Osim što je danas napokon održana i svečana primopredaja dužnosti načelnika GS OS RH, Vlada RH riješila je drugu dilemu – daljnju sudbinu zamjenika načelnika GS-a, generala Siniše Jurković. Naime, u šturom  priopćenju sa zatvorenog dijela današnje 290. sjednice, kaže se:

“Zbog isteka mandata s danom 16. ožujka 2024. razriješen je glavni inspektor obrane general-pukovnik Drago Matanović, a novim glavnim inspektorom obrane imenovan je general-pukovnik Siniša Jurković, s danom 17. ožujka 2024.”

General Matanović ove godine navršava 60 godina života, te je time spreman za umirovljenje, dok general Jurković, suprotno mnogim očekivanjima, nije postao načelnik Glavnog stožera. Kako mu manadat  ističe za tjedan dana, Ministarstvo obrane i Vlada RH dosjetili su se solomonskog rješenja i na dosadašnje Matanovićevo mjesto imenovali general-pukovnika Jurkovića.

Vlada je na jutrošnjem zatovrenom dijelu 210. sjednice donijela nekoliko kadrovskih odluka, između ostalog i onu koja se tiče promjene pri vrhu OS RH. U samo dvije rečenice stoji:

„Zbog odlaska na novu dužnost, razriješen je dosadašnji glavni inspektor obrane general-bojnik dr. sc. Slaven Zdilar, s danom 15. ožujka 2020. Novim je glavnim inspektorom obrane, s danom 16. ožujka 2020., imenovan general-pukovnik Drago Matanović“.

Promjena je to o kojoj se govori već neko vrijeme, odnosno otkako je postalo jasno da se državni vrh dogovorio da će novi načelnik GS OS RH postati viceadmiral Robert Hranj, a ne general Matanović, koji je mjesecima glasio za glavnog favorita sve do izbora novog predsjednika države. No Matanoviću Inspektorat obrane neće biti stran, budući je u jednom trenutku svoje vojne karijere bio i zamjenik glavnog inspektora obrane.

Odlukom o Matanovićevom izboru za glavnog inspektora obrane otvara se put da novi načelnik ekipira svoj tim u Glavnom stožeru. Kako smo već pisali, novi direktor Stožera bit će general Ivica Olujić, a novi zamjenik načelnika general Siniša Jurković, koji će kroz 10 dana dužnost zapovjednika HKoV-a predati svom dosadašnjem zamjeniku, generalu Borisu Šeriću. General Slaven Zdilar prijeći će najvjerojatnije na novu dužnost u međunarodno središte RACVIAC.

Tko je Drago Matanović?

Prema službenom životopisu na web-stranici OS RH, general-pukovnik Drago Matanović rođen je 13. rujna 1964. u Prijedoru (BiH). Završio je Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu i po struci je diplomirani inženjer prometa.

U obranu suvereniteta Republike Hrvatske uključio se u ožujku u 1991. godine kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, a početkom svibnja 1991. imenovan je zapovjednikom bojne u 2. gardijskoj brigadi HV. Od prosinca 1992. do srpnja 1994. obnašao je dužnost zapovjednika 2. gardijske brigade HV. Od srpnja 1994. do prosinca 1998. bio je savjetnik za bojevu spremnost pomoćnika NGS OS RH za Domobranstvo.

Od siječnja 1999. do kolovoza 2000. obnaša dužnost načelnika Odjela za operativne poslove u Zapovjedništvu za obuku, a nakon školovanja postaje načelnik Stožera Zapovjedništva za obuku, odnosno zamjenik zapovjednika Zapovjedništva na obuku gdje ostaje do siječnja 2003. g. Od siječnja 2003. do ožujka 2008. bio je načelnik Uprave za obuku i školstvo (J7) Glavnog stožera OS RH, da bi potom sve do studenog 2010. obnašao dužnost načelnika Uprave za operativne poslove (J3) GS OS RH.

Potom odlazi na školovanje, a nakon završetka školovanja u kolovozu 2011. imenovan je pomoćnikom glavnog inspektora obrane za vojnu obranu. U srpnju 2012. postaje zamjenik glavnog inspektora obrane gdje ostaje do srpnja 2014. Od 1. rujna 2014. do 14. travnja 2016. bio je zapovjednik Zapovjedništva za potporu. 15. travnja 2016. imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

U čin pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske promaknut je 1992., u čin brigadira 1995. U čin brigadnog generala Oružanih snaga Republike Hrvatske promaknut je 2004. godine, u čin general-bojnika promaknut je 2014., a u čin general-pukovnika 2016. godine.

