Rusija očekuje da će ove godine premašiti proračun za rat u Ukrajini za najmanje 28 milijardi dolara, jer napredak na bojištu usporava, a Kijev dobiva na zamahu udarima preko granice,  posebice na rafinerije nafte, objavio je nedavno britanski Independent. Tako je u pismu ruskog ministra financija Antona Siluanova iz veljače ove godine vlada pozvana da zamrzne oko 2,9 bilijuna ruskih rubalja (40,8 milijardi dolara) planirane potrošnje koja nije povezana s ratom ove godine, upozoravajući da bi prekoračenje od 2 bilijuna rubalja moglo porasti na čak 4 bilijuna rubalja u “negativnom scenariju”, prema Financial Timesu. Siluanov je također predvidio da će Rusija prekoračiti potrošnju za rat za dodatnih 4 bilijuna rubalja u 2027. i 2028. godini. Naime, još u 17. stoljeću austrijski vojskovođa talijanskog porijekla Raimondo Montecuccoli je ocijenio da su za vođenje rata potrebne tri stvari: novac, novac i opet novac. Za rusku „Specijalnu vojnu operaciju“ koja je trebala trajati između 3 i tjedan dana već godinama je potrebno izdvajati ogromna sredstva.

Iako izvori bliski Vladimiru Putinu kažu da predsjednik još uvijek vjeruje da njegove snage mogu zauzeti cijeli Donjeck i Lugansk do jeseni, teška financijska situacija pokazuje poteškoće s kojima se Rusija suočava nakon više od četiri godine gorkog sukoba s ohrabrenom Ukrajinom. Podsjetimo, Ukrajini je nedavno EU odobrila veliki zajam od 90 milijardi eura, o čemu smo i pisali na stranicama ovog portala. Rusija je na početku rata bila 11. najveće gospodarstvo na svijetu, ali se prošle godine popela na deveto mjesto unatoč sankcijama i ratnim troškovima, potaknuta širenjem obrane, industrije i nabave.

Čime financirati ruski rat u Ukrajini?

Dok su napuhane cijene nafte povezane s iranskim ratom pomogle Rusiji da se održi na površini nakon upozorenja ministra Siluanova u veljači, ratno gospodarstvo pokazuje znakove naprezanja jer se javne usluge i radna snaga smanjuju. Putin je početkom svibnja rekao vladinim dužnosnicima da mjere poduzete za poticanje gospodarstva počinju davati rezultate nakon što je Moskva bila prisiljena smanjiti svoju prognozu gospodarskog rasta za ovu godinu. Rekao je da su ekonomski podaci za ožujak pozitivni, s porastom BDP-a od 1,8 posto. No,  Siluanov je za ruski list Kommersant rekao da Ministarstvo financija revidira proračun kako bi uzelo u obzir „promjene u makroekonomskim uvjetima te potrebu za koncentriranjem dodatnih sredstava na važna prioritetna područja“. „Naravno, postoje apsolutno prioritetne stavke potrošnje: ispunjavanje društvenih obveza i osiguravanje obrane i sigurnosti zemlje“, rekao je Siluanov, dodavši: „Inače, svaku stavku analiziramo s obzirom na ekonomski povrat, postizanje rezultata i, u konačnici, njezin utjecaj na dobrobit ljudi.“

Rusko tržište podijelilo se na vrlo nestabilnu “dvojnu ekonomiju” jer su golemi državni izdaci za održavanje invazije na Ukrajinu izazvali duboku stagnaciju u nevojnim komercijalnim sektorima. Početni val gospodarskog rasta, potaknut grozničavom ratnom proizvodnjom, uglavnom se iscrpio, razotkrivajući ozbiljne strukturne neravnoteže. Kako bi spriječio da rastući proračunski deficit izmakne kontroli, Kremlj je drastično povećao poreze i proširio unutarnje zaduživanje, čime guši i paralizira civilno poduzetništvo, analizirao je i AP.

Crne prognoze ekonomskog rasta u Rusiji

Nakon godinu i pol, ruska ofenziva se konačno ispuhala

Prognoze ruskog Ministarstva gospodarstva ranije u svibnju snizile su procjene rasta BDP-a u 2026. na 0,4 posto s 1,3 posto i smanjile procijenjeni rast u 2027. na 1,4 posto s 2,8 posto. Očekivalo se da će rast dosegnuti 2,4 posto u 2029.

U međuvremenu, napredovanje Rusije u Ukrajini značajno se usporilo u 2026. u usporedbi s prošlom godinom, a prema zadnjim izvješćima Ukrajinci su oslobodili dio teritorija. Institut za proučavanje rata, američki think tank, procjenjuje da su ruske snage zauzele 104 četvorna kilometra u Ukrajini između početka godine i 26. svibnja, u usporedbi s 1619 četvornih kilometara zauzetih u istom razdoblju 2025. godine.

Šutnja ruskog Ministarstva obrane

Rafinerija u Saratovu – redovita meta ukrajinskih “dalekometnih sankcija”

I drugi zapadni mediji naglašavaju, usred sve snažnijih ruskih dalekometnih napada na ukrajinske gradove, da su visoki ruski dužnosnici upozorili predsjednika Vladimira Putina na neodrživost rata u Ukrajini, ​​otkrivajući rastuće podjele unutar vodstva oko toga kako upravljati rastućim ekonomskim pritiscima dok ruska invazija u punom opsegu ulazi u svoju petu godinu. Dužnosnici ruskog Ministarstva financija i središnje banke predložili su smanjenje obrambenih izdataka, savjetujući Kremlj da trenutna razina projiciranih izdataka riskira opasno širenje vladinog proračunskog deficita, izvijestio je Bloomberg. Međutim, visoki dužnosnici Ministarstva obrane i pojedinci u Kremlju, koji su odlučni slijediti Putinove ratne ciljeve, inzistiraju na zaštiti vojnih izdataka. Ministarstvo obrane tvrdi da bi njihovo smanjenje teško oštetilo gospodarstvo jer se toliko tvrtki sada oslanja na ugovore vezane uz vojsku te da je umjesto toga potrebno dodatno financiranje za rješavanje manjka koji ove godine iznosi čak tri bilijuna rubalja (36 milijardi dolara).

Troškovi rata sigurno se i povećavaju i zbog štete koju ruskom gospodarstvu, posebice naftnom sektoru, nanose ukrajinski udari. Podsjetimo, sredinom svibnja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski objavio je videosnimak na kojem su prikazani, kako navodi, razorni rezultati ukrajinskih udara na ruske vojne i industrijske ciljeve, poručivši da se radi o “dalekometnim sankcijama” koje Kijev nameće Moskvi. Ukrajinske dalekometne sankcije nastavljaju se svake noći, nanoseći nemjerljive gubitke ruskom gospodarstvu.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac sudjelovao je jučer (utorak, 08. srpnja) na sastanku Vijeća EU za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN) u Bruxellesu. Na sastanku su, među ostalim, usvojene i Preporuke Vijeća za aktivaciju nacionalnih klauzula o odstupanju od fiskalnih pravila za 15 država članica koje su u ovoj fazi uputile službene zahtjeve: Hrvatska, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Portugal, Slovenija, Slovačka i Finska. Nacionalnom klauzulom o odstupanju dozvoljena je privremena devijacija od maksimalnih stopa rasta neto rashoda zbog povećanja potrošnje za obranu do 1,5 % BDP-a u razdoblju 2025. – 2028. U tom razdoblju bit će lakše izvediv postupan i fiskalno održiv prijelaz prema većim nacionalnim rashodima za obranu, pri čemu će se osigurati koordinirano jačanje obrambenih i sigurnosnih kapaciteta EU.

“Mi za sada ne planiramo koristiti tu klauzulu, a aplicirali smo kako bismo imali jedan dodatni instrument osiguranja”,

rekao je potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac. Dodao je da Hrvatska namjerava ispuniti sve svoje obveze u pogledu povećanja izdvajaju za obranu i da će pri tome nastojati držati proračunski deficit ispod 3 posto BDP-a. Na svojoj sjednici 28. svibnja hrvatska Vlada je prihvatila zahtjev za aktiviranje nacionalne klauzule o odstupanju od fiskalnih pravila kao pripremu za jučerašnju formalnu odluku ECOFIN-a.

