Poljska je prošlog tjedna potpisala ugovor sa SAD-om za kupovinu 96 jurišnih helikoptera AH-64E Apache te  time nastavila ambiciozan program naoružavanja i opremanja te pojačanje svojih oružanih snaga nakon ruske invazije na Ukrajinu. Prema dogovoru s američkom vladom, kako je najavio ministar obrane Wladyslaw Kosiniak-Kamysz, helikopteri će pružiti nove borbene sposobnosti u smislu angažmana na ciljevima i izviđanja, te će zamijeniti poljske postsovjetske helikoptere Mi-24. Lani u kolovozu, SAD je dao „zeleno svijetlo“ za prodaju 96 AH-64E Apache te pripadajuće opreme Poljskoj inicijalno za oko 12 milijardi dolara. Ugovor osigurava logistički paket, uključujući opremu za održavanje helikoptera, opremu za aerodrom i hangar, tehničku podršku, paket obuke, te streljivo i rezervni dijelovi. Prema najavama, prvi AH 64E će početi stizati 2028. godine, a do tada će Poljaci od američke vojske najprije iznajmiti osam ovih letjelica koje će potom koristiti za obuku.

„Ovo je sporazum koji mijenja lice zrakoplovstva, mijenja lice funkcioniranja poljske vojske i element je nadopune kupnji koje se ostvaruju. Filozofija funkcioniranja poljskih Oružanih snaga je suradnja, integracija. Oklopne postrojbe ne mogu funkcionirati bez dobrog izviđanja, a ne mogu dobro funkcionirati ni bez helikoptera. Ne mogu dobro funkcionirati bez dronova, bez zračnih snaga. Sve je to sustav međusobno povezanih sustava i njihove suradnje. Mi smo odgovorna vlast i svjesni smo odluka koje donosimo i onoga što je danas najvažnije. Nema važnije stvari od mira. Ovo je apsolutno nužan zadatak za političare. Vojska treba biti spremna za rat i obranu ako zatreba. Političari trebaju učiniti sve da mir zavlada, da mir pobijedi. To je naša misija, to je misija civiliziranih naroda uopće. To nas povezuje sa Sjedinjenim Državama. Ljubav prema miru, ljubav prema slobodi, ljubav prema pravdi, ljubav prema demokraciji. To su zajedničke vrijednosti koje se same od sebe neće braniti. Vrijednosti sa svojim imenom i svojim atributima ne brane se smo snagom argumenata. One se brane snagom svog društva, snagom svojih saveza i snagom svoje vojske“,

rekao je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz prilikom potpisivanja ugovora za ove moderne helikoptere.

Potpisivanje ugovora o offsetu (Photo: Ministarstvo naacionalne obrane Poljske)

Početkom kolovoza poljsko Ministarstvo odbrane potpisalo je ugovore o offsetu s Boeingom i General Electricom u vrijednosti od 255 milijuna dolara kao svojevrsnu kompenzaciju za kupovinu helikoptera Apache. „Danas je vrlo važan dan potpisivanja offset ugovora. (…) Današnjim ugovorom potpisanim s Boeingom i General Electricom jačaju se mogućnosti servisiranja i popravka, među ostalim, s Vojnim zrakoplovnim tvornicama br. 1 u Łódźu i Dęblinu, Središnjim vojnim uredom za dizajn i tehnologiju u Varšavi, ali i s Vojnim sveučilištem tehnologije, gdje će se obučavati inženjeri, tehničari, vojni i civilni zaposlenici koji će upravljati ovom zrakoplovnom platformom – AH-64E Apache“, rekao je zamjenik ministra Paweł Bejda nakon potpisivanja offset ugovora vezanih uz kupnju helikoptera AH-64E Apache. Predmet prvog offset ugovora, sklopljenog između poljske Državne riznice i tvrtke Boeing, je provedba 7 offset obveza ukupne vrijednosti preko 400 milijuna poljskih zlota. Prema ugovoru, steći će se kompetencije za: provođenje inspekcija, popravaka i remonta odabranih komponenti AH-64E u WZL-1 u Łódźu, obuku osoblja tehničke službe AH-64E u WAT-u i procjenu opreme za zemaljsku podršku zrakoplova koju proizvodi WCBKT SA u u smislu njihove kompatibilnosti s opremom na helikopterima AH-64E. Predmet drugog offset sporazuma, sklopljenog između Državne riznice i General Electric Company, je provedba 6 offset obveza ukupne vrijednosti preko 530 milijuna zlota. U sklopu provedbe ovog ugovora steći će se kompetencije za tehnički servis turboosovinskih motora T-700-701D, CT7-2E1 i CT7-8E u podružnici WZL-1 u Dęblinu. U sklopu toga će se izvršiti prijenos tehnologije i znanja koji će omogućiti tvornici obavljanje održavanja i popravka na ovoj vrsti motora do i uključujući razinu D. Vrijedno je naglasiti da se ovi motori također koriste u drugim helikopterima u službi poljskih oružanih snaga, kao što su AW101, AW149 ili S-70i Black Hawk, napomenulo je u priopćenju poljsko Ministarstvo nacionalne obrane.

Samo dva tjedna kasnije, potpisan je i ugovor o nabavi poprilične flote helikoptera AH-64E Apache. Oni se nabavljaju preko programa Foreign Military Sales (FMS), a Poljska postaje 19. strani korisnik tih letjelica. Inače Poljska je ovaj tip helikoptera odabrala još 2022 godine u programu nabavke borbenog helikoptera pod nazivom „KRUK“.

Konture moderne poljske vojske mogle su se vidjeti na vojnoj paradi održanoj ovaj mjesec povodom 103. godišnjice poljske pobjede nad Sovjetskim Savezom. Na paradi je sudjelovalo 2.000 vojnika iz Poljske i drugih članica NATO-a, uz 92 zrakoplova i 200 komada različitog naoružanja i vojne opreme. U paradi, najvećoj od Hladnog rata, mogli su se vidjeti tenkovi M1A1 Abrams, kupljeni od Sjedinjenih Američkih Država, južnokorejski tenkovi K2 i samohodne haubice K9 te lanseri raketa HIMARS i sustavi protuzračne obrane Patriot. Poljska proizvodi borbena vozila pješaštva Borsuk i oklopne transportere Rosomak, koji su također sudjelovali u mimohodu.

Sedam američkih helikoptera Apache sletjelo je 2018. na Pleso (Photo: Aleksandar Španić)

Inače, s američkim helikopterima Apache naša javnost pobliže se mogla upoznati 2018. godine kada je skupina od sedam borbenih helikoptera tipa AC 64 Apache sletjela u 91. Zrakoplovnu bazu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Plesu u sklopu bilateralne vojne suradnje, a obišli su ih tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst. Ondašnji zamjenik zapovjednika i načelnik stožera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (danas zapovjednik HRZ-a) brigadir Michael Križanec ukratko je iznio karakteristike helikoptera AH-64 Apache istaknuvši kako je riječ o jurišnom helikopteru koji je namijenjen za uništavanje oklopljenih ciljeva, koji nosi široku paletu naoružanja, nevođenih i vođenih raketa zrak-zrak, te koji zbog svojih karakteristika uvelike olakšava rad posadi i pilotima koji ga koriste. A i pisac ovih redaka imao je čast uživo vidjeti te letjelice na Plesu i uvjeriti se kako je riječ o sofisticiranom i ubojitom ratnom stroju. Helikoptere Apache moglo se vidjeti i godinu dana kasnije u 93. ZB u Zemuniku kao dio međunarodne flote sudionika vježbe „Swift Respsonse 19“.

