Vlada RH danas je konačno usvojila prijedlog Godišnjeg izvješća o obrani za 2021. godinu i otposlala ga u Sabor na raspravu. Otkad se izrađuje ova vrsta dokumenta, ovo je do sada najkasniji njegov izlazak na svjetlo javnosti. Do sada su Godišnja izvješća o obrani uglavnom bila izrađivana i puštana u proceduru prije saborske ljetne pauze, pa se tako bilježe Izvješća koja su bila izrađena i puštena u proceduru već u travnju ili svibnju, dok je uobičajeno bilo da ih Hrvatski sabor dobije, raspravi i usvoji prije ljetne stanke. Veliki presedan bio je s Godišnjim izvješćem za 2019. godinu, prvo koje je na svjetlo dana izašlo u mandatu tada novog ministra obrane Marija Banožića, i koje je u saborsku proceduru ušlo tek 3. rujna 2020.. Tek nešto malo bolje bilo je „prolazno vrijeme“ Godišnjeg izvješća za 2020. godinu, kojeg je Sabor zaprimio 19. kolovoza. No izvješće za 2021. je – ponovimo – apsolutni rekorder s prihvaćanjem na Vladi 13. listopada, i mogućom raspravom u Saboru do kraja ovog mjeseca, ili čak i kasnije. Problem navodno nije bio u samom Ministarstvu obrane koje je, tvrde poznavatelji situacije, Izvješće izradilo već ranije, već je ono zapelo u nečijoj ladici. No kako bilo, na današnjoj 157. Sjednici Vlade ono je konačno prihvaćeno, a o čemu se tu radi – pokušao je objasniti državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop, zapravo uvelike tek pročitavši opći uvod iz samog dokumenta:

„U skladu sa Zakonom o obrani Vlada podnosi Hrvatskom saboru ovo Izvješće kojim se omogućuje uvid u područje obrane u 2021. godini. Izvješće je strukturirano kroz prikaz aktivnosti, razvoja obrambene sposobnosti te strukture obrambenih resursa. Prepoznata je važnost ulaganja u obrani kako bi se pravovremeno odgovorilo na novo sigurnosno okružje uzrokovano geopolitičkim i geostrateškim promjenama, kako globalno tako i u okruženju. U tom kontekstu dostizanje smjernica NATO-a u 2021. godini o izdvajanjima za obranu od 2% BDP-a, od čega 20% za modernizaciju i opremanje, i obrambeni proračun u 2021. godini od oko 7,2 milijarde kuna značajan je iskorak za Republiku Hrvatsku i Ministarstvo obrane. Rezultat je to kontinuiranog rada i usmjerenosti obrambenog resora na ispunjavanje zadaća Hrvatske vojske i realizaciju ključnih projekata.

Najvažniji projekt, ujedno i najveća investicija Hrvatske vojske od samostalnosti Republike Hrvatske, je sklapanje ugovora o nabavi 12 višenamjenskih borbenih aviona. To će značajno unaprijediti nacionalne obrambene sposobnosti, očuvati tradiciju lovačkog borbenog zrakoplovstva, te osnažiti položaj Republike Hrvatske u okviru NATO-a i Europske unije. Važan doprinos jačanju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva je isporuka helikoptera Black Hawk u projektu nabave 4 helikoptera od kojih su 2 donacija naših američkih partnera. Započet je projekt opremanja Hrvatske kopnene vojske borbenim vozilima pješaštva Bradley u kojem je prihvaćena ponuda Sjedinjenih Američkih Država o donaciji 89 borbenih vozila, te obnovi i dovođenju u operativno stanje 62 borbena vozila. Ovaj projekt važan je iskorak prema ispunjavanju NATO Cilja sposobnosti uspostave srednje pješačke brigade, kao i potpora hrvatskoj industriji u smislu održavanja tih vozila.

Čovjek je u središtu obrambenog sustava, uspješno su održavani standardi, uvjeti života i rada vojnika, dočasnika i časnika, dostignutim u prethodnim godinama mandata naše Vlade. Tijekom 2021. godine nastavljena je provedba personalne politike radi dostizanja i održavanja spremnosti pripadnika Hrvatske vojske. Nakon 30 godina postojanja i transformacija obrazovnog sustava Hrvatska vojska dobila je Sveučilište obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman koji će biti nositelj obrazovanja časnika u razvoju vojne znanosti. U okviru jačanja obrambenih sposobnosti usmjeren je na obranu suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske kao primarne misije, nastavljene su zadaće usmjerene na misiju doprinosa izgradnje međunarodnog mira, sigurnosti i povjerenja. Hrvatska vojska je u 2021. godini još jedanput pokazala da je uvijek spremna pomoći svojim građanima. Pružala je potporu zdravstvenom resoru u borbi protiv pandemije bolesti  COVID-19, kao i pomoć stanovništvu i lokalnoj zajednici u uklanjanju posljedica na Banovini. Kao sastavnica sustava domovinske sigurnosti, Hrvatska vojska pridonijela je uspješnoj provedbi protupožarne sezone. Nastavit ćemo razvijati nove i unapređivati postojeće sposobnosti kako bi Hrvatska vojska odgovorila na sve izazove i zadaće definirane Ustavom i zakonom, kako bi naš narod i svi naši građani na nju mogli uvijek računati“.

Netom objavljeno Godišnje i zvješće o obrani za 2021. godinu ima ukupno 124 stranice i sastoji se od ukupno 5 poglavlja: (1) Obrambena politika i upravljanje resursima, (2) Hrvatska vojska, (3) Posebni poslovi u području obrane, (4) Upravno-pravni i administrativni poslovi i potpora, te (5) Realizacija Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga od 2015. do 2024. godine. Već u uvodu, baš kao i u Jakopovom obrazloženju, primjetne su pohvale projektima koji su se dogodili pri kraju izvještajnog razdoblja, dakle krajem 2021. (borbeni avioni), te početkom ove godine (Black Hawk i Bradley), očito kako bi slika opremanja i modernizacije izgledala bolje od jadnog stanja iz prošle godine. No, zamjetna je i težnja da se brojnim općenitim navodima, te čestim izostankom stvarno ključnih numeričkih podataka ujedno oteža i dobivanje ikakve detaljnije slike o stvarnome stanju u obrambenom sustavu Republike Hrvatske za 2021. godinu.

Što se tiče prošle godine, navodi se da je „u 2021. godini izrađen Prijedlog nove strategije obrane Republike Hrvatske“, no nema naznake što se s njime dogodilo i u kojoj je fazi taj dokument, a navodi se i da je težište tijekom 2021. bilo na izradi novog DPR-a kojim će se „utvrditi projekcija razvoja sposobnosti Hrvatske vojske od 2023. do 2034. godine“, čime se implicira da će novi DPR biti usvojen i stupiti na snagu već sljedeće godine, iako se postojeći odnosi na razdoblje od 2015. do 2024., te da će trajati malo duže od dosadašnjih 10-godišnjih planova. Također, u Izvješću se konstatira: „U sklopu četverogodišnjeg NATO ciklusa obrambenog planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP) Republika Hrvatska preuzela je novi paket obveza – NATO Ciljevi sposobnosti 2021, koji predstavlja okosnicu za razvoj obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske i dio je sposobnosti koje se planiraju i razvijaju iz perspektive nacionalnih potreba”. Istodobno, u okviru „Izvješća o implementaciji Zavjeta o investiranju u obranu“ (Defence Investment Pledge Report – DIP Report) i „Nacionalnog plana ispunjavanja obveza iz Stalne strukturirane suradnje“ za 2021., Hrvatska je dostigla 2,16% izdvajanja za obranu, od čega 30,3% otpada na opremanje i modernizaciju. To je, napominje Ministarstvo obrane u Godišnjem  izvješću, prvi put da je dostignut zahtijevani postotak izdvajanja od 2% BDP-a i 20% za opremanje i modernizaciju. Naravno, ni jedan od ovih dokumenata nije dostupan javnosti, kako u cjelini tako ni u ikakvom sažetku (što je dobra praksa ako je riječ o klasificiranim materijalima), a niti se spomenuta izdvajanja u postocima nije prikazalo u NATO metodološkoj rapodjeli – koja je poprilično različita od ove domaće.

Dok je Sabor ranije bio zasebno izvještavan o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, budući da zasebno donosi i odluke o tome, Ministarstvo obrane to je izvještavanje ukinulo, uz najavu kako će ubuduće to raditi kroz Godišnje izvješće. No u današnjem dokumenta nema nekakvog posebnog izvještaja o aktivnostima hrvatskih vojnika na međunarodnom planu, tek podpoglavlje „Sudjelovanje u NATO operacijama i aktivnostima“ u kojem je nabrojeno puno više općenitih stvari o samim misijama i operacijama, nego o djelovanju pripadnika OS RH u pojedinačnim aktivnostima. Dakle, i tu je umjesto promjene koju su sami najavili tek nastavljena ionako neodgovarajuća praksa, koja dovodi do situacije da u javnoj sferi praktično da nema nikakvih naznaka što pripadnici OS RH rade u misijama, gdje su točno raspoređeni i koji su rizici vezani uz njihov rad te terenski raspored.

U poglavlju o ljudskim potencijalima, dijelu o Vojnoj psihologiji, izostalo je spominjanje dva bitna momenta koja su itekako obilježila OS RH tijekom prošle godine. Prvo i osnovno je to val samoubojstava koji je prošloga ljeta potresao hrvatske Oružane snage, a drugo je pitanje konzumacija droga i s tim povezani postupci izbacivanja brojnih pripadnika OS RH iz vojnoga sustava, a naposljetku i smjene samog zapovjednikaZapovjedništva zspecijalnih snaga. (1) Iako je 2021. došla na neslavno prvo mjesto po godišnjem broju samoubojstava u OS RH, u tekstu Godišnjeg izvješća toj činjenici uopće nema izričitog spomena. Samo se spominje provedba 1.221 individualnih psihologijskih savjetovanja u svrhu „pružanja neposredne psihološke potpore i prevencije izvanrednih događaja“, kao i da su 54 pripadnika prošla kroz psihološke krizne intervencije i prevencije izvanrednih događaja. Posebna je pažnja, napominje MORH, posvećena prevenciji i postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, što je svakako pohvalno, no stvarno je problematično kao se spominju anti-stres tretmani, ali nema ni spomena nekim posebnim mjerama i postupcima koji bi obuhvatili potencijalne samoubojice i njihovo radno okruženje. U poglavlju o „izvanrednim događajima“ doduše se spominju „smrtni slučajevi pripadnika HV“, no tu se posebno napominjen kako je do njih došlo „nevezano uz službu u HV odnosno izvan službe“, da su te situacije „individualne“, a dogodile su se „pripadnicima HV različite dobi i iz različitih postrojbi i mjesta službe te ni na jedan način nisu bili povezani“ – naravno, osim očiglednom činjenicom da je u svima njima riječ o samoubojstvima pripadnika djelatnog sastava OS RH, sustava koji tu od njih temeljito pere ruke. (2) O ovisnosti o drogama kaže se tek da je „u trećem tromjesečju 2021. Provedeno ispitivanje razmjera zloupotreba sredstava ovisnoti u koje su bila uključena 1.496 pripadnika Hrvatske vojske“, te da su „u vezi s ovisnosti sa 105 pripadnika provedena individualna psihološka savjetovanja i/ili psihodijagnostičke obrade“. U već spomenutom odjeljku o „izvanrednim događajima“ stoji tek – „U HV postoji nulta stopa tolerancije na prisutnost droge te je u kontekstu otkrivenih slučajeva u 2021. godini pojačan nadzor i poduzete stegovne radnje kako bi se takve događaje svelo na minimum“. Sve je to vrlo malo i šturo, na temu koja je tijekom 2021. i 2022. svako malo odjekivala medijima, pokazujući zorno da na polju upravljanja djelatnim vojnim sastavom MORH i OS RH itekako imaju operativnih problema.

