Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu  podnijelo je tužbu protiv splitske tvrtke Lavčević zbog propusta u izgradnji tzv. vojnog nebodera na Hrvatskom vojnom učilištu. Kako je večeras objavila Nova TV, zbog brojnih propusta ŽDO u ime Ministarstva  obrane RH tuži društvo Lavčević d.d., uključujući i četiri tvrtke unutar društva (Lavčević-montažni elementi, Lavčević Šibenik, Lavčević-mehanizacija i Lavčević-inženjering) koje su u ugovorru o izvođenju radova na izgradnji nesuđenog vojnog hotela na zagrebačkom Črnomercu navedeni kao izvođači radova. Tužba protiv tvrtke koja je obavljala nadzor nije pokrenuta, objavila je Nova TV.

Zauzvrat, i “Lavčević” je tužio Ministarstvo obrane zbog navodnog duga od oko 500.000 eura za dodatne troškove koji se tiču armature, fasadne skele i parketarskih radova u neboderu,kao i indirektne troškove uslijed produženja roka gradnje. Iako “Lavčević” za sada šuti, ovo je prvi puta da se MORH optužuje za neisplatu zaostalih troškova, pa nije nemoguće da se time samo želi dodatno otegnuti sudski proces zbog nekvalitetno izvedenih radova.

Problemi u neboderu otkriveni su prije više od godinu dana, a u javnost su izašli nakon što je voda prokuljala kroz strujne utičnice, zbog čega su iz predostrožnosti zaustavljeni i liftovi. “Propust koji je napravio najveću štetu je krivo spajanje odvoda na 11. katu i kad su se ljudi uselili u taj apartman, počelo je istakanje prema van, natapanje, trebalo je neko vrijeme da to izbije. Onda su se pojavile gljivice, pa mi nismo bili sigurni je li to curenje s krova, je li kapilarna vlaga…”, rekao je za Novu TV u siječnju ove godine Ivica Grebenar, ravnatelj Uprave za materijalne resurse u MORH-u. Na svojoj koži je to osjetio i ministar obrane Ivan Anušić, koji od početka svog mandata umjesto u državnom stanu stanuje u vojnom neboderu.

“Imao sam problema i s grijanjem i hlađenjem i s toplom i hladnom vodom, ali neću se iseliti, ostajem tamo. Nešto smo prebrikali problem, ali neću ići, ja sam tamo i ostajem tamo u tom neboderu živjeti“,

rekao je danas Ivan Anušić za Dnevnik Nove TV.

Uz ministra obrane, u neboderu živi ukupno 39 ljudi, dok je većina odavno iselila.  MORH je raspisao natječaj za izradu projektne dokumentacije o načinu saniranja štete, nakon čega će se znati i tko će sanirati štetu – ozbiljne kvarove s instalacijama i krivo spojenim odvodima. Sudski vještak kojeg je angažirao MORH i ministar Anušić izračunao je da će za popravke trebati više od 1,7 milijuna eura koje će, naravno, platiti MORH. “Lavčević” je MORH-u poručio da su prošli svi jamstveni rokovi pa shodno tome nema više obvezu popravljati nastalu štetu. MORH je platio 9 milijuna eura za izgradnju građevine koje ne služi svrsi i opasna je za boravak i rad, a na to treba još dodati i troškove dosadašnjih vještačenja, MORH-ovih hitnih intervencija s kojima se spriječavalo daljnje propadanje, kao i troškove tehničke potpore. Sve miriše na mega-skandal u  kojem “Lavčević” možda jest najizravniji, ali svakako nije jedini krivac.

Danas je u Uredu predsjednika održan svečani prijem za umirovljene časnike OS RH – dio njih je u mirovini već punih godinu dana, poput bivšeg načelnika GS OS RH admirala Roberta Hranja, dok su neki tek nedavno umirovljeni, kao npr. brigadni general Tomislav Galić koji je po umirovljenju imenovan na političku dužnost državnog tajnika u MORH-u. Svima njima je vrhovni zapovjednik OSRH Zoran Milanović uručio  časničke bodeže i zahvalnice  za časnu i uzoru službu, predano obnašanje dužnosti, uspješnu suradnju, zajednički rad i osobni doprinos u stvaranju i razvoju Oružanih snaga Republike Hrvatske. Časničke bodeže primila su 23 umirovljena visoka časnika: admiral Robert Hranj, kontraadmiral Ivo Raffanelli, brigadni generali Marinko Galović i Tomislav Galić, brigadiri Denis Kovačević, Siniša Šimićev, Mijo Ćubić, Ivica Pavković, Mirko Brcković, Miro Čolić, Vinko Zebić, Sandi Knežević, Andrija Kozina, Stipo Semren, Slobodan Čurčija, Dražen Čovran, Ivan Pervan, Andrija Ramljak, Goran Serenčeš, Renato Paradi, Darijo Klarić te kapetani bojnog broda Damir Poklepović i Darko Malečić.  Osim časničkog bodeža, za časnu i uzornu službu Spomenicom domovinske zahvalnosti odlikovani su brigadni general Tomislav Galić i brigadiri Ivan Pervan i Goran Serenčeš.

Govor je u njihovo i svoje ime održao admiral Robert Hranj:

„Radi se o grupi ljudi koje treba posebno respektirat’, o ljudima koji su svoj profesionalni vijek odlučili provesti u vojsci, u Oružanim snagama i službi domovini, u obrani domovine. Pod tim podrazumijevam i njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu u ratu u kojem smo pobijedili, u kojem smo oslobodili domovinu“.

Hranj je posebno istaknuo da ne treba zaboraviti ni višegodišnje intenzivne napore u izgradnji modernih Oružanih snaga u poslijeratno vrijeme koje će biti bolje pripremljene za moderne izazove mirnodopskog doba.

„Rad na izgradnji jačih, modernijih Oružanih snaga nije gotov. Nismo uspjeli sve uraditi, taj posao možda nikada neće biti gotov. Radi se o tome da se svijet oko nas mijenja i da stalno treba raditi na jačanju i organizaciji Oružanih snaga kako bi one bile bolje pripremljene za nove velike i sigurnosne izazove. Naš posao je gotov, iza nas dolaze nove generacija vojnih vođa. Malo su jači, sposobniji i pametniji od nas i uvjeren sam da će nastaviti tamo gdje smo mi stali, da će postići još veće uspjehe u izgradnji Oružanih snaga. Ako ikada osjete potrebu za našim iskustvom, znanjem, savjetom, stojimo na raspolaganju“.

