Sam početak ovoga tjedna – ponedjeljak i utorak, 13. I 14. Lipnja – na Brdu kod Kranja održan je sastanak zamjenika načelnika glavnih stožera Jugoistočne Europe (SEDM). Domaćin sastanka bio je zamjenik načelnika Generalštaba Slovenske vojske, general bojnik Roman Urbanč, a osim samaih domaćina, sastanku su prisustvovali zamjenici načelnika glavnih stožera OS Bugarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Grčke, Italije, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Turske. Osim njih, na Brdu kod Kranja bili su još i predstavnici Tajništva inicijative SEDM, Zapovjedništva SEEBRIG (Brigada Jugoistočne Europe), RACVIAC-a sa sjedištem u Hrvatskoj, te predstavnici Vijeća za regionalnu suradnju. U ovom formatu, hrvatski predstavnik bio je zamjenik načelnika GS OS RH, general-pukovnik Siniša Jurković, na što ni MORH ni OS RH nisu potrošili ni slova.

Zato je, primjerice, Ministarstvo obrane BiH izvijestilo da je na spomenutom sastanku sudjelovalo izaslanstvo OS BiH predvođeno zamjenikom načelnika Zajedničkog stožera OS BiH za operacije, general-bojnikom Ivicom Jerkićem. Tijekom sastanka na Brdu kod Kranja prezentirane su aktivnosti i ostvareni učinci u proteklom razdoblju, te su razmijenjena viđenja i ideje daljnjih pravaca razvoja inicijative SEDM i podizanja vojne suradnje na viši razinu, posebno kroz aktivnosti Brigade Jugoistočne Europe (SEEBRIG).

Ministarstvo obrane Srbije priopćilo je, pak, da je na sastanku u Kranju sudjelovao zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Petar Cvetković, koji je istaknuo da je Republika Srbija u potpunosti posvećena poštivanju međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta suverenih država, Povelje UN-a i unapređenju suradnje s ključnim međunarodnim organizacijama na području obrane i sigurnosti.

*Photo: Slovenska vojska

Iako je Dan Glavnog stožera OS RH – barem na papiru – 26. rujna, on se iz ne baš sasvim jasnih razloga proslavio baš danas, odnosno tri tjedna kasnije. Takvo fluidno poimanje obljetnica i spomen-dana u MORH-u i OS RH već je pokazano u nekoliko navrata, pa tako i u nedavno zakašnjeloj proslavi Dana HRM-a. Na zakašnjelu proslavu u svom se govoru osvrnuo i ministar obrane Mario Banožić, uz nadu da se „u budućnosti čini to i dalje“. Zanimljiva je tu i semantička razlika poimanja današnje proslave i njenog povoda – dok Ministarstvo obrane RH u priopćenju i ministar obrane Mario Banožić u govoru na svečanoj akademiji spominju tek „obilježavanje 30. obljetnice ustrojavanja GS OS RH“, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović govori izričito o Danu Glavnog stožera, a načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj kompromisno i o 30. obljetnici i o Danu Glavnog stožera. Prilično skromna proslava za okruglu 30. obljetnicu organizirana je „u skladu s epidemiološkim mjerama“, iako je već i površnom promatraču u oči mogao upasti opći izostanak nošenja zaštitnih maski u zatvorenom prostoru. Kao i obično, u govorima su prevladavale dvije teme – pohvale ljudima koji časno i ponosno brane domovinu, te najave opremanja koje samo što nije.

„Pred nama su izazovna vremena opremanja i modernizacije Oružanih snaga, i moramo u to uprijeti sve raspoložive resurse,“ najavio je admiral Hranj, dok je predsjednik Milanović bio konkretniji – nema novaca, nema ni opremanja. „Vojska ne može funkcionirati bez novca i bez predvidivih iznosa novca može preživljavati“, istaknuo je predsjednik Milanović dodavši da s obzirom na tešku situaciju neće biti jednostavno slagati proračun iz niza razloga. Naglasio je da će se javno zalagati da se proračun za Hrvatsku vojsku ne smanjuje:

„Osim zrakoplova koje nabavljamo, što je za svaku pohvalu, vojsci treba hrana, streljivo, trebaju svi oni troškovi koji se ne vide i radi kojih se ne drže tiskovne konferencije, koji nemaju nikakvu političku prezentacijsku snagu, ali bez toga vojska ne može“,

rekao je Predsjednik napomenuvši kako je to težak i izazovan posao Vlade i Ministarstva.

Težak i izazovan posao bilo bi i uvođenje reda u Oružane snage, koje je – uzme li se u obzir samo posljednji primjer još jednog na droge pozitivnog pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga, gdje je 8. listopada djelovala Policijska uprava zagrebačka, a MORH situaciju potvrdio medijima 9. listopada – više nego nužno. No predsjednik države po tom je pitanju prilično pomirljiv i nespreman za akciju. Milanović, naime, smatra da je riječ o izoliranim slučajevima, koji su ipak zabrinjavajući. „Apsolutno su izolirani, i u postrojbi za specijalne operacije su bile izolirane i ograničene na manji broj ljudi, ali to nije dobro. A posebno od stotina i stotina…“ No ipak:

„Neću tražiti testiranje u cijeloj postrojbi. Imenovan je novi zapovjednik, profesionalac, bio je i prethodni, ali očito je bilo nekih propusta. On je razriješen, potpisao sam tu odluku, i idemo dalje raditi. Dakle šta, da testiramo sve vojnike?! Šta je sljedeće? Sve učenike?! Sve službenike?!“.

