Odluka Finska o povlačenju iz Ottawskog sporazuma oblikovana je pogoršanjem sigurnosnog okruženja uzrokovanim ruskim ratom u Ukrajini, rekla je finska državna tajnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Outi Holopainen. U razgovoru za agenciju Anadolu na forumu u Antaliji, Holopainen je naglasila da potez “nije bio laka odluka“, ali je bio potaknut zabrinutošću za nacionalnu sigurnost. “Finska je definitivno zemlja koja želi poštivati ​​međunarodno pravo i međunarodni poredak utemeljen na pravilima“, rekla je Holopainen, ističući dugogodišnju ulogu Helsinkija u naporima za razoružanje i kontrolu naoružanja.

Portal Obris.org je još sredinom prošle godine pisao da su baltičke države istupile iz Otavske konvencije, a zbog opasnosti koja im prijeti iz Rusije. Premijer Finska Petteri Orpo rekao je tada da će izlazak iz sporazuma iz 1997. omogućiti Finskoj da se “pripremi za promjene u sigurnosnom okruženju na svestraniji način”. Estonija, Latvija, Litva i Poljska, sve među najvjernijim saveznicima Ukrajine, napustile su sporazum prošlog mjeseca navodeći kao razlog potencijalnu prijetnju iz Moskve. Finska, koja ima dugu granicu s Rusijom, ima neugodna iskustva s istočnim susjedom još od poznatog tzv. „Zimskog rata“ i sudjelovanja Finske na strani nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

Međutim, finska državna tajnica napominje da je stvarnost dijeljenja granice od 1340 kilometara s Rusijom, koja je trenutno u punom ratu s drugim susjedom, prisilila Finsku da preispita svoj stav. Istaknula je rusko nesudjelovanje u sporazumu, rekavši da Finska mora procijeniti “što je ravnoteža, a što nacionalni interes” u trenutnim uvjetima. Inače, Rusija, kao ni SAD i Kina, nikada nije ratificirala tu konvenciju. Opisujući regionalno okruženje kao sve krhkije, Outi Holopainen je rekla: “Situacija u našem susjedstvu je toliko teška da se moramo povući“, naglašavajući da Finska trenutno nema postavljene nagazne mine i da nastoji izbjeći rizike za civile. Dodala je da su konzultacije sa saveznicima prošle glatko, napominjući da je to bio “vrlo otvoren i izravan dijalog sa svim našim saveznicima u NATO-u” i da nije bilo značajnih prigovora.

Govoreći o budućnosti europske sigurnosti, Holopainen je rekla da su rasprave o jačanju europskog stupa unutar NATO-a bile i nužne i pravovremene. Rekla je da je unutar NATO-a sigurnost zajednička odgovornost svih država članica i da je ovaj kolektivni pristup u konačnici ojačao savez. “U Europi moramo imati više odgovornosti za vlastitu sigurnost. Moramo više ulagati u našu obranu“, napomenula je Holopainen, dodavši da je to “povezano s predanošću Washingtona, s američkom predanošću europskoj sigurnosti. To je kombinacija koja čini transatlantsku vezu vrlo jakom.”

Inače, sjever Europe i posebice baltičke države stalno su izložene raznim oblicima hibridnih prijetnji i napada te sabotaža za koje se okrivljuje Rusija, iako to Moskva odlučno niječe.

Zbog MAGA politike Donalda Trumpa, odnosa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država u američko poštivanje dogovora vezano za isporuku visokotehnoloških oružja.

Tako je Švicarska prošle jeseni zaustavila plaćanja za američke protuzračne sustave zemlja-zrak Patriot nakon što je saznala da će isporuke biti odgođene za nekoliko godina. No, švicarski javni servis SRF otkriva da zamrzavanje ima mali učinak: SAD je bez ikakvih konzultacija preusmjerio švicarska plaćanja namijenjena borbenom zrakoplovu F-35 kako bi pokrio troškove Patriota, objavljeno je prošli tjedan. Urs Loher, direktor Odjela nacionalnog naoružanja u švicarskom Saveznom uredu za nabavu obrambene opreme (Armasuisse), potvrdio je potez SAD-a i rekao SRF-u koliko je novca već prebačeno. Međutim, pod pritiskom američkih vlasti, ne može otkriti točan iznos. Opisuje ga samo kao “niski troznamenkasti iznos u milijunima” – što znači znatno više od 100 milijuna švicarskih franaka (126 milijuna dolara). SAD tako zaobilazi zamrzavanje plaćanja preusmjeravanjem sredstava za švicarske borbene zrakoplove F-35 u sustav Patriot. Kako je to moguće?, pitaju se švicarski mediji.

U SAD-u, poslovi s oružjem sa stranim zemljama uvijek idu putem američkog vladinog programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS). Unutar ovog programa SAD održava fond za sve kupnje švicarskog oružja.  Bilo da se radi o F-35 ili o Patriot, sva švicarska plaćanja završavaju u ovom fondu. Ako jednom projektu nedostaje novca, SAD-u je dopušten pristup sredstvima za druge projekte. Upravo to američke vlasti sada rade: novac namijenjen programu F-35 koristi se za financiranje sustava Patriot.

„Ovo je vrlo nezadovoljavajuće“, kaže Loher. Preusmjeravanje sredstava stavlja švicarsko Ministarstvo obrane pod pritisak i ostavlja manjkove u proračunu za zrakoplove F-35. Krajem 2025. Ministarstvo je moralo prije roka prebaciti nekoliko desetaka milijuna franaka SAD-u kako bi popunilo prazninu. Ove rane uplate pojačavaju postojeće financijske probleme Ministarstva: ono se već bori s financiranjem odobrenih nabava oružja. Unatoč zamrzavanju plaćanja, očekuje se da će SAD ove godine nastaviti preusmjeravati sredstva za F-35 na sustav Patriot. Loher ipak brani zamrzavanje kao politički signal koji je pomogao potaknuti veću transparentnost SAD-a u vezi s dugim kašnjenjima. Kašnjenje u isporuci je, naime, razlog zašto je prije 2 mjeseca Švicarska počela otvoreno razmišljati o razvrgavanje ugovora o kupovini Patriota nakon što je iz SAD-a stigla obavijest o još jednom kašnjenju isporuke 5 naručenih sustava. Bern je počeo ozbiljno razmatrati europsku alternativu, francusko-talijanski sustav SAMP/T, koji bi navodno mogao biti isporučen već 2029. ako se naruči sada i odmah. Švicarski zakonodavci su frustrirani, a neki kažu da sustavi Patriot “možda uopće neće stići“.

„Frustrirajuće je kada nam nametnu zamrzavanje plaćanja, a novac se jednostavno preusmjeri“, kaže Werner Salzmann, senator i sigurnosni stručnjak iz desničarske Švicarske narodne stranke. Senator Josef Dittli iz desnocentrističke Radikalno-liberalne stranke dodaje da švicarsko Ministarstvo obrane očito nije shvatilo da je takav zaobilazni put moguć. Priska Seiler Graf, zastupnica Socijaldemokrata, osjeća se opravdanom u svom ranijem pozivu na otkazivanje kupnje Patriota. Njezina stranka općenito se protivi velikim američkom naoružanju. Salzmann također kaže da je njegovo povjerenje u Washington palo: „Ugovori FMS-a stvaraju sve više problema s tumačenjem. Moramo dobro razmisliti želimo li nastaviti potpisivati ​​takve sporazume.“

I Finci sumnjaju …

Antti Häkkänen sa svojim poljskim kolegom Pawełom Zalewskim

Finski ministar obrane Antti Häkkänen najavio je da će njegova zemlja provjeriti hoće li oružje koje je Europa platila ukrajinskoj vojsci stići na odredište – u Ukrjainu. Europski saveznici zabrinuti su zbog iscrpljivanja američkih vojnih resursa zbog rata u Iranu i nakon medijskih najava da bi SAD mogao preusmjeriti oružje namijenjeno za Ukrajinu prema Bliskom istoku. Häkkänen je rekao da će Helsinki provjeriti poštuje li Washington ugovore potpisane s europskim zemljama NATO-a koje su kupile oružje za Ukrajinu od američkih vojnih dobavljača. Problem proizlazi iz izvješća Washington Posta da Pentagon razmatra preusmjeravanje ključne vojne opreme namijenjene ukrajinskim obrambenim snagama za rat u Iranu. „Svaki put procjenjujemo kako se novac troši i vjerujemo da mehanizam funkcionira. Ako naravno postoje problemi, onda to moramo ponovno procijeniti“, rekao je Häkkänen u emisiji 12 Minutes With na Euronewsu.

Ovo oružje uključuje vitalne sustave protuzračne obrane potrebne za presretanje ruskih projektila i dronova, kupljenih putem NATO-ovog sustava Prioritetne liste zahtjeva za Ukrajinu (PURL), koji omogućuje zemljama NATO-a da kupuju oružje za Ukrajinu od SAD-a. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao je novinarima da bitna oprema za Kijev, uključujući presretače, “nastavlja pritjecati u Ukrajinu“. Međutim, postoji zabrinutost da će, kako rat u Iranu sve više odmiče, a američke vojne zalihe se smanjuju, biti donesena odluka o preusmjeravanju opreme prema Iranu. “PURL je do sada Ukrajini isporučio oko 75% svih projektila za ukrajinske baterije Patriot i 90% streljiva koje se koristi u drugim sustavima protuzračne obrane“, rekao je Rutte novinarima u sjedištu NATO-a u Bruxellesu u četvrtak, 26. ožujka.

