Jutros oko 09.50 na području općine Kovačica u Vojvodini srušio se školoski avion Super Galeb G-4 iz sastava RV i PVO Vojske Srbije. Kako je u svom prvom priopćenju potvrdilo Ministarstvo obrane Republike Srbije, radi se o školskom avionu kojim su upravljali piloti iz Centra za letna ispitivanja Tehničko opitnog centra. Oba pilota su se katapultirala, pri čemu je jedan pilot poginuo, a drugi je s vrlo teškim ozljedama prevezen na Vojno medicinsku akademiju (VMA) u Beogradu.

Još nije sasvim jasno kako je do nesreće došlo. Neki svjedoci izjavili su za novinsku agenciju Tanjug da je izgledalo kao da je „avion prisilno sletio“, te da se nije činilo da se srušio. Drugi pak svjedok tvrdi da je čuo kako je na avionu prestao raditi motor, i nakon toga je vidio katapultiranje dvojice pilota. Malo iza podneva Ministarstvo obrane Srbije objavilo je da je u nesreći poginuo testni pilot iz Centra za letna ispitivanja Tehničko-opitnog centra, bojnik Robert Kaloci, a ozlijeđen je pilot, bojnik Aleksandar Matić. Upravo je on i bio zbrinut na VMA, te je u svjesnom stanju. Ministarstvo obrane RS poslije podne je objavilo da preživjeli pilot nije životno ugrožen.

Pilotska oprema razasuta je po njivama oko mjesta pada aviona (Photo: Goran Srdanov/RAS Srbija)

Na mjesto pada odmah su potrčala 4 vojnika iz sastava Vojske Srbije, a ubrzo je došla i Hitna pomoć te policija. Pristup nesreći je zatvoren za sve osim za vozila Vojne policije i Hitne pomoći, a iznad mjesta nesreće viđena su 2 helikoptera. Mještani kažu da se Super Galeb srušio na oranicu s jedne strane ceste, a da su piloti nakon katapultiranja završili na njivama s druge strane. Tamo je pronađena i pilotska kaciga, padobran, te još neki dijelovi aviona.

Nadležni državni odvjetnik nalazi se na mjestu nesreće, a istraga je u tijeku. Ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković posjetili su ozlijeđenog pilota smještenog na VMA, a obitelji poginulog izrazili sućut. „Želim reći da je ovo strašna i velika tragedija, tragedija za koju nitko nikada ne može biti spreman. Vojska Srbije je uz obitelj Kaloci, kao što je i čitav naš narod i svi mi. Istraga je pokrenuta, a o rezultatima istrage ćemo javnost izvijestiti u najkraćem roku, u skladu sa zakonom i pravilima službe“, izjavio je ministar obrane Aleksandar Vulin.

Portal Tango Six navodi da je nakon ove nesreće u sastavu RV i PVO Vojske Srbije ostalo još 8 letjelica tipa G-4. Ovo je treći pad aviona G-4 u posljednjih 10 godina, pri čemu je u prvoj nesreći 2008. godine poginuo pilot Ištvan Kanas, a 07. travnja prošle godine tijekom redovne letačke obuke smrtno su stradala 2 pilota – pukovnik Nenad Ćulibrk i satnik Dejan Pandurović.

Školsko-borbeni avion Soko G-4 Super Galeb, dvosjed, Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Vojske Srbije, srušio se danas oko 10.30 sati na području sela Slatina kod Šapca, općina Ub, tijekom izvođenja redovite letačke obuke. Dok je Ministarstvo obrane Srbije u prvome trenutku objavilo tek da je u tijeku akcija traganja za nestalim pilotima, ubrzo je službeno potvrđeno kako su oba pilota poginula. Riječ je o pukovniku Nenadu Ćulibrku iz zapovjedništva RV i PVO VS, te satniku Dejanu Panduroviću iz 252. školsko-trenažne avijacijske eskadrile 204. zrakoplovne brigade VS. Na poprištu pada se nalaze ekipe Hitne pomoći, a policija osigurava teren. Očevici su rekli da je zrakoplov nisko preletio preko sela Varna i da je onda pao u blizini pomoćnih objekata jednog domaćinstva. Povrijeđenih na zemlji nije bilo.

