Četiri policijska službenika upućena su u utorak, 10. ožujka 2020. godine, u zajedničku operaciju FRONTEX-a „Rapid Border Intervention 2020“. Sukladno zapovijedi glavnog ravnatelja policije Nikole Miline oni će biti angažirani na poslovima zaštite državne granice u Helenskoj Republici. Žurna intervencija na granici u Grčkoj pokrenuta je odlukom FRONTEX-a (Europske agencije za graničnu i obalnu stražu), temeljem zahtjeva Grčke i sukladno odredbama Uredbe o graničnoj i obalnoj straži. Za sada je ovo operacija ograničenog trajanja, koja započinje 11. ožujka 2020.  i završava 6. svibnja 2020. godine. Prema najavama, ovisno o okolnostima na grčko-turskoj granici, zatim logističko-tehničkim kapacitetima na tom području te traženjima Grčke, postoji mogućnost produljenja trajanja operacije kao i proširenja kontingenta policijskih službenika koji sudjeluju u ispomoći.

Područje zajedničke žurne operacije je grčko-turska kopnena granica, gdje će biti upućeno ukupno 100 policijskih službenika iz zemalja članica Unije. Hrvatski policajci za sudjelovanje su odabrani temeljem svog ranijeg iskustva na poslovima zaštite državne granice, poznavanja engleskog jezika, te izvrsne psihofizičke spreme. Njihov boravak u Grčkoj planiran je do 8. travnja 2020. godine, kada će biti upućena sljedeća rotacija policijskih službenika – koji će ondje boraviti do planiranog završetka operacije u svibnju.

MUP RH već nekoliko godina sudjeluje u FRONTEX-ovim operacijama u Grčloj, među ostalim u operaciji „Poseidon Sea“, te „Poseidon Rapid Intervention“, u kojima je sudjelovao s plovilima i posadom.

Hrvatski premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović danas su u društvu grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, predsjednika Europskog vijeća Charlesom Michelom, te predsjednika Europskog parlamenta Davida Sassolija obišli grčko-tursku kopnenu granicu, na kojoj je posljednjih dana veliki pritisak migranata s turskog područja.

„Želim reći da smo solidarni s Grčkom. Naš je prioritet očuvati red na grčkoj granici, a time i na vanjskoj granici Europske unije. U potpunosti sam spremna pomoći grčkim vlastima. Sukladno grčkom zahtjevu, FRONTEX je u ovom trenutku spreman poslati na granicu svoj tim za brzi odgovor, jedan veći brod i šest manjih patrolnih brodova, 2 helikoptera, jednu letjelicu, 3 vozila s termovizijskim kamerama, i 130 službenika na morske i kopnene granice. 700 milijuna eura smo spremni izdvojiti za pomoć Grčkoj u obrani granice – od toga je trenutno na raspolaganju oko 350 milijuna eura, dok će preostalih 350 milijuna biti dostupno kroz okvir višegodišnjeg financiranja. Treće, radimo po zahtjevu zaprimljenom od Grčke koja može očekivati i pomoć u vidu medicinskih potrepština, šatora, deka i slično. Ovo nije samo grčki problem na njenim granicama, nego problem EU-a koji ćemo rješavati zajedno, solidarno i odlučno. Oni koji pokušaju razjediniti Europu će se razočarati. Držat ćemo se skupa i pobijediti. Turska nije neprijatelj, a ljudi nisu puko sredstvo za ostvarenje cilja. Toga se svi trebamo sjetiti u nadolazećim danima. Zahvaljujem Grčkoj koja je štit Europe“,

rekla je po zračnom obilasku predsjednica EK von der Leyen. Na grčko-turskoj granici nalazi se oko 13.000 migranata (što je manje od kapaciteta dvorane zagrebačke Arene, u koju može stati 16.500 ljudi) koji iz Turske pokušavaju ući u Europsku uniju, i koji bi u tom slučaju putem tzv. Balkanske rute došli do krajnjih odredišta u zapadnoj ili sjevernoj Europi.

„Pohvalio bih grčkog premijera koji je promijenio politiku Grčke koja ne dopušta ilegalne migracije. Ursula je rekla da je Grčka štit EU-a, a ja to kažem kao premijer zemlje koja je na Balkanskoj ruti. Nama je svima u interesu da grčka granica ostane netaknuta. Sa mnom je došao ministar unutarnjih poslova, koji će sutra predsjedati sastankom ministara EU-a, i to je signal da smo spremni brzo djelovati uz sav financijski doprinos i doprinos FRONTEX-a, o kojemu je Ursula već govorila. Predani smo na svim razinama da riješimo ovu situaciju i da se ne ponovi ono što smo vidjeli 2015. godine. Iz toga trebamo učiti, ostati skupa, držati liniju i pomoći grčkoj vladi“,

rekao je hrvatski premijer Plenković kao ujedno i predstavnik zemlje-predsjedavateljice Unijom tijekom prvih 6 mjeseci ove godine. Sutra će se u Bruxellesu održati i izvanredni sastanak ministara unutarnjih poslova EU, sa samo jednom točkom dnevnog reda – „Migracije i vanjske granice EU“. To će rubno biti tema i sastanka ministara obrane EU, koji sutra počinje u Zagrebu, najavio je premijer Plenković:

„Hrvatska će cijelog ovog tjedna i sastankom ministara obrane, koji će biti u Zagrebu, i sastankom ministara vanjskih poslova, držati ovu temu visoko u fokusu europske politike i našega vodstva i angažmana“.

Vojska na granici?

Po prvi puta od migrantske krize 2015. godine, čini se da je hrvatski državni vrh sve skloniji mogućnosti  da se razmjeste i pripadnici OS RH na hrvatske granice, ne bi li u slučaju potrebe „odbili“ migrantski val. Upravo je o tome jutros govorio i predsjednik Zoran Milanović na svečanoj primopredaji dužnosti između dosadašnjeg i novog načelnika GS OS RH, generala zbora Mirka Šundova i viceadmirala Roberta Hranja.

„Prije 5 godina imali smo veliki migrantski val. To su ljudi – dakle, možda je metafora ‘val’ malo previše mehanička, ali to su ljudi. Toga vjerojatno više neće biti, ali bude li nešto slično – morat ćemo (ja, Vlada, predsjednik Vlade, svi oni koji vode državu i oni koji u tome pomažu) što prije sjesti i dogovoriti što ćemo u situaciji koju ne možemo sasvim jasno predvidjeti“,

rekao je Milanović u svome govoru. No da bi vojska mogla biti razmještena na granici, potrebno je prethodno utvrditi pravila igre, najavio je predsjednik Milanović:

„Moramo jasno donijeti odluku, kada smo već promijenili zakon o angažmanu HV i mogućnosti da HV pomaže policiji u poslovima osiguranja granice, koja su to pravila djelovanja HV-a u neželjenoj situaciji, koji su to ‘Rules of Engagements’ – to nemamo. To može samo ujedinjena i racionalna politika, i stranke političke, i svi oni koji sudjeluju u ovom procesu“.

Ovoga bi se tjedna trebala održati i sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, prva u mandatu novoga Predsjednika RH, na kojoj bi pitanje ilegalnih migracija i nadzora granice trebala biti glavna tema. O mogućem angažmanu Oružanih snaga RH na granici govorio je i predsjednik Sabora Gordan Jandroković nakon Konferencije o vanjskoj i sigurnosnoj politici i Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, koja se danas i sutra održava u Zagrebu.

Predsjednik Sabora na konferenciji o sigurnosnoj i obrambenoj politici EU (Photo: J.Regović/Pixsell/EU2020)

„Očito je da ako bude potrebe, ako se sigurnosna situacija pokvari, da će Hrvatska vojska doći na granicu. Prije svega želio bih da se takvo što ne dogodi. Volio bih da se ne ponovi ona situacija iz 2015. godine. Trebamo osnažiti zajedničku politiku unutar EU kada su u pitanju migracije i prve na udaru su Grčka i Bugarska. Snažna potpora tim zemljama. Ako se počne raditi o desecima ili stotinama tisuća ljudi, tada će Europa sigurno reagirati drugačije nego 2015. godine. Hrvatska će pratiti i koordinirati svoje aktivnosti. Osnovna zadaća države je zaštititi svoje granice i ljude“,

izjavio je Jandroković, dodavši kako situacija danas i 2015. godine nije ista:

„Europa je i tada 2015. razmišljala o tome kako zaustaviti eskalaciju u samom izvoru krize. Države moraju reagirati, države se moraju štiti. Ne bih rekao da se ovdje radi o licemjerju, već se stvari mijenjaju i sazrijevaju. I 2015. govorili smo o humanitarnom i sigurnosnom aspektu i tada je prevladavao humanitarni aspekt, a sada više prevladava sigurnosni. Hrvatska mora reagirati i štiti svoje. Primarno smo mi Hrvatska i moramo zaštititi vlastite interese“.