Odluka o aktiviranju klauzule o odstupanju pokriva razdoblje od četiri godine tijekom kojeg će države članice moći za 1,5 posto prekoračiti dopušteni proračunski deficit, koji prema fiskalnim pravilima ne smije biti veći od 3 posto. Drugim riječima, protiv njih neće biti pokrenut postupak zbog proračunskog deficita koji može dosegnuti i 4,5 posto, ako je 1,5 posto namijenjeno za investicije u obranu. Međutim,  kako pojašnjava Europsko vijeće u svom priopćenju, “u praksi, ova aktivacija znači da Komisija i Vijeće mogu odlučiti da ne otvore novi postupak prekomjernog deficita za ovih 15 država članica, čak i ako premaše maksimalni neto put rashoda koji je odobrilo Vijeće, pod uvjetom da je taj višak posljedica povećanih obrambenih izdataka. Za sve ostale rashode, države članice ostaju vezane proračunskim pravilima i moraju ostati predane provedbi revidiranog okvira ekonomskog upravljanja bez obzira na aktivaciju klauzule.”

Baš kao i prije mjesec i pol na Vladi, ministar Primorac je i sada ponovio da će Hrvatska tu klauzulu koristiti samo bude li bilo kakve potrebe za interventnim izvanrednim mjerama:

“Mi imamo itekako dovoljno fiskalnog prostora za povećanje troškova za obranu, a budući da postoji mogućnost korištenja ove fleksibilnosti, mi smo se prijavili prije svega kao instrument osiguranja”.

Primorac je rekao da će povećanje troškova za obranu zahtijevati i određene preraspodjele proračunskih sredstva i korištenje različitih drugih mogućnosti. Tako se planira jedan dio izdvajanja za obranu financirati iz fondova kohezijske politike, posebice za izdatke koji imaju dvojnu namjenu, poput prometnica i infrastrukturnih objekata, koje se mogu koristiti u civilne i u vojne svrhe.

Hrvatska pokazuje interes za korištenje instrumenta SAFE, kreditnog programa od 150 milijardi eura povoljnih zajmova, koje će zemlje članice moći zatražiti za financiranje obrambenih izdataka, istaknuo je ministar financija Marko Primorac.

Nakon prošlotjednog summita NATO-a u Nizozemskoj, proglašenog „povijesnim“ zbog odluke da će države članice za obranu izdvajati 5 posto BDP-a, nisu svi čelnici država iskazali „oduševljenje“ tom odlukom. Među njima je, očekivano, hrvatski predsjednik Zoran Milanović, ali postepeno se počinju redati političari iz NATO članica koji nisu bez kritika na tu odluku.

Vrativši se iz Den Haaga, Milanović je po pitanju povećanja izdvajanja za obranu do pet posto BDP-a izrazio skepsu prema nominalnim ciljevima bez jasno definirane stvarne vrijednosti tih ulaganja:

“To vrlo malo znači, to su nominalni iznosi. Jedino što me zanima koliko mogu daleko jahat na svom dolaru. Kad idem u shopping, šta za to mogu kupiti?”,

zapitao se Milanović upozorivši da, ako cijene vojne opreme bujaju, onda “ne radimo dobar posao”. Posebno je naglasio da Hrvatska mora voditi računa o tome koliko će dobiti za svaki uloženi euro te da vojne nabave ne mogu biti prepuštene tržišnim zakonima:

“Mi smo se ovdje našli radi planiranja, radi zajedničkog napora. Ne možemo sad prepustit privatnim investitorima i investicijskim fondovima i dioničarima da nas reketare i da nam prodaju robu zato što ima malo ponuđača po cijenama koje će oni diktirati.”

Govoreći o novim sposobnostima i obavezama koje bi Hrvatska mogla preuzeti, predsjednik Milanović je rekao:

“Ništa o tome ovdje nije bilo riječi. Ta brigada bi trebala koštati šest do sedam milijardi eura. Shvaćate li koliko je to velik novac? To je do jučer bio nominalni BDP Crne Gore.”

Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić, koji je također sudjelovao na nizozemskom summitu, smatra da su na summitu donesene važne odluke:

“(…) Jednoglasno je donesena ključna odluka o povećanju izdvajanja za obranu na ukupno 5 % bruto domaćeg proizvoda, odnosno 3,5 % plus dodatnih 1,5 % do 2035. godine. Ova odluka predstavlja značajan korak u jačanju sigurnosti i obrambene sposobnosti Europske unije i NATO saveza”.

Ministar Anušić je posebno naglasio važnost učinkovitog upravljanja sredstvima, upozorivši na ozbiljan problem rasta cijena vojne opreme i naoružanja. U tom kontekstu je, odgovarajući na pitanja novinara, istaknuo kako su moguća tri smjera djelovanja kako bi se osigurala učinkovitost ulaganja:

“Prvo – to je dogovor unutar NATO-a kako bi se utjecalo na obrambenu industriju. Drugo, svaka država treba razvijati vlastite sposobnosti, znanja i tehnologiju, kako bi mogla proizvoditi vlastito naoružanje i opremu. Tako će i Hrvatska proizvoditi dio vlastitog naoružanja i opreme. I treće, traženje povoljnijih opcija na drugim tržištima, izvan Europe, primjerice u Južnoj Koreji ili Indiji, gdje su cijene još uvijek konkurentne a isporuka brza.”

Također, ministar je kazao kako Hrvatska ostaje posvećena ciljevima NATO saveza te da će kao odgovorna članica Europske unije i NATO saveza ispuniti svoju obvezu ulaganja u sigurnost i obranu, istovremeno štiteći interese hrvatskih građana kroz transparentno i racionalno upravljanje sredstvima.

“Sigurnost Europe mora doći iznutra. Ne možemo očekivati da će nas uvijek netko braniti preko Atlantika. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost”,

zaključio je ministar Anušić.

Ni naši susjedi Crnogorci, s nešto kraćim stažom u NATO- savezu u odnosu na Hrvatsku, nisu previše zadovoljni postignutim dogovorom o drastičnom povećanju izdvajanja za obranu.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i ministar obrane Dragan Kraapović uoči summita u Haagu

Tako su crnogorski mediji zaključili da ako Crna Gora 2035. godine bude izdvajala pet posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) za obranu, kako nalaže nova odluka NATO-a, ta suma bi te godine mogla premašiti 460 miliona eura. Prema podacima iz ovogodišnjeg proračuna Crne Gore, BDP je projektiran na 7,96 milijardi eura, dok se, po informacijama iz Prostornog plana do 2040. godine, očekuje da BDP 2040. iznosi 10 milijardi eura, navode crnogorske Vijesti. Koristeći model eksponencijalnog rasta, to bi značilo da bi BDP 2035. mogao biti 9,23 milijarde eura, a pet posto izdvajanja iznosilo bi 461,5 miliona eura. Ministarstvo obrane Crne Gore isplaniralo je vojni proračun za ovu godinu 161,42 miliona eura (odnosno 2,08% BDP-a), što bi značilo da bi on 2035. mogao biti uvećan za skoro tri puta, odnosno za preko 300 miliona eura.

Odluka sa summita NATO-a u Hagu da članice izdvajanja za obranu podignu na pet posto BDP-a ostvarit će se za deset godina,objašnjavao je proteklih dana ministar obrane Dragan Krapović: “To je do 2035. godine. Taj novac ne ide za Bruxelles, ne ide za Wahington. On ostaje u Crnoj Gori i ulaže se u kapacitete Crne Gore“.  Za Crnu Goru, u ovom trenutku, to je veliki novac, potvrdio je Krapović: “To bi bilo oko nekih 400 miliona eura godišnje“. No do toga će se doći postupno, povećavanjem proračuna za obranu, iz godine u godinu.

Sve se vrti oko Donalda Trumpa

“Što opet izlazi nekih oko 20 miliona, možda više, po godini. Ne bih rekao da je to sad nešto baš nedokučivo u proračunu koji je toliki koliki jeste. Mi jesmo mala država i to jesu ogromna izdvajanja. Ja u potpunosti razumijem što je na umu običnog građanina i da je u fokusu njegovog zanimanja prije svega socijala, školstvo, zdravstvo i to je potpuno opravdano. Ali ukoliko ne budemo imali elementarnu sigurnost i stabilnost, sve to drugo svakako neće funkcionirati, bez obzira koliki novac uložimo”,

kazao je crnogorski ministar obrane.

Novi NATO standard zahtijeva i fiskalne reforme u Crnoj Gori “koje će imati za osnovu povećanje poreza ili smanjenje izdataka u drugim sektorima”.

Geopolitički i sigurnosni konsultant Nikola Lunić smatra kako će se „politička elita u Podgorici u narednom razdoblju suočiti s “neophodnošću pažljive analize troškova, dugoročnog planiranja i visoke razine financijske odgovornosti”, jer u protivnom, upozorava, lako može doći do preopterećenja proračuna i smanjenja kvaliteta života građana. “Na NATO summitu u Haagu donesena je odluka o povećanju izdvajanja za obranu s preciznom podjelom: 3,5 posto za osnovne vojne potrebe i 1,5 posto za ‘šire sigurnosne izdatke’. U kontekstu Crne Gore, ovo predstavlja ozbiljan izazov s obzirom na trenutne ekonomske kapacitete i postojeću infrastrukturu”, rekao je Lunić za Vijesti.