S ekipom za traganje i spašavanje na lice mjesta otišao je i zapovjednik RV i PVO VS, general bojnik Ranko Živak. Ministar obrane RS je naložio inspektoratu obrane provođenje izvanredne inspekcije, dok je načelnik Generalštaba VS formirao komisiju za utvrđivanje okolnosti nastanka izvanrednog događaja. Tijekom posljednjih 10 godina, ovo je drugi pad Super Galeba – 2008. godine prilikom pada G-4 poginuo je pilot Ištvan Kanas.

G-4 kao tegljač meta (Foto: Petar Mežnarek)

Kako piše portal Tango Six, u sastavu RV i PVO trenutno su 22 zrakoplova G-4, od čega je jedan u verziji tegljača meta N-62T, jedan prototip verzije G-4M, dok su dva Super Galeba razoružana. Poslednjih par godina aktivno je oko 9 aviona Super Galeb, od čega oko 6-7 u sastavu 252. školsko-trenažne avijacijske eskadrile “Kurjaci s Ušća”, a obično su dva do tri aviona na ispomoći u 241. lovačko-bombarderskoj eskadrili “Tigrovi”.

Zbog pada G-4 Vojske Srbije, helikopterska jedinica MUP-a RS otkazala je svečano obilježavanje 50. godišnjice svog formiranja.

Budući se posljednjih dana u hrvatskoj javnosti mnogo pričalo o oružanim kapacitetima susjedne nam Republike Srbije, uz istodobno navođenje tamošnjih medija i njihovih najava potencijalnih modernizacija, kako domaćim snagama, tako i iz arsenala Ruske Federacije – smatrali smo za potrebno dio ovih tema sadržajno pojasniti. U tu svrhu je gotovo pa idealan ovaj aktualni tekst kojeg prenosimo sa specijaliziranog portala TangoSix.

Na svečanosti organiziranoj prije tjedan dana u Zapovjedništvu RV i PVO Vojske Srbije u Zemunu, a povodom 2. kolovoza, odnosno tamošnjeg Dana roda avijacije, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane Vojske Srbije (RV i PVO – Ratnog Vazduhoplovstva i Protivvazduhoplovne obrane) general-bojnik Ranko Živak izjavio je, između ostalog, da se taj rod nalazi u „početnoj uzlaznoj fazi razvoja“.

Optimizam, realnost ili vojni protokol?

Ova godina za sada je pozitivna kada je u pitanju opremanje novom tehnikom, ali će se tijekom sljedećih nekoliko mjeseci vidjeti da li će doći do realizacije dodatnih planiranih modernizacija i nabava. Možda je publika nekad i previše sarkastična kada ocjenjuje stanje i napredak u srpskom RV i PVO. Tango Six je tu da se bavi činjenicama.

Prošloga tjedna u raznim medijima pojavile su se spekulacije da se od Rusije nabavljaju lovci, kao i raketni sustavi PVO. Dok to ne bude i službeno potvrđeno, bavit ćemo se samo onim što je moguće, tj. sigurno da će se dogoditi do kraja godine. Predmet ove analize biti će i presjek stanja tehnike RV i PVO, o čemu smo već više puta pisali ukazujući na hitnu potrebu njene obnove i modernizacije.

Školski i školsko-borbeni avioni

S otvorenja novog hangara u Batajnici

Ceremonija otvaranja novog hangara na Batajnici početkom travnja bila je prilika da se od vojnih i političkih dužnosnika dobiju informacije vezane uz planove kada je u pitanju razvoj RV i PVO. U novom hangaru smješteni su, između ostalog, i školski avioni Lasta V-54 koji još uvijek službeno nisu uvedeni u uporabu. Tada je najavljeno da je isporučeno svih 14 aviona, a da je tehnički primljeno njih 8. Uvođenje u službu očekuje se najvjerojatnije krajem rujna, nakon prijma svih primjeraka, a avioni će ući u sastav 252. školsko-trenažne eskadrile 204. zrakoplovne brigade, gdje će zamijeniti školske avione Utva-75, kako u selekciji kandidata za pilote tako i u početnoj obuci. Na Lasti će se raditi i dio napredne obuke koja se sada radi na mlaznom G-4, a tako će vjerojatno doći i do smanjenja troškova obučavanja i trenaže. Preostalih 4 do 5 V-53 mogle bi služiti još maksimalno oko dvije godine, nakon čega će otići u zasluženu mirovinu.