Milanović dalje smatra da su vojnici drogu kupili na crnom tržištu,

„od organiziranog kriminala, to je barem jasno (…) To premijeru nije jasno odakle im droga?! Odite u apoteku pa kupite drogu… Dakle, kupili su je na crnom tržištu, takvo jedino i postoji… Dakle, sad je pitanje je li itko od vojnika i koliko njih bio dio tog lanca ili su samo bili kupci. Šta tu nije jasno?! Pa to je svakom tupljem srednjoškolcu jasno… Kakva istraga?!“,

ispalio je Milanović referirajući se na jučerašnju izjavu premijera Andreja Plenkovića da će tražiti istragu o drogi u vojnim redovima.

Na kraju današnje proslave Dana GS, kao što to obično biva, podijeljena su odlikovanja. Tako je predsjednik Republike i ujedno vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u Domovinskom ratu brigadnog generala Željka Živanovića i brigadira Antu Čokolića. Za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu i u iznimnim okolnostima u miru Redom hrvatskog trolista odlikovani su brigadirka Ružica Pavić-Kevrić, brigadir Veljko Vukić i stožerni narednik Jurica Mikšić. Redom hrvatskog pletera, za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građan, odlikovani su brigadir Robert Suntešić, brigadir Vlado Baklaić, brigadir Tomislav Kaštelan, brigadir Darko Krajačić, brigadir Miroslav Kranjčec, brigadir Goran Poljančić, brigadir Dragutin Veseljak, pukovnik Zvonimir Matković, pukovnica Silvia Filošević, kapetan fregate Tomislav Sinjeri, bojnik Risto Ćamilov, bojnik Damir Petrinec, bojnik Goran Seretin, bojnik Branimir Zbožinek, satnik Veljko Žunić, časnički namjesnik Marijan Grandverger, časnički namjesnik Hrvoje Krajačić, časnički namjesnik Damir Malkić, časnički namjesnik Nenad Lambreščak, stožerni narednik Damir Rogošić i stožerni narednik Josip Kopi.

Odlikovanja, medalje i pohvale djelatnicima GS OS RH uručili su i ministar obrane Banožić, te načelnik Hranj.

*Photo: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Marko Beljan

General Mate Pađen u studenom 2006. godine, na 15-obljetnici formiranja 143. ogulinske brigade

Kako priopćava MORH, general Mate Pađen u obranu suvereniteta RH djelatno se uključio 30. lipnja 1991. kao pripadnika dragovoljačkih oružanih skupina, da bi se od 1. rujna ’91. priključio 143. domobranskoj pukovniji iz Ogulina, u kojoj je prošao sve razine dužnosti, zaključno s dužnošću zapovjednika pukovnije. Nakon Domovinskog rata obnašao je niz visokih i odgovornih dužnosti, od čega većinu s područja obrambene politike i međunarodne vojne suradnje, uključujući tu dužnosti načelnika odjela u Uredu za vojne izaslanike i protokol, načelnika Odjela za provedbu programa MPRI, načelnika Uprave za obrambenu politiku, prvo zamjenika načelnika te potom i načelnika Uprave za vojnu strategiju i obrambeno planiranje, kao i načelnika Uprave za obrambeno planiranje i međunarodnu vojnu suradnju.

Neki su mediji spekulirali kako je po njegovom povratku iz Washingtona za generala Pađena rezervirano mjesto glavnog direktora Stožera, koje se navodno trebalo formirati ove jeseni zajedno s reorganizacijom GS OS RH. No kako je izmjena odgovarajuće zakonske regulative kojom bi se otvorio prostor za reorganizaciju Stožera još uvijek u tijeku, donedavni će vojni izaslanik u Washingtonu za sada popuniti tek jedno od već postojećih, a upražnjenih, mjesta zamjenika načelnika GS OS RH.

Za Pađena, koji je još od 17. studenog 2003. godine u činu brigadnoga generala, MORH uz priopćenje o imenovanju na novu odgovornu dužnosti nije objavio ni riječi o njegovu mogućem promaknuću. Nije jasno je li to zato što promaknuća nema, ili se radi o situaciji kakvu smo već nedavno doživjeli u slučaju časnika Zdravka Klanca. On je u proceduru imenovanja na čelo Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) krenuo u činu brigadira, što je i bilo javnosti vidljivo. No, manje je bilo vidljivo da je između dobivanja pozitivnog prethodnog mišljenja saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te imenovanja na novu dužnost (supotpisom Predsjednika RH i premijera) brigadir Klanac bio i promaknut za jedan čin. Time je dužnost ravnatelja VSOA ipak ostala načelno rezervirana za časnike ranga generala, bez obzira na činjenicu da je dotadašnjeg ravnatelja, inače general pukovnika, zamijenio tek netom promaknuti brigadni general (što je objavljeno bez zamaranja ikoga ikakvim detaljima njegova napredovanja kroz činove).

