Iako je Dan Oružanih snaga bio u subotu 28. svibnja, Ministarstvo obrane je ovogodišnje obilježavanje ovog spomendana obavilo pretežito unaprijed. Dani otvorenih vrata u 14 vojarni širom Hrvatske bili su održani u četvrtak 26. svibnja, da bi se onda u petak 27. svibnja nastavilo s nizom polaganja vijenaca, podnevnom svečanom akademijom u zagrebačkom sjedištu MORH i konačno večernjom misom koja se sasvim slučajno uvelike poklapala s terminom svečanog časničkog prijema kod Vrhovnog zapovjednika na Pantovčaku. Sam Dan OS RH, subotu 28. svibnja 2022. godine, resorni ministar Banožić proveo je u rodnim Vinkovcima, gdje je kao izaslanik predsjednika Vlade Plenkovića usput nazočio i obilježavanju 31. obljetnice 109. brigade ZNG Vinkovci, događanju održanom pod visokim pokroviteljstvom potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda.

Pa ipak, za sutra, u ponedjeljak 30. svibnja, zakazan je ovogodišnji tradicionalni program na Jarunu u Zagrebu. Za obilježavanje godišnjice dana kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK “Zagreb” u Kranjčevićevoj ulici organiziran je na prostorima SRC Jarun taktičko-tehnički zbor naoružanja i opreme, te će se prigodno održati i pokazne vježbe HV-a, kao i prigodni letački te glazbeni program. Ovogodišnje obilježavanje 31. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske trajat će uz Jarunsko jezero od 10 ujutro do 9 navečer, a uz spomenuti taktičko-tehnički zbor naoružanja i opreme, borbene i neborbene tehnike postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske, predviđeno je i sudjelovanje odabranih predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja i civilne zaštite, kao i prezentacija proizvoda hrvatskih branitelja.

Kako navode iz MORH-a, u okviru popratnog programa građani će biti u prilici vidjeti pokazne vježbe Počasno-zaštitne bojne, Pukovnije vojne policije i Zapovjedništva specijalnih snaga, letački program Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te hodni koncert Orkestra Hrvatske vojske. Iako za sve ove aktivnosti, koje inače privlače veliku pažnju javnosti, Ministarstvo obrane nije dalo nikakvu satnicu – tek je za koncert Jazz orkestra HV-a napomenuto da će se održati u 19 sati. Izgleda da se za sve ostalo posjetitelji trebaju prvenstveno osloniti na osobnu intuiciju i dobru sreću ne bi li možda na Jarunu vidjeli i nove američke helikoptere UH-60M Black Hawk, o čijem se sudjelovanju u programu posljednjih dana aktivno nagađalo.

]]> https://obris.org/hrvatska/hrm-more-drzava-i-narod/ Sat, 18 Sep 2021 15:19:11 +0000 http://obris.org/?p=72662  

Svjedoci smo kako se Hrvatskoj ratnoj mornarici na perfidan način u prvi plan nameću zadaće različite od ratnih i borbenih. Mornarica se na taj način sve više pretvara u neku čudnu obalnu stražu ili preciznije – u stanje u kojem se ne može nazvati ni mornaricom ni obalnom stražom. Po aktualnom Dugoročnom planu razvoja (DPR), skoro pa ništa se na nabavlja za izvorne borbene zadaće ratne mornarice. Nema novih ratnih brodova za površinsko, protupodmorničko, podmorničko, protuzrakoplovno/proturaketno i protuminsko ratovanje, a da i ne govorimo o sposobnostima djelovanja protiv kopna, nasušno potrebnog na jugu. Ne samo da nema novih brodova i oružnih sustava, nema ni modernizacije brodova klase „Kralj“ koji još uvijek imaju bar neki potencijal potreban Republici Hrvatskoj. Gradnjom malih brodova za Obalnu stražu baca se prašina u oči i bježi od stvarnih potreba, i to se pokušava prikazati kao neko značajno povećanje borbenih sposobnosti HRM. Da bude stanje još gore, to malo novaca koje dobiva pastorče zvano HRM troši se na gradnju kakvih-takvih brodova Obalne straže, umjesto da se to financira iz drugih izvora, iz državnog proračuna i fondova EU. Ovdje se neće ulaziti u smisao postojanja, te temeljna načela organiziranja borbene (ratne) flote i flote obalne straže. Glavna investicija u novogradnju, koja se pripisuje mornarici, je izgradnja pet obalnih ophodnih brodova vrijednosti oko 50 milijuna eura. Kolika je to borbena snaga jasno je svakom tko ima i minimalna znanja, kad vidi da mu je glavno oružje top kalibra 30 mm. Naravno, to je sve za HRM još tamo od završetka malo korisnog lovca mina „Korčula“.

Ako tek letimično bacimo pogled što su od završetka Domovinskog rata dobili ili trebaju dobiti Kopnena vojska i Zrakoplovstvo uočit ćemo totalno zanemarivanje Mornarice. Vojska je dobila borbena oklopna vozila AMV „Patria“ i samohodne haubice, a razmišlja se nabaviti i stare američke Bradley M2A2, čija će dogradnja te troškovi održavanja biti neprimjereno veliki. Tu su, dakako, još i za naše prostore te naše financije problematični MRAP-ovi. Svakako tu zatim dolaze i značajna ulaganja u remont te modernizaciju tenkova i infrastrukture, a vojarna u Petrinji podsjeća na priču o Skadru na Bojani. Dakako, ima toga još. Zrakoplovstvo je dobilo (pa remontiralo) helikoptere Mi-171Sh i OH-58D „Kiowa Warrior“ iz američke donacije, ugovoreni su novi helikopteri „Black Hawk“ UH-60M, a donijeta je i odluka o nabavci eskadrile višenamjenskih aviona Rafale. Naravno, kao i u Kopnenoj vojsci, ima toga još. Nabrojeno je koštalo ili će koštati više milijardi eura i to bez uobičajenog, standardnog borbenog kompleta te preskupog održavanja najčešće izvan zemlje ili uz veliko angažiranje isporučitelja opreme u zemlji. U značajnoj mjeri se ulaže i u infrastrukturu kao što su radarske postaje, ali i zrakoplovne baze. U Mornarici je ostvaren veliki napredak preimenovanjem pomorske baze Lora u vojarnu i brisanju njenog mornaričkog karaktera. To svakako treba uvažiti kao veliki doprinos hrvatskoj pomorskoj misli i tradiciji!

Vidljive su mudre odluke te uravnoteženo financiranje i razvoj sve tri grane Oružanih snaga. Tako i treba biti jer Hrvatska je ipak „ponosna pomorska država“, a Hrvati više od 1.300 godina žive u suživotu s našim sinjim morem. O toj brizi svakako svjedoči pozamašno izdvajanja od pedesetak milijuna eura za njene glavne zadaće – a to su mirnodopske ili različite od ratnih, ili pak civilne različite od vojnih, ne daj Bože da neko kaže mornaričke zadaće, jer to bi bio neprijateljski atak na vrle poznavatelje pomorskog ratovanje i, naravno, pomorske terminologije. Nemojte vjerovati matematici, jer 50 milijuna u odnosu na više milijardi nije tako loše – moglo bi biti i gore. Za flotu HRM i obalnu obranu – a to je borbena snaga na moru – nula kuna. Koga to lažemo da smo pomorska država i da nam je stalo do mora?!  Nije poznata niti jedna svjetska mornarica koja se primarno oprema za zadaće različite od ratnih, jer za njih je to tek usputna epizoda.

U državama koje je poljubila sreća pa imaju more, mornarica je grana oružanih snaga i nikad nitko normalan nije trpao mornaricu u vojsku – osim Karađorđevića za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Čak su i oni službeno u većem dijelu postojanja imali ministarstvo vojske i mornarice. Logika je da se mornarica kao dio oružanih snaga (idemo se ugledati na našeg „strateškog“ partnera gdje je: „Military – The United States Armed Forces are the military forces of the United States of America. It consists of the Army, Marine Corps, Navy, Air Force, Space Force, and Coast Guard“) treba i mora opremati za najteže ratne zadaće kada se brani suverenitet, integritet i opstojnost naroda te države. Sve drugo je priča za naivne, a u danom trenutku nije važno je li to iz neznanja, poltronstva ili s namjerom.

Naravno da mornarica – opremljena, osposobljena i uvježbana za najteže ratne zadaće – bez većih problema može obaviti i zadaće različite od ratnih, kad treba pružiti pomoć civilnim strukturama društva. Vrijedi i drugačiji scenarij, kada u vrijeme rata mornarici i oružanim snagama pomaže civilni sektor, država i društvo u cjelini, sredstvima i ljudima s kojima raspolažu. Zbog toga se te strukture ne opremaju ratnim brodovima i podmornicama, borbenim avionima i helikopterima, tenkovima, haubicama i topničko-raketnim naoružanjem. Kod nas je na štetu mornarice došlo do zamjene teza pa se ista oprema sredstvima s malim ili nikakvim borbenim sposobnostima i praktički bez značaja u slučaju rata. Za takvo postupanje izgovor se našao u Obalnoj straži koja se pretvara u „krvnika“ borbenoj floti, u suprotnost ideji njenih začetnika s početka 1992. godine.

Fatamorgana zvana DPR

Glavna tema ovoga članka su borbene/ratne strukture HRM, a ne Obalna straža RH. Bilo bi vrijedno čuti valjan argument za postojanje obalne straže u ovom obliku ako je ona u cijelosti sastavni dio mornarice. Zašto komplicirati stvari i usložnjavati organizaciju?! Znam iz prve ruke kako je još početkom 1992. godine buduća Obalna straža RH  u vrijeme mira zamišljena kao samostalna pomorska služba s velikim utjecajem HRM u opremanju, školovanju i logistici – kako se  borbenoj/ratnoj mornarici ne bi odvlačila pozornost od biti svog postojanja, na policijske, ekološke, ribolovne, migracijske, carinske, ostale granične, sigurnosne, protupožarne, civilne i druge poslove.