Ministar obrane Damir Krstičević potvrdio je da se razmišlja o mogućnosti angažmana Oružanih snaga:

„Hrvatska vojska je spremna pomoći našoj policiji. Jasno, ima zakon, ima procedura, i ako bude potrebe za tim, ako su nove okolnosti, naša zadaća je da naša granica bude sigurna… da štitimo hrvatske nacionalne interese. Ja sam naložio već načelniku Glavnog stožera da pripremi sve potrebne planove. Prema tome, mi smo spremni!“.

Problemi, problemi…

Materija korištenja Oružanih snaga RH pri čuvanju državne granice unesena u Zakon o obrani i Zakon o nadzoru državne granice u ožujku 2016. godine (NN 27/16), usprkos raznim naznakama o manjkavosti planiranih zakonskih rješenja – a nakon brzinskog postupka provedenog jednostrano, bez uzimanja u obzir ikakvih prigovora oporbe, oba su ova propisa i stupila na snagu bez ikakvih detalja nužnih za stvarno funkcioniranje zamišljenog idejnog rješenja.

Naime, kako što smo to sve još tada detaljno razložili, Zakon o obrani je u novom članku 62a, omogućio pomoć vojske policiji u čuvanju državne granice („u skladu sa zakonom kojim se uređuje nadzor državne granice“). takvu odluku donosi Vlada na prijedlog ministra obrane i uz prethodnu suglasnost predsjednika Republike. S druge strane, Zakon o nadzoru državne granice u dopunjenom članku 5 kaže da poslove nadzora državne granice obavlja granična policija, te iznimno (kada Ministarstvo unutarnjih poslova ili predsjednik Vlade RH to ocijeni potrebnim, zbog sigurnosnih i/ili humanitarnih razloga) OS RH mogu pružiti potporu. Pri tome se za način pružanja te pomoći kaže „na način propisan zakonom kojim se uređuje obrana RH“. Dakle, sve je opisano cirkularno i bez konkretnih detalja, a jedino stavak 4 članka 5 Zakona o nadzoru državne granice donekle pomaže, propisujući da u tom pružanju pomoći pripadnici OS RH imaju postupati po uputama policije.

Ovo prebacivanje iz jedne u drugu ruku očito je ono o čemu su jutros govorili i predsjednik Milanović i ministar Krstičević, koji obojica pozivaju na utvrđivanje pravila i procedura. „Nikad nismo bili u ovoj poziciji da zajedno mi osiguravamo granice. Ima dosta tih pravila, procedura… Ali, ako bude potrebe, mislim da uz jedan razgovor, uz jednu komunikaciju, sve se to da napraviti i učiniti“, ponovio je još jednom Krstičević.

Na tom tragu je i novi načelnik GS OS RH, viceadmiral Robert Hranj, koji također tvrdi da je vojska – uz još potrebne detalje – spremna pomoći policiji:

„Mi  imamo već dulje vrijeme naše planove, operativne planove, u slučaju da nas… da se odluči, da nas politika pita da pomognemo policiji. U skladu sa sadašnjim zakonskim odredbama, Hrvatska vojska može pomoći hrvatsko policiji, MUP-u, kad MUP to zatraži, i naravno… kad mi dobijemo odgovarajuće zapovjedi… kako kažu – u potpornoj ulozi. Potporna uloga može biti vrlo široka, od logistike, prehrane, prijevoza, medicine, smještaja, ishrane, veterinarske pomoći, i tako dalje. Ono što još trebamo dodati, doraditi – što je bilo vaše pitanje – to je, u stvari, odluka – hoće li se vojnicima davati određene ovlasti… jer vojnici, u skladu sa zakonom, nemaju policijske ovlasti. Nemaju ovlasti postupanja prema civilima u doba mira. To je isključiva nadležnost i ovlast policije. Naravno da postoji cijela paleta područja, gdje je Hrvatska vojska uspješno i korisno… može pomoći u ovoj priči, ako do toga dođe“.

Prema važećim zakonima, dodao je Hranj, hrvatskim vojnim postrojbama zapovijedaju vojni zapovjednici koji pak mogu dobivati zadaće od viših, političkih/civilnih šefova (a ne ljudstva policije na terenu). I to je tek dio detalja o kojem bi se u slučaju potrebnog angažmana OS RH morali dogovoriti ministar obrane i ministar unutarnjih poslova.

Trenutno je za eventualne poslove potpore Ministarstvu unutarnjih poslova spremno 2.500 pripadnika OS RH, potvrdio je jutros novi načelnik GS OS RH. Osim što bi vojnici bili razmješteni na kritične granične točke, te bi time možda postigli određeni psihološki učinak, drugog posla za vojsku na granici zapravo nema. Jer poslati tisuću ili dvije ljudi da bi nosili hranu policiji, ili raščišćavali neprohodne šumske i brdske puteve – zapravo je potpuno rasipanje skupog i specijaliziranog resursa bez pružanja ikakvih dodatnih vrijednosti za same Oružane snage. To se dobro vidi i na primjerima susjedne Slovenije i Srbije, gdje su zajedničke patrole s policijom svojedobno predstavljale maksimalni vojni doprinos.

Posljednjih se dana pažnja javnosti u Republici Hrvatskoj uvelike koncentrirala na granicu prema susjednoj Bosni i Hercegovini te Srbiji. No, iako je Ministarstvo unutarnjih poslova RH prilično elegantno riješilo sve terenske izazove, moglo se tu čuti i priče o nekakvoj invaziji migranata koja samo što nije krenula. Sve su te teorije u posebno velikom raskoraku s informacijama koje se o ukupnim kretanjima fenomena ilegalnih migracija vidi u objavama agencije Frontex, koja nadzire vanjske granice čitave Europske unije.

Naime, kako objavljuje Frontex prije desetak dana, tijekom prvih devet mjeseci 2018. godine broj ilegalnih prelazaka granica putem glavnih migracijskih ruta u prostor EU smanjio se za trećinu u usporedbi sa stanjem od prije godinu dana – na ukupno oko 100.000 zabilježenih ilegalnih migranata, prvenstveno zbog smanjenja pritiska na rutu preko Centralnog Mediterana. U rujnu 2018. godine, oko 12.900 ilegalnih prelazaka detektirano je na glavnim rutama u Europsku uniju, što je 21 posto manje nego u istom mjesecu prošle godine.

Zapadni Mediteran

Ilegalne migracije preko Zapadnog Mediterana 2008. – 2017. godine

Već treći uzastopni mjesec migracijska ruta preko Zapadnog Mediterana obuhvaćala je oko pola ukupno zabilježenih ilegalnih ulazaka u prostor EU. Broj migranata koji su tom rutom stizali do Europe dostigao je brojku od gotovo 6.500 u rujnu, što je oko četiri puta više nego u istom mjesecu prošle godine. U prva tri kvartala 2018. godine zabilježeno je oko 35.500 ilegalnih prelazaka na ruti kroz Zapadni Mediteran, što je gotovo dvostruko više nego što je bilo zabilježeno u istome periodu prošle godine. Maroko, Gvineja i Mali su područja s kojih je ove godine bio zabilježen najveći broj migranata na ovoj ruti. Ljudi iz država podsaharske Afrike predstavljaju više od tri četvrtine svih migranata na Zapadnome Mediteranu.

Središnji Mediteran

Ilegalne migracije preko Središnjeg Mediterana 2008. – 2017. godine

Broj migranata koji su u Europu pristigli preko rute u Središnjem Mediteranu u rujnu 2018. godine opao je na oko 900, što je smanjenje od oko 85 posto prema rujnu 2017. godine. Ukupan broj migranata detektiranih na ovoj ruti u prva tri kvartala 2018. godine opao je na oko 20.900, što je oko 80 posto manje nego u istom periodu 2017. godine. Za ovu godinu su Tunižani i Eritrejci bili najzastupljeniji na ovoj ruti, i zajedno su predstavljali više od trećine svih ovdje zabilježenih migranata. Uz njih su tu prolazili i građani Sudana, Pakistana i Nigerije.