Službeni Helsinki također čvrsto stoji iza toga da se neće uključiti u američko-izraelsku intervenciju u Iranu, unatoč izjavama američkog državnog tajnika Marca Rubia koje impliciraju da je podrška Washingtona Ukrajini ugrožena ako europski saveznici ne pomognu SAD-u u osiguravanju Hormuškog tjesnaca. U jedva prikrivenoj prijetnji saveznicima na putu za sastanak ministara vanjskih poslova G7 u Parizu, Rubio je rekao: „Ukrajina nije američki rat, a ipak smo toj borbi doprinijeli više nego bilo koja druga zemlja na svijetu. (…) „Dakle, to će biti nešto što će predsjednik morati uzeti u obzir u budućnosti“, dodao je Rubio. No, Häkkänen je rekao da Helsinki ne može preusmjeriti sigurnosne snage iz Finske u Zaljev, s obzirom na granicu od 1350 kilometara koju Finska dijeli s Rusijom. „Mi smo mala zemlja uz Rusiju“, rekao je, dodavši: „Svi naši resursi uključeni su u našu spremnost u ovom području, tako da nema opcija ili potencijala“ za djelovanje na Bliskom istoku.

U međuvremenu, finski predsjednik Alexander Stubb također je udvostručio otpor svoje zemlje američkim pozivima za pomoć. Rat s Iranom „nije stvar NATO-a“, rekao je u četvrtak navečer, jer je NATO obrambeni savez, rekao je Stubb na konferenciji za novinare nakon sastanka čelnika Zajedničkih ekspedicijskih snaga (JEC), multilateralne obrambene suradnje među nordijsko-baltičkim zemljama NATO-a.

Španjolska čvrsto “protiv”

Nakon što je odbila prihvatiti Trumpov zahtjev za izdvajanje u obranu od 5 % BDP-a, Španjolska je zatvorila svoj zračni prostor američkim zrakoplovima koji sudjeluju u napadima na Iran. To je korak dalje od ranije zabrane korištenja vojnih baza kojima zajednički upravljaju Španjolska i SAD. Španjolska ministrica obrane Margarita Robles je bila rezolutna: “Ne dopuštamo korištenje vojnih baza niti korištenje zračnog prostora za akcije povezane s ratom u Iranu“. Zatvaranje zračnog prostora prisiljava vojne zrakoplove da zaobiđu Španjolsku, članicu NATO-a, na putu do svojih ciljeva na Bliskom istoku. To ne uključuje izvanredne situacije, dodao je list El País.

A USS Gerald R. Ford u Splitu?

U tom kontekstu je zanimljivo gledati reakcije na uplovljavanje američkog nosača USS Gerald R. Ford (CVN-78), koji je nakon sudjelovanja u operacijama protiv Irana najprije otplovio put Grčke, a onda se skrasio pred Splitom radi popravka i dopune. Dok službena priopćenja o njegovom dolasku u Hrvatsku naglašavaju transtlantske vrijednosti i dokaze prijateljstva, na društvenim se mrežama više nego ikada čuju glasovi protiv ovog dolaska, uz naglašeni strah da će Hrvatska time i sama postati meta iranskih ili pro-iranskih podržavatelja. Tome se priključila i saborska zastupnica Dalija Orešković, problematizirajući poštivanje Ustava RH u odluci o uplovljavanju nosača u hrvatske teritorijalne vode. “Gdje su stavovi drugih nositelja državne vlasti po pitanju davanja suglasnosti stranoj državi da usred ratnog sukoba kojeg je sama izazvala usidri svoj ratni brod ispred jednog od najvažnijih turističkih gradova uoči početka turističe sezone?,” pita se Orešković na društvenim mrežama. Iako je iznimno mala ili gotovo nikakva mogućnost da se posadi i samom nosaču dogodi išta lože u Hrvatskoj, ovakve reakcije samo su odraz sve manjeg povjerenja u SAD i podrške američkoj vanjskoj politici prema saveznicima i partnerima.

Na jučerašnjoj svečanosti u teksaškom proizvodnom pogonu Lockheed Martina za F-35,  vladini i vojni čelnici iz Sjedinjenih Država i Finske proslavili su predstavljanje prvog F-35A Lightning II za finsko Ratno zrakoplovstvo. Događaj označava novu generaciju finske zračne moći i jača strateške transatlantske odnose, objavio je Lockheed Martin na svojim stranicama. Prvi zrakoplov bit će isporučen finskim zračnim snagama početkom 2026. i bit će prevezen do zračne baze Ebbing u Arkansasu, gdje se održava obuka pilota F-35A. Finski program predviđa 64 F-35A, što će biti najveća flota F-35 u sjevernoj Europi. .

„Finska je članica NATO-a i predana je djelovanju kao pouzdan pružatelj obrambenih snaga na sjevernom krilu“, rekao je tom prilikom na sveečanosti u Fort Worthu finski ministar obrane Antti Häkkänen, dodavši: „Finska ulaže velika sredstva u nacionalne industrijske kapacitete kroz industrijsko sudjelovanje, vjerujemo da naša ulaganja i vrlo sposobna obrambena industrija mogu koristiti programu F-35 ne samo lokalno već i na globalnoj razini.“ „U finskom operativnom okruženju, preživljavanje, smrtonosnost i suradnja su imperativ“, naglasio je general-bojnik Timo Herranen, zapovjednik finskog Ratnog zrakoplovstva. „F-35 će pružiti neusporedive sposobnosti u svim tim područjima i donijet će potpuno novu razinu sposobnosti za našu obranu. Veselimo se početku operacija F-35 sljedeće godine,“ istaknuo je Herranen.

F-35 ujedinjuje 20 savezničkih zemalja koje su odabrale taj zrakoplov, uključujući 13 u Europi, i u aktivnoj je službi sa 16 službi diljem svijeta. Svojom neusporedivom interoperabilnosti, finski F-35 ojačat će integraciju između različitih grana Finskih obrambenih snaga i povezati resurse u različitim domenama, povećavajući situacijsku svjesnost Finske i njezinih saveznika u NATO-u, piše u priopćenju Lockheed Martina. „F-35 i dalje pokazuje svoju sposobnost odvraćanja prijetnji i pobjede u borbi te će finskim zračnim snagama dati odlučujuću prednost u zaštiti nacije i jačanju savezničkog partnerstva u nordijskoj regiji i šire“, rekao je Greg Ulmer, predsjednik Lockheed Martin Aeronautics, dodavši: „Program F-35 podupire snažnu mrežu integriranog odvraćanja, unapređujući savezničku suradnju, industrijsku snagu i zajedničku sigurnost.“

Finska industrija dio je globalne mreže od više od 1900 dobavljača F-35. Lockheed Martin surađuje s više od 30 tvrtki i akademskih institucija diljem Finske, prenoseći najsuvremenije tehnologije i stručnost koje potiču inovacije i rast u finskom zrakoplovnom sektoru, navodi Lockheed Martin u priopćenju s jučerašnjeg događaja.

Inače, portal Obris.org više puta je pisao o tim letjelicama koje dio NATO zemalja želi su sastavu svojih zračnih snaga a dio odbija naručiti zbog politike američkog predsjednika Trumpa prema Europi. Za taj zrakoplov smo ocijenili da je „U mreži politike Donalda Trumpa“ i njegove političke agende MAGA. Svečanosti predstavljanja prvog finskog F-35 trebao je prisustvovati i predsjednik Finske Alexander Stubb, no u zadnji tren je otkazao putovanje u SAD zbog sudjelovanja u pregovorima o mirovnom planu za Ukrajinu koji su se proteklih dana vodili u Berlinu.

Zbog zabrinutosti vojnom prijetnjom koju susjedna Rusija predstavlja za Finsku, finski parlament je u četvrtak, 19. lipnja,  izglasao povlačenje ove zemlje iz Otavske konvencije koja zabranjuje upotrebu protupješačkih mina. Finska se time pridružuje drugim članicama Europske unije i NATO-a koje graniče s Rusijom u izlasku ili planiranju izlaska iz sporazuma, dok rastu strahovi oko njihove susjedne i mnogo veće zemlje. Za povlačenje je glasalo 157 zastupnika, dok ih je 18 bilo protiv. Finska se tako pridružila Poljskoj, Estoniji, Latviji i Litvi, gdje su parlamenti – temeljem ranije usvojene zajedničke izjave – već odobrili povlačenje iz ove konvencije. Kako su objasnili čelnici tih država, povlačenje iz ove Konvecije uvjetovano je opasnosti iz Rusije nakon invazije na Ukrajinu, Predsjednik Alexander Stubb, koji vodi finsku vanjsku i sigurnosnu politiku, u utorak je pravdao taj potez zemlje: “Stvarnost je u konačnici da nam je susjedna zemlje agresivna, imperijalistička država zvana Rusija, koja sama nije članica Otavskog sporazuma i koja nemilosrdno koristi mine“.

Također zbog nelagode izazvane ruskim susjedom, Finska je u travnju 2023. službeno postala 31. članica NATO-a nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken, čija je zemlja depozitar Washingtonskog ugovora, preuzeo sve finske ratifikacijske dokumente. “Primitkom ovih dokumenata proglašavamo Finsku 31. članicom Saveza“, rekao je Blinken na svečanosti u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Ta odluka ove skandinavske države, nakon višedesetljetne neutralnosti, nije se dopala službenoj Moskvi koja je navodno počela jačati svoje snage na granici s Finskom.