Pogleda li se Dugoročni plan razvoja OS RH 2015. – 2024., on je katastrofalan za HRM jer se daje prednost neborbenim zadaćama, a prema realiziranom nema pokrića ni za borbene, a niti za neborbene. Od napisanog gora je samo provedba jer ni zapisani sitniš nije realiziran. Od 10 godina tog DPR-a ostale je još nešto više od tri pa će se možda nešto i napraviti. Evo kratke inventure neučinjenog, a planiranog:

Od 2015. -2017. godine: Od pet planiranih obalnih ophodnih brodova (OOB) Mornarici je isporučen  jedan. Od modernizacije  radarskog sustava „Enhenced Peregrine“ nema ništa. Do 2017. trebalo je započeti opremanje Mornarice s dva lovca mina (LM) – ni od toga zasad nema ništa. Zamjena tri radara GEM 2050XC – također ništa.

Do kraja 2020. godine: Trebalo je završiti s opremanjem i uvođenjem u operativnu uporabu obalnih ophodnih brodova. I dalje je u HRM samo jedan brod. Završiti s opremanjem i uvesti u operativnu uporabu dva lovca mina. Nažalost nema niti jednog. Nastavak zamjene radara GEM 2050 XS – ništa. Modernizacija senzorskih, oružnih i pogonskih sustava RTOP-11 i 12 – nema ništa, jer zamjena po dva motora s motorima istog tipa nije modernizacija već održavanje. Opremanje i rekonstrukcija RTOP-41 i 42 za operacije presretanja na moru – jako čudan zahtjev koji govori o tome kako i ovo malo potencijalno borbenih brodova naginje prema zadaćama obalne straže. Rekonstrukcija i opremanje broda SB-73 „Faust Vrančić“ za ekološke operacije; Uređenje i opremanje tehničke radionice; Opremanje poligona za borbenu otpornost broda; Opremanje Središta za  ronilačku obuku; Opremanje mornaričke taktičke vježbaonice. Opet ništa!

U ovom dijelu smo vidjeli i dugo očekivanu riječ operacija. Konačno se pojavila, istina kao ekološka. Nažalost, nema pomorskih, površinskih, protupodmorničkih, podmorničkih, minskih, protuminskih operacija, operacija za kontrolu mora, operacija za osporavanje kontrole mora, operacija zabrane pristupa teritorijalnom moru. Na žalost, kreator DPR u konačnici je u pravu, jer je „mornarica svedena na ostatke ostataka“ pa nije u stanju provoditi operacije. Pa tko će ih onda provoditi.? Možda naši saveznici, strateški partner ili susjed – ali u čiju korist? Ako i to ne bude, tu je „naša povijesna snalažljivost“. Uvijek je moguće izgraditi desetke splavi i na njih ukrcati, tenkove, transportere, haubice i minobacače pa rastjerati nemile dušmane.

Do kraja 2024: Za zadnje razdoblje ostaje nada. U planu je opremanje polovnim izvanobalnim ophodnim brodom. Uz najbolju želju teško je zaključiti što se pod tim podrazumijeva. Je li to ophodni/patrolni brod mornarice (borbene flote) ili obalne straže? Je li to brod klasične forme ili nešto slično „Faustu Vrančiću“? Polovnih, u dobroj kondiciji izvanobalnih ophodnih brodova na tržištu praktički nema. To su brodovi koji se rabe do krajnjih mogućnosti. Nama treba pravi borbeni brod za najteže ratne zadaće u klasi multifunkcionalne korvete s protubrodskim i sposobnostima protiv kopna, protupodmorničkim, protuzrakoplovnim/proturaketnim sposobnostima ili pak namjenski brodovi deplasmana od stotinjak do 1.000 tona, što zavisi o ambicijama glede protupodmorničkih (PPd) sposobnosti. Za zadaće obalne straže – pored OOB – treba nam veći broj brodica dužine do dvadesetak metara, izvanobalni ophodni brodovi slični „Faustu Vrančiću“, te ugovorna, pričuvna i dragovoljačka komponenta. Zadaće  obalne straže ne trebaju biti isključiva briga mornarice, oružanih snaga i ministarstva obrane, osim u mjeri njihove uloge u ratu. Nadajmo se da je pokrenut proces opremanja novim protubrodskim raketama i da odgovorne osobe znaju gdje će te rakete instalirati. Kao zadaća najmanjeg prioriteta navedeno je opremanjem pučinskim remorkerom. Da, svakako to nam treba i ne samo jedan, jer moramo biti spremni poduzimati potrebne radnje u našem Isključivom gospodarskom pojasu (IGP).

Prošireni idejni projekt hrvatske korvete nove generacije (OPV/Corvette BIS 91), Marine and Energy Solutions DIV

Nada zadnja umire, ali se je opravdano pribojavati nastavka iste prakse, posebno kada se kaže kako se ne može ništa nabavljati jer nije izrađen novi DPR. Opet mazanje očiju jer postoji važeći DPR, a što se Mornarice tiče – njegova je realizacija skromna i nudi puno prostora za  opremanje kao što su: modernizacija topovnjača, nabava protubrodskih raketa, minolovaca, radara na obali i otocima, poligona, vježbaonica, itd. Što se tiče HRM, trenutno važeći DPR nije niti sjena prethodnog DPR. Jedina im je sličnost što ni u prethodnom od planiranog nije napravljeno ništa ili skoro ništa, a od glavnih projekata trebalo je nabaviti četiri mornarička izvanobalna ophodna broda (NOPV),  tada obalna straža nije postojala, modernizirati topovnjače RTOP-11, 12 i 21, a protubrodske rakete RBS-15 kvalitetno remontirati ili ih pak kroz modernizaciju dovesti na raznu Mk2.

Većina ovoga je prošlost pa najviše što se može učiniti je izvući pouke za budućnost. Katastrofalne pogreške NATO od raspada SSSR i aktualna događanja uz kvalitetnu analizu mogu biti i za nas jako poučni. Naravno, to ne mogu raditi ljudi koji sve svoje intelektualne sposobnosti uprežu u napor kako pogoditi „vizije“ nadređenog. Tu mora djelovati slobodni kritički um s logičko-analitičkim promišljanjem, koji ne pati od autoriteta funkcije i jedini su mu autoritet istina, znanje i vizionarski pogled u budućnost. To su ljudi koji poput mitskog grčkog boga Aresa vide iza brda. Ujedno, zapovjedništvo mornarice se ne smije zamarati svakodnevnim poslovima obalne straže. I u ovoj organizaciji obalnoj straži treba dati punu samostalnost u provedbi zadaće suglasno godišnjim smjernicama. Nadzor se podrazumijeva.

Zašto smo tu gdje jesmo?

Iskonska zadaća hrvatske ratne mornarice je pripremiti se i kad zatreba – obraniti naše more i našu obalu, bez obzira koliko situacija bila teška. Bez našeg mora i naše obale nestala bi nam i država i nacija, a narod i onako nestaje. Istina, teže je ne činiti ono što trebaš a ne znaš, od onoga što misliš da znaš. Puno je lakše živjeti bez prihvatljivog rizika, a šefu si drag jer ne zanovijetaš, i novaca ti nikad ne fali. Jasno, nije se lako upustiti u izgradnju borbenih sposobnosti, danas praktički od nule. Naravno, to ne može učiniti niti jedan ministar obrane, načelnik GS OSRH ili zapovjednik grane za vrijeme svog mandata. To je posao od dvadesetak pa i više godina, a pored ozbiljne političke odluke nužan uvjet je da odgovorna osoba u dolasku nastavlja tamo gdje je stigla osoba na odlasku. Dugoročna vizija flote je u vremenskom okviru ne kraćem od 30 godina. Desetogodišnji flotni plan je čvrsta odluka realizacije podržana ljudskim, materijalnim i financijskim resursima. Plan podrazumijeva kvalitativno, kvantitativno i financijsko praćenje, poduzimanje potrebnih mjera i stalno ažuriranje. Koliko se nabrojenom pridaje važnost vidi se i u (ne)ažurnosti aktualnog DPR, kojeg je trebalo ažurirati najkasnije do kraja 2019. Što radi MORH i zašto su ministri zaštićeni kao plemenite zvijeri u šumi?! Možda upravo zato što sve čine kako bi udovoljili šefu umjesto da odgovaraju za svaku neutrošenu a odobrenu kunu, i za svaki planirani a nerealizirani projekt. Nažalost, oni su najprije vojnici stranke/partije, a tek onda ministri odgovorni za resor koji bi trebali voditi u dobroj vjeri, na ponos i korist kako hrvatskog naroda tako i hrvatske države. Uštede na kraju godine postale su plus, umjesto da se odgovara zbog nerealiziranih projekata.

Tehnički i tehnološki smo na dnu kace, to je bar jasno. Još manje smo svjesni i da smo mornaričku infrastrukturu doveli na jako nisku razinu. Naime, infrastruktura na obali i otocima je devastirana i predana lokalnim zajednicama koje ne znaju što bi s tim ili se prema istoj ponašaju nedomaćinski. Luke posebne namjene, maskirni vezovi, plutače za vez ratnih brodova i podzemne luke za brodove su devastirane od sjevera do juga. Brodograđevni i remontni kapaciteti su nestali. Ono što još imamo opremljeno je zastarjelom opremom i bez potrebnih kompetencija. Nema Brodarskog instituta, nema brodogradilišta u Kraljevici, nema BSO u Splitu, nekad u državnom vlasništvu remontno brodogradilište u Šibeniku u stranom je vlasništvu, nema Instituta pomorske medicine. Mornarički elektronski zavod degradiran je u Pomorski centar za elektroniku, a sada ne da nije centar nije ni „periferija“. Nestala je proizvodnja za mornaričke potrebe u „Končaru“ i u nekadašnjem RIZ-u, itd. Nema znanja, nema tehnologije, nema inženjerskog umijeća, nema prateće industrije. Vodi li sve ovo u opće neznanje, suvremeno ropstvo i nestanak suverene nacije? Bože, oprosti nam jer ne znamo što radimo!