Istočni Mediteran

Ilegalne migracije preko Istočnog Mediterana 2008. – 2017. godine

U rujnu 2018. godine, broj ilegalnih migranata koji su se kretali rutom preko Istočnog Mediterana iznosio je oko 5.400 ljudi, što je oko 25 posto manje nego u rujnu 2017. godine. No, zbog primjetnog povećanja broja ilegalnih prelazaka na kopnenoj granici s Turskom tijekom proteklih mjeseci, ukupan broj migranata zabilježenih na ruti preko Istočnog Mediterana u prvih devet mjeseci 2018. godine porastao je za oko 40 posto, odnosno na oko 40.300 migranata. Najveći broj ilegalnih migranata na ovoj ruti tijekom tekuće godine bili su državljani Sirije i Iraka, iako su već drugi mjesec po redu Afganistanci sačinjavali većinu pristiglih na mjesečnoj razini.

Zapadni Balkan

Ilegalne migracije preko Zapadnog Balkana 2009. – 2017. godine

Kako navodi Frontex, glavna migracijska ruta na Zapadnom Balkanu, preko Srbije u Mađarsku i Hrvatsku, i nadalje bilježi mali broj ilegalnih migranata. Ipak, paralelna ruta preko Albanije, Crne Gore, te Bosne i Hercegovine, kao i preko Srbije u Bosnu i Hercegovinu, svjedoči nastavku migracijskoga pritiska. U prva tri kvartala 2018. godine tu je zabilježeno ukupno oko 3.400 ilegalnih prelazaka granice, od čega su glavninu predstavljali građani Afganistana i Pakistana, uz još nešto građana Irana, Kosova i Turske.

A kakvi su podaci iz Hrvatske?

U emisiji “Otvoreno” na HTV1, emitiranoj u četvrtak 25. listopada 2018. godine, čule su se nešto više, ali također još ne i zabrinjavajuće brojke. Dok se iz Isusovačke službe za izbjeglice ukupan broj migranata u Bosni i Hercegovini procijenio na između 5 i 7 tisuća osoba, o pritisku na granicu RH detaljnije je podatke iznio Zoran Ničeno, pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave za granicu pri MUP RH: “Ove godine, povećanje od otprilike… točno 31 posto, za prvih devet mjeseci je to riječ o 4.700 ilegalnih prelazaka koje bilježimo“. On je tu opisao i tijek događanja na granicama, koja su mediji i dio javnosti posljednjih dana percipirali kao krizu:

“Indikativno je da se usklađena akcija po izbjegličkim centrima dogodila u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, i da smo mi pred tri dana… četiri dana sada, dobili informaciju da se šire vijesti, lažne, dezinformacije – da će Hrvatska otvoriti granice, i da se priprema određeni broj migranata da bi došli na granice i probijali granične prijelaze. Oni su bili – otprilike 400 migranata, na graničnom prijelazu Bajakovo… ispred graničnog prijelaza Bajakovo, dakle, sa strane Srbije, na Batrovcima. Bili su… otprilike isti takav broj, na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo… sa bosanske strane, u Izačićima. I, ovaj broj, koji je još uvijek… tamo na graničnom prijelazu Maljevac, tamo je varirao od 150 do 300 ljudi. Akcijom, i suradnjom sa srbijanskom policijom migranti su maknuti u prihvatni centar, ovi koji su bili na Batrovcima. Suradnjom sa Graničnom policijom BiH, ovi koji su bili na graničnom prijelazu Izačić-Ličko Petrovo Selo su maknuti… a ova grupa na Maljevcu… nekako mi se čini, najagresivnijih migranata, je ostala tamo“.

Ničeno je opisao i kako se MUP RH nosi sa ovim izazovom:

“Jedna od taktika i je da se veće grupe migranata pojave na određenom mjestu, ne samo sada – i inače koriste takvu istu taktiku, da bi onda na bokovima pokušali proći. Međutim, mi smo jako dobro organizirani, brojni… i podatak koji je kazan i u prilogu, a vrijedi ga ponoviti je – zahvat u te krijumčarske aktivnosti je ove godine 60 posto veći… 59 posto veći, i imamo 395 krijumčara uhvaćenih, koji su krijumčarili migrante. Dakle, tu smo uspješni ne samo u zaštiti granice, nego i po dubini“.

A ako se netko pita kako je to sve tako moguće, i to je objasnio Zoran Ničeno, ističući:

“Hrvatska komparativna prednost je to da imamo brojnu graničnu policiju. Dakle, hrvatska Granična policija je otprilike 6.500 policijskih službenika – brojnija od Srbije, BiH i Makedonije zajedno. Dakle, to je jedna respektabilna snaga za zaštitu granice. Uz to, fleksibilnost hrvatske policije je u tome da se koriste… dakle, onaj dio ukupne policije… koriste se i ostale policijske snage, prvenstveno Interventna policija. Imali ste priliku, vidjeti da, na samoj crti graničnoj, na tom mostu, na Maljevcu, je ekipirana Interventna policija, koja je sa zaštitom… štitovima, i tako dalje… Iako postoji i takva zakonska mogućnost, kao i u većini europskih zemalja, da vojska pruža potporu – u ovom trenutku, zaista, nema potrebe, jer je brojnost policije velika“.

O svemu tome i sjednica VNS-a

Za to vrijeme, još se čeka usuglašavanje nadležnih i oko sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, koju je 25. listopada prilikom svečanog otvorenja Caritasove “Kuće za mlade” u Zagrebu zatražila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović riječima: “Sad već ima puno tema o kojima bismo trebali razgovarati, primjerice migrantskih pitanja, iako policija sve drži jako dobro pod kontrolom, stanje u Bosni i Hercegovini i susjedstvu”. No, to ne bi trebalo izazvati neku javnu zabrinutost – “Pa gledajte… pa mora se održati Vijeće za nacionalnu sigurnost, prije ili kasnije. Kao što sam rekla, ona bi se trebala održavati četiri puta godišnje, prema dogovoru. I, nemojte… ako se održi Vijeće za nacionalnu sigurnost smatrati da je došlo do nekakvog izvanrednog stanja u državi“, zaključila je Grabar Kitarović, dodajući o terminu skupa: “Pa, ja neprestance predlažem… i, zapravo, predložila sam šefici Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, jer oni bi trebali iskoordinirati sve nas, da se nađemo na jednoj sjednici. A, vjerujem da će to biti čim uspijemo uskladiti naše termine“.

O tom terminskom usklađivanju je onda svoje rekao i premijer Andrej Plenković, 26. listopada u okviru intervjua za HTV: “Nismo još usuglasili termin sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost. O tome ćemo razgovarati početkom idućeg tjedna kad se vratim u Zagreb. Vidjeli ste i sami da boravim u Srednjoj Dalmaciji već tri dana, a nakon toga slijedi put u Kinu… Tako da, ukoliko bude vremena, možda to bude idućeg tjedna, a možda i za jedno petnaestak dana“. Pri tome, na ovoj bi sjednici zapravo moglo biti riječ o poprilično širokom rasponu tema, od migranata pa sve do domaćih afera o krivotvorenju dokumenata (tzv. “Afera SMS”) ili curenja informacija iz pravosudnoga sustava – “Koje god teme trebaju biti na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, i ja i svi članovi Vijeća smo spremni o njima razgovarati“, zaključio je Plenković u razgovoru za Dnevnik, održanom u slavnom hvarskom kazalištu.

Na pitanje o situaciji s migrantima premijer je odbio usporedbu s migrantskim valom od prije nekoliko godina: “Onaj, kakav je bio 2015. i 2016. – vodite računa da je tada došlo do ogromnoga izbjegličko-migracijskoga vala, od između 600 i 700 tisuća ljudi, koji su prolazili istočnomediteranskom i balkanskom rutom. U međuvremenu se intenzitet prolazaka na toj ruti smanjio za 98 posto. Zajedno smo sa drugim partnerima Unije ojačali zaštitu vanjskih granica. Dakle, prije svega granice Grčke i Turske, uz jasan i čvrsti dogovor kojeg i RH poštuje, a on podrazumijeva i financiranje troškova izbjeglica koji se nalaze u Turskoj. Mi ćemo početkom ove godine do kraja isplatiti tranšu od 6 milijuna EUR, koja je dio hrvatski, s obzirom na našu veličinu i ekonomsku snagu. Druge zemlje plaćaju puno više. Jačamo naše kapacitete kontrole granica i sprečavanja ilegalnih migracija. Kao što znate, imamo više od 6.300 graničnih policajaca koji čuvaju hrvatsku granicu, u okviru priprema za Schengen digli smo naše sposobnosti, u tehničkom smislu, na puno višu razinu, surađujemo s policijama susjednih država, kao što je trenutno slučaj s BiH na prijelazu Maljevac. U konstantnoj je komunikaciji i Ministar Božinović, i sa svojim kolegom u BiH, ali i s nadležnim povjerenikom Europske komisije, gospodinom Avramopoulosom”, objasnio je Plenković.