Već smo u nekoliko navrata razmtrali financijsku stranu obrambenih odnosa Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. Riječ je o odnosu čija je bilateralna strana službeno započela još 1995. godine i čija je vrijednost samo tijekom proteklih 10 godine ukupno iznosila oko 700 milijuna USD, čiji su se detaljniji obrisi mogli čuti i u rujnu ove godine. Hrvatska je do sada od SAD-a (kroz Program za izgradnju partnerskih kapaciteta – Building Partnership Capacity Program, te Foreign Military Finance – FMF) dobila opremu u vrijednosti od gotovo pola milijarde dolara, uključujući vozila MRAP (donirano oko 100 milijuna USD vrijednosti) i helikoptere OH-58D Kiowa Warrior i UH-60M Black Hawk. Od 1995. godine više od 670 hrvatskih civilnih i vojnih profesionalaca obrazovalo sa u SAD-u – riječ je o 12,5 milijuna dolara vrijednim međunarodnim programima vojnog obrazovanja i osposobljavanja (International Military Education and Training program – IMET). Ministarstvo obrane SAD-a osiguralo je Hrvatskoj još i više od 8 milijuna dolara kako bi ukupno 520 časnika i dočasnika moglo pohađati razne škole i vježbe u SAD-u te širom Europe. Od srpnja 1996. godine uspostavljeno je partnerstvo RH s Nacionalnom gardom savezne države Minnesota, a u tom okviru je od 2008. bilo više od 120 vojnih razmjena (što u Hrvatskoj, što u Minnesoti), koje su pridonijele vojnim aktivnostima vrijednima oko 15 milijuna USD. Američka Vlada dodatno je osigurala 17,5 milijuna USD humanitarne pomoći kroz projekte koje financira Američko zapovjedništvo za Europu – riječ je o pomoći lokalnim zajednicama u Hrvatskoj, na područjima od medicinskih usluga do izgradnje škola i vrtića.

Pri tome, odnosi dviju država nisu se iscrpljivali samo na hrvatskom primanju američkih donacija vojne opreme ili u zajedničkom sudjelovanju u međunarodnim misijama, već su imali i svojih uspona i padova. Ovdje posebno treba spomenuti pitanje Međunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court – ICC), pri čijem je osnivanju te ustanovljavanju nadležnosti došlo i do ozbiljnog razmimoilaženja Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske. Pa ipak, zanimljivo je ove odnose pogledati i detaljnije, kroz pregled povijesnih podataka o aktivnostima u okviru programa Foreign Military Sales (FMS) koje vodi i objavljuje američka Agencija za obrambeno-sigurnosnu suradnju (DSCA) u okviru svog dokumenta “Historical Sales Book”, čija aktualna verzija obuhvaća period fiskalnih godina 1950-2020. Napomenimo kako baš program FMS predstavlja jedan od dva osnovna kanala vojno-sigurnosne suradnje SAD sa zemljama partnerima (uz već spomenuti obrazovni program IMET), kojim se zemljama partnerima omogućava kupovina američke vojne opreme, usluga i obuke – bilo iz zaliha američkog Ministarstva obrane, ili tek uz posredovanje Pentagona. Pri tome zemlje partneri tu načelno same snose troškove kupovine (osim ako to financiranje nije riješeno donacijom ili nekim drugim programom suradnje), dok američki obrambeni resor samo posreduje u dobroj vjeri (bez zarade, ali i bez gubitaka za SAD).

DSCA povijesni podaci

Dokument “Historical Sales Book, Fiscal Years 1950 – 2020” ukupno ima 23 stranice podijeljene na naslovnicu, uvodnu stranicu teksta, 7 stranica tabličnih podataka (5 nabrajanja po nacijama i 2 po programima), 9 stranica Dodatka koji navodi oznake pod kojima pojedine države sudjeluju u više nabavnih linija unutar FMS programa, još 4 stranice Rječnika pojmova i skraćenica, te za kraj i kratki navod izvora podataka na jednoj stranici. Spomenuti povijesni podaci u tablicama američke DSCA dani su po državama, i to sumirano za period 1950.-2015. godine, a onda pojedinačno za fiskalnu 2016. do 2020. godinu. Time se otvara i dodatno zanimljiva mogućnost usporedbe kupovina američke vojne robe, osim od same Republike Hrvatske, po zemljama susjedstva (uključujući tu i fantomsku Jugoslaviju (sumirano za period 1950. do 2015. godine). Na kraju, nakon 5 stranica nacionalnih podataka, ovaj dokument daje još i pregled financijskog tijeka za niz specijaliziranih programa vojne prodaje i suradnje koji su ustrojeni više tematski, a manje usko nacionalno. Riječ je o 22 programa koje se do 2014. godine vodilo pod zajednoičkom stavkom “General and Regional Costs”, da bi onda počelo njihovo odvojeno prikazivanje u okviru popisa raznih regionalnih ili globalnih inicijativa pod skupnim nazivom – “Building Partnership Capacity and Foreign Area Assistance Programs”. Napomenimo da je Republika Hrvatska sudjelovala i u nekim od ovih programa, iako to ovdje nije pojedinačno nacionalno vidljivo (npr. Global Peacekeeping Operations Initiative).

Dakle, u povijesnim podacima agencije DSCA za program Foreign Military Sales Republika Hrvatska se bilježi pod kontinent Europa – a podrobnije u djelokrug američkog regionalnog zapovjedništva EUCOM i područje EUR po podjeli svijeta američkog Ministarstva vanjskih poslova (State Departement). Iznosi koje se tu spominje podijeljeni su prema fiskalnim godinama, koje su različite od kalendarskih – u SAD fiskalna godina započinje 1. listopada prethodne godine i onda traje do 30. rujna kalendarske godine. Tako je, na primjer, fiskalna 2020. godina započela 1. listopada 2019. i trajala do 30. rujna 2020. godine. Za Hrvatsku je tako, u fiskalnim godinama od 1950. do 2020. zabilježeno FMS kupovina u ukupnoj vrijednosti od 172,323,865 USD, od čega 38,349,621 spada u period od fiskalne 1950. do 2015. godine, da bi onda uslijedio uspon. Konkretno, fiskalne 2016. je kupljeno robe i usluga u vrijednosti 31,671,492 USD, 2017. godine za 7,678,053 USD, 2018. godine za 6,131,175 USD, 2019. godine za 3,425,044 i onda fiskalne 2020. godine – skok na 85,068,480, što jasno obuhvaća provedena avansna plaćanja za dokup transportnih helikoptera Black Hawk koja je pred kraj svog ministarskog mandata proveo Damir Krstičević.

Ukupna FMS potrošnja od 1950. do 2020. godine

Što se tiče ostalih država u regiji, prvo treba spomenuti fantomski pojam “Jugoslavije”, koja se navodi među državama i za koju su dani samo podaci u periodu 1950. do 2015. godine u iznosu od 83,704,000 USD. Iz navedenoga nije vidljivo da li se tu radi o SFRJ, SR Jugoslaviji ili možda i zbroju za ove dvije državne tvorevine. Ujedno, nema ni odvojenog navoda za tvorevinu “Državna zajednica Srbija i Crna Gora”- koja je postojala od 2003. do 2006. godine – već samo odvojeni navodi za Srbiju i Crnu Goru prema aktualnome stanju. No, krenimo po redu.

Susjedstvo ili regija

U podacima DSCA za Republiku Sloveniju u fiskalnom periodu 1950. do 2020. ukupno se navodi FMS kupovina u vrijednosti 103,955,070 USD, od čega 46,236,089 USD otpada na fiskalni period 1950. do 2015. godine. Nakon toga slijedi za fiskalnu 2016. tek 699,782 USD, pa u 2017. tek 102,766 USD, nakon čega je krenuo uspon. U fiskalnoj 2018. kupljeno je robe i usluga za 4,708,810 USD, u 2019. za 28,851,988 USD i, konačno, u fiskalnoj 2020. godini još 23,355,635 USD.