Mnogo puta odlagana modernizacija školsko-borbenog G-4 ’’Super Galeba’’, koji je odavno proglašen za jedan od perspektivnih zrakoplova, mogla bi početi krajem ove godine. Osim što su u proračunu predviđena sredstva za ovaj posao, saznajemo da su ponovo pokrenuti pregovori s kompanijom Airbus koja bi radila modernizaciju na standard G-4MD. Modifikacije bi bile rađene na 9 aviona, koji bi mogli ostati u službi do razdoblja 2030.-2035. godina, a s G-4MD u budućnosti bi se lakše prelazilo na neki od suvremenih borbenih aviona koje bi Srbija mogla nabaviti. Također, uskladila bi se i obuka jer školski avioni Lasta V-54 imaju modernije instrumentalne ploče s donjim pokazivačima u boji, dok sadašnji G-4 ima elektromehaničke instrumente.

Borbeni avioni

MiG-21UM ev. broja 16180 je prvi na kojem su integrirane rakete R-60MK. Na slici je isti avion s vježbovnom UZR-60

Borbena komponenta RV-a nalazi se u vrlo teškoj situaciji. Mali broj aviona je aktivan, pa se danas može računati na svega tri lovca MiG-29, tri MiG-21 i 4 Orla. Ovdje, naravno, nismo uračunali i oko 8 aktivnih G-4 koji imaju određene borbene sposobnosti i u slučaju potrebe mogu se upotrijebiti kao laki jurišnici.

Ono što je za sada službeno najavljeno je da će se raditi na očuvanju postojeće flote lovaca i uskoro bi se morala osigurati sredstva za remont MiG-ova 29, čiji resursi ističu već 2018. godine.

Zbog nedovoljnog broja lovačkih aviona koji moraju biti u stalnom dežurstvu u okviru sustava PVO, RV je izvršilo integraciju raketa zrak-zrak na tri dvosjeda MiG-21UM, koji su jedini preostali avioni MiG-21 u našem inventaru.

Jurišnik Orao ostat će u naoružanju sasvim sigurno još nekoliko godina, pored 4 aviona koji su trenutno u 241. lovačko-bombarderskoj eskadrili, a ove i sljedećih godina može se očekivati završetak remonta još nekoliko aviona. Iako je kompanija SDPR ponudila idejni projekt modernizacije Orla, smatra se da je on ipak nerealan s obzirom na velike probleme koji postoje u održavanju operativnosti.

U obraćanju novinarima na aerodromu Batajnica prilikom obiljeležavanja „Dana avijacije“ , general Živak iznio je neke od mogućih opcija obnove lovačke avijacije. Iz njegovog izlaganja moglo se zaključiti da su ruski lovci MiG-29 i dalje jedini izbor za RV i PVO, a spomenuta je brojka od 6 do 8 aviona koji bi, zajedno s postojeća 4, kompletirali eskadrilu.

Osim opcije dokupa polovnih aviona, u medijima su spominjani avioni koji bi bili „dobiveni“ direktno iz jedinica VKS Rusije (MiG-29 9-12 ili 9-13, kao i dvosjedi 9-51). Tu je i kupovina novih MiG-29M i M2. Postoji i opcija nabave polovnih suvremenih MiG-ova 29SMT (9-19) i dvosjeda MiG-29UBM (9-53A), ali i eventualno aviona starijih verzija koji bi bili dovedeni na standard SM ili SMT.

Transportni avioni

An-2TD (Izvor: TangoSix)

Vojska Srbije još od listopada prošle godine ne raspolaže ni s jednim operativnim transportnim avionom. Proces aktiviranja dijela flote započeo je krajem travnja ove godine slanjem jednog aviona An-2TD na remont u Mađarsku. Ovaj avion prizemljen je u ožujku 2014. godine, a prethodni remont prošao je 2007. Prije 4 dana ovaj zrakoplov sletio je na aerodrom Niš.

23. svibnja je u Rusiju, u remontni Zavod broj 412 u Rostovu na Donu, odletio jedan An-26 (ev. broj 71386), koji je nakon isteka resursa bio prizemljen još od prosinca 2014. godine. To je najmlađi avion ovog tipa u VS, proizveden 1984. godine, a prethodno je bio 2008. na remontu u istom zavodu.