Zahvalivši umirovljenim visokim časnicima na časnoj i odanoj službi, predsjednik Zoran Milanović je rekao:

„Iza vas je veliko iskustvo, produktivna i predana služba domovini u trenucima kada je bilo najteže i nakon toga u desetljećima kada je bilo već nešto normalnije. Vi ste ratna generacija. Ono što ste preživjeli je istovremeno vaša sreća, ali i teret jedne generacije kakav nije podnijela niti jedna generacija časnika u Europi u zadnjih 30 ili 40 godina, s iznimkom Ukrajine“.

Budući se upravo zbog Ukrajine, posredno i neposredno, trese postojeći svjetski poredak, predsjednik Milanović ponovno je istaknuo:

„Trebamo težiti tome da nas mimoiđu sve te bure i oluje, da nam geografija ne bude prokletstvo kao što je bila stoljećima, nego da nam bude prednost. Ali, to će ovisiti o nama, našoj pameti i našim glavama, o tome koliko ćemo ulagati u svoje tehničko znanje, ali i u svoje humanističko znanje i razumijevanje odnosa među ljudima i među nacijama jer to je sve prije nego jednostavno“.

Ova generacija umirovljenika je dosta specifična jer se u njoj nalaze kako bivši načelnik GS -a Hranj, već i bivši zapovjednik HRM-a Raffanelli, zamjenik zapovjednika HRZ-a Galović, te donedavno čelni ljudi Hrvatskog vojnog učilišta (Čurčija, Čolić i Kozina).

*Photo: Ured predsjednika RH/Tomislav Bušljeta

Nakon 4,5 mjeseca bez zapovjednika, Hrvatska kopnena vojska napokonjedobila novog čelnog čovjeka – dosadašnjeg zamjenika zapovjednika HVU generala Blaža Beretina. O tome, kao i o još nekim imenovanjima, danas se priopćenjem oglasio Ured predsjednika RH. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

General Blaž Beretin -dosadašnji zamjenik zapovjednika HVU (Photo: HVU/D.Volarić)

„Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović, na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH general-pukovnika Tihomira Kundida i uz suglasnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane Ivana Anušića, donio je Odluke o imenovanju vojnih zapovjednika s danom 22. srpnja 2024. kojima se general-bojnik Blaž Beretin imenuje na dužnost zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, brigadir Dražen Batrnek imenuje se na dužnost zapovjednika Zapovjedništva za obuku i doktrinu ‘Fran Krsto Frankopan’ Hrvatske kopnene vojske, a brigadir Željko Marinov imenuje se na dužnost zapovjednika Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske.

Isto tako, Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OSRH, na prijedlog načelnika Glavnog stožera OSRH i uz suglasnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra obrane, donio je Odluku o rasporedu za brigadira Damira Stručića koji se raspoređuje na ustrojbeno mjesto zamjenika zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta ‘Dr. Franjo Tuđman“ s danom 22. srpnja 2024., Odluku o produljenju rasporeda za general-bojnicu Gordanu Garašić na ustrojbenom mjestu načelnice Uprave za planiranje Glavnog stožera OSRH s danom 1. kolovoza 2024. i Odluku o produljenju rasporeda za brigadnog generala Miju Validžića na ustrojbenom mjestu načelnika Obavještajne uprave Glavnog stožera OSRH s danom 15. kolovoza 2024.“.

General Beretin i bivši načelnik GSOS RH general Josip Lucić

Nakon imenovanja generala Tihomira Kundida za načelnika GS OS UKR, mjesto zapovjednika HKoV-a mjesecima je zjapilo prazno. Iako je navodno general Kundid još sredinom ožujka pronašao kandidata za to mjesto, do imenovanja nikako nije dolazilo, a kao razlog su se spominjali parlamentarni izbori i predizborna kampanja. MORH je, doduše, tvrdio da je postupak „u tijeku“.

General Blaž Beretin je nevoljko prihvatio novu funkciju zapovjednika HKoV-a, navodeći kao glavni razlog svoje zdravstvene probleme. No drugi razlog moglo bi biti zakonsko ograničenje starosne dobi za službu u OS RH. Prema postojećim propisima, djelatna vojna osoba s napunjenih 60 godina prekida službu u OS RH i odlazi u mirovinu (osim u slučaju načelnika GS-a, čemu smo svjedočili u slučaju Hranj). General Beretin će 60 godina napuniti za nepune 2 godine, a dužnost zapovjednika Kopnene vojske prilično je zahtjevna.

Tko je Blaž Beretin?

Prema službenoj biografiji objavljenoj na stranicama Ministarstva obrane, general-bojnik dr. sc. Blaž Beretin rođen je 2. veljače 1966. godine u Radovinu, Zadar. Nakon srednje pomorske škole, smjer nautika, diplomirao je na Vojnoj akademiji Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane 1989., rod ZMIN, radarsko-računarska specijalnost. Zapovjedno stožernu školu „Blago Zadro“ na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ završio je u Zagrebu 1999./2000. kao i Ratnu školu „Ban Josip Jelačić“ na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, 2004./2005. godine. Poslijediplomski doktorski studij završio je 2019. na Sveučilištu u Zadru na temu Geostrateška obilježja hrvatskog dijela Jadrana. Objavio je stručne/pregledne radove u interdisciplinarnim područjima znanosti te sudjelovao na nekoliko stručnih skupova uključujući i međunarodne.

U HV se priključio 1991. godine, te je tijekom Domovinskog rata, na bojištima Dalmacije i Like, obnašao niz zapovjednih dužnosti, od zapovjednika voda, satnije i bojne u 112. brigadi, a potom i u 9. gardijskoj brigadi. Nakon Domovinskog rata također je obnašao visoke dužnosti kao što su: načelnik stožera i zapovjednik 9. gardijske brigade „Vukovi“ te zapovjednika 4. gardijske brigade „Pauci“. Potom je bio zapovjednik Pukovnije PZO, zapovjednik HRVCON u ISAF-u i zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“. Na HVU dolazi s dužnosti zamjenika Glavnog inspektora obrane, a s funkcije na HVU-a namjesto zapovjednika HKoV-a.

U čin brigadnog generala promaknut je 2014. godine., a u ožujku ove godine u čin general-bojnika.

Za obnašanje dužnosti odlikovan je Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Spomenicom domovinskog rata, Spomenicama domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina kao i za 25 godina te medaljama „Oluja“ i „ISAF“. Za svoj rad više puta je nagrađivan i pohvaljivan od strane zapovjednika Zapovjedništva za izobrazbu i obuku, zapovjednika gardijske brigade, zapovjednika zbornog područja, Glavnog inspektora obrane i ministra obrane.