Za susjednu Mađarsku se u fiskalnom periodu 1950. do 2020. ukupno navodi FMS kupovina u vrijednosti 218,360,470 USD, od čega 173,110,111 USD otpada na fiskalni period 1950. do 2015. godine – a samo 45.250.359 na posljednjih 5 fiskalnih godina. Podaci za fiskalnu 2016. navode 8,830,903 USD, pa u 2017. 4,766,027 USD, u fiskalnoj 2018. godini 5,021,400 USD, te još po 13,062,315 USD u 2019. i 13,569,714 USD u fiskalnoj 2020. godini. Ovo dobro odražava mađarsko koncentriranje na europske obrambene partnere, koje tek donekle balansira nedavna kupovina sustava NASAMS iz SAD-a.

Bosna i Hercegovina u FMS registru agencije DSCA za fiskalni period 1950. do 2020. ukupno bilježi 139,725,072 USD, od čega 88,522,335 u razdoblju od 1950. do 2015. godine. Za fiskalnu 2016. stoji 400,182 USD, za 2017. 3,536,189 USD, za 2018. još 6,004,842 USD. Fiskalna 2019. bilježi opet sitnih 429,880 USD, a onda fiskalna 2020. godina 40,831,644 – što koincidira s njihovom kupovinom helikoptera Bell UH-1 Iroquois (popularni “Huey”).

Republika Crna Gora, neovisna od lipnja 2006. i NATO članica od 5. lipnja 2017. godine, u FMS registru agencije DSCA za fiskalni period 1950. do 2020. ukupno bilježi 49,651,935 USD, od čega tek 5,502,082 u razdoblju od 1950. do 2015. godine. Nakon toga slijedi za fiskalnu 2016. 1,279,992 USD, pa 674,415 USD za fiskalnu 2017. godinu. U 2018. je zabilježeno FMS prometa u vrijednosti 2,365,794 USD, u 2019. još 1,328,646 USD, i onda, konačno, još 38,501,006 USD u fiskalnoj 2020. godini – što odgovara početku crnogorske kupovine 67 novih američkih oklopnih vozila Joint Light Tactical Vehicles (JLTV) koje proizvodi američki Oshkosh Defense (i uz njih vezane raznolike opreme).

Republika Makedonija, od 12. veljače 2019. Republika Sjeverna Makedonija, članica je NATO saveza od 27. ožujka 2020. godine – koju američka DSCA i dalje vodi pod generičkim imenom “Macedonia”. Za fiskalni period 1950. do 2020. tu se ukupno bilježi 142,799,609 USD, od čega 108,741,684 USD od fiskalne 1950. do 2015. godine, a 34.057.925 USD u zadnjih 5 fiskalnih godina. Za fiskalnu 2016. tu stoji 265,713 USD, za 2017. 769,363 USD, i još 924,549 u fiskalnoj 2018. godini. S rješavanjem spora s Grčkom oko imena i približavanjem NATO savezu rastu i makedonske kupovine putem FMS programa u SAD – na 11,012,940 USD u fiskalnoj 2019. i još 21,085,360 USD u fiskalnoj 2020. godini.

Nacionalna raspodjela FMS utroška po fiskalnim periodima

Za kraj treba spomenuti i dvije države koje navodi DSCA, a koje nisu u NATO krugu. Kao prvo, tu je Republika Srbija koja je tijekom čitavog fiskalnog perioda od 1950. do 2020. putem američkog programa FMS kupila robe i usluga za tek 16,745,641 USD – a od toga 11,037,998 USD od 1950. do 2015. i tek 5.707.643 USD u zadnjih 5 fiskalnih godina. Od toga, fiskalne 2016. i 2017. tu uopće nije bilo prometa, dok je fiskalne 2018. zabilježeno ukupno 15 USD simboličkog prometa. Tijekom 2019. to je naraslo na 1,591,510 USD, i onda još 4,116,118 USD u fiskalnoj 2020. godini. Ovi su podaci posebno zanimljivi kada se usporede s ukupnom obrambenom potrošnjom ove susjedne države, koja se posljednjih godina aktivno oprema vojnom tehnikom iz Ruske Federacije i Narodne Republike Kine.

Za razliku od Srbije, DSCA prepoznaje i državu “Kosovo”, koja je u fiskalnom periodu od 1950. do 2020. putem američkog programa FMS kupila robe i usluga za 35,661,990 USD – od toga 12,557,346 USD od 1950. do 2015. i još 23.104.644 USD tijekom zadnjih 5 fiskalnih godina. Od toga je 2016. zabilježeno 9,132,845 USD, da bi onda fiskalne 2017. to palo na 148,420 USD, a onda 2018. i na nulu. Fiskalne 2019. opet je zabilježeno 2,707,541 USD u okviru programa FMS, da bi 2020. to opet poraslo do konačnih 11,115,838 USD.

Zaključno

Iako bi lako mogli zaključiti da prikazana FMS potrošnja ujedno pokazuje i važnost koju u očima službenog Washingtona imaju pojedine države regije – bitno je zanimljivije pogledati kako su se kroz vrijeme kretale spomenute nacionalne investicije. Dok je Mađarska na ukupno prvome mjestu po FMS kupovinama tijekom čitavog promatranog perioda, jasno je vidljivo da je u prikazanim podacima glavnina njihove potrošnje prije 2016. godine (tek s perspektivom novoga rasta najavljenim kupovinama sustava raketne obrane iz SAD-a). Jednako tako, Makedonija, Bosna i Hercegovina te Slovenija su velik dio svojih ukupnih kupovina vojnih roba i usluga u SAD imale do prije 5 ili više fiskalnih godina – možda baš u vrijeme svojih intenzivnih napora za dostizanje NATO i EU članstva. Za razliku od perioda 2017.-2018. kada je većih kupovina bilo manje, u protekle dvije godine došlo je do promjena. Općenito je porasla regionalna kupovina kroz FMS program, u čemu na prvi pogled prednjači Hrvatska, vjerojatno će uskoro vidljivo skočiti i Mađarska praćena NATO članicama Crnom Gorom i Slovenijom, a možda i Makedonijom te Bosnom i Hercegovinom – dok se jasno vidi kako Srbija tu ipak ide nekim suštinski drugačijim putem.

Jutros je iz Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj pristigla informacija vezana uz hrvatsku nabavu izraelskih borbenih aviona F-16. Izjavu prenosimo u cijelosti.

“U utorak, 11. prosinca, U.S. State Department službeno je obavijestio Kongres o ovom slučaju prijenosa, čime je pokrenuto 15-dnevno Kongresno razdoblje,  sukladno odredbama Zakona o izvozu oružja (Arms Export Control Act). Iako su određeni detalji još u postupku, State Department bi želio da suradnja svih uključenih strana bude uspješna”,

stoji u obavijesti U.S. Embassy Zagreb. Nadalje se u obavijesti pojašnjava sam proces.

Kakav je to proces “Third Party Transfer”?

1. SAD transferiraju obrambenu opremu partnerima kroz sustav FMS (Foreign Military Sales). Kao dio prodaje, kupac je suglasan zatražiti pismeno odobrenje američke vlade prije bilo kakve promjene krajnjeg korištenja, modificiranja sustava, ili njegovog daljnjeg prenošenja u ruke treće države ili strane.