U Godišnjem izvješću za 2021. godinu također nema ni spomena glavne teme koja je obilježila obrambeni sektor – sukoba Ministarstva obrane, odnosno ministra obrane Marija Banožića. i predsjednika RH te Vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića. Iako je ovdje, s jedne strane, riječ o političkom sukobu, činjenica je da se on prenio na osnovno funkcioniranje Oružanih snaga, u kojima su kao posljedica političkog sukoba vrlo visoka zapovjedna mjesta ostala prazna zbog izostanka dogovora o imenovanju zapovjednika, što je nastavljeno i ove godine. Da ipak nešto ne „štima“, vidljivo je u dijelu Godišnjeg izvješća pod nazivom „Potpore državnim i drugim tijelima“, gdje se spominje kako se „postupanje za traženje potpore Hrvatske vojske Predsjedniku Republike Hrvatske promijenilo 2021. godine te Ured predsjednika Republike Hrvatske zahtjeve za potporu dostavlja načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske koji donosi zapovijedi bez odluke ministra obrane“, iako su se do 2021. godine Zahtjevi za pružanje potpore dostavljali Ministarstvu obrane o čemu se donosila odluka ministra obrane. Također se spominje problem korištenja materijalnih sredstava, koje predstavlja problem Ministarstvu i ministru obrane koji je fiskalno odgovoran za zakonito i namjensko trošenje proračunskih sredstava za obranu. U tom kontekstu treba gledati i neisplatu dnevnica za službeno putovanje i naknadu za rad u terenskim uvjetima, ali koje su u konačnici ipak isplaćene, što je naznačeno rečenicom u kojoj nedostaje jedan dio i ovako krnja glasi: „Međutim, kako je briga Ministarstva obrane za materijalna prava vojnika, dočasnika i časnika koje je pokazalo kontinuiranim povećanjem plaća, unaprjeđenjem standarda života i rada djelatnih vojnih osoba izvršena je isplata dnevnica i naknada vojnicima i drugim djelatnim vojnim osobama koje su zadaće izvršili po zapovijedi i koje ne mogu biti odgovorne za takvo postupanje svojih nadređenih“. Na kraju tog pasusa se najavljuje i „plan pristupanja izmjenama zakonskih propisa“, ali se ne spominje niti jedna cifra kojom bi se dodatno argumentiralo neopravdano ili neodgovorno trošenje financijskih i drugih sredstava Ministarstva obrane za potrebe Predsjednika Republike (za što su bile javno spominjane situacije poput brojnih letova helikopterima HRZ-a ili korištenje jahte „Učka“ za privatni put predsjednika Milanovića u Albaniju).

Dok detaljniji uvid u pojedina poglavlja ovogodišnjeg Godišnjeg izvješća o obrani zaslužuje zasebni tekst, samo još na kraju da spomenemo kako je u ovom dokumentu postignut i svojevrsni rekord brojnim spominjanjima ministra obrane Marija Banožića, kao i objavljivanjem njegovih fotografija – od ukupno 32 fotografije, na njih 13 prikazan je osobno ministar Banožić, a na 8 fotografija su pripadnici OS RH (na nekima uz Banožića, a na nekim skupno s pripadnicima drugih oružanih snaga). Ujedno, dio preostalih fotografija (onih bez ministra) zapravo predstavlja generičke slike vojne tehnike strane proizvodnje, tako da nije jasno čime i one posebno zaslužuju biti u Godišnjem izvješću ili koju dodatnu informativnu vrijednost tu dodaju. Uz to, nažalost, čitav tekst Godišnjeg izvješća za 2021. po svojoj informacijskoj suhoći gotovo da podsjeća na neke od prethodnih takvih dokumenata koji su svojedobno bili rađeni i objavljivani u neposredno predizborna vremena. Uz to, njegov tekst vrvi i raznim pravopisnim te gramatičkim greškama, koje se lako moglo sanirati barem jednim preciznim čitanjem prije objave ovoga bitnog javnog dokumenta.

Danas je u Hrvatskom saboru održana 10. sjednica Odbora za obranu, na kojoj je prvenstveno bila riječ o Godišnjem izvješću o obrani u 2020. godini, dokumentu kojeg je Vlada usvojila na svojoj prvoj sjednici nakon godišnjeg odmora, odnosno na 72. po redu sjednici održanoj 19. kolovoza. Današnju raspravu na saborskom Odboru obilježio je odlazak ministra obrane Marija Banožića na sjednicu Vlade, pa je nakon nepunih sat vremena obrazlaganje stanja u obrani tijekom prošle godine i odgovaranje na brojna pitanja članova Odbora spalo na prilično beskorisnog državnog tajnika Branka Hrga.

U narednim ćemo se danima baviti pojedinim dijelovima današnje sjednice Odbora za obranu, s koje smo za danas izabrali dio o projektu nabave Bradley oklopnih vozila. Taj se projekt vuče već godinama, još iz mandata ministra Damira Krstičevića, i iako je skupio američke dozvole, nikako da dođe u fazu svog hrvatskog odobravanja – najprije načelno na nadležnom saborskom Odboru, a potom vjerojatno i konkretnije na Vladi. U Godišnjem izvješću o obrani u prošloj godini tom su projektu bile posvećene pune dvije rečenice u dijelu o opremanju HKoV-a borbenim vozilom pješaštva:

„Radi ojačavanja oklopno-mehaniziranih sposobnosti Hrvatske vojske, a povezano sa zahtjevima za dostizanje NATO ciljeva sposobnosti, intenzivirane su pripremne aktivnosti za opremanje s borbenim vozilima pješaštva. Prije donošenja odluke provest će se procedura u skladu sa zakonom“.

Danas je ministar Banožić na zastupničko pitanje o sudbini projekta Bradley dao pomalo iznenađujući odgovor, dovodeći u pitanje njegovu realizaciju.

„Ja sam iz tog razloga i bio u Americi i obilazio sam, znači, dio koji je bio vezan za Bradley vozila, i određene varijante koje su bile predložene u prvim prijašnjim pregovorima da bi bile isporučene kroz donaciju Republici Hrvatskoj, odnosno kako bi se Bradley kao materijalni resurs ponašao unutar američke vojske u idućem razdoblju i kako bi se to odrazilo s obzirom da je to investicija otprilike nešto manja nego što su višenamjenski borbeni avioni. Mi ćemo uistinu – ako uđemo u taj projekat – na takav način to i morati plaćati godinama. Znači, ja ne želim doć’ do situacije da Bradley vozila za nas budu proizvod koji ćemo za 10 godina reć’ – ‘gle, to je materijalni resurs koji je istekao u drugim vozilima pa se on više neće koristiti’“,

slikovito je objasnio Banožić probleme koji ga trenutno muče. Drugi je dio problema taj da se o vozilima Bradley razgovara s najvećim hrvatskim strateškim partnerom:

„(…) moramo razmišljati da je riječ o američkim saveznicima s kojima imamo jako dobar odnos, s kojima su već započeti određeni projekti, i na taj način trebamo izvući afirmativno rješenje za Hrvatsku. To je ono što ja vidim. Najlakše je reć’ nekome – ‘e gledaj, to nas ne zanima, to je prastara tehnologija’. Mi s Amerikancima imamo izvrsne odnose kao saveznicima, izvrsno funkcioniramo, i iz pozicije Bradley vozila moramo izvući ono što će Amerika imati u budućnosti i to primjenjivati kod nas kao zapadnu tehnologiju“.

Iako su Sjedinjene Američke Države (State Department i Kongres) već okončale najveći dio zakonske procedure oko projekta Bradley za RH, U Hrvatskoj ta procedura na najvišoj razini još nije ni započela. Na nižoj razini, odnosno na razini Ministarstva obrane i OS RH, na tom se projektu počelo raditi zadnjih 5 godina, odnosno u vrijeme mandata Damira Krstičevića koji je još 2019. imao vrlo konkretan plan o nabavi i modernizaciji tih vozila, a stručna skupina OS RH je u SAD-u pregledala i izabrala 84 vozila M2A2 Bradley ODS za Hrvatsku. Uz niz optimističnih najava, konkretan pomak vidio se u proračunu za ovu godinu, gdje je za „opremanje borbenim vozilom pješaštva na gusjenicama“ rezerviran 161 milijun kuna. Prema MORH-ovom Provedbenom planu za razdoblje 2021.-2024., objavljenom početkom ove godine, u lipnju ove godine trebao se sklopiti ugovor s Vladom SAD-a o donaciji i remontu vozila – kako bi krajem sljedeće godine ta vozila bila isporučena Hrvatskoj, da bi cijeli posao remonta i zaprimanja operativnih vozila u OS RH bio gotov u prosincu 2028. godine. Kako stvari stoje, ne samo da taj sporazum još nije potpisan, već hrvatski ministar obrane sada i javno dovodi u pitanje ukupnu realizaciju čitavog tog projekta.

Ni na današnjoj 237. sjednici Vlade Republike Hrvatske nije usvojen dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu”. Na ovaj izostanak upozoravali smo na portalu Obris.org još krajem travnja, a onda i krajem mjeseca svibnja ove godine. Nažalost, ovakav izostanak do danas nije zabilježen u Hrvatskoj, sve tamo od 2006. godine, od kada se ovaj godišnji dokument uopće počelo objavljivati.

Na ovu problematičnu temu poslali smo niz upita u Ministarstvo obrane RH – počevši od toga je li ove godine taj dokument uopće dogotovljen, pa do toga – ako je izrađen, kada ga javnost može očekivati, te koji su razlozi ovog do sada nezabilježenog kašnjenja. Pristigli odgovori na ova pitanja nisu bili ohrabrujući. Naime, iz Službe za odnose s javnosšću i informiranje MORH-a prvo nam je potvrđeno kako je Godišnje izvješće za lanjsku 2019. ipak dovršeno – “Vezano za Vaš upit, možemo Vas izvijestiti kako je Ministarstvo obrane pripremilo i izradilo u travnju ove godine Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu“. No, kako izgleda, Vlada RH taj važni dokument još neko vrijeme ne namjerava slati u proceduru. O tome su iz MORH-a napomenuli:

“Navedeno izvješće bit će u proceduri Vlade RH po konstituiranju Hrvatskog sabora, nakon izbora za zastupnike u Hrvatski sabor“.

Dakle, Ministarstvo obrane i Vlada Republike Hrvatske time su predizborno odlučili do daljnjega zadržati tajnim stanje u obrambenom sustavu RH tijekom protekle 2019. godine.

Otkud to Godišnje izvješće?

No, da podsjetimo o čemu se tu zapravo radi. Kao prvo, riječ je o činjenici kako se Republika Hrvatska već u svome Ustavu (članak 81.) odlučila na primjenu sustava “građanskog nadzora nad Oružanim snagama i službama sigurnosti RH” – što je izričito stavljeno u osnovnu nadležnost Hrvatskoga sabora u Ustavu (točka 6. članka 81. Ustava RH) , ali i u Zakonu o obrani (članak 5, stavak 1) – iako teorija pojam “građanski nadzor” redovito shvaća bitno šire, s pojmom “parlamentarnog nadzora” kao dijelom šireg drušvenog sustava na ovu temu. No, o kojoj god širini ovog pojma govorili, jedan od osnovnih alata ovog “građanskog nadzora” predstavlja i uvid u dokument “Godišnje izvješće o obrani”, kojeg je Ministarstvo obrane dužno proizvesti, te uputiti u parlamentarnu proceduru – sve to prema odredbama Zakona o obrani.

Konkretno, Zakon o obrani (NN 73/13 od 18. lipnja 2013. godine) u svom članku 4 definira prvo “Temeljne dokumente na području obrane”, da bi onda u stavku 2 dodao i definiciju: “Godišnje izvješće o obrani je prikaz aktivnosti Ministarstva obrane i Oružanih snaga u prethodnoj godini, stanja i razvoja obrambenih sposobnosti, provedbe obrambenih priprema te strukture obrambenih resursa i ostvarenja ključnih razvojnih projekata i prioriteta“. Nadalje, prema članku 14, točka 5 istog zakona, Ministarstvo obrane obavlja poslove koji se odnose i na “izradu Godišnjeg izvješća o obrani” – u članku 8 točka 2 Zakona o obrani stoji i da onda Vlada RH “podnosi Hrvatskome saboru Godišnje izvješće o obrani” – da bi, konačno, nadležnost Hrvatskog sabora bila da “usvaja Godišnje izvješće o obrani” (članak 5, stavak 2, točka 4 Zakona o obrani). I sve je to bilo nesporno tijekom proteklih 14 godina.