Od vojne izobrazbe general Matanović završio je: Zapovjedno-stožernu školu za opću vojnu specijalnost, MPRI obuku za stožerne časnike na ZSŠ, te Ratnu školu na Hrvatskom vojnom učilištu „Petar Zrinski“ u Zagrebu.

Završio je nekoliko tečajeva engleskog jezika u inozemstvu.

Odlikovan je nizom odličja kao što su: Spomenica domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog križa, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom kneza Domagoja s ogrlicom te medaljama „Oluja“, „Bljesak“ i „Iznimni pothvat“.

Potpuno neprimijećeno prošla je jučerašnja vijest sa zatvorene sjednice Vlade o novom imenovanju u sektoru obrane. Nije se, doduše, ni Vlada pretrgla oko toga, već u priopćenju sa zatvorenog dijela redovitog Vladinog sijela stoji tek jedna rečenica:

„General-bojnik Slaven Zdilar imenovan je glavnim inspektorom obrane.“

Tako je, nakon mjesec i više dana otkako je donedavni glavni inspektor Mirko Šundov postao načelnik GS OS RH, i to čelno mjesto u Inspektoratu obrane napokon upotpunjeno u skladu s 6. stavkom članka 85. Zakona o obrani (“Na čelu Inspektorata je glavni inspektor obrane, kojeg imenuje i razrješava Vlada na prijedlog ministra obrane na razdoblje od četiri godine i ne može biti ponovno imenovan“).

Tko je general Slaven Zdilar?

Slaven Zdilar rođen je 1965. godine u Imotskom. Srednju vojnu školu završio je 1984. godine, a 5 godina kasnije diplomirao je na Vojnoj akademiji Kopnene vojske. Baci li se pogled na profesionalne biografije dvojice generala – Šundova i Zdilara – primjetna je povezanost njihovih vojnih karijera tijekom posljednjih 25 godina. Obojica su dragovoljci i sudionici Domovinskog rata od 1991. godine, i to obojica u 4. gardijskoj brigadi. Nakon rata obojica nastavljaju raditi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH, obnašajući različite odgovorne i visoke dužnosti, no to nije sve.

Naime, general Zdilar magistrirao je 1999. godine na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, na temu „Reljef Zavale Imotskog polja i njegovo geoekološko vrednovanje“. Također je sudjelovao u znanstvenom projektu Geomorfološko kartiranje RH. Iste te 1999. godine, i Mirko Šundov je magistrirao na PMF-u u Zagrebu, upravo na području geoznanosti, odnosno fizičke geografije, te je često sudjelovao na predstavljanju Zdilarove knjige „Geomorfološka obilježja Zavale Imotskog polja i Podgorja Biokova“, u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade. To se zajedništvo nastavlja i tijekom mandata generala Šundova na mjestu ravnatelja Hrvatskog vojnog učilišta. General Zdilar bio mu je zamjenik, a nakon Šundovljevog odlaska u Bruxelles na mjesto vojnog predstavnika RH pri NATO-u i EU Zdilar postaje ravnatelj HVU-a (sve do postavljenja gen. Slavka Barića na tu dužnost).

Pasioniranim pratiteljima obrambene tematike u RH je za oko zapela i činjenica da je general Zdilar u nekoliko navrata svjedočio i u aferi “Kamioni”, temeljem svojih znanja iz doba kada je obnašao dužnost načelnika Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju MORH. Budući da je u doba tih svjedočenja bilo uočljivo izuzetno loše pamćenje svjedoka Zdilara, za nadati se je da taj problem neće utjecati i na njegovo obavljanje aktualne visoke dužnosti. Naime, i po povratku gen. Šundova u Hrvatsku, gdje ga čeka mjesto glavnog inspektora obrane, ponovno se njegov karijerni put spojio s onim Slavena Zdilara, koji postaje zamjenik glavnog inspektora obrane. Na tom je mjestu general Zdilar bio sve do spomenute jučerašnje odluke Vlade RH.

Vlada je na današnjoj zatvorenoj sjednici predložila kandidata za novog načelnika Glavnog stožera OS RH, te o tome samo kratko izvijestila na web-stranici:

„Utvrđen je Prijedlog za razrješenje dosadašnjeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generala zbora dr.sc. Drage Lovrića, s danom 29. veljače 2016. godine, radi isteka mandata, te  Prijedlog za imenovanje novog načelnika Glavnog stožera generala-pukovnika dr.sc. Mirka Šundova, s danom 1. ožujka 2016. godine, te upućen u Odbor za obranu Hrvatskoga sabora radi pribavljanja mišljenja, na daljnji postupak.“

Da podsjetimo, tu je relevantan članak 7. Zakona o obrani (NN 73/13, 75/15) koji u 8. točci svog prvog stavka (pri nabrajanju ovlasti) kazuje da Predsjednik RH: “imenuje načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga na prijedlog Vlade Republike Hrvatske i nakon pribavljenog mišljenja Odbora za obranu Hrvatskoga sabora“.