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković obišao je dio prostorija Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u koje će se ove jeseni preseliti Hrvatski sabor radi obnove  zgrade na Markovom trgu. Uz predsjednika Jandrokovića, u obilasku su bili i tajnik Hrvatskog sabora Davor Orlović, djelatnici Ministarstva obrane i Hrvatskog vojnog učilišta te predstavnici medija, a okvirne procjene govore da će Sabor biti u prostorima HVU naredne 3 godine, ako ne i do planiranog kraja mandata.

„Velika je ovo intervencija, želim da svi, i većina i oporba, imaju kvalitetne uvjete rada. Mislim da je ovaj prostor – s obzirom na situaciju koju smo imali nakon što smo raspisali javni poziv i vidjeli da u Gradu Zagrebu postoji vrlo malo ili gotovo ne postoji prostor koji bi mogao kvalitetno zamijeniti Hrvatski sabor, a ponude koje smo dobili bile su vrlo skupe – zaista najbolje i najfunkcionalnije rješenje“,

ocijenio je predsjednik Jandroković nakon obilaska budućih saborskih prostora.

Na Hrvatsko vojno učilište na zagrebačkom Črnomercu zastupnici bi trebali preseliti nakon ljetne stanke, odnosno s početkom jesenskog zasjedanja 15. rujna, budući saborska Palača na Markovu trgu ide u postpotresnu obnovu vrijednu više od 70 milijuna eura. Zastupnici će  raditi u dvije zgrade. U glavnoj, koja se prostire na 5.000 kvadrata i na tri kata, bit će smještena dvorana koja se uređuje u Sabornicu i u kojoj će se održavati plenarne sjednice, zasebni uredi za predsjednika i potpredsjednike Sabora, prostori za devet Klubova zastupnika, od kojih će oni za HDZ, DP, SDP i Možemo! biti najveći s obzirom na broj zastupnika i bit će smješteni u sobama od prizemlja do gornjih katova, kao i pet dvorana za sjednice odbora i sastanke Klubova ili okrugle stolove te kafić. U drugoj zgradi preko puta veličine 2.000 kvadrata bit će 40-ak ureda za predsjednike i potpredsjednika odbora i prostori za još nekoliko Klubova zastupnika.

„U Saboru smo imali 22.000 kvadrata, ovdje ih imamo 7.000. Radi se o osjetno manjoj kvadraturi, ali tražimo da svi budu više-manje zadovoljni. Sigurno će biti onih koji će smatrati da nisu dobro prošli, ali zato je zadaća Tajništva da pokušaju što pravednije rasporediti prostor“,

rekao je danas Jandroković.

Glavna dvorana predviđena za plenarne sjednice

Govoreći o sigurnosti, predsjednik Jandroković je istaknuo da je zgrada novog MORH-ovog Kongresnog centra proglašena zgradom od državnog interesa te će se štititi na adekvatan način kao i svi objekti s takvim statusom: „Što se tiče samog prostora, on je ograđen i potpuno siguran“, rekao je Jandroković, ponovno dodavši:

„Prostor nije idealan, neka rješenja će biti improvizacija, ali trudimo se da ta improvizacija onda bude kvalitetna, što logičnija i što dostupnija i zastupnicima i, naravno, medijima. Što god ne bude dobro, Tajništvo će u hodu tražiti nova rješenja“.

Upitan hoće li preseljenjem Sabora sada inkomodirati vojsku, polaznike Vojnog učilišta i jesu li oni zbog toga morali tražiti alternativne prostorije, predsjednik Jandroković je odgovorio da su to riješili s Ministarstvom obrane:

„Vojno učilište je napustilo jedan dio prostora i otići će u druge zgrade, međutim, kao i uvijek, vojska je u funkciji države i pomogla je da napravimo ono što je najbolje za Sabor i demokraciju. Morali su se malo stisnuti, ali, koliko sam shvatio, to neće utjecati na njihovu kvalitetu rada“,

poručio je Jandroković. Najavio je i da će s obzirom na to da se nalaze na Vojnom učilištu Sabor zasjedati od utorka do petka od 9,30 do 19,30 sati, osim, naglasio je, u iznimnim situacijama kada će produžiti rasprave.

Kongresni centar – glavna zgrada budućeg improviziranog Sabora

Inače, portal Obris još je u veljači pisao kako se Sabor seli na prostore HVU-a kada je o tome na konferenciji za novinare govorio Gordan Jandroković. Tada je već bilo ocijenjeno kako je to očito najjeftiniji i najbolji prostor u koje bi se Sabor mogao preseliti.

Ali (uvijek ima neki ALI!) mnoge stvari nisu baš najbolje objašnjene javnosti. Npr. kako će funkcionirati „suživot“ vojske i civila tijekom narednog vremena. Unutar samog prostora HVU, u koje je pisac ovog teksta nebrojeno puta ulazio, mnoge povijesne zgrade su pod obnovom. Osim toga, dio zgrada u kojima žive i rade polaznici raznih razina školovanja unutar ovog vojno učilišta tek čeka obnovu nakon potresa. Podsjetimo, kompleks HVU „Franjo Tuđman“ na zagrebačkom Črnomercu velikim dijelom čine zgrade koje je još gradila austro-ugarska vojska. Zapravo, taj dio grada pun je povijesnih zgrada i odličnih primjera vojne arhitekture 19 stojeća. Mnoge o tih zgrada još nisu obnovljene i još uvijek su vidljiva oštećenja.

Na Črnomercu su već par godina guraju i HVU i tzv. Sveučilište obrane. Te dvije institucije već neko vrijeme vode tihi rat, ponajviše oko činjenice da je Sveučilište pod kontrolom bivših pripadnika obavještajne zajednice, a ne vojske. No posljedica ovog rata je nedostatak adekvatnog prostora za potrebe Sveučilišta, pa većina vodstva (prvenstveno oni koji dolaze izvan HVU-a) još nema svoje urede nego „rade od kuće“. Dolaskom saborskih zastupnika i pripadajućih službi gužva će se samo dodatno povećati.