Jučer, 6. listopada 2016. godine, na granici Bugarske i Turske, točnije na graničnome prijelazu Kapitan Andreevo, javnosti je svečano predstavljena nova agencija Europske unije – Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (European Border and Coast Guard Agency – EBCG). Riječ je o organizaciji koja se tematski i strukturno nastavlja na rad agencije FRONTEX, a čiji se zadatak sastoji u nadzoru vanjske granice EU na kopnu i moru, te suradnji s državama članicama u otkrivanju i odgovoru na sigurnosne prijetnje vanjskim granicama EU. Prijedlog za njenu uspostavu iznijela je Europska komisija 15. prosinca 2015. godine, kao dio odgovora EU na nove izazove s kojima se Unija suočava u području migracije i unutarnje sigurnosti. Unutar devet mjeseci Europski parlament i Vijeće odobrili su zasnivanje te organizacije na temeljima agencije FRONTEX, a jučer su se pred javnošću našla svečano predstavljena vozila, oprema i operativni timovi te nove, ojačane „graničarske” Agencije.

Na temeljima FRONTEX-a – EBCG

Kako smo već rekli, riječ je o organizaciji nastaloj na temeljima dosadašnje EU agencije FRONTEX, s poprilično širokim novim ovlastima. Dosadašnje osoblje će biti praktično pa udvostručeno, i trebalo bi obuhvaćati oko 1.000 vlastitih zaposlenih stručnjaka. Uz to, EBCG će na raspolaganju imati i brzo dostupnu pričuvu od najmanje 1.500 službenika za granični nadzor iz 19 država članica, zajedno s tehničkom opremom potrebnom za njezine operacije. Dok je donedavno bio poseban problem zemlje članice nagovoriti da stave ljudstvo na raspolaganje za takve potrebe FRONTEX-a, nova bi agencija barem trebala lakše rješavati svoje materijalne probleme – ako zatreba, ona će moći kupovati vlastitu opremu i odmah je primjenjivati u graničnim operacijama.

EU povjerenika za migracije i unutarnje poslove Avramopoulos razgledava snage EBCG u Bugarskoj, 6. listopada 2016. godine

Čitavom djelovanju ove organizacije cilj je ponovna uspostava normalnog funkcioniranja schengenskog prostora, te da se postupno ukinu i privremene kontrole na unutarnjim granicama (po mogućnosti sve to do kraja ove godine, kako je to 4. ožujka bilo izneseno u Komisijinu planu „Povratak Schengenu”). Uz terenski rad na kopnenim i morskim granicama Unije (nova funkcija EBCG kao Obalne straže EU), Europska granična i obalna straža će osiguravati i provedbu standarda Unije u upravljanju granicama – putem periodičnih analiza rizika i obveznih preventivnih procjena slabih točaka – budući je dobro upravljanje vanjskim granicama EU-a područje za koje odgovornost dijele i Unija i njezine pojedine države članice. Uz to, Agencija će biti u mogućnosti pružati i pomoć susjednim ne-EU državama koje to zatraže, kao i razmjenjivati informacije o prekograničnome kriminalitetu s državama-članicama i drugim EU agencijama, ne bi li pomogli provođenju istraga za takva djela. Ujedno, EBCG će raditi i na repatrijaciji migranata kojima budu odbijeni zahtjevi za azilom unutar EU, ili za koje se bude smatralo da predstavljaju sigurnosne prijetnje Uniji.

Jučerašnje (1) dostizanje pravnog statusa operativnosti Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu samo je prvi korak u nizu planiranih faza razvoja ove organizacije. U brzome ritmu bi tome trebali slijediti još i daljnji koraci: (2) operativnost snaga za brzu intervenciju i pričuva opreme za brzu intervenciju zakazana je za 7. prosinca 2016. godine, (3) pribavljanje još 50 zaposlenika trebalo bi obaviti do kraja prosinca 2016. godine, (4) operativnost pričuve za vraćanje trebala bi biti dostignuta do 7. siječnja 2017. godine, a (5) od siječnja do ožujka 2017. trebalo bi započeti i s izradama pilot-projekata procjena osjetljivosti. Opseg predstojećih promjena oslikavaju i riječi Dimitrisa Avramopoulosa, EU povjerenika za migracije i unutarnje poslove: „Od sada nadalje, crte kojima pojedina EU država graniči van Unije je vanjska granica svih država članica – i pravno, i operativno… Zemlje kao Bugarska, Grčka i Italija su još uvijek pod pritiskom, ali one tu nisu same”.

Posao nove agencije uvelike je određen prošlogodišnjim iskustvom – kada je val od oko 1,2 milijuna migranata dospio u Europu, noseći sa sobom i praktičan slom postojećih sustava kontrole granica, a onda i žestoka neslaganja među pojedinim državama članicama EU. Na prvi pogled su i tu bile jasne riječi povjerenika Avramopoulosa: „Vrata su otvorena onima koji ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu. Ona su zatvorena za one koji naše granice žele prelaziti ilegalno”. No, u praksi se pokazalo tek da u Europu iz Turske, a preko Grčke, pretežito stižu Sirijci što bježe pred građanskim ratom u svojoj domovini, i time zadovoljavaju uvjete za dobivanje azila u EU – dok preko Italije u Uniju stiže većinom stanovništvo iz siromašnih afričkih država, koje je velikim dijelom zapravo u potrazi za boljim životom. Tu spadaju ljudi iz Nigerije, Eritreje, Gvineje, Gambije, Sudana, Obale bjelokosti, ili Somalije – i uz redovitu primjenu postojećeg pravnog sustava bilo bi za očekivati da Europska unija njih većinu vrati otkud su i došli. Ukupno gledano, uz 307.700 zahtjeva za azilom zaprimljenih u drugom kvartalu 2016. godine, u proteklih godinu dana azil u Europskoj uniji ukupno je zatražilo oko 1,5 milijuna ljudi, što je izazov s kojim se sada suočava čitava migrantska politika EU, te Europska granična i obalna straža kao operativna ruka Unije.

Bugarska granica kao pokus

Dosadašnje ograde na granici Bugarske i Turske

Dok je ove godine kroz Italiju na prostor EU stiglo oko 140.000 migranata (što je brojka ugrubo slična prošlogodišnjoj), a u Grčkoj je zabilježen boravak još oko 60.000 ljudi, po ovom pitanju je ponešto bolje stanje u Bugarskoj. Od prošlogodišnjih oko 60.000 migranata (tijekom prvih 8 mjeseci 2015.), sada se procjenjuje da je kroz Bugarsku prošlo do 30.000 ljudi (u prvih 8 mjeseci 2016. godine). Od toga, oko 12.500 migranata koji su ove godine službeno registrirani u toj državi predstavlja tek oko trećinu prošlogodišnje kvote u istom periodu – što je pad kojeg bugarske vlasti pripisuju izgradnji ograda na granici prema Turskoj, kao i čvršćem sustavu nadzora tamošnjih vanjskih granica Europske unije. Upravo je to sustav kojeg se namjerava i dalje jačati, ubuduće i sredstvima EU. Naime, na neformalnome sastanku EU poglavara, održanom u Bratislavi 16. rujna ove godine, bugarski premijer Bojko Borisov je od Bruxellesa dobio obećanja o pomoći vrijednoj oko 160 milijuna eura (oko 179,02 milijuna USD, po tečaju od 0.8937 eura za USD) baš za jačanje nacionalne granice prema Turskoj.

Bugarski premjer Borisov s mađarskim kolegom Orbanom, u šetnji uz bugarsko-tursku granicu kod Lesova, 14. rujna 2016. godine

Od ukupno oko 259 kilometara granice Bugarske i Turske, do sada je ogradom i preprekama bilo pokriveno oko 100 kilometara – dok se sada najavljuje i brza izgradnja još oko 100 kilometara graničnih prepreka. Uz više tisuća bugarskih službenika, na nadzoru ovog infrastrukturnog koridora surađuje se i s grčkim graničarima, a uskoro bi ondje trebalo raditi i oko 120 pripadnika nove Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu. Svom tom osoblju bi u Bugarskoj uskoro na raspolaganju trebalo stajati i dodatnih 420 modernih terenskih vozila, helikopteri, termalne kamere i specijalizirani komunikacijski sustavi – prema riječima bugarske ministrice unutarnjih poslova Rumiane Bachvarove, sve to financirano iz namjenskih sredstava Europske unije. U svjetlu takvih ulaganja i ne čudi da je predstavljanje nove Europske granične i obalne straže u četvrtak 6. listopada bilo upriličeno baš u Bugarskoj, uz prisustvo europskih odličnika, ali i čitavog vrha vlasti iz Sofije.