Time su praktično pa okončana nagađanja o tome tko bi mogao naslijediti Lovrića, gdje su u prvome redu, sukladno činovima, stajali generali Dragutin Repinc, Slavko Barić, Mato Ostović i Mirko Šundov. Saborski Odbor za obranu, koji još uvijek nije održao ni svoju konstituirajuću sjednicu, neće imati puno vremena za saslušanje kandidata Šundova, budući da su do isteka mandata aktualnog načelnika GS-a ostala tek 2 tjedna, a prva sjednica Odbora još nije niti sazvana.

Kandidat za novog načelnika GS-a dolazi s dužnosti glavnog inspektora obrane, što će biti jedan od rijetkih slučajeva kada ta funkcija nije poslužila kao priprema za skorašnje umirovljenje. Kao što smo već pisali, prije ove inspektorske dužnosti general-pukovnik  Mirko Šundov bio je vojni predstavnik RH pri NATO-savezu, te dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta.

Danas za tjedan dana, u subotu 1. studenog, sektor obrane u RH dobiva novog glavnog inspektora. Prema odluci Vlade RH sa zatvorenog dijela 187. sjednice, novi glavni inspektor obrane postat će general-pukovnik Mirko Šundov, dosadašnji vojni predstavnik RH pri NATO-savezu i EU te dugogodišnji ravnatelj Hrvatsko vojnog učilišta (HVU). Samo dan nakon Vladine odluke o imenovanju, general Šundov održao je u Bruxellesu primopredaju dužnosti svom dosadašnjem zamjeniku, kapetanu bojnog broda Milanu Žuniću. Žunić, međutim, u Bruxellesu ostaje tek kao privremeni primatelj dužnosti Vojnog predstavnika RH za NATO i EU.

General Šundov u Bruxellesu nije proveo puni mandat – na dužnost Vojnog predstavnika imenovao ga je predsjednik države Ivo Josipović (na prijedlog tadašnjeg ministra obrane Davora Božinovića i uz konzultacije s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Gordanom Jandrokovićem) krajem listopada 2011. godine. Imenovanje je stupilo na snagu 01. prosinca iste godine, što znači da Šundov u Bruxellesu nije proveo ni 3 pune godine. Prema dosadašnjoj praksi, dužnost glavnog inspektora obrane često je i posljednja stepenica prije izlaska iz obrambenog sustava, odnosno umirovljenja.

Primopredaja dužnosti u Bruxellesu – Mirko Šundov i Milan Žunić

General bojnik Šundov diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, magistrirao i doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Završio je Ratnu školu “Ban Josip Jelačić”, te više različitih tečajeva u RH i inozemstvu od kojih su najznačajniji: tečaj za visoke dužnosnike u misijama UN-a, tečaj za visoke dužnosnike – Centar za sigurnosne studije “George C. Marshall”, te pilot tečaj o NATO-u. Obnašao je različite dužnosti u OSRH, a najznačajnije među njima su: zapovjednik IV. brigade Zbora narodne garde, načelnik stožera i zamjenik zapovjednika Zbornog područja Split, načelnik Uprave za školstvo Glavnog stožera HV, zamjenik zapovjednika Zbornog područja Ston, zapovjednik Zbornog područja Knin, zapovjednik Zapovjedništva za obuku, zapovjednik Ratne škole “Ban Josip Jelačić”, zapovjednik Zapovjedništva za združenu izobrazbu i obuku i ravnatelj Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” i zapovjednik Ratne škole “Ban Josip Jelačić”.

Odlikovan je s više odlikovanja i medalja među kojima su: Red Nikole Šubića Zrinskoga, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera i Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992.