Finska je za sada posljednja europska zemlja koja se povukla iz Otavske  konvencije. Početkom mjeseca, odnosno 4. lipnja, estonski parlament je ratificirao povlačenje Estonije iz ove konvencije s 81 glasom za i 1 protiv – što je bio rijedak primjer tamošnjeg međustranačkog konsenzusa. Estonija je svoju odluku o povlačenju iz Otavske konvencije objasnila značajno pogoršanim sigurnosnim okruženjem u Europi i regiji Baltičkog mora. Poljska je isto napravila 20. svibnja, što je izazvalo posebno žestoku reakciju Rusije – „Vidimo kako su zapadne zemlje spremne odustati od svojih međunarodnih pravnih obveza doslovno u svakom trenutku – kad god im se prohtije, kad god im to odgovara“, izjavila je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova. Rusija, podsjetimo, nije potpisnica Otavske konvencije. Litva je 08. svibnja objavila povlačenje iz Konvencije – odobrio ga je litavski parlament Seimas, uz rok za povlačenje unutar 6  mjeseci. Ministrica obrane Litve Dovilė Šakalienė oštro je odgovorila onima koji kritiziraju odluku  vlade o povlačenju iz Ottawske konvencije o zabrani nagaznih mina: “Probudite se! Ovo je stvarni svijet. (…) Ruski vojnici više nikada neće prijeći granicu moje zemlje“. Latvijski parlament je 16. travnja donio odluku o povlačenju iz Otavske konvencije, također navodeći rusku prijetnju kao glavni razlog tog čina. „Povlačenje iz Otavske konvencije dat će našim oružanim snagama manevarski prostor u slučaju vojne prijetnje da koriste sva moguća sredstva za obranu naših građana“, rekla je tada predsjednica parlamentarnog odbora za vanjske poslove Inara Murniece.  

Zahvaljujući naporima i radu Međunarodne kampanje za zabranu protupješačkih mina, Međunarodnog Crvenog križa te zemalja koje su se nesebično zalagale za njihovu zabranu, 18. rujna 1997., na Diplomatskoj konferenciji o međunarodnoj zabrani protupješačkih mina u Oslu usvojena je Konvencija o zabrani, stvaranju zaliha, proizvodnji i prijenosu protupješačkih mina i njihovom uništenju, poznata kao “Ottawska konvencija”. Konvenciji je prethodio višegodišnji mukotrpan put prijepora, prijedloga i nacrta konvencije, usuglašavanja i sl., među kojima je potrebno istaknuti primjer Belgije i Austrije, zemalja koje su prve zakonom uvele zabranu protupješačkih mina, ali i primjer Sjedinjenih Američkih Država, koje su se povukle iz pregovora nakon što njihovi uvjeti za usvajanje Konvencije nisu bili prihvaćeni. Dana 3. i 4. prosinca 1997. na konferenciji u Ottawi, Konvencija je otvorena za potpisivanje. Od 151 sudionice, predstavnici vlada 121 zemlje, između kojih i Hrvatska, potpisali su Konvenciju. Nekoliko dana kasnije, 9. prosinca 1997. Opća skupština UN-a usvojila je Rezoluciju o Konvenciji, kojom je pozvala sve države svijeta da je potpišu i ratificiraju.

Mina “kukuruzara”

Protupješačke mine su vrsta mina čiji je dizajn i namjena usmjerena protiv ljudi, za razliku od protuoklopnih koje su namijenjene uništavanju i onesposobljavanju vozila. Ove mine su dizajnirane da ozljede i ubiju što je više moguće žrtava da bi se stekla prednost u ljudskim resursima i logističkoj potpori koja je potrebna da se žrtve zbrinu. Neki tipovi protupješačkih mina također mogu oštetiti pogonske sisteme pojedinih oklopljenih i neoklopljenih vozila, naročito kotačnih vozila. Ovaj tip mina se može podijeliti u dvije skupine mina i to eksplozivne i rasprskavajuće mine, koje mogu a i ne moraju biti ukopane u zemlju. Te mine poznate su hrvatskim braniteljima jer su tijekom Domovinskog rata korištene na obje strane. Posebice su pojedini modeli bili poznati pod nazivima „Pašteta“ (PMA-2), „Kukuruzara“ (PMR-2) ili „Promovka“ (PROM-1), a riječ je u protupješačkim minama iz arsenala bivše JNA koje su se aktivirale nagazom ili potezno.

U petak, 12. srpnja, državni tajnik u Ministarstvu obrane Republike Slovenije Damir Črnčec i nacionalni direktor naoružanja u Ministarstvu obrane Republike Francuske general Gaël Diaz de Tuesta potpisali su Pismo namjere vezano za europsku zajedničku nabavu topničkih oružnih sustava CAESAR i protuzračnih obrambenih sustava Mistral. Naime, potpisivanjem tog Pisma namjere slovensko Ministarstvo obrane započinje sve potrebne postupke za moguću nabavu i uvođenje potpuno novih oružnih sustava u Slovensku vojsku. Time će se ujedno ispuniti uvjet za podnošenje zahtjeva za dobivanje europskih sredstava za izgradnju zajedničkih vojnih sposobnosti. Slovenija je po pitanju postupka tu bliža Hrvatskoj, koja je također najprije potpisala okvirni sporazum, nego primjerice Estoniji koja je odmah potpisala ugovor o kupovini haubica CAESAR, kako bi njih barem dio dobila već ove godine.

Kako je priopćilo slovensko Ministarstvo obrane, u svjetlu poticaja država članica Europske unije za sudjelovanje u javnoj nabavi u području obrane te potrebe jačanja tehnološke i industrijske baze europske obrane, potpisivanje Pisma namjere omogućit će daljnje razgovore o potencijalnoj nabavi topničkih oružnih sustava CAESAR i PZO sustava Mistral. Eventualna nabava ovih oružanih sustava provodit će se potpisivanjem pisma namjere pod potpuno istim uvjetima kao i za sve ostale zemlje koje su već pristupile ili će se pridružiti ovoj inicijativi.

Tako je u samo mjesec dana francuska potpisala ugovore o prodaji haubica CAESAR Armeniji i Estoniji, te za sada još uvijek neobvezujuća pisma namjere (odnosno okvirne sporazume) sa Slovenijom i Hrvatskom. Ovi su poslovi dio francuske šire strategije za izvoz sustava CAESAR i njegovu popularizaciju prvenstveno u europskim zemljama, nakon što su se pokazali učinkovitima u različitim sukobima, uključujući Ukrajinu, Afganistan, Irak i Mali.

Premijer Golob i ministar Šarec

Samo 2 dana ranije, u srijedu 10. srpnja, usred održavanja NATO-summita u Washingtonu, slovenski premijer Robert Golob objavio je i odluku o kupovini novih vozila Patria AMV XP za potrebe Slovenske vojske. Ugovor o kupovini dodatnih Patria trebao bi biti finaliziran do kraja ove godine, a prema lokalnim medijima Slovenija namjerava nabaviti 106 vozila u procijenjenoj vrijednosti oko 695 milijuna eura. Time je definitivno otpala kupovina oklopnih vozila Boxer, koju je ranije desna Vlada potencirala i gotovo finalizirala. Dolaskom Roberta Goloba na vlast, kupovina Boxera je otkazana jer je navodno interna revizija u slovenskom Ministarstvu obrane pokazala da odabrana opcija nije uključivala svu opremu koju je ranije tražilo Ministarstvo unutar dogovorene cijene za ukupno 45 Boxera. Premijer Golob je potvrdio da su u tijeku izravni pregovori između ministarstava obrane Slovenije i Finske o kupovini Patria: „To dokazuje da se radi o izravnoj transakciji između dviju država, a ugovorom će biti predviđeno i izravno plaćanje između Republike Slovenije te Republike Finske, čime će se osigurati najveća moguća transparentnost transakcije. Time bi se skinula mrlja u odnosima Slovenije i Finske zbog prošlih nabava od istog proizvođača“, rekao je Golob.

Inače, od kraja prošloga tjedna premijer Golob privremeno obnaša i dužnost ministra obrane, jer je dojučerašnji ministar obrane Marjan Šarec odlučio ministarsko mjesto zamijeniti zastupničkim u Europskom parlamentu. Dok se ne pronađe novi ministar obrane, Robert Golob bit će i premijer i ministar, baš kao svojedobno i izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

Švedska zastava prvi je put podignuta u sjedištu NATO-a u ponedjeljak, 11. ožujka, na prigodnoj ceremoniji, te je time ta skandinavska zemlja i svečano proglašena 32. članicom NATO-a, objavljeno je na službenim stranicama Saveza.

Podizanje švedske zastave ispred sjedišta NATO-a (Photo: NATO)

Švedska zastava je podignuta kako bi se pridružila zastavama ostalih 31 saveznika, dok su svirane švedska državna himna i himna NATO-a. Svečanosti podizanja zastave održale su se istovremeno u Savezničkom zapovjedništvu za operacije (SHAPE) u Monsu (Belgija) i Savezničkom zapovjedništvu za transformaciju u Norfolku, Virginia (Sjedinjene Američke Države). Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg poželio je dobrodošlicu švedskom premijeru Ulfu Kristerssonu u sjedištu NATO-a. Govoreći uoči ceremonije, glavni tajnik zahvalio je premijeru Kristerssonu na njegovom snažnom osobnom vodstvu i predanosti uvođenju Švedske u NATO.  “Švedska je zauzela svoje pravo mjesto za NATO-ovim stolom pod okriljem zaštite članka 5 – konačnog jamstva naše slobode i sigurnosti. Svi za jednog i jedan za sve”, naglasio je Stoltenberg. Stojeći uz premijera Kristerssona, glavni tajnik rekao je kako  pristupanje Švedske ponovno pokazuje da vrata NATO-a ostaju otvorena: “Nitko to ne može zatvoriti. Svaki narod ima pravo birati svoj put, a svi biramo put slobode i demokracije“.

