran je tek Sporazum o pojednostavljenom viznom režimu s Rusijom. Dok su se Francuska, Njemačka, Mađarska i „nekoliko zemalja južne Europe“ protivile potpunoj zabrani, diskusiju je odlučila inicijativa niza država koje stvarno graniče s Rusijom da će same krenuti u oštra ograničavanja ako kompromis ne bude moguć. Dok ostaje nejasno kako se tu konkretno postavila Republika Hrvatska, ovim mjerama će schengenske vize za ruske državljane sada poskupiti s 35 na oko 80 eura, a odužit će se i njihovo izdavanje. Kako je to objasnio Josep Borrell: „Time će se značajno smanjiti broj novih viza koje izdaju zemlje članice EU-a, bit će ih teže dobiti, proces će biti duži, a samim time i broj novih posjetitelja značajno će se smanjiti“. Iako se već s Baltika čulo kako ove mjere baš i nisu zadovoljavajuće, iz Moskve su za odgovor već najavljene još nespecificirane „simetrične i asimetrične mjere“ – kojima se potvrđuje koliko je neuobičajeno bolno ovo pitanje ispalo za Rusku Federaciju.

Naravno, dio takvih ruskih odgovora vjerojatno će se odnositi na dostavu energenata Europskoj uniji, gdje je baš te srijede 31. kolovoza opet proglašen zastoj na plinovodu „Sjeverni tok 1“, koji je nakon „preventivnih radova na jedinom preostalom plinskom agregatu“ trebao trajati do subote 3. rujna – što je danas onda i dodatno odgođeno radi navodno pronađenih tehničkih problema u sustavu plinovoda. Naravno, takve novosti su odmah imale utjecaja i na tržišnu cijenu plina, koja je navodno na europskim burzama odmah dobila 5 posto, zaustavivši se na oko 2.900 USD, a valjda će i dalje biti jako dinamična.

Ples oko točke usijanja

Grčki tankeri uspješno zaobilaze sankcije Rusiji

Sve to ne pomaže pri ostvarivanju europskih planova za interventno punjenje plinskih skladišta pred nadolazeću zimu – gdje se čuje kako bi do nadolazeće sezone grijanja ipak trebalo biti popunjeno barem 80 posto skladišnoga prostora. I dok situacija s plinom već neko vrijeme pleše oko točke usijanja, idućih će dana biti zanimljivo pratiti i stanje ruskog izvoza nafte. Naime, ministri financija zemalja skupine sedam (G7) danas su na svom sastanku usvojili plan globalnog ograničavanja cijene ruske nafte, koju se posljednje vrijeme u očekivanju početka primjene tematskih sankcija Europske unije pojačano izvozilo brodskim putem – uz radikalnu pomoć Rusiji od strane grčkih brodovlasnika. Ovim sporazumom utvrđeno je formiranje svojevrsnog cjenovnog „plafona“, iznad kojeg se rusku naftu više neće kupovati.

Dok još ostaje za vidjeti kolika će tu cijena biti utvrđena temeljem brojnih tehničkih parametara, već sada je jasno da baš prijevoznici nafte skuplje od te crte neće moći u svom radu računati na standardna brodarska osiguranja i uobičajene metode financiranja – što gotovo pa garantira zamiranje takvog masovnijeg međunarodnog prometa. Pri tome, posebno je danas popodne napomenuto kako će u ovom režimu ipak biti predviđene i određene iznimke kako bi posebno ranjive zemlje zadržale pristup energetskim tržištima, uključujući i ono rusko. Iz službene Moskve, koja se posljednjih mjeseci jako hvalila svojim brodskim izvozom na tržišta mimo Europske unije, već se čulo kako bi ova mjera mogla dovesti do „značajne destabilizacije tržišta“, te su ujedno i tu najavljene neke uzvratne mjere (opet bez spomena konkretnih detalja).