Podsjetimo još i da osim kontraadmirala Simičića, i drugi zamjenik načelnika GS, onaj zadužen za planove i resurse, uskoro napušta tu dužnost. Riječ je o generalu Slavku Bariću, koji 1. studenog stupa na dužnost ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta „Petar Zrinski“ (HVU). Na njegovo mjesto dolazi donedavni zapovjednik HRM-a, kontraadmiral Ante Urlić.

General pukovnik Slavko Barić, ni inspektor, ni penzioner, već ravnatelj HVU

Prema izvorima iz Ministarstva obrane, danas je konačno okončano višemjesečno igranje oko kadrovskih križaljki. Novosti tu ima, ali ne baš spektakularnih.

Kao prvo, riješena je dilema oko general pukovnika Slavka Barića, dosadašnjeg zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH. On je te dužnosti razriješen s 31. listopadom, da bi samo dan kasnije – 1. studenoga 2012. godine – na snagu stupilo i njegovo novo imenovanje za ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” (HVU). To i nije iznenađenje, budući je riječ o promjeni o kojoj se već tjednima nagađalo. Ponešto je zanimljivije jedno drugo otvoreno pitanje – što s dosadašnjim o.d. ravnatelja HVU-a, brigadnim generalom Slavenom Zdilarom?

"Tko bi gori, sad je doli, a tko doli, gori ustaje"

Pa jednostavno, on će ponovo obnašati svoju prijašnju funkciju, “zamjenika zapovjednika HVU-a”. S te je funkcije general Zdilar bio gotovo pa unaprijeđen 14. studenog 2011. godine, kada je u sklopu svečane primopredaje preuzeo dužnost od dotadašnjeg ravnatelja HVU, general bojnika Mirka Šundova. Upravo je Šundov 1. prosinca 2011. imenovan na dužnost vojnog predstavnika OS RH pri NATO, čemu je od 9. prosinca 2011. pridodana i dužnost predstavnika u Vojnome odboru  EU. To je imenovanje provedeno nakon konzultacija s ministrom vanjskih poslova i europskih integracija, na prijedlog ministra obrane i odlukom Predsjednika RH kao Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH. Njegov zamjenik Zdilar, trenutni obnašatelj dužnosti ravnatelja HVU-a i zapovjednik Ratne škole, time je nastavio niz visokih časnika HV koji nakon perioda obavljanja pojedine dužnosti kao “o.d.” – u slučaju generala Zdilara tijekom 354 dana – ne preuzmu tu dužnost i na puni mandat. I sam general pukovnik Barić ima iskustva s takvom praksom, budući se na kratko okušao kao “o.d.” načelnika Glavnog stožera OS RH (od 16. siječnja 2008. do 28. veljače 2008. godine), da bi onda ipak opet završio kao “zamjenik načelnika GS OS RH”, doduše s posebnim zaduženjem “za planove i resurse”.

Uz to, kadrovske su promjene protresle i Hrvatsku ratnu mornaricu, čiji je dugogodišnji zapovjednik kontraadmiral Ante Urlić razriješen dužnosti i imenovan na bivše Barićevo mjesto – dakle, za “zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH za planove i resurse” – dok je na čelo HRM iz Bruxellesa došao komodor Robert Hranj (istim putem razriješen dužnosti zamjenika vojnog predstavnika pri NATO i EU, gdje će ga zamijeniti kapetan bojnog broda Milan Žunić). Što se tiče vremenskog okvira ovih promjena, spomenuta razrješenja također stupaju na snagu 31. listopada, a imenovanja 1. studenoga 2012. godine. Sve ove promjene donesene su temeljem odluke Predsjednika Republike, na prijedlog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga i uz suglasnost ministra obrane.

Kontraadmiral Ante Urlić ide dalje!

Kontraadmiral Urlić, još kratko vrijeme zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, na tom je mjestu naslijedio viceadmirala Zdravka Karduma (čije je razriješenje, kao i Urlićevo imenovanje, tadašnji predsjednik Republike Mesić obavio istom odlukom, 19. ožujka 2007. godine). Podsjetimo da je u tom navratu i general pukovnik Mladen Kruljac postao zapovjednik Hrvatske kopnene vojske (na mjesto general pukovnika Marijana Marekovića), a brigadni general Vlado Bagarić zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (namjesto general bojnika Viktora Koprivnjaka). Dok je Kruljac uzdignut s položaja zamjenika zapovjednika HKoV, Urlić i Bagarić na nove su dužnosti unaprijeđeni s dužnosti načelnika stožera svojih grana. Dok se Urlić nastavio uspinjati, sada general bojnik Vlado Bagarić dužnost je predao 2. svibnja 2011. godine, a general pukovnik Mladen Kruljac smijenjen je s čela HKoV 10. srpnja 2011. godine – obojica su umirovljeni tijekom ljeta 2011. godine.