Napominjući da će NATO ove godine obilježiti 75. godišnjicu postojanja, Stoltenberg je naglasio da je transatlantska veza između Europe i Sjeverne Amerike osigurala našu slobodu i sigurnost. Švedska će pomoći u izgradnji još jačeg NATO-a u kritičnom trenutku za euroatlantsku sigurnost, rekao je, dodajući da je “pridruživanje NATO-u dobro za Švedsku, dobro za stabilnost na sjeveru i dobro za sigurnost cijelog našeg Saveza“, rekao je glavni tajnik NATO-a.

Inače, Švedska je u četvrtak (7. ožujka) postala 32. članica NATO-a tako što je dokumentaciju o pristupanju te skandinavske zemlje NATO savezu u Washingtonu američkom državnom tajniku Antonyju Blinkenu predao švedski premijer Ulf Kristersson, čime je završio gotovo dvogodišnji proces primanja Švedske u Sjevernoatlantski savez. Državni tajnik Blinken osvrnuo se tom prilikom na razloge promjene švedske politike prema NATO-u:

“Ali mislim da ako se odmaknete i razmislite gdje smo bili prije tri godine, ništa od ovoga nije bilo unaprijed određeno i, zapravo, ništa od ovoga nije bilo predvidljivo. Švedska je imala 200 godina staru politiku nesvrstanosti. A prije Putinove ponovne invazije na Ukrajinu u veljači 2022., ako ste pogledali anketu, manje od jedne trećine Šveđana podržavalo je ulazak u NATO. Ovo je bio sastavni dio švedske povijesti, a onda se sve promijenilo. Nakon invazije, tri četvrtine Šveđana jasno je izrazilo svoju želju da se pridruži. Šveđani su shvatili nešto vrlo duboko: ako je Putin bio voljan pokušati izbrisati jednog susjeda s karte, onda se možda neće tu zaustaviti”.

Nakon skoro dva stoljeća neutralnosti, pristupanjem Švedske, nakon Finske prošle godine, sada su sve zemlje s izlaskom na s Baltičko more – s izuzetkom Rusije – članice Sjeveroatlantskog saveza.

Najnovije proširenje NATO-a prati i sudjelovanje Finske i Švedske u NATO vježbi Nordic Response 2024 pod vodstvom Norveške. Švedska sudjeluje sa 4.500 pripadnika svojih zračnih snaga, kopnene vojske i mornarice, dok Finska daje nešto više od 4.000 vojnika. To je najveće sudjelovanje ovih skandinavskih zemalja ikada u ijednoj stranoj vježbi, a demonstrira njihovu predanost kolektivnoj obrani unutar NATO saveza.

Utorak je 17. svibnja, ujedno i 83. dan rata u Ukrajini. Kraj dvanaestog tjedna intenzivne faze ovoga rata obilježavaju s jedne strane daljnje promjene geopolitičke karte Europe i Bliskoga Istoka, izazvane ruskom agresijom, a s druge strane daljnja postupna ruska napredovanja na frontama istoka Ukrajine u Donbasu.

Nakon prošlotjednog izjašnjavanja Finske o namjeri ulaska u NATO savez, ovog vikenda se slično opredijelila i Švedska. Nisu tu mnogo utjecale ni prve ruske kaznene mjere o kojima se čulo – obustave prodaje električne struje iz Rusije u Finsku – kao ni ponovljene prijetnje nuklearnim oružjem na Baltiku. Ovo posljednje, iako postaje tipično za ukupnu noviju rusku vanjsku politiku, izazvalo je posebno čuđenje, budući se o ruskom nuklearnom oružju na prostorima militarizirane enklave Kalinjingrad ustrajno govori već desetljećima. Iako je nekad davno bilo i naznaka da su tamošnje nuklearne bojne glave bile demontirane, još prije desetak godina je bilo oglašeno raspoređivanje prvo dodatnih, a onda i moderniziranih raketnih sustava sposobnih za nošenje takvog oružja, da bi 2018. bilo bilježeno i veliko renoviranje skladišnih kapaciteta za takvu vojnu tehniku. Dapače, i prije mjesec dana su slične ruske tvrdnje o „nuklearizaciji“ Baltika izazivale začuđenost u obrambenim krugovima obližnje Litve – iz kojih se čulo da je nuklearno oružje u Kalinjingradu oduvijek.

Švedska i Finska predale molbu za NATO, srijeda 18. svibnja 2022.

No, dok treba napomenuti kako ni Finska, a ni Švedska, još nisu i formalno pokrenule postupak ulaska u NATO savez – što će učiniti sutra, ruske prijetnje ipak su postavile pitanje sigurnosnih garancija za ove dvije države na pragu Saveza, i taman što je to riješeno – otkrile i čvrsto tursko protivljenje ulasku Švedske u NATO. Dakle, sve ono o čemu se u nas pričalo povodom istupa predsjednika Milanovića o uvjetovanju ulaska baltičkih država u Savez, sada je ipak činjenica – i u tijeku su kako razgovori o formalnom prigovoru Turske da Švedska podržava izbjegličke snage kurdske stranke PKK (inače proglašene terorističkom organizacijom u SAD i dobrom dijelu EU), tako i u načinima da se turski otpor ili nadiđe ili slomi. Ipak, treba napomenuti i da moguće širenje NATO saveza na Baltiku nije i jedina posljedica aktualnih događanja u Ukrajini, budući se i iz Švicarske – koja je kao i Švedska neutralna od prvih godina 19. stoljeća – čulo o promjeni tamošnje definicije neutralnosti. Dok Švicarska ipak ne namjerava zamoliti za ulazak u NATO, ona je ipak odlučila ojačati svoju obrambenu suradnju sa SAD i zemljama Saveza, te će izgleda i prestati raditi probleme oko „popune“ savezničkih zaliha raznim streljivom i drugim proizvodima svoje ozbiljne obrambene industrije.

Protubrodska raketa Blue Spear (5G SSM) tvrtke IAI

Posebno treba napomenuti i izazovnu poziciju u koju je rat što bjesni istokom Ukrajine stavio i Izrael. Nakon brojnih apela za pomoć iz Ukrajine – gdje je, recimo, Izrael lani odbio u tu zemlju prodati protuzračni sustav Iron Dome da ne remeti odnose sa službenom Moskvom, sada su se ti odnosi očigledno ipak poremetili. Iako su na nedavne izjave ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova o židovskom antisemitizmu došle i službene isprike, zadnjih dana se intenzivno krenulo pričati o izraelskoj dozvoli transfera iz Estonije u Ukrajinu modernih raketa Blue Spear. Riječ je o modernom protubrodskom naoružanju tvrtke Israel Aerospace Industries (IAI) dometa gotovo 300 km, koje bi skoro pa omogućile da se iz Odese direktno gađaju plovila u ruskoj luci Sevastopolj. Glasine o ovom poslu brzo su demantirane iz Izraela, iako je daljnja šteta odnosima Tel Aviva i Moskve očito već bila napravljena. Najbolje se to vidjelo jučer i danas kada je objavljeno da su u petak, 13. svibnja, na izraelske borbene avione tijekom njihovih akcija u Siriji po prvi put djelovale ondje smještene bitnice ruske raketne protuzračne obrane. Iako je do ispaljivanja ruskih projektila navodno došlo bez prethodnog hvatanja ciljeva ciljničkim radarima – ipak, poruka je tu nedvojbeno bila poslana, a nastavak izraelskog sudjelovanja u događanjima u Ukrajini itekako je otvoren. Podsjetimo da je i sam ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski Židov, te da je na službeni Izrael višekratno apelirao i za posredovanje u pregovorima.

Razvoji stanja na terenu

Postrojba TO nakratko izbila na granicu s Rusijom, Ternova, 16. svibnja 2022. godine

Što se događanja na bojištima Ukrajine tiče, ondje su posljednji dani bili izuzetno dinamični. Kao prvo, spomenimo daljnji razvoj situacije kod Harkiva, grada oko kojeg već neko vrijeme teče ukrajinska ofenziva. Ruske snage su ondje odmaknute izvan topničkog dometa od centra grada, no usprkos medijskim napisima o nekakvom ruskom općem povlačenju sa sjevera i sjeveroistoka ovog velikog urbanog centra, do toga izgleda ipak nije došlo. U nedjelju, 15. svibnja, ukrajinske snage na oko 36 km sjeveroistočno od grada, oko mjesta Ternova, došle su do granične crte s Ruskom Federacijom, ali okupirani pojas na sjeveru grada (potez Kozača Lopan-Lipci-Vesele) i dalje drži ruska vojska navodno popunjena ljudstvom iz tzv. Donjecke i Luhanske Narodne Republike. Sve to, izgleda, nije omelo daljnje ukrajinsko napredovanje na sjeveroistok (gdje su se navodno primakli okupiranom Vovčansku, važnom ruskom logističkom središtu), te na istok – navodno pontonskim mostom preko rijeke Siverski Donjec kod Starog Saltiva, gdje se isto čuje o uspostavi ozbiljnijeg mostobrana na istočnoj obali rijeke. Ovi potezi su navodno doveli do okupljanja ponešto ruskih pojačanja dalje na istoku, oko Kupjanska, iako izgleda još nije došlo i do većih promjena ruskih borbenih planova.