Vojne vježbe na istoku i u Bjelorusiji

Vostok 2022 – bitno manja vježba nego ranijih godina

Što se zanimljivih događanja u Ruskoj Federaciji tiče, jučer su započela dva. Kao prvo treba spomenuti veliku vojnu vježbu „Vostok 2022“, inače dio redovitog godišnjeg rotiranja strateških vježbi za vojne okruge Ruske Federacije, gdje je sada nakon 2018. opet red na uvježbavanju tamošnjeg Istočnog vojnog okruga. Ova će se vježba održavati od 1. do 7. rujna na barem 7 velikih vojnih vježbališta na istoku Ruske Federacije, kao i na Ohotskom moru, te oko Japana. Službena svrha ove uvelike skriptirane vježbe je usklađivanje domaćih snaga i saveznika pri odbijanju napada s istoka, te osiguranje tamošnje pomorske situacije i obalne obrane. Uz domaće snage očekuje se velik broj promatrača iz organizacija kojima je Rusija član, kao i sudjelovanje vojnih kontingenata iz niza prijateljskih i partnerskih država – što je službenoj Moskvi posebno bitno u aktualno ratno doba.

Riječ je tu o Alžiru, Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Indiji, Kazahstanu, Kirgiziji, Kini, Laosu, Mongoliji, Nikaragvi, Siriji te Tadžikistanu. Iako je današnjih oko 50.000 sudionika praktično tek trećina snaga koje se na sličnoj aktivnosti vidjelo prije 4 godine, a od stručnih se promatrača čuje da su sve bitnije manevarske snage ruskog Istočnog okruga ionako na ratištu u Ukrajini, ipak se govori i o angažiranju preko 5.000 komada vojne opreme, uključujući tu i 140 zrakoplova te 60 ratnih brodova i drugih plovila. Posebna će pažnja biti posvećena integriranoj uporabi kopnenih i zračnih snaga tijekom izvođenja obrambenih i protuofenzivnih operacija, uzimajući u obzir iskustva stečena tijekom operacija u Ukrajini i Siriji. Uz to će od 8. do 14. rujna slijediti još i namjenska zapovjedno-stožerna vježba u Bjelorusiji, s naglaskom na vođenje manevarske obrane s naknadnim prijelazom u protuofenzivu i oslobađanjem privremeno okupiranih teritorija. Iz Ukrajine se već čulo kako bi neki od tih aspekata vježbe mogli biti iskorišteni za napad na sjeverozapad te države, u graničnim područjima regija Volyn, Rivne i Žitomir.

Dronnitsa 2022

Kao drugo, vrijedno je spomenuti i događanje pod nazivom „Dronnitsa“, koje bi od 1. do 5. rujna nedaleko Velikog Novgoroda trebalo okupiti preko 200 civilnih i vojnih upravitelja bespilotnih letjelica iz Rusije, te takozvane „Donjecke i Luhanske Narodne Republike“ (DNR i LNR). Riječ je o privatno organiziranom skupu, koji ipak ima i veliko vojno značenje, budući je Ministarstvo obrane Ruske Federacije tek od 2019. počelo iole masovnije uključivati male bespilotne letjelice tipa „quadcopter“ – što se posljednjih mjeseci u Ukrajini pokazalo itekako bitnim. Ruske probleme na tom polju dobro ilustrira i činjenica kako se na bojištu uz službene letjelice našao i ogroman broj civilnih, koje su uvelike vojsci donirali ruski građani. Tek postupno se u praksi vidjelo koji su civilni sustavi uopće pogodni za vojnu uporabu, a uočeno je kako snagama tzv. DNR i LNR zapravo tragično nedostaju vješti operateri ikavih takvih letjelica. Time se od događanja „Dronnitsa“ ujedno očekuje i da, osim okupljanja ruskih korisnika dronova, posluži i kao susret za „treniranje trenera“, te prenošene konkretnih iskustava s bojišta – s posebnim naglaskom na uočene ukrajinske metode nalaženja i neutralizacije upravitelja takvih letjelica. Čulo se i o želji da se tako uspostavi pogodne kandidate za vojni sastav dron-instruktora, te definiranje njihove specijalnosti unutar Oružanih snaga Ruske Federacije. Pri tome se takav budući vojni sastav ujedno želi uže povezati i s već postojećim krugovima civilnih korisnika ovakvih tehnologija – ne bi li se time osiguralo i formiranje odgovarajuće specijalističke pričuve za vojsku.