2. Tijekom nekoliko desetljeća, SAD su odobrile tisuće ovakvih TPT zahtjeva, u rasponu od streljiva do velikih, kompleksnih obrambenih sustava. Ovakvi prijenosi se odvijaju transparentno u cilju unapređivanja interesa vanjske politike SAD-a, štiteći pritom integritet oružnih sustava, i štiteći osjetljive obrambene tehnologije. Kao dio procesa, zahtjev za TPT također može zahtijevati dodatne izvide Kongresa, ako vrijednost opreme premašuje određene financijske okvire.

3. Pri odobravanju zahtjeva za TPT, SAD obično zahtijevaju od svih partnera da opremu američkog podrijetla, dobivenu kroz FMS ili koji drugi program sigurnosne suradnje, vrate u njeno originalno stanje ili da uklone pojedine nacionalno specifične elemente prije njenog transfera. Uz to, SAD učestalo rade s pojedinim državama koje su originalno kupile opremu, ne bi li osigurale da ona bude odgovarajuće unapređivana od strane za to ovlaštenog osoblja.

4. Prema pravilima TPT procesa, odgovornost je one države – koja traži da bi se lišila određenog sustava američkog podrijetla – da razumije zahtjeve te da o njima obavijesti državu-primateljicu opreme.

 5. Dok Vlada SAD-a načelno ne komentira planira ciljeve savezničkih nabava, mi možemo šire gledano reći da SAD snažno podupiru napore Hrvatske kao NATO saveznika usmjerene prema obrambenoj modernizaciji, uključujući tu i kupovinu zrakoplova F-16 od Izraela.

Jutrošnja Vladina 81. sjednica očekivano je počela premijerovim uvodnim obraćanjem o Agrokoru, da bi se nastavila s nekoliko točaka dnevnoga reda pravosudne tematike. Uz dvije obrambene teme više formalne prirode – jedna se odnosi na Uredbu o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti, a druga o povratu dijela nekretnina u Kaštel Sućurcu ponovno pod okrilje Ministarstva obrane. Dok ćemo se ovim dvjema temama podrobnije baviti u narednim danima, danas ćemo pozornost obratiti na 3. Vladinu obrambenu temu, službeno nazvanu – „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu obrane za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u 2019. godini, za prihvaćanje Dopune broj 1 Pisma ponude i prihvaćanja za nabavu dodatne opreme za zaštitu kampa“. U prijevodu, riječ je o tome da MORH za potrebe ove jeseni predstavljenog ekspedicijskog kampa sada nabavlja dodatnu zaštitu za ekstremno hladne uvjete. Ministar financija Zdravko Marić objasnio je zašto je potrebno odobrenje Vlade za ovu nabavu:

„Na temelju Pisma ponude i prihvaćanja Ministarstvu obrane RH u 2017. isporučen je od strane američkih Oružanih snaga kamp za smještaj osoblja i opreme u terenskim uvjetima. Osnovni dokument iz 2017. iznosio je 3.370.940,00 USD i isti je u cijelosti plaćen u 2017. godini. Budući da se radilo o jednogodišnjem dokumentu kojim su isporuka opreme i plaćanje definirani unutar iste godine, nije bilo potrebe za traženjem suglasnosti za preuzimanje obveza u narednim godinama.

Naknadno je, zbog potreba OS RH, od američke strane zatražena mogućnost nabave dodatne opreme za zaštitu kampa po ekstremno hladnim klimatskim uvjetima. Američka strana uputila je prijedlog dopune već spomenutog dokumenta kojim je obuhvaćena dodatna oprema za zaštitu u hladnim uvjetima. Taj amandman mijenja osnovni dokument iz 2017., iz jednogodišnjeg financiranja u višegodišnje financiranje, i povećava ukupan iznos od već spomenutih 3.370.940,00 USD na 3.619.643,00 dolara. Da se prebacimo u kune, dakle povećanje iznosi 1.540.029,66 kn bez PDV-a, odnosno s PDV-om 1.925.037,07 kn. Sukladno odredbama amandmana definirano je plaćanje predujmom dodatnog iznosa bez PDV-a u 2018., dok bi isporuka uslijedila u 2019., kada će trebati podmiriti i PDV na zaprimljenu dodatnu opremu.

Svi ovi iznosu su predviđeni u prijedlogu proračuna, državnog proračuna za 2018., te njegovim projekcijama za 2019. i 2020., međutim, naravno, obzirom da se radi o preuzimanju višegodišnjih obveza na teret sredstava državnog proračuna, sukladno čl. 44 st. 2 Zakona o proračunu propisano je da proračunski korisnik te obveze može preuzeti uz, naravno, suglasnost Vlade, a na prijedlog ministra financija, što ja upravo i činim, i predlažem Vladi da donesemo ovu suglasnost“.

Kako je Marić predložio, tako je i ostatak ministarskog zbora jednoglasno prihvatio.

No financ-ministar nije napomenuo da se današnja suglasnost de facto odnosi samo na novčani iznos koji će MORH trebati platiti 2019. godine, a to je 385.007,41 kn, koliko će trebati platiti PDV na dodatnu zaprimljenu opremu. Tijekom ove godine MORH će za tu zimsku zaštitu platiti već od Marića spomenutih 1.540.029,66 kn (odnosno 248.703,00 USD), što je već uplanirano u obrambenom proračunu u okviru aktivnosti A545042 „Opremanje materijalno tehničkim sredstvima“, na računu 422 „Postrojenja i oprema“.

Što je ekspedicijski kamp?

Ministar obrane razgledao je ekspedicijski kamp početkom rujna 2017.

Na prošlomjesečnoj prezentaciji Plana javne nabave MORH-a u 2018. godini, nabava ekspedicijskog kampa svrstana je među značajnije nabave prošle godine, kao nova sposobnost OS RH, važna i za dostizanje NATO ciljeva sposobnosti. Samoodrživi ekspedicijski kamp je nabavljen početkom prošle godine preko programa Foreign Military Sales (FMS) američkog State Departmenta, a u svibnju 2017. isporučen je Zapovjedništvu za potporu u vojarni „Croatia“. Tamo je u kolovozu kamp i instaliran, da bi on 1. rujna najprije bio pokazan ministru obrane Damiru Krstičeviću i načelniku GS OS RH generalu Mirku Šundovu, a onda 4. rujna i medijima.

Nabavom ekspedicijskog kampa OS RH su dobile novu sposobnost pružanja logističke potpore postrojbama u području vojnih operacija – primarno je on bio nabavljen za potrebe novog, pojačanog sudjelovanja OS RH u UN-ovoj misiji u Libanonu, kamo, nakon MORH-ovog bi-ne bi, hrvatski vojnici na kraju ipak nisu otišli. Kamp konfiguriran za postrojbu veličine 150 vojnika može se koristiti i u civilne svrhe:

„Najviše se koristi za isturene borbene položaje, prednje operativne baze, logistička čvorišta, prihvatna i polazna čvorišta, a ono što je vrlo značajno – u slučaju elementarnih nepogoda, prirodnih katastrofa i humanitarnih kriza – može poslužiti“,

rekao je na prezentaciji pukovnik Boris Leš, časnik Odjela za planiranje u Zapovjedništvu za potporu.