Izuzetak od redovite prakse

Kompleksna praksa izrade i objave Godišnjeg izvješća o obrani imala je do 2020. samo jednom ozbiljnijih tehničkih problema – i to one politički turbulentne 2016. godine. Tada je koalicijska Vlada RH (HDZ i Most neovisnih lista) pod predsjedanjem premijera Tihomira Oreškovića 4. svibnja 2016. usvojila “Godišnje izvješće za 2015. godinu”, ali ono nije bilo raspravljeno u Saboru.

Taj izostanak rasprave – kako na parlamentarnim radnim tijelima, tako i na plenarnoj sjednici Sabora – bio je iznmno loš, a otvorio je i dodatne mogućnosti da se idućih godina olako zanemaruje kraj jednog punog četverogodišnjeg ciklusa upravljanja obranom. Pa ipak, i tada je Godišnje izvješće bilo objavljeno, stavljeno na uvid javnosti (na Vladinoj web-stranici), i otvoreno za sve one kojima je provedba građanskog nadzora nad obrambenim sektorom bitna.

Izborna politizacija Godišnjeg izvješća

No, ove je godine koalicijska Vlada RH (koju sačinjavaju HDZ, HNS i manjinski zastupnici) krenula bitno dalje – koristeći najuže tumačenje slova zakona, ne bi li predizborno ograničila javni uvid u obrambene teme, a onda time i ograničila provedbu načela “građanskoga nadzora” izvan njegovih najužih tumačenja. Naime, dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu” izgleda da je dovršen u doba kad je portal Obris.org tek počeo propitivanje njegove objave – a prije naprasne ostavke Damira Krstičevića na dužnost ministra obrane 7. svibnja ove godine. Dakle, taj je dokument bio pripremljen i u periodu kada se nagađalo tko će voditi Ministarstvo obrane, između 8 svibnja kada je premijer Plenković prihvatio ostavku Krstičevića, pa sve do 14. svibnja kada je imenovan državni tajnik Tomislav Ivić za obnašatelja dužnosti ministra obrane – kao i do 18. svibnja kada se Hrvatski sabor samoraspustio u sklopu priprema za predstojeće parlamentarne izbore. Tim izostankom slanja Godišnjeg izvješća za 2019. godinu je čitava tema objave lanjskoga stanja u obrambenome sustavu nažalost završila uvučena u predizborno vrijeme, budući je 18. lipnja objavom kandidacijskih lista započela i službena izborna kampanja za parlamentarne izbore zakazane na 5. srpnja 2020. godine.

Pri tome, dok predizborna kampanja traje do kraja petka 3. srpnja, prilično je jasno kako će trebati još ponešto vremena za konstituiranje Hrvatskoga sabora nakon izbora – kada bi postojeća tehnička Vlada RH tek teorijski mogla “Godišnje izvješće” otposlati parlamentu. Naravno, sve to pod uvjetom da taj čitav posao ne završi kompletno prepušten nekoj budućoj Vladi koja bi se tada mogla konstituirati – u slučaju da to uopće bude moguće politički postići. Time bi Republika Hrvatska izbjegla potencijalno ponavljanje parlamentarnih izbora, ali i s time povezano tehničko odlaganje objave dokumenta “Godišnje izvješće o obrani u 2019. godini” do daljnjega.

Uglavnom, riječ je o političkom manevru bez presedana, koji bez ikakvih sankcija bezočno radi ozbiljnu štetu hrvatskome društvu, široko prihvaćenom načelu civilnog nadzora nad Oružanim snagama, ali i samom sektoru obrane u RH.

Kada smo prije mjesec dana problematizirali izostanak izglasavanja “Godišnjeg izvješća o obrani za 2019. godinu” na Vladi Republike Hrvatske, još je sve bilo relativno redovito. Sabor je zasjedao, makar u obliku ograničenom uvjetima pandemije koronavirusa, Vlada je bila redovita, a o parlamentarnim izborima tek se nagađalo. No, do danas sve se to promijenilo.

Kao prvo, Hrvatski sabor se raspustio u ponedjeljak 18. svibnja 2020. godine, za što je glasovalo 105 zastupnika uz devet “PROTIV” i četiri glasa za “SUZDRŽAN”. Time je otvoren put za provedbu izbora, u roku od 30 do 60 dana – što znači. između 21. lipnja i 12. srpnja. O konkretnom datumu odlučio je predsjednik RH Zoran Milanović 20. svibnja – donio je “Odluku o raspisivanju izbora za zastupnike u Hrvatski sabor“, koja će na snagu stupiti 2. lipnja. Prema njoj, izbori na biračkim mjestima u Republici Hrvatskoj održat će se u nedjelju, 5. srpnja 2020. godine, a izbori na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava RH – u subotu, 4. srpnja i u nedjelju, 5. srpnja 2020. godine. Kao drugo, time je od dana raspisivanja izbora na snazi i niz ograničenja ovlasti za Vladu Republike Hrvatske, koja do formiranja nove Vlade RH smije obavljati samo tzv. “tehničke poslove”, zbog čega se u javnosti uobičajio i naziv “tehnička Vlada”. Iako su puni okviri takvih ograničenja pravno dosta nedorečeni, jasno je da Zakon o Vladi RH u svom članku 7. st 1 kaže “Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade“. Uz to se u Zakonu o postupku primopredaje vlasti donekle pojašnjava ograničenje ovlasti imenovanja na dužnosti (čl. 4) i ovlasti zaključivanja ugovora značajnije vrijednosti (čl. 5, koji ih čini ništavima) – iako se u praksi tim temeljem uobičajilo spominjanje praktičnog ograničenja preuzimanja ikakvih bitnijih obveza na račun buduće vlasti u državi. Kako stvari stoje, za očekivati je da aktualna Vlada RH pređe u takav mod rada stupanjem na snagu Odluke o raspisivanju izbora – dakle, u utorak 2. lipnja ove godine, iako su izjave premijera Plenkovića nakon 231. sjednice Vlade 21. svibnja ukazale i na mogućnost da se tu postupi drugačije. Naime, on je tada kazao:

“Nema pojma tehnička vlada, da to odmah razjasnimo. To je, ovako, jedan žargon koji živi s nama godinama. To ne postoji. Neka mi netko nađe propis gdje postoji riječ tehnička vlada… Ja bi to volio vidit… osim u tekstovima novinskim, a to nije nikakav zakonski propis. Vlada ima jasno propisane ovlasti, što može raditi, od momenta kada se raspišu izbori. Mi funkcioniramo sasvim normalno, kao što su funkcionirale i ranije Vlade, što se toga tiče“.

A zašto je sve to bitno?

Gdje je Godišnje izvješće?

Kako je to izgledalo lani?

Kao što smo naveli krajem travnja, od 2006. do 2019. godine, u 9 godina je Godišnje izvješće o obrani na Vladi RH bilo doneseno do kraja mjeseca travnja – dok je u 5 godina njegovo donošenje bilo odgođeno za svibanj. Pa ipak, gledajući datume prolaska kroz proceduru Vlade RH, samo je jedne godine taj dokument bio donesen datumski kasnije nego što se smiješi ove 2020. godine – 2013. je bio usvojen 29. svibnja. Druga bitna stvar za napomenuti je i činjenica kako su od svih tih godina samo 2007., 2011., 2015. i 2016. bili provođeni parlamentarni izbori – od čega baš 2016. godina nosi i jedinstveni presedan da se o “Godišnjem izvješću o obrani” za 2015. godinu uopće ni nije raspravljalo u parlamentu (nakon što ga je Vlada RH donijela 4. svibnja te godine). Dodatno treba spomenuti i lanjsku 2019. godinu, kada se po prvi put moglo doživjeti da nadležni ministar u obrani Godišnjeg izvješća pred Vladom, Odborom za obranu i na plenarnoj sjednici Sabora govori o rastu obrambenog proračuna, iako se sakriveno u samom dokumentu moglo razaznati da je on 2018. zapravo padao – čime se svjesno dovodilo u zabludu sve površne čitaoce njegova teksta.

Nažalost, po svemu sudeći, ova godina mogla bi biti izvorom novih presedana. Naime, Hrvatski sabor već je raspušten, pa do daljnjeg nikakvih rasprava nema – a otvoreno je pitanje da li će idući saziv razmatrati išta od zaostataka iz prethodnih perioda. Vlada Republike Hrvatske još radi, tehnički ili kako već, ali dokumentu “Godišnje izvješće za 2019. godinu” nema ni traga. Krajem ovoga tjedna bit će nadmašen i do sada najkasniji datum ikada, za upućivanje ovog bitnog dokumenta u javnost i parlamentarnu proceduru (kada god ona bila).

Sve je to itekako žalosno, budući se proteklih godina obrambene teme itekako koristilo u dnevnopolitičke svrhe – sve do toga da je Ministarstvo obrane uz službeno Godišnje izvješće (iz prvog dijela godine), u jesen 2017., 2018. i 2019. godine čak paralelno krenulo izdavati i propagandni pamflet s godišnjim dosezima ministra Damira Krstičevića – čijih 50 stranica (2017.), 62. stranice (2018.) i konačno 92. stranice u koloru (2019. godine) nisu odražavale ikakav usporedivi rast bitnijih aktivnosti u promatranome periodu. No, dok je od podnošenja i prihvaćanja ostavke Damira Krstičevića jasno da ove jeseni neće biti sličnog šarenog pamfleta za 2020. godinu – bilo bi potpuno neshvatljivo da iz procedure kompletno otpadne i dokument “Godišnje izvješće o stanju u obrani”, definiran bitnim u Zakonu o obrani (čl. 4 st 2), koji zadaje i obvezu njegova donošenja na Vladi RH (čl. 8. točka 2) te usvajanja u Hrvatskome saboru (čl. 5. st. 2. točka 4).

Bijeg od odgovornosti ili ???

Donošenje i raspravljanje ovog dokumenta – a nadasve i njegova istinitost i potpunost – ne samo da su bitni za Hrvatsku javnost (stručnu i opću), već predstavljaju i izričitu zakonsku obvezu čije ispunjavanje u potpunosti pada na obnašatelja dužnosti ministra obrane i Vladu RH u cjelini, tehničku ili bilo kakvu drugu. Izostankom takve objave krši se jedan od organskih zakona RH, krše se osnove demokratskog poretka u državi, a ukida se i jedan od rijetkih praktičnih alata provedbe demokratskog nadzora nad oružanim snagama – principa koji je Republika Hrvatska radno prihvatila prije više desetljeća. Budući je sve to loše i nedopustivo, s nadom čekamo da se Vlada RH što skorije pozabavi usvajanjem dokumenta “Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu”.