Komodora Hranja prati glas jednog od obrazovanijih mornaričara srednje generacije

Robert Hranj, novi zapovjednik HRM, u čin komodora promaknut je  27. svibnja 2011, povodom Dana Oružanih snaga i Dana Hrvatske kopnene vojske. Ovaj rođeni Varaždinac završio je Vojnopomorsku akademiju u Lori i tijekom Domovinskog rata zapovijedao je RTOP-21 “Šibenik”. Kasnije je bio i hrvatski vojni ataše u SAD-u. Nakon obavljanja dužnosti načelnika Službe za NATO i PzM, kao i pomoćnika ministra obrane za obrambenu politiku, u Bruxellesu je preuzeo mjesto zamjenika vojnog predstavnika RH pri NATO-u u Bruxellesu – dužnost s koje dolazi na čelo Ratne mornarice.

Uz sva ova vojna kadrovska premještanja, vrijedno je spomena i jedno civilno. Naime, prije koji je dan potvrđeno da s 1. rujnom ove godine na mjesto veleposlanika RH pri NATO-u dolazi Boris Grigić, dosadašnji veleposlanik RH u Kraljevini Belgiji. Na njegovu dosadašnjem mjestu zamijenit će ga iskusni Mario Nobilo.

Novi veleposlanik RH pri NATO nije stranac u Bruxellesu

Dok se Grigić praktično seli s mjesta u Bruxellesu, na novo mjesto, opet u Bruxellesu – Igor Pokaz, dosadašnji šef misije pri NATO, odlazi na čelo veleposlanstva RH u Moskvi. Nakon niza diplomatskih i obrambenih zadaća multilateralne prirode, ovo će Pokazu biti nešto novo – prvo zaduženje čisto bilateralne prirode.

Brojni civilni i vojni uzvanici na otvorenom danu međunarodne vojne vježbe "Immediate Response 2012"

Što se događa kada zbog nafte, ali i nekih teritorijalnih pretenzija, zarate države Ariana i Atropia, pa onda intervenira NATO ne bi li zaštitio suverenitet napadnute Atropije?! Pokazali su to u srijedu, 06. lipnja, sudionici međunarodne vojne vježbe pod nazivom „Immediate Response 2012.“ Vježba se u organizaciji HV-a i Zapovjedništva američke Kopnene vojske u Europi (USAREUR) održava od 22.svibnja pa do 11. lipnja na Vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ nedaleko Slunja, a jučer je održan „Open day“ za predstavnike Ministarstva obrane i Glavnog stožera, kako Republike Hrvatske tako i partnerskih zemalja, kao i za novinare i brojne druge uzvanike.

Na vježbi sudjeluje više od 700 pripadnika oružanih snaga Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i SAD-a, kao i zemlje-domaćina Hrvatske, te Makedonije i Srbije koje su u Slunju prisutne u svojstvu promatrača. Svrha vježbe je promicanje regionalne stabilnosti i sigurnosti, poboljšanje mogućnosti partnera i jačanje povjerenja povećanjem interoperabilnosti s NATO-partnerima (s kojima Hrvatska surađuje i na terenu, npr. u misiji ISAF u Afganistanu). Zajednički treninzi sa savezničkim i partnerskim zemljama bit će okosnica i drugih nadolazećih vježbi u organizaciji OSRH. Prema rasporedu istaknutom na web-stranici Oružanih snaga, Hrvatska kopnena vojska nešto će slično  uvježbavati već u srpnju, na vježbi pod naslovom “Hrvatski ponos 2012”.  

Zračnu potporu snagama na tlu pružao je američki F-16

Na vježbi su sudjelovala borbena oklopna vozila oružanih snaga Hrvatske, Slovenije i SAD-a

Dobra suradnja saveznika i partnera od iznimne je važnosti

Ratne igre u Slunju - NATO štiti Atropiju

Dva generala - američki Mark P. Hertling i hrvatski Dragutin Repinc

Nazočnost vojnog vrha iskorištena je i za poseban, svečani dio program – uručivanje američkog odličja “Legion of Merit” zapovjedniku HKoV-a, general bojniku Dragutinu Repincu. Ovo odličje generalu Repincu uručio je zapovjednik američke Kopnene vojske u Europi general Hertling temeljem odluke američkog predsjednika Baracka Obame i uz potvrdu Kongresa. General Repinc odlikovan je zbog doprinosa u povećanju interoperabilnosti i kapaciteta KHoV-a u aktivnostima NATO-a i ISAF-a, te drugih zasluga.

 A kakvo je američko viđenje ciljeva međunarodne vježbe “Immediate Response 2012”, pogledajte u video-prilogu:

 

Bojna za specijalna djelovanja (BSD) nakon pokazne vježbe na Kovčanju, 15. ožujka 2012. godine

Ministar obrane Ante Kotromanović barem dva se puta tijekom svojih prvih nekoliko mjeseci mandata sreo s pripadnicima Bojne za specijalna djelovanja (BSD). Dok nije sporno da se tu radi o vrlo aktivnoj i specijaliziranoj pristožernoj postrojbi Glavnog stožera OS RH, koja sudjeluje u širokome spektru aktivnosti, krugove zainteresiranih promatrača posebno je zaintrigirala teza, objavljena na jednome portalu, da se tu postrojbu uskoro misli ozbiljnije slati u Afganistan – ne samo u obučne, već i u borbene zadaće.