No, iako je posljednje vrijeme opao promet migranata preko tursko-bugarske granice, Bugarska se itekako pribojava mogućeg novog vala ljudi kojeg bi mogao pokrenuti slom EU-turskog sporazuma o kontroli toka izbjeglica – temeljem kojeg Turska već mjesecima zaustavlja kretanje migranata prema grčkim otocima na Mediteranu, u zamjenu za financijsku pomoć, te postizanje sporazuma oko programa ukidanja EU viza za turske građane. No dok još nema ništa od takvog okidača masovnih prekograničnih kretanja, problem i dalje ostaju aktivne paramilitarne skupine koje u pograničnim područjima Bugarske samovoljno hvataju migrante i izbjeglice u ilegalnom prijelazu granice, jednako kao što neprekidni izazov državnim strukturama predstavljaju i šverceri koji za sve veće novce ilegalno prebacuju Sirijce, Iračane, Afganistance, Pakistance i druge tzv. „bugarskim koridorom” do Srbije, a onda i dalje prema EU. Nove nadzorne mjere, oprema i ljudstvo usmjereni prema „Zelenoj granici” na jugoistoku Bugarske navodno su u zadnje vrijeme utrostručili cijenu koju tamošnji šverceri naplaćuju za prijevoz od Turske do Srbije – gdje opet granicu posljednjih mjeseci čuva mješavina policije i vojske, za koju je iz Ministarstva obrane Srbije objavljeno kako je od 16. srpnja pa do kraj rujna ove godine na granici Srbije i Bugarske otkrila više od 9.300 ilegalnih migranata.

Sporazum s Afganistanom – rješenje ili…

Uz osnivanje novih organizacijskih struktura za kontrolu EU granica, te utvrđivanje samih graničnih crta – što je mjera koju posljednje vrijeme posebno vole pojedine EU članice – još se jednu metodu kontrole migracijskih kretanja pokušalo isprobavati u Europskoj uniji tijekom posljednjih dana. Naime, 3. listopada je sklopljen poseban međunarodni sporazum o repatrijaciji s Afganistanom – pravno sredstvo koje bi trebalo olakšati povratak u tu nemirnu državu onih njenih građana kojima azil na prostoru EU ne bude dopušten.

Prema medijskim navodima, riječ je o sporazumu EU i aktualne Vlade Afganistana, kojim bi u tu zemlju bila moguća deportacija „neograničenoga broja” neuspjelih tražitelja azila. Po njemu, EU bi snosila troškove povratka tih migranata, uključivo tu i troškove posebnih programa za njihovu reintegraciju u afganistansko društvo, dok se službeni Kabul obvezao te ljude primati, te po potrebi za njih i osiguravati osobne dokumente u najkraćem mogućem roku. Pri tome, EU se trudila istaknuti da bi posebno osjetljivi pojedinci (žene, djeca bez pratnje, stari i bolesni) mogli biti tako deportirani samo ako u Afganistanu imaju obitelj kojoj se mogu vratiti, i ako im ondje može biti garantirana sigurnost – što je sve više upitno u Afganistanu koji polagano kompletno tone u kaos posljednjih mjeseci.

Dok se u fazi pregovora o ovome sporazumu moglo čuti da njegovim sklapanjem EU uvjetuje svoju pomoć Afganistanu (navodno oko milijardu eura opće pomoći godišnje, do 2020. godine, i još po 200 milijuna eura godišnje za jačanje tamošnjih institucija), zasigurno tu nisu bez efekta ostale ni prijetnje slične onoj koju je krajem rujna po tom pitanju u Bruxellesu izrekla baš Bugarska. Naime, navodno je bugarski premijer Bojko Borisov povezao pitanje zaustavljanja vala migranata iz Afganistana s nastavkom bugarskoga djelovanja u NATO misiji Resolute Support u toj državi, napomenuvši da Bugarska ne može nastaviti održavati svojih 80 ljudi u toj misiji (nakon maksimuma od 602 pripadnika u misiji ISAF 2011. godine) dok s Afganistancima ima problema i kod kuće. Kada je 3. listopada onda postignut spomenuti sporazum o repatrijacijama između EU i Afganistana, Borisov se tijekom iznenadne posjete Bruxellesu 5. listopada za svoje prijetnje ispričao Federici Mogherini, visokoj predstavnici EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Bojko Borisov i Federica Mogherini, 5. listopada 2016. godine

Te iste srijede, 5. listopada, Borisov je izrazio i nadu da će spomenuti sporazum o repatrijaciji biti i ratificiran što prije, ne bi li ubrzo krenula i njegova praktična primjena, dodajući i: „Ako taj sporazum bude radio, bilo bi moguće uspostaviti slične sporazume i s ostalim državama visokog rizika”. Imajući u vidu činjenicu da je, prema podacima hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, od 16. rujna 2015. godine do 4. ožujka 2016. godine kroz Hrvatsku prošlo 658.068 osoba – od čega je njih oko 30 posto podrijetlom bilo iz Afganistana – takav sporazum zasigurno nije bez značenja ni za Lijepu našu, iako su se hrvatske vlasti posljednje vrijeme više bavile domaćim političkim problemima, a izgleda manje pritiscima na Bruxelles u bugarskome stilu. Jednako tako, u interesu RH bili bi i daljnji slični sporazumi, koje se može zamisliti za Irak, Iran, ili Pakistan, a nešto teže za krizna žarišta kakva su Eritreja, Somalija ili ratom rastrgane Libija i Sirija.

Hrvatski doprinos

Uz teret koji je Hrvatska već podnijela tijekom prošlogodišnjeg migrantskog vala, formiranjem nove Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu RH preuzima nove obveze. Za početak, od 17. kolovoza ove godine RH pomaže Bugarskoj s dva policijska službenika iz Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice. Oni u Bugarskoj već djeluju u okviru agencije FRONTEX, a sada će vjerojatno tek promijeniti oznake na uniformama.

Koliko neke zemlje EU participiraju u EBCG

Što se tiče nove Europske granične i obalne straže, kada je u srpnju ove godine Europski parlament izglasao njeno formiranje, određene su i kvote kojima će zemlje-članice participirati u ovoj novoj europskoj službi. Tako će Hrvatska participirati sa 65 policijskih službenika, koji će, kao i ostale kolege iz EU, biti pozivani u EBCG prema potrebi. Susjednu Sloveniju dopala je kvota od 35 policajaca. Kako bi demonstrirala svoje sposobnosti zaštite morske granice, RH će sljedećeg tjedna biti domaćin i pokazne vježbe u organizaciji Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. MUP RH je ujedno i inicijator ove praktične demonstracije spremnosti i sigurnosti, tvrdi se na MUP-ovoj web-stranici – kao i obično, bez nekog obilja dodatnih detalja i informacija.

* Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.

Na današnjoj sjednici Vlade RH, 6. po redu u aktualnome sazivu, na početku dnevnoga reda našle se su izmjene dvaju zakona, za koje su vladajući ocijenili kako predstavljaju temelj za otvaranje mogućnosti o slanju pripadnika OS RH na čuvanje državne granice. Riječ je o izmjenama Zakona o nadzoru državne granice (NN 83/13 od 1. srpnja 2013. godine), te Zakona o obrani iz lipnja 2013. godine (NN 73/13), kojem su ovo druge izmjene u manje od godinu dana (nakon onih od 8. srpnja prošle godine). O predloženim izmjenama, koje su obje relativno sitne i iznimno općenito sročene, očitovao se premijer RH Tihomir Orešković na kraju svog slova kolegama i javnosti:

“I, možda zadnji točak… I to je opet, kod nas povezana s migrantsku krizu… to ćemo danas na sjednicu Vladi, bit će ovaj zakon… na koji način će ova Vlada, ukoliko je potrebno, iskoristiti vojsku na naše granice. I tu, da će vojska pomoći policiji. Mislim, opet, da svi znate, ak ne – bitno da svi znamo… Danas u Sloveniji to se već događa, Srbiji ovih dana isto, ukoliko je potrebno… imaju i u Srbiji tu mogućnosti da mogu aktivirati i iskoristiti vojsku da… u pomoć humanitarne pomoći, i u pomoć policiji. Tako da, to nije da ćemo mi sutra aktivirati vojsku, nego kroz ovaj zakon da ćemo imati opciju, ukoliko se vidi potrebno, da se ta vojska uključi u taj humanitarnoj, i u pomoć policiji na naše granice“.