Nije potrebno posebno detaljno gledanje da se vidi kako su ozbiljne aktivnosti obrambenog sustava Republike Hrvatske posljednjih mjeseci u problemima i smanjene. Nakon što je prošle godine krahirala većina velikih programa modernizacije, predvođena pokušajem nabave borbenih aviona iz Izraela, ni ova godina nije krenula bolje. Naglasak u opremanju stavljen je na opremanje borbenih vozila Patria AMV daljinski upravljanim stanicama s topom od 30 mm, što je projekt koji masivno kasni. Uz to, spominjao se za Hrvatsku kopnenu vojsku i prijem donacije američkih borbenih vozila na gusjenicama Bradley, o kojem još nije ni riječ došla pred Hrvatski sabor, čije mišljenje se traži prije ikakvog pokretanja javne nabave – pa je i ta tema itekako upitna. Manje je upitna kupovina transportnih helikoptera Sikorsky UH-60M Black Hawk, koju je prije samo koji mjesec javnosti otkrio baš portal Obris.org, da bi taj posao onda u furioznom ritmu projurio kroz Sabor i Vladu, te je i plaćen unaprijed – iako isporuka kupljenih letjelica kreće tek 2022. godine. Iako Ministarstvo obrane kao bitan projekt ističe i gradnju dodatnih Obalnih ophodnih brodova u splitskome Brodosplitu, ipak je ovom poslu – za koji su ugovori potpisani u veljači ove godine – prije samo koji tjedan proračunskom preraspodjelom odrezano preko 17 posto novaca, iako će sam posao vjerojatno preživjeti još neko vrijeme pod firmom zaštite domaće proizvodnje. Ipak, to je samo dio financijskih akrobacija MORH-ove Uprave za proračun i financije, koja je lani prvo proknjižila modernizacijske probleme iz 2018. godine, onda  podnijela i oštar rebalans kojeg je 14. studenog 2019. usvojio Hrvatski sabor, da bi im optimistični planovi za aktualnu 2020. praktično pa potonuli nakon samo jednog kvartala, 9. travnja, na prvoj od najavljenih proračunskih preraspodjela.

Uz materijalno opremanje i financije “u blagoslovljenom stanju”, ni većini ostalih aspekata obrambenog sustava nije bitno bolja. Djelovanja u misijama obilježili su problemi u Afganistanu – dileme o nastavku misije, pa prošlogodišnja tragedija, a onda i nedavni početak kraja čitavoga djelovanja – dok se čulo i o epidemiološkim problemima hrvatskog kontingenta u Litvi. Ovi problemi s ljudstvom u doba epidemije kulminirali su 17. ožujka ove godine, kada je i službeno od daljnjega odgođena provedba prijma 240 kandidata u vojničku službu, prema natječaju objavljenom 6. ožujka s planiranim početkom službe 1. travnja 2020. godine – što je trebao biti početak provedbe Plana prijma usvojenog samo 19 dana ranije, 27. veljače ove godine. No sve ovo su tek stvari koje u oči upadaju na prvi pogled, dok za detaljniji pogled u domaću obrambenu tematiku ipak treba još ponešto sačekati. Nije bolje prošla ni Uprava za obrambenu politiku, koja se tijekom proteklih godinu dana pobrinula da NATO u obrambena izdvajanja Republike Hrvatske ubroji i masivnu kategoriju veteranskih mirovina, ne bi li time prikazala da RH za obranu izdvaja više nego do tada. Taj je računovodstveni trik doduše podigao Hrvatsku na listama po pitanju dostizanja famoznih 2 posto BDP-a za obranu, ali je ujedno usmrtio hrvatske NATO podatke za modernizaciju i udio kadrovskih troškova u obrambenoj kvoti. Kako smo tijekom lanjske godine i pretpostavljali, ove su činjenice postale svima vidljive početkom prosinca 2019. godine – što, doduše, nije bitno utjecalo na službeni optimizam iz MORH-a.

Za sagledavanje pravog stanja stvari bitna su dva dokumenta koja treba uskoro očekivati. S jedne strane, iz Ministarstva financija će stići “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna za 2019.“, dokument koji željno očekujemo da službeno podvuče crtu pod lanjski obrambeni proračun. S druge strane, iz Ministarstva obrane se iščekuje objava “Godišnjeg izvješća o obrani za 2019. godinu“, kojem je također već vrijeme.

Ako pogledamo povijesne podatke, jasno je da njegova objava u najskorijem vremenu nipošto ne bi bila posebno uranila, jer Uskrs je prošao, a i Vlada te Hrvatski sabor navodno rade normalno, makar u otežanim okolnostima. Pri tome se treba nadati da će tekuća godina, iako predizborna, po pitanju objave ovoga bitnog i periodičnog dokumenta ipak biti normalna – ne kao katastrofalne 2016. godine, kada Sabor uopće nije raspravio njegov tekst, ali ni kao lani. Naime, 2o19. je po pitanju Godišnjeg izvješća-  osim relativno kasnog slanja u proceduru samog dokumenta – bila i sadržajno prilično neuobičajena. To je Godišnje izvješće posebno karakteriziralo (1) praktično prešućivanje sadržajno neugodnog Izvješća o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu, ali i (2) neuobičajena činjenica da je konačno predstavljanje ovog dokumenta na plenarnoj sjednici Sabora sredinom lipnja bilo sadržajno bitno šire i od onog na Vladi RH krajem svibnja, ali i od onog kojeg je ekipa Ministarstva obrane dala pred saborskim Odborom za obranu, specijaliziranim i matičnim radnim tijelom Hrvatskog sabora – kao da je ministar obrane Krstičević svakim ponavljanjem posla postajao bolji i sadržajniji u pletenju željene priče o jednim te istim podacima u jednom te istom službenom dokumentu. Upravo iz svih ovih razloga itekako željno iščekujemo ove godine pristižuće Godišnje izvješće o obrani za 2019. godinu.

Ritam državnog postupanja za dokument “Godišnje izvješće o obrani”

Ako slušamo ministra obrane Krstičevića, stanje u sektoru obrane Republike Hrvatske je tijekom lanjske 2018. godine bilo dobro. Posebno to stoji po pitanju financiranja obrane, kako je ministar i ponosno isticao u svibnju te lipnju ove godine, tijekom svih predstavljanja dokumenta “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu“. Kada je ono bilo usvojeno, na 158. sjednici Vlade RH 23. svibnja ove godine, Krstičević je u obrazlaganju napomenuo:

“Zahvaljujući našoj Vladi, obrambeni proračun je i u 2018. godini nastavio s rastom koji je započeo 2017. – čime se ispunjava naša odgovornost, kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske. Povećanjem izdvajanja za obranu nastavljena je provedba strateških projekata i stvorena je pretpostavka za dalje jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske. Aktivnosti koje su se provodile i u sklopu NATO-a bile su usmjerena na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranjem u obranu. Republika Hrvatska jasno je opredjeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu“.

Vrlo slično se od ministra Krstičevića moglo čuti i 12. lipnja, kada je Godišnje izvješće bilo predstavljeno Odboru za obranu, na njegovoj 25. sjednici. Tada je Krstičević malo prošireno izjavio:

“Zahvaljujući Vladi RH, obrambeni proračun je 2018. nastavio s rastom, koji je započet 2017. – čime se ispunjava naša odgovornost, kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Povećanje u 2018. godini iznosilo je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto, u odnosu na 2017. Povećanjem izdvajanja za obranu nastavljena je provedba strateških projekata, i stvorena je pretpostavka za dalje jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske“.

Na to je Krstičević nadovezao još i ponešto detalja:

“Aktivnosti koje su se provodile u sklopu NATO-a bile su usmjerene na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranje u obranu. Tu ste isto vidjeli… Mi, kad smo… ova Vlada… kad je zatekla, kad smo došli, proračun je bio 1,17 posto u strukturi društvenog proizvoda, a vi znate da je danas 1,71. Znači, danas je 1,71 – u strukturi društvenog proizvoda Hrvatska izdvaja za obranu. Republika Hrvatska jasno je opredijeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu, čime svjedoči i već navedeno povećanje obrambenog proračuna. Sjevernoatlantsko vijeće prepoznaje vrijedan oblik investiranja u obranu, svjestan je doprinosa Hrvatske sudjelovanjem u nizu NATO operacija, misija i drugih aktivnosti“.

Konačno, o tome se moglo čuti i dan kasnije, 13. lipnja ove godine, kada je taj isti ministar to isto Godišnje izvješće o obrani za 2018. obrazlagao i na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora- što je zanimljivo, sadržajno opsežnije nego na prethodnoj sjednici Odbora za obranu, tematski specijaliziranog radnog tijela Hrvatskog sabora nadležnog baš za obranu. Tom je prilikom Krstičević bez oklijevanja sa saborske govornice izjavio:

“Zahvaljujući ovoj Vladi, obrambeni proračun je i u 2018. godini nastavio s rastom koji je započet 2017. godine, čime se ispunjava naša odgovornost kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Povećanje proračuna u 2018. godini iznosilo je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto u odnosu na 2017. godinu. Rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti, kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske. Proces razvoja sposobnosti nastavljen je i na razini NATO saveza tijekom 2018. godine, kada je dovršen četverogodišnji ciklus NATO procesa obrambenog planiranja, a na ministarskom sastanku NATO-a prihvaćeno je zajedničko izvješće o razvoju sposobnosti Saveza. (…) Aktivnosti koje su se provodile i u sklopu NATO-a bile su usmjerena na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranjem u obranu. Republika Hrvatska jasno je opredijeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu, čemu svjedoči i već navedeno povećanje obrambenog proračuna. Znači, 2015. proračun je bio 1,17 u strukturi bruto-društvenog proizvoda – danas je on 1,71 u strukturi bruto-društvenog proizvoda“.

Takvo je Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu onda bilo i izglasano na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora 14. lipnja 2019. (s 80 glasova “Za”, 2 “Protiv“, 24 “suzdržana”) – a taj suštinski dokument demokratskog nadzora nad sektorom obrane kroz parlament je projurio u nepunih 48 sati bavljenja. No, da zaključimo stanje stvari po pitanju obrambenog financiranja za 2018. godinu iz vizure ministra obrane Damira Krstičevića – (1) obrambeni proračun je u 2018. godini rastao, (2) što se nadovezuje na rast obrambenog proračuna u 2017. godini. Konkretno, (3) porast u 2018. godini iznosi 445 miliuna HRK, odnosno 10,2% u odnosu na prethodnu 2017. godinu. Tim se porastom (4) ubrzava razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje OS RH. Uz to, (5) direktno se uspoređuje za NATO bitan udio obrane u BDP-u 2015. i 2018. godine, te se hvali rast udjela u BDP-u, od 1,17 posto na 1,71 posto. Ponešto drugačijim ispada pogled na većinu tih teza temeljen na tekstu samog dokumenta kojeg je ministar tako optimistično predstavljao Vladi RH i Hrvatskome saboru.

Što kaže Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu?

MORH – prikaz porasta kojeg nije bilo

Sam dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu”, kojeg je Vlada RH bljeskovito progurala kroz saborsku proceduru, na temu proračuna se osvrće na nekoliko mjesta. Kao prvo, u predgovoru, čiji je sadržaj ministar Krstičević prepričavao: “Obrambeni proračun i u 2018. godini nastavio je s rastom koji je započet 2017., čime se ispunjava naša odgovornost kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obvezama u sklopu Sjevernoatlantskoga saveza i Europske unije. Dosadašnjim i projektiranim budućim rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje Hrvatskoj vojsci i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje“. Kao drugo, ovom se tematikom Godišnje izvješće detaljnije bavi u poglavlju “1.6. Upravljanje financijskim resursima”, na ukupno 4 i pol stranice teksta s dva grafa i tri tablice, podijeljena u tri sadržajna segmenta.

(1) Prvi segment tu obuhvaća gotovo pola spomenutog poglavlja i odgovara riječima ministra Krstičevića – govori samo o optimističnim proračunskim planovima za 2018., u kojima se planiralo porast obrambenih izdvajanja. Te se planove oslikava velikim uzlaznim grafom i tablicom udjela obrane u BDP, koja je u 2018. završila na ne baš spektakularnih 1,26 posto BDP-a. Svekoliki spominjani porasti dalje se uklapaju u priče o planovima budućeg rasta obrambenih izdvajanja, od 2019. do 2021. godine.

Izvršenje obrambenih izdvajanja 2015. do 2018. godine, uspoređeno s proračunskim planovima za obranu u 2018.