I dijelovi HVU su pod obnovom, ili tek čekaju njen početak

Osim toga, iako je unutar kompleksa veliko parkiralište predviđeno za potrebe Sabora, nije objašnjeno kako će funkcionirati kolni ulaz i izlaz iz Ilice i pomoćni, iz ulice Črnomerec. Poznato je da je taj dio Ilice prometno jako opterećen, naročito u vremenu kada građani odlaze ili se vraćaju s posla. Probleme ima i tramvajski promet zbog velikog broja vozila na cesti. Naročito veliko opterećenje stvara i blizina ZET-ovog autobusnog terminala preko kojeg tisuće građana ima vezu s zapadnim dijelom grada ili zapadom ZG županije. Na nadležnim službama bit će da riješe kako će npr. VIP gosti ulaziti i izlaziti iz tog prostora. Trenutno je u tom dijelu, do kraja kolovoza, u tijeku još i zamjena vodovodnih instalacija, od kojih su neke navodno još iz 19 stoljeća. Ako se te instalacije mijenjaju zbog Sabora, eto bar neke male koristi za građane tog dijela Zagreba.

Kada su se prošloga tjedna na Hrvatskom vojnom učilištu pojavile crne limuzine,  a predsjednik Sabora Gordan Jandroković krenuo u detaljni  obilazak, bilo je jasno da se ne radi o običnom protokolarnom posjetu. Ubrzo nakon toga počele su kružiti glasine kako će HVU dobiti nove stanare – i to nikog drugog do 150 saborskih zastupnika kojima će se na HVU naći novi radni prostori. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković danas je službeno potvrdio – Hrvatski sabor privremeno će raditi u prostorima HVU na Črnomercu sve dok zgrada na Markovom trgu bude u obnovi zbog priličnih oštećenja koja je pretrpjela u zagrebačkom potresu.

Hrvatski sabor je sredinom studenog 2023. objavio javni poziv za zakup poslovnog prostora od najmanje 7.000 kvadrata, s dvoranom za održavanje plenarne sjednice, minimalno 6 dvorana za sjednice odbora, uredske prostore i prostore za ugostiteljske usluge, parking za službena vozila, sigurnosni perimetar oko zgrade, itd. Jandroković je danas potvrdio da su se na poziv, koji nije bio obvezujući pa je Sabor mogao pribjeći i direktnoj pogodbi, javila 2 ponuditelja. Nakon analize nadležnog povjerenstva, zaključeno je da ni u funkcionalnom ni u financijskom smislu obje ponude nisu odgovarajuće, odnosno da su basnoslovno skupe. Potom je saborsko povjerenstvo krenulo analizirati kapacitete državnih prostora – prije svega Nacionalne i sveučilišne knjižnice u kojoj se održavaju sjednice Vlade, te Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman. Nakon analize, kazao je Jandroković, procijenjeno je da je lokacija na HVU bolja za privremeni smještaj Hrvatskog sabora i saborskih zastupnika. No HVU ipak ima i neka ograničenja, napomenuo je Gordan Jandroković:

„Neće svi djelatnici Hrvatskog sabora moći biti u tim prostorima, ali sve ono što je vezano uz plenarnu sjednicu – dakle, i glavna dvorana, i dvorane za sastanke odbora, prostor za klubove zastupnika, prostori za predsjednike odbora, za predsjednika i potpredsjednike Hrvatskog sabora, za one službenike Tajništva koji su u funkciji plenarne sjednice – svi će moći biti smješteni u prostor Vojnog učilišta. A službe kao što su kadrovska, računovodstvo, financije – sve ono što nije u funkciji plenarne sjednice – ostat će u zgradi u Demetrovoj ulici“.

Hrvatski sabor potpisat će ugovor s Ministarstvom obrane, no neće biti nikakvih komercijalnih  troškova kakvih bi bilo da su izabrani prostori u ne-državnom vlasništvu, naglasio je predsjednik Sabora Gordan Jandroković:

HVU kakav je nekada bio

„Uložit će se određena sredstva u obnovu nekih prostora, prilagodbu nekih prostora koji su nama važni za rad Hrvatskog sabora, i očekujem da će sve biti pripremljeno i da će zastupnice i zastupnici budućeg saziva od prvog dana moći ići u prostor koji je zgrada Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman“.

Prostorije za budući saziv Sabora, dakle za nove zastupnike koji dolaze na jesen, bit će primarno u objektu koji nipošto nije nov, ali je nanovo uređen kao Kongresni centar (nekadašnji Časnički dom). Taj je objekt krenuo u temeljitu obnovu tijekom mandata ministra obrane Damira Krstičevića, da bi ga u kolovozu prošle godine svečano otvorili premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar obrane Mario Banožić.

Osim Kongresnog centra, budući saborski zastupnici koristit će i restoran na HVU, kojim upravlja opet državna tvrtka Pleter, kao i obližnja parkirališta unutar vojarne. Gordan Jandroković danas nije htio spekulirati o financijskim sredstvima koja će Hrvatski sabor uložiti u dodatno uređenje prostora na HVU, no napomenuo je kako će se i samo Vojno učilište morati malo presložiti i naći zamjenske prostore za svoje djelatnike i polaznike. Međutim, HVU se već prije nešto više od godinu dana dodatno presložio, budući je dio tamošnjih objekata također u obnovi nakon potresa, a  jedan manji  dio je preselio u tzv. neboder/hotel. Jandroković nije htio spekulirati ni koliko dugo će se  Sabor zadržati na HVU, jer to ovisi o tome koliko će trajati obnova zgrade na Markovom trgu, ali je uvjeren da ima dovoljno prostora za neometani rad i Hrvatskog sabora i Hrvatskog vojnog učilišta:

„Procjene su 2-3 godine. Dakle, vidjet ćemo i kada se javni… odnosno natječaj će biti objavljen vrlo skoro za obnovu Hrvatskog sabora. Kad vidimo kakve su ponude, kakva je dinamika izgradnje, onda ću moći precizno reći, ali po ovim prvim procjenama radi se o razdoblju između 2 do 3 godine“.

Početak preseljenja Sabora na Črnomerec ovisi, kako je rekao Jandroković, o „dinamici izbornog ciklusa“, odnosno o „trenutku kada se donese odluka i krenu radovi na pripremi tog novog prostora“.

Obrambeni sustav – izvor badava prostora?!?

No, već na prvi pogled može se zaključiti kako je u današnje vrijeme posve neprihvatljivo da ovakvo višegodišnje “podstanarstvo” bude badava, bez ikakve naplate. Tim više što HVU nema viška prostora, a svi resursi dani na korištenje Hrvatskom saboru će svakodnevno nedostajati i samom Hrvatskom vojnom učilištu za redovito funkcioniranje. Ujedno, tek treba čuti jesu li planirani zahvati i preinake koje se ondje namjerava izvoditi u korist Sabora ujedno i usuglašeni s HVU – tako da budu na obostranu korist, a ne da ih za koju godinu bude potrebno opet uklanjati (nedvojbeno opet na trošak samog obrambenog sustava).