Svjedočenjem bivšeg inspektora obrane, generala Joze Miličevića, u četvrtak 21. studenog nastavljeno je suđenje Berislavu Rončeviću i Ivi Bačiću u slučaju kamioni. Miličević je pred sucem Željkom Horvatovićem ponovio većinu toga o čemu je ranije svjedočio na saborskom istražnom povjerenstvu i prilikom prvog suđenja za kamione 2010. godine. U četvrtak je Miličević ponovio da je plan rada Inspektorata za 2005. pripremljen godinu dana ranije, poslan ministru na usuglašavanje, ali u konačnici nikada nije potpisan. No izostanak potpisa nije bio razlog da se po tom planu ne postupa, budući da je Zakonom o obrani i Pravilnikom o radu Inspektorata obrane propisano da inspektori obrane mogu postupati samostalno, bez potrebnih odobrenja. Također, rekao je Miličević, plan rada Inspektorata obuhvaća sve nadzorne poslove i civilnog i vojnog sektora (dakle, i MORH-a i OS RH). Tako je planom obuhvaćen i nadzor cjelokupnog sustava nabave i ugovaranja u MORH-u tijekom 2004. godine, a ne isključivo nadzor nabave nebojnih motornih vozila. U timu koji je provodio nadzor bilo je 6 članova/inspektora, a za provedbu nadzora bio je zadužen Miličevićev pomoćnik Ivan Kozlica. Tim je, po već uhodanom protokolu, mjesec dana ranije najavio dolazak u nadzor, i zatražio pripremu sve potrebne dokumentacije.

Inspektorat na djelu

Sve dok im nije ukazano na sporan ugovor o nabavi kamiona, inspektori nisu uočili nikakve nepravilnosti u sustavu nabave i ugovaranja. Podrobnijim uvidom u nabavu nebojnih motornih vozila, uočeno je da je taj natječaj velike vrijednosti poništen i da je nastavljeno izravno pregovaranje. Slaven Zdilar (tadašnji načelnik SROM-a) i Ojdana Žužul (tadašnja načelnica Službe za nabavu i ugovaranje) inspektorima su rekli da „oni u tome nisu sudjelovali“, i da je sve to odrađeno u uredu pomoćnika ministra Ive Bačića. „Nakon toga“, rekao je Miličević, „nismo mogli dobiti na uvid bilo kakvu informaciju i dokumentaciju o postupku nadmetanja i kupnji kamiona, odnosno neposrednog ugovaranja“.

Još tijekom obavljanja nadzora, Miličević je nekoliko puta zvao Rončevića i Bačića, objašnjavajući im kako je inspektorima potreban dublji uvid u ovaj slučaj. Svaki put bi dobio odgovor da su Vojna policija i Vojno-sigurnosna agencija već napravile svu potrebnu kontrolu, te da se – želi li izvješće o njihovom nadzoru – javi ravnatelju VSA-e generalu Gordanu Čačiću. Potom je, na Čačićev prijedlog, Miličević poslao Radmila Jaska i još nekoliko ljudi iz Inspektorata obrane u ured ravnatelja VSA, ali umjesto dokumentacije dočekalo ih je ismijavanje i obrazloženje kako ne mogu dobiti izvješće jer je riječ o „državnoj tajni“. I sam Rončević, posvjedočio je Miličević na Županijskome sudu, rekao je „kako je sve u redu, jer su VSA i VP sve provjerile, i time je nadzor završen“. Tako inspektorima nije preostalo ništa drugo nego pozabaviti se krnjom, ali dostupnom dokumentacijom – najsporniji im je bio omjer broja vozila i njihove cijene, budući je GS OS RH tvrdio kako za 56 nebojnih vozila za potrebe OS RH ima osiguran 21 milijun kuna, a u konačnici je nabavljeno 39 vozila za oko 34 milijuna kuna. Inspektorima je pomoglo i to što su na web-portalu Ministarstva obrane objavljeni podaci o cijenama za pojedine kategorije vozila, što su onda usporedili s dostupnom dokumentacijom i cijenama ponuđenim u prvom, poništenom natječaju. U tom je natječaju najniža ponuda za 76 vozila iznosila 38 milijuna kuna. Tražeći dodatne informacije, inspektori su na odbijenicu naišli i u GS OS RH – Glavni stožer u potpunosti je prekinuo komunikaciju. Time se njima zatvorio i uvid u vojni dio sustava, kojeg bi Inspektorat formalno nedvojbeno morao biti u stanju nadzirati. Na to su inspektori počeli zvati auto-kuće i raspitivati se što znači npr. „jedinična cijena do registracije“, kako bi bili sigurni što je u ponudama zaista navedeno.

