Mađarska i Švedska razgovaraju o mogućoj kupoprodaji borbenih aviona Gripen E kojima bi se dopunilo njihovu postojeću mađarsku flotu aviona Gripen C/D. Riječ je o 14 borbenih aviona koji su 2001. godine pribavljeni temeljem leasing ugovora, a u veljači ove godine ugovorena su još 4 dodatna borbena aviona Gripen C. Kako se 20. svibnja čulo od Åse Thegströma, dopredsjednika koncerna i zamjenika čelnika SAAB-ovog odjela Areonautics: “Vodimo interesantne razgovore s Mađarskom po pitanju Gripena E“. Kako se u švedskom Linköpingu čulo od Richarda Smitha, zamjenika čelnika zaduženog za marketing i prodaju borbenih aviona Gripen u koncernu SAB – mađarsko Ratno zrakoplovstvo razmatra ovu kupovinu ne bi li njome opet dostiglo razinu rada s dvije operativne eskadrile borbenih aviona, iako još nije jasan točan raspored koraka u ovoj nabavi.

Naime, Mađarska je svojih prvih 14 borbenih aviona JAS 39 Gripen C i D dobila iz Švedske 2001. godine dobila temeljem leasing ugovora, da bi letjelice ušle u punu operativnu službu 2006. godine. U sklopu pregovora o ulasku Švedske u NATO savez, 23. veljače ove godine sklopljen je i ugovor između Mađarske i švedske državne Agencije za materijalne resurse u obrani (Försvarets materielverk – FMV) o nabavi dodatna 4 primjerka borbenih aviona Gripen C, čime se ukupna brojnost mađarske flote digla na 18 letjelica.

Mogući posao na Filipinima?

Slično zanimljive vijesti dolaze i s Filipina, države koja nakon gotovo 20 godina od umirovljenja svoje flote borbenih aviona F-5A/B i onda korištenja 12 lakih aviona FA-50 iz Južne Koreje opet razmišlja o kupovini propisnih borbenih letjelica. Dok su ondje u konkurenciji bili američki F-16 i švedski JAS 39 Gripen, mnogi promatrači smatraju bitnim prošlogodišnje sklapanje Memoranduma o razumijevanju po pitanju nabave vojnih materijala između Filipina i Švedske (potpisan na marginama Shangri-La dijaloga u Singapuru 3. lipnja 2023, i onda u Švedskoj i Filipinima ratificiran 4. rujna 2023. godine). Tom osnovom je 17. svibnja onda sklopljen i “Implementacijski sporazum o nabavi vojnog materijala i opreme”, kojeg su potpisali Joakim Wallin ispred švedske državne Agencije za materijalne resurse u obrani FMV, te Joselito Ramos, filipinski pomoćni tajnik zadužen za logistiku te nabavu u tamošnjem Ministarstvu nacionalne obrane. Ovi sporazumi otvaraju put punopravnom švedskom sudjelovanju u filipinskoj nabavi borbenih aviona, čemu bi trebao pomoći i posjet švedskog ministra obrane Påla Jonsona Filipinima 5. lipnja kao završnoj stanici njegove ture po Pacifičkoj regiji, koja će ga prethodno dovesti u Singapur te Australiju.

Prošle je godine i visoka vojna delegacija iz Filipina bila u Švedskoj, gdje je posjetila tamošnje Zračne snage te pogone koncerna SAAB ne bi li na licu mjesta vidjeli borbene avione JAS 39 Gripen i Saab 340, avione za nadzor i rano uzbunjivanje. Sve te planirane filipinske kupovine zrakoplovne tehnike samo su dio šireg plana filipinskog obrambenog razvoja za čiji je treći dio nazvan “Horizon 3” u siječnju ove godine predsjednik Ferdinand Marcos Jr. odobrio izdvajanje 2 bilijuna pesosa (oko 35 milijardi USD).

Dugoročna održivost sustava

Dok se o novim avionima Gripen za Mađarsku i Filipine tek razgovara, treba napomenuti kako je u Švedskoj krajem travnja ove godine dodatno osnažena i dugoročna održivost ukupne Gripen flote. Naime, koncern SAAB je od već spomenute državne Agencije za materijalne resurse u obrani 24. travnja dobio novi ugovor o razvoju potporne infrastrukture za borbeni sustav Gripen. Tih 540 milijuna SEK (oko 46,83 milijuna eura ) bit će utrošeno tijekom poslovne godine 2024. na daljnji razvoj sustava Gripen za potrebe švedskih Oružanih snaga i međunarodnih korisnika ovog borbenog aviona. Konkretno, tu je uključena potpora za djelovanje testnih zrakoplova i razne napredne opreme, kao što su i pripadajući simulatori – sve potrepštine za održavanje postojećih sustava te razvoj novih osobina kako na avionima Gripen C/D, tako i na Gripen E.