(2) Nakon toga slijedi drugi segment, samo tekst i dvije oveće tablice (bez ikakvog grafičkog prikaza), koji je suštinski drugačiji od svega što je ministar obrane Krstičević isticao u svim navedenim obrazlaganjima. Tu se prikazuje konačne finacijske rezultate MORH-a i OS RH u protekloj godini – PAD lanjskog obrambenog proračuna ukupno, prikazan prema ekonomskoj i programskoj klasifikaciji. Dok se rast koji je bio ranije planiran za 2018. isticalo u tekstu (“445 milijuna kuna ili 10,2 %“), opseg pada se ovdje uopće ne spominje izričito, niti ga se objašnjava – a riječ je o smanjenju od 86,54 milijuna kuna ili 1,95 posto. Nažalost, cirkusarija tu ne staje – budući da Godišnje izvješće obuhvaća i grubi tekstualni opis svakog od sastavnih elemenata tog proračuna, ali samo s navođenjem stanja i udjela u cjelini, bez ozbiljnijeg ulaska u detalje njihova sadržaja ili – što je posebno važno – kretanja njihovih iznosa kroz vrijeme, s obrazloženjem promjena.

Uz opis izvršenja četiri segmenta obrambenog proračuna po ekonomskoj klasifikaciji, tu je dan prikaz i sedam glavnih segmenata obrambenog proračuna po programskoj klasifikaciji, ali samo u usporedbi s izvršenjem od godinu dana ranije. Time pad izgleda koncentriran na samo dva segmenta (“Opremanje, modernizacija i izgradnja”, za 292,9 milijuna kuna ili 29,87 posto i “Komunikacijsko-informacijski sustavi i potpora” za 38 milijuna ili 13,74 posto) – gdje je smanjenje ne samo ispod razine iz 2017. već i ispod davne 2015. godine – dok preostalih 5 segmenata ima lagani rast.

Podaci koje MORH spominje ali ne ilustrira – usporedba izvršenja proračuna za obranu 2017. i 2018. godine

Slika bi bila bitno ružnija da se to konačno izvršenje za 2018. u samom Godišnjem izvješću za tu istu godinu usporedilo i s njenim proračunskim planovima – koje se tako neumorno isticalo u prvom segmentu ovog poglavlja o financiranju te za raznim govornicama. Tu bi podbačaj iznosio 463.002.802,91 kuna (9,61 posto manje od planova), a pad bi najednom od ukupno sedam proračunskih segmenata zahvatio njih 6, dok bi porast ostao samo u segmentu “Upravljanje i potpora osoblju” (ali za simboličnih 3.8 milijuna kuna, odnosno 0,15 posto). Sve se to iz priloženog obrazloženja ne vidi, a osim izostanka spomena gotovo svih veza navedenih brojki s nekakvim konkretnim trošenjima, posebno je neugodna činjenica kako se od ukupno sedam segmenata obrambenog proračuna po programskoj klasifikaciji u tekstu Godišnjeg izvješća zapravo grubo opisalo samo tri, dok je preostalih četiri sažeto u skupni pasus suhog teksta bez ikakvih brojki ili detalja.

Podaci koje MORH ni ne spominje – rebalans plana proračuna za obranu 2018. u usporedbi sa slabim izvršenjem 2018. godine

(3) Na kraju je zadnjih pola stranice sadržaja posvećeno trećem sadržajnom segmentu – obrambenim troškovima u 2018. godini, ali prema NATO klasifikaciji. Šturi tekstualni opis ovdje je opet ilustriran ogromnim grafom, ali uz napomene koje pokazuju koliko su ti nacionalni podaci zapravo nesuporedivi s onima koje na istu tu temu sam NATO periodično objavljuje.

Uglavnom – ograničavanjem svih usmenih obrazlaganja samo na prvi segment teme, optimističan ali ne i proveden, uz istodobno radikalno verbalno i sadržajno ograničavanje vidljivosti drugog, bitno manje pohvalnog dijela, u praksi je provedena neviđena “lakirovka” ili “maskirovka”, umjesto kvalitetnog izvještavanja javnosti i Sabora o lanjskome stanju hrvatskih obrambenih financija. Riječ je tu o političkom poduhvatu iznimne drskosti, primjeru selektivnog prikazivanja važne društvene teme kakvog Republika Hrvatska nije vidjela u zadnjih dvadesetak godina, tijekom proteklih sedam Vlada i osam pripadajućih ministara obrane!

Svijet iza ogledala

Samo tjedan dana prije objave takvog “Godišnjeg izvješća o obrani za 2018. godinu” – koje po pitanju obrambenih financija predstavlja do sada neviđen maskenbal – ta ista Vlada Republike Hrvatske, na svojoj 157. sjednici od 16. svibnja ove godine, usvojila je “Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu“. Riječ je o dokumentu kojim Ministarstvo financija podvlači crtu pod državni proračun prošle godine, i sagledava kako su se proračunski planovi na kraju stvarno pretočili u državni proračun. Na Vladi RH predstavio ga je Zdravko Marić, aktualni ministar financija RH.

Ovaj je dokument 31. svibnja dopunom uvršten u dnevni red Sabora pod nazivom “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Prijedlog godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu“. Dakle, riječ je o dokumentu koji je izrađivan nakon kraja 2018. godine (jednako kao i Godišnje izvješće o obrani za tu godinu), a kojeg je Vlada RH usvojila tjedan dana prije usvajanja Godišnjeg izvješća o obrani za tu istu 2018. godinu. Ako je za gledati dosadašnju praksu, u konkretnu raspravu na radnim tijelima i pred plenarnim sazivom Hrvatskog sabora Izvještaj o izvršenju državnog proračuna u 2018. godini stići će na sam kraj godine – kada se u pravilu taj dokument utopi među diskusijama o rebalansiranjima aktualnog proračuna, te donošenju državnog proračuna za iduću godinu. Posebno je bitno da se to ove godine ne dogodi, budući da smo već pisali kako su njegove brojke porazne po sliku obrambenog financiranja koju zadnje vrijeme aktivno propagira Ministarstvo obrane RH.

Kao prvo, u Godišnjem izvještaju o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu navodi se da je Ministarstvo obrane tu godinu dovršilo s proračunom od 4.352.491.452,09 kuna. Taj je iznos, doduše, za 115,7 milijuna HRK veći od onog iz 2015. godine, zadnje godine mandata ministra Kotromanovića s kojim se Krstičević voli uspoređivati, a čak je za 279,1 milijun HRK veći i od izvršenja 2016. godine – koje je započeo “nesretni” ministar Buljević da bi ga dovršio Krstičević. No, ta ista cifra je za 86,54 milijuna kuna MANJA od izvršenja državnog proračuna u sektoru obrane 2017. godine, koje je prema podacima Ministarstva financija iznosilo 4.439.029.635,37 kuna. Dakle, od kraja 2017. do kraja 2018. godine nije zabilježen rast, već pad konačno izvršenog obrambenoga proračuna za 86.538.183,28 HRK, odnosno 1,95 posto.

To je konačni rezultat priličnih kolebanja obrambenog proračuna u 2018. godini – kada su se na potrošnju iz 2017. (tih 4.439.029.635,37 kuna) nadovezali planovi za 2018. godinu u prvotnom iznosu od 4.815.494.255 kuna – što je trebao biti rast od 376.464.619,63 kuna ili 8,48 posto. Ti su planovi tek manje modificirani tijekom 2018. godine – rebalans s početka prosinca 2018. zadržao je istu ukupnu cifru (uz više manjih preslagivanja unutar nje), ali se do kraja 2018. te brojke nije ni približno ispunilo – što je tek ovlaš spomenuo MORH u Godišnjem izvješću o obrani, a bitno podrobnije objasnilo Ministarstvo financija u svom Godišnjem izvještaju za 2018. godinu – koji je obrambeni proračun 2018. zaključio na tek 4.352.491.452,09 kuna. Dakle, riječ je tu o podbačaju MORH-ovog proračunskog plana u 2018. godini za 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto. No, ne samo da je na godišnjoj razini zabilježen pad umjesto rasta, već je i sam planirani (i neostvareni) rast u iznosu i postotku tijekom 2018. bio bitno niže planiran od brojki kojima je još ovoga lipnja pred Saborom baratao ministar Damir Krstičević. Time je ranije citirana izjava ministra Krstičevića “Povećanje proračuna u 2018. godini iznosio je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto u odnosu na 2017. godinu” potpuno činjenično demantirana – budući da ministar Marić za istu stvar prvo bilježi manje planove o rastu, da bi onda nakon kraja 2018. godine za obranu proknjižio i faktični pad izvajanja. Riječ je o prekidu uzlaznog trenda kojim se resorni ministar posebno hvalio.

Na prvu loptu moglo bi se reći kako sve navedene razlike objašnjava neuspjeh jednog kapitalnog posla – kupovine borbenih aviona koju se iščekivalo tijekom 2018. godine, a do koje na kraju nije došlo. Naime, u proračunskim planovima za 2018. godinu do kraja godine čuvalo se stavku od 350 milijuna kuna, koja onda nije bila potrošena. Nažalost, brojevi demantiraju ovakvu tezu. Ako pogledamo opće brojke, vidi se kako je od 2017. na 2018. bio planiran porast od 376,5 milijuna kuna – što je malo više od potrebnih sredstava za avione, tako da bi oni bili plaćeni iz porasta, dok bi ostatku sektora ostala sredstva kao 2017. godine. No, već na prvi pogled se vidi kako je podbačaj u ostvarenju obrambenog proračuna u 2018. prema planovima za istu godinu ipak veći – navedenih 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto. Usprkos navodima kako se 2018. obrambenim proračunom “ubrzavao razvoj ključnih sposobnosti, kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske“, upravo su stavke vezane uz modernizaciju i opremanje OS RH prošle godine podnijele najveći teret neuspješnog planiranja. Zato i ne čudi činjenica, koju smo već ustanovili u analizi Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna za 2018. godinu, da je manjak od 2018. prema izvršenju za godinu ranije baš završio koncentriran u proračunskim segmentima “Opremanje, modernizacija i izgradnja” (za 292.896.105,61 kuna ili 29,87 posto) i “Komunikcijsko-informacijski sustavi i potpora” (za 38.035.364,39 ili 13,74 posto) – koji su do kraja 2018. uspjeli pasti ne samo ispod razina prethodne 2017. godine, već čak i ispod razina davne 2015. godine.

Kad se usporedbe otmu kontroli…

Za kraj, osvrnimo se kratko i na usporedbu udjela obrane u BDP-u Republike Hrvatske 2015. i 2018. godine, koju je Vladi i Saboru u lipnju 2019. iznio ministar Krstičević izjavom “Znači, 2015. proračun je bio 1,17 u strukturi bruto-društvenog proizvoda – danas je on 1,71 u strukturi bruto-društvenog proizvoda“. Kao prvo, put NATO sjedišta u Bruxellesu 2015. godine još se slalo postotke udjela obrambenog proračuna s korekcijama za tek manji dio penzija temeljem službe u sektoru obrane (tih ministarskih 1,17 posto BDP-a) – što je onda jedino usporedivo i s podacima za 2018. godinu koje se po zadnji put u takvoj varijanti vidjelo u NATO pregledima od 2. srpnja 2018. godine, i koji su iznosili procjenu od 1,30 posto BDP-a. Usporedivu brojku navodi i “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu”, kada kaže: “U konačnici udio Financijskog plana Ministarstva obrane za 2018.godinu u projiciranom BDP-u iznosio je 1,26 % što je u odnosu na 2017. godinu povećanje s 1,20% na 1,26 % BDP-a“. Potpuno je neprikladno (iako možda politički povoljno) u takav omjer unijeti masivno podešene podatke kakve je RH prema NATO savezu podastrla nedavno. Riječ je o udjelu u koji se uključilo kompletnu kvotu bujne stavke veteranskih penzija u Hrvatskoj – čime je u ožujku ove godine postignut trenutni skok postotnog udjela u BDP-u u NATO pregledima, od prethodnih 1,30 na novih 1,71 posto BDP-a. Ovakvo grubo podešavanje obrambenih podataka, o kojem smo već detaljno pisali na portalu Obris.org, suštinski je loše za sektor obrane u RH – kao što su onda loše i bilo kakve usporedbe rađene temeljem tako namještenih podataka. Naime, ako možda i dobro zvuče na prvu loptu, takve igrarije ipak u potpunosti pripadaju sferi političke propagande i fantazija nasuprot ikakvom ozbiljnom sagledavanju obrambenih sadržaja.