Nakon toga, Vlada je prešla na svoj radni dio – predložene izmjene Zakona o nadzoru državne granice obrazložio je resorni ministar unutarnjih poslova RH Vlaho Orepić riječima:

“Ovaj prijedlog, naglašavam, predstavlja jedan svojevrstan refleks prema situaciji, konkretnoj, i okruženju u kojem smo zatečeni. Znači, u članku 1 propisuje se da iznimno, naglašavam – iznimno, Oružane snage Republike Hrvatske mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice. Također, propisuje se da će Oružane snage Republike Hrvatske tijekom pružanja potpore postupati po uputama policije. Znači, to su dva ključna momenta. Uistinu iznimno, i po uputama policije.

Pa bi konačni prijedlog bio, znači, dobili ste u materijalima, stavak 3 … Iznimno, kad Ministarstvo ili Predsjednik Vlade Republike Hrvatske to ocijene potrebnim, zbog sigurnosnih i/ili humanitarnih razloga, Oružane snage Republike Hrvatske mogu pružiti potporu u zaštiti državne granice, na način propisan Zakonom o obrani. Evo, ne bi se iscrpljivao više, mislim da je tendencija jasna – baš bi se odnosilo na iznimne situacije, i po uputama policije, koji su nositelj zaštite državne granice“.

Na to se u još kraćem tonu onda nadovezao i Josip Buljević, ministar obrane, koji je obrazložio izmjene Zakona o obrani:

“Da bi Oružane snage mogle realizirati zahtjeve policije iz prethodno objašnjenog zakona bilo je nužno pristupiti izmjenama Zakona o obrani, i tu smo dodali na članak 62… Dodali smo članak 62a, koji glasi: ‘Oružane snage mogu pružati potporu policiji, u zaštiti državne granice, u skladu sa zakonom kojim se uređuje nadzor državne granice’. I stavak 2 – ‘Odluku o pružanju potpore Oružanih snaga policiji, iz stavka 1 ovoga članka donosi Vlada, na prijedlog Ministra obrane, uz prethodnu suglasnost Predsjednika republike’. Iz predloženih izmjena zakona je jasno i vidljivo da Oružane snage postupaju na zahtjev Vlade, odnosno Ministra unutarnjih poslova, i da postupaju isključivo po uputama policije“.

Kao i obično, oba su ova zakonska prijedloga jednoglasno usvojena i slijedno otposlana pred Hrvatski sabor u hitnu proceduru, čime je bila okončana prva točka dnevnoga reda današnjeg sijela Vlade RH. No, da su pravi problemi tu tek na horizontu vidjelo se gotovo odmah. Među prvim reakcijama na spomenute zakonske akrobacija spada i ona Centra za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, koju ovdje također u cijelosti prenosimo:

“Centar za mirovne studije još jednom poziva Vladu RH da odmah povuče iz procedure izmjene Zakona o obrani i izmjene Zakona o nadzoru državne granice. Ne samo da navedeni zakonski prijedlozi nisu u skladu s ustavnim odredbama, već ih je Vlada nezakonito uvrstila u hitnu proceduru, očito želeći izbjeći kvalitetnu saborsku raspravu o ovim važnim izmjenama zakona pod izlikom humanitarne izbjegličke krize.

Prije točno dva tjedna pitali smo se sudjeluje li Hrvatska u novoj FRONTEX-ovoj operaciji „Poseidon Rapid Intervention“ (PRI), a MUP je upravo jučer, u nedjelju 10. siječnja, poslao brod s posadom put Grčke. Naime, u nedjelju prije podne na Rivi lošinjskih kapetana u Malom Lošinju održan je svečani ispraćaj posade i službenog plovila o/b P-206 „Trsat“ u operaciju „Poseidon Rapid Intervention“.

U sklopu ove operacije, u razdoblju od 15. siječnja do 15. svibnja ove godine sudjelovat će 24 policijska službenika pomorske policije, te 4 policijska časnika za vezu iz policijskih uprava primorsko-goranske, splitsko-dalmatinske, istarske, zadarske, šibensko-kninske i dubrovačko-neretvanske. Policijski službenici raspoređeni su u četiri ciklusa te će se u turnusima u trajanju mjesec dana izmjenjivati po osam članova posade, koji će raditi u smjenama po četiri policijska službenika u jednoj smjeni.

U nedjelju navečer “Trsat” je prolazio uz otok Mljet

Kako je nakon ispraćaja priopćio MUP, za plovidbu u operativnom području u Egejskom i Jonskom moru dogovoreno je upućivanje policijskog plovila Policijske uprave primorsko-goranske o/b P-206 „Trstat“. Riječ je o ophodnom plovilu tipa B, namijenjenom za nadzor državne granice na moru i ukupnom morskom prostoru, koje je za potrebe ove operacije dodatno opremljeno potrebnom navigacijskom i komunikacijskom opremom. Plovilo je izgrađeno 2003. godine u brodogradilištu Cantiere Navale Vittoria Adria, Italija. Materijal gradnje je aluminijska legura, dužine je 13,76 m, širine 4,22 m, i visine od 3,80 metara. Maksimalna brzina plovila iznosi 35 čvorova, kažu u MUP-u. Iz Policijske uprave primorsko-goranske, tijekom prošle godine u zajedničkim operacijama snaga Europske unije „Triton 2015.“ i „Poseidon Sea 2015.“ sudjelovalo je ukupno 19 policijskih službenika i službenica pomorske policije.

Kako smo već pisali, u FRONTEX-ovoj operaciji „Poseidon Rapid Intervention“, svojevrsnoj nasljednici dosadašnje operacije „Poseidon Sea“, trebalo bi ukupno biti angažirano 376 ljudi i 15 plovila. Dodatni službenici, upućeni temeljem grčkoj zahtjeva, bit će raspoređeni na otocima Lesbos, Chios, Kos, Leros, Samos i Kastellorizo, te će prije svega biti zaduženi za identifikaciju pristiglih migranata, otkrivanje krivotvorenih dokumenata i analizu dobivenih podataka.

Za razliku od sudjelovanja u Združenoj operaciji „Poseidon Sea“, koje je bilo na dobrovoljnoj bazi, sudjelovanje u PRI je obavezno za sve članice Europske unije, osim ako se i same na suočavaju s iznimnim situacijama koje utječu na obavljanje nacionalnih zadaća. Budući je od početka migracijske krize do jučer ujutro u Hrvatsku ušlo 581.543 migranta, Hrvatska se mogla pozvati na „iznimnu situaciju“ i time izbjeći sudjelovanje u PRI, ali, eto, ipak nije. Grčka ionako nije zadovoljna brojem od gotovo 400 dodatnih FRONTEX-ovih službenika, budući je očekivala da će pojačanje biti znatno veće.

Od jučer, 28. prosinca, agencija za kontrolu i nadzor vanjskih granica Europske unije FRONTEX započela je novu operaciju u Grčkoj, pod nazivom „Poseidon Rapid Intervention“ – PRI („Posejdon Brza Intervencija“). U sklopu ove operacije povećat će se broj u toj zemlji prisutnog FRONTEX-ovog osoblja i prevodilaca s još 376 ljudi, kako bi pomogli Grčkoj u upravljanju s i dalje ogromnim brojem migranata što u tu zemlju dolaze preko otoka koji dijele Grčku i Tursku. „Poseidon Rapid Intervention“ će djelovati na istom području kao i Združena operacija „Poseidon Sea“, samo na kopnenim dijelovima tog prostora, te će najveći naglasak biti na sigurnosnim kontrolama. Među pojačanjem od 376 novih FRONTEX-ovih službenika naći će se pripadnici brojnih članica Europske unije i pridruženih zemalja Schengenske zone, specijalizirani za saslušanje, pretres, uzimanje i analiziranje otisaka prstiju te provjeru dokumenata. Od njih se očekuje da pomognu grčkim vlastima u otkrivanju nacionalnosti pridošlih migranata kako bi ih se moglo pravilno identificirati i registrirati, te pribavljanje informacija o mrežama krijumčara ljudima, koje prema protokolu FRONTEX dalje prosljeđuje nacionalnim vlastima, kao i Europolu.

Prvog dana operacije „Poseidon Rapid Intervention“ na grčke su otoke upućena 293 službenika i 15 plovila. Postepeno će broj angažiranih FRONTEX-ovih službenika narasti na planiranih 376 ljudi, zajedno s dodatnim plovilima, vozilima i ostalom tehničkom opremom. Grčka je već ranije zatražila dodatnu tehničku pomoć kako bi ojačala nadzor svojih granica, kao i sposobnosti registracije te identifikacije migranata, pa je operacija RPI svojevrstan odgovor na grčki zahtjev. Prema FRONTEX-ovim propisima, na zahtjev države-članice koja se suočava s kriznom situacijom i iznimnim migrantskim pritiskom na svoje vanjske granice, FRONTEX može na određeno razdoblje angažirati timove čuvara europskih granica („European Border Guard Team“) koji onda djeluju na teritoriju države koja je zatražila pomoć.