Veliki problem je gubljenje ljudskih sposobnosti. Naši časnici/časnice, ti krasni ljudi, jednostavno nemaju na čemu, nemaju od koga i nemaju gdje naučiti ono što bi zahtijevao budući rat na moru. Iako postoji žal zbog mnogo pogrešnih odluka, od jadikovki nema nikakve koristi. Za izvući korist moramo shvatiti vlastite pogreške. Valjda je jasno kako je po svom zemljopisnom položaju Hrvatska pomorska zemlja, a na nama je učiniti sve kako bi bila i pomorska država. Svakako, na samom vrhu je kvalitetna, sveobuhvatna i dugoročna, državna pomorska strategija. Dio te strategije je pomorska obrambena strategija usklađena u svim segmentima pomorskih djelatnosti. Za sve je odgovorna vlast i to što je viša razina – veća je i odgovornost. Hrvatska ratna mornarica treba i mora biti na čelu u pomorskom obrambenom segmentu u miru dok se vrše pripreme, i u ratu kada se na moru ratuje u ime državne, na korist države i naroda. Svakako, ne ovako sputana i na marginama obrambenih prioriteta, neshvaćena i ponižena unutar MORH i OS Republike Hrvatske. Ako želimo mornaricu u miru sposobnu za zaštititi vitalne državne interese na moru, a u ratu ih obraniti, nužno je promijeniti odnos prema njoj. Mornarica mora dobiti svoj dio proračuna s kojim će  sama upravljati i za to biti odgovorna sukladno usvojenim ciljevima i planovima razvoja od dugoročnih do kratkoročnih. Vrijeme od rata na ovamo nas uči da kad se donese zajednički DPR bez jasne financijske podjele po granama, a sva ovlast ostaje na MORH-u i GS, kolo vode dužnosnici, generali i razni birokrati u MO i GS OS RH, a ne admirali. Admirali su gurnuti u stranu, u publiku i od njih se očekuje aplaudiranje, inače…

Nužna sredstva

Suvremene mornarice bez obzira na veličinu imaju tri sastavnice pomorske moći/snage – to su flota, kopnena pomorska komponenta/obalna obrana i mornaričko zrakoplovstvo. Zbog ove treće komponente potrebno je razjasniti je li u Republici Hrvatskoj Hrvatsko ratno zrakoplovstvo grana OS RH ili tek rod Hrvatske kopnene vojske. Kako je opremljeno, ustrojeno i kako se ponaša, rekao bih da je ovo drugo. Nabava novih borbenih zrakoplova nudi i mornaričku ulogu. Naravno da to ima korijene u prošlosti kad se zračne snage vojske izdvojilo u zasebnu granu – zračne snage. Suprotno tome, mornaričko zrakoplovstvo ostalo je u mornarici. Prije toga oružane snage su činile vojska i mornarica. Danas i slabije opremljene mornarice u svom sastavu imaju protupodmorničke, protubrodske izvidničke i transportne helikoptere, izvidničke avione i već dulje vrijeme bespilotne letjelice različitih namjena. To su za mornaricu nužna sredstva. Naravno, mogu biti i u zrakoplovstvu ako se razvija kao grana i oprema odgovarajućim sredstvima. Ako su ustrojbeno u zrakoplovstvu, operativno moraju biti odgovorni mornarici. Od uključeno Austrougarske do isključno Republike Hrvatske mornarica na ovim prostorima imala je svoje zračne snage kao dio mornarice, ili barem namjenske snage u sastavu ratnog zrakoplovstva.

Ono što mornaricu čini mornaricom je flota višenamjenskih i specijaliziranih ratnih brodova. Iako to mnogi ne prepoznaju i trpaju sve u rod pomorstvo kao nasljedstvo iz bivše JRM, mornarica ima prirodne rodove suglasno opremi, načinu uporabe, prostoru i prijetnji s kojom se mora obračunati. To su sadržaji pomorskog ratovanja – površinsko, podmorničko, protupodmorničko, protuzrakoplovno i proturaketno, minsko, protuminsko, elektroničko i protuelektroničko, kibernetsko. Prema ovim sadržajima, mornaričkim rodovima treba školovati i uvježbavati časnike, dočasnike i mornare. Pitanje je kako? Materijalna osnova skoro pa da ne postoji. U borbenom sastavu nemamo adekvatne brodove i podmornice sa suvremenom opremom, a nema ni namjenskih školskih brodova, taktičkih vježbaonica, vježbališta za borbenu otpornost broda. Način školovanja je neadekvatan, a osnivanje sveučilišta je bacanje novca u korist ostvarenja u najmanju ruku čudnih ambicija. U Mornarici je ključna institucija Središte za obuku, taktiku i doktrinu – gdje se provodi specijalističko školovanje i obuka, stvara taktika, određuje i usvaja doktrina. Kada bi dobili najveće lumene s najboljih hrvatskih visokoškolskih ustanova iz STEM područja na brodove ne bi imali nikakve koristi već samo štetu jer bi bez vrhunske mornaričke obuke bili od male korisni, a niska razina tehnike bi takve ljude maksimalno demoralizirala i bacila u depresiju. Uz svu kratkovidnost, ti naši kreatori sustava školovanja kreirali su nove znanstvene grane i eto – sad imamo vojnu nautiku, vojno brodostrojarstvo, itd. Ovdje žalosti i poslušnost znanstvene zajednice koja za „Judine škude“ rasprodaje znanstveno načelo dokazivosti, pa čak i zdrave logike. Bilo bi bar korektno  objasniti što je to „vojna nautika“, možda koristi druge zvijezde za astronomsku navigaciju, ili pak ostalim ljudima od mora nepoznate stvari – a nautika ili navigacija je jednostavno  plovidba od točke „A“ do točke „B“.

Ono na čemu počiva flota, temeljna pomorska komponenta, jesu brodovi i podmornice. Da, skupe su to igračke, a nitko nema pravo dati hrvatskim mornarima ništa manje od izvrsne kvalitete. Obzirom koliko more doprinosi hrvatskom BDP i što općenito znači, značilo je i značiti će u budućnosti ma tko bio na njegovim obalama, snažna pomorska snaga je neophodna za njegovu obranu. Jasno je kako bi kapitalni brod trebao biti višenamjenska korveta. Ne treba se zanositi nekim „polovičnim“, potencijalno katastrofalnim izmišljanjima nekakvih izvanobalnih ophodnih brodova za zadaće obalne straže koji će se – ako to zatreba – dodatno naoružati. Vrijedi se zapitati vide li zagovornici takvog rješenja svoje sinove ili kćeri u pomorskom boju?! Postoji i drugi način – izgraditi korvete sa skromnom opremom i smanjenom posadom pa je po potrebi opremiti u ratu. To je skupo jer možda nikad ne zatreba dodatno opremanje. Ipak, to je manji problem. Glavni je problem kako obučiti i uvježbati posade. Znači dio brodova – bar 50 posto – treba u potpunosti biti opremljen, a kritična oprema za opremanje u skladištu. Izgradnja flote u ratu postala je praktički nemoguća, posebice u malim državama s nedostatnom znanstvenom, tehničkom i tehnološkom infrastrukturom.

Što dalje?

Prestanimo se igrati „Potemkinovih sela“ i počnimo graditi flotu za rat, a mirnodopske zadaće prepustimo drugima, drugačije se organizirajmo i uzmimo novac koji nam se nudi iz fonda naše EU. Čelni ljudi mornarice i visoki mornarički časnici, ma gdje bili, imat će i previše posla ako se uhvate u koštac s izgradnjom ratne flote. Nisu to samo brodovi i podmornice, to je infrastruktura, školovanje i obuka, doktrina i taktika, domoljublje, i još puno toga. Onih koji bi htjeli naše more, po mogućnosti bez nas, ima više od jednog i to nikad ne smijemo zaboraviti.

Ako se u kratkom razdoblju nema mogućnost nabave korveta, ne treba stajati skrštenih ruku već na temeljima postojeće dokumentacije za RTOP-11, RTOP-21 i VPBR-33 izraditi poboljšane projekte – sukladno novim spoznajama i taktičko-tehničkim potrebama žurno pristupiti izgradnji pomorskih snaga za površinsko ratovanje, a nakon toga i za protupodmorničko. Nije sramota posegnuti u prošlost. Dovoljno je pogledati od kada i od kojih projekata vuku korijenje najsuvremeniji brodovi najmoćnijih flota svijeta, deplasmana od stotinjak tona pa do grdosije od preko 100.000 tona.

Brodovi i podmornica, naše intelektualno vlasništvo s razvojnim potencijalima

Ako se već dotičemo doktrine, koja je u velikoj mjeri ovisna o tehnici i tehnologiji, dobro je znati da će u suvremenom ratu poglavito s nadmoćnijim neprijateljem na današnjem stupnju razvoje teško preživljavati sve što se kreće kopnom, što leti i što plovi. Svemirsko oružje je još uvijek znanstvena fantastika. Ono što imamo i moglo bi biti presudno je podmorje gdje bi trebale ploviti naše podmornice. S njima bi mogli osporiti neprijateljsku kontrolu mora, izolirati određena područja i ostalim snagama osigurati lakše preživljavanje. Naša velika geostrateška prednost su naši otoci s kojih bi kopnena pomorska komponenta mogla biti presudna i prevaga na našu stranu. Prisjetimo se Viškog boja. Ne trebamo odbaciti sve što je bilo prije nas. Ako nekoga već iritira podsjećanje na bivšu državu, gdje smo upravo mi bili glavni dio mornarice, neka se vrati u vrijeme Austrougarske ili – ako ni to ne želi – neka napregnu vijuge i pročita svjetske klasike pomorske misli. Za kopnenu pomorsku komponentu toplo preporučujem francuskog admiral Raula Castex-a (Raoul Victor Patrice Castex, 27. listopada 1878. – 10. siječnja 1968.). U knjižnici u Lori bio je ćirilični prijevod iz 1933. Naravno, ne na hrvatskom jeziku. No, znajući prošlost ipak je lakše odgovoriti na sadašnje izazove i proniknuti u budućnost.