Novi ministar obrane Ivan Anušić završio je prvi tjedan svog ministarskog mandata scenom koja već dugo nije viđena u Hrvatskoj – ministar obrane i predsjednik države srdačno su se pozdravili i zajedno prisustvovali promociji novih časnika zdravstvene službe. I ne samo to – predsjednik Milanović na početku svog govora posebno se dotaknuo ministra Ivana Anušića:

„Poštovani gospodine ministre i potpredsjedniče Vlade, Vama poseban pozdrav i čestitka na preuzimanju ove dužnosti koja je odgovorna i u puno rutinskijim vremenima, a u današnjim posebno. Odgovorno ministarsko mjesto! Želim sve najbolje i radujem se dobroj suradnji!“.

Time je stavljena točka na 3 godine dugo neprijateljstvo između ministra obrane Marija Banožića i predsjednika RH te Vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića, koje je započelo problemima u protokolarnom polaganju vijenaca na Mirogoju, a eskaliralo do neslućenih razmjera Banožićevim umirovljenjem zapovjednika Počasno-zaštitne bojne brigadira Elvisa Burčula. Tijekom posljednje 3 godine, Banožić i Milanović častili su se teškim riječima, često primitivnim uvredama, optužbama o narušenoj spremnosti OS RH, zabranama ulaska u vojne objekte, dvostrukim  ispraćajima i gotovo potajnim događanjima, Banožićevim neisplatama dnevnica i Milanovićevim ignoriranjem imenovanja vojnih zapovjednika na najviše dužnosti. Načelnik GS OS RH tu se našao kao kolateralna žrtva i uspješno preživjeli nakon Banožićevog  nemuštog pokušaja smjene preko Inspektorata obrane.

Svo to vrijeme negdje sa strane je kibicirao premijer Andrej Plenković, zadovoljan što je Milanovićev oštar jezik skrenuo s njegovog lika i djela na ono ministra Banožića. U tom je zadovoljstvu, navodno, ležao i glavni razlog zašto je krajnje nesposobni Banožić ostao ministar čitavo ovo vrijeme, sve dok ga premijer nije brzinski smijenio svega par sati nakon tragične prometne nesreće. Upitan danas nakon sjednice Vlade o suradnji Milanovića i Anušića, premijer Plenković kratko je rekao: „Ne znam, nisam imao vremena se s tim baviti. Anušić je bio na dodjeli činova časnicima Hrvatske vojske“. No, na novinarsko insistiranje da li očekuje drugačiji odnos od onog kojeg je s Milanovićem imao Mario Banožić, Plenković je ipak procijedio: „Vidjet ćemo.“ „Kakve ćete upute dat ministru?“, pitali su dalje novinari. „Ministar je član Vlade. Ponaša se sukladno politici Vlade, ne moramo to sada ponovno ponavljati. Dakle, ukoliko bilo tko bude Vladu ucjenjivao, vrijeđao, lažno optuživao, bio on trenutno netko tko obnaša neku dužnost, oporbeni političar, predstavnik javnosti, pa čak i medija, dobit će adekvatan odgovor“, sada već nervozno odgovorio je premijer.

Predsjednik Milanović u više je navrata tvrdio da on nema problem s ministrom obrane, već s Marijom Banožićem. I to se danas trudio pokazati, odnoseći se prema Ivanu Anušiću s posebnim uvažavanjem. Nema sumnje da novi ministar obrane zadnjih dana rješava najveće probleme koje je stvorio Banožić, čemu svakako treba pribrojiti odnos s Vrhovnim  zapovjednikom OS RH. Ali i s javnošću. Jer danas se nakon višegodišnjeg ignoriranja, da ne kažemo cenzure, u MORH-ovom priopćenju našlo mjesta ne samo za spomen Zorana Milanovića, već i za izvatke iz Predsjednikovog govora mladim časnicima, kao i za njegove fotografije među nazočnim gostima. „Pa ne nosim ja kameru“, odgovorio je svojevremeno Mario Banožić na novinarska pitanja zašto je iz MORH-ovih video i foto materijala „nestao“ Zoran Milanović. Kameru danas nije nosio ni Ivan Anušić, ali je priopćenje bilo korektno napisano i opremljeno.

I za kraj, vratimo se na one kojima je današnji dan bio jedan od najvažnijih u životu, a nepravedno su ostali u sjeni političara. Radi se o 10. i 15. naraštaju Temeljne časničke izobrazbe zdravstvene  službe, odnosno o 7 doktora medicine, jednom doktoru dentalne medicine, jednoj magistri sestrinstva (svi s tržišta rada), te jednoj sveučilišnoj prvostupnici sestrinstva iz sustava OS RH. Njima su danas uručeni prvi časnički činovi i rješenja o prijmu u djelatnu vojnu službu koju će obavljati u Zagrebu, Varaždinu, Petrinji, Karlovcu, Kninu, Zemuniku, Splitu, Vinkovcima i Požegi. „Postoji mnoštvo zanimanja i mnoštvo profesija, ali vrlo je malo onih koje zovemo pozivima. Vaš liječnički i sestrinski poziv, vaš časnički poziv su prije svega plemeniti i na ponos su hrvatskog naroda“, poručio im je ministar obrane Ivan Anušić, obećavši da će nastaviti osnaživati uvjete rada, obuke i života vojnika jer se „jačanjem Hrvatske vojske jača hrvatski narod i hrvatska država“.

*Photo: Ured predsjednika RH/ Tomislav Bušljeta,  MORH/T. Brandt

Od danas niz zapovjednih mjesta u OS RH više nije prazan. Nakon višegodišnje rupe na nizu važnih dužnosti, danas je predsjednik RH Zoran Milanović potpisao nova imenovanja, uključujući i ono za ravnatelja VSOA-e. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

“Temeljem ranije postignute suglasnosti o imenovanju čelnika na otvorena i nepopunjena zapovjedna mjesta u OSRH te nakon razgovora i dogovora predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića jučer u Sinju, predsjednik Milanović danas je potpisao odluke o imenovanju i raspoređivanju časnika na dužnosti zapovjednika u OSRH.