Dok je sudjelovanje u FRONTEX-ovim združenim operacijama dobrovoljno, zemlje-članice EU obavezne su poslati svoje čuvare granica i tehničku opremu za potrebe brzog djelovanja, kao što je slučaj u ovoj RPI-operaciji. Izuzetak su samo one zemlje koje se i same suočavaju s iznimnim situacijama, koje utječu na slabije obavljanje nacionalnih zadaća. Da li u ovoj operaciji sudjeluju i policijski službenici MUP-a RH nije poznato, budući da MUP o takvim događajima uglavnom ne informira javnost – pa je tako potpuno nepoznato i što se dogodilo s policijskim službenicima i njihovim plovilom „Sveti Dujam“ angažiranim u operaciji „Poseidon Sea“. Posljednja MUP-ova informacija na tu temu datira iz srpnja ove godine, a odnosi se na ispraćaj druge smjene hrvatskih policajaca u ovu FRONTEX-ovu operaciju.

Stara tvornica u Tabakiki – opasna za zdravlje?

Policijski službenici MUP-a RH su krajem srpnja bili raspoređeni na 3 grčka otoka – Chios, Kos i Lesbos, a upravo se na Chiosu FRONTEX proteklih dana susreo s neočekivanim problemima, zbog čega je privremeno i suspendirao registraciju migranata. Naime, radno mjesto za 32 FRONTEX-ova službenika u otočnom mjestu Tabakika smješteno je u staroj tvornici, čiji krov sadrži azbest. Zbog mogućnosti zagađenja azbestom, privremeno je zabranjen rad u toj tvornici, a FRONTEX-ovi službenici očekuju zeleno svjetlo za nastavak registracije migranata, ili premještaj na neku drugu lokaciju.

Kako je oko 15:41 javila televizija N1, tada se još pozivajući na neslužbene izvore, Hrvatska je odlučila reagirati na slovensko postavljanje žičane ograde na međudržavnoj granici – spominjući da će hrvatska interventna policija početi sa skidanjem slovenske žice. Naime, nagađalo se da je Slovenija pri postavljanju žice mjestimično ušla u hrvatski teritorij, budući da granična crta na dijelovima zapravo i ne prati doslovno te pravocrtno rijeku Sutlu. I dok je još jutros stvar bila ograničena tek na izjave Ranka Ostojića, ministra unutarnjih poslova RH, koji je rekao: “Podizanje žice je nepotrebno bacanje novca. Puno važnije bi bilo da naprave privremeno utočište za izbjeglice, kapaciteta kao i ovo naše, prilagođeno za zimske uvjete. Umjesto toga pokušavaju poslati signal da se granice postepeno zatvaraju, a on ima suprotan efekt tako da još više ljudi dolazi” – sada su se stvari zaoštrile.

Manje od sat vremena po prvim objavama, i ostali su mediji svjedočili zaoštravanju. Tako je Jutarnji list oko 16:20 prvo izvijestio o napetoj pograničnoj situaciji nedaleko graničnog prijelaza Harmica – gdje Slovenci odbijaju pomaknuti ogradu. Ubrzo je dodao i da je do 16:22 pristiglo pet kombija hrvatske interventne policije, da bi ih dočekalo nekoliko vozila sa slovenske strane – uz napomenu da su interventni policajci susjedne zemlje pod punom opremom i naoružani automatskim oružjem. Do sada ondje još nije došlo do ozbiljnijeg incidenata.

Oko 16:40 ostvaren je i prvi službeni kontakt dviju policija na mostu koji baš prigodno razdvaja dva granična  prijelaza, Rigonce sa slovenske strane i Harmicu s hrvatske strane. Dok su početno Slovenci hrvatske prigovore odgodili do dolaska “slovenskih predstavnika”, oko 17 sati je ondje došlo do susreta delegacija – slovenske u pratnji maskiranih specijalaca, i hrvatske (načelnih PUZ-a Burušić i dva suradnika u civilu). Hrvatske prigovore o postavljanju ograde na hrvatskome teritoriju Slovenci su odmah prebacili na višu razinu – pa bude li ondje dogovora, ograda će se ukloniti. Dok je Goran Burušić navodno o svemu izvijestio ravnatelja policije Vladu Dominića, sa slovenske su strane specijalci rastjerali niz ondje okupljenih novinara. O tome kako trenutno stoje stavovi “viših razina” ponešto pokazuju i izjave hrvatskog ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, koje tijekom popodneva navode slovenski izvori – prema kojima je put Ljubljane već odaslana protestna nota zbog postavljanja dijela žičane ograde na hrvatskome teritoriju. Navodno je to bilo popraćeno i stavom da, ne odstrani li Slovenija sporne dijelove ograde sama, će to napraviti hrvatske snage. Na kraju je slovenskoj strani dan i rok do sutra ujutro da krene s uklanjanjem spornih segmenata ograde.

Dok još nije jasno kako će se ova situacija razriješiti, napomenimo da je Slovenija od danas ujutro do ranih poslijepodnevnih sati uspjela postaviti ukupno oko 1.500 metara ograde, kako je u Ljubljani na konferenciji za mediji izjavio Boštjan Šefic, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova RS. Od toga je oko 500 metara osvanulo kod graničnog prijelaza Gibina u općini Razkrižje, a još oko kilometar kod slovenskog graničnog prijelaza Rigonce (Harmica s hrvatske strane). O ukupnoj duljini i trasi prolaska slovenske ograde ne zna se mnogo, dok je značajna i današnja izjava Karla Erjavea, ministra vanjskih poslova Slovenije, dana u Beču – da će Slovenija na određenim dijelovima kopnene granice s Hrvatskom (dužine oko 600 kilometara) postaviti ukupno 80 kilometara ograde.

Dok se još uvijek iščekuju konačne posljedice za dvojicu pripadnika Granične policije BiH zbog bijega iz UN-ove misije u Južnom Sudanu i zataškavanja istog, BiH je u subotu, 04. siječnja, ispratila novih 6 policajaca put te nemirne afričke zemlje. Radi se o pojačanju postojećem BiH kontingentu od 35 policajaca u misiji UNMISS, koji se u Južnom Sudanu nalaze od ožujka prošle godine. To je ujedno i konkretan odgovor Bosne i Hercegovine na nedavni zahtjev Vijeća sigurnosti UN-a za povećanje broja pripadnika mirovnih snaga nakon pogoršanja sigurnosne situacije u Južnome Sudanu.

Ispraćaj policijskog pojačanja na putu u UNMISS, UN misiju u Južmome Sudanu, subota 3. siječnja 2014.

Vlasti BiH ponudile su UN-u dodatnih 28 policajaca iz svih policijskih agencija u BiH, koji su već prošli potrebnu obuku i dobrovoljno su se prijavili za odlazak u misiju. Time je sudjelovanje u UNMISS-u postalo do sada najveće sudjelovanje pripadnika BiH u nekoj međunarodnoj policijskoj mirovnoj misiji. Prvih 6 policajaca iz pojačanja odabrano je iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, MUP-a Republike Srpske, MUP-a Kantona Sarajevo i MUP-a Unsko-sanskog kantona.

Nema sumnje da nuđenjem pojačanja UN-ovoj misiji u Južnom Sudanu vlasti Bosne i Hercegovine pokušavaju sprati neugodan osjećaj nastao nakon što je granični policajac Edvin Kutlovac prije 15-ak dana napustio dužnost u Južnom Sudanu i pobjegao natrag u Sarajevo. Protiv Kutlovca se i dalje vodi disciplinski postupak, baš kao i protiv njegovog nadređenog Enesa Gačanina, zamjenika direktora Granične policije BiH, koji je pokušao prikriti Kutlovčev postupak. Gačanin, pak, tvrdi da ništa nije pokušavao prikriti, već se radilo o problemima u komunikaciji s nadležnim ministrom sigurnosti Fahrudinom Radončićem i direktorom Granične policije BiH Vinkom Dumančićem. Također smatra da u istrazi treba saslušati sve strane, a sagledati i razloge koji su Kutlovca natjerali na samovoljni odlazak iz misije.