Naši sjeverni susjedi Slovenci isto nisu baš spremni za 5 posto, a njihov predsjednik Vlade Robert Golob izjavio je prije par dana da je jedina obveza Slovenije povećanje obrambenih izdataka na tri posto BDP-a do 2030. “Jedina obveza koju je Slovenija preuzela jest povećanje obrambenih izdataka na dva posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) ove godine, a na tri posto do 2030.“, rekao je premijer Golob nakon summita NATO-a u Haagu, pritom dodavši:

Robert Golob – od NATO obveze do prijevremenih izbora?

“Jedina obveza koju je Slovenija preuzela jest da će ove godine izdvojiti dva posto za obrambene izdatke, postupno ih povećavajući za 0,2 posto godišnje do 2030., kada ćemo dosegnuti tri posto za obrambene svrhe”.

To je predviđeno nedavno izmijenjenom rezolucijom o programu razvoja i opremanja slovenskih oružanih snaga do 2040., podsjetio je Golob nakon summita. Povećana obramben izdvajanja dovela su do  trzavica u vladajućoj koaliciji, i to nakon što je Ljevica u proceduru stavila prijedlog o raspisivanju savjetodavnog reeferenduma o povećanju izdataka za obranu, budući da će oni značajno utjecaati na državni proračun. Iako se u početku činilo da će ta inicijativa propasti, neočekivana podrška došla je iz dijelova stranaka koje podupiru Golobovu Vladu, što je premijera posebno uznemirilo. Trzavice unutar vladajuće koalicije po ovom pitanju mogle bi u  konačnici dovesti i do prijevremenih parlamentarnih izbora, posebno ako referendum uspije, što bi Golob želio izbjeći po svku cijenu.

Nick Buxton – da li je vojna industrija kriva za “pumpanje” obrambenih troškova?

U komentaru za portal Aljazeera Balkan Nick Buxton, stručnjak i konzultant za međunarodni azvoj i održivi okoliš ocijenio je  kako se čini da je NATO najviše zabrinut za sigurnost svojih tvrtki za proizvodnju oružja: “Mnogo prije nego što je Trump počeo vršiti pritisak, tvrtke za proizvodnju oružja lobirale su za veća europska vojna ulaganja putem lobističkih skupina poput Udruženja vojne, zrakoplovne i sigurnosne industrije (ASD). Uspješno su učinile vojnu sigurnost glavnim ciljem Europske unije, primajući sve veća javna sredstva za potporu istraživanju i industriji. Sada ubiru plodove u obliku povećanja prihoda i profita. Uoči summita NATO-a, BlackRock je objavio investicijsko izvješće u kojem je industriju oružja pohvalio kao „industriju dinamičnog rasta“ i „megasilu“ koja će pokretati investicijske trendove u nadolazećim godinama“, piše Buxton.

“NATO je prošle godine potrošio 1.500 milijardi dolara na vojsku – više od polovice globalnih vojnih troškova. Ako članice ispoštuju osnovni cilj od 3,5 posto do 2030. godine, to bi značilo ukupno 13.400 milijardi dolara u vojnim troškovima. To je brojka koju je gotovo nemoguće pojmiti, ali ako biste je pretvorili u novčanice od jednog dolara, mogli biste napraviti gotovo četiri hrpe koje dosežu Mjesec. Također bi mogao biti podijeljen kao jednokratni novčani bonus u iznosu od 1.674 dolara svakoj osobi na planeti. U stvarnosti, novac će biti preusmjeren – najviše iz socijalne i ekološke potrošnje – iako 30 posto Evropljana prijavljuje teškoće u sastavljanju kraja s krajem i klimatolozi upozoravaju da imamo još dvije godine da održimo porast temperature ispod međunarodnog cilja od 1,5 stupnja,”

ogorčeno piše Buxton, zaključujući kako “NATO-ova ideja o sigurnosti odvraća novac od društvenih potreba, pogoršava klimatsku krizu, nagrađuje tvrtke za proizvodnju oružja koje profitiraju od globalnih sukoba i bira rat umjesto diplomacije. Njegov ratoborni stav u Haagu ovog tjedna čini ga jednom od najvećih prijetnji globalnoj sigurnosti – čak i životu na ovom planetu. Na narodima zemalja NATO-a je da odbace ovaj smrtonosni put i obnove sigurnost temeljenu na suradnji, pravdi i miru“.

Španjolski premijer Pedro Sanchez, kako smo ranije pisali na portalu Obris.org, zatražio je i dobio izuzeće od obaveze povećanog ulaganja u obranu. “Da smo prihvatili pet posto, Španjolska bi do 2035. morala potrošiti dodatnih 300 milijardi eura na obranu. Odakle bi to moglo doći? Od rezova u zdravstvu i obrazovanju,“ objasnio je Sanchez, dok mu je Trump zaprijetio kako će natjerati Španjolsku da plati dvostruko više.  Izdvajanje od 2,1 posto za obranu je “dovoljno i kompatibilno s društvenim modelom” Španjolske, rekao je Sanchez na press-konferenciji u Den Haagu.  “To je jedina zemlja koja ne želi sve platiti. Ostaju pri 2 posto. To je grozno,” ljutito je odvratio Donald Trump, poručivši da španjolskom gospodarstvu ide dobro, ali bi se moglo raspasti “ako se nešto loše dogodi”. “Znate što ćemo napraviti? Pregovarat ćemo o trgovačkom sporazumu sa Španjolskom. Učinit ćemo da plati dvostruko“, rekao je Trump, uz napomenu da “neće dopustiti” da španjolsko izdvajanje ostane na 2,1 posto BDP-a “jer je to nepravedno”.

Republika Srbija je s nekoliko francuskih banaka i financijskih institucija dogovorila kredit od 1.921.500.000 eura za plaćanje 12 borbenih aviona Rafale i povezanih proizvoda i usluga. Vidi se to u prijedlogu Zakona o potvrđivanju kreditnih aranžmana, objavljenom na stranicama Skupštine Srbije. Inače, prema Zakonu o javnom dugu, Skupština Srbije mora potvrditi zaduživanje države. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, 29. kolovoza 2024. Vlada Srbije je putem Ministarstva obrane RS sklopila kupoprodajni ugovor s tvrtkom Dassault Aviation za nabavu 12 potpuno novih lovaca Rafale. Ukupni Komercijalni ugovor u vrijednosti je 2,74 milijarde eura.  Plaćanje je dogovoreno tako da se unaprijed uplati 30 posto ugovorene cijene (823.500.000 eura), što je Srbija već platila iz vlastitih sredstava.

Siniša Mali, ministar financija Srbije

Zrakoplovni portal Tango Six napisao je da objavljeni prijedlog Zakona potvrđuje iznose i detalje financijskog aranžmana, o čemu je taj portal već izvještavao. Najnoviji razvoj događaja na području financiranja ove kupnje zabilježen je početkom travnja, kada je ministar financija Siniša Mali izjavio da je Ministarstvo financija uplatilo drugu ratu avansa u iznosu od 411,75 milijuna eura za kupnju Rafalea, čime je, nakon uplate prve rate u istom iznosu 20. listopada prošle godine, francuski proizvođač najvjerojatnije započeo proizvodnju zrakoplova. Sada je to potvrđeno i u prijedlogu Zakona o potvrđivanju kreditnih aranžmana.

Unatoč prosvjedima u zemlji i često napetoj situaciji u regiji, prvi dio plaćen je u iznosu od 15 posto od ugovorene cijene (411.750.000 eura). Drugi dio isplate bio je u istom iznosu, vidljivo je iz dokumenta objavljenog na stranicama Skupštine Srbije. Predviđeno je prvo i drugo plaćanje prema učinku. Ta plaćanja iznose 25 posto ukupne ugovorene cijene (odnosno po 686.250.000 eura). To će biti plaćeno korištenjem sredstava iz kreditnog aranžmana. Ostatak u iznosu od 20 posto ukupne ugovorene cijene (549.000.000 eura) također će biti plaćen sredstvima kreditnog aranžmana, stoji u prijedlogu zakona.