General Krešo Tuškan-novi direktor GS OS RH

General-bojnik Krešo Tuškan raspoređen je na dužnost direktora Glavnog stožera OSRH, general-bojnik Slaven Zdilar imenovan je na dužnost zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“, general-bojnik Denis Tretinjak raspoređen je na dužnost načelnika Operativne uprave Glavnog stožera OSRH, komodor Milan Blažević imenovan je na dužnost zapovjednika Obalne straže RH, brigadni-general Ivan Zelić raspoređen je na dužnost načelnika Personalne uprave Glavnog stožera OSRH na rok do 31. prosinca 2023., brigadir Jozo Matković raspoređen je na dužnost načelnika Uprave za logistiku Glavnog stožera OSRH, brigadir Mirko Stošić imenovan je na dužnost zapovjednika Gardijske mehanizirane brigade HKoV-a, a brigadir Tihomir Zebec imenovan je na dužnost zapovjednika Počasno-zaštitne bojne OSRH.

Isto tako, Predsjednik Republike je danas supotpisao – uz supotpis predsjednika Vlade RH – Prijedlog kandidata za ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnog generala Ivana Turkalja, a koji se upućuje Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora na prethodno mišljenje. 

General Slavn Zdilar – iz RACVIAC-a na HVU

Predsjednik Republike, nadalje, potpisat će i ostala ranije usuglašena imenovanja na vojne dužnosti koje su nepopunjene ili će biti upražnjene zbog spomenutih imenovanja zapovjednika u OSRH čim za te, ranije dogovorene i usuglašene prijedloge kandidata, ministar obrane provede i formalne procedure izbora kandidata. Predsjednik Vlade Andrej Plenković zajamčio je predsjedniku Milanoviću tijekom jučerašnjeg razgovora kako će ministar obrane ispuniti ranije dogovorene i usuglašene prijedloge kandidata te da će se u najbržem mogućem roku provesti procedure predlaganja Vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, te imenovanje zamjenika direktora Centra za sigurnosnu suradnju – RACVIAC.”

Ministarstvo obrane je 03. kolovoza raspisalo interni oglas za popunu dužnosti u Centru za sigurnosnu suradnju – RACVIAC koju je do sada obnašao general Zdilar, kao i  za mjesto vojnog predstavnika RH pri NATO i EU, koje bi trebalo biti popunjeno do jeseni ove godine. Time je, barem zasad, riješen višegodišnji sukob na relaciji ministar obrane – Vlada – Predsjednik RH, pri čemu je Zoran Milanović kao uvjet za svoj potpis navodio povratak brigadira Elvisa Burčula u službu na mjesto zapovjednika PZB, a Andrej Plenković – Milanovićevu ispriku za učestalo vrijeđanje i unošenje neprimjerene komunikacije u hrvatski politički prostor. Obojica su odustala od svojih uvjeta tijekom dva uzgredna viđenja u Kninu i Sinju. Možda bi ih za ubuduće obojicu trebalo povesti u lunapark da uz šušur i zabavu riješe i ostala otvorena pitanja u državi!

Vlada je na današnjoj 191. sjednici prihvatila „Prijedlog odluke o dodjeli na korištenje prostora Sveučilištu obrane i sigurnosti ‘Dr. Franjo Tuđman’“. Sveučilište koje još uvijek postoji samo na papiru, i do sada je muku mučilo s elementarnim pripremama za funkcioniranjem, današnjom Vladinom odlukom riješilo je na formalan način barem jedan problem – pitanje smještaja i prostorija za potrebe Sveučilišta. Naime, kako je to na sjednici Vlade obrazložio ministar obrane Mario Banožić:

„U skladu sa Zakonom o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti osnovano je Sveučilišta obrane i sigurnosti ‘Doktor Franjo Tuđman’, čime je stvoren okvir za Sveučilište kao visoko-obrazovnu i znanstveno-istraživačku ustanovu za potrebe obrambenog sustava i sustava domovinske sigurnosti. U potpori provedbe aktivnosti Sveučilište – uz izradu temeljnog dokumenta, definiranih organizacijskih, personalnih i drugih aspekta za početak rada sveučilišta pripremljena je i ova odluka. U skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje sveučilišta, ovom se odlukom predlaže da Sveučilište obrane i sigurnosti ‘Doktor Franjo Tuđman’ dodijele na korištenje prostori i vojarne ‘Petar Zrinski’ u Zagrebu i vojarne ‘Sveto Letica Barba’ u Splitu. Odlukom se predlaže da se ministar obrane ovlasti u ime Vlade Republike Hrvatske da sa Sveučilištem potpiše ugovor kojim će se regulirati provedba ove odluke“.

Dakle, kao i do sada, i novo Sveučilište koristit će iste prostore koje trenutno koristi Hrvatsko vojno učilište za svoje obrazovne programe u Zagrebu i Splitu. Naime, prema Zakonu, sjedište Sveučilišta je ionako u Zagrebu, na adresi Ilica 256b. Kako stoji u Vladinoj odluci, prostori i oprema u vojarnama „Petar Zrinski“ u Zagrebu i „Admiral flote Sveto Letica – Barba“ dodjeljuju se na korištenje na neodređeno vrijeme i bez naknade. Prostori koji se predlažu dodijeliti Sveučilištu obrane i sigurnosti  „Dr. Franjo Tuđman“ su prostori koji se i sada koriste za potrebe studijskih programa Vojno vođenje i upravljanje i Vojno inženjerstvo u vojarni u Zagrebu: šest ureda površine 190 m², 14 učionica površine 914 m², 3 amfiteatra ukupne površine 230 m² i knjižnica. Za potrebe Vojnog pomorstva u vojarni u Splitu trenutno se koristi 11 ureda površine 268 m², 8 učionica 556,4 m² i knjižnica, a isto će u budućnosti koristiti i buduće Sveučilište obrane i sigurnosti. Ugovorom koji će potpisati ministaar Banožić – osim prostora i opreme, kao i međusobnih prava i obveza – regulirat će se i način podmirivanja režijskih i drugih troškova. Pri tome nije bilo ni riječi o budućnosti, kada bi se to sveučilište trebalo izdvojiti iz vojnoga sustava te preći u znanstveno-obrazovni resor – čime će onda i njegovi prostori postati civilni, a smješteni usred aktivnih vojarni (dapače, i unutar jedine hrvatske ratne luke).

Za mjesec dana bit će mini-obljetnica – 2 godine od donošenja Zakona o osnivanju Sveučilište obrane i sigurnosti. Do tada je, čini se, napravljeno malo i uz ogromno zakašnjenje, a u proračunu je nestalo i novaca – umjesto projiciranih 74 milijuna kuna u ovoj i sljedećoj godini, u ovoj je godini za Sveučilište namijenjeno tek nešto više od 24 milijuna kuna, odnosno 3,2 milijuna eura.