Problemi su za Miličevića započeli nakon što je ponovno od tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića zatražio dostavljanje sve dokumentacije iz koje se može vidjeti na koji način je došlo do realizacije nabave kamiona (budući je iz odluke Ive Bačića o poništenju natječaja proizašlo da se izravna pogodba trebala voditi s više ponuditelja). Inspektori su željeli utvrditi tko je sve bio pozvan na izravnu pogodbu, i kako je ona okončana ugovorom s IVECO-m. Rončević je potom od Miličevića zatražio izvješće o nadzoru nabave kamiona, tj. nebojnih motornih vozila. Miličević je, tvrdi, rekao da će napraviti i predati cjelokupno izvješće o nadzoru ukupnog sustava nabave i ugovaranja, što Rončevića nije zanimalo, pa je i dalje insistirao samo na izvješću o nadzoru nabave kamiona, što je i napravljeno. „Kada sam predao izvješće nisam više pozivan na kolegije i isključen sam iz komunikacije. Sve je preuzeo moj pomoćnik Kozlica, cjelokupnu komunikaciju između MORH-a i Inspektorata obrane“, posvjedočio je u četvrtak Jozo Miličević. Pročitavši izvješće, Rončević je nazvao Miličevića i povišenim glasom i uvredljivim tonom prigovorio nestručnost inspektora i sadržaj samoga dokumenta. Razgovor je nastavljen u svibnju 2005., na sastanku u 4 oka: „Berislav Rončević predložio mi je da izvješće poderem i bacim, govoreći da će se sve to zaboraviti“, rekao je Miličević, pozvavši se na to da su izvješće sačinili iskusni inspektori: „Rončević mi je rekao da će inspektore izbaciti iz sustava obrane. Najavio mi je da će me se što prije riješiti jer ne želi ljude koji ruše sustav i rade protiv Vlade!“

Kraj o.d. mandata

Miličević je u to vrijeme bio obnašatelj dužnosti glavnog inspektora obrane, s mandatom koji je, sukladno zakonu, okončan 1. travnja 2005. Nakon toga je trebao biti ili potvrđen ili opozvan. Službeno nije dobio ni jedno ni drugo – jednoga je dana, rekao je u četvrtak sucu Horvatoviću, shvatio da mu je bitno umanjena plaća, na što su mu iz Kadrovske službe MORH-a objasnili da je to zato što više nije obnašatelj dužnosti glavnog inspektora obrane, iako je redovno i svakodnevno dolazio te radio taj posao. Ni primopredaja nije napravljena kako treba – nakon što je Miličević po okončanju radnoga dana otišao na bazen, u njegov su ured došli tadašnji ministar Rončević, tajnik Barać i novi inspektor obrane (Mate Obradović, op.a.) i izvršili primopredaju. Istovremeno, „iz Ureda Predsjednika RH su mi rekli da je Rončević tražio moje umirovljenje“, prisjetio se Miličević, ne želeći otkriti tko je bio uredsko „duboko grlo“: „Rečeno mi je da je Predsjednik Republike tražio da se pismeno obrazlože razlozi za moje umirovljenje, što nikada nije učinjeno“. Naknadno mu je izletjelo kako je upravo od samog tadašnjeg predsjednika RH Stipe Mesića čuo da se tražilo njegovo sklanjanje u mirovinu.

Umjesto umirovljenja, dobio je prekomandu na funkciju zapovjednika Ratne škole te na mjesto zamjenika ravnatelja HVU (tada još uvijek ponešto zlobno zvanog i “groblje slonova”), a šikaniranje se nastavilo. Miličević je izravno prozvao tadašnjeg ravnatelja HVU Mirka Šundova koji mu je postavio zamjenika i dodijelio ured u drugoj zgradi, uz zabranu komunikacije s pretpostavljenim Miličevićem i napomenu kako će komunicirati izravno s njim (Šundovom) kao zapovjednikom HVU-a. Od 2007. pa do 2009. Miličević je bio neraspoređen, nakon čega je poslan u SAD na školovanje, a danas je vojni izaslanik RH u Kini – dužnost s koje je i doputovao svjedočiti pred Županijski sud na Zrinjevcu.

Vidljivo iznerviran, Berislav Rončević uložio je nekoliko prigovora na svjedočenje Joze Miličevića. Prvo je prigovorio na Miličevićevu tvrdnju da mu je sugerirao da se podere nalaz inspektora, budući je on uredno bio arhiviran u Kabinetu ministra, i dan-danas se tamo nalazi. Prigovorio je i tvrdnjama o šikaniranju i Miličevića i djelatnika/inspektora koji su obavljali nadzor – iz kadrovske evidencije MORH-a vidljivo je da su svi oni još dugo ostali u službi, rekao je Rončević. Osim toga, nastavio je bivši ministar, Miličević nije mogao biti razriješen jer nije bio ni postavljen, već je samo obnašao dužnost glavnog inspektora obrane. Također, Rončević tvrdi i da Miličević nije mogao biti razriješen u svibnju 2005. godine, jer u tom slučaju ne bi mogao potpisati nalaz (za kojeg je sam Miličević u svjedočenju rekao da je sastavljen 31. svibnja 2005. godine). Rončević je upozorio i na to da je tijekom njegovog ministarskog mandata (koji je trajao do 8. siječnja 2008.) Miličević imao raspored, te da on nikada nije tražio njegovo umirovljenje, niti je iz Ureda Predsjednika došao ikakav zahtjev za očitovanje oko umirovljenja.