Bred Banque Populaire – jedna od banaka kod koje se zadužila Srbija

“Strane su sklopile ovaj Ugovor kako bi evidentirale uvjete pod kojima su se zajmodavci složili da će, u skladu s uvjetima ovog sporazuma, Zajmoprimcu (Srbija) staviti na raspolaganje kreditni aranžman u maksimalnom ukupnom iznosu od 1.921.500.000 eura. Sredstva će se koristiti za financiranje dijela ukupne cijene ugovora koji ne prelazi 70 posto ukupne cijene ugovora.” Kreditni aranžman će, kako se navodi, biti dostupan kroz izravna plaćanja prodavatelju za robu i usluge koje će isporučiti i izvršiti u skladu s komercijalnim ugovorom, navodi Forbes Srbija. Nekoliko francuskih banaka i kreditnih institucija navedeni su kao izvorni zajmodavci. Jedna od prvih je Bred Banque Populaire s udjelom od 163.327.500 eura. Tu je također Credit Agricole Corporate and Investment Bank i Credit Industriel et Commercial koje sudjeluju s po 345.870.000 eura. Od Credit Lyonnaisa očekuje se kredit od 163.327.500 eura, dok će Societe Generale dati kredit od 422.730.000 eura. Tu je i Natixis s udjelom u kreditu od 480.375.000 eura. No, u ugovoru stoji i da je namjera tih izvornih zajmodavaca prenijeti dio obveza na SFIL (Francuska razvojna banka za financiranje izvoza) najkasnije do 30. lipnja 2025. godine. To će rezultirati podjelom ukupnih angažiranih sredstava tako da učešće SFIL-a od datuma prijenosa obveza iznosi 1.419.027.750 eura. Dogovorena je i primjena promjenjive kamatne stope. Temelji se na šestomjesečnom Euriboru, uvećanom za primjenjivu fiksnu maržu od 0,98 posto godišnje.

Ocjena je portala Tango Six da način financiranja tako velike nabave stoga prije ukazuje na to da je podjednako u interesu Dassaulta kao proizvođača (osiguranje plaćanja neovisno o financijskoj stabilnosti zemlje naručitelja) i da je to dosad jedini dokazani politički utjecaj na način nabave Rafalea. Najvjerojatnije je (politički gledano) da takvu kupnju financiraju privatne francuske banke (kao i slične nabave francuskog oružja od strane drugih zemalja) umjesto financijskih institucija drugih zemalja. S treće strane, moguće je da su kamate i drugi tehnički uvjeti takvih transakcija povoljniji ako se cijeli aranžman odvija u zemlji proizvođača i ako (opet politički, u pozitivnom kontekstu) iza cijelog posla stoji institucija poput SFIL-a. To govori više o financijsko-industrijskoj integraciji francuskih privatnih i državnih tvrtki nego optužbe za korupciju ili negativno političko djelovanje.

Procjena srbijanskih  financijskih stručnjaka je da će kupnja Rafalea povećati deficit srpskog proračuna za oko 0,6 posto te da nema bojazni da bi to drastično moglo utjecati na pogoršanje stanja u javnim financijama.

Anušić je u izjavi za medije nakon obilježavanja Dana Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” potvrdio najavu američkog državnog tajnika Marca Rubija da će se u lipnju sve članice NATO-a složiti o povećanju izdvajanja za obranu u idućem desetljeću na pet posto BDP-a. Anušić je istaknuo da će ta najava biti potvrđena na samitu NATO-a u Haagu, uz napomenu da je Hrvatska ove godine dosegnulaa dva posto izdvajanja za opremanje, naoružavanje i modernizaciju.

Anušić pretpostavlja da će se tražiti 3,5 posto plus 1,5 posto, odnosno da će se 3,5 posto izdvajati za modernizaciju, naoružavanje i opremanje, dok će se 1,5 posto investirati u infrastrukturu koja je izravno povezana sa sigurnošću:

“Znači nije samo i isključivo naoružavanje, opremanje i modernizacija, nego i infrastruktura”.

U tih 1,5 posto, dodao je, govori se i o zračnim lukama, koridorima, graničnim barijerama i sigurnosnim sustavima koji se postavljaju na granice vezane oko migracije, o civilnoj zaštiti i policiji.

“Hrvatska je spremna do 2030. godine doći do tri posto ukupnog izdvajanja za modernizaciju, opremanje i naoružavanje i rast ćemo iz godine u godinu”,

istaknuo je ministar obrane.

Njegova je ocjena da ćemo to doseći i prije jer smo i projekciju od dva posto do 2027. dosegnuli ove godine.

“Ako je to stav svih zemalja NATO-a, a situacije i okolnosti u kojima se trenutačno nalazi ne samo Hrvatska, nego cijela Europa i svijet, zahtijevaju ozbiljniji pristup obrani, sigurnosti i modernizaciji, Hrvatska je spremna to činiti i raditi”,

poručio je Anušić.

Danas je Europska komisija predstavila plan „ReArm Europe/Readiness 2030“ u sklopu kojeg je predviđen i obrambeni paket koji bi u naredne 4 godine trebao osloboditi 800 milijardi eura za ulaganja u obranu. Dio plana je i novi namjenski instrument pod nazivom „Sigurnosna akcija za Europu“ (Security Action for Europe – SAFE) koji pak predviđa iznos od 150 milijardi eura za koji bi se Komisija zadužila na financijskim tržištima i potom odobravala povoljne zajmove državama članicama za zajedničke obrambene projekte. Upravo je na tu temu i uz poticaj Hrvatske udruge poslodavaca ministar obrane RH Ivan Anušić okupio danas u Ministarstvu obrane predstavnike HUP-a, domaće obrambene industrije i Agencije Alan kako bi se razgovaralo o hrvatskim mogućnostima u europskom planu „ReArm Europe“.

„Obrambene snage nisu samo trošak. One su ključna komponenta naše ekonomije, a Hrvatska ima kapacitet za znatan pomak u tom sektoru“,

naglasio je ministar Anušić nakon sastanka.

Ministar obrane Ivan Anušić i direktorica HUP-a Irena Weber

„Uvezivanje, usklađivanje, izmjena određenih zakonskih regula, smanjenje administracije i birokracije, brži protokol informacija i brža realizacija projekata koje planiramo raditi s našim tvrtkama. Vjerujem da ćemo vrlo brzo imati konkretne rezultate kad govorimo o našoj obrambenoj proizvodnji. Obrambena industrija i obrambene snage nisu samo trošak, kao što se to voli znati i reći, nego su obrambene snage i naša industrija, to je ekonomija. I na toj ekonomiji Hrvatska može jako puno učiniti i napraviti, jer ima iskustva, ima dobre temelje, ima ljude koji znaju i hoće i na kraju krajeva postoji jedna kolektivna volja da se to učini“,

rekao je Anušić. Hrvatska ima priliku ne samo ojačati vlastitu obranu kroz nove europske mehanizme, nego i ojačati hrvatske obrambene proizvode od kojih su neki već itekako renomirani na međunarodnom tržištu.

„Konkretnije je stiglo i od Europske komisije, jer se radi o konkretnim novcima, radi se o konkretnoj financijskoj omotnici, koju ćemo moći koristiti i sada krećemo upravo iskoristiti tih 150 milijardi, onoliko koliko će Hrvatska uspjeti uzeti i koliko nam pripada, usmjeriti ta sredstva upravo u realizaciju svih tih projekata“,

kaže ministar obrane.

Previše birokracije, previše „papira“, predugi rokovi – sve je to do sada gušilo obrambene projekte. Upravo bi se kroz Hrvatsku udrugu poslodavaca trebale detektirati administrativne prepreke, uključujući i one najbitnije koje su do sada bitno smanjivale mogućnosti financijskog zaduživanja kod banaka. Određene korake u tom smjeru već je napravila i Europska komisija kroz „ReArm Europe“. Poslodavci u ovom europskom planu vide priliku i za privlačenje nove radne snage, napomenula je Irena Weber, glavna direktorica HUP-a:

„Ovo je industrija visoke dodane vrijednosti i ovo je opet prilika da zadržimo naše mlade na našem tržištu rada, a i da vratimo naše mlade koji su se iselili u zemlje Europske unije, da ih vratimo upravo na ova radna mjesta, koja će biti sigurna i dobro plaćena“.

Od utorka, 18. ožujka, HUP ima svoju Koordinaciju obrambene industrije na čelu s Gordanom Pešićem, članom Uprave tvrtke DOK-ING. Ova bi Koordinacija trebala biti veza ne samo između domaćeg privatnog i javnog sektora, već bi trebala raditi na jačanju sudjelovanja hrvatskih obrambenih tvrtki u aktivnostima na razini EU i NATO-a.

„Nas interesira da li i kako se hrvatska obrambena industrija može uključiti u taj veliki europski obrambeni fond, gdje se mi tu nalazimo i gdje mi možemo profitirati. Mene osobno interesira da li će to biti zajedničke nabave, da li će to biti sredstva za istraživanje i razvoj“,

kaže Alojzije Šestan, direktor našeg renomiranog proizvođača kaciga, tvrtke Šestan-Busch.