Uz to, ciljevi su još i poticanje razvoja vojno iskoristivih informatičkih sustava za bespilotne letjelice, kao i formiranje banke tematskih informacija te video arhive praktičnih primjera korištenja ove tehnologije. Za današnji dan predviđeno je rezimiranje dostupnih primjeraka civilnih letjelica i ocjenjivanje njihove pogodnosti za vojne namjene, dok se za sutra planira u programu održati rasprave o putevima daljnjeg razvoja takvih sredstava ne bi li se poboljšalo njihovu vojnu uporabivost. Iako ruska država u ovom stručno-popularnom skupu sudjeluje preko Državne agencije za razvoj profesionalnih vještina, otvoreno je pitanje koliko će i kako taj skup utjecati na Oružane snage Ruske Federacije i njihov učinak po bojištima Ukrajine.

IAEA na terenu

Prije nego se osvrnemo na konkretno ratno stanje u Ukrajini, spomenimo još i dolazak u Ukrajinu dugo očekivanog inspekcijskog tima Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, koja je teškom mukom stigla do okupirane nuklearne elektrane Zaporižje na Dnjepru. U toj najvećoj takvoj elektrani u Europi od ukupno pet instaliranih reaktora zadnje vrijeme rade samo reaktori broj 5 i 6, i to sa 60 i 80 posto snage, a bitna su i tamošnja skladišta nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada, te sustavi za hlađenje ovog ogromnog postrojenja. Oko 1.500 zaposlenika ovoga kompleksa već su mjesecima pod ruskom okupacijom, a čitav se kompleks zadnje vrijeme nalazi i pod borbenim djelovanjima za koje si obje zaraćene strane međusobno predbacuju odgovornost.

Kontrolna misija pod osobnim vodstvom čelnika IAEA Rafaela Grossija u Ukrajinu je stigla u srijedu 31. kolovoza, da bi se onda dan kasnije iz Kijeva uputila prvo put Zaporižja, a onda do grada Energodara i njemu susjedne centrale. Naravno, prvi problem im je tu u četvrtak 1. rujna predstavljao prelazak crte bojišta južno od ukrajinskog grada Zaporižje, dok su uzduž njihove objavljene rute kretanja trajali napadi – za koje se iz Kijeva čulo da su ruski, a iz Moskve da su ukrajinski. Dapače, tog jutra su ruski izvori govorili i o nekakva dva pokušaja ukrajinskog desanta oko elektrane, iako je potpuno nejasno što bi mali broj tako prebačenih boraca mogao postići u kompleksu elektrane kojeg prije par mjeseci nisu mogli braniti ni njihovi bitno brojniji kolege. Uglavnom, pred sam dolazak međunarodnih inspektora, NE Zaporižje je opet interventno obustavljalo rad pojedinih od aktivnih reaktora, a bila su bilježena i oštećenja tamošnjih dostupnih pravaca za opskrbu pogona strujom.

Direktor IAEA Rafael Grossi u nuklearki Zaporižje

Pa ipak, međunarodni su inspektori ipak do pogona stigli u popodnevnim satima, da bi im onda predstavnici ruskih okupatora predstavili kompleks i njegovo stanje te probleme. Jučer oko 18 sati Grossi je napustio prostor elektrane, u kojoj su ostavili 5 od ukupno 14 članova delegacije, koji bi ondje na terenu trebali ostati barem do sutra, 3. rujna, dok se očekuje da 2 člana tu ostanu i bitno duže, živeći u hotelu u obližnjem Energodaru. Dok je ruska ideja da se članove ovog inspekcijskog tima prigodno sasluša tijekom sjednice Vijeća sigurnosti UN, čije su zasjedanje tražili za utorak 6. rujna u New Yorku, ostaje činjenica da je aktualna prisutnost stranaca u kompleksu ove nuklearne elektrane već dovela do temeljitog prekida svih borbenih djelovanja oko ovog kompleksa – iako se on zapravo nalazi tek pedesetak kilometara zračne linije od bojišnice gdje upravo traje ukrajinska ofenziva.