Napreduje ruska agresija u Donbasu

A ti ruski planovi sada su očigledno koncentrirani na sjeverni dio ukrajinske obrambene linije u Donbasu, gdje se borbena djelovanja intenzivno nastavljaju. I dok se iz američkih izvora čulo o prelasku dodatnih ruskih taktičkih skupina razine bojne u Ukrajinu – gdje bi ih sada trebalo biti aktivno ukupno 105, valjda uključujući većinu postrojbi koje se tjednima rekonstruiralo oko Belgoroda – učinak tih svih pojačanja zapravo je umjereno vidljiv na terenu. Naime, ruska agresija u Donbasu napreduje, ali više evolucijski, s ustrajnim sitnim pomacima i osvajanjima, ali bez naglih strateških ili operativnih preokreta. Tako je južno od Izjuma zauzeto selo Dovgenjke – čime se bojišnica cestom prema Slovjansku pomakla oko 7 kilometara, i sada stoji pred naseljima Dolina i Bogorodične. Upravo je ukrajinska obrana mjesta Bogorodične važna jer ono zatvara prilaz s juga preko rijeke Siverski Donjec do grada Svjatogirska, jedne od izgleda tri preostale ukrajinske enklave s te strane ovog borbeno izuzetno bitnog vodotoka. Druga enklava, grad Liman, ostao je zadnjih dana u još užem okruženju, kada su u ruske ruke pala sela Novoselivka, Jarova i Drobiševe, dok treću enklavu čini relativno veliki grad Severodonjeck, na čija sjeverozapadna, sjeverna i istočna predgrađa stižu sve jače ruske snage. Ono što braniteljima ostaje, iako su praktično svi mostovi porušeni – je prostor na jugozapadu, preko rijeke Siverski Donjec, gdje stoji ukrajinsko uporište Lisičansk.

Lisičansk se bombardira već tjednima

Iako su tijekom zadnjih desetak dana ukrajinske snage zaustavile desetak pokušaja ruskog forsiranja rijeke Siverski Donjec od Limana do Severodonjecka, nanijevši pri tome neprijatelju i prilično spektakularne gubitke – to nije zaustavilo pritisak agresora, koji izgleda samo jača. Posebno se to vidi u prostorima od Lisičanska pa oko 30 km južno, gdje se razvija velika borba za preostalih nekoliko postotaka Luhanske oblasti koje još u svojim rukama drže ukrajinski branitelji. Kao prvo, ondje teče frontalni ruski napad na ukrajinsku utvrđenu liniju obrane Lisičansk-Girske-Zolote, čiji su prednji položaji počeli naočigled pucati. Iako je ruski prodor kroz Nižnje prije par dana zaustavljen u Toškivki, to je mjesto sada navodno podijeljeno po pola i predmetom je aktivnih borbi. Kao drugo, malo južnije, do danas je agresor stajao pred selom Orihove, na oko 5 km istočno od uporišta Girske, ali tu je tijekom posljednjih sati došlo do frontalnoga pomaka, a Orihove je izgleda osvojeno.

Puno problema za Ukrajince

No to nipošto nije kraj ukrajinskim problemima na ovom odsjeku bojišta. Naime, još je u težem položaju južni kraj te obrambene crte, oko mjesta Zolote, gdje su ruski osvajači tijekom zadnjih dana izgleda uspjeli izaći u zaleđe ukrajinske obrane – i veliko je pitanje hoće li nastaviti braniti utvrđene položaje, ili se povlačiti prije potencijalnog okruženja. Naime, taj se dio obrambene crte na jugozapad naslanjao na utvrđeno mjesto Popasna, koje su Rusi nakon dugih borbi uspjeli zauzeti 8. svibnja. Iako su ukrajinski izvori javljali o planskom povlačenju branitelja iz tog grada, navodeći i postojanje određenih utvrđenih položaja u okolici, posljednjih je dana upravo okolica Popasne postala posebno žarište borbi i daljnjih ruskih napredovanja. Na sjever od Popasne oni su prvo zauzeli selo Oleksandropilija, pa onda stigli i do naselja Komišuvaha (oko 7 km sjeverno od Popasne) i Katerinivka (8 km sjeveroistočno od Popasne i samo 3 km jugozapadno od uporišta Zolote) – čime su prekinuli vezu uporišta Zolote s ukrajinskim zaleđem. Dapače, izgleda da su tijekom zadnjeg dana uspjeli doprijeti i još sjevernije, do mjesta Vrubivka – čime bi u pitanje doveli i cestovnu vezu uporišta Girske s ukrajinskim zaleđem. Ako ovo napredovanje u najskorije vrijeme ne bude zaustavljeno, moglo bi se tu raditi o ruskom pomaku i do 20 km na zapad – čime bi u pitanje bile dovedene i cestovne veze prema Lisičansku i Severodonjecku, a time i ukupno zadržavanje ukrajinske vlasti nad makar i dijelom Luhanske oblasti.

Rusi krenuli na sjever i zapad

Popasna je postala osnovica za tri ruska smjera napada

Inače, Rusi iz Popasne nisu krenuli samo na sjever, što smo upravo izložili, već istodobno i 11 km na zapad do ukrajinskog uporišta Piljipčatinje, čime su prošli pokraj ukrajinskih poljskih fortifikacija, te stigli na oko 15 km od većeg grada Bahmuta koji je oslonac ukrajinske vlasti u tom kraju. Ujedno su osvajači iz Popasne krenuli i južno, da bi danas zauzeli 4 km udaljeno selo Novozvanivka te nastavili kretanje na jug prema desetak kilometara udaljenom ukrajinskom uporištu Troicke. Ozbiljnost stanja na tom području ilustrira i činjenica da su na tom potezu branitelji već u subotu 14. svibnja u zrak digli branu kod mjesta Mironivka, ne bi li vodenom bujicom ojačali tamošnje prirodne prepreke napredovanju agresora s istoka i jugoistoka.

Predaja ukrajinskih branitelja iz Azovstala

Što se ostatka ukrajinskog bojišta tiče, treba napomenuti kako je na kompletnom tzv. „Južnom bojištu“ bilo dinamično, s mnogo bilježenih neuspješnih ruskih napada. Ipak, većinu tih djelovanja ocjenjivalo se prvenstveno kao vezivanje ukrajinskih branitelja da se spriječi slanje pojačanja na kritična područja oko Popasne i uz rijeku Siverski Donjec. Uz čitavu tu vrlo dugu crtu sukobljavanja bilo je malo ruskih pomaka, ali je poseban spomen opet zaslužio opkoljeni Mariupolj. Ondje su ruske snage, navodno u snazi dvije slabe taktičke skupine razine bojne, popunjene drugorazrednim ljudstvom, nastavile napadati kompleks Azovstal. Uz masivno bombardiranje iz zraka ti su napadi imali ograničenog uspjeha, no izgleda da je zalihama branitelja stvarno počeo dolaziti kraj. Jučer, u ponedjeljak 16. svibnja kasno navečer od branitelja se čulo kako kreću s primjenom posebne zapovijedi Vrhovnog zapovjedništva – a onda su u rusko zarobljeništvo prvo prešle skupine od pedesetak ranjenika i oko 200 uniformiranih osoba, s najavom današnje šire predaje. No do trenutka pisanja ovoga teksta, tijekom utorka 17. svibnja opet se navodno predala tek skupina od oko 300 branitelja, dok ih je glavnina izgleda i dalje u kompleksu Azovstal. U međuvremenu su stigle i službene objave o prekinutim pregovorima Ukrajine i Ruske Federacije o ovoj temi, i sudbina preostalih branitelja nije jasna. Budući se u Rusiji čuje kako zarobljene pripadnike postrojbe Azov planiraju tretirati teroristima a ne zarobljenim borcima, možda je i to razlog prekida šire predaje i eventualnog nastavka ukrajinskoga otpora.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 17. svibnja 2022. pod nazivom “Ukrajinski dio Luhanska visi o niti, ‘incident‘ iz Sirije mogao bi utjecati na angažman Izraela” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dio-luhanska-visi-o-niti-incident-iz-sirije-mogao-bi-utjecati-na-angazman-izraela-15198574

Švedski vojno-industrijski koncern Saab je danas, 30. travnja 2021. godine, objavio svoje podnošenje Konačne i najbolje ponude (Best and Final Offer – BAFO) u okviru finskog posla nabave novih borbenih aviona („HX Finland Fighter Programme“). Ova ponuda, podnesena uz čvrstu podršku švedske Vlade, obuhvaća 64 borbena aviona Gripen E, zajedno s paketom naoružanja, te još i dva aviona GlobalEye specijalizirana za rano otkrivanje ciljeva i nadzor bojišta (Airborne Early Warning & Control – AEW&C). Sve ovo predstavlja švedski odgovor na finski zahtjev za dopunom zrakoplovnih ponuda, objavljen u siječnju 2021. godine – ne bi li se prvenstveno novim borbenim letjelicama zamijenilo postojeću finsku flotu aviona F/A-18 C/D.

Finski F/A-18 Hornet, te Gripen 39-7 i Gripen E (Photo: Finnish Air Force)

Švedski Saab ističe kako njihova ponuda obuhvaća najmoderniju tehnologiju, koja je dobro prilagođena zahtjevima djelovanja na krajnjem sjeveru Europe – posebno zbog sposobnosti djelovanja s tamošnjih cesta, uz jednostavno održavanje od ročnog tehničkog osoblja. U pripadajući paket naoružanja uključeni su i projektili zrak-zrak Meteor za djelovanja na srednjim i dugim dometima i IRIS-T za kraće domete, a za djelovanje po kopnenim ciljevima – SPEAR za srednje domete i KEPD350/Taurus za duge domete. Pripadajući zrakoplovi GlobalEye tu dodaju specifične senzorske sposobnosti – kako za zajedničke operacije s borbenim avionima Gripen, tako i u okviru suradnje s ostatkom Oružanih snaga Finske. Takvo sudjelovanje u čitavom operativnom spektru djelovanja čini GlobalEye potencijalnim strateškim resursom Finske. Švedska ponuda također obuhvaća i pripadajuću opremu te usluge potrebne za stavljanje ovih sustava u punu operativnu uporabu kroz opsežan program industrijske suradnje – sve s posebnim naglaskom na izgradnju finskih nacionalnih sposobnosti potrebnih za sigurnost opskrbe (Security of Supply). To obuhvaća i prijenos u ruke domaće industrije raznolikih sposobnosti servisa i održavanja, proizvodnje rezervnih dijelova, kao i resurse za konačno sastavljanje motora i čitavih zrakoplova. Saab je također ponudio u Finskoj uspostaviti i tzv. „Gripen & GlobalEye System Centre“, ne bi li time osigurao tamošnje neovisno djelovanje i razvoj pripadajućih sposobnosti do 2060. godine.