„Mi smo u ovom trenutku spremni, u svakom pogledu, i po kapacitetima i po kvaliteti, primiti ili dati odgovor na najveće zahtjeve. Možemo uzeti najveći tender koji se može organizirati u Europi. To je ono što mene interesira – da li mi može moja država, moje Ministarstvo, omogućiti da me prezentira tamo gdje je potrebno“,

samopouzdano ističe Šestan. No dio hrvatskih obrambenih proizvođača ima vrlo razgranate poslove van Europske unije – tako i Željko Pavlin, direktor HS Produkta, trenutno gleda što će se dogoditi  u Sjedinjenim Američkim Državama:

„Koliko će tu imati utjecaja i europski fondovi – mislim da neće previše jer u konačnici europski fondovi će se prelijevati na nacionalne države koje će nabavljati oružje. Mislim da će ipak i dobar dio tog oružja biti iz Amerike tako da se nadam da tu Amerika neće raditi probleme, ali ako ipak predsjednik Trump bude nametnuo tarife onda u svakom slučaju tko god bude izvozio u Ameriku imat će problema jer će cjenovno prestat biti konkurentan kao što je bio do sada“,

ističe Pavlin. Što se Europe tiče, kaže Željko Pavlin, sve ovisi kako će se organizirati same nacionalne države:

Željko Pavlin, direktor HS Produkta, i Alojzije Šestan, direktor Šestan-Buscha

„Uglavnom će se sve svoditi na neke nacionalne države ili na financiranje razvoja koji će imati neke svoje uvjete koji nisu tako jednostavni, pogotovo ako dolazite iz malih zemalja ili ako ste relativno mala firma – u Hrvatskoj su sve manje firme u usporedbi s jednim Rheinmetallom ili Thalesom ili tim mega-firmama kakve postoje u Europi. I u tom smislu današnji sastanak… ministar Anušić i kompletno Ministarstvo je vrlo konkretno – da se smanji puno priče, da se identificiraju stvari koje se doista tiču nas, da se odmakne šum i da se usredotoči na nekoliko stvari koje doista hrvataske firme mogu napraviti kako bi se  doista maksimalno povukli ti novci“.

To je ipak jedno međuresorno pitanje – ne samo za Ministarstvo obrane, već i za Ministarstvo gospodarstva u čijoj su nadležnosti već spomenute birokratske prepreke koje su se pokazivale i ranije pri korištenju raznih europskih fondova, zaključuje Pavlin.

“U utorak ćemo obilježiti 100 dana od stupanja na dužnost Kolegija povjerenika. U ovih 100 dana od 1. prosinca lani čini se kao da je prošao cijeli jedan život“, ocijenila je u nedjelju 09. ožujka predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Layen.

“Svijet oko nas mijenja se brzinom munje, a geopolitičke promjene potresaju saveze. (…) Desetljećima stare izvjesnosti se ruše. I još uvijek je tu brutalni rat koji bjesni na našim granicama. Unatoč ovim turbulentnim vremenima, ova je Komisija krenula s radom. Od prvog dana ostali smo na trasi koji smo zacrtali u Političkim smjernicama, gradeći je na tri stupa – napretku, sigurnosti i demokraciji. Nakon 100 dana našeg mandata, stojimo uz europske odluke koje smo donijeli kroz naše političke smjernice. Imenovali smo prvog povjerenika za obranu – potez koji se sada, nakon tri mjeseca, čini ne samo potrebnim, već i pravom stvari u pravo vrijeme. Jer očito smo ušli u novu eru oštre geostrateške konkurencije“,

ocijenila je von der Leyen.

Govorila je, između ostalog, o povećanju europske konkurentnosti i napretka u odnosu na globalne konkurente, ali obrana je zauzela važno mjesto u poruci Predsjednice EK. Ovaj je tjedan donio jednoglasnu potporu za REARM Europe, paket od 800 milijardi eura za obranu, napomenula je Ursula von der Leyen dodavši da se radi o nečem povijesnom:

“Ovo može biti temelj za Europsku obrambenu uniju. Plan REARM Europe snažno ćemo pokrenuti jer, suočeni s konkretnim prijetnjama, moramo osloboditi svoj puni potencijal. A ako se udružimo s drugim državama istomišljenicama, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške ili Kanade, potencijal je još veći”.

“Važno je reći da su ekonomska snaga i europski plan za naoružanje dvije strane iste medalje. Gospodarski i inovativni potencijal Europe zalog je njezine sigurnosti. I obrnuto, europski obrambeni napori mogu srednjoročno i dugoročno dati veliki poticaj konkurentnijem jedinstvenom tržištu. Nadolazeća velika ulaganja u sljedeću generaciju europske vojne opreme i sigurnosne infrastrukture mogu biti snažan vjetar u leđa važnim industrijama. Sjetite se samo ubrzane digitalizacije i modernizacije naših prometnih mreža. Razmislite o AI aplikacijama, kvantnom računalstvu, sigurnoj komunikaciji. Razmislite o ključnim tehnologijama poput satelitskih mreža, autonomnih vozila i robotike. Sve je to s jedne strane važno za obranu Europe, ali jednako važno i za konkurentnost Europe. Mala i srednja poduzeća diljem naše Unije – imamo ih 2 500 u lancu opskrbe za obranu – bit će u središtu ove transformacije”,

rekla je von der Leyen,  nastavivši:

“Da bismo bili uspješni, moramo ubrzati i uključiti više privatnih investitora. Pokrenut ćemo nove omnibus pakete kako bismo dodatno pojednostavili pravila i smanjili birokraciju – uključujući i za sektor obrane. A još ovog mjeseca predstavit ćemo Europsku uniju štednje i ulaganja – jer samo učinkovito, duboko i likvidno tržište kapitala može štednju pretvoriti u prijeko potrebna ulaganja. Napredak više nije samo nešto što bi bilo ‘lijepo imati’. Mi moramo napredovati. U današnjem svijetu, Europa – koja je postojana gospodarska sila – pitanje je i kolektivne sigurnosti.”

Von der Leyen je ovu poruku uputila u nedjelju 9. ožujka, što je dio briselskih promatrača ocijenio neuobičajenim. Naime, predsjednica Europske komisije je idući tjedan u Strasbourgu i u posjetu Južnoj Africi. Obraćanje povodom  prvih sto dana događaa se netom nakon što je prošloga tjedna, 6. ožujka, održan izvanredni samit Europskog vijeća u Bruxellesu  koji je, među ostalim, pozvao druge države članice – saveznice u NATO-u, na koordinaciju uoči summita NATO-a u lipnju 2025. godine. Uoči summita Von der Leyen je predstavila plan “Rearm Europe” vrijedan 800 milijardi eura, o čemu je portal Obris.org već pisao.

U zaključcima summita naglašava se “važnost suradnje s partnerima izvan EU-a, koji slično misle”. Navodi se i da će države Europske unije ubrzati mobilizaciju potrebnih instrumenata i financiranje kako bi ojačale svoju sigurnost, obrambenu spremnost, smanjile stratešku ovisnost, riješile kritične nedostatke u sposobnostima. “Ruski agresorski rat protiv Ukrajine i njegove posljedice za europsku i globalnu sigurnost u promjenjivom okruženju predstavljaju egzistencijalni izazov za Europsku uniju”, stoji u zaključcima. U njima je utvrđen i popis prioritetnih područja za djelovanje na razini EU: zračna i proturaketna obrana; topnički sustavi, uključujući i one koje imaju mogućnost dubokih preciznih udara; projektili i streljivo; dronovi i sustavi protiv dronova; strateški čimbenici za zaštitu prostora i kritične infrastrukture; vojna mobilnost; kibernetika; umjetna inteligencija i elektroničko ratovanje.

Čelnici država članica EU podržali su prijedlog Europske komisije da se uspostavi posebni financijski instrument od 150 milijardi eura zajmova državama članicama za investicije u obranu.

”Kad pogledate što smo danas sve usvojili, gotovo je nevjerojatno da se tako brzo stvara jedan novi fond namijenjen isključivo za financiranje obrane u iznosu od 150 milijardi eura zajedničkih sredstava na način da će Europska komisija uz određene financijske poteze osigurati ta sredstva”, 

rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković koji je također sudjelovao  na ovom izvranrednom summitu.

Zbog njega je čak nakon višegodišnje pauze nazvao predsjednika Zorana Milanovića kako bi se konzultirali oko stajališta koja će tim povodom zauzeti Hrvatska. Nakon summita, Plenković je dodao i da će Komisija predložiti da se u idućem proračunskom razdoblju od 2028. do 2034. godine za obranu izdvoji 100 milijardi eura. U sadašnjem sedmogodišnjem proračunu EU-a za obranu je izdvojeno 11 milijardi eura. Novost je i da će Europska investicijska banka početi financirati projekte u domeni obrane, uključujući proizvodnju oružja i municije, što do sada nije bio slučaj. Tako velika ulaganja će rezultirati i jačom europskom obranom s obzirom na sigurnosne izazove s kojima se Europa suočava.