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj jučerašnjoj 158. sjednici po redu usvojila dva bitna obrambena dokumenta – prvi je Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, dok je drugi redovno Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu. Nakon što ih je Vlada jednoglasno usvojila, oba dokumenta poslana su u Sabor, točnije u tamošnji Odbor za obranu. Ovogodišnja novost je da, prema prošle godine usvojenom Zakonu o obrani, Godišnje izvješće o obrani dolazi na dnevni red isključivo Odbora za obranu, ali ne i na plenarnu sjednicu Sabora, dok će izmjene Zakona o obrani proći redovnu proceduru – prvo nadležni odbori (onaj za obranu i onaj za zakonodavstvo), a onda i plenarna sjednica.

Obrazlagatelj za obje točke dnevnoga reda bio je ministar obrane Damir Krstičević, koji je prvo obrazlagao izmjene i dopune Zakona o obrani.

„Radi daljnjeg unapređenja obrambenog sustava i sposobnosti Hrvatske vojske, i u skladu sa Strateškim pregledom obrane, kojim se naglašava važnost razvoja obrambenih sposobnosti, pred nama je danas nalazi ovaj nacrt zakona. Republika Hrvatska, kao vjerodostojna članica NATO-a, u okviru procesa obrambenog planiranja preuzela je cilj sposobnosti ‘Kibernetička obrana’. Njegova implementacija podrazumijeva razvoj niza sposobnosti, vezano za kibernetički prostor. Kako je potrebno još dodatno unaprijediti sustav zaštite vojnih informacijskih sustava od potencionalnih kibernetičkih ugroza, u novom ustroju Hrvatske vojske je i Zapovjedništvo za kibernetički prostor. Upravo s ciljem podizanja svijesti o kibernetičkoj sigurnosti, u ožujku ove godine proveli smo vježbu Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti ‘Kibernetički štit 2019’. Stoga se predloženim zakonom uređuje normativni okvir i pravila djelovanja u kibernetičkom prostoru za potrebe Ministarstva obrane i Hrvatske vojske“,

počeo je Krstičević, odmah nastavljajući na drugu veliku promjenu u Zakonu. Radi se o odredbama koje uređuju osnivanje međunarodnih zapovjedništava i drugih tijela na području RH:

 „Predloženim zakonom uređuje se osnivanje međunarodnih zapovjedništva i drugih vojnih tijela sa zadaćom razvoja zajedničkih ciljeva sposobnosti, koje su države prihvatile, i koje proizlaze iz članstva u međunarodnim organizacijama. Budući da važeće odredbe Zakona o obrani, u odnosu na osnivanje tih tijela nisu detaljno propisane, predlaže se to urediti ovim zakonom… te bi Vlada uredbom uredila organizaciju i upravljanje tim tijelom, u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorom.

Po stupanju na snagu ovog zakona, primjena ovih odredbi bit će kod multinacionalnog specijalnog zrakoplovnog programa. Naime, Republika Hrvatska preuzela je NATO cilj sposobnosti, koji predstavlja razvoj zračne sastavnice specijalnih snaga. Država domaćin – kojim bi se ustrojio centar za obuku helikopterskih posada za provedbu zadaća, je Republika Hrvatska, sa sjedištem u Zemuniku. Svrha centra je obučiti posade višenamjenskog helikoptera, kroz teorijsku i letačku obuku, za provedbu nekonvencionalnih zadaća zračnih snaga. Znači, to je po prvi put da bi se u Hrvatskoj formiralo jedno takvo zapovjedništvo, u Zemuniku. I, vidjeli ste da smo dobili i dva nova… odnosno, dobit ćemo dva nova helihoptera Crni jastreb, od Sjedinjenih Američkih Država, u vrijednosti od 350 milijuna kuna, baš u potpori osnivanja tog Središta, a u daljnjoj viziji namjera nam je formirati Centar izvrsnosti u Zemuniku“.

Kao treće važno područje koje se regulira ovim izmjenama Zakona o obrani, Krstičević je izdvojio zaštitu podataka obrane, dok četvrti dio novih odredbi predstavlja usklađenje s drugim zakonima i provedbenim propisima.

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obrani prošao je javno savjetovanje sa zainteresiranom javnosti. Savjetovanje je otvoreno 19. travnja, i trajalo je do 7. svibnja ove godine, te je MORH-ov prijedlog dobio ukupno 3 komentara, od kojih je jedan bio od umirovljenog generala Ivana Benete, a još jedan od Hrvatske udruge bespilotnih sustava, koja je i ranije sudjelovala u savjetovanju po pitanju prijedloga Zakona o obrani.

Godišnje izvješće o obrani – same pohvale

Drugi važan dokument kojeg je usvojila Vlada je redovno Godišnje izvješće o obrani u 2018. godini. Tu je obrazloženje ministra obrane bilo vrlo dugo – čak 7 minuta, što nije baš običaj. Krstičević je u obrazlaganje krenuo školski – što je to Godišnje izvješće i čemu služi, te što je svrha OS RH. Potom je započeo s pohvalama:

„Zahvaljujući našoj Vladi, obrambeni proračun je u 2018. godini nastavio s rastom koji je započeo 2017. – čime se ispunjava naša odgovornost, kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti – kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske. Povećanjem izdvajanja za obranu nastavljena je provedba strateških projekata, i stvorena je pretpostavka za daljnje jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske. Aktivnosti koje su se provodile i u sklopu NATO-a, bile su usmjerene na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranjem u obranu. Republika Hrvatska je jasno opredijeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu“.

Nakon proračuna, Krstičević je izdvojio obrambenu politiku (koja je u „2018. godini bila usmjerena na nastavak izgradnje obrambenih sposobnosti“), te aktivnosti iz NATO i EU spektra, gdje je posebno izdvojio sudjelovanje RH u PESCO-u i novouspostavljenom Koordiniranom godišnjem pregledu obrane. Nakon toga je Krstičević prešao na teme koje ga više oduševljavaju:

„Otkako je 2017. godina proglašena Godinom hrvatskog vojnika, dočasnika i časnika, nastavljen je rad na poboljšanju kvalitete života i rada pripadnika Hrvatske vojske. I u 2018. godini proglašena je Godinom spremnosti i aktivnosti hrvatskog vojnika. Ljudi su naša najveća vrijednost i snaga, a ulaganje u njih – najvažnija investicija u izgradnju modernih, samouvjerenih Oružanih snaga, spremnih na izazove. Izmjenama Zakona o službi 2018. godine ova Vlada je uspjela vratiti oduzeta i poboljšati postojeća materijalna prava pripadnika Hrvatske vojske, te je vojnicima olakšano planiranje života uvođenjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Nastavkom razmještaja dijela postrojbi Hrvatske vojske u 2018. godini vratili smo vojsku u Ploče, u Varaždin. Omogućili smo velikom broju ljudi približivanje radnih mjesta mjestu stanovanja, a time i poboljšanje kvalitete života njihovih obitelji. To nam je ujedno omogućilo veću operativnu fleksibilnost i brzinu reakcije u potpori sustavu domovinske sigurnosti, u borbu s prirodnim nepogodama“.

Spomenuo je i postupak transformacije HVU i pokretanje studija Vojnog pomorstva, te nastavak „opremanja Hrvatske vojske s naprednim borbenim sustavima, intenzivirali smo obuku i vježbe u međunarodnim i nacionalnim aranžmanima, te pokrenuli niz aktivnosti usmjerenih na revitalizaciju pričuvne komponente. Zadržana je intencija uključivanja proizvođača vojne opreme iz Republike Hrvatske, poticanje rasta hrvatskog gospodarstva, uz uvažavanje tržišnog natjecanja“. OS RH su potvrdile spremnost i u provedbama zadaća potpore stanovništvu, nastavio je pohvale ministar obrane, kao i u velikoj prošlogodišnjoj vježbi:

„Glavni obučni događaj Hrvatske vojske u 2018. godini bila je združena vježba “Velebit 18 – združena snaga” svih sastavnica Hrvatske vojske. Vježba ove razine, koja je uspješno provedena, omogućila je testiranje čitavog sustava Hrvatske vojske sa svim granama i zapovjedništvima i pružila priliku za provjeru doktrinarnih, operativnih načela. Mislim da smo dokazali moć Hrvatske vojske“.

Po prvi puta ikad je Ministarstvo obrane dobilo bezuvjetno mišljenje Državne revizije, nastavio je Krstičević, i na kraju svog izlaganja zaključio:

„Godina 2018. bila je godina kontinuiteta, nakon prekretnice 2017. – godina u kojoj smo nastavili s kapitalnim projektom vraćanja pobjedničkog sjaja Hrvatskoj vojsci. Zaključno. U tjednu pred obilježavanje 28. obljetnice osnivanja Hrvatske vojske i proslave njezina dana, ističem da zajedno s našim partnerima i saveznicima, i sa drugim sastavnicama sustava  domovinske sigurnosti, postajemo jamac mjera i sigurnosti, i zalog razvitka Republike Hrvatske u slobodi i blagostanju“.

Nakon toliko pohvala obrambenom resoru, ostalim Krstičevićevim kolegama nije preostalo ništa drugo nego da jednoglasno dignu ruke i prihvate Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu.

Incidenti? Samo transparentno

Ovogodišnje Izvješće željno se iščekivalo zbog nekoliko stvari – objašnjenja o procesu nabave VBA, tijeku određenih projekata, i dijelu o tzv. izvanrednim događajima. Dok su mediji tijekom prošle i početkom ove godine otkrili da se u OS RH dogodilo nekoliko neugodnih i nesretnih događaja, MORH im je u Godišnjem izvješću u 2018. posvetio ukupno 3 (slovima: TRI) rečenice. U pasusu pod oznakom „2.5 Izvanredni događaji“ doslovno stoji:

„Analiza izvanrednih događaja po uzroku pokazuje kako su smanjenju izvanrednih događaja u 2018. godini, kojih je bilo 346, u odnosu na 2017. godinu u najvećoj mjeri doprinijele preventivne mjere. Praćenjem kretanja broja izvanrednih događaja tijekom 2018. godine po mjesecima, vidljivo je da nema većih odstupanja od prosječnog broja kroz godinu. Najčešći uzrok izvanrednog događaja bio je ljudski faktor (slučajnost, nepažnja, alkoholizam, bolest, nepoštivanje propisa, krađa, prometne nesreće i dr.), dok su preostali uzroci meteorološki uvjeti, neispravnost tehničko-materijalnih sredstava, elementarne nepogode i dr.“.

Jednako toliko (dakle, 3 rečenice) posvećeno je, primjerice, radu veterinarske službe OS RH, dok je duplo više – 6 rečenica – dobilo „dušobrižništvo“. A izvanrednih je događaja, sudeći po medijskim napisima, itekako bilo – od helikopterskog lova na veprove pa do alkoholiziranog vojnog kapelana i vojnika u NATO misiji u Poljskoj. Sve je to MORH prešutio, baš kao što je i u Izvješću za godinu ranije kompletno prešutio prevrtanje borbenog oklopnog vozila Partia i ozljeđivanje vojnika na vojnoj vježbi.

Prije nego se Godišnjim izvješćem pozabavimo detaljnije, napomenimo i da se kroz cijeli dokument govori jedino i isključivo o Hrvatskoj vojsci, a ne Oružanim snagama RH. Kada se prošle godine zakonski uvodio taj naziv, objašnjeno je da je riječ o „skraćenom nazivu“, za kojeg se dopušta upotreba uz već službeni i uvriježeni naziv – OS RH. Iako smo već obrazložili zašto ta dva pojma nisu i ne mogu biti istoznačnice, ovogodišnje Godišnje izvješće ovu „skraćenicu“ prihvaća i koristi kao jedini naziv za OS RH.