Time je bilo dovršeno svjedočenje generala Joze Miličevića. Riječ je o iskazu koji se svojim sadržajem, ali i temama koje su otvorene za raspravu, strukturno razlikovao od sličnoga saslušanja iste osobe pred saborskim Istražnim povjerenstvom 2009. godine. Dok su odvjetnici obrane na te teme željeli postaviti nekoliko pitanja, USKOK se tome izričito protivio, što je potom prihvatio i sudac Horvatović. Time smo ostali uskraćeni za niz zanimljivih objašnjenja – budući su neki osnovni elementi iskaza generala Miličevića tu bili zajednički, iako je tada prvenstveno u pitanje bilo dovedeno pravo Inspektorata obrane da u svome radu nadgleda MORH kao civilnu instituciju (koja bi, načelno, trebala biti nadređena uniformiranoj vojsci, temeljem načela civilne kontrole nad oružanim snagama). U četvrtak, 21. studenog, ta je ovlast uzeta kao nesporna, ne bi li se u pitanje dovelo pravo Inspektorata da nadgleda Glavni stožer i same Oružane snage RH, iako se time zapravo dovodi u pitanje sama osnova smislene zasnovanosti institucije Inspektorata obrane. Tada se moglo čuti da to nekima i nije upitno – budući su “VSA i VP sve provjerile, i time je nadzor završen” – a da, pri tome, nije zasebno otvarano načelno pitanje: “Je li vršenje takvih provjera uopće bilo u opisu posla VSA (koja, mimo pitanja sukoba interesa, ujedno daje i članove u sva takva povjerenstva) i Vojne policije”?

Bivši ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) Darko Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost, kao i još trojica djelatnika te službe, naći će se uskoro na sudu zbog sumnje da su oštetili proračun RH za svoju vlastitu korist. USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) je protiv njih podigao optužnicu, a DORH na svojim službenim stranicama šturo priopćio:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije.“

Kako se neslužbeno saznaje, uz Grdića i Preosta radi se o još uvijek aktivnim djelatnicima VSOA-e Zdeslavu Ivankoviću (tajniku Kabineta ravnatelja VSOA-), Denisu Lukiniću (operativnom dočasniku u Kabinetu ravnatelja) i Tiboru Miji Kuljaniću (načelniku Odsjeka za operativnu tehniku Uprave za informacijsku sigurnost VSOA-e). Oni su iz fonda Agencije za posebne namjene, namijenjenog za podmirivanje troškova u istragama i „nagrada“ doušnicima, isplaćivali novac sami sebi, pa su tako Grdić, Preost i Kuljanić, navodno, sami sebi isplatili ukupno po milijun i pol kuna (svakom!), Ivanković oko pola milijuna kuna, a Lukinić tek oko 200 tisuća kn.

Cijela se priča počela razmotavati nakon što je u ljeto prošle godine, na samom kraju svog mandata na čelu VSOA-e, Darko Grdić imenovan za glavnog inspektora obrane. Na njegovo mjesto u VSOA-i došao je Zdravko Klanac, i pri skeniranju stanja u Agenciji uočio nelogično trošenje novaca iz Fonda za posebne namjene. Ustanovljeno je da novac nije trošen neracionalno, nego da za isplate od po nekoliko desetaka tisuća kuna ne postoji apsolutno nikakvo stvarno opravdanje – iako su navodno postojali popunjeni neki od potrebnih službenih formulara. Bio je to dovoljan razlog da se protiv Grdića i društva podigne kaznena prijava, koja je upravo danas rezultirala i USKOK-ovim optužnicama.

Početak predistrage rezultirao je smjenom Darka Grdića s mjesta glavnog inspektora obrane nakon što je samo 6 mjeseci obavljao tu dužnost, dok je Preost pobjegao u mirovinu na vlastiti zahtjev. Odbijajući umirovljenje, Grdić je potom i nadalje ostao u aktivnoj službi, iako uz onu famoznu karakteristiku – „neraspoređen“. Još u svibnju ove godine Večernji je list pisao kako su ostala trojica djelatnika VSOA-e, iako pod istragom, ostala i dalje na svojim radnim mjestima. Ministarstvo obrane pravdalo se da „ne postoji zakonska osnova za njihovo udaljenje iz službe“, no sada, nakon podizanja optužnice, suspenzija im zasigurno ne gine.