Hrvatska ratna mornarica mora biti dobro ukomponirana oružana sila spremna za najteže i najsloženije ratne zadaća. Kako bi to bila, mora imati flotu brodova i podmornica, obalnu obranu i zračne snage u mornarici ili namijenjene mornarici u ratnom zrakoplovstvu. Pored svega, ratni brodovi simboliziraju državu vijući nacionalnu zastavu, a na otvorenom moru, na moru i u lukama drugih država su dio diplomacije, kroz povijest poznate kao pomorska ili mornarička. Zar nije lijepo, i ne čini li nas ponosnim, kad i s ovako ostarjelim i ne baš primjerenim brodovima naši mornari ponosno plove Mediteranom svjedočeći našu tisućljetnu sljubljenost s morem i mediteranskom civilizacijom?! Ipak, tom tisućljetnom opstanku na obalama Jadranskog mora moramo ojačati korijenje i udahnuti novi i snažniji život. Trideseta godišnjica od ustrojavanja moderne HRM je krajnje vrijeme za to.

*gost autor: Zdravko Kardum; bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini

Kako smo već najavljivali, danas se trebala održati središnja svečanost povodom Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, odnosno 29. obljetnice njegova utemeljenja ustrojavanjem Zapovjedništva HRZ i PZO 12. prosinca 1991. Datum se dobrim dijelom prilagođavao obvezama uvaženih gostiju – ministra obrane koji je protekla dva dana proveo u Sloveniji, i predsjedniku RH i vrhovnom zapovjedniku koji je jučerašnji dan proveo zauzet ruskim gostom. No onda je ovog utorka stigla obavijest o odgađanju obilježavanja.

Vrlo brzo se pronijela vijest da je središnja svečanost odgođena zbog – koronavirusa. Kako neslužbeno saznajemo, najmanje 3 visoka časnika iz vrha HRZ-a zaražena su virusom SARS-CoV-2. Među njima je navodno i sam zapovjednik HRZ-a, kao i još jedan visoki časnik, inače član Međuresornog povjerenstva za nabavu VBA. Za to je vrijeme admiral Robert Hranj, supredsjedatelj spomenutoga tijela koji u njemu ima i ulogu „uha i oka Predsjednika RH“, očigledno dobro, budući je jutros nesmetano prisustvovao tradicionalnom obredu godišnjeg blagoslova prostora MORH i GS OS RH.

Na upit portala Obris.org, Ministarstvo obrane jutros je tek potvrdilo da proslave neće biti:

„Možemo vas izvijestiti da je planirano obilježavanje obljetnice utemeljenja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva odgođeno zbog  trenutne epidemiološke situacije i poštivanja epidemioloških mjera, koje između ostalog, ograničavaju i broj sudionika na okupljanjima. O novom datumu obilježavanja obljetnice HRZ-a bit ćete pravovremeno obaviješteni“.

Naša pitanja o zarazi u samom vrhu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, kao i o dijelu pripadnika HRZ-a koji su zbog toga mogli završiti u samoizolaciji, Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a je izignorirala, ali nije demantirala.

Stožer Civilne zaštite donio je odluku o nužnim epidemiološkim mjerama 27. studenog, da bi ona na snagu stupila dan kasnije s rokom trajanja do 21. prosinca ove godine. U toj „Odluci o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja“ (članak 3 točka 1) stoji, među ostalim, da se zabranjuje održavanje svih javnih događanja i okupljanja na kojima je prisutno više od 25 osoba na jednom mjestu. No najava obilježavanja Dana HRZ-a vrijedila je sve do početka ovoga tjedna, kada je naglo opozvana. Obilježavanje će se, kako neslužbeno saznajemo, simbolički održati u vrlo, vrlo uskom krugu pripadnika HRZ, gdje će tek zaslužnima biti uručene pohvale, nagrade i promaknuća.

Neka sretnija obilježavanja Dana HRZ (prosinac 2016.)

Tako je ovogodišnji Dan HRZ-a najtužniji ikada – bez jasne odluke o izboru novog borbenog aviona, bez ikakve iole službenije proslave (službe za odnose s javnošću MORH-a i OS RH nisu zabilježile čak ni čestitke pripadnicima HRZ-a od strane ministra obrane, načelnika GS OS RH i vrhovnog zapovjednika OS RH), da ne spominjemo kako nema čak ni nekakvog simboličnog preleta zrakoplova (što je nad Zagrebom malo teže zbog vremenskih prilika, ali u Dalmaciji ne bi bio problem), ili ne-daj-Bože nekakvog virtualnog okruglog stola, i tek s položenim vijencima na grob prvog zapovjednika HRZ-a, generala Imre Agotića. Tužnije valjda ne može biti!

Uoči sutrašnjeg obilježavanja 27. godišnjice obljetnice 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, započelo je raspoređivanje vojne tehnike namijenjene javnome razgledu. Riječ je o taktičko-tehničkom zboru naoružanja i vojne opreme Oružanih snaga RH, organiziranom na širem području Obale Hrvatskog narodnog preporoda i Obale Lazareta, sutra od 9,00 do 16,00 sati. Posebnu je pažnju tu privukla raketna topovnjača RTOP-41 „Vukovar“, koja je u splitsku luku stigla danas oko podneva, praćena borbenim helikopterom OH-58D Kiowa Warrior iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Čitavo obilježavanje stoji pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, a uveličat će ga i ratni zapovjednici 4. gardijske brigade – Damir Krstičević, sada ministar obrane i potpredsjednik Vlade, te general zbora Mirko Šundov, aktualni načelnik Glavnog stožera OS RH. Za uspješnu provedbu događanja nadležan je general-bojnik Mladen Fuzul, koji je danas na splitskoj Rivi i dočekao atraktivne primjerke raznolike mornaričke, kopnene i zrakoplovne borbene tehnike. Pripreme za svečani program gledali su i brojni Splićani okupljeni na Rivi.
——————————-

27. travnja 2017. godine – slijetanje OH-58D na splitsku Rivu – pogled s obale

——————————-

27. travnja 2017. godine – slijetanje OH-58D na splitsku Rivu – pogled iz kabine

——————————-
„Želimo odati počast  za 199 poginulih i nestalih pripadnika brigade, te predstaviti nekadašnjim pripadnicima ove brigade i hrvatskim braniteljima kao i javnosti što je danas Hrvatska pobjednička vojska, dobro opremljena i spremna, a dio naoružanja i opreme bit izložen i na splitskoj Rivi“, kazao je general Fuzul, dodavši još:

„Još su dva važna detalja kojima vrijednosti  Domovinskog rata kao temelja slobodne Hrvatske na poseban način vrednujemo u Splitu, a to su imenovanje Doma HV imenom prvog zapovjednika 4. gardijske brigade generala Ive Jelića, te uručivanje beretki novim pripadnicima mehanizirane bojne Pauci koja nastavlja tradiciju imena legendarne 4. gardijske brigade“.

Imenovanje Doma Hrvatske vojske (Vojarna admirala flote Svete Letice – Barbe) imenom pokojnog general-bojnika Ive Jelića, inače prvog zapovjednika 4. gardijske brigade „PAUCI“, zakazano je za sutra u podne. Nakon toga, program se praktično seli do spomen-kapelice Svetog Križa na Dračevcu. Ondje će u 15,00 sati biti položeni vijenci i zatim će se održati sveta misa za poginule, nestale i umrle pripadnike 4. gardijske brigade. Nakon toga, oko 16,45 popodne, tamo će se održati i svečana prisega novih pripadnika 3. mehanizirane bojne „Pauci“, Gardijske mehanizirane brigade HKoV. Tom će im prilikom biti uručene crvene beretke – što predstavlja vraćanje tradicionalne ceremonije kojom se svojedobno inicirao ulazak mladih vojnika u negdašnju 4. gardijsku brigadu HV. Konačno, program će biti zaključen sutra iza 18 sati, svečanom akademijom u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (Šetalište Ivana Meštrovića 18, Split).

Uz današnji spektakl spuštanja borbenog helikoptera, sutra od 9 ujutro na gatu Lučke kapetanije u Splitu moći će se razgledati još čitav niz raznolikih borbenih sustava Oružanih snaga RH – od brodovlja Hrvatske ratne mornarice i njenih protubrodskih raketa RBS-15 švedske proizvodnje, preko oklopnih transportera Hrvatske kopnene vojske, pa sve do razne sitnije vojne tehnike. Također, u Splitu će biti postavljen i simulator borbenog aviona, na kojem će se zainteresirani posjetitelji moći okušati u pilotiranju, te se informirati o mogućnostima ulaska u redove profesionalnih snaga OS Republike Hrvatske.

Uz to, nezaobilazno je spomenuti i nastup nagrađivane akrobatske grupa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva „Krila Oluje“ zakazan za sutra nakon 10 sati iznad splitske Rive – što će ovoj skupini biti prvi javni nastup u tim prostorima. To će biti samo dio prigodnog programa sastavljenog još i od umjetničkih točaka, prezentacije ronjenja Ronilačkog kluba veterana 4. gardijske brigade, i pokaznog vojno-akrobatskog programa u izvedbi pripadnika Počasno-zaštitne bojne OS RH – iz nekog razloga praćenog podjelom narodno omiljenog vojničkog graha.

Foto: HRZ/M. Karačić
Video: MORH, Edi Meštrović/EdoStuff

Četiri helikoptera OH-58D Kiowa Warrior iz sastava Eskadrile helikoptera 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) izvela su danas, u petak 6. listopada 2017. godine, pozdravni prelet iznad grada Zadra. Ovom atraktivnom gestom izvedenom nad gradskim naseljem Dračevac oni su se uključili u ovogodišnje svečano obilježavanje obljetnice obrane Grada Zadra – ukupno, 26. po redu. Pri tome, napomenimo još i zanimljivi detalj kako je vodeća letjelica tu nosila hrvatski barjak, dok joj je pratitelj s desna vijao još i zastavu SAD, države koja je Hrvatskoj donirala ove borbene helikoptere.