Precizni ukrajinski napadi u regiji Herson

Nakon žestokih borbi, ruska vojska zauzela je mjesto Piski

Što se stanja na linijama fronte u Ukrajini tiče, treba napomenuti da nema mira od Harkiva, preko prostora Donbasa, sve do juga i crta bojišta na prostorima Zaporiške i Hersonske regije. Usprkos niz granatiranja, raketiranja i bombardiranja, većina tih borbenih crta se posljednjih dana izgleda nije bitnije mijenjala, budući da razni ruski napadi u pravilu nisu imali većih učinaka. Treba samo napomenuti kako se sredinom tjedna ipak čulo o povlačenju ukrajinskih snaga iz preostalih rubnih dijelova sela Piski zapadno od Donjecka – čime je ovo dugogodišnje ukrajinsko uporište na kraju ipak izgleda cijelo završilo u ruskim rukama, iako se i nadalje bilježe borbe oko njega i uz tamošnje veće prometnice. Pa ipak, većina pažnje se posljednjih dana veže uz sam zapad Hersonske regije, na rusku okupiranu enklavu na zapadnoj obali rijeke Dnjepar.

Riječ je o prostoru ugrubo dužine 140 km i širine oko 40 km uzduž zapadne obale rijeke Dnjepar, kojeg s glavninom ostalih područja pod ruskom okupacijom vežu tek dva mosta i jedan brana koja je također cestovno i željeznički prohodna. No svi ovi prometni pravci posljednjih su dana pod preciznim dnevnim napadima ukrajinskih snaga i navodno su sada neprohodni, kao što se čulo i o uništavanju i oštećivanju više pontonskih prijelaza kojima su si ruske snage nastojale osigurati vojnu logistiku. A ta je logistika od ponedjeljka 29. kolovoza i dodatno bitna – budući su tada ukrajinske snage proglasile ofenzivu na ovaj donekle izolirani prostor, koji je ujedno pun ruskih vojnih postrojbi. Pri tome, nema dvojbe da se već danima o konkretnom tijeku tamošnjih vojnih operacija čuje vrlo malo. I dok se s ruske strane, naravno, čitavu operaciju već danima proglašava neuspješnom, s ukrajinske strane uvelike vlada šutnja. Tek se jučer, 1. rujna, od njih čula izjava: „Tek nakon potpunog oslobađanja naseljenih mjesta, potpunog čišćenja od okupatora i nakon što naše postrojbe budu dovoljno napredovale da jamče sigurnost civilima, reći ćemo imena oslobođenih područja“, kojom je zapravo do tog nekog budućeg trenutka čitav informacijski prostor privremeno prepušten agresorima.

No, problem je u činjenici kako za sada izgleda da su ti nejasni pomaci na bojištu ipak od tri glavna pravca operacija bili koncentrirani na njih dva – u srednjem dijelu enklave, oko mjesta Davidov Brid, te na njen sjeverni dio oko mjesta Visokopilja. Pri tome, izgleda da su nakon prvih udara Ukrajinaca tamošnje ruske postrojbe ipak uspjele organizirati protunapade, a čuje se i da su im uspjela stići i određena pojačanja – sve preko logističkih pravaca pod ukrajinskom vatrom. Otvoreno je pitanje jesu li takva borbena djelovanja uspjela utjecati na terenski raspored novoustrojenog ruskog 3. armijskog korpusa – kojeg se zadnjih mjeseci ustrojavalo u mjestu Mulino kod Nižnjeg Novgoroda, i čiji je transport prema granicama Ukrajine zabilježen krajem prošloga tjedna. Dok se tada spekuliralo hoće li ta nova postrojba završiti na istoku Ukrajine, u Donbasu, ili negdje na jugu – izgleda da je ovotjedna pozicijska borba u Hersonskoj regiji pomogli barem donekle riješiti tu dilemu.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 2. rujna 2022. pod nazivom “Nad bojište se nadvila šutnja: ‘Ukrajinci bilježe uspjehe, no izgubili su dugogodišnje uporište‘” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/nad-bojiste-se-nadvila-sutnja-ukrajinci-biljeze-uspjehe-no-izgubili-su-dugogodisnje-uporiste-15242792