Danas je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u Hrvatskom saboru predstavio Godišnje izvješće Vlade o drugoj godini njenoga mandata. Naime, nakon nepunih godinu dana političke nestabilnosti i eksperimenta s Vladom premijera Tihomira Oreškovića, 19. listopada 2016. u Saboru je nakon provedenih parlamentarnih izbora bila izglasana nova Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Od samog početka u Plenkovićevoj je Vladi i Damir Krstičević kao ministar obrane i potpredsjednik zadužen za nacionalnu sigurnost, te kao jedna od najmoćnijih figura u aktualnoj Vladi.

Premijer Plenković jutros je održao jednosatni govor, podijelivši ga u 4 tematska područja: (1) jačanje vladavine prava, (2) konkurentnije gospodarstvo i ravnomjerniji razvoj, (3) zaštita obitelji, tolerantnog i pravednog društva, te (4) jača i sigurnija Hrvatska u Europi i svijetu. Ovo posljednje područje potom je podijeljeno na podteme: (1) Sigurnost, Schengen i migracije, (2) Obrana, te (3) Vanjska politika. Prva podtema o „Sigurnosti, Schengenu i migracijama“ tako spominje da je Hrvatska „globalno gledajući“ – sigurna zemlja, što se dokazuje padom kriminaliteta za 5,2%, te da Vlada želi do kraja godine ispuniti sve tehničke kriterije, „kako bismo sljedeće godine bili spremni za ulazak u Schengen do 2020.“ Hrvatsku granicu trenutno štiti oko 6.500 graničnih policajaca, među ostalim, i od nezakonitih migracija, što će se „još djelotvornije“ nastaviti i dalje.

U „Vanjskoj politici“ kao bitan cilj spomenuto je hrvatsko predsjedanje EU u prvoj polovici 2020. godine, za što „intenzivno radimo na pripremama“. Glavni prioriteti hrvatskog predsjedanja bit će „rast, razvoj i zapošljavanje“, zatim „energetska i prometna povezanost“, potom „sigurnost“, te „politika proširenja“ Unije na jugoistočnu Europu. Umjesto osvrta na posljednjih godinu dana djelovanja Vlade RH na području vanjske politike, premijer je najavio nekoliko predsjedanja i domaćinstava Hrvatske (prije svega sastanka na vrhu Kina+16), kao i vlastiti posjet Francuskoj sljedećeg tjedna te susret s francuskim predsjednikom Macronom. Premijer se osvrnuo i na stanje u BiH, gdje je na netom održanim izborima po njemu bila „izigrana stvarna politička volja hrvatskog naroda“, te na odnose sa Slovenijom i Srbijom. Hrvatska je i novoj slovenskoj Vladi ponudila rješenje graničnog pitanja koje bi bilo u uzajamnom interesu, dok su odnosi sa Srbijom opterećeni nizom otvorenih pitanja.

Poglavlje o obrani je sadržajno najslabije u ovom posljednjem tematskom području Izvješća, a moguće i u cijelom premijerovom Godišnjem izvješću o radu Vlade u drugoj godini mandata. Budući da je vrlo kratko, citiramo ga u cijelosti.

„Gradimo oružane snage na tradiciji uspješne i pobjedničke Hrvatske vojske, koja je na krilima branitelja izvojevala pobjedu u Domovinskom ratu. Povećan je obrambeni proračun čime poboljšavamo sposobnost Hrvatske vojske i dižemo međunarodni kredibilitet zemlje.

Nakon 15 godina, donesena je Strategija nacionalne sigurnosti i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti. Razvijamo učinkovit sustav domovinske sigurnosti za koordinirano djelovanje različitih sudionika u svim izazovima – policije, vojske, tijela iz sustava civilne zaštite, sigurnosno-obavještajnog sustava, vatrogastva, diplomacije, gospodarstva i lokalne zajednice.
Vratili smo Hrvatsku vojsku u Sinj, Vukovar, Ploče, krajem godine ćemo vratiti u Varaždin, a kroz 2019. i 2020. u Pulu, čime smo povećali brzinu reakcije. Donijeli smo povijesnu odluku o nabavci višenamjenskog borbenog aviona F-16 od Izraela, čime podižemo spremnost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te osiguravamo sposobnost nadzora i zaštite nacionalnog zračnog prostora. Stalno poboljšavamo i životne standarde, radne uvjete i obrazovanje pripadnika Hrvatske vojske kojima vraćamo oduzeta prava“.

I to bi, bez ijedne brojke i bez ijednog konkretnog podatka, bilo sve što se tiče aktivnosti na području obrane u zadnjih godinu dana, tijekom razdoblja listopad 2017. – listopad 2018. godine.

Pogledamo li prošlogodišnje Izvješće o radu Vlade u prvoj godini mandata, primijetit ćemo da je ono vrlo slično ovogodišnjem, jer se premijer pohvalio: (1) usvajanjem nove Strategije nacionalne sigurnosti, (2) povećanjem obrambenog proračuna, (3) odlukom da se kreće u nabavu višenamjenskih borbenih aviona, (4) vraćanjem postrojbi OS u Sinj i Vukovar, te najavom povratka u Ploče i Varaždin, (5) hrvatskom obrambenom industrijom kao „generatorom razvoja i promotorom vrhunskih hrvatskih proizvoda“, te (6) povećanjem standarda života, rada i obuke vojnika, dočasnika i časnika OS RH. Uz to, prošle se godine premijer Plenković posebno osvrnuo i na prirodne nepogode te djelovanje pripadnika OS RH i vatrogastva, dok je ove godine takav osvrt izostao. To je prilično čudno uzme li se u obzir da je ovo prva godina praktičnog testiranja sustava domovinske sigurnosti, kojom se ministar obrane jako voli hvaliti. Upravo je u tu svrhu ovoga proljeća osnovano i Operativno vatrogasno zapovjedništvo u Divuljama, no za razliku od ministra obrane – premijer to očito ne smatra značajnom aktivnošću u drugoj godini mandata svoje Vlade.

Jednako tako, premijer očito ne smatra važnim ni povećanje proračuna – što je podatak vrlo bitan u Bruxellesu – pa ni tu brojku, odnosno postotak, nije spomenuo. Olako je prešao i preko toga da – unatoč odabiru budućeg hrvatskog višenamjenskog aviona – ugovor o tom velikom i važnom poslu još uvijek nije potpisan. Nije spomenuo ni uspješno sudjelovanje u 3 za OS RH važne misije i operacije – u Poljskoj i u Litvi unutar okvira NATO ojačane prednje prisutnosti (eFP), te u operaciji „Sea Guardian“ na Mediteranu.

Od područja „Obrane“ jedino je lošije opisana posljednja godina dana na području „Lokalne i područne samouprave“. Ta je tema zaslužila tek dvije rečenice u premijerovom Godišnjem izvješću, što pak postavlja pitanje opravdanosti jačanja utjecaja resornog ministra Kuščevića u samoj stranci. Za razliku od Kuščevića, ministar obrane Krstičević jaka je figura ove Vlade, pa se opravdano postavlja pitanje – otkud ovakvo krnje izvješće o aktivnostima na području obrane i sigurnosti. Da li je u pitanju sve manja transparentnost Ministarstva obrane, ili tu ima različitih gledanja predsjednika i potpredsjednika Vlade na poteze koji se posljednjih godinu dana povlače u ovom resoru?!

Vlada je na jutrošnjoj 97. sjednici usvojila „Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2017. godinu“, te je, među ostalim, verificirala odgovor na pitanje saborskog zastupnika Živog ziga Ivana Vilibora Sinčića u vezi s prodajom, odnosno doniranjem oružja. Iako te dvije točke nisu formalno povezane, zanimljivo je na obje baciti kratka pogled.

Prvo je na red, kao 17. od ukupno 25 točaka, došlo „Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2017. godinu“, koje je prilično šturo obrazložila državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva Nataša Mikuš Žigman:

„U skladu s odredbom članka 25. st. 2. Zakona o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je izradilo ovo izvješće za 2017. godinu, koje je 5. takvo izvješće izrađeno temeljem odredbi navedenog zakona. Ono objedinjuje radnje i obaveze koje su tijekom protekle godine poduzimale nadležna tijela RH u sustavu kontrole izvoza i uvoza robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava u komercijalne svrhe. Tako je tijekom 2017. godine održano 26 sjednica povjerenstva za davanje suglasnosti za izvoz, uvoz ili prijenos robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, kao i za pružanje usluga za robu vojne namjene. Povjerenstvo je izdalo suglasnost za ukupno 926 dozvola, Ministarstvo je u 2017. godini izdalo 483 dozvole za izvoz, odnosno prijenos, 440 dozvola za uvoz ili prijenos, te 3 dozvole za pružanje usluga. Izvješće također daje detaljne podatke o ukupnoj realizaciji, dakle u financijskim iznosima po pitanju izvoza, prijenosa, uvoza ili… bojnih sredstava ili nevojnih ubojnih sredstava, dakle za 2017. godinu, što uključuje i podatke po izdanim dozvolama u 2016.“

Ministri su, naravno, jednoglasno i bez pitanja usvojili ovo 12 stranica dugo Izvješće, koje već u samom uvodu ima određeni humoristički pristup: „Pored Zakonom propisane obveze, Godišnje izvješće za 2017. ima za cilj transparentno informirati javnost o činjenicama od značaja za nacionalnu sigurnost, vanjsku politiku i gospodarske interese Republike Hrvatske“. Da podsjetimo, transparentnost je tu nestala 2013. godine, nakon skandala s inozemnim napisima o tome kako Hrvatska prodaje svoje viškove naoružanja Jordanu, kao posredniku prema konačnom odredištu – Siriji. Dotadašnja izvješća od više desetaka stranica teksta s brojnim prilozima radikalno su skraćena, a posebno treba istaći klasificiranje priloga o zemljama u koje Hrvatska izvozi naoružanje i opremu. Takvo zazorno stanje traje već posljednjih 5 godina, bez naznaka da će se išta promijeniti po pitanju transparentnosti ovog dokumenta u budućnosti.

Od ostalih „transparentnih“ podataka u Izvješću se navodi kako je do 31. prosinca 2017. u Očevidnik izvoznika i uvoznika robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava bilo upisano 212 trgovačkih društava, a u Očevidnik pružatelja usluga za robu vojne namjene – njih 35.

Kako je na sjednici Vlade spomenula državna tajnica Mikuš Žigman, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u 2017. godini, izdalo je 926 dozvola, od čega 483 dozvole za izvoz/prijenos; 440 dozvola za uvoz/prijenos, te 3 dozvole za pružanje usluga. Ukupan broj izdanih dozvola u 2017. godini je 926, što je za 76 dozvola više u odnosu na prethodnu 2016. godinu, kada ih je bilo izdano 850.

Pritom, 287 dozvola odnosi se na izvoz/prijenos robe vojne namjene, 248 dozvola za uvoz/prijenos robe vojne namjene, 100 dozvola na izvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava, i 178 dozvola za uvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava. Isto tako, 61 dozvola odnosi se na privremeni izvoz/prijenos/povrat i uvoz/prijenos/povrat robe vojne namjene kao i nevojnih ubojnih sredstava na sajam, tormentaciju, testiranje ili uslugu remonta. Tijekom 2017. izdano je 49 globalnih dozvola za izvoz robe iz kategorije ML13 Popisa robe vojne namjene u svrhu prezentacije na sajmovima i natječajima. Uz to onda dolaze i spomenute tri dozvole za pružanje usluga, čime ukupna brojka izdanih dozvola dostiže 926.

