Vojna povijest u kišno popodne 29. listopada

U ponedjeljak, 29. listopada, javnosti je u Zagrebu predstavljena knjiga “Lako prevozni zdrug Hrvatske legije – u borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. – prosinac 1942.“, autora Amira Obhođaša. Na predstavljanju organiziranom u prostorima Hrvatskog državnog arhiva (zgrada bivše NSK na Marulićevu trgu) okupilo se pedesetak ljubitelja vojne povijesti, a obratili su im se izdavač knjige Zvonimir Despot (edicija Hrvatska povijest, Despot Infinitus d.o.o.), dr. sc. Nikica Barić, viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest, te sam autor – Amir Obhođaš, načelnik Mikroteke i fototeke Hrvatskog državnog arhiva, te magistar povijesnih znanosti.

Predstavljena knjiga, iako opsegom bitno manja od ljetos predstavljenog djela “Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnome bojištu 1941. – 1943.” istoga autora, zapravo je ponešto specijaliziraniji i bitno zanimljiviji uradak. Ona opisuje sudbinu “Lako prevoznog zdruga”, hrvatske vojne postrojbe iz doba Drugog svjetskoga rata, formirane sredinom srpnja 1941. godine, ne bi li se donekle balansiralo vojno djelovanje NDH s oba njena velika saveznika iz sastava Sila osovine – konkretno, s fašističkom Italijom, nasuprot nacističke Njemačke, s čijim je snagama djelovala glavnina Hrvatske legije (369. pješačka pukovnija i Hrvatski pomorski sklop). No, kako je odnos čitave NDH s Italijom bio problematičan – od svojevrsnih “dugova” ustaške stranke prema dugogodišnjem sponzoru, do “Rimskih ugovora” kojim je 1941. Mussolinijevoj Italiji poklonjena Dalmacija – tako je i domobranski “Lako prevozni zdrug” imao kontroverznu i problematičnu povijest.

Nakon što je Zdrug ustrojen na izričito inzistiranje talijanske vojne misije u Hrvatskoj, ta je postrojba jačine ojačane motorizirane bojne prvo, umjesto u Rusiji, završila na području Banije,Korduna i Bosanske krajine – na prostoru trokuta Bosanska Krupa – Kostajnica – Bosanska Dubica, gdje je sudjelovala u suzbijanju ustanka. Tek sredinom prosinca 1941. Zdrug odlazi na dodatnu obuku u Italiju, da bi sredinom travnja 1942. stigao na Istočno bojište. Hrvatski je Lako prevozni zdrug ondje djelovao u sastavu talijanske 8. armije – od prvih borbenih iskušenja, u sastavu talijanske 3. konjaničke divizije (Celere) krajem travnja 1942. godine, pa sve do ratovanja nedaleko Staljingrada, gdje je ta postrojba i uništena 20. prosinca 1942. (tijekom pokušaja proboja iz okruženja nastalog na rubu operacije sovjetskog opkoljavanja njemačkih snaga u Staljingradu).

Brojnim slikovnim materijalom ilustriran put Lakog prevoznog zdruga Hrvatske legije

Čitavo vrijeme svoga postojanja – od uspostave, tijekom obuke u Italiji, a i kasnije, na Istoku – Zdrug je bio medijski i službeno izuzetno oskudno praćen. Upućeni to vezuju uz pritiske koji su doveli do njegova formiranja, te iznimno lošu sliku koju je u NDH uživala Italija nakon Rimskih ugovora. Tome nije pomogla ni tragična sudbina postrojbe, koja je uništena relativno rano (više od mjesec dana prije kraja 369. pješačke pukovnije), uz glase o tome da je prije kraja hrvatskim borcima nestalo streljiva radi ukupnoga sloma talijanskoga sustava (pa i njegove logističke potpore). Sve to rezultira činjenicom da, usprkos postojanja ponešto ranijih radova – prvenstveno članka Milana Pojića iz Časopisa za suvremenu povijest – tek knjiga Amira Obhođaša, uz kvalitetan tekst, daje uvid i u veću količinu slikovnoga materijala (oko 150 slika, pretežito iz jednog nedavno otkrivenog privatnog izvora). Djelovanja te ratni put promatrane postrojbe ilustrirani su i s 20 karata te bogatim fondom tablično sređenih podataka. Ukupno gledano, radi se o iznimno zanimljivom prikazu dijela novije hrvatske vojne povijesti koji, iako pomalo dalek, ipak predstavlja i određenu pouku svima koji nekritički zagovaraju intenzivnu međunarodnu vojnu suradnju, te danas tako moderno “ekspedicijsko” ratovanje daleko od domovine.