Pozdravnim preletom pilota iz obližnje 93. zrakoplovne baze u Zemuniku upućena je čestitka svim braniteljima i stanovnicima Zadra u sklopu održavanja ovogodišnjeg Programa sjećanja – obilježavanja godišnjice zaustavljanja neprijateljskog pokušaja osvajanja Zadra, kada je od 1. do 6. listopada 1991. godine bio obranjen Grad Zadar.

Program spomenutog obilježavanja obrane Grada Zadra započeo je odavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata ispred Središnjeg križa na Gradskom groblju Zadar te ispred spomenika 3. imotske bojne kao i kod spomen obilježja na Dračevcu. Glavno događanje svečane proslave održano je na Dračevcu, budući je baš na crti Dračevac-Bokanjac bio zaustavljen neprijatelj. Pokraj simbola otpora srpskoj agresiji, uništenog tenka T- 55, podsjetilo se na činjenicu da je prije 26 godina tu oko 3.000 branitelja Zadra stalo na put oko 14.000 protivničkih vojnika, većim dijelom iz sastava Kninskog korpusa tadašnje JNA. Program je nastavljen služenjem Svete mise u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Dračevcu, gdje je bila održana i tematska Svečana akademija.

——————

——————

Prigodom proslave ovogodišnjeg Dana Hrvatske ratne mornarice (HRM), te ujedno obilježavanja i 25. obljetnice njenog osnutka, planiran je prigodni program u više hrvatskih obalnih gradova. Među ostalim, tom će prilikom i niz vojnih brodova HRM biti dostupan zainteresiranoj javnosti za razgled i posjetu, a posebno treba istaknuti premijerno prikazivanje dokumentarnog filma „25 godina Hrvatske ratne mornarice“, zakazano za nedjelju 18. rujna u 18 sati, u splitskoj kinoteci „Zlatna vrata“.

Četvrtak, 15. rujna

Za početak, sutra (četvrtak, 15. rujna 2016. godine), u 9 sati ujutro planira se svečano otkrivanje spomen ploče na mjestu ustrojavanja prvog zapovjedništva HRM-a, u Splitu, na adresi Jadranska ulica broj 1. Nešto kasnije će u Omišu biti predstavljena raketna topovnjača RTOP-42 “Dubrovnik” (negdašnji finski FNS 63 Kotka), jedan od dva broda klase Helsinki koja je Republika Hrvatska pribavila 2008. godine. Razgled za građane će biti moguć od 10,30 do 12 sati, i onda opet popodne – od 14 do 19 sati.

Ostatak dnevnog programa bit će koncentriran u Šibeniku, gdje je planirana i glavnina ovogodišnjih događanja. Konkretno, u 17:30 na gradskome groblju Kvanj bit će održano polaganje vijenaca i paljenje svijeća u spomen hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, da bi u 18:30 bila održana i sveta misa u šibenskoj katedrali Sv. Jakova (biskup u miru mons Ante Ivas) povodom 25. Obljetnice osnutka HRM-a. Konačno, da dan završi u ponešto vedrijem tonu, u 20 sati na Trgu Pavla Šubića i građani će moći uživati u prigodnom svečanom koncertu Orkestra HRM i klape „Sv. Juraj“.

Petak i subota u Šibeniku

Dan kasnije, u petak 16. rujna, program će se koncentrirati na Šibenik, kojim će u 7:30 ujutro odjekivati Jutarnja budnica Orkestra HRM-a, kao uvod u glavninu ovogodišnjeg prigodnog programa. Nakon toga, u 9 ujutro će u gradskoj luci Šibenik biti položen i vijenac u more za poginule pripadnike HRM u Domovinskom ratu, sa m/j Učka – da bi onda oko 9:30 na Trgu Pavla Šubića I  započela i službena središnja svečanost Dana HRM-a i ovogodišnje 25. obljetnice Hrvatske ratne mornarice. Tom će prilikom biti održano i svečano postrojavanje postrojbi HRM-a, dok će ukupno 7 brodova HRM otvoriti svoje palube zainteresiranim građanima.

Riječ će tu biti o desantnom brodu minopolagaču DBM-81 “Cetina”, ukupno tri hrvatske raketne topovnjače (RTOP-11 “Kralj Petar Krešimir IV”, RTOP-21 “Šibenik” i RTOP-41 “Vukovar”), lovcu mina LM-51 “Korčula”, spasilačkom brodu BŠ-73 “Faust Vrančić”, te još i ophodnome brodu OB-02 “Šolta”. Svi će oni biti vezani uz Obalu Dr. Franje Tuđmana, te otvoreni građanstvu od 16 do 19 sati – a onda još i dan kasnije, u subotu, 17. rujna 2016. godine – od 9 do 12 sati.

U isto vrijeme za zainteresirane građane će se u Šibeniku odvijati i prigodni taktičko-tehnički zboru, koji će biti upriličen uz najavljene brodove HRM-a. Tom prigodom javnosti biti će izložena sidrena mina MNS M90, na dnu ležeća mina AIM M70, protubrodska raketa RBS-15B i mobilna obalna raketna bitnica (MOL), diverzantska ronilica R2M, protuminsko podvodno vozilo PAP 104, kao i gumene brodice te oprema protuminskih ronitelja.

Nedjelja, 18. rujna

Nedjeljni će program svoju glavninu imati u Splitu. Kao prvo, tijekom jutra će građani na Zapadnoj obali Gradske luke moći razgledati ukupno pet brodova iz sastava HRM (DBM-81 “Cetina”, RTOP-11 “Kralj Petar Krešimir IV”, LM-51 “Korčula”, SB-73  “Faust Vrančić” i OB-02 “Šolta”), od 9 do 12 sati – a onda još i dodatno tijekom nedjeljnog popodneva, od 16 do 19 sati.

Uz to, za 9:30 je na Gradskome groblju Lovrinac u Splitu predviđeno i polaganje vijenca te paljenje svijeće ispred spomen obilježja hrvatskim braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, da bi onda u predvečerje (18 sati) splitska kinoteka „Zlatna vrata“ održala i premijerno prikazivanje dokumentarnog filma „25 godina Hrvatske ratne mornarice“.

RTOP-41 “Vukovar” bit će u Makarskoj

No, nije baš sve tog dana planirano samo za Split. Istoga dana, građani će u Makarskoj moći razgledati raketnu topovnjaču RTOP-41 “Vukovar” (drugi od 2008. godine pribavljenih brodova klase Helsinki, negdašnji finski FNS 62 Oulu) – prvo od 9 do 12, a onda još i popodne, od 16 do 19 sati.

Slično tome, nedjelju će u Puli uveličati brod Obalne straže RH OB-04 “Hrvatska Kostajnica”, koji će za građanstvo biti otvoren samo u nedjelju, prvo od 9 do 12, a onda još i od 15 do 18 sati.

Kako vrijeme brzo leti! Kao da je bilo jučer – na početku Domovinskog rata, kao što i priliči pomorskoj državi i narodu od mora, na današnji dan, 12. rujna 1991. osnovana je i ustrojena Hrvatska ratna mornarica. Kako reče prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u poznatoj rečenici: „Zrakoplovstvo je vojska, a mornarica je posebna“. Da, svakako mornarica je posebna i da parafraziram don Baru Poparića: „Sretne su države i narodi koji imaju more i na njemu svoju mornaricu“.

Dvadesetpeta obljetnica dobar je povod za prisjetiti se onih, koji su je, na čelu s prvim zapovjednikom HRM, ustrojili i pripremili da brzo i efikasno hrvatsko more vrati tamo gdje i pripada, da ga vrati Hrvatima i svim građanima Hrvatske koji su ga s ljubavlju i velikim žrtvama kroz burnu povijest u većem dijelu sačuvali.

Bitka u Splitskom kanalu 14. i 15. studenog 1991.

Mornarica je ustrojena kao cjelina za obranu mora, otoka i obalnog ruba, sastavljena od pomorskih snaga i obalne obrane. To je u stvari reducirana nekadašnja Vojno-pomorska oblast. Takva organizacija pokazala se izuzetno efikasnom – čemu svjedoče i činjenice o preuzimanju nadzora, u kratkom vremenu, nad skoro cijelim prostorom.

Istina, sve drugo bilo bi veliki neuspjeh povezan ili s neznanjem ili izdajom nacionalnih interesa. Iako je JRM otela najveći broj brodova i suvremene tehnike, ostalo je znanje stjecano generacijama kod sposobnih i učenih hrvatskih pomorskih časnika te drugog kadra, i izuzetne sposobnosti naših brodograditelja te elektroničara, koncentriranih u brodogradilištima Kraljevici i Split, remontnom brodogradilištu u Šibeniku, Pomorskom centru za elektroniku u Splitu, te na mnogim drugim mjestima u znanstvenoj i stručnoj zajednici te gospodarstvu.

Pored kadrova, znanstvenostručnih i gospodarskih kapaciteta, te fantastične geografske konfiguracije našeg litoralnog prostora, od velike važnosti bilo je preuzimanje, u to vrijeme suvremenog i izuzetno moćnog raketnog protubrodskog sustava RBS-15B. Uz sačuvani brod u Kraljevici i sposobnost naših stručnjaka, ubrzo smo postali nadmoćni brodovima JRM opremljenim sovjetskim raketama P-15, P-20, P-21 i P-22 (NATO Styx ili SS-N-2).

Rakete iz obitelji P „Termit“

Pomorskim snagama HRM najveću prijetnju predstavljali su zrakoplovi, posebice naoružani raketama zrak-brod, AGM-65 Maverick.