Zapovjedni šator

Kamp pod nazivom „Force Provider“ sastoji se od 11 šatora, od čega je 7 smještajnih šatora sa sklopivim krevetima na kat, 1 zapovjedni šator, jedan šator s kuhinjom i restoranom (kapaciteta po 4 obroka dnevno za 150 ljudi), a 2 šatora i 2 kontejnera konfigurirani su u kupaonicu s 8 tuševa, 8 školjki i 4 pisoara. Tu je još i 1 kontejner-hladnjak, 10-ak malih transportnih kontejnera s opremom, kontejneri s generatorima i drugim sustavima za opskrbu električnom energijom (budući je kamp samoodrživ). Osim dizel-generatora, u sastavu kampa je i 10-ak tankova za svježu vodu, kao i sustav za pročišćavanje vode, te jedan kontejner s perilicom i sušilicom rublja. Cijela ova konfiguracija – ukupno 21 kontejner i 6 dizel-generatora – pakirana je u Tricon kontejnere (veličine od oko 6,5 stopa, ili oko 1,97 m), koje je moguće povezivati u veće cjeline (ISO standardizirani kontejner od 20 stopa), čime se ubrzava utovar, istovar i transport. Ukupna vrijednost cjelokupnog kampa je oko 70 milijuna kuna, no zahvaljujući FMS-programu, hrvatsko Ministarstvo obrane ga je platilo oko 28,5 milijuna kuna, odnosno 3.370.940,00 USD.

Uređaj za pretakanje goriva

Američki instruktori za postavljanje i rukovanje kampom

Za formiranje i podizanje spomenutog ekspedicijskog kampa potrebna je dobro uvježbana posada od 8 do 10 vojnika, koja će cijelu konfiguraciju podignuti u roku od 2 do 3 dana. Osim samog ekspedicijskog kampa, od američke strane osigurana je i obuka obučavatelja u podizanju i rukovanju kampom, koja je za prvu skupinu od 266 pripadnika OS RH započela 21. kolovoza prošle godine. Obuku pod načelu T3 („Train the Trainers“) mentorirali su američki instruktori Technical Assistance Teama (TAT) iz Fort Letterkennya, savezna država Pensilvanija. Konfiguracija kampa dostavljena je iz ratne pričuve američkih Oružanih snaga u bazi Livorno, a do prelaska u hrvatske ruke bila je potpuno nova, još neraspakirana i nikad korištena.

Iako se na prezentaciji moglo čuti kako su šatori i kontejneri „Force Providera“ opremljeni klimatizacijskim uređajima koji ljeti hlade, a zimi griju, to se očito pokazalo nedovoljnim za velebitsku zimu, pa je MORH odlučio uložiti u dodatnu zaštitu za ekstremno hladne klimatske uvjete. U koju svrhu će se tada koristiti ovaj ekspedicijski kamp – tek ostaje za vidjeti.

Posljednjih se godina i u Hrvatskoj često čuje svašta o Sjedinjenim Američkim Državama. Te su otpočeli niz ratova, za naftu ili nešto drugo, te provode svoju politiku i pri tome ne slušaju nikoga, te kupuju političare lijevo i desno. No, pri tome se uglavnom barata s malo konkretnih podataka, većinom stvari ostaju na općenitim izjavama, a raspoloženje onih koji govore brzo prerasta iz diskusijskog u neko priličnije svađama u gostionici (kad se svjetla krenu gasiti). Ne bi li ponešto razjasnili ove odnose, njihov smjer i kretanje, odlučili smo baciti jedan pomalo detaljniji pogled na odnose Hrvatske, ili barem njenog obrambenog resora, i jedine aktualne svjetske velesile.

Primopredaja 30 MRAP vozila Navistar MaxxPro, u Zagrebu 7. travnja 2014. godine

Za početak napomenimo da je neposredna bilateralna vojna suradnja Hrvatske vojske i OS SAD službeno započela još 1995. godine. Od tada pa do danas navodno je u tom okviru Hrvatska primila preko 200 milijuna USD, od čega oko 100 milijuna USD vrijednosti u oklopnim vozilima MRAP, o čijem smo pristizanju u Lijepu našu već višekratno pisali na portalu Obris.org. Pri tome, odnosi dviju država nisu se iscrpljivali samo na hrvatskom primanju američkih donacija vojne opreme, ili u zajedničkom sudjelovanju u međunarodnim misijama, već su imali i svojih uspona i padova. Ovdje posebno treba spomenuti pitanje Međunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court – ICC), pri čijem je osnivanju te ustanovljavanju nadležnosti došlo i do ozbiljnog razmimoilaženja Sjedinjenih Američkih Država i Republike Hrvatske.

Spor oko sudske nadležnosti ICC?

Da podsjetimo. Spomenuti međunarodni sud osnivao se krajem 1990-tih, nakon iskustva suđenja za zločine na prostoru bivše Jugoslavije i Ruande, sa sjedištem u nizozemskome Den Haagu. Sredinom srpnja 1998. usvojen je Rimski statut na kojem je ovo sudište zasnovano, da bi on 1. srpnja 2002. godine i stupio na snagu – kada je onda započeo s funkcioniranjem Međunarodni kazneni sud. U to prvo vrijeme, jako je jasno bilo zamijećeno da su SAD glasale protiv Rimskoga statuta, te su po njegovom stupanju na snagu krenule u široku diplomatsku akciju ne bi li svojim građanima osigurale nekakvu vrstu imuniteta od postupaka pred ovim sudištem. Te su aktivnosti trajale tijekom 2002. godine (paralelno sa zaoštravanjem stanja oko prikupljanja međunarodne podrške američkom ratu u Iraku), da bi onda i kulminirale početkom 2003. godine – budući je prvi niz od 18 sudaca ovoga sudišta odabran u veljači 2003. godine, da bi prisegli na inauguracijskoj sjednici suda 11. ožujka 2003. godine, samo 8 dana prije otpočinjanja vojnih operacija Koalicije voljnih u Iraku. O usvajanju spomenutog bilateralnog izuzetka od nadležnosti ICC-a (poznatog i pod nazivom “članak 98.”, prema odjeljku Rimskog statuta koji to dozvoljava) pitalo se i Hrvatsku – koja je to odbila, u skladu sa stavom i preporukama Europske unije.

Veleposlanik Lawrence Rossin ostao je u gorkome sjećanju mnogima u Hrvatskoj

Kako izgleda, o ovoj se temi iz SAD u Zagreb po prvi put pitalo u srpnju 2002. godine, tijekom prilično neuspješnog veleposlaničkog mandata Lawrencea Rossina u Hrvatskoj. Tom su prilikom i predsjednik Mesić, i predsjednik Vlade Račan, kao i ministar vanjskih poslova Picula odbili ovakve sugestije – obrazlažući svoj stav prvenstveno širokim međunarodnim pritiskom oko izručivanja vlastitih državljana za slična djela, čime nije dolazilo da se ujedno za ikakve strance pristaje na izuzetke od međunarodnih sudskih nadležnosti. Ovaj je stav doveo i do posljedica – 1. srpnja 2003. godine, samo nekoliko dana pred nastup Ralpha Franka kao novog veleposlanika SAD u Zagrebu, američki State Departement Hrvatsku je proglasio nepodobnom za primanje vojne pomoći: 5,8 milijuna USD suspendirano je u proračunu za fiskalnu 2004., dok se pričalo i o daljnjim gubicima (barem 800.000 USD kroz program IMET za 2004. godinu, te po dodatnih 50.o00 USD iz istog programa u 2005. i 2006.), u navodnoj ukupnoj vrijednost od oko desetak milijuna USD godišnje. Upravo u travnju te 2006. godine zabilježen je i još jedan pokušaj utjecanja na Hrvatsku po istom pitanju – koji ni za državnog tajnika SAD Dicka Cheneya, uoči njegove posjete RH, nije donio promjenu stava hrvatskih vlasti ni posebnoga uspjeha. Uglavnom, pritisak po ovome pitanju je postupno jenjavao, da bi krajem siječnja 2009. godine SAD i službeno objavile promjenu svoje načelne politike prema Međunarodnom kaznenome sudu – što je konačno zakopalo i ovu ratnu sjekiru.