Sutra bi, prema pisanju Večernjeg lista, Darko Grdić trebao dobiti otpust iz OS RH. Naime, članak 64. novog Zakona o službi u OS RH propisuje mogućnost korištenja statusa „na raspolaganju“ na rok od 3 mjeseca, a dan nakon isteka tog roka prestaje služba po sili zakona. Prema članku 228. istoga Zakona, na djelatne vojne osobe koje su zatečene na raspolaganju na dan stupanja na snagu Zakona o službi primjenjuju se rokovi za raspolaganje u skladu s aktima kojima se regulira njihov status na dan stupanja na snagu Zakona o službi. Kako je novi Zakon o službi stupio na snagu 26. lipnja, Grdiću je danas istekao rok od 3 mjeseca „na raspolaganju“, zbog čega bi sutra taj general HV-a lako mogao postati „nezaposlen“ ili barem „umirovljen“.

Vlada je danas, na zatvorenom dijelu svoje 71. sjednice, razriješila dužnosti glavnog inspektora obrane general pukovnika Darka Grdića. Kao što je to običaj na zatvorenim sijelima, objašnjenja za to nema, ali upada u oči da je Grdić bio glavni inspektor obrane svega 6 mjeseci. Naime, ista ova Vlada Grdića je na to mjesto postavila 12. srpnja prošle godine, nakon što mu je istekao mandat ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA). Dotadašnji inspektor obrane, general Marijan Mareković, otišao je tada u mirovinu, pa je Grdić iz VSOA-e lako prešao u Inspektorat. Za tu je funkciju bio predviđen još 2007. godine, nakon što je nekoliko mjeseci proveo kao neraspoređen, no u posljednji ga je trenutak na mjesto odbio imenovati tadašnji ministar obrane Berislav Rončević.

Kao što smo već pisali, mjesto glavnoga inspektora obrane, kao posao nedvojbeno u okviru vojne hijerarhije i s relativno malo samostalne političke težine, u nas je počesto priprema za izlazak iz vojne službe. Većina dosadašnjih inspektora s tog je mjesta otišla u mirovinu, no da li se isto smiješi i Grdiću – nije još poznato. Ima tu i primjera za suprotno. Sam Grdić ima 52 godine života, i 22 godine staža u oružanim snagama. U Registru branitelja zaveden je s 1915 dana provedenih u borbenom sektoru MORH-a.

Osoba čijim se imenom javnost dugo godina loptala u nagađanjima oko kandidata za mjesto načelnika Glavnog stožera, Grdić je došao u žižu šire javnosti u jesen 2010. godine, kada je sastanak vrhovnog zapovjednika Ive Josipovića s vojnim zapovjednicima iskoristio za najavu kako će VSOA glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću predati dokumentaciju o nekoliko istraga koje trenutno provodi njegova Agencija. U dijelu javnosti, to se mahanje navodno inkriminirajućim dokumentima tumačilo kao osobni obračun Grdića s dijelom obrambenog sustava. S time u vezi se u kuloarima obilato šuškalo i o namjenskome plasiranju informacija pojedinim medijima. No, kao i obično kada u pitanje dođu potrage za izvorima curenja klasificiranih informacija u dijelove javnosti i odabrane medije, nije se dogodilo ništa vidljivoga. Ili možda i je?

Na zatvorenome dijelu svoje jučerašnje sjednice – 39. po redu – Vlada RH se pozabavila i kadrovskim pitanjima, od kojih je jedno posebno zanimljivo za portal Obris.org. Naime, da citiramo crticu iz priopćenja: “Darko Grdić imenovan je glavnim inspektorom obrane s danom 17. srpnja 2012. godine“. Do ove je promjene došlo nakon praktično pune četiri godine Grdićevog madata na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (od 16. srpnja 2008. godine).

General pukovnik Darko Grdić za koji dan postaje novi Glavni inspektor obrane

Za razliku od njegova sada već prošlog radnog mjesta – za koje se tražio prijedlog ministra obrane (tada Branka Vukelića), dogovor vrha države i pozitivno mišljenje saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te onda supotpis Predsjednika RH i premjera (Mesića i Sanadera) na imenovanje – mjesto Glavnog inspektora obrane, definitivno je niže te čvrsto smješteno u okvirima obrambenoga sustava. A i postupak njegova popunjavanja ponešto je jednostavniji.