Enes Gačanin

U interview-u za portal tacno.net, objavljenom 03. siječnja ove godine, Enes Gačanin je izjavio kako su Kutlovac od prije odlaska, i on nakon povratka iz Južnog Sudana – dvije bitno drugačije osobe, te da je moguće da se tu radilo o određenoj vrsti psihičkoga sloma. Uz to, Kutlovac mu je ispričao kako se situacija u Južnom Sudanu naglo zakomplicirala, a reakcija UN-a je bila prespora i nije ulijevala sigurnost u danima koji su dolazili. Kutlovac je svojim kolegama iz BiH kontingenta pokušao prezentirati informacije s kojima je raspolagao, kako bi se na neki način mogli skloniti, uzimajući godišnje odmore i slično, a pritom je spominjao i evakuaciju njemačkim vojnim avionom.

Gačanin pritom insistira na tome da Kutlovac nije pobjegao, već se „povukao s dijelom BiH kontingenta nakon što su dobili informacije o ugrožavanju Misije, te je evakuiran s još jednim našim policajcem njemačkim avionom“. Oni su navodno trebali otići iz Južnog Sudana UN-ovim zrakoplovom, no kako u njemu više nije bilo mjesta – ukrcali su se u njemački. Gačanin dalje tvrdi da Kutlovac nije jedini koji je na taj način otišao iz Južnog Sudana, već je u avionu bilo još njegovih kolega iz BiH kontingenta, te da su u Sarajevo, osim Kutlovca, stigla još 1 ili 2 policajca. Ministar sigurnosti Radončić navodno je utvrdio da su zaista još neki BiH policajci otišli iz Misije kada i Kutlovac, ali su, za razliku od njega, imali uredne dokumente za korištenje odmora i odgovarajuće dozvole za privremeni odlazak iz UNMISS-a.

Je li priča Enesa Gačanina uvjerljiva ili nije, te treba li mu izreći neke disciplinske mjere, odlučivat će se 13. siječnja na sjednici Nezavisnog odbora za izbor i imenovanje Parlamentarne skupštine BiH.

Edvin Kutlovac desno i Fahrudin Radončić lijevo od žene u ljubičastom

Ni 10 dana nakon što je policijski službenik Granične policije BiH, viši inspektor Edvin Kutlovac pobjegao iz mirovne misije UN-a u Južnom Sudanu, u susjednoj BiH ne stišava se buka oko tog neuobičajenog čina. Dok se prva kvalifikacija „dezerter“ eufemizirala u „samovoljno napuštanje dužnosti“, Kutlovac je zaradio suspenziju i disciplinski postupak, baš kao i zamjenik direktora Granične policije BiH Enes Gačanin. Njemu se na teret stavlja da je svjesno pokušao dezinformirati Ministarstvo sigurnosti BiH, nakon što je zamjenik zapovjednika BiH kontingenta u mirovnoj misiji UN-a u Južnom Sudanu Edvin Kutlovac samovoljno i neovlašteno napustio misiju. Gačanin je Ministarstvu sigurnosti njegov postupak opravdao tvrdnjom da se radi o „evakuaciji BiH policajaca“, dok svog pretpostavljenog, direktora Granične policije Vinka Dumančića, uopće nije obavijestio o svom postupku.

Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić za sada ne želi govoriti o konkretnim sankcijama koje će ovaj dvojac nesumnjivo stići, ali je napomenuo da je šteta zbog ovakvog čina nesaglediva, jer zbog Kutlovca BiH policajci vjerojatno više neće moći dobivati visoka mjesta u međunarodnim misijama i tijelima. Osim što je bio zamjenik zapovjednika BiH kontingenta, Kutlovac je bio i visoki zamjenik šefa operacija u UNMISS-u, s dnevnicom većom od 100 dolara, napomenuo je Radončić. U trenutku Kutlovčevog bijega, zapovjednik BiH kontingenta Zlatan Mitić bio je na godišnjem odmoru.

Masivna evakuacija iz Južnog Sudana u Ugandu

Ova nesvakidašnja priča počela je 20. prosinca ove godine, kada se Kutlovac samovoljno ukrcao u zrakoplov koji je Vlada SR Njemačke organizirala za evakuaciju svojih državljana iz Južnog Sudana. U Sarajevo je stigao 2 dana kasnije, 22. prosinca. Time je počinio teže povrede službene dužnosti iz čl. 105. st.1. točke 9 i 15 Zakona o policijskim službenicima BiH, koje se definiraju kao „ponašanje koje narušava ugled policijskog tijela“ i „samovoljno napuštanje dužnosti ili mjesta čuvanja određenog objekta ili osobe, koje može imati štetne posljedice za policijsko tijelo“. No Kutlovac nije bio sam – zajedno s njim, u istom njemačkom avionu, pobjegao je i jedan nizozemski policijski časnik. Zanimljivo je pritom da je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova priopćilo da je njemačkim vojnim zrakoplovom iz glavnog grada Južnog Sudana u Ugandu hitno evakuirano 55 njemačkih državljana i 3 policijska službenika – Francuz, Švicarac i Nizozemac. Nema ni spomena BiH državljana Kutlovca, ali se najavljuje da Njemačka planira još jedan evakuacijski let istoga dana poslije podne. Kasnije je objavljeno da je tog petka, 20. prosinca, evakuirano ukupno 98 ljudi, većinom njemačkih državljana, među kojima se našao i njemački veleposlanik u Južnom Sudanu. Njemačka tu nije bila iznimka – svoje su građane počele evakuirati i druge europske zemlje, kao i SAD.

Baze UN-a kao jedini spas od građanskog rata u Južnom Sudanu

Upravo se tih dana i drastično pogoršalo stanje u Južnome Sudanu. Dan prije Kutlovčevog bijega, 19. prosinca, pobunjenici iz naroda Nuera (druge po veličini etničke grupacije u Južnom Sudanu) napali su UN-ovu bazu u Akobu, u koju se sklonilo nekoliko tisuća civila, a u napadu je bilo i poginulih. UNMISS je potom poduzeo akciju izvlačenja nenaoružanog osoblja, i slanja pojačanja od 60 vojnika.

Nakon bijega Edvina Kutlovca, zapovjednik misije UN-a u Južnom Sudanu ljutito je pisao Odjelu za mirovne operacije Un-a u New Yorku, dok su zapovjednici svih ostalih kontingenata u misiji UNMISS poslali u Sarajevo vrlo oštro pismo, žestoko prosvjedujući zbog Kutlovčevog ponašanja. Dužnosnicima UN-a pismom se obratila i veleposlanica BiH u UN-a Mirsada Čolaković, obavještavajući ih o mjerama poduzetim protiv Edvina Kutlovca i uvjeravajući ih kako „individualni postupak jednog policijskog službenika ne treba utjecati na ugled koji su BiH policijske i vojne jedinice stekle profesionalnim i predanim radom, sudjelujući i UN-ovim mirovnim operacijama u svijetu“.

U UN-ovoj misiji u Južnom Sudanu trenutno se nalazi 25 policajaca BiH i svi su, navodno, na sigurnom. Njih 12 nalazi se u ugroženim zonama, ali Ministarstvo sigurnosti tvrdi kako nema razloga za njihovu evakuaciju. No da situacija nije ni približno „pod kontrolom“, dokazuje i pismo koje je ministar sigurnosti Fahrudin Radončić 23. prosinca uputio pripadnicima BiH kontingenta u Južnom Sudanu. U pismu ih Radončić uvjerava kako „vrlo pažljivo i odgovorno prati situaciju“, te je u stalnom kontaktu sa zapovjedništvom kontingenta. Isto tako, svojevrsno ohrabrenje Radončiću je ulio i Krizni stožer UNMISS-a, tvrdnjom da stanje sigurnosti u području misije nije alarmantno, te da Misija nastavlja redovno obavljanje poslova.

Na kraju pisma Radončić poručuje: „želim vas ohrabriti da se i dalje dostojanstveno i hrabro nosite s izazovima s kojima se susrećete u pomaganju narodu Južnog Sudana i zamoliti da se držite zajedno, te da budete u stalnom kontaktu i postupate po instrukcijama zapovjedništva kontingenta“. Zajedno s još 8 svojih kolega i kolegica, policajac Edvin Kutlovac otišao je u jednogodišnju mirovnu misiju UN-a u Južnom Sudanu u ožujku ove godine. Prilikom ispraćaja na sarajevskom aerodromu, ponovljeno je kako je njihova zadaća mentorska, odnosno savjetovanje i monitoring pripadnika policije u Južnom Sudanu. No eskalacija sukoba – zbog čega će UN u Južni Sudan poslati dodatne snage od 5500 vojnika i 423 policajca – očito je bila preveliki izazov za nenaoružane UN-ovce.

Edvin Kutlovac za sada se drži podalje od novinara, koji nagađaju hoće li dobiti tek novčanu kaznu ili otkaz iz službe. Trenutno je ovo drugo izvjesnije.