No, bilateralni odnosi RH i SAD oporavili su se i prije konačnog okončanja dilema oko Međunarodnog kaznenog suda – prvenstveno temeljem hrvatskog sudjelovanja u međunarodnim misijama (u Afganistanu od početka 2003. godine, a i u KFOR-u od jeseni 2008. godine), te postupnog pristupanja RH punopravnome članstvu u NATO savezu (pregovori dovršeni sredinom 2008. i formalan ulazak 1. travnja 2009. godine). Upravo u ovome svjetlu treba promatrati i pitanje vojne pomoći koju je Hrvatska posljednjih godina primila od SAD – temu koja posljednjih godina proživljava svojevrsnu renesansu.

Pomoć po raznim osnovama

Promatrajući ukupnu pomoć koju je RH dobila od Sjedinjenih Američkih Država tijekom protekla dva desetljeća, treba zamijetiti kako ovdje načelno govorimo o tri osnovne vrste aktivnosti: kroz (1) humanitarne i razvojne projekte, (2) raznu pomoć neobračunate vrijednosti, te (3) onu osnovnu, veliku skupinu vojne pomoći te suradnje provođenu putem niza zasebnih i strukturiranih programa suradnje.

Humanitarni i razvojni projekti

Nacionalna garda Montane (NGM) na poslu, Specijalna bolnica Duga Resa, 25. srpnja 2013. godine

Kao prvo, što se humanitarnih i razvojnih projekata tiče, na tu pomoć raznim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj SAD su od 2009. godine do danas potrošile oko 4,455 milijuna USD. Ova djelovanja također možemo detaljnije razložiti, na tri načelna segmenta. Prvi od njih obuhvaća tzv. Humanitarian Assistance (HA) program, kojim je u Hrvatskoj posljednjih godina investirano preko 900.000 USD. Spomenimo tu posebno radove u Slunju (obnova školskih prostora za 80.000 USD), u Udbini (izgradnja vodovoda za 200.000 USD, i rekonstrukcija dječjeg vrtića za 110.000 USD), radove na bolnici u Kninu (rekonstrukcija za 150.000 USD, i nabava dva inkubatora za 55.000 USD), te u Našicama (proširenje dječjeg vrtića za 200.000 USD) i Dugoj Resi (rekonstrukcija specijalne bolnice za 103.000 USD).

Drugi tip aktivnosti ovdje obuhvaća tzv. Exercise-related Constructions (ERC) program, kojim su bili obuhvaćeni objekti u Slunju (izgradnja naselja na poligonu “Eugen Kvaternik”, a radi uvježbavanja urbanog ratovanja, za oko 400.000 USD), i na Udbini – gdje je u vojarni “Josip Jović” sagrađena nova zapovjedna zgrada (još 400.000 USD) – oko 800.000 USD ukupno. Uz sve to, postoji i treća skupina humanitarnih i razvojnih projekata – pomoć lokalnoj zajednici nevezana uz vježbe ili ikakvo sudjelovanje OS RH. Za razliku od prve dvije skupine projekata, kod kojih se potpora SAD sastoji od financijskog dijela (za nabavu materijala) i radnoga doprinosa američkih inženjerijskih postrojbi, kod ove treće skupine projekata riječ je o aktivnostima provođenima angažiranjem hrvatskih poduzeća za izvođenje radova. Ovdje treba spomenuti niz pojedinačnih poduhvata, kao što su rekonstrukcija srednje škole u Vukovaru (450.000 USD), izgradnja igrališta za djecu s posebnim potrebama u Karlovcu (450.000 USD), opremanje bolnice u Kninu (900.000 USD), opremanje Središta za osobe s posebnim potrebama u Komarevu (30.000 USD), izgradnju mosta preko Vuke u Vukovaru (525.000 USD), pribavljanje opreme za Hitnu pomoć u Imotskom (100.000 USD) i rekonstrukciju neurološkog odjela bolnice u Osijeku (300.000 USD). Ukupno u ovome segmentu govorimo o oko 2,755 milijuna USD investiranih tijekom posljednjih šest godina.

Pomoć neobračunate vrijednosti

Kao drugo, treba spomenuti kategoriju “razne pomoći neobračunate vrijednosti” – koja je u odnosima SAD i Hrvatske ozbiljnije prisutna od 2006. godine. Od tada, naime, zrakoplovne snage SAD na područja inozemnih operacija prevoze pripadnike OS, kao i njihovu pripadajuću opremu te naoružanje. Do sada je Hrvatska posebnom odlukom Ministarstva obrane SAD bila oslobođena plaćanja troškova ovakvog transporta. U ovu kategoriju navodno spada i oslobođenje plaćanja najma za korištenje američkih oklopnih vozila u operaciji ISAF – što je još jedna od stavki koje doduše štede hrvatske novce, dok ujedno pomažu i Sjedinjenim Američkim Državama – dajući im na terenu efikasnije te mobilnije savezničke postrojbe dokazane kvalitete. Kako stvari stoje, i ova, kao i prošla spomenuta kategorija pomoći, izgleda da je po svome opsegu načelno stagnirala proteklih više od godinu dana.

Vojna pomoć i suradnja po strukturiranim programima

Kao treće, glavnina obrambene suradnje Hrvatske i SAD provodi se kroz ukupno 11 velikih programa, fondova i inicijativa – u kojima s obje strane sudjeluju kako pojedine Oružane snage, tako i nacionalna Ministarstva obrane. Kad tu kažemo strukturirani programi suradnje, pri tome mislimo na: (1) Foreign Military Financing – FMF, (2) Foreign Military Sales – FMS, (3) Global Peacekeeping Operations Initiative – GPOI, (4) Program “članak 1206 – Train and Equip”, (5) Program “članak 1202 – Enhanced ACSA (Acquisition and Cross Servicing Agreements)”, (6) Excess Defense Article – EDA, (7) Coalition Support Funds – CSF, (8) International Military Education and Training – IMET, (9) Cooperative Logistic Supply Support Arrangement – CLSSA, te konačno (10) Program MANPADS, i (11) program razminiranja i uništavanja viška UbS-a (o čemu smo već pisali i na portalu Obris.org).

(1) Foreign Military Financing – FMF

Defense Security Cooperation Agency – DSCA

Svrha programa FMF je američko financiranje partnerskih zemalja pri njihovom pribavljanju odabrane američke vojne opreme, usluga te obuke. Proceduralno vanjski poslovi (Bureau of Political-Military Affairs) određuju da je zemlja podobna za ovakav program, a obrambeni sektor SAD (Defense Security Cooperation Agency – DSCA) izvršava program temeljem predsjedničke ovlasti za trošenje namjenskih kongresno odvagnutih financijskih sredstava. Pri tome, ovim se putem često obavljaju plaćanja nabavki definiranih kroz Foreign Military Sales (FMS), iako je moguće i financiranje poslova partnerskih nacija s američkim komercijalnim subjektima (Direct Commercial Sales – DCS).

Ovaj je program za Hrvatsku otvoren 2000. godine, te je ona iz njega do 2003. godine dobila 18,5 milijuna USD. Nakon obustave pristupa američkim programima podrške 2003. godine, FMF je ostao nedostupan sve do 2008. godine. Od njegova ponovnog otvaranja pa do danas, RH je iz ovog izvora navodno dobila još 14,5 milijuna USD. Tako pribavljena sredstva su u prvome navratu trošenja bila usmjerena za pribavljanje ponešto komunikacijske opreme i simulacijskog sustava MILES 2000, da bi se onda išlo i na dobavu specijaliziranih programskih rješenja za Simulacijsko središte OS RH, opremanje 2 helikoptera Mi-8 komunikacijskim, navigacijskim i IFF sustavima, te pribavljanje opreme za noćno gledanje i sredstava za prednje zračne kontrolore. Navodno bi i višekratno najavljivana nabava dvije autonomne besposadne ronilice za HRM mogla ići iz ovoga izvora, uz spomen konkretnih uređaja tipa Remus-100, dok svojevremeno najavljivane modernizacije helikoptera Mi-171Sh nisu ostvarene.