Naime, teza je da će pripadnici BSD-a od 2014. godine i prestanka glavnine NATO djelovanja u Afganistanu, obučavati afganistanske specijalne postrojbe, sudjelovati u obračunu s ostacima talibana i drugih pobunjeničkih skupina, te općenito pomagati uspostavi izabrane vlade u Kabulu, na što većem dijelu teritorija Afganistana, a zajedno sa specijalcima drugih NATO članica. Tom bi aktivnošću, navodno, trebao zapovijedati američki general-bojnik Tony Thomas, inače zamjenik zapovjednika američkog Združenog zapovjedništva specijalnih postrojbi (JSOC).

Po spomenutim teorijama, pripreme za taj scenarij traju već duže, a njihov su dio i susreti koje je general pukovnik Drago Lovrić, načelnik Glavnog stožera OS RH, imao u SAD početkom veljače 2012. godine. On, je, naime, tada posjetio Središnje zapovjedništvo (USCENTCOM) u Tampi, savezna država Florida – gdje se susreo i s njegovim zapovjednikom, generalom zbora Jamesom Mattisom – i Zapovjedništvo za specijalne operacije Oružanih snaga SAD-a (USSOCOM), gdje je također razgovarao sa zapovjednikom, admiralom Williamom McRavenom. Nagađalo se da je upravo u ovom posljednjem susretu i načelno potvrđena spremnost da Bojna za specijalna djelovanja sudjeluje u operacijama u Afganistanu, pod okriljem američkog zapovjedništva za specijalne operacije. Pri tome su, navodno, promišljana dva modela sudjelovanja – (1) zajednička djelovanja s američkim i poljskim vojnim specijalcima, izravno u borbama protiv talibanskih pobunjenika, čemu je navodno bila sklona američka strana; i program (2) prema kojem bi Hrvati sa slovačkim specijalcima radili na obuci afganistanskih specijalnih postrojbi, za što se tvrdilo da je prihvatljivije hrvatskoj strani.

Ove su teze naišle na žestoko negiranje – i to s obje prozvane strane – hrvatske i američke.

Što se hrvatske strane tiče, ovakve je navode osobno kategorički opovrgnuo general pukovnik Drago Lovrić, u petak 11. svibnja, na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“. Tom se istom prilikom, a na kraju javnog predavanja Jamesa B. Foleya, veleposlanika SAD u Hrvatskoj, mogao čuti i stav Sjedinjenih američkih država o ovoj teoriji.

Veleposlanik SAD-a James B. Foley na HVU 11. svibnja 2012.

Veleposlanik Foley (čiju originalnu izjavu možete poslušati na kraju teksta) o takvim je nagađanjima izjavio:

„Rekao bi da je to još jako preuranjeno. Još se nismo ni započeli baviti našom sigurnosnom prisutnošću u Afganistanu nakon 2014. Jasno … ja ne mogu govoriti o Hrvatskoj, o njenim planovima… ali koliko ja znam, o njima još nismo ni počeli razgovarati. Što se SAD tiče, mi smo upravo s Afganistanom potpisali Strateško partnerstvo, kojim učvršćujemo naše odnose za mnogo nadolazećih godina. Mi namjeravamo ondje održati određenu sposobnost potpore, posebno na području kontra-terorizma, u Afganistanu tijekom nadolazećih godina. Ali to, koliko ja znam, nije obuhvaćalo Savez, kao takav… i, nedvojbeno, pažnja će biti posvećena i tom dijelu post-2014 sigurnosne strukture – ali to se još nije dogodilo. I, takvi bi razgovori mogli početi u Chicagu, ali, to je nešto što će se razvijati tijekom iduće dvije godine.“

„Hrvatska je, kao jedina zemlja EU (ili barem pred vratima EU) i kao članica NATO-a, očito prihvatljiva i Ujedinjenim narodima i Siriji, pa je i sigurnosna i politička procjena da takvu priliku treba iskoristiti“, objasnio je Kotromanović hrvatski stav. Prihvati li Hrvatska otprve ovaj UN-ov zahtjev, puno su veće mogućnosti da se zaštite i Inina naftna polja, oko čijeg napuštanja hrvatska javnost ima prilično podijeljene stavove. Što se sigurnosti tiče, Kotromanović ne očekuje probleme, tim više što su prvi UN-ovi promatrači u Siriji iznimno dobro primljeni i kod pobunjenika i kod vlasti. Zahtjev za slanje dvojice promatrača u Siriju ići će redovnom procedurom – najprije na Vladu, pa predsjedniku države, i konačno u Sabor. Sredstva za misiju su osigurana, pa Kotromanović očekuje da dvojica hrvatskih časnika vrlo brzo započnu svoje 4-mjesečno djelovanje u Siriji. Inače, upravo danas, navečer po hrvatskome vremenu, glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon imenovao je norveškog generala Roberta Mooda za šefa nove promatračke misije UNSMIS u Siriji.