Nakon remonta, avion br. 71386 moći će letjeti još 10 godina, a vojni dužnosnici su potvrdili da je planiran remont i drugog An-26, koji je bio aktivan posljednjih godina i prizemljen je tek u listopadu 2015. Saznali smo da bi on u Rostov na Donu mogao biti otposlan sljedeće godine.

Helikopteri

Dva nova Mi-17-V5

Dva nova srednja transportna višenamjenska helikoptera Mi-17V-5, pristigla iz Rusije 28. lipnja, prvi su novi helikopteri strane proizvodnje još od 1987. i prvi novi helikopteri koji su nabavljeni nakon 1991. godine. To je, naravno, pozitivno – ovi helikopteri su moderniji od bilo čega drugog što imamo, a što se tiče helikoptera iste kategorije. Međutim, samo dva novonabavljena primjerka neće riješiti problem budući je u međuvremenu, zbog različitih razloga, određeni broj helikoptera Mi-8 već „ispao“ iz operativne upotrebe.

Preostala dva Mi-8T moći će letjeti najkasnije do 2018. godine. Originalni Mi-17 trenutno ne leti, a zbog isteka resursa trebao bi otići na remont već sljedeće godine. Ukoliko se i dalje ne bi ulagalo u ove zrakoplove, može se dogoditi da 2018. Srbija ostane sa samo dva Mi-17V-5.

U ugovoru za dva kupljena Mi-17V-5 navodno postoji opcija za još dva, ali za sada nema naznaka da će se u narednom razdoblju aktivirati. General Živak je prilikom primopredaje Mi-17V-5 rekao da bi još 6 do 8 ovih helikoptera zadovoljilo potrebe Ratnog zrakoplovstva. To predstavlja smanjenje zahtjeva, s obzirom da je prije nekoliko godina rečeno da bi jedna eskadrila od npr. 12 helikoptera bila dovoljna.

Maketa Super Galeba G-4 na iDEX-u 2015

Kao što smo već naveli, pregovori s kompanijom Airbus u vezi modernizacije G-4 ponovo su započeli, a u njih je uključeno i moguće postizanje sporazuma o nabavi helikoptera za Vojsku Srbije. Za sada se ne zna o kojem se tipu radi, ali se pretpostavlja da bi to bilo 6 srednjih transportera Super Puma. Suradnja s Airbusom mogla bi biti i znatno šira, pa postoje informacije da bi se u sklopu dogovorenog mogli naći i helikopteri Gazela čija bi problematična logistika tako bila riješena, a moguće i da bi došlo do njihove modernizacije.

PVO i sustavi VOJIN

Do sada se u medijima, ali i u izjavama vojnih i državnih dužnosnika, u prvi plan obično stavljalo zrakoplovstvo, te njegova modernizacija i obnavljanje. Malo se (osim senzacionalistički u tabloidima) pričalo i pisalo o topničko-raketnim jedinicama za protuzrakoplovna djelovanja (ARJ za PVD), kao i o sustavu zračnog izviđanja, javljanja i navođenja (VOJIN).

U izlaganjima visoko pozicioniranih časnika Vojske Srbije, kao i načelnika Generalštaba, dobivali smo relativno oskudne informacije o modernizaciji raketnih sustava Neva i Kub. Oni su izlagani na sajmovima naoružanja „Partner“, ali se na njima moglo vidjeti da poboljšanja nisu obuhvaćala radove na jednom od najvažnijih segmenata sustava, a to su rakete. Poboljšanja na kompleksima raketnih sustava Kub i Neva uglavnom su obuhvaćala radove na automatizaciji, digitalizaciji pojedinih sustava koji su unaprijedili obradu podataka potrebnih za pravovremeno borbeno djelovanje. Međutim, rakete ovih sustava nisu nabavljane 30, pa i više godina, i stoga se može postaviti pitanje o njihovoj upotrebljivosti, sigurnosti pogotka i pouzdanosti. Zrakoplovni zavod „Moma Stanojlović“ ima određene sposobnosti remonta raketa sustava Neva i Kub, ali bi gorivo istih moglo predstavljati veliki problem u daljnjem korištenju ovih sustava.