(2) Foreign Military Sales – FMS

Program FMS predstavlja jedan od dva osnovna kanala vojno-sigurnosne suradnje SAD s zemljama partnerima (uz program IMET, o kojem detaljnije nešto kasnije). Ovim programom pod nadležnošću Ministarstva obrane SAD (ponovo Defense Security Cooperation Agency – DSCA) omogućava se zemljama partnerima kupovina američke vojne opreme, usluga i obuke, no pri tome zemlje partneri same snose troškove kupovine (osim ako to financiranje nije riješeno donacijom iz već spomenutog programa FMF), dok američki obrambeni resor tu samo posreduje u dobroj vjeri (bez zarade, ali i bez gubitaka za SAD).

Hrvatska je do danas iz ovog programa kupila roba u vrijednosti 4,2 milijuna USD – letačke opreme, komunikacijskih uređaja (među ostalim i za vozila Patria AMV), opreme za noćno gledanje, te programske podrške za Simulacijsko središte OS RH.

(3) Global Peacekeeping Operations Initiative – GPOI

Iz začetaka GPOI, US State Department, 27. listopada 2004.

Program GPOI ustanovljen je sredinom 2004. godine, početno kao multilateralan i ukupno petogodišnji instrument, čije se trajanje onda krenulo produžavati (prvo na još pet godina, do isteka američke fiskalne 2014. godine, a onda i dalje). Riječ je o programu pod nadležnošću američkog vanjskoposlovnog resora (Bureau of Political-Military Affairs), koji za svoj rad koristi novčana sredstava odvojena u okviru računa za operacije održavanja mira (Peacekeeping Operations – PKO). Tim se putem financira razne aktivnosti održavanja mira (pod okriljem UN-a i više regionalnih međudržavnih organizacija), iako je GPOI tu jedna od glavnih aktivnosti. Sama inicijativa GPOI prvenstveno radi na obuci osoblja za mirovne operacije (u suradnji s Italijom, te tamošnjim Centrom izvrsnosti policijskih postrojbi za stabilizaciju – COESPU), s izuzetkom operacije ISAF u Afganistanu. Pri tome, inicijativa GPOI omogućava i pribavljanju opreme za mirovne operacije – no maksimalno 20 posto povučenih sredstava može ići na nabavu opreme, dok minimalno 80 posto sredstava mora biti za obuku osoblja.

Hrvatska je iz ovog izvora do danas iskoristila oko 5,1 milijun USD – prvenstveno za pribavljanje dva laboratorija za učenje stranih jezika (Knin i Našice), navigacijske opreme, i opreme za noćno letenje. U skladu s pravilima o trošenju novaca iz ove inicijative, odgovarajući je udio sredstava potrošen na financiranje učenja stranih jezika, te provođenja obuke u noćnom letenju pilota helikoptera.

(4) Program “članak 1206 – Train and Equip”

Ovaj je program nazvan prema odjeljku 1206 američkog zakona National Defense Authorization Act (NDAA), kojim se specificiraju godišnje dužnosti i ovlasti pojedinih aktera obrambenog sektora SAD. Konkretno, riječ je o aktivnosti po prvi put uvedenoj 2006. godine, čije je postojanje onda više puta produžavano (aktualno je trajanje ove aktivnosti osigurano do kraja američke fiskalne 2017. godine). Riječ je o aktivnosti koja omogućava pomoć SAD državama saveznicama u zajedničkoj borbi protiv terorizma, koncentrirano na prostor Afrike i Afganistana (misija ISAF/Resolute Support). Sredstva iz ovog programa ograničena su na ukupno 350 milijuna USD godišnje, a dodjeljuju se suglasnošću nadležnih za obranu i vanjske poslove, nakon “združenog procesa procjenjivanja”

Ovaj je program Hrvatskoj dostupan od 2010. godine, od kada je do kraja 2014. tim temeljem dobiveno ukupno oko 31 milijun USD vrijednosti opreme i obuke. Ovim su putem pribavljena vozila HMMWV za preduputnu obuku, razna komunikacijska i navigacijska oprema, izvršena je prilagodba sustava MILES 2000 za hrvatsku jurišnu pušku VHS-D, te je pribavljena oprema za noćno promatranje i za označavanje te identifikaciju vojnih vozila. Posljednje vrijeme, radi velikog smanjenja aktivnosti SAD u Afganistanu, tim je putem raspoloživo i sve manje potpore – koju je proteklih godina RH navodno uživala i ponešto više nego što bi to na prvi pogled sugerirao nacionalni udio u misiji, uspoređeno prema ostalim saveznicima. Za 2015. je iz ovih izvora planirano povlačenje više od 11 milijuna USD – prvenstveno za komunikacijska sredstva te opremu i obuku specijalnih snaga.

(5) Program “članak 1202 – Enhanced ACSA (Acquisition and Cross Servicing Agreements)”

Sustav “Blue Force Tracker” u vozilu HMMWV

Ovaj je program nazvan prema odjeljku 1202 američkog zakona National Defense Authorization Act (NDAA), kojim se specificiraju godišnje dužnosti i ovlasti pojedinih aktera obrambenog sektora SAD. Konkretno, riječ je o ovlasti davanja određene “tražene opreme” (koja nije dostupna redovitim ACSA sporazumima) na besplatni zajam pojedinim zemljama partnerima koje sa snagama SAD sudjeluju u operacijama na prostoru u Iraka i Afganistana – no, načelno ne na duže od godine dana. Ova odredba, prvotno zamišljena za korištenje na prostoru Iraka, proširena je od američke fiskalne 2011. godine i na snage na prostorima Afganistana , te drugih tekućih mirovnih operacija.

Spomenuta “tražena oprema” prvenstveno se odnosi na dooklopljena vozila HMMWV, komplete balističkog oklopa, sustave za zapovijedanje, nadzor i komuniciranje (uključivo i “Blue Force Tracker”, te radio), kao i na pojedine kategorije naoružanja. Imajući u vidu ove činjenice, ne čudi da je Hrvatska ovim putem pribavila ukupno 50 vozila HMMWV (30 tipa 1151, i još 20 tipa 1114), te još 12 MRAP vozila – kao donaciju SAD svim pojedinim partnerskim državama, nakon okončanja njihove uporabe u Iraku.

(6) Excess Defense Articles – EDA

Predstavnici saveznika razgledavaju vozila HMMWV iz okvira EDA programa, Fort Hood u saveznoj državi Texas

Oznakom “Excess Defense Articles” (roba iz obrambenih viškova) klasificiraju se pojedine robe iz zaliha američkog obrambenog sustava, koje više nisu potrebne OS SAD (nadilaze zadane ciljeve nabava, ili odobrene količine pojedinih kategorija zaliha), ni drugim tijelima unutar SAD – a koje se onda stavlja na raspolaganje partnerskim zemljama, bilo za poklanjanje ili povoljnu prodaju (ovisno o stanju tih konkretnih roba). Pri tome je bitno da njihovi transferi ne ugrožavaju tehnološku ili industrijsku bazu SAD, te da njihovo davanje ne ugrožava šanse industrije SAD da prodaju neku novu ili rabljenu opremu istome korisniku. Ujedno, EDA-robe prodaju se na mjestu gdje se nalaze, i u stanju u kojem se zateknu – te sve druge troškove povezane s njihovim prijevozom, popravkom ili unapređivanjem snosi kupac (pravilo “as is, where is“). Ovaj pojam EDA-roba pobliže je definiran u odredbama propisa Foreign Assistance Act i Arms Export Control Act (EACA). Njihovo ustupanje odvija se pod nadležnošću obrambenog resora (posredovanje Defense Security Cooperation Agency – DSCA), uz suglasnost resora vanjskih poslova SAD, te kongresno odobrenje.