Premda bi se moglo činiti kako je na temu 369. pojačane (hrvatske) pješačke pukovnije već jako puno rečeno, posebice nakon što je Hrvatski državni arhiv otisnuo njezin ratni dnevnik kao primarni izvor za proučavanje (Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941. – 1943.: Ratni dnevnik autora Milana Pojića, Zagreb 2008.), autori Obhođaš i Mark zorno su dokazali kako zanimljivog materijala ima još puno više. Amir Obhođaš kao djelatnik Hrvatskog državnog arhiva, koji je u knjigu uklopio dijelove svojeg magisterija te Jason D. Mark kao australski povjesničar subspecijaliziran za Staljingradsku bitku, udružili su snage eda bi nam pružili fascinantni prikaz Hrvatske legije na istočnom bojištu, ponešto različit od uvriježenog.

Strojničari na Istočnom bojištu

Ponajprije, samo ustrojavanje 369. pukovnije za Istočno bojište odaje sliku prilično navrat-nanos ustrojene postrojbe, izvorno sačinjene od dobrovoljaca najrazličitijih pobuda, a s kojom su i njezino zapovjedništvo, a i njemački mentori imali poprilično posla na putu do Staljingrada. Nadalje, popuna postrojbe bila je prilično zamršena, i to namjerno. Naime, vojne vlasti Nezavisne Države Hrvatske nastojale su učiniti 369. pukovniju rasadnikom budućih kadrova, ne bi li se izmigoljile iz talijanskog tutorstva. Spomenimo kako je jedna od popunidbenih bojni za 369. pukovniju uključivala i nekih četiri stotine Ukrajinaca, no oni ipak na kraju nisu poslani na Istočno bojište. Istodobno, u Legiji je bio i zamjetan broj časnika ruskog i ukrajinskog podrijetla, posebice u Topničkom sklopu, inače najkonzistentnije hvaljenoj postrojbi. Naposljetku, hrvatske legionare nalazimo u staljingradskom džepu, gdje je pukovnija izgorjela u epskoj bitci, dok je dio njezinog preživjelog osoblja činio veći dio Prve jugoslavenske brigade ustrojene u SSSR-u.

Pukovnik Markulj, prvi zapovjednik 369. pukovnije

Posebnu vrijednost ovoj knjizi daje uklapanje 369. pukovnije u širi kontekst zbivanja, kako unutar NDH (ne zaboravimo da je posebna bojna Pukovnije novačena na području Bosne i Hercegovine!), tako i na samom Istočnom bojištu. Potonje uključuje i njemačke postrojbe uz koje je Legija djelovala, komentare njemačkih instruktora (ne uvijek pohvalne), ali i kroki sovjetskih postrojbi koje su djelovale na drugoj strani, plod istraživanja po ruskim arhivima (koji, kako se čini, ni dan-danas nisu otvoreni baš svakome). Pukovnija je često djelovala podijeljena po borbenim skupinama, čak ne nužno u sastavu matične njemačke 100. lake divizije. Tako dolazimo i do možda najčudnije anegdote kad je Borbena skupina Markulj (nazvana prema zapovjedniku prvom Pukovnije, pukovniku Markulju) uključivala i Valonsku bojnu, koja je u veljači 1942. pretrpjela toliko teške gubitke da su njezin zapovjednik i narednik Degrelle (vođa desničarskog Rexističkog pokreta, čiji su članovi volontirali za Istočno bojište) došli moliti Hrvate neka prenesu Nijemcima da se Valonska bojna prebaci u pozadinu, jer će inače njihov Pokret ostati obezglavljen.

Knjiga sadrži brojne dodatke, počevši od zapovjedne strukture same Pukovnije i Topničkog sklopa, preko časničkih biografija te popisa odlikovanih, sve do popune i gubitaka te drugog materijala. Dodatnu vrijednost daje obilje fotografskog i drugog slikovnog materijala, često do sada neviđenog. Ukoliko bi se knjizi imalo išta zamjeriti, onda je to manjak indeksa, barem za osnovni dio knjige, a i neki zemljovidi su dani s toponimima na engleskom, očiti pretek iz australskog izdanja. No, sve u svemu, Hrvatska legija je neizostavno štivo za svakog proučavatelja hrvatske i bošnjačke ratne i vojne povijesti.