Financijska realizacija dozvola

HS Produkt – najveći hrvatski izvoznik naoružanja (Photo: IMCS-Tactical Shooting/Facebook)

Pogleda li se financijska realizacija dozvola izdanih u 2017. godini, uočava se prilična razlika u vrijednostima izdanih i realiziranih dozvola. Od ukupno izdanih 926 dozvola, tu je: (1) 287 dozvola za izvoz/prijenos robe vojne namjene u odobrenoj vrijednosti od 3.431.732.010,38 HRK (456.347.341,81 EUR) – realizirano je 502.359.509,05 HRK (66.803.126,20EUR) ili 14,6%; (2) 248 dozvola za uvoz/prijenos robe vojne namjene u odobrenoj vrijednosti od 283.469.540,27 HRK (37.695.417,59 EUR) – realizirano 142.479.467,40 HRK (18.946.737,69 EUR) ili 50,3%, (3) 100 dozvola za izvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava u odobrenoj vrijednosti od 5.316.474.312,80 HRK (706.977.967,13 EUR) – realizirano 35.053.890,51 HRK (4.661.421,61 EUR) ili samo 0,6%, (4) 178 dozvola za uvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava u vrijednosti 349.849.253,41 HRK (46.522.507,10 EUR) od čega je realizirano 24.596.296,49 HRK (3.270.784,11 EUR) ili tek 7%, te (5) 3 dozvole za pružanje usluga za robu vojne namjene u odobrenoj vrijednosti od 204.905.236,74 HRK (27.248.036,80 EUR) od čega je realizirano 26.982.953,60 HRK (3.588.158,72 EUR) ili 13,7%.

Ratni brodovi SAD nose porast poslova remonta

Tijekom prošle godine daleko je bolji i unosniji bio izvoz roba vojne namjene u odnosu na nevojna ubojna sredstva. Ukupna realizacija izdanih dozvola za izvoz/prijenos robe vojne namjene u 2017. godini iznosi 1.001.661.341,93 HRK (133.199.646,53 EUR), dok realizacija izdanih dozvola za izvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava u 2017. iznosi 39.211.985,77 HRK (5.214.359,81 EUR). U obje ove vrijednosti su uključene i realizacije dijela zaostalih dozvola izdanih 2016. godine – čime ukupan izvoz/prijenos obavljen u 2017. godini iznosi 1.040.873.327,7 kuna, odnosno 138.414.006,34 eura (38,3 posto manje nego lani).

Za to vrijeme je ukupna realizacija izdanih dozvola za pružene usluge za robu vojne namjene u 2017. iznosila 28.487.143,48 HRK (3.788.183,97 EUR), odnosno preko 27 puta više nego godinu ranije – što također uključuje i realizaciju po dijelu dozvola izdanih 2016. godine. Spomenimo posebno i pojavu odvojene stavke „Usluge remonta“, u koju se broje remonti brodova – poslovi o kojima smo tijekom 2017. posebno pisali i na portalu Obris.org.

Što se uvoza tiče, ukupna realizacija izdanih dozvola za uvoz/prijenos robe vojne namjene u 2017. godini iznosi 149.806.083,98 HRK (19.921.021,81 EUR), a ukupna realizacija izdanih dozvola za uvoz/prijenos nevojnih ubojnih sredstava u 2017. iznosi 47.064.092,12 HRK (6.258.522,89 EUR). Dakle, ukupno je tu riječ o 196.870.176,1 kuna (26.179.544,7 eura), što iznosi samo 37,5 posto prošlogodišnjeg učinka u ovoj kategoriji. Tu je također uključena i realizacija po dijelu dozvola izdanih 2016. godine.

Zastupničko pitanje

Neovisno o ovom Izvješću, Vlada je u nastavku jutrošnje 97. sjednice verificirala odgovore na zastupnička pitanja Ivana Vilibora Sinčića. Naime, Sinčić je 3. svibnja ove godine Vladi uputio niz pitanja koja se tiču prodaje ili doniranja naoružanja Siriji. Tako ga je zanimao odgovor na sljedeća pitanja: (1) „Prodaje li ili donira RH oružje pojedinim oružanim grupacijama u ratu u Siriji? Događa li se prodaja direktno ili preko posrednika?“, (2) „Koje oružane grupacije su dobile oružje?“, (3) „Kada i u koliko navrata je oružje dano, odnosno prodano?“, (4) „Po kojoj cijeni je prodavano navedeno oružje i gdje je završio novac dobiven od prodaje (u kojim stavkama proračuna se nalazi dobit od prodaje)?“, te (5) „O kojoj se vrsti oružja radi i odakle potječe prodano oružje (je li oružje naslijeđeno, kupljeno il nešto treće)?“.

Uz ova pitanja, Sinčić je dodao i obrazloženje: „Prema napisima iz medija Hrvatska je drastično povećala prodaju streljiva prema Saudijskoj Arabiji u 2016. godini, unatoč upozorenjima organizacija za ljudskih prava o ilegalnom preusmjeravanju pošiljki u ratna područja, što predstavlja kršenje EU i međunarodnih zakona“. Međutim, da je Sinčić imalo pratio ovu problematiku, znao bi da na ovako formulirana pitanja ne može dobiti nikakav drugačiji odgovor od onog kojeg je jutros verificirala Vlada – koji glasi: „Republika Hrvatska ne prodaje niti donira oružje pojedinim oružanim grupacijama u ratu u Siriji“.

*tablice i grafovi: izvor – Ministarstvo gospodarstva

Iznimno rijetko se događa da Vlada održi dvije sjednice u jednome tjednu. Dosadašnja je praksa pokazala da se to ponekada desi ukoliko Vlada održava tematsku sjednicu van Zagreba, ali dvije sjednice u istome tjednu u Zagrebu – e to baš i ne pamtimo. No upravo se to dogodilo ovoga tjedna – jedna sjednica održana je u utorak, 10. travnja, a druga danas, u četvrtak, 12. travnja. Dok su se ministri u utorak tek rubno dotaknuli obrambenih tema, na današnjoj, 90. sjednici po redu, pred ministrima je bio jedan važan obrambeni dokument – Godišnje izvješće o obrani za 2017. godinu. Travanj je ionako mjesec kada se takav dokument obično nađe na dnevnom redu Vlade, prije nego se uputi u saborsku proceduru, a u obrazloženju je ministar obrane Damir Krstičević naveo kako je ovoga puta riječ o godini kada je sve krenulo nabolje.

„Sve aktivnosti Oružanih snaga predviđene su u funkciji ispunjenja misija i zadaća definiranih Ustavom, zakonima i strateškom dokumentima. Hrvatska vojska zaštitnica je našeg suvereniteta i neovisnosti, naša snaga za obranu teritorijalne cjelovitosti. Naši su pripadnici u svim aktivnostima usmjereni na pripremu za ispunjavanje ustavne uloge, kao i za provedbu drugih misija i zadaća. Nakon višegodišnjeg pada obrambenog proračuna, uspjeli smo zaustaviti trend njegova smanjenja, koji je usporava dinamiku razvoja obrambenih sposobnosti i potkopavao kvalitetu ispunjavanja međunarodnih obveza. I 2017. godina je značajna prekretnica, koja uz projekcije povećanja izdvajanja za obranu za iduće godine, ubrzava razvoj sposobnosti potrebnih za uspješno izvršenje misija i zadaća u sklopu novopostavljenog sustava domovinske sigurnosti i međunarodnih savezničkih aranžmana.

Tijekom 2017. godine obrambena politika bila je usmjerena na nastavak izgradnje obrambenih sposobnosti, definiranih Dugoročnim planom razvoja i NATO ciljevima sposobnosti. Hrvatska vojska postala je brend u misijama i operacijama, a naši pripadnici svakodnevno pridonose jačanju ugleda domovine. Godina 2017. – proglasili smo godinom hrvatskog vojnika, dočasnika i časnika, uložili smo puno energije i resursa za poboljšanje uvjeta života i rada pripadnika Hrvatske vojske. Ljudi su naša najveća vrijednost i snaga. Ulaganje u poboljšanje kvalitete uvjeta života i rada najsigurnija je investicija u izgradnji snage naših Oružanih snaga. Razmještanjem dijela postrojbi HV u Sinj i Vukovar, a ove godine u Ploče i Varaždin, omogućili smo velikom broju ljudi približavanje radnih mjesta mjestu stanovanja, a time i poboljšanje kvalitete života njihovih obitelji. Novim normativnim uređenjem omogućili smo pravednije angažiranje vojnika, dočasnika i časnika u svakodnevnim zadaćama.

Nastavili smo opremanje s naprednim borbenim sustavima, intenzivirali obuku i vježbe međunarodnim i nacionalnim angažmanima, te pokrenili niz aktivnosti usmjerenih na revitalizaciju pričuvne komponente. Najvažniji kapitalni projekti bili su: uvođenje borbenih oklopnih vozila pješaštva, samohodnih haubica, i helikoptera Kiowa Warrior u operativnu uporabu, te remont helikoptera Mi-171Sh. Posebno je važno za istaknuti kako je, nakon višegodišnjeg odgađanja odluke o zadržavanju sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora RH, donesena odluka o nabavci višenamjenskog borbenog aviona 4. generacije, kojim ćemo osigurati zaštitu hrvatskog neba u idućim desetljećima. Zadržana je intencija uključivanja proizvođača vojne opreme iz RH i poticanja rasta hrvatskog gospodarstva uz uvažavanje tržišnog natjecanja.

Dodjela nagrade “Ponos Hrvatske”

Nova vrijednost pobjedničke HV, koja se pokazala ključnom 2017. godine, je pomoć stanovništvu i civilnim institucijama. Pripadnici HV bili su angažirani na brojnim požarištima – od Istre do Dubrovnika, zajedno s vatrogascima, policajcima, i u suradnji s lokalnom zajednicom, a značajna pomoć pružena je u spašavanju i uklanjanju posljedica poplave koje su poharale Zadar, Nin i Ogulin. Ta dodatna vrijednost prepoznata je kroz dodjelu nagrade „Ponos Hrvatske“ za 2017. godinu, kada je prvi put instituciji HV kao cjelini dodijeljeno to prestižno priznanje. Provedba zadaće potpore civilnim institucijama dokazala je spremnost Oružanih snaga kao neodvojivog dijela identiteta države i društva u zaštiti interesa i vrijednosti RH. Sveukupno gledajući, 2017. – godina je prekretnica prema poboljšanju stanja u resoru obrane – evo, zahvaljujem se i predsjedniku Vlade i cijeloj Vladi na potpori, zahvaljujem se hrvatskim vojnicima, dočasnicima i časnicima na angažmanu. Time je omogućeno da se uz povećanje proračunskih sredstava, kroz intenzivnija upravljačka nastojanja, osigura razvoj sposobnosti kojima će se HV moći suočiti s mogućim sigurnosnim prijetnjama i izazovima.“

Prije nego je Vlada izglasala ovo Godišnje izvješće, riječ je uzeo i premijer Andrej Plenković:

Premijer Plenković u posjetu MORH-u u veljači 2018.

„To je cjelovit dokument, ne može se iz Vašega razlaganja razabrati – ali ima preko 130 stranica, i vjerujem da će i saborski zastupnici i odgovarajući odbori imati kvalitetan uvid u sve što se postiglo u posljednjih godinu dana. Smatram da smo poručili nekoliko važnih poruka – svjesni sigurnosnog ozračja, osigurali i financijske i materijalne preduvjete, a isto tako ste i Vi s Vašim angažmanom, čini mi se, djelovali baš na fokus pripadnika hrvatskih Oružanih snaga i zasigurno poboljšanjem kvalitete njihova statusa i u smislu motivacije, u smislu stavljanja čovjeka u prvi plan, poslali važne poruke. Tako da ne začuđuje da je preko 700 pripadnika hrvatskih Oružanih snaga sudjelovalo u različitim misijama tijekom prošle godine diljem svijeta u okviru naših međunarodnih obveza i, evo, spomenuli ste ovu stratešku odluku o sposobnosti, dugoročnoj sposobnosti OS glede Hrvatskog zrakoplovstva i mislim da će sigurno i to i nova nacionalna Strategija o sigurnosti i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti ostati referentne točke 2017. godine u Hrvatskoj u pogledu obrane. Hvala Vam na tome, i predlažem da usvojimo ovo Izvješće.“

Godišnje izvješće o obrani za 2017. jednoglasno je usvojeno, i otposlano na drugi kraj Markovog trga u redovnu saborsku proceduru.