Hrvatska je ovome fondu sredstava dobila pristup 2012. godine. Tada je sastavljen zahtjev, koji je odobrio Kongres, za 212 MRAP vozila: i to 162 M-ATV, 30 Navistar MaxxPro Plus, i još 20 medicinskih vozila MRAP HAGA, o čijem smo dolasku u Hrvatsku višekratno pisali i na portalu Obris.org. Sva spomenuta vozila su pribavljana polovna (starost do 7 godina), s prijeđenih do 20 tisuća milja – gdje bi nabavna cijena za takva nova vozila bila oko 127 milijuna USD. Ujedno, na ovaj je prvotni sporazum u 2014. godini potpisan i dodatak, kojim je za iznos od 1,6 milijuna USD osigurano pribavljanje rezervnih dijelova za tako stečena sredstva. Upravo se putem programa EDA promišlja i nabava izvidničko-napadačkih helikoptera za HRZ i PZO, o kojoj se posljednje vrijeme učestalo špekulira u medijima te stručnoj javnosti.

(7) Coalition Support Funds – CSF

Pakistan je bio među prvim i osnovnim korisnicima programa Coalition Support Funds (CSF)

Ovaj je program ustanovljen američke fiskalne 2002. godine, radi isplaćivanja naknada koalicijskim partnerima za troškove logističke ili vojne podrške operacijama snaga SAD. Iako prvotno ustrojen za pomoć samo Jordanu i Pakistanu, oko operacije Enduring Freedom u Afganistanu, od 2003. godine ova su se sredstva koristila i za saveznike na bojištu u Iraku – a onda od fiskalne 2006. godine i za sve “ključne ” saveznike u Afganistanu i Iraku. Riječ je tu o sredstvima iz obrambenog proračuna – račun za operacije i upravljanje, odnosno unutar toga Defense Emergency Response Fund (DERF). Isplatu ovih sredstava odobrava ministar obrane SAD, uz suglasnost vanjskoposlovnog resora, te uz prethodno obavještavanje Kongresa.

Ovim putem se Hrvatskoj omogućava povrat dijela novca utrošenog u misiji ISAF – gdje je prvo bio obračunat period 2010.-2011. (ukupno povrat 7,3 milijuna USD troškova), da bi se onda obračunavao i period 2012.-2013. u kojem je do početka veljače ove godine priznato još 9,6 milijuna USD. Spomenuti ukupni iznos od 16,9 milijuna USD planira se iskoristiti za stavljanje u punu funkciju radarskog sustava Enhanced Peregrine, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org.

(8) International Military Education and Training – IMET

Program IMET – širenje znanja, ali i utjecaja na brojne manje obrambene sustave širom svijeta

Ovaj je program suradnje SAD s partnerskim zemljama zasnovan 1976. godine, u sklopu propisa Arms Export Control Act. Njime se omogućava zemljama članicama da svoje vojno osoblje šalju u neku od oko 150 vojnih obrazovnih institucija u SAD, bilo na profesionalno vojno školovanje (za vodeće osoblje) ili na programe tehničke obuke (za operatere oružnih sustava ili neku konkretnu vojnu specijalizaciju). Dok čelnik američkog vanjskoposlovnoga resora određuje pogodnost pojedine države za uključivanje u ovaj program, njegova je provedba na Ministarstvu obrane SAD.

Hrvatska je pristup programu IMET dobila još 1995. godine, i imala ga je sve do sredine 2003. – kada je došlo do već spomenutog zahlađenja bilateralnih vojno-diplomatskih odnosa sa SAD-om. Tek 2. listopada 2006. je George W. Bush svojom uredbom ukinuo zabranu pristupa Republike Hrvatske programu Međunarodnog vojnog obrazovanja i obuke, a “zbog važnosti za nacionalne interese SAD“. Time se RH našla među nizom zemalja članica Rimskog statuta, kojima je ovom prigodom krenulo skidanje posljedica neslaganja sa SAD-om oko izuzetka iz “Članka 98”. Do danas je za Hrvatsku putem IMET programa provedeno preko 600 aktivnosti (tečajeva i školovanja), što je zajedno procijenjeno na oko 9 milijuna USD vrijednosti.

(9) Cooperative Logistic Supply Support Arrangement – CLSSA

Glavnina vozila MRAP M-ATV stigla je u Rijeku krajem srpnja 2014. godine

Sporazumi o suradnji pri osiguravanju logističke podrške načelno spadaju u posebnu vrstu poslova unutar programa Foreign Military Sales (FMS), kojeg smo već ponešto pobliže objašnjavali. Riječ je tu o suradnji SAD i pojedinih država saveznika na polju osiguravanja logističke potpore za pojedine američke oružne sustave ili opremu – gdje se manji potrošni dijelovi namiču iz logističkog sustava SAD za partnere, a radi održavanja nekog većeg ili kompleksnijeg sustava (opet pribavljenog iz američkog izvora, ovim ili onim sustavom pomoći ili suradnje). Treba napomenuti kako se unutar američkog obrambenog sustava ovakve logističke ugovore smatra najefikasnijim načinom pravodobnog pribavljanja zaliha ili rezervnih dijelova – koji su u originalu partnerima bili isporučeni već ugrađeni u neki širi sustav. Pri tome, spomenutim se partnerima ovi dijelovi stavljaju na raspolaganje pod istim uvjetima pod kojima ih na raspolaganju ima i sam obrambeni sustav SAD.

Hrvatska je navodno potpisala ovakav ugovor o uključivanju u bazu logističkih podataka SAD, ne bi li time riješila pitanje opskrbe pričuvnim dijelovima za vozila HMMWV, te i za sve druge moguće američke sustave u našoj uporabi (koji zahtijevaju dugoročno održavanje). Tu OS RH imaju ovlaštenje da samostalno naručuju pričuvne dijelove, koji se onda isporučuju sa skladišta Kopnene vojske SAD (US Army), uz minimalno čekanje isporuke i tretman usporediv sa samim postrojbama OS SAD – ali i uz cijene koje za pojedinu robu plaća US Army.

Ostali programi

Potpisivanje Sporazuma o donaciji sredstava za zbrinjavanje neperspektivnog UBS-a, 10. listopada 2011. godine

Uz sve dosad  navedeno, spomenimo i da je Vlada Sjedinjenih Američkih Država Hrvatskoj i MORH-u dosad donirala i oko 2 milijuna USD u sklopu (10) programa uništavanja prijenosnih protuzračnih raketnih sustava Igla i Strijela-2M (sredstva kategorije MANPADS). Ova je aktivnost bila provedena u dva odvojena ciklusa tzv. “zbrinjavanja i uništavanju viškova neperspektivnih protuzračnih sustava“, prvi od kojih je odrađen temeljem Provedbenog sporazuma RH i SAD-a iz 2008. godine (milijun USD), i drugi temeljem Sporazuma o donaciji sredstava za zbrinjavanje neperspektivnog UBS-a, kojeg su 19. listopada 2011. potpisali tadašnji ministar Davor Božinović i veleposlanik SAD u Zagrebu James B. Foley (još milijun USD).

Slično je prošla i donacija oko 2,5 milijuna USD, koje su Sjedinjene Američke Države odobrile Republici Hrvatskoj za potrebe razminiranja i uništavanja općenitih viškova neperspektivnog UbS-a. O tome smo ponešto detaljnije također već pisali na portalu Obris.org.