”To je šansa za razvoj cijele europske obrambene industrije, pa tako i hrvatske industrije kako bi se ojačale sposobnosti. Vjerojatno će se ići ka dizanju praga. Danas je to 2% na razini NATO-a, a ta će brojka zasigurno biti veća. No, o tome će se voditi rasprave”,

zaključio je hrvatski premijer.

*Photo: EK, Vlada RH

“Europa mora više trošiti na obranu, a ako to ne učinite, odite na tečaj ruskog ili odite na Novi Zeland”, rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u u ponedjeljak, 13. siječnja, tijekom rasprave na zajedničkom sastanku Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta, Pododbora za obranu i sigurnost i Parlamentarnog izaslanstva za odnose s NATO-om.  Rutte je istaknuo da Europa mora ulagati više u obrambene sposobnosti, jačati otpornost i nastaviti pomagati Ukrajini. “Mi znamo kako zaštiti naše građane i europski način života, sada to samo moramo i učiniti”, rekao je Rutte pred europarlamentarcima. Ovo Rutteovo izlaganje prenijeli su brojni svjetski mediji, no u našim medijima ta vijest nije dobila veliki medijski prostor, naročito u sjeni izbora za predsjednika Republike i ponovnog izbora Zorana Milanovića na tu dužnost, požara u Los Angelesu i drugih.

To je još jedan u nisu poziva Europljanima da više troše za obranu koje je uputio Glavni tajnik NATO-a u zadnje vrijeme, o čemu je pisao i portal Obris.org. Rutte je ocijenio kako sadašnji cilj izdvajanja dva posto za obranu nije ni izbliza dovoljno. “Da bi ostali sigurni, saveznici će morati trošiti znatno više na obranu”, rekao je Rutte, dodajući da bi to moralo biti iznad tri posto BDP-a, točnije oko 3,6 ili 3,7 posto. S druge strane, novoizabrani američki predsjednik Donald Trump smatra da bi zemlje NATO-a trebale trošiti i 5 posto BDP-a na obranu. Rutte pak upozorava kako budućnost Europe ovisi o ishodu rata u Ukrajini:  “Želimo trajan mir. Ako Putin postigne svoje, mir neće potrajati. Mi smo trenutačno sigurni, ali možda nećemo biti za pet godina”.

Mark Rutte u Europskom parlamentu (Photo: NATO)

Upozorio je da je nerealno razmišljati o europskom NATO-u bez Sjedinjenih Američkih Država, kazavši da bi za to trebalo 10 do 15 godina i trošiti između 8 i 10 posto BDP-a na obranu.  NATO je procijenio da su 23 od 32 članice ispunile trenutačni cilj potrošnje od dva posto BDP-a u 2024. godini.  Odgovarajući na pitanje zastupnika, Rutte je rekao da NATO neće dopustiti sigurnosni vakuum u Bosni i Hercegovini i na području zapadnog Balkana, te da Savez treba tijesno surađivati s tim zemljama.

Inače, također u ponedjeljak dogovoreno je kako će Njemačka, Poljska, Velika Britanija, Francuska i Italija implementirat što je prije moguće nove ciljeve NATO-a vezane za naoružanje i broj pripadnika oružanih snaga, koji će biti dogovoreni ovoga ljeta, najavio je njemački ministar obrane Boris Pistorius. Govoreći nakon sastanka sa četvoricom svojih kolega u poljskom gradu Nowa Wies, Pistorius je pozdravio odluku NATO-a da se novi ciljevi Saveza dogovore u srpnju umjesto u listopadu kako je prvotno bilo planirano, dodavši da je potez potaknut zahtjevom Njemačke. “Ovo nam kupuje puno vremena te možemo puno ranije započeti implementaciju“, kazao je Pistorius novinarima.

Veća izdvajanja u Hladnom ratu

Ruttei Bauer s veteranima Drugog svjetskog rata (Photo: NATO)

Ministri obrane zemalja članica NATO-a pokušat će postići sporazum o novim ciljevima vezanima za vojne sposobnosti prije nego što se njihovi vođe sastanu u Haagu od 24. do 26. lipnja, rekao je čelnik Vojnog odbora saveza, nizozemski admiral Rob Bauer. “Tražit ćemo dogovor prije summita u Haagu“, kazao je Bauer, “kako bismo osigurali da ih, ako bude još nekih poteškoća i ako bude nužno, tada vođe mogu riješiti“. Na summitu u Haagu lideri će raspravljati o povećanju NATO-ovog cilja o izdvajanju dva posto BDP-a za obranu, pri čemu neki stručnjaci spominju tri posto kao potencijalni novi cilj. Bauer je odbio specificirati brojku, no rekao je kako je namjera ubrzavanja dogovora o ciljevima da se osigura da svatko razumije poveznicu s novcem jer su potrebe Saveza već razjašnjene novim obrambenim planovima. “Razlika se odnosi na ono što se treba kupiti, a to je ono na što će se odnositi novi ciljevi vezani za vojne sposobnosti“, rekao je admiral. “To će pomoći da ljudi shvate zašto nam treba više od dva posto”.

Tijekom Hladnog rata saveznici u NATO-u su u prosjeku izdvajali između tri i šest posto svog BDP-a za obranu. “Da smo nastavili trošiti, kao Savez, kao što smo trošili početkom 90-ih, a to je bilo na razini od tri posto, potrošili bismo 8.6 bilijuna dolara više nego što smo sada potrošili“, rekao je Bauer. “U osnovi je to mirovna dividenda koju sada moramo financirati“.

RH stremi prema 3% ?

Anušić u Našicama (Photo: MORH/J.Kopi)

Što se tiče Hrvatske, koja dugo vremena nije izdvajala predviđenih 2 posto BDP-a za obranu, promjenu u ovoj godini najavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon sastanaka s Markom Rutteom u prosincu 2024 godine. “U 2025. ostvarit ćemo cilj o izdvajanju dva posto BDP za obranu, uz brojna ulaganja u obrambene sposobnosti i modernizaciju Hrvatske vojske”, objavio je tada Plenković na društvenoj mreži X.  Dodao je da Hrvatska ostaje “pouzdana i odgovorna saveznica koja pridonosi naporima usmjerenima prema globalnoj sigurnosti i miru“. Na današnjoj primopredaji prvih obnovljenih vozila Bradley Oružanim snagama RH, ministar obrane Ivan Anušić potvrdio je da jeHrvatska, kada se uzmu sva ulaganja u obranu – od Rafalea do HIMARS-a  – dosegla cilj od 2% BDP.

“Od tih dva posto, obaveza je minimalno 20 posto ulaganja u modernizaciju OS, a Hrvatska je dosegnula 29 posto. Ključno je da ćemo nastaviti surađivati s NATO-om i našim saveznicima. Pred nama su velike stvari i velike nabave za Oružane snage RH, kako bi u skoroj budućnosti dosegnuli, nadam se, i tri posto BDP-a za opremanje i modernizaciju Oružanih snaga RH“,

zaključio je ministar Anušić.

Mađarska vlada nastavlja s politikom obavezne uplate doprinosa za financiranje obrane, rekao je novinarima na press brifingu u ponedjeljak šef kabineta mađarskog premijera Viktora Orbana, Gergelyj Gulyás. S druge strane, njemački ministar obrane Boris Pistorius nezadovoljan je iznosom obrambenog proračuna za 2025 godinu.

U ponedjeljak je mađarska Vlada izvijestila da će kompanije – a radi se o bankama, energetskim i multinacionalnim kompanijama – nastaviti  plaćati porez na ekstraprofit po stopi od 2,8 posto i u ovoj godini, prema riječima pročelnika kabineta premijera Viktora Orbana Gergelyja Gulyása koji je jutros predstavio novi Vladin “anti-ratni akcijski plan”. Obveznik ovog nameta je i mađarska naftna i plinska grupa MOL, koja je u ovoj godini računala na nižu kamatnu stopu. Vlada je MOL-u (suvlasniku INA-e) bila podigla poreznu stopu na razliku između tržišne cijene nafte i one na londonskom tržištu i u Rusiji, sa 40 na 95 posto, što znači da je kompanija gotovo cijelu ekstraprofit isplaćivala mađarskoj državi. Budimpešta je u ponedjeljak objavila i da će od multinacionalnih kompanija, banaka i energetskih tvrtki zatražiti da podupru nacionalnu sigurnost uplatom “doprinosa za obranu”, ne navodeći detalje. “S obzirom na kontinuirani sukob (u Ukrajini) Mađarska je multinacionalnim kompanijama, bankama i energetskim tvrtkama uvela obavezu uplate doprinosa za obranu radi potpore nacionalnoj sigurnosti”, navodi Vlada.