„S iznimnim sposobnostima i operativnom raspoloživošću Gripena, Finska može obnoviti svoju borbenu komponentu bez puno kompromisa po pitanju broja svojih borbenih letjelica. Zahvaljujući iznimno konkurentnoj cijeni životnoga ciklusa opreme, Oružane snage Finske moći će se zadržati u svojim predviđenim proračunskim okvirima, uz istodobno održavanje određene prednosti u bitnim obrambenim sposobnostima kroz nadolazeće godine“, kaže Micael Johansson generalni direktor koncerna Saab. „Sa sustavom GlobalEye mi donosimo u igru bitne dodatne senzorske sposobnosti, koje će za avione Gripen i čitave finske Oružane snage pružiti strateški važne informacije u stvarnome vremenu. Zadovoljni smo tu uključiti GlobalEye, kao svjetski naprednu AEW&C platformu“, nastavio je Johansson.

Nije to ni čudno ako znamo da je Finska bitno tržište za Saab, koji ondje ima dugu povijest suradnje i s tamošnjom industrijom te akademskim sektorom. U posljednje vrijeme je švedski Saab tako ustanovio tehnološki centar u mjestu Tampere, koji sada zapošljava oko 50 inženjera i aktivno surađuje s lokalnim kompanijama obrambene industrije. Konačno, kako se čulo iz finskih službenih izvora, konačna odluka za “HX Finland Fighter Programme“ očekuje se krajem 2021. godine.

Prošlotjedna objava finskog obrambenog poduzeća Patria Oyj o okončanju uzvratnih poslova (offset) u Hrvatskoj prošla je prilično ispod radara domaće javnosti – baš jednako kao što je već godinama ispod radara ukupne javnosti prolazio i čitav tijek tog poslovnog odnosa započetog 2007. godine i službeno okončanog prije manje od dva mjeseca, krajem 2020. godine. No, dok čitavom temom zapravo dominira radikalni manjak podataka, brojeva, imena poduzeća i sadržaja poslova kojima je finski partner pod kontrolom hrvatskog Ministarstva gospodarstva (u njegovim raznim imenima i formama tijekom zadnjih 13 godina) ispunio te svoje ugovorne obveze – treba se podsjetiti o čemu se tu zapravo radilo.

Hrvatka kupovina PATRIA AMV 8*8

Berislav Rončević i Branko Vukelić – potpisnici ugovora o nabavi BOV Patria i offsetu

Nakon dužeg postupka, Ministarstvo obrane RH potpisalo je 11. listopada 2007 ugovor o dobavi 84 borbena oklopna vozila Patria AMV8*8 s holdingom sačinjenim od finskog poduzeća “Patria” te domaćeg poduzeća “Đuro Đaković – Specijalna vozila”. Ovaj posao, vrijednosti oko 112 milijuna eura (do danas najveći sklopljen s inozemnim vojnim proizvođačima), potpisali su s hrvatske strane tadašnji ministar obrane Berislav Rončević i sa strane proizvođača izvršni potpredsjednik “Patrie” Heikki Hulkkonen, Njime su se proizvođači obvezali da će prva vozila predati do kraja 2008. dok je cijela narudžba trebala biti dovršena do kraja 2012. Kako se tada čulo od Bartola Jerkovića, predsjednika Uprave “Đure Đakovića – Specijalnih vozila”, od tih 84 prvotno naručenih borbenih vozila u konfiguraciji 8*8, njih je šest trebalo biti proizvedeno u Finskoj, a ostatak u Slavonskom Brodu. Pri tome je ostavljen i prostor za kasniju kupovinu još 42 slična borbena vozila, ali u konfiguraciji 6*6 – što godinu dana kasnije nije bilo realizirano, već je dokupljen taj broj, ali dodatnih vozila konfiguracije 8*8. Što se tiče isporuke svih tih vozila, i ona se ponešto odužila. Isporuka borbenih vozila započela je 2008. godine – prvo u studenom dva i u prosincu još četiri vozila (iz Finske), dok se 2009. započelo s proizvodnjom prve kvote od 15 takvih vozila u Hrvatskoj. Iako je prvotno bio spominjan dovršetak ukupne isporuke do kraja 2012., ta je godina dovršila s proizvedenih 116 vozila, da bi čitava isporuka bila dovršena do travnja 2013. godine, Kako se čulo iz službenih izvora, s kasnijim aneksima je tih 126 vozila ukupno bilo plaćeno oko 180 milijuna eura.

Heikki Hulkkonen, potpisnik ugovora ispred tvrtke “Patria”

Uz sklapanje prvotnog kupoprodajnog ugovora za 84 vozila BOV Patria, tog istog 11. listopada 2007. tadašnji ministar gospodarstva RH, stanoviti Branko Vukelić, potpisao je i vezane ugovore o provedbi tzv. uzvratnih poslova (offset) – što je bio prvi i do danas jedini put da se u Republici Hrvatskoj u neki širi posao opremanja iz inozemnih izvora uključilo offset element. Ovi uzvratni poslovi, koji su trebali donijeti jasne gospodarske prednosti hrvatskom gospodarstvu, bili su ugovarani prema posebnom dokumentu kojeg su nekoliko godina ranije donijeli ministar obrane i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva – isti ti Rončević i Vukelić – nazvanom “Naputak o načinu i uvjetima primjene ‘offset programa'” (Narodne novine br. 164/04 od 26. studenoga 2004. godine). Za offset se tada pričalo kako je imao ozbiljnu ulogu i pri određivanju pobjednika hrvatskog međunarodnog natječaja za kupovinu borbenih oklopnih vozila, budući je – osim razlike u cijeni (gdje je finska ponuda navodno bila 42 milijuna eura jeftinija od austrijske) – finska Patria Hrvatskoj ponudila i offset poslove u vrijednosti 150 posto posla, dok je austrijski Steyer stao na offsetu vrijednosti 100 posto budućega posla. Pri prvom dijelu kupovine tada se spominjalo da vezani izravni offset poslovi vrijede oko 40, a neizravni još oko 130 milijuna eura.

Uzvratni poslovi (offset)

Sklapanje BOV Patria u “Đuri Đakoviću”

Direktni offset (finsko ulaganje u hrvatsku obrambenu industriju) u čitavom ovom poslu bio je dovršen do travnja 2013. godine, isporukom zadnjih od 126 ugovorenih vozila. Kako se tada moglo čuti – tu je izvršen transfer tehnologije prema hrvatskom poduzeću ĐĐSV, koje je osposobljeno za proizvodnju, montažu i ispitivanje vozila AMV 8×8, te je time dobilo i OEM (“Original Equipment Manufacturer”) certifikat.  Nažalost, on na kraju nije bio dovoljan i za samostalno nastupanje na stranim tržištima, o čemu se u RH sanjalo u vrijeme dogovaranja čitavog ovog posla, kao o katalizatoru izvoza takvih vozila iz hrvatske proizvodnje. No bitno je nejasnije što se od tada pa do danas događalo na području indirektnog offseta.

Dok se početkom provedbe hrvatske kupovine BOV Patria još ponekad i moglo čuti nešto o indirektnim uzvratnim poslovima (onima kojima strani ponuđač mora osigurati hrvatskom gospodarstvu poslove u tada spominjanoj vrijednosti od 75 posto ukupnoga posla) – tu zapravo ima dosta nedoumica, posebice o iznosima ugovorenog offseta nakon niza dopuna i izmjena ugovora o kupovini oklopnih vozila. Dok se u listopadu 2008. još moglo čuti da Patria u Hrvatskoj ima potpisana 27 pisma namjere s hrvatskim tvrtkama, a da se do kraja te godine očekuje potpisivanje još dva ugovora (ugovor na pet godina u vrijednosti 2,5 milijuna eura godišnje, te ugovor na devet godina prosječne vrijednosti 10 milijuna eura godišnje) – te 2008. je objavljeno i da je već bio realiziran jedan ugovor u vrijednosti nešto višoj od 704 tisuća eura iz područja metalne industrije, s neimenovanom tvrtkom iz Zagorja. Spominjalo se i gradnju brodova za Fince, te izvoz Končarevih tramvaja u Helsinki, dok je u siječnju 2017. bio vidljiv i projekt obuke hrvatskih istraživača s instituta Ruđer Bošković na španjolskom Sveučilištu San Pablo CEU iz Madrida na temu primjene metabolomike u istraživanju raka dojke i raka prostate, te u otvaranju novih pristupa posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) – koji je financirala finska Patria uz suradnju europskog tehnološkog giganta  Airbusa. No, mimo toga je javno dostupno bilo vrlo malo detalja, a posebno je zbunjivalo i spominjanje novih iznosa ukupnoga offseta, poprilično različitih od brojki iz 2007. godine.