Podaci o knjizi:

HRVATSKA LEGIJA, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Amir Obhođaš i Jason D. Mark, 491 stranica s dodacima, ilustrirano, izdanje Despot Infinitus d.o.o., Hrvatska, Zagreb 2012.

Gost autor:

Boris Švel, pravnik, dugogodišnji stručni autor u časopisu Hrvatski vojnik

]]> https://obris.org/predstavljamo/hrvatska-legija-na-istocnome-bojistu-1941-1943/ Wed, 13 Jun 2012 08:50:38 +0000 http://obris.org/?p=3988 Promocija knjige “Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnome bojištu 1941. – 1943.” održana je u utorak, 12. lipnja 2012. godine. Događanju koje je započelo u 17 sati, u bivšoj velikoj čitaonici zgrade Hrvatskog državnog arhiva (poznatoj i kao “Stari NSB”), prisustvovalo je stotinjak ljudi, razasutih uz duge stolove, karakteristične za ovu veliku dvoranu.

Ova knjiga, zajedničko djelo Zagrepčana Amira Obhođaša i Australca Jasona D. Marka, po prvi put ozbiljno i detaljno ujedinjuje ratne dnevnike ove, pomalo specifične povjesne postrojbe (kojima se detaljno bavio Milan Pojić, u knjizi “Hrvatska pukovnija 369. na Istočnom bojištu 1941. – 1943., Ratni dnevnik”), s dokumentima iz pismohrane dotične vojne postrojbe – koji su sačuvani u Vojno-istorijskome institutu u Beogradu, a u Zagrebu postoje isključivo u mikrofilmiranome obliku izrađenom tijekom 1960-tih – ali i sa stručnim knjigama te dodatnim povjesnim dokumentima zapadnog i istočnog podrijetla.

Amir Obhođaš, hrvatski koautor predstvljene vojno-povijesne studije

Amir Obhođaš, inače načelnik Mikroteke i fototeke Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu te od 2010. i magistar znanosti (s temom “Kopnene postrojbe NDH na Istočnom bojištu 1941. – 1943.”) – u ovom opsežnom vojno-povijesnom djelu obrađivao je u detalj hrvatsku postrojbu, njena borbena djelovanja i sudbinu. Za to vrijeme, njegov su-autor Jason D. Mark djelu je dao širi kontekst, obuhvaćajući tu i druge bliske postrojbe, a sve to na temelju svog dosadašnjeg višegodišnjeg stručnog rada (tri knjige o pojedinim aspektima borbi oko Staljingrada).

Stotinjak je ljudi popratilo predstavljanje knjige u Hrvatskom državnome arhivu

O samoj predstavljenoj knjizi, inače prvom objavljenome djelu nove izdavačke kuće “Despot Infinitus d.o.o.”, prisutnima su se obratili izdavač Zvonimir Despot, Mario Werhas iz Instituta za razvoj obrambenih sustava u sklopu MORH, te Milan Pojić, načelnik Odsjeka za vojno gradivo Hrvatskog državnog arhiva. Od dvojice autora, u Zagrebu je jučer bio samo Amir Obhođaš, koji je nizom karata i slikovnog materijala (kojim i njegova knjiga obiluje) zorno predstavio dosege ovog stručnog i znastvenog djela kakvo se u nas ne vidi često.

Predstavljanje izdanja strojopisa Andra Vrkljana u Dvorani kataloga zgrade HDA

U prostorima Hrvatskog državnog arhiva se oko 12.30 u petak, 23. ožujka 2012. godine, okupio neuobičajeno velik skup ljudi. Dok bi neupućeni promatrač pretpostavio da ovi prostori takvu navalu nisu vidjeli od davnih NSB dana, tek bi ga zbunio prosjek godina jučerašnjih posjetitelja – budući da među stotinjak prisutnih nije bilo djece, tek nešto studenata, podosta ljudi srednjih godina i pokoji veteran.