AGM-65 Maverick

Zbog neznanja ili aljkavosti to smo iskustvo skupo platili gubitkom upravo moderniziranog lovca mina u Šibeniku na samom početku rata, kada su se vodile velike borbe za grad i okolicu. Za moral i samopouzdanje, na početku Domovinskog rata, izuzetno važan događaj je uspješna obrana Splita i efikasno djelovanje topničkih bitnica koje su nastavile protjerivanje brodova JRM iz unutarnjih voda. Istina, još su se neko vrijeme zadržali na Visu i Lastovu. Ovakav razvoj situacije omogućio je slobodnu pomorsku komunikaciju uzduž obale i prema unutarnjim otocima, a nakon odlaska brodova JRM s Visa i Lastova, osim manjeg dijela juga, hrvatsko more bilo je pod nadzorom njegove Hrvatske ratne mornarice.

Ključni događaji u razvoju HRM-a

Pokušamo li izdvojiti ključne događaje za HRM u Domovinskom ratu, uz Odluku o osnivanju HRM, preuzimanje raketne baze u Žrnovnici, obrane Splita i boj u srednje-dalmatinskom području, to su zasigurno sljedeći:

Operacija Maslenica, planirana i izvedena od 06. do 27. siječnja 1993. godine, imala je veliki značaj za cijelu Republiku Hrvatsku, ali posebno za njen južni dio. Ta nam je operacija omogućila ponovno povezivanje RH u cjelinu, ali je istovremeno i odmakla neprijatelja od Zadra koji je do tada bio na meti srpskih terorista. HRM je sudjelovala sa svojim mornaričkim pješačkim postrojbama i pomorskim snagama za potporu u prevoženju te manevru ljudi i tehnike, kao i udarnim pomorskim snagama (RTOP, RČ i TČ) koji su danima patrolirali ispred Zadra sa spremnošću pružanja protuzrakoplovne obrane. Možda to i nije bilo toliko važno s motrišta sposobnosti i stvarnih mogućnosti, ali je izuzetno pozitivno djelovalo na stanovništvo. Bilo je i priča kako smo raketama, letom kanjonom iznad vodotoka Zrmanje, tamo negdje uništili četnička uporišta.

Uspješan pogodak raketom RBS-15B na vježbi “Posejdon 94”

„Posejdon 94“, vojna vježba HRM-a i HRZ-a održana 1994. godine, bila je pokazatelj spremnosti HRM i HRZ za operacije koje nam predstoje. Za Mornaricu je to bio veliki izazov jer smo po prvi put lansirali (i to uspješno) nove rakete RBS-15B na poligonu ispod Dugog otoka. Pogoci lansiranim raketama bili su kruna na mukotrpnom i samoprijegornom radu hrvatskih mornara te njihove tehničke potpore s kopna, prije svega djelatnika raketne baze iz Žrnovnice i Pomorskog centra za elektroniku.

Bila je to i jasna poruka svim našim „nevjernim Tomama“ kako je HRM ozbiljna i nadasve stručna sastavnica hrvatskog obrambenog sustava i neupitni garant očuvanja naših interesa na moru. Moramo žaliti što nam na licu mjesta nije bio i vrhovni zapovjednik OS RH. Nažalost, neki „zločesti“ dečki su ga uvjerili kako bi to moglo biti kompromitirajuće za njega i cijelu državu, izražavajući ne samo sumnju u uspjeh, nego tvrdeći da će to biti debakl. Volio bih da nisam, ali sam čuo i osjetio „radovanje“ nekih mogućem neuspjehu, jer govorili su kako će to za neke biti kraj.

Sveto Letica, prvi zapovjednik HRM-a

Bio sam i svjedok kada je visokopozicionirani dužnosnik MORH-a sugerirao i tražio od zapovjednika HRM admirala Svete Letice da odustane od raketnog gađanja i da se „ne kompromitiramo“. Admiral je pozvao časnika u kojeg je imao, glede stručnosti i znanja o raketnoj tehnici, neograničeno povjerenje i pitao ga, pred istim tim dužnosnikom, što on misli o mogućnosti neuspjeha. Isti je bez imalo dvoumljenja s potpunom sigurnošću ustvrdio kako šanse za neuspjeh teže nuli i da je znanje s kojim raspolažemo garancija da nema šanse za neuspjeh i da ćemo mete sigurno potopiti. Zapovjednik je kao pravi lider prihvatio mišljenje svog časnika i donio pravu odluku. Rezultati su poznati. Na zadovoljstvo skoro svi nazočnih, veliko poštovanje stranih predstavnike i radost do ushićenja neposrednih izvršitelja, grljenje ministra obrane, generala Janka Bobetka i admirala Letice, odaslali smo jasnu poruku našim neprijateljima i ostacima JRM što će ih snaći ako krenu tamo gdje im nije mjesto. Upravo ta poruka imala je veliko značenje u vrijeme Oluje, jer se brodovi JRM nisu usudili zaploviti zapadno od rta Oštro.

Iz gađanja smo i mi izvukli potrebne pouke i novim tehničkim, izuzetno jednostavnim ali jako domišljatim rješenjima, bili smo u stanju zaobići neke uočene nedostatke na kontejneru i eksplozivnim vijcima za otvaranje istih.

———————————————–

———————————————–

Mimoplov na svečanom obilježavanju VRO Oluja 1995-2015.

VRO „Oluja“ (04. – 07. kolovoza 1995.) svakako je sjajna operacija koja je donijela zasluženi trijumf nakon mukotrpnog i iscrpljujućeg nametnutog nam rata. To je melem na ranu svih napaćenih, kraj Memoranduma SANU i velikosrpske fašističke ideologije, te kruna na uspjehe OS RH za sav trud i odricanje. HRM je sa svojim pješačkim postrojbama sudjelovala na kopnu, s pomorskim snagama u potpori prevoženju u sektoru Zadar, te udarnim pomorskim snagama na jugu. O sudjelovanju na jugu i značaju tih sposobnosti malo se zna.

Naime, u noći prije početka Oluje RTOP-11 i RTOP-21 sa spremnim raketama isplovile su na jug u prostor Mljeta, sa zadaćom spriječavanja i ako zatreba potapljanja brodova JRM u pokušaju prodora prema zapadu od rta Oštro, u vjerojatnoj namjeri ugroze juga RH kao protumjere na planiranu operaciju naših snaga. Bili smo spremni potopiti svaki brod koji bi pokušao ugroziti naš suverenitet, a bili smo toliko moćni i nevjerojatno superiorni da Flota JRM nije imala nikakve šanse. Iz njihove neaktivnosti bilo je jasno kako su toga bili svjesni, i da su dobro razumjeli poruku s „Posejdona 94“.

Okretanje prema budućnosti

Dvadeset i pet godina od uspostave HRM (12. rujna 1991. godine) krajnje je vrijeme da se ozbiljno krene u njenu obnovu i razvoj s vizijom. Hrvatski narod očekuje mornaricu koja će biti u stanju nadzirati, zaštititi i u konačnici obraniti njegove interese na moru – ili konkretno, u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i na prostoru gospodarskog pojasa. Treba nam obalna mornarica dovoljno moćna da zaštiti interese Republike Hrvatske, te da doprinese zajedničkim naporima unutar EU i NATO.

Nakon vizije kakvu mornaricu želimo, potrebno je definirati kapitalni (glavni) brod oko kojeg će se dizajnirati cijela flota. Za razinu (inačicu) 1 i 2 to mora biti višenamjenski brod s protubrodskim, protupodmorničkim i protuzrakoplovnim/proturaketnim sposobnostima za zaštitu sebe i pomorskog sastava ili važnog objekta na kopnu. Takav brod je načelno minimalnog deplasmana od 1.500 do 3.000 tona. To je brod klase korvete (K), patrolna korveta (PK) ili mornarički izvan obalni ophodni brod (NOPV).

Za razinu (inačicu) 3 i 4 to je brod naoružan protubrodskim i PZ/PR raketama za vlastitu obranu. Načelni deplasman ovakvih brodova je do 1.000 tona i pripada klasama raketni patrolni brod (MPB), mali raketni brod (MRB) ili jednostavno kod nas ustaljenog naziva raketna topovnjača (RTOP).

Inačica „ZLO“ bila bi svođenje mornarice na obalnu stražu relativno malih brodova do nekih 45 metara (150 stopa) dužine, bez raketnog protubrodskog oružja primjerenog dometa i raketnog protuzrakoplovnog/proturaketnog oružja.

Što god odlučili – nema vremena za čekanje jer ćemo u suprotnom, pored materijalne, izgubiti i personalnu supstancu. Posadama treba izazov kakav su imali njihovi prethodnici u ovladavanju raketnim sustavom RBS-15 za vrijeme Domovinskog rata.

Protubrodska raketa RBS-15B

Iako je posljednjih godina ipak došlo do nekih pomaka, pa je tako HRM prvi puta izašla na Mediteran (jednom pod okriljem FRONTEX-a, a drugi put pod okriljem NATO-a), a u izgradnji je, nakon dugog niza godina, i novi brod za HRM, ostaje nepobitna činjenica da su mnoga suštinska pitanja tu još itekako otvorena. Nažalost, baš kao i za HRZ i PZO, i Hrvatskoj ratnoj mornarici ubrzano curi vrijeme.

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini

Prošloga tjedna (u četvrtak 7. travnja) održano je s manjom odgodom tradicionalno svečano obilježavanje obljetnice hrvatskog ulaska u NATO. Organizator je, kao i do sada, Izaslanstvo Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, na čelu s predsjednikom Damirom Krstičevićem, a nakon uvodnih i pozdravnih govora nešto veća izlaganja održali su glavni tajnik Parlamentarne skupštine NATO-a David Hobbs, načelnik GS OS RH Mirko Šundov i stalni predstavnik RH pri NATO-u Boris Grigić. Pri tome, inozemni gost David Hobbs govorio je o ulozi i misiji Parlamentarne skupštine NATO-a u kontekstu suočavanja sa sigurnosnim ugrozama 21. stoljeća, dok je veleposlanik Grigić dao i sadržajni uvod u nadolazeći NATO summit u Varšavi. Oba izlaganja bila su vrlo zanimljiva i poučna za pojedince iz publike, prije svega za ministra obrane Josipa Buljevića te predsjednika saborskog Odbora za obranu Igora Dragovana. Naime, i Grigić i Hobbs su podsjetili na dogovor NATO-članica o jačanju obrambenog proračuna postignut u rujnu 2014. na NATO summitu u Walesu – pri čemu, jasno, glavnu odgovornost ima ministar obrane, ali ni saborski zastupnici ne samo da ne smiju prati ruke od dogovorenih obveza, već moraju dati sve od sebe da se one poštuju. No, idemo redom.