Naime, Mađarska je još 2022. bankama, osiguravateljima, maloprodajnim i energetskim tvrtkama, telekomima i avioprijevoznicima uvela porez na ekstraprofit od 2.8 posto, istaknuvši da će prihod koristiti za potporu komunalnim tvrtkama i za financiranje obrane u uvjetima skoka cijena zbog ruske invazije na Ukrajinu. No doprinos je trebalo početi uplaćivati tek sljedeće godine, ali retroaktivno, uključujući i protekle 2 godine.  “Rat se otegnuo, nema naznaka poboljšanja u politici sankcija koju Bruxelles provodi i to će dovesti do drastičnog povećanja cijena“, rekao je Orban još u svibnju 2022. godine. Mađarska regulira cijene energije za kućanstva, pa su komunalne tvrtke bile pod pritiskom, a moraju “neodložno ojačati i vojsku”, rekao je onda mađarski premijer, dodavši da će troškove modernizacije vojske financirati iz poreza na ekstraprofit multinacionalnih kompanija zarađen tijekom rata u Ukrajini koji će naplaćivati za 2022. i za 2023. godinu. Gulyás je danas rekao kako Vlada za ovu godinu očekuje prihod od gotovo 400 milijardi forinti od doprinosa za obranu.

Njemačka smanjuje izdvajanja za  obranu

Pistorius prisustvuje vježbi “Pacific Skies 24” na Alaski

U Njemačkoj je pak ministar obrane Boris Pistorius (SPD) izrazito nezadovoljan smanjenjem sredstava za obranu u proračunu za 2025., koji je nakon dugotrajnih svađa unutar vladajuće koalicije dogovoren u petak, 05. srpnja. “Moje ministarstvo je dobilo osjetno manje od zatraženog. To je posebice neugodno za mene jer neću biti u mogućnost određene stvari pokrenuti onom brzinom kojom to zahtijeva novonastala situacija povezana sa sigurnosnom prijetnjom“, rekao je Boris Pistorius koji danas prisustvuje NATO vježbi u američkoj saveznoj državi Aljasci. Dodao je kako će u “sljedećim tjednima i mjesecima” sagledati što je moguće, a što ne, uz smanjena sredstva. Naime, socijaldemokratsko-zeleno-liberalna koalicija postigla je u petak, nakon višetjednih svađi koje su u trenucima prijetile čak i raskidanjem koalicije, dogovor oko proračuna za 2025. Ministarstvu obrane je dodijeljeno 52 milijarde eura, umjesto 58, koliko je Pistorius zatražio.

Nakon napada Rusije na Ukrajinu u veljači 2022. njemački kancelar Olaf Scholz najavio je “preokret u obrambenoj politici Njemačke”, povećanje vojnog proračuna i osnivanja posebnog fonda od 100 milijardi eura namijenjenog modernizaciji Bundeswehra, koji je predviđen mimo proračuna i iz kojeg se već financiraju obrambeni projekti (o čemu je pisao i portal Obris.org). Kancelar je u petak potvrdio da će Njemačka ispuniti najavljene ciljeve uključujući i već ranije postavljeni cilj o obveznom izdvajanju unutar NATO-a u visini od 2 posto BDP-a. Glavni inspektor Bundeswehra Carsten Bauer zatražio je njemačke vlade jamstva za povećanje vojnog proračuna u nastupajućim godinama: “Rusija će do 2029. biti u stanju napasti i zemlje članice NATO-a. Zato je posebno važno da zadržimo visoku razinu odvraćanja“, rekao je Breuer.

Pred početak današnjeg NATO summita u Madridu, Sjevernoatlantski savez objavio je i novo izdanje svog pregleda obrambenih izdvajanja zemalja članica. U tom je dokumentu dosta zanimljivosti, kojima se i glavni tajnik NATO Jens Stoltenberg nije propustio jučer pohvaliti na uvodnoj press-konferenciji pred NATO sastanak. Dakle, 2022. je osma po redu godina rasta obrambenih izdvajanja širom skupa država NATO saveza. Kako je novinarima napomenuo Stoltenberg: “Sada 9 država saveznica dostiže ili prestiže cilj od 2 posto. Devetnaest saveznica ima jasne planove kako to dostići do 2024. godine, i još dodatnih 5 je preuzelo konkretne zavjete da cilj dostigne nakon tog roka. Dva posto (BDP-a) sve se više smatra podom, a ne stropom (takvih izdvajanja)“. Prema objavljenim tablicama, spomenutih devet država s izdvajanjima većim od 2 posto BDP-a za obranu su Grčka, SAD, Poljska, Estonija, Litva, Velika Britanija, Latvija, Hrvatska i Slovačka. Ujedno, 24 države članice dostižu i dogovoreni kriterij ulaganja barem 20 posto obrambenih sredstava u modernizaciju, a samo 5 NATO država sada ulaže manje od 20 posto svojih obrambenih izdvajanja u kategoriju “oprema” – Belgija, Češka, Kanada, Portugal i već tradicionalno na dnu te liste – Slovenija.

Načelno je zanimljivo zamijetiti i da od država koje zadovoljavaju oba ova glavna NATO kriterija obrambenog financiranja, jedino Grčka i Hrvatska nisu u prvome redu pružanja vojne pomoći Ukrajini. Ujedno, dok se Grčka posljednjih godina izuzetno trsi jačati svoju ukupnu obranu, a vodi u oba spomenuta kriterija, zanimljivo je naznačiti i neke druge krajnosti. Tako su Luxembourg i Mađarsku na samom vrhu modernizacijskih investiranja, dok ujedno bitno lošije stoje po pitanju glavnog kriterija (izdvajanje 2 posto BDP-a). Naime, Luxembourg je tu zadnji, s procjenom izdvajanja samo 0,58 posto BDP-a u 2022. godini, dok je Mađarska ove godine za obranu izgleda izdvojila tek 1,55 posto svog BDP-a, te je ukupno 18. po tom kriteriju.

A kako tu stoji Hrvatska?

Općenito, ovaj NATO pregled obrambenih izdvajanja podatke uključivo s 2020. godinom tretira kao čvrste, dok su podaci koje su države članice dostavile za 2021. i 2022. godinu još označeni kao “procijenjeni”, pa će se ubuduće još nešto intenzivnije mijenjati. Što se općih izdvajanja za obranu tiče, podaci za Hrvatsku zadnjih godina obuhvaćaju i vojne mirovine – kojih je za RH iznimno mnogo, budući je svojedobno tu bio uključen i dobar dio ukupnih veteranskih troškova ne bi li se prikazalo brže prilaženje željenom cilju izdvajanja od 2 posto BDP-a. Zato ne treba čuditi da se 2017. kao ukupno izdvajanje za obranu u RH bilježilo 6,120 milijardi HRK, za 2018. godinu 6,068 milijardi HRK, za 2019. 6,634 milijarde, za 2020. 6,487, za 2021. 8,667 milijardi HRK, a za tekuću 2022. godinu – izdvajanje od 9,373 milijardi kuna (dok državni proračun tu planira 6,906 milijardi kuna, čime je 2,467 milijarde HRK valjda iznos ovogodišnjih veteranskih troškova). Dakle, jasno se tu vidi koliko su lažne tvrdnje, tako popularne u domaćih političara, kako hrvatski rashodi za obranu konstantno rastu zadnjih godina – budući su ti isti političari u NATO prijavili podatke koji pokazuju da su obrambeni rashodi 2018. i 2020. po svome iznosu padali, dok te vrijednosti zadnje dvije godine u astronomskim visinama isključivo drži uključivanje u njihov opseg i monumentalnog nacionalnog rashoda za kupovinu borbenih aviona Rafale iz Francuske.

Ujedno, svim ovim novčanim sredstvima financira se obrambeni sustav Republike Hrvatske, kojeg osnovno sačinjava djelatni sastav Oružanih snaga Republike Hrvatske, kategorija ljudstva kojeg je prema NATO savezu 2017. bilo prijavljeno 14,8 tisuća, 2018. 15 tisuća, 2019. opet 14,8 tisuća. 2020. godine 14,7 tisuća, 2021. 14,4 tisuće, a 2022. godine iznenađujućih 15,2 tisuće pripadnika – što apsolutno ne korespondira s javno vidljivim događanjima po pitanju prijma osoblja i ovogodišnje organizacije dragovoljnog služenja vojne obveze.