Izmjenama i dopunama Zakona o obrani  u srpnju 2007. godine za ovo je mjesto određen postupak imenovanja – “Glavnog inspektora obrane na prijedlog ministra obrane imenuje Vlada“. Glavni inspektor obrane je na čelu Inspektorata obrane, tijela koje za Ministarstvo obavlja nadzorne poslove, definirane 1. stavkom članka 13. Zakona o obrani, a radi stjecanja uvida u:

– ostvarivanje Plana obrane RH

– spremnost zapovjedništava, postrojbi i ustanova OS RH

– poslove vojne obveze, popune i mobilizacije OS,

– ustrojavanje službe kriptološke zaštite tajnih podataka te provedbu mjera sigurnosti i kriptološke zaštite tajnih podataka,

– provedbu obrambenih priprema,

– materijalno i financijsko poslovanje u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama OS

– provođenje zakona o zaštiti temeljnih ljudskih prava,

– provođenje mjera zaštite na radu i zaštite okoliša.

No, ispada da je glavna ovlast Glavnoga inspektora obrane definirana u stavku 3. članka 16. Zakona o obrani, koji kaže: “Glavni inspektor obrane redovito izvješćuje vrhovnog zapovjednika, ministra obrane i  načelnika Glavnog stožera o spremnosti zapovjedništava, postrojbi i ustanova OS“. Ova ovlast daje pristup vrhovima vlasti, koji za većinu djelatnih vojnih osoba nije uobičajen, no – kao što je to pokazala uloga glavnoga inspektora Joze Miličevića u aferi “Kamioni” – to može biti dvosjekli mač.

Na mjestu Glavnog inspektora obrane general pukovnik Darko Grdić nasljeđuje general pukovnika Marijana Marekovića. Dok se već duže rado govori kako je mjesto glavnoga inspektora svojevrsna “stanica za izlaz” iz aktivne vojne službe – čemu na ruku ide i razvoj priče oko generala Marekovića, koji je odnedavna umirovljen, a onda, kao civil i novopečeni penzioner, 05. srpnja 2012. odlukom Skupštine trgovačkog društva “Pleter-Usluge d.o.o.”  imenovan za novog predsjednika Uprave ovoga društva – to nije i nužno tako. Dobro to pokazuju i usporedivi slučajevi generala Miličevića i Obradovića, koji su obojica nastavili aktivnu vojnu službu i nakon obavljanja inspektorske dužnosti.

Ovom se promjenom na čelu Inspektorata obrane otvorila i potreba za imenovanjem novog ravnatelja VSOA. Ministar obrane Ante Kotromanović predložio je kandidata – nagađa se da je riječ o brigadiru Zdravku Klancu, dosadašnjem zapovjedniku Središnjice za upravljanje osobljem OS RH, oko kojeg su se onda usuglasili i Predsjednik RH i premijer. Sad se čeka još i prethodno mišljenje Sabora. Zato je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost za danas, 13. srpnja 2012. godine u 9 ujutro, zakazao sjednicu zatvorenu za javnost. Ta, 10. po redu sjednica, na svom dnevnome redu ima samo jednu točku – “Prethodno mišljenje za imenovanje ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije“. Nakon pozitivnog mišljenja parlamentarnog radnog tijela, imenovanje novoga ravnatelja supotpisati će Predsjednik RH Josipović i premijer Zoran Milanović.

Treba napomenuti kako je ovaj saborski dio procedure imenovanja ravnatelja VSOA zapravo kuriozitet i dobar primjer zakonodavne neusklađenosti hrvatskoga pravnog sustava. Naime, sama je procedura definirana u Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH iz 2006. godine (NN 79/06), u svome 66. članku. Ondje se određuje i dostava prijedloga kandidata “na prethodno mišljenje odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost” – što je 2006. godine bilo jasno i nedvojbeno. No, u proljeće 2008. godine je u promjenama Poslovnika Hrvatskoga sabora iz sastava Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost izdvojen njegov negdašnji pododbor – sada samostalni Odbor za obranu. Ovo je radno tijelo preuzelo praktično sve poslove vezane uz obrambeni sektor RH – osim davanja prethodnoga mišljenja pri izboru ravnatelja VSOA, budući da se nitko nije sjetio izmijeniti mjerodavni zakon iz 2006. godine. Dok se iščekuju izmjene i dopune ovoga propisa, za  sutrašnji je postupak prikladno reći – “Sve po starome”!