Parlamentarci i proračun

Govoreći o sigurnosnim izazovima 21. stoljeća, David Hobbs istaknuo je dva najočitija – (1) Rusiju, koja pribjegava korištenju sile, zauzimanju teritorija i destabilizaciji susjeda, te (2) Islamsku državu ili Daesh, koja upražnjava sablažnjive metode pri zauzimanju i kontroli teritorija u svojoj regiji, i terorističkim akcijama van nje. No NATO savez, istaknuo je Hobbs, istovremeno mora djelovati na više strana odjednom, pa tako Savez i dalje održava svoje misije u Afganistanu i na Kosovu, nadzire zračni prostor nad Albanijom, Slovenijom i baltičkim državama, patrolira Mediteranom i pruža potporu Afričkoj uniji, te u Europi raspoređuje proturaketnu obranu. U tom smjeru kreće se i rad Parlamentarne skupštine NATO-a, koja djeluje kao svojevrsni parlamentarni think-tank, a njeni članovi pomažu jamčiti nacionalnu parlamentarnu potporu koja, prema Hobbsu, može biti od fundamentalnog značaja. „NATO parlamentarna skupština osigurava da tu postoji skup parlamentaraca, u svakoj savezničkoj zemlji, koji su posebno dobro upoznati s NATO odlukama i politikama – koji su zato onda i posebno dobro osposobljeni za preuzimanje vodstva u parlamentarnim diskusijama vezanim uz NATO odluke“, rekao je Hobbs, podsjećajući kako je parlament taj koji kontrolira proračun, uključujući i obrambeni proračun. Tu parlamentarci trebaju imati glavnu riječ:

„Ključna uloga za parlamentarce danas, ali i ubuduće, biti će branjenje same obrane, suočene s mnogim drugim konkurirajućim prioritetima, u samim parlamentima, ali i šire, među nacionalnim troškovnim prioritetima. Oni moraju te stvari objasniti i javnosti. Ne treba posebno spominjati da su parlamentarci u neposrednom dodiru sa javnim mnijenjem. Oni igraju centralnu ulogu u javnim raspravama o vanjskoj politici i obrani, pomažući da se donose i oblikuju odluke, da se gradi javna potpora za NATO, njegove uloge i nastojanja. Ovo može biti jedna vrlo teška zadaća. Svi oblici javne potrošnje su pod posebnim pritiskom, i tu treba obrazložiti zašto bi baš obrambeni troškovi morali imati viši prioritet od nekih drugih. To će biti od prijelomnoga značaja u godinama koje dolaze, gdje će parlamentarci biti u središtu diskusija oko pojedinih obrambenih sposobnosti, i naravno, za to potrebnih sredstava“.

S obzirom na pojavu novih izazova, kao i naznaka nekih koji će tek doći, NATO mora imati dovoljno snaga za pružanje garancije saveznicima koji se osjećaju posebno ranjivo. No do takvih snaga ne dolazi se na jeftin način, rekao je Hobbs, dok je ministar Buljević vjerojatno gutao knedle: „Države NATO saveza su se dogovorile da će zaustaviti opadanje svojih odvajanja za obranu i da će dostići razinu odvajanja od 2 posto svog BDP-a za obranu. I od te potrošnje – da će odvojiti 20 posto za investiranje u sposobnosti. NATO parlamentarna skupština naglašava potrebu jačanja sposobnosti, i ispunjavanja tih preuzetih obveza novčanih izdvajanja – ne samo da bi se pribavilo sposobnosti, već i da bi se očuvalo transatlantsko savezništvo, solidarnost“.

Pojavom novih prijetnji, istaknuo je u svom izlaganju i Boris Grigić, hrvatski predstavnik pri NATO-u, i summit u Walesu prije gotovo dvije godine postao je izuzetno važan, s postavljenim neočekivanim, ali izuzetno bitnim ciljem: „Dogovorene su aktivnosti koje će osigurati da Savez uspješno se odupre tim novim prijetnjama, dogovoreno je da sve članice Saveza do 2025. povećaju izdvajanja za obranu na 2 posto BDP-a, od čega 20 posto treba biti utrošeno na opremu i istraživanje. Tu bih, međutim, dodao nešto što je isto jako važno – a to je da nije važno samo koliko se izdvaja, važno je i kako, za što se izdvaja, i koji su učinci tih izdvajanja. Tako da tih 2 posto i 20 posto ne treba gledati statički, nego treba gledati u jednom malo širem kontekstu“. Odražavajući ovdje stav kojeg se u Walesu moglo čuti od njemačkih predstavnika, Grigić kao da je time pokušao pomalo olabaviti rječnik NATO dogovora, ostavljajući dodatnog prostora između navodnog statičkog gledanja na dogovoreno, te tog “šireg konteksta”, koji je u svjetlu aktualnih financijskih okvira obrane u Hrvatskoj danas jednako tako znanstvena fantastika.

No, bez obzira na individualne ciljeve država-članica, koji se uglavnom fokusiraju na nacionalnu sigurnost i vitalne gospodarske interese, za Grigića je bitno naći komprimisno rješenje koje bi dovelo do ispunjavanja NATO-ciljeva. U tom smislu treba gledati i nadolazeći summit u Varšavi:

“Cilj summita u Varšavi, moglo bi se ukratko reći, je pokazati da su zadaće koje smo dobili u Walesu izvršene, i ujedno pripremiti put za dalje. A taj put za dalje je adaptacija saveza. ‘Adaptacija’ je na neki način moto u ovome trenutku u NATO-u. Adaptacija saveza, i to u tri pravca – u vojnom, političkom i institucionalnom. U vojnom smislu moraju biti ostvarene odluke donesene u Walesu, mora biti ostvaren napredak u obvezi obrambenih izdvajanja, moraju biti dovršene strategije o ulozi NATO-a u odgovoru na hibridne prijetnje i na kibernetičke prijetnje, treba nastaviti prilagođavati vojni postav, koji bi trebao ispuniti ciljeve odvraćanja i obrane. Koji je sada taj postav – u ovome trenutku je već lagano s tim počelo, i postignuti su rezultati na tom putu. Međutim, to se mora nastaviti“.

Novo sjedište NATO je za summita u Walesu još itekako bilo u izgradnji

U političkom smislu, nastavio je Grigić, treba definirati i daljnji odnos NATO-a s Ruskom Federacijom, treba modernizirati suradnju s partnerima, definirati nastavak angažmana u Afganistanu, i potvrditi trajnu vrijednost “politike otvorenih vrata“. U institucionalnom smislu treba prilagoditi i ubrzati procedure odlučivanja, preispitati organizacijsku strukturu Sjedišta, i adaptirati zapovjednu strukturu. To su poslovi koji jednako okupiraju sve države članice, velike i male, no kako se moglo čuti u nastavku – na pojedina ključna pitanja su pogledi država unutar NATO saveza i prilično različiti.

Europa vs. SAD ?

Europske članice NATO-a sve će se manje moći oslanjati na svog velikog američkog brata. Kako je napomenuo David Hobbs, ni biračko tijelo SAD-a više ne želi nastaviti subvencionirati obrane „dobrostojećih Europljana“. Zato će jedan od glavnih zadataka Parlamentarne skupštine NATO-a biti isticanje potrebe da i „Europljani ispune obveze financiranja koje su preuzeli na NATO summitu u Walesu 2014. godine“. I američka veleposlanica u RH Julieta Noyes, koja se nalazila među uzvanicima saborskoga skupa, podcrtala je važnost podjele tereta, kao i važnost toga da svi saveznici ispune svoje obveze o 2% BDP-a za obranu. Hobbs je ponovio da su mu na nizu sastanaka u američkom Kongresu članovi kongresa jasno dali do znanja da njihovo biračko tijelo „postupno postaje oneraspoloženo saznanjem da mi plaćamo 5 posto ne bi li branili bogate europske države, koje u ponekim slučajevima troše i manje od 1 posto na svoju vlastitu obranu“.

Osobno bi, dodao je Hobbs, želio vidjeti ubrzanje tablice rokova dogovorene u Walesu – s 2025. godine na 2018. godinu:

„Ja mislim da bi to trebali promatrati kao apsolutni minimum. Tu govorimo… Amerikanci su bili fenomenalni po tome kako su odgovorili na nove izazove. Spomenimo tu European Reassurance Initiative kao jedan primjer. I ja osobno mislim da je vrijeme da Europljani sastave i vlastitu “Reassurance” inicijativu za Amerikance – da kažemo kako smo spremni ponijeti naš pravedan udio u teretu. Jer, na dugi rok ovo nije održivo. Ne moraju tereti biti jednaki – moraju biti pravedno proporcionalni“.

Očito je da prestojeći summit u Varšavi neće biti lak ni za hrvatskog ministra obrane, koji će morati objasniti zbog čega je ove godine hrvatski obrambeni proračun ponovno pao, umjesto da ostane barem na istoj razini kao i prošlogodišnji. Teško da će ministru Buljeviću i današnji sastanak s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom biti lagan, jer ministar obrane ipak nije ministar financija (u čije ime ministar obrane Buljević tako rado govori kada je u pitanju proračun MORH-a).