RH prema pojedinačnim NATO kriterijima

Prema pojedinačnim kriterijima, Hrvatska je ukupno 8. po redu prema procijenjenom ukupnom obrambenom izdvajanju za 2022. u postotku BDP-a (s 2,03 posto). Što se tiče pojedinih segmenata, NATO u ovim pregledima razlikuje njih četiri – (1) oprema, (2) osoblje, (3) infrastruktura, (4) ostalo. Dok se već nekoliko godina ne objavljuju nacionalni podaci o raspodjeli obrambenih sredstava po glavnim kategorijama rashoda, zanimljivo je vidjeti da NATO te omjere za Republiku Hrvatsku u 2022. godini procjenjuje kao: 30,49 posto za opremu, 54,57 posto za personal, 3,16 posto za infrastrukturu i, konačno 11,78 za “ostalo”.

(1) U kategoriji “oprema” – koja je obuhvaćena posebnim NATO kriterijem (pribavljanje kapitalne opreme i troškovi istraživanja vezani uz takva sredstva, koji su u nas redovito mikroskopski), te bi trebala iznositi iznad 20 posto ukupno izdvojenih sredstava za obranu – hrvatskih aktualnih 30,49 posto trenutno RH svrstava na osmo mjesto u Savezu. Pri tome, Hrvatska je tu sa samog začelja 2018. godine krenula skakati prema gornjem dijelu tablice, prvo kreativnim računovodstvom (prijavama kupoprodaje borbenih aviona prije no što je bila zaključena, što je izazivalo čuđenje), a onda i konačnom kupovinom borbenih aviona – poslom kojeg se itekako računa iako te letjelice još nisu stigle u RH, pa je pravo stanje modernizacije obrambenoga sustava danas uvelike identično onome između 2018. i 2020. godine (kada su postoci ovih rashoda bili 3,37 posto za 2018. godinu, 6,55 posto za 2019. godinu, ili 9,06 za 2020. godinu – da bi onda na papiru skočili na procjenjenih 30,01 posto za 2021. i spomenutih 30,49 za 2022. godinu). Pa ipak, donekle tu tješi činjenica kako su po stvarnom potpisivanju kupoprodaje aviona Rafale s Francuskom i NATO stručnjaci ipak ocijenili da streloviti rast prijavljenih brojki iz Hrvatske sada ima i faktičnu podlogu, te su onda u pregledima iz ove godine (prvo iz ožujka, a onda i u jučerašnjem) uklonili kompromitantnu napomenu koja je te podatke krasila lanjske godine – da se izneseni podaci, koliko god bili čudni, zasnivaju na nacionalnim deklaracijama vrijednosti.

(2) Kategorija “osoblje” – koja po NATO metodologiji obuhvaća rashode za vojno te civilno osoblje i vojne mirovine – jednako je zanimljivo pogođena već spomenutim uključivanjem rashoda za kupovinu borbenih aviona u obrambeni proračun RH. Tako se ovaj tip rashoda od 2017. do 2020. kretao otprilike od 72 do 76 posto ukupne potrošnje (2017. je iznosio 71,72 posto, 2018. 76,96 posto ukupnosti, 2019. 73,71 posto ukupnosti, a 2020. godine 76,15 posto ukupnih rashoda u obrani) – da bi se te vrijednosti zadnje dvije godine primakle inače poželjnom pragu od oko 50 posto. Konkretno, za 2021. godinu se tu kvotu procjenjuje na 56,71 posto ukupnosti, dok je za 2022. godinu deklarirano 54,57 posto. Naravno, taj je pad teško spojiv s pričama o očuvanju i jačanju standarda osoblja u obrani, gdje većina stvarnih porasta novca iz obrambenog proračuna odlazi za plaćanje buduće opreme, čije se pristizanje tek očekuje, a prijavljen je i rast broja ljudi u djelatnome sastavu, dok novci odvojeni za sve te ljude padaju kako u NATO deklariranom postotku, tako i u sumama za tu svrhu predviđenima u obrambenom proračunu RH.

(3) Kategorija “infrastruktura”- koja u ovoj NATO nomenklaturi obuhvaća ulaganja u domaću obrambenu infrastrukturu i davanja za NATO zajedničku infrastrukturu – posebno je zanimljiva. Stavka koja je godinama varirala oko 1 posto, za 2017. je skočila na 3,59 posto ukupnih obrambenih izdvajanja, što je izgleda bilo potjerano ulaganjima u vojarne širom RH u koje je tadašnji ministar Krstičević izveo povratak tzv. “putujuće vojske”. Nakon toga, te su se vrijednosti vratile u dotadašnje okvire – 1 posto izdvajanja u 2018. godini, 1,41 posto u 2019. godini, te 1,53 posto u potresnoj 2020. godini. Iduće 2021. obnova nije počela, te je za infrastrukturu bilo izdvojeno tek 0,55 posto ukupnih obrambenih izdvajanja, a ostaje pod upitnikom na što se točno mislilo u tekućoj 2022. godini – kada je za ovu svrhu prema NATO savezu prijavljeno opet velikih 3,16 posto. Naime, ne samo da od potresne obnove u obrambenome sustavu nema ništa vidljivo, već su posljednje vrijeme spektakularno propali i praktično svi veći najavljeni infrastrukturni projekti – kao hangari za helikoptere Black Hawk, te zgrada za čuvanje kovanica nakon predstojeće promjene valute iz kuna u euro, tako i izgradnja hangara za borbene avione Rafale kojoj se ne nazire traga i koja već faktično kasni.

HS Produkt kao primjer vlastitog investiranja u istraživanje i razvoj

(4) Konačno, zadnja je na redu i kategorija “ostalo” – koja prema NATO nomenklaturi obuhvaća operativne troškove i održavanje, dio ulaganja u razvoj te ostale troškove. Imajući u vidu stanje u Oružanim snagama Republike Hrvatske posljednjih godina, ne čudi da iznosi u ovoj NATO kategoriji zadnjih godina padaju u svom udjelu u cjelini obrambenih izdvajanja. Dok su se takvi troškovi u mandatu ministra Krstičevića prema NATO savezu održavali na razini oko 18 posto ukupnih obrambenih davanja (2017. je bilo 18,99 posto, 2018. godine deklarirano 18,67 posto, a 2019. godine 18,33 posto) – njegovim odlaskom sa čela MORH investiranje u operativne djelatnosti počelo je ustrajno i ozbiljno opadati, čemu nije pomoglo ni nastupanje pandemije bolesti Covid-19 u ožujku 2020. godine. Tako su za 2020, godinu ti troškovi bili deklarirani na 15,27 posto ukupnih obrambenih izdvajanja, za 2021. godinu tek 12,73 posto, da bi tekuće 2022. bili procijenjeni na najmanji postotak od kada Hrvatska uopće prijavljuje ovakve podatke u NATO savez – tek 11,78 posto ukupnih obrambenih izdvajanja.

Dakle, zaključak iz svih ovih brojki koje je službeni Zagreb otposlao prema NATO savezu je jednostavan. Kao prvo, Republika Hrvatska se posljednjih godina jako trudi ispuniti NATO kriterije, i pri tome se ne libi koristiti sve zamislive vrste računovodstvenih i administrativnih smicalica. Nakon što se u obrambene rashode uključilo ogromnu kvotu veteranskih mirovina (koje su u nas bitno veće od sličnih rashoda u brojnim drugim državama članicama), od 2018. do 2021. se u deklarirane brojke redovito prijavljivalo još i nezaključeni posao kupovine borbenih aviona – što je dovelo do velikih kolebanja NATO deklariranih vrijednosti i sramotnog izraza nepovjerenja iz reda stručnjaka Saveza u ovim pregledima obrambenih izdvajanja članica u 2021. godini. A kada je taj posao zaista bio sklopljen krajem 2021. godine, tek tada je u punini zasjala sva divota utjecaja koje pokazuje uključivanje ovog nacionalnog rashoda u hrvatski obrambeni proračun. Tim potezom se postiglo, kao drugo, da modernizacijska izdvajanja skoče preko tražene NATO crte, iako je provedena modernizacija zapravo jako jednostrana, još nije realizirana, a i u svojoj je suštini upitno održiva. Kao treće, ujedno su kadrovski troškovi kliznuli prema 50 posto cjeline, što bi bilo dobro da usprkos kolebanju broja ljudi koje se privlači u obrambeni sustav time nismo faktično ušli u situaciju u kojoj plaće kadrova u obrani vidljivo prestaju biti konkurentne i za prijam kadrova poticajne. Kao četvrto, infrastruktura je područje u koje se izgleda opet u 2022. godini prijavljuje buduće poslove, bez obzira koja je njihova stvarna vjerojatnost provedbe, a kao peto, operativne djelatnosti OS RH su posljednjih godina u vidljivome padu – što izgleda nikoga ne brine baš previše.