Prvi UN-ovi promatrači na ulicama Damaska

Sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a – čista idila!

O sudjelovanju pripadnika OS RH u mirovnim misijama UN-a teško se bilo što može reći, osim sažetka – nema problema, sve je odrađeno kao po špagi, a naši pripadnici na glasu su kao iznimno požrtvovni i hrabri.

Hrvati na Golanu - primjer drugima

U danas prezentiranom Izvješću stoji da je 2011. Hrvatska sudjelovala u 7 mirovnih misija UN-a, s ukupno 120 pripadnika. Najveća je misija UNDOF (na Golanskoj visoravni), koja broji 93 pripadnika i 2 stožerna časnika. Osim što je najveća, to je i najznačajnija misija, smatra general Slavko Barić, zamjenik načelnika GS OSRH, koja trenutno radi u prilično otežanim okolnostima. Iako se radi o misiji koja održava mir između Sirije i Izraela, 2011. nekih većih incidenata nije bilo – osim jednom kada su naši pripadnici krenuli na određenu radnu točku, a Izraelci su otvorili vatru. No ni tada, tvrdi Barić, naše snage nisu bile ugrožene.

Druga po veličini je misija UNMOGIP, između Indije i Pakistana, u kojoj Hrvatska sudjeluje s 9 pripadnika. 7 hrvatskih promatrača sudjeluje u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari, 2 stožerna časnika u misiji UNMIL u Liberiji, 2 u misiji UNICYP na Cipru, 1 u misiji UNIFIL u Libanonu, i 4 u misiji UNMIS u Sudanu.

Hrvatska izgleda voli sudjelovati u UN-ovim misijama, budući je u jednom trenutku sudjelovala u čak njih 17. U međuvremenu su se neke misije ugasile, iz nekih je Hrvatska sama izašla, a jedna će se okončati tijekom ove godine. General Barić posebno je istaknuo Središte za međunarodnu obuku pri GS OSRH, koje je međunarodno certificirano, i kao takvo služi za pripremu i obuku promatrača, kako iz Hrvatske, tako i iz zemalja regije, ali i drugih država Europe, Afrike i Azije.

ISAF – strategija izvlačenja iz Afganistana

Iako su glavna tema bile mirovne misije UN-a, ministar Kotromanović i general Barić nisu se mogli ne dotaći hrvatske najznačajnije, ali i najkontroverznije misije – ISAF u Afganistanu, koja traje pod mandatom UN i zapovjedništvom NATO saveza.

Ante Kotromanović na ispraćaju 19. kontingenta HV u Afganistan

“Unatoč pojačanim sukobima i učestalim teškim napadima u posljednje vrijeme diljem Afganistana, hrvatski vojnici nisu imali problema s ugrozom“, posebno je napomenuo ministar Kotromanović. Neki ih neće ni imati, budući se, u skladu s izlaznom strategijom NATO-a, i Hrvatska priprema na postepeno smanjivanje broja pripadnika – već 20. kontingent, koji je trenutno u pripremi, imat će 5 do 6 ljudi manje od uobičajenog. Idući, 21. kontingent, smanjit će se najmanje za jedan vod, i tako sve do kraja 2014. NATO, naime, trenutno planira da će kraj 2014., odnosno početak 2015. dočekati s oko 20 tisuća vojnika na terenu oko Hindukuša.

O tome koliko će među njima biti hrvatskih pripadnika, znat će se više nakon NATO-summita u Chicagu, no procjena MORH-a je da neće ostati baš puno ljudi, a i oni koji ostanu bit će časnici i dočasnici sposobni za mentoriranje. Obrambeno-vojni vrh najviše bi želio da hrvatski vojnici ostanu u školi Vojne policije u Kabulu, gdje je Lijepa naša nositelj aktivnosti, ali je uključila i zemlje-regije, pa se trenutno tamo nalaze i pripadnici oružanih snaga BiH, Makedonije i Crne Gore. “Nakon Chicaga“, dodao je general Barić, “očekuje se donošenje odluke o tome da ISAF prestane biti borbena misija, i da postane misija za osposobljavanje i obuku. Tada će u Afganistanu biti potrebniji časnici, instruktori i nastavnici, a prilično je sigurno da će se, dozvoli li sigurnosna situacija, tražiti i sudjelovanje civilnih stručnjaka – od inženjera građevine i agronomije do stručnjaka za lokalnu samoupravu i upravu“.

Po svemu sudeći, Hrvatska će morati participirati u financiranju afganistanskih sigurnosnih snaga, s otprilike 500 tisuća dolara (slično najavama i iz susjedne nam Slovenije), no s time, tvrdi Kotromanović, neće biti problema, budući će se smanjivanjem broja vojnika uštedjeti na ukupnim troškovima misije koja trenutno broji 339 ljudi.