Pojedini, ne baš pouzdani i ozbiljni mediji, pozivajući se uglavnom na, kako su navodili, neimenovane izvore iz Vojske Srbije, iznosili su informacije da će Srbija najvjerojatnije nabaviti ruske srednje mobilne raketne sustave „Buk“. Taj sustav je u SSSR naslijedio sustav Kub iz kojeg je i razvijen, te ne bi u Srbiji bio loše rješenje za zamjenu Kubova, pa čak i Neve. Za sada se ne zna koliko bi se točno Bukova nabavilo, ali bi se u prvo vrijeme ovaj sustav mogao i povezati s postojećim Kubovima.

Već postojeći AN/TPS-70 u sastavu PVO VS

Resursi ističu i radarima koje koriste jedinice VOJIN. Tango Six je sredinom prosinca prošle godine prenio informaciju da je srpsko poduzeće Jugoimport SDPR u Sloveniji pobijedilo na javnom natječaju za prodaju dva radara AN/TPS-70 s pripadajućim rezervnim dijelovima.

Potom je agencija FONET 19. ožujka ove godine prenijela da Vojska Srbije u lipnju dobiva dva američka radara za izviđanje AN/TPS-70, kupljene od Slovenije. Pritom je citirana izjava načelnika Uprave za obrambene tehnologije Ministarstva obrane Srbije general-bojnika Bojana Zrnića. Do sada, međutim, do isporuke radara nije došlo.

* tekst autora Živojina Bankovića pod nazivom “Ima li optimizma za RV i PVO Vojske Srbije” objavljen je 08. kolovoza na portalu TangoSix (http://tangosix.rs/), a u izvornom obliku može se naći na adresi: http://tangosix.rs/2016/08/08/dolaze-li-bolji-dani-za-rv-pvo-vojske-srbije/

Ministarstvo obrane Republike Srbije potvrdilo je da je zainteresirano za kupnju 2 vojna radara AN/TPS-70, koje Ministarstvo obrane Slovenije prodaje putem javnog natječaja. Natječaj za prodaju ta dva radara s pripadajućim rezervnim dijelovima objavljen je na stranicama MORS-a 7. listopada ove godine, krajnji rok za dostavu ponuda bio je utorak 1. prosinca u podne, da bi javno otvaranje ponuda bilo upriličeno već sljedećeg dana, u srijedu 2. prosinca u 11 sati. Ministarstvo obrane Slovenije potvrdilo je za beogradski portal Tangosix.rs da je najpovoljniju ponudu dalo srpsko javno poduzeće Jugoimport SDPR, koje time sudjeluje u daljnjem procesu kupovine tih radara.

AN/TPS-70 u opremi VS, Batajnica, 7. travnja 2012. godine

Kupi li zaista Jugoimport ta dva primjerka radara AN/TPS-70, bit će zanimljivo pratiti njihovu sudbinu. Naime, nije isključeno da oni ipak ne završe u Vojsci Srbije, već bi ih Jugoimport mogao transferirati dalje, po nekima čak i u Siriju. Ovaj tip radara pripada prvoj generaciji 3D radara s pasivnim antenskim rešetkama, a američki Westinghouse izbacio ih je na tržište tijekom ’70-ih godina prošlog stoljeća. Vojska Srbije imala je 3 takva radara, od kojih su dva službeno operativna, dok je jedan takav bio uništen u NATO-bombardiranju 1999. godine. Veliko je pitanje i u kojem su stanju ova dva slovenska radara za koje se neslužbeno tvrdi da su danas vrlo nepouzdani i s čestim kvarovima. Zato ni ne čudi da ih Slovenija prodaje pod uvjetom „viđeno-kupljeno“, bez ikakvog isprobavanja u realnim uvjetima.

Stručnjaci smatraju da bi 2 slovenska radara s kompletom rezervnih dijelova, dođu li u Vojsku Srbije, mogli poslužiti za revitalizaciju postojećih srpskih sustava toga tipa, ili obrnuto – bi upravo oni mogli poslužiti za dovođenje u ispravno stanje ova dva slovenska radara. Budući su u svoje vrijeme AN/TPS-70 bili prilično popularni, mnoge međunarodne tvrtke nude modernizaciju tih radara i produženje njihovog radnog vijeka.