S početkom danas od 11 sati, u MORH-ovoj galeriji “Zvonimir” svečano je obilježena jubilarna 10. godišnjica postojanja i djelovanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS). Tom je prigodom otvorena i izložba fotografija, te opreme sustava civilne zaštite pod nazivom “Spremnost i sposobnost, nekad i danas”. Oko 50-ak gostiju ove prirede dočekalo je kratko izlaganje o povijesti djelatnosti civilne zaštite u Hrvatskoj koje je održao Petar Vitas, zamjenik zapovjednika civilne zaštite RH, da bi se onda čulo kratko slovo Evelina Tonkovića, zamjenika ministra unutarnjih poslova i Jadrana Perinića, aktualnog ravnatelja DUZS. Dok je za razumjeti da su sam ministar unutarnjih poslova Ostojić, kao i zapovjednik civilne zaštite Mikac, na istoku Slavonije zauzeti migrantskom krizom, ponešto je teže objasniti činjenicu da se na današnjem događanju nije čulo ništa od službenih predstavnika Ministarstva obrane (u čijim je prostorima čitavo događanje održano), dok nikoga od viših predstavnika obrambenoga resora nije ni bilo na licu mjesta.

Kako bilo da bilo, ravnatelj DUZS-a Jadran Perinić proglasio je otvorenom spomenutu specijaliziranu izložbu, koju se u Bauerovoj 33 može razgledati do zaključno petka, 16. listopada. Ujedno, on je javnosti predstavio i monografiju “Državna uprava za zaštitu i spašavanje 2005. – 2015.” – knjigu kojom je DUZS odlučio dokumentirati svojih prvih 10 godina postojanja. Ovo djelo velikog formata na gotovo 300 stranica dokumentira te prikazuje aktivnosti zaštite i spašavanja u Hrvatskoj.

——————–

——————–

Uvodni dio spomenute monografije nažalost počinje tek s 1991. godinom, gdje je prvih desetak stranica teksta posvećeno periodu od osamostaljivanja RH pa do 2005. godine i osnivanja DUSZ, i onda još desetak tzv. periodu “izgradnje jedinstvenog sustava zaštite i spašavanja” – ne bi li se onda skočilo na današnje stanje, čiji prikaz otprilike ispunjava prve dvije trećine monografije. Ovdje treba spomenuti da razmatranje pojedinih današnjih sastavnica DUZS ipak sadrži i ponešto sustavnih podataka za period od 2005. do danas, te time daje određen pregled razvoja DUZS – pa pogled, usprkos naslovu, nije isključivo koncentriran na današnjicu. Posljednja trećina knjige bavi se djelovanjem DUZS u većim katastrofama koje su posljednje vrijeme pogodile Hrvatsku, posebnim događanjima koje ta državna uprava periodički javno organizira, te stručnim aktivnostima i konferencijama na kojima se posljednjih godina sudjelovalo. Na kraju, iznimno kratko predstavljeno je i djelovanje DUZS na internetu, kao i periodika koju ovo tijelo izdaje.

Sve navedeno izvedeno je s golemim brojem fotografija u boji, ponešto grafova i podatkovnih prikaza, te iznimno malo ustrojbenih shema. Nažalost, kako je na fotografijama i velik broj ljudi koji su posljednjih godina predano radili na mnoštvu zadataka i vježbovnih aktivnosti – priličnim nedostatkom smatramo izostanak podrobnijeg imenovanja tako prikazanih osoba, budući je teško očekivati da će se sve njih igdje vidjeti u ovakvom kontekstu, i mnogo šire obrađeno nego što je to u namjenskoj monografiji objavljenoj za 10 godina službe u kojoj djeluju.

Za kraj spomenimo još i činjenicu da su čitavo ovo otvaranje izložbe i predstavljanje monografije o prvih deset godina DUZS-a muzički popratili članovi vojnog puhačkog kvarteta “In BES”. Oni su tom prigodom za goste izveli skladbu “The Pink Panther Theme”, koju je 1963. za film “The Pink Panther” napisao američki kompozitor Henry Mancini.

———————

———————

„Hrvatska danas ne slavi rat, ničiju patnju niti progonstvo, neka to svima bude jasno“, poručio je predsjednik hrvatske Vlade Zoran Milanović, na svečanom prijemu upriličenom sred platoa Gradecu na zagrebačkom Gornjem gradu, utorak 4. kolovoza navečer. Svečani prijem za visoke vojne i civilne uzvanike održan je nakon mimohoda hrvatskih Oružanih snaga u Vukovarskoj ulici, a povodom 20.obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, te Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.

Predsjednica Republike i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović s ponosom je govorila o mimohodu, koji, kako je rekla, doista bio na svjetskoj razini. „Današnji mimohod bio je mimohod mira, a ne rata, to je mimohod budućnosti, a ne prošlosti, mimohod kojim smo pokazali da cijenimo i volimo svoje, ali i poštujemo tuđe“, poručila je Grabar-Kitarović, ocijenivši kako današnji mimohod pokazuje „koliko je smo napredovali, koliko smo izrasli u doista respektabilnu vojnu silu ali i državu“, koja i danas, na globalnoj razini, radi na međunarodnom miru, stabilnosti i sigurnosti. Zaključila je i kako će vojno-redarstvena operacija „Oluja“ svakako ući u anale svjetske vojne povijesti.

U svojem govoru premijer Milanović podsjetio je kako je prije 20 godina, u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“, oslobođen najveći dio Hrvatske i stvoreni su uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita i demokratska europska država. „Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je ‘Oluja’, nakon mučne četiri godine ubijanja i progona na okupiranim područjima bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila“, rekao je Milanović te istaknuo kako je u „Oluji“ „Hrvatska je pogazila jednu zločinačku politiku, dokazala da se ne isplati dirati tuđe, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti“. Dvadeset godina nakon te velike operacije Hrvatska je postigla svoje glavne ciljeve – članica je EU i NATO-a, a presudom Međunarodnog suda, oslobođena tereta tuđih optužbi, hrvatske je generale vratila kući slobodne i čistoga obraza, istaknuo je Milanović.

Za ponešto konkretniji komentar svečanog mimohoda u Vukovarskoj ulici upitali smo Pavla Miljavca, bivšeg načelnika GS OS RH, bivšeg ministra obrane i sadašnjeg predsjednika Hrvatskog generalskog zbora. Uspoređujući danas viđeno s prvi mimohodom iz 1995. godine, on je zaključio:

„I onda je bio masovan, sa borbenom tehnikom! Mi smo tada imali u operativnoj uporabi preko 300 tenkova i T-84 i T-55. Vojska je bila uvježbana, što se pokazalo i u ‘Bljesku’ i u ‘Oluji’. Mimohod je pokazao da je Hrvatska vojska spremna, da može ići u ozbiljne operacije. Ovo danas je sigurno nadgradnja, to je sve profesionalizirana vojska, borbena tehnika je dotjerana, u nekim pomacima smo otišli dalje… kao što su komunikacijski sustavi, topništvo koje je kompjuterizirano, zaštita mora radarskim nadzorom… Ima se dosta toga za pokazati i za upotrijebiti. Današnji mimohod je pokazao da neke stvari možemo drugačije postaviti i obaviti. To je ipak 20 godina, ne bi bilo dobro da se vojska od tada nije pomakla, da nije razvijena. To je, u tehnološkom smislu, naprijed“.

Sustav nazvan “Beograđanka” imao je samo jedan nastup

Uz to, Miljavca smo upitali i o jednoj pomalo zaboravljenoj zvijezdi tadašnje priredbe, navodnom raketnom sustavu zemlja-zemlja popularno nazvanom “Beograđanka” – gdje se izgleda radilo o prigodno pripravljenoj konstrukciji dobivenoj spajanjem prilagođenog lansera ruskih protuzračnih raketa S-75 Dvina, na kojeg je montirano nešto nalik lansirnome kontejneru kvadratnog presjeka, iz kojeg kao da izviruje vrh ruske protubrodske rakete P-15 Termit (NATO naziv Styx).

„Gledajte, to je bilo, što bi vojska rekla, ‘operativno maskiranje’ zato što mi tada baš i nismo bili sposobni ispaliti tu raketu na Beograd jer nam je praktički falilo preko 40, 50 posto sustava, ali to druga strana nije znala“.

Stvari ponešto više strateški gleda Jozo Radoš, bivši ministar obrane i danas jedan od zastupnika RH u Europskome parlamentu:

„Što se vojne komponente tiče, mislim da je cijeli sustav pokazao napredak, uređenost u okvirima raspoloživih sredstava i, ono što je najvažnije, pokazao je da izvršava zadaće i podiže naš ugled u okviru kolektivne sigurnosti, kojoj pripadamo. Ali tu se, naravno, otvaraju i pitanja naše individualne strategije jer se ne možemo u potpunosti oslanjati na NATO, nego dio izazova i poteškoća moramo i sami verificirati, i verificirati našu obrambenu strategiju“.

Konačno, za dojam smo upitali i generala Dragu Lovrića, aktualnog načelnika Glavnog stožera OS RH:

„Moj dojam je da su moji vojnici, naši vojnici, hrvatski vojnici bili na visini zadaće, kao što su i uvijek bili! Kao što smo prošle godine bili u poplavama, kao što su bili u požarima… Hrvatski vojnik je pokazao da je uvijek spreman. Zahvaljujem hrvatskim vojnicima koji pokazuju kako se treba biti vjeran Domovini, oni to pokazuju svakog dana, pokazuju u Mediteranu, neki dan kad smo spašavali izbjeglice, ali pokazuju i u provedbama operacija od Kosova do Afganistana. Danas sam posebno ponosan na njih što su to dokazali pred hrvatskom javnošću gdje su malo više bili ‘pod reflektorima’ javnosti, ali su se dokazali onakvi kakvi jesu. da zadaće, koje svakog dana rade, rade s lakoćom. Hrvatska vojska je ponosna što je danas mogla pokazati tehniku i ja sam na njih ponosan. Za njih ne postoji umor, za njih postoji cilj i izvršenje zadaće i pokazali su da im je Domovina na prvome mjestu“.

Čitava jučerašnja svečanost u Zagrebu završila je velikim vatrometom ispaljivanim sa zgrade „Neboder“ na Trgu bana Josipa Jelačića.

* Gost autor je Snježana Dukić, slobodna novinarka iz Zagreba s dugogodišnjim iskustvom u praćenju tema obrane, unutarnjih poslova i sigurnosti općenito