1. Jedinica za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje (od 05.11.1990. do 15.5.1991.)
2. 1. gardijska brigada «Tigrovi»                                      (od osnutka do 30.6.1996.)
3. 2. gardijska brigada «Gromovi»                                  (od osnutka do 30.6.1996.)
4. 3. gardijska brigada «Kune»                                         (od osnutka do 30.6.1996.)
5. 4. gardijska brigada «Pauci»                                        (od osnutka do 30.6.1996.)
6. 5. gardijska brigada «Sokolovi»                                  (od osnutka do 30.6.1996.)
7. 7. gardijska brigada «Pume»                                        (od osnutka do 30.6.1996.)
8. 9. gardijska brigada «Vukovi»                                     (od osnutka do 30.6.1996.)
9. 1. hrvatski gardijski zdrug                                             (od osnutka do 30.6.1996.)

Nadalje, definiran je konačni cilj Projekta: izraditi, izdati i promovirati monografije vojno-redarstvenih postrojbi (ili dio njih) do 28. svibnja 2011. godine, a prigodom obilježavanja 20. obljetnice ustrojavanja Oružanih snaga RH. Temeljna je svrha Projekta prikupljanje povijesne građe, dokumentacije i fotografija o nastanku i ustrojavanju gardijskih postrojbi u Domovinskom ratu i njegovim sudionicima, kao i čuvanje sjećanja na žrtvu poginulih vojnika, te promicanje i čuvanje vrijednosti stečenih u Domovinskom ratu. Uz uključivanje neposrednih sudionika (bivših pripadnika gardijskih brigada i samih udruga veterana gardijskih brigada) u pripremu monografija, prikupljanje i publiciranje foto i druge dokumentacije,  bitnu sastavnicu, osim čuvanja od zaborava, predstavlja prezentacija stručnoj javnosti (prije svega povjesničarima) objektivnih svjedočenja i do sada neobjavljene dokumentacije. Ovo je značajno tim više što se protekom vremena objektivno smanjuje mogućnost pronalaska i dokumentiranja relevantne izvorne povijesne građe i autentičnih svjedočanstava. Stoga je, kao jedan od najvažnijih zadataka Projekta, bio pronalazak i verifikacija, te objavljivanje (i na taj način činjenje dostupnim javnosti) osnovnih, ali neupitnih činjenica o pojedinim gardijskim brigadama.

Spomenutim «Provedbenim planom monografija vojno-redarstvenih postrojbi Domovinskog rata», usvojenim u veljači 2009. godine od strane Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, definiran je sadržaj monografija. Budući da je riječ o jedinstvenoj ediciji, sve monografije (kako one do sada tiskane, tako i one u pripremi) imaju istu strukturu i sadržaj. Svaka monografija ima: naslov, posvetu, impresum, predgovor, uvod (društveno-politička i vojno-sigurnosna situacija u Republici Hrvatskoj 1990.-1991. godine, autor: dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata), domicilna područja (zemljopisne, povijesne, demografske i vojno-sigurnosne prilike u vrijeme ustrojavanja postrojbe), ustrojavanje i sastavnice (okolnosti i razlozi ustrojavanja, lokacija, dinamika i izvršitelji ustrojavanja, te sastavnice rodova i struka unutar postrojbe). Najvažniji dio svake monografije predstavlja ratni put postrojbe, gdje je dan opis, odnosno rekonstrukcija i raščlamba ratnog puta (najznačajnija borbena djelovanja, sudjelovanje u akcijama i operacijama) s odgovarajućim ilustracijama kroz zemljovide i fotografije. Potom slijedi život postrojbe, u kojem je naglasak na kontaktima s domicilnim stanovništvom i lokalnom upravom, posjete dužnosnika i delegacija, kontakte s predstavnicima međunarodnih organizacija i udruga, kontakte s predstavnicima medija, te kulturna, športska i izdavačka djelatnost. Slijedeći je dio monografije – poglavlje o zapovjednicima postrojbe (zapovjednici cijele postrojbe i zapovjednici sastavnica postrojbe s fotografijom i životopisom), potom poglavlje čuvanje spomena (u kojem je opisano znakovlje postrojbe – zastava, narukavna oznaka i druge insignije postrojbe, te spomenici, spomen obilježja, ulice i trgovi, vojne i civilne ustanove koje nose ime postrojbe ili njenih pripadnika). Posebna je pažnja posvećena poginulim pripadnicima postrojbe, kroz posebno poglavlje, uz poimenično navođenje svakog poginulog pripadnika s fotografijom i životopisom, a na isti način obrađeni su i 100-postotni ratni vojni invalidi. Završna poglavlja su povjesnica (na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku), te prilozi (popis bilježaka, popis kratica, pregled znakovlja na zemljovidima i popis izvora i literature).