Vjekoslav Kralj (u zelenom), jedini pripadnik Hrvatske pomorske legije na događanju

Događanje koje je okupilo sve te ljude u negdašnjoj dvorani kataloga, koju i danas obilježavaju ormari s ladicama za knjižne kartice, bilo je predstavljanje knjige “Hrvatski argonauti 20. stoljeća – Povijest Hrvatske pomorske legije na Crnom moru 1941. – 1944.“. Radi se o izdanju Hrvatskog državnog arhiva s kraja 2011. godine, kojim je javnosti predstavljen strojopis Andra Vrkljana, kapetana bojnog broda i negdašnjeg zapovjednika Hrvatskog pomorskog odjela na Crnome moru. Radi se o svojevrsnom ratnom dnevniku, kojeg je Vrkljan napisao kasnije – tijekom 1970-tih i 1980-tih, kada se nakon dugog boravka u Argentini skrasio u Njemačkoj. Osim vlastitih iskustava i sjećanja, autor je krenuo istraživati materiju teksta i u arhivu njemačkog mornaričkog zapovjedništva, a kontaktirao je i druge bivše pripadnike ove postrojbe, ne bi li i njihovim saznanjima i opisima dopunio tekst. Ovo djelo o pomorskome djelovanju NDH na Crnome moru gotovo da uvodi u serijal specijaliziranih knjiga Hrvatskog državnog arhiva, a na spomenutu ratnu tematiku, budući se dobro nastavlja na knjigu “Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941. – 1943. Ratni dnevnik”, Milana Pojića iz 2007. godine.

Dodatna oprema

Koautor Freivogel i urednik Brnardić na predstavljanju knjige

Knjiga koja je jučer predstavljena javnosti, dodatno je obogatila  uradak bivšega zapovjednika Vrkljana uvodnikom napisanim od Vladimira Brnardića, urednika knjige, te nizom radova Zvonimira Freivogela, vodećeg hrvatskog stručnjaka za povijest pomorstva na Jadranu. Dok Brnardić u svome uvodu opisuje nastanak predstavljene knjige, pribavljanje pojedinih materijala i ilustracija, te osnovnu temu djela, Freivogel je na originalni Vrkljanov strojopis dodao nekoliko namjenski pisanih dodataka – tekstova kojima je ukratko ilustrirao vojno-pomorsku situaciju na Crnome moru u doba djelovanja tematizirane hrvatske postrojbe, kao i omjere snaga sovjetske Crnomorske flote te osovinskih mornaričkih sastava. Uz to, Freivogel je izradio i čitav niz tabličnih dodataka, koji su dopunili originalne autorove priloge i karte, pri tome detaljno prikazujući angažirane snage pojedinih zaraćenih strana, podatke o njihovu brodovlju i poznatim sudbinama pojedinih plovila. Strojopis KBB Andra Vrkljana sa svim tim dodacima objavljen je 2011. i predstavljen javnosti 23. ožujka 2012.

Strojopis Andra Vrkljana objavljen je 2011. godine i predstavljen javnosti 23. ožujka 2012.

Ukupno gledano, knjiga “Hrvatski Argonauti 20. stoljeća – Povijest Hrvatske pomorske legije na Crnom moru 1941. – 1944.” (čiji je naslov vjerojatno asocijacija na tekst Vjekoslava Vrančića, objavljen u emigrantskome časopisu Drina, u Madridu 1967.) – iako u mekome uvezu, na svojih 272. stranice daje iznenađujuće bogat, sređen i ilustriran prikaz jednog od elemenata hrvatske vojne povijesti koji dosad baš i nije bio dobro poznat široj javnosti. Iako su se na početku ovog izdavačkoga poduhvata njegovi sudionici (što urednik Brnardić ističe i u uvodu) pribojavali manjka slikovne građe, konačno je djelo i tu iznenađujuće dobro obavilo posao. Prikupljene fotografije, njih ukupno 222 (većinom dosad neobjavljene), živo i detaljno ilustriraju promatrana ratna događanja na Crnome moru – dok na dokumentarnosti dodaje još i 5 karata te 7 opsežnih podatkovnih tabela.

Upravo zbog svega spomenutoga, dok ovo nije jedini objavljeni rad na temu – prilično je jasno kako se već sada radi o referentnome djelu, knjizi čije će dosege biti izuzetno teško nadmašiti.