Prema dosadašnjim planovima, Sveučilište obrane trebalo bi primiti prve studente u akademskoj godini 2023/2024, što je za samo nešto više od 6 mjeseci.

Povodom jučer obilježenog Dana Hrvatskog vojnog učilišta, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović donio je odluku o odlikovanjima, promaknućima i pohvalama, te je iste prigodno i uručio na svečanosti na zagrebačkom Črnomercu. Tako je Redom bana Jelačića za iznimno uspješno zapovijedanje postrojbama OS RH te za osobite vojne zasluge u njihovom ustroju odlikovan brigadir Miro Čolić, dok su Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za RH stečene u ratu i u iznimnim okolnostima u miru odlikovani časnički namjesnici Vlado Derdić i Slobodan Sambol. Redom hrvatskog pletera za osobiti doprinos razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana, odlikovani su časnički namjesnici Damir Bakunić i Miroslav Raštegorac. U čin brigadira promaknut je bivši zapovjednik Protupožarne eskadrile, pukovnik Tomislav Vacenovski, u čin bojnice promaknuta je satnica Rebeka Krušelj, u čin satnika promaknut je natporučnik Igor Turk, dok su u čin natporučnika promaknuti poručnici Danijel Ević, Nikolina Sertić i Ivan Šarec. Za ostvarene natprosječne rezultate u izvršavanju postavljenih zadaća, pohvalom Vrhovnog zapovjednika pohvaljena je brigadirka Valentina Ključarić.

No jedno je promaknuće po svom značaju ipak ponešto drugačije i u svakom je slučaju bitan iskorak za Oružane snage. Naime, u čin kapetanice bojnog broda promaknuta je kapetanica fregate Darija Jurko – time je ona ujedno postala prva i zasad jedina kapetanica bojnog broda od osnutka Oružanih snaga RH. Dariji (Gvozdenčević) Jurko to nije prvi puta da probija plafon koji je najvećim dijelom rezerviran za muškarce. Ona je ujedno bila i prva časnica Hrvatske ratne mornarice koja je upućena u pomorsku operaciju EU NAVFOR „ATALANTA“ Somalia – u veljači 2011. godine kao poručnica bojnog broda Darija Jurko (tada Gvozdenčević) bila je upućena u Zapovjedništvo spomenute operacije u Northwoodu, sjeverozapadno od Londona u Velikoj Britaniji.

Iz prigodnog kratkog životopisa kojeg je tom prilikom objavilo Ministarstvo obrane očito je da se radi o iznimnoj časnici. Prva hrvatska kapetanica bojnog broda rođena je 31. listopada 1975. u Zagrebu, gdje je i nakon 3 godine studije Elektrotehnike i računarstva 1996. otišla u SAD na US Naval Academy u Annapolisu (savezna država Maryland). Završila ju je među najboljih 10 posto studenata u klasi (kao 60. od ukupno 1.000 kadeta) i stekla zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Nakon završene Mornaričke akademije, Darija Jurko vraća se u Hrvatsku i postaje djelatna vojna osoba u Hrvatskoj ratnoj mornarici. U HRM kbb Jurko završila je temeljnu i naprednu časničku školu, ispit za samostalno obnašanje dužnosti zapovjednice oružnog brodskog odreda na raketnoj topovnjači, te Vojno-diplomatsku školu u Zagrebu. U svojoj vojnoj karijeri Darija Jurko obnašala je dužnost zapovjednice oružnog brodskog odreda na tada novoj raketnoj topovnjači „Kralj Dmitar Zvonimir“, bila je časnica za međunarodnu vojnu suradnju u Odjelu za međunarodne odnose zapovjedništva HRM, kao i časnica za NATO i PfP u istom Odjelu zapovjedništva HRM. Posljednjih nekoliko godina kbb Jurko je Hrvatsku ratnu mornaricu zamijenila za Hrvatsko vojno učilište. Aktivno se bavi sportom – bila je natjecateljica za Hrvatsku ratnu mornaricu u mornaričkom petoboju, golfu i plivanju, gdje je ostvarila vrhunske rezultate.

Kbb Jurko jedna je od ukupno tri žene – pripadnice OS RH (uz Dianu Doboš i Vlastu Zekulić), o čijem se životnom pozivu govori u HTV-ovom dokumentarnom filmu „Kad žena kaže ‘pozor’“ iz 2014. godine. Iako je tada priznala da je na samome početku bilo otpora njezinom razmještaju na brod, svjesna je da je to postala stvar prošlosti: „Prije se govorilo da je žena na brodu nesreća, ali sada imamo puno žena u mornarici. Nikada nisam osjetila predrasude, vremena se mijenjaju!“. No da li se stvarno mijenjaju?

Primijetit ćemo da promaknuće prve žene iz sastava OS RH u kapetanicu bojnog broda za Ministarstvo obrane nije nikakva vijest – iako je ranije, u transparentnijoj i manje konspirativnoj garnituri u Ministarstvu obrane, itekako bilo popraćeno i za medije otvoreno postavljenje prve hrvatske generalice Gordane Garašić. Promaknuće Darije Jurko u kapetanicu bojnog broda ne može se naći ni u galeriji slika na službenoj stranici predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH, no i uz te više ili manje protokolarne greške može se reći „Eppur si muove“ kada se radi o ženama u vojsci. Sporo, ali ipak dostižno!

Samo nekoliko sati prije no što će 7. svibnja 2020. podnijeti ostavku na dužnost ministra obrane, Damir Krstičević na sjednici Vlade predstavio je, reći će, „ono što ima biti snažna razvojna potpora sustavu Domovinske sigurnosti“. Sveučilište obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“, koje će nastati iz dosadašnjeg Hrvatskog vojnog učilišta (HVU), od posebnog je državnog interesa i „dokaz ustrajnosti na ulaganje u znanje“, kazao je Krstičević.

U ožujku 2021., Sabor usvaja Zakon o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti, no do danas nisu ispunjene brojne propisane pretpostavke kako bi novo sveučilište stalo na noge i zaživjelo. Taj će trenutak, čini se, još pričekati. Naime, iz ministarstva Marija Banožića za Telegram kažu kako će cijeli proces transformacije iz HVU u sveučilište trajati još puno desetljeće, do 2032. godine.

Studiji i dalje na Zagrebu i Splitu

Prije više od dvije godine, Telegram je razgovarao s nizom stručnjaka koji su ekstenzivno pojasnili zašto je osnivanje novog vojnog sveučilišta višestruko problematično. Jednim od kamena spoticanja naveli su zakonsku odredbu prema kojoj bi novo sveučilište trebalo nastati pripajanjem već postojećih vojnih studija zagrebačkog i splitskog sveučilišta, odnosno tuđeg intelektualnog vlasništva.