Najava suradnje Instituta Ruđer Bošković i finske Patrie

Tako se u hrvatskim medijima početkom svibnja 2018. godine moglo čitati da ukupni uzvratni poslovi vezani uz hrvatsku kupovinu borbenih oklopnih vozila Patria iznose tek oko 257 milijuna kuna – od čega je na direktni offset (ulaganje u vojnu industriju) otpadalo oko 60 milijuna kuna, što je realizirano prijenosom tehnologije za proizvodnju BOV-a u RH, dok je preostalih oko 200 milijuna kuna otpalo na već spominjani indirektni offset. Ostalo je nejasno da li su se tu mediji tek zabunili u valuti – budući da nekad davno spominjanih 150 posto vrijednosti offseta temeljem posla ukupno vrijednog oko 180 milijuna eura daje oko 270 milijuna eura offseta, odnosno oko 67,5 direktnih i još oko 202,5 milijuna eura indirektnih uzvratnih poslova – ili je stvarno u međuvremenu došlo do umanjivanja čitavih iznosa, pa se to sve i stvarno obračunalo u kunama, s preko 7 puta manjim vrijednostima od nekad davno spominjanih. O svemu tome je bilo zatvoreno te tajanstveno i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva – koje je novinarima sredinom 2018. navelo tek: “Što se tiče iznosa ugovora koje Patria treba ispuniti kroz direktni i indirektni offset, kao i specifikacije uloženog, taj Sporazum sadrži oznaku tajnosti pa nismo u mogućnosti dostaviti tražene podatke. Direktni offset završen je u cijelosti, a indirektni offset se još uvijek provodi“. Nažalost, ništa se nije promijenilo ni do početka 2021. godine – kada se o ovoj temi javno oglasila finska Patria, ali ne i službeni hrvatski izvori.

Patria objavila izvršenje indirektnog offseta

Kako je 9. veljače ove godine službeno objavila finska Patria Oyj, ispunjene su njihove obveze po pitanju uzvratnih poslova i industrijskoga partnerstva vezanog uz hrvatsku kupovinu 126 borbenih oklopnih vozila Patria AMV 8*8 iz 2007. godine. Ukupan finski učinak po ovom pitanju je s prosincom 2020. godine priznalo i hrvatsko Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – čime je navodno bio ispunjen i ugovoreni raspored ispunjenja takvih obveza. Kako se čulo iz finskih izvora, vezani indirektni uzvratni poslovi ispunjavali su se do kraja 2020. godine – i obuhvaćali su “više hrvatskih poduzeća iz raznih industrijskih sektora“, kako je to rekao Jussi Järvinen, predsjednik poslovne jedinice Patria Land.

Na dodatna pitanja portala Obris.org o detaljima ovog sklopa okončanih poslovnih odnosa, gospodin Järvinen odgovorio je iznimno suzdržano. Napomenuo je kako informacije o iznosima ugovorenog offseta i industrijskih suradnji u Hrvatskoj nisu javne, a da su uzvratni poslovi bili podijeljeni na izravne i neizravne – gdje je finska Patria obje te kategorije ispunila na vrijeme. Spomenuvši kako je “iznos tih obveza bio značajan“, on je istaknuo i da su te vrijednosti inače obično između 60 i 100 posto vrijednosti posla. To poprilično odstupa od onih podataka koje se u RH čulo u doba sklapanja ovoga posla.

Što se tiče satnice ispunjenja ugovorenih uzvratnih poslova, gospodin Järvinen je istaknuo da su ukupni offset poslovi započeli s kupovinom oklopnih vozila 2007. godine, a da je isporuka okončana 2013., dok su offset obveze trajale do kraja 2020. godine. Te su obveze bile podijeljene na direktni i indirektni dio. Pri tome, baš kako se višekratno spominjalo i u Hrvatskoj, direktni dio bio je ispunjen prijenosom tehnologije proizvodnje vozila u hrvatsko poduzeće “Đuro Đaković – Specijalna vozila” (ĐĐSV), te tamošnjom proizvodnjom vozila. Što se tiče indirektnih uzvratnih poslova, Jussi Järvinen je istaknuo kako je ovaj offset program trajao 13 godina, te je u njemu “bilo uključeno više različitih projekta i kompanija“. Uz spominjanje nespecificiranih “hrvatskih izvoznih mogućnosti u različitim poljima poslovanja“, on je ponovio i spomen sveučilišnog projekta prijenosa znanja na polju metabolomike iz 2017. godine, kojim se povezalo Institut Ruđer Bošković te madridsko sveučilište San Pablo. Ukupno gledano, Järvinen je spomenuo i da je sudjelovanje RH u čitavom ovom sklopu poslova otvorilo nova tržišta za hrvatska poduzeća, stvorilo nova radna mjesta i pomoglo u poslovnom povezivanju na raznolike načine – napomenuvši da bi se većina tih neimenovanih projekata trebala nastaviti i nakon okončanja offset obveza finske Patrie. Naravno, kako se o svemu tome ni iz hrvatskih, a niti iz finskih izvora nije dobilo ništa iole detaljno – točnost tih navoda tek treba provjeriti.

Prije godinu dana pisali smo o velikom postupku nabave novih borbenih aviona za potrebe finsko Ratnog zrakoplovstva, nazvanom „HX Finland Fighter Programme“. Cilj postupka započetog sredinom 2015. bilo je iznalaženje nadomjestka za ukupno 62 finska borbena aviona Boeing F/A-18 Hornet (55 varijante C i 7 varijante D), kojima 2025. počinju isticati resursi, da bi oko 2030. stvarno trebali operativni nadomjestak. Tada su u tijeku bila opsežna testiranja ponuđenih tipova letjelica u domaćim, finskim uvjetima – postupak prigodno nazvan „HX Challenge“ – u kojem su sudjelovali (1) UK MoD/BAE Systems (Eurofighter Typhoon), (2) Direction générale de l’armement/Aviation iz Francuske (Rafale), (3) FMV/SAAB iz Švedske (JAS 39 Gripen), te iz Sjedinjenih Američkih Država (4) Navy International Programs Office/Boeing (F/A-18 Super Hornet) i (5) Joint Program Office/Lockheed Martin (F-35 Lightning II). Ideja posla vrijednog 7 do 10 milijardi eura je kupiti za Finsku paket od ukupno 64 borbena zrakoplova (zajedno s pripadajućim obučnim sustavima, opremom za održavanje, testnom tehnikom i rezervnim dijelovima, naoružanjem, te senzorima).

Testiranja u Finskoj

Juha-Peka Keränen, voditelj programa HX Fighter Programme (Photo: Finnish Defence Forces)

Kao prvo, treba se osvrnuti na provedena testiranja, spomenuti „HX Challenge“, koja su sukladno javno objavljenim planovima i satnicama bila dovršena do kraja veljače 2020. godine. O tijeku i rezultatima ove aktivnosti moglo se čuti 28. veljače 2020. iz teksta brigadira Juha-Peke Keränena, direktora zaduženog za „HX Fighter Programme“ pri finskom Ratnom zrakoplovstvu. Po njemu, bila je to jedna od ukupno tri prilike definirane u „Zahtjevu za dostavom cjenika“ (RfQ) otposlanom krajem listopada 2019. godine, ne bi li ponuđači mogli demonstrirati sposobnosti i informacije navedene u svojim podnescima. No, spomenuti „HX Challenge“ smatralo se najbitnijim, jer je održavan u Finskoj, pod finskom kontrolom i u finskim uvjetima. Pri tome je napomenuto kako se nije radilo o „testiranju sposobnosti djelovanja u hladnim uvjetima“, budući su tijekom ekstremnih hladnoća uvjeti za letenje najčešće dobri – dok Finska problematičnim dijelom godine smatra kasnu jesen i ranu zimu, s visokom vlagom, mnogo oblaka i uvjetima loše vidljivosti, a traži se sposobnost detekcije ciljeva u zraku, na kopnu i moru, „usprkos oblaka, snijega u šumama i ledenog pokrova na arhipelagu“, kao i efikasno borbeno djelovanje u oblacima, te polijetanje i slijetanje po ledu s niskim oblacima i ograničenom vidljivošću.

Zrakoplovno zapovjedništvo Satakunta, kao najiskusnije i s najvećom širinom taktičkog umijeća, bilo je zaduženo za planiranje i provedbu aktivnosti „HX Challenge“, kao i sudjelovanje u procjeni demonstriranih sposobnosti ponuđenih aviona (uz stručnjake iz niza drugih dijelova obrambenog sustava Finske te brojnih civilnih struktura te države). Zračni prostor za demonstracije bio je uglavnom oko mjesta Oulu i Tampere, te Turku na jugozapadu Finske, dok je polijetanje zrakoplova-ciljeva iz baze Rovaniemi u Laponiji omogućavalo provjeru senzorske detekcije i na velikim daljinama. Uz to se za testiranja koristilo i prostore Botničkog zaljeva, arhipelaga Turku, te poligona Lohtaja i zrakoplovne baze Halli, u čijoj je blizini uz brojne resurse Kopnenih snaga bilo postavljeno i posebno mjerno polje za procjenu preciznosti i rezolucije radara te elektrooptičkih senzora ponuđenih aviona. Ujedno su praktično provjeravane i njihove mrežne sposobnosti te interoperabilnost s finskim F/A-18, protuzračnom obranom, JTAC i Mornaricom, kao i operiranje s djelomično smrznute domaće zrakoplovne infrastrukture. Pri tome, operativni testovi bili su koncentrirani na 5 strukturnih područja.