Istim Provedbenim planom definirana je metodologija rada na izradi monografija, te sam način uređivanja monografija kroz Glavno uredničko vijeće i Uredništvo edicije. Nadalje, ustrojeni su timovi po podprojektima za svaku gardijsku brigadu, 1. hrvatski gardijski zdrug i Jedinicu za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, koji su u svojoj biti autorski timovi za pojedine monografije (skupine autora). U međuvremenu je donijeta odluka da se, zbog nemogućnosti provedbe (nepostojanje udruge i nevoljkosti pojedinaca da sudjeluju u radu na potprojektu), odustaje od izrade monografije 5. gardijske brigade «Sokolovi».

Recenziranje do sada tiskanih monografija izvršio je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Većina objavljenih fotografija u monografijama vlasništvo je pojedinih udruga gardijskih postrojbi, a djelomično je korišten fond Hrvatskih vojnih glasila. Na temelju provedenog javnog natječaja poslove tiskanja zgotovljenih monografija dobila je «Tiskara Zelina d.d.», a naklada po monografiji iznosi 1000 komada.

Prve četiri objavljene monografije, već su svojevrstan skupljački raritet

Do svibnja 2011. godine i proslave 20. obljetnice ustrojavanja Oružanih snaga RH tiskane su četiri monografije gardijskih brigada, koje su svečano promovirane 26. svibnja 2011. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a potom su od lipnja do rujna iste godine promovirane u svojim domicilnim gradovima.

Prve četiri tiskane monografije su:

2. gardijska brigada «Gromovi» – autori monografije: brigadir Mile Krišto, brigadir Stjepan Domljanić, pukovnik Ivan Krupec, pukovnik Ivan Mandić, pukovnik Ivica Šafarić, bojnik Davor Smuđ, bojnik Zdravko Franković, satnik Krešimir Maretić, satnik Robert Ćaran i poručnik Zdenko Juričan. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 525 stranica.

4. gardijska brigada «Pauci» – autori monografije: general-bojnik Ivo Jelić, general-bojnik dr. sc. Mirko Šundov, general-bojnik Damir Krstičević, brigadir Milan Perković, brigadir Mato Milišić, pukovnik Rade Lasić, pukovnik Damir Matijević, pukovnik Marijo Kaštelan i pukovnik Željko Petko. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 463 stranice.

7. gardijska brigada «Pume» – autori monografije: bojnik Stanko Šincek, bojnik Mirko Martinjak, bojnik Darko Duhović, satnik Jadranko Golubić, natporučnik Josip Šimunko, satnik Robert Kahriman, narednik Igor Tkalec i Nataša Mihinjač, prof. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 434 stranice.

9. gardijska brigada «Vukovi» – autori monografije: brigadir Zvonko Brajković, brigadir Blaž Beretin, pukovnik Saša Katalenić, pukovnik Stevo Pražić, pukovnik Franjo Hrvojević, satnik Stjepan Brajković i Mario Werhas, dipl. politolog. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 521 stranicu.

Od lipnja do studenog 2011. godine završen je rad na još dvije monografije i tijekom prosinaca 2011. godine su tiskane, od strane iste tiskare i u istoj nakladi, te s recenzijom istog recenzenta, slijedeće monografije:

1. hrvatskog gardijskog zdruga – autori monografije: general-bojnik Miljenko Filipović, pukovnik Tomislav Sabljo, pukovnik Nediljko Radoš, bojnik Stipe Nimac, bojnik Ante Matešković, poručnik Goran Ćurić i Ilija Vučur, prof. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 439 stranica.

Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje – autori monografije: general zbora mr. sc. Josip Lucić, general-pukovnik Marijan Mareković, general-bojnik Jozo Miličević, brigadni general Darko Rukavina, brigadni general Tomo Medved, brigadir Zdravko Andabak, satnik Damir Šimunić i Mario Werhas, dipl. politolog. Navedena monografija ima ranije navedenu unutarnju sadržajnu strukturu, a opseg same monografije iznosi 259 stranica.

Čitav posao na «Projektu monografija vojno-redarstvenih postrojbi Domovinskog rata» trebao bi biti okončan tiskanjem monografija 1. gardijske brigade «Tigrovi» i 3. gardijske brigade «Kune». Završetak rada i tiskanje navedenih monografija predviđeno je za travanj-svibanj 2012. godine. Time bi se, nakon nešto više od tri i pol godine rada, završila prva edicija službenih monografija posvećena postrojbama iz Domovinskog rata, po navršenih 20 godina od ustrojavanja Hrvatske vojske, odnosno Oružanih snaga RH.

Objavljivanje navedenih monografija trebalo bi poslužiti kao temelj i putokaz za daljnji rad na monografijama postrojbi iz Domovinskog rata. Uključivanje pripadnika i udruga brigada iznjedrilo je mnoštvo korisnih i interesantnih materijala, te omogućilo pripadnicima postrojbi da kroz osobna svjedočanstva i kroz samo sudjelovanje u pisanju ratnih putova postrojbi, očuvaju i dio svoga osobnog sjećanja na dane ponosa i slave s početka, sada već pomalo dalekih, 90-tih godina prošlog stoljeća.

Gost autor: Mario Werhas, dipl. politolog, viši stručni savjetnik u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (IROS) Ministarstva obrane RH, član Uredništva monografija vojno-redarstvenih postrojbi Domovinskog rata