Proračun za preživljavanje

Ako je suditi po prijedlogu novog obrambenog proračuna za 2016. godinu, Vojsci Srbije u tom periodu neće ni preostati ništa drugo nego održavanje osnovnog preživljavanja. U postojećem prijedlogu proračuna Republike Srbije, obrani je namijenjeno 55.788.602.000 dinara, ili gotovo 465 milijuna eura. To je oko 2 milijuna eura manje nego je iznosio obrambeni proračun za 2015. godinu. Od toga čak 280 milijuna eura, ili oko 60 posto proračuna, otpada na plaće i socijalne doprinose zaposlenima. Iz analize portala Tangosix.rs, vidljivo je da Ministarstvo obrane i Vojska Srbije nemaju namjeru (čitaj: nemaju novaca) kupovati novu opremu ni naoružanje (zrakoplove, radare ili PZO sustave), iako su neki tamošnji dužnosnici pompozno najavljivali velike nabave. „Od konkretnih izdvajanja koja se tiču Ratnog zrakoplovstva i PZO u proračunu postoji plan za izdvajanje nešto više od 83 tisuće eura za novi hangar na vojnom aerodromu Batajnica. Većina radova na hangaru je završena, a do sada je u ovaj objekt uloženo nešto manje od 2 milijuna eura. Kompletan završetak objekta planiran je za početak 2017. godine“, piše Tangosix.rs.

Super Galeb G-4MD (moderniziran-digitaliziran) donosi novo naoružanje i elektroniku, te dodatne podvjesne točke

Druga značajnija proračunska stavka je modernizacija školsko-borbenog zrakoplova G-4 „Super Galeb“ na standard G-4MD. U vezi s time Tangosix.rs navodi: „Plan je da se u 2016. izdvoji oko 4,5 milijuna eura, a da u 2017. počne modernizacija prototipa i ispitivanja u Tehničko-opitnom centru. Završetak procesa ispitivanja trebao bi biti gotov 2019.-2020.“. No i tu postoji prilična doza rezerviranosti, budući je ova modernizacija Super Galeba već nekoliko godina redovna proračunska stavka, koja nije rezultirala konkretnim radovima na prototipu. Za dojam ozbiljnosti, u obrambenom je proračunu u ovu stavku dodano oko pola milijarde dinara više nego ranije, što bi se, navodno, trebalo potrošiti na raspisivanje natječaja, izbor stranog partnera koji će odraditi ovaj posao, kao i za izradu potrebnog projekta modernizacije.

Proračunskom fondu osnovanom za kupovinu novog naoružanja i vojne opreme namijenjeno je 1,9 milijardi dinara (oko 15.640.802 eura po tečaju od 121,48 RSD za euro, ili oko 16.999.205 USD, po tečaju od 111,77 RSD za USD) – bitno manje od 5 milijardi USD koje se još nedavno u te svrhe spominjalo tijekom posjete premijera Aleksandra Vučića Moskvi. Taj relativno skromni iznos se namjerava se „podebljati“ prodajom viška nepotrebnog i zastarjelog oružja, što je, sudeći prema prošlotjednom burnom prometu na niškom aerodromu, već počelo. Riječ je tu o nadomještanju nedostajućih sredstava za obranu kakvom je prije godinu pribjegla i Hrvatska – čime se na prvu loptu rješava proračunski manjak, ali su ujedno slabi i ukupna materijalna osnova pojedinog nacionalnog obrambenog sustava, što na duži rok može biti problem za sebe. Gotovo jedini koji su uvjetno rečeno „profitirali“ od proračuna za 2016. su srpski vojnici u međunarodnim misijama. Osim novca koji se u tu svrhu dobiva od Ujedinjenih naroda (za sudjelovanje u misijama i operacijama UN-a), proračun za misije teži milijardu dinara, što je oko 170 milijuna dinara više nego je dodijeljeno mirovnim operacijama u 2015. godini.

„Najvažnije je da je iznos namijenjen sustavu obrane dovoljan za spremnu Vojsku Srbije koja će moći odgovoriti na svaki sigurnosni izazov. Ministarstvo obrane odgovorno će se odnositi prema novcu poreznih obveznika, a dodatna sredstva osigurat će se racionalnom potrošnjom i uštedama“, komentirali su proračun u Ministarstvu obrane Srbije za Večernje novosti.