Dva aviona Eurofighter Typhoon s finskim F/A-18 Hornetom (Photo: Finnish Air Force)

Kao prvo, djelovanja u zraku (counter-air tests) u kojima se provjeravalo oružne sustave i fuziju senzorskih podataka, kao i djelovanja svih pojedinačnih senzora – domete detekcije, rezoluciju i zadržavanje ciljeva koji manevriraju te korist protumjere. Ciljevi su bili finski F/A-18C/D Horneti, obučni avioni Hawk, dronovi, ali i pojedina tehnika kopnenih te mornaričkih snaga. Kao drugo, djelovanja prema kopnu (counter-land operations) u kojima se testiralo sposobnosti podrške Kopnenim snagama i napada na kopnene ciljeve. Ovdje se promatralo tri vrste djelovanja: (1) autonomno zahvaćanje ciljeva i izvođenje udara, (2) izvođenje udara na ciljeve koje su označili JTAC, i (3) izvođenje zračnih udara na unaprijed određene ciljeve. U svemu tome se gledalo koliko je precizna dojava ciljničkih podataka prema oružjima, koliko je lako pilotu angažirati oružne sustave, da li senzori pilotu omogućuju ispravnu identifikaciju ciljeva, kako i razmatranje stupnja automatizacije postupka identifikacije ciljeva.

Testno područje u Zrakoplovnoj bazi Halli (Photo: Finnish Air Force)

Kao treće, provjeravalo se i djelovanja na moru (counter-sea capability), odnosno sposobnosti pružanja podrške Ratnoj mornarici, bilo uočavanjem ciljeva ili izvođenjem udara na djelomično zaleđenim prostorima mora i arhipelaga uz finske obale. Mnogi promatrani parametri su tu bili usporedivi onima koje se gledalo u okviru sposobnosti za djelovanja prema kopnenim ciljevima – kao i umrežena djelovanja, razmjena podataka o ciljevima, te sposobnosti verifikacije situacijske slike u stvarnome vremenu. Kao četvrto, razmatralo se i sposobnosti izvođenja udara na velike udaljenosti (long-range strike) – situacije u kojima se prije svake misije izvode posebne pripreme, a podaci potrebni za izvođenje misije se unose u zrakoplov tijekom operativne pripreme. U tim slučajevima se po potrebi mogu avionima u zraku podatkovnim vezama dostavljati pojedine dodatne informacije, što je također testirano. Konačno, kao peto, provjeravalo se i sposobnosti izviđanja, prikupljanja obavještajnih podataka, i traženja ciljeva aktivnim te pasivnim metodama. Promatrane su sposobnosti identificiranja i lociranja elektronskih signala, korištenje vlastitog radara, elektrooptičkih senzora i specijalizirane elektroničke opreme, te sposobnosti podjele tako prikupljenih podatka u stvarnome vremenu. Osim toga provjeravalo se i upotrebljivost prikupljenih i zabilježenih podataka za kasniju obradu, bez obzira radilo se o stacionarnim ili mobilnim ciljevima, kao i opću kvalitetu podataka o ciljevima s obzirom na zahtjeve pojedinog dostupnog naoružanja.

Napomenimo još kako „HX Challenge“ nije ujedno testirao i postupke naoružavanja te pripremanja zrakoplova prije leta, kao ni usklađenost takvih logističkih postupaka s postojećim finskim normama, budući se to planiralo dodatno provjeravati naknadno. Jednako tako, brojni materijali s provedbe ovih testiranja stavljeni su na uvid javnosti, u video i foto formatima, na internetu i društvenim mrežama. No, to nije ujedno bio i kraj postupka finskog pribavljanja novih borbenih aviona.

BAFO – Best and final offers

Finski F/A-18 Hornet i Gripen 39-7 i Gripen E (Photo: Finnish Air Force)

Naime, prije konačnih usporedbi raspoloživih ponuda Finska je odlučila još provesti i fazu prikupljanja „Najbolje i konačne ponude“ (Best and final offer – BAFO), čije se raspisivanje lani najavljivalo za sam kraj 2020. godine. Govorilo se kako uz osnovne kriterije (1) vojne sposobnosti samih sustava i (2) cijene (priuštivost), za prolazak ponuđači moraju zadovoljiti i tri dodatna kriterija: (3) sigurnost opskrbe i sposobnost samostalnog djelovanja u krizna vremena, (4) zadovoljavajuće sudjelovanje domaće industrije (industrial participation), te (5) postizanje ciljeva sigurnosne i obrambene politike (što će se razmatrati odvojeno, kao i implikacije koje ova nabava ima na Finsku). Rezultati konkretnih terenskih ispitivanja poslužili su za pripremu pitanja na koje faza BAFO treba dodatno odgovoriti, kao i na pripremu načelnih dokumenata kojima će sam posao biti zaključen – njih priprema tzv. Komercijalna radna skupina Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga („The commercial working group of the Defence Forces Logistics Command“), ujedno zadužena i za kontrolu pridržavanja svih propisa o javnoj nabavi.

Dassault Rafale na finskom nebu (Photo: Finnish Air Force)

Svi podaci prikupljeni testiranjima i dodatnim konzultacijama s ponuđačima su sklopljeni početkom jeseni 2020. godine, da bi ih se onda dopunilo još i materijalima prikupljenima kroz BAFO fazu – koja je konačno raspisana 29. siječnja 2021. godine. Rok za primanje dopunjenih podatka zadan je za 30. travnja 2021. godine, čime započinje i konačna faza ovog kompleksnog postupka javne nabave u Finskoj. Sve ponude o kojima se raspravlja plod su više razina pregovora i razmatranja, te su donekle i prilagođavane svakom pojedinom ponuđaču – ne bi li se na kraju dobilo što precizniju sliku svake od mogućih prodajnih opcija, ujedinjenu u zajednički konačni pregled pojedinih zrakoplovnih paketa, koji se razlikuju po cijenama uvođenja opreme u operativnu službu, potrebnim radovima na infrastrukturi te troškovima integracije u ostatak postojećeg obrambenog sustava Finske.

Za njihovu javnu nabavu je finski parlament za sada na raspolaganje stavio ukupna iznos od 9,4 milijarde EUR, od čega se oko 9 milijardi planira za same zrakoplovne pakete, a još je 579 milijuna EUR raspoloživo tijekom petogodišnje faze uvođenja nove opreme u službu pri Oružanim snagama Finske. Iznos od 21 milijuna eura osiguran je za pokrivanje troškova pripreme projekta nabave. Sve to je pred raspisivanje BAFO faze postupka razmotrio i Ministarski odbor za ekonomsku politiku Vlade Republike Finske u siječnju 2021. godine.

Satnica predstojećih koraka u postupku

Svi materijali koji pristignu do kraja travnja ove godine biti će uključeni u konačna razmatranja, koja će zaključiti temeljito razmatranje sposobnosti ponuđenih zrakoplovnih paketa. U okviru te završne faze procjena bit će održan i niz simulacijskih vježbi, ne bi li se u njima još jednom dodatno razmotrilo operativnu efikasnost svakog od pojedinih ponuđenih sustava. Konačno, odluka koju se očekuje krajem 2021. godine (četvrti kvartal) bit će zasnovana kako na rezultatima ovakvih simulacijskih „ratnih igara“, tako i na ocjeni budućeg razvojnog potencijala svakog od ponuđenih zrakoplovnih paketa. Potpisivanje ugovora očekuje se u razdoblju od 4. kvartala ove godine pa do 1. tromjesečja 2022. godine.

Transparentnost postupka

Lockheed Martin F-35A Lightning II i finski F/A-18 Hornet(Photo: Finnish Air Force)

Jednako kao što je terensko ispitivanje HX Challenge bilo jasno najavljeno, a onda i njegov tijek dostupan javnosti kroz objave audio i video materijala, treba zamijetiti i transparentnost sada aktualne BAFO-faze postupka finskog odabira novog aviona. Osim jasnog priopćenja na dan raspisivanja BAFO-a, finski obrambeni sustav je javnosti na raspolaganje stavio dopis s osnovnim detaljima ove faze. U njemu su, nakon definiranja dosadašnjih faza postupka nabave, kroz 6 točaka pobrojani ciljevi koji se žele postići kroz BAFO fazu, zatim je dana struktura dokumentacije kojom se traži BAFO, 6 vojnih ciljeva obuhvaćeno je kroz 6 osnovnih dijelova BAFO zahtjeva, te još 3 dodatna dijela dokumentacije. Zatim je iznesen raspored preostalih koraka u natječaju kroz kvartale 2021. i 2022. godine, tako da ponuđači znaju što im je za očekivati.

Kontakti za BAFO, te poveznica na službeni javni sažetak ove faze postupka javne nabave

Jasno su definirani i kvalificirani primatelji zahtjeva za BAFO, a definirano je da će cijela procedura biti provođena temeljem sporazuma o zaštiti podataka sklopljenih sa svakom pojedinom nacijom ponuđača. Ujedno je izričito napomenuto i kako se čitav postupak provodi TRANSPARENTNO prema članku 346. Ugovora o funkcioniranju EU (TFEU), uz ravnopravno odnošenje prema svim ponuđačima. Ponovljeni su aspekti ponuda koji će biti bitni za donošenje odluke, pri čemu će se preporuka o odluci zasnivati na vojnim sposobnostima sustava, što je ujedno i jedino područje u kojem će kandidati biti detaljno uspoređivani. Još 3 aspekta biti će razmatrana samo uz ocjenu da li pojedini paket ponude zadovoljava ili ne zadovoljava, dok će se aspekt sigurnosti i obrambene politike razmatrati potpuno odvojeno. Konačno, uključena je i jasna napomena da za potreba američkog FMS-postupka finski zahtjev za HX BAFO treba tumačiti kao amandman na LOR (Letter of request), na putu prema usuglašavanju konačnog Pisma ponude i prihvaćanja (LOA). Ujedno, javno su dane i osobe za kontakt u okviru programa nabave, finskog Zapovjedništva za potporu i finskih Zračnih snaga, uključujući i pripadajuće službene brojeve telefona, pozivajući ponuđače da aktivno komuniciraju s finskim vlastima.

Razlike između svega ovdje prikazanog u Finskoj i usporedivih postupanja u Hrvatskoj vrlo su jasne.

———————–

———————–