Da bi to uistinu mogao biti problem, proizlazi iz već sada neispoštovanih rokova koje predviđa Zakon o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti. Naime, 60 dana od stupanja ovog zakona na snagu, rektori zagrebačkog i splitskog sveučilišta trebali su svojim senatima predložiti prijenos njihovih studijskih programa na novo vojno sveučilište.

Riječ je o studijskim programima Vojno vođenje i upravljanje, Vojno inženjerstvo te Vojno pomorstvo. Iz MORH-a nam potvrđuju da ovi studijski programi još uvijek nisu preneseni na novo sveučilište, iako su zakonski rokovi istekli. Prijenos će se, dodaju, provesti „po ostvarivanju uvjeta sukladno Zakonu o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti i Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti“. Koji točno uvjeti moraju biti ostvareni, ne preciziraju.

Transformacija idućih 10 godina

Zakon dalje propisuje da će „dinamika tijeka realizacije prijenosa studijskih programa“ biti utvrđena zajedničkim „dinamičkim planom“ MORH-a te splitskog i zagrebačkog sveučilišta, i to nakon što plan prihvate senati Splita i Zagreba. Oba sveučilišta upitali smo jesu li prihvatili naveden dinamički plan, no na naše upite nisu odgovorili. Iz javno dostupnih podataka o sjednicama njihovih senata, nema govora o usvajanju takvih „dinamičkih planova“.

S druge strane, MORH u odgovoru Telegramu spominje „dinamički plan osnivanja“ vojnog sveučilišta pa navodi kako je predviđena transformacija kroz razdoblje od idućih deset godina, odnosno do 2032. To je, izgleda, rok koji iz MORH-a komuniciraju o cjelovitom početku rada novog sveučilišta.

Privremena rektorica Sveučilišta

Jedan od rijetkih ispoštovanih rokova iz Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti jest onaj o imenovanju privremenog rektora. U ovom slučaju, rektorice. Ivana Čuković-Bagić, profesorica Stomatološkog fakulteta i prorektorica Sveučilišta u Zagrebu iz mandata bivšeg rektora Borasa, imenovana je u srpnju prošle godine. Zadaća privremene prorektorice jest, propisuje zakon, „u roku od jedne godine od imenovanja obaviti pripreme za početak rada Sveučilišta“.

Čuković-Bagić za Telegram kaže kako je do sada izvršila upis Sveučilišta obrane u sudski registar i predala Nacrt privremenoga statuta na usuglašavanje. Doduše, probijen je i rok za donošenje privremenog Statuta; on je trebao biti donesen do početka srpnja 2022., odnosno u godinu dana od imenovanja privremene rektorice.

U godinu dana od imenovanja trebala je i „poduzeti radnje za konstituiranje Senata“ Sveučilišta obrane, tijela koje Sveučilištem upravlja. Čuković-Bagić Telegramu objašnjava kako je konstituiranje Senata složen proces koji podrazumijeva cijeli niz aktivnosti, primarno procjenu raspoloživih ljudskih potencijala, kao i financijske planove Sveučilišta obrane za naredna razdoblja.

„Bez financijskih zahvata“

Kaže kako za dosadašnji rad nije dobila ni plaću niti ikakvu naknadu te da joj status niti plaća još uvijek nisu regulirani. Iz MORH-a pak poručuju kako će naknada privremenoj rektorici biti isplaćena „sukladno izvršenim aktivnostima i podnesenim izvješćima“.

Interesirale su nas i predviđene financije za novo sveučilište, s obzirom na to da su i Krstičević i Banožić u nekoliko navrata ponavljali kako u proračunu neće biti „nekakvih novih financijskih zahvata jer su ta sredstava tako i tako osigurana“. Dapače, u obrazloženju Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane stoji kako su financijska sredstva za provođenje postojećih studijskih programa već osigurana u državnom proračunu pa nije potrebno osigurati dodatna.

Koliko zapravo novca?

U proračunu za 2021. godinu, kada je donesen Zakon o osnivanju Sveučilišta, stoji kako je za administrativnu potporu Sveučilištu bilo planirano 130.000 kuna, no u izvršenju proračuna nije naveden nikakav iznos. U proračunu, pak, za 2022. godinu inicijalno je bilo predviđeno 24 milijuna kuna, s projekcijama za 2023. i 2024. u tri puta višem iznosu od 74 milijuna kuna.

Rebalansom proračuna za 2022., predviđenih 24 milijuna kuna korigira se na samo 2 milijuna. Iz MORH-a nam ovo objašnjavaju usklađivanjem „s radnjama koje su provedene za početak rada Sveučilišta“. U prijedlogu proračuna za 2023. godinu sada se pak predviđa 3,2 milijuna eura, odnosno nešto više od 24 milijuna kuna, što predstavlja znatno nižu cifru od 74 milijuna kuna planiranih tijekom prošle godine za 2023.

Improvizacija

Za 2024. i 2025. sada se predviđa oko 3,6 milijuna eura, odnosno nešto više od 27 milijuna kuna. I taj je iznos značajno niži od 74 milijuna kuna planiranih prošle godine za 2024. Iz MORH-a zaključuju kako su sredstva za Sveučilište obrane i sigurnosti dio proračuna Ministarstva obrane „kao što je to bilo i do sada“ i dodaju kako se ne radi ni o kakvim dodatnim sredstvima, već o unutarnjoj preraspodjeli.

Zaključujući tekst koji smo o Sveučilištu obrane i sigurnosti napisali prije dvije godine – kada je Krstičević predstavio cijelu priču na sjednici Vlade – istaknuli smo riječi vojnog analitičara Igora Tabaka. Kazao nam je kako će s formiranjem novog sveučilišta vojno obrazovanje u Hrvatskoj i dalje biti improvizirani izolirani otok. Sve zasad ukazuje na to da već i predradnje za konkretno lansiranje Sveučilišta obrane i sigurnosti također, manje-više, spadaju u sferu improvizacije.

*gost autor: Tekst pod naslovom “Priča s čuvenim Krstičevićevim vojnim faksom upravo je postala još čudnija”, autorice Dore Kršul, objavljen je 26. studenog 2022. na portalu Telegram.hr, a u izvornom obliku može se naći na adresi https://www.telegram.hr/politika-kriminal/prica-s-cuvenim-krsticevicevim-vojnim-faksom-upravo-je-postala-jos-cudnija/