Naime, “Gripen je dizajniran za neprekidno unapređivanje ne bi li se odgovorilo sadašnjim i budućim prijetnjama. Kontinuirani razvoj traži i napredne simulatore te drugu opremu koja mora ujedno biti i jednostavna za korištenje, isplativa za održavanje, te brzo prilagodiva novim sposobnostima. Ovaj ugovor osigurava da sustav Gripen ostane na prvim linijama još dugo u nadolazeće vrijeme“, objasnio je Lars Trossman, čelnik poslovnog područja SAAB Aeronautics. Sav potreban posao biti će obavljen u SAAB centrima Linköping, Göteborg, Järfälla i Arboga.

Dobrodošlica u kineskom Ministarstvu nacionalne obrane

Vlada RH je od četvrtka, 04. listopada, upoznata s Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane RH i Ministarstva nacionalne obrane NR Kine o suradnji u području obrane. Memorandum na engleskom, hrvatskom i kineskom jeziku potpisan je 27. kolovoza 2012. godine, prilikom posjete hrvatskog obrambenog ministra Kini. Njime se uspostavlja okvir za suradnju na područjima od uzajamnog interesa i, kako je posebno naglasio ministar Kotromanović, „nema namjeru doći u sukob s NATO-zakonodavstvom“. Suradnja s Kinom trebala bi se odvijati na području obrambene politike, logističke potpore, vojne izobrazbe i obuke, operacija upravljanja krizom i slično. Oblici suradnje mogu biti službene posjete, obuke i vježbe, razmjene podataka, i druge aktivnosti. Kinesko i hrvatsko Ministarstvo obrane svake će godine dogovoriti konkretne aktivnosti te načine suradnje, u vidu plana koji će onda valjda i provoditi.

Zaključujući ovu, posljednju točku četvrtkovog Vladinog sijela, Kotromanović je opet izveo malu diverziju: „I samo za kraj – i kinesko Ministarstvo obrane nalazi se u gradu, nisu ni oni u vojarni!“

Zov Filipina

Visoki gost iz Hrvatske i njegovi filipinski domaćini

U kakvom zdanju stoluje filipinsko Ministarstvo nacionalne obrane, nije poznato, ali je poznato što je ministra Kotromanovića tamo najviše impresioniralo. Radi se o broju zaposlenih, koji se u Ministarstvu obrane na Filipinima vrti na nešto više od 300 ljudi, dok je u MORH-u (za višestruko manje oružane snage) riječ o više od tisuću zaposlenih. Četverodnevna Kotromanovićeva posjeta toj dalekoistočnoj azijskoj zemlji (od 30. rujna do 03. listopada), u društvu s predstavnicima Ministarstva vanjskih poslova koji su na Filipine otputovali zbog Drugih filipinsko-hrvatskih političkih konzultacija, predstavnicima Ureda Predsjednika i Brodarskog instituta, nije (barem za sada) urodila nekim konkretnim dogovorom. A hrvatsko je izaslanstvo nudilo svašta – zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović spominjao je brodogradnju, rudarstvo, prehrambeno-prerađivačku  industriju, turizam, razvoj i istraživanje, zapošljavanje filipinskih medicinskih radnika u Lijepoj našoj, tehnologiju i opremu za sustav lake željeznice, obrambenu suradnju….  No Filipinci nisu krili da ih prvenstveno zanima jedna jedina stvar – luka Rijeka kao vrata za izvoz tropskog voća u Hrvatsku, ali i u širu regiju. To, navodno, ne bi trebao biti problem, budući da filipinska tvrtka International Container Terminal Services Inc. već od ožujka prošle godine upravlja kontejnerskim terminalom Brajdica u Rijeci.

Prezentacija hrvatske ponude filipinskoj vojsci i mornarici

Po pitanju obrambene suradnje, Ante Kotromanović je svom filipinskom kolegi Voltaireu Gazminu puno više navodio hrvatske fakte od nuđenja nekakvih konkretnih mogućnosti. Spomenuo je tako „zajednički interes dviju zemalja za očuvanjem globalne i regionalne stabilnosti kroz sudjelovanje u međunarodnim mirovnim misijama“, mogućnost suradnje dviju mornarica “ističući dugu tradiciju Hrvatske kao pomorske zemlje u brodogradnji“ što valjda potvrđuje i nedavna „odluka Vlade RH o gradnji obalnih ophodnih brodova za potrebe HRM“.

Naravno, dotaknuto je i hrvatsko sudjelovanje u EU-operaciji ATALANTA, kao i protupiratske aktivnosti Filipina. Od „konkretnoga“, Hrvatska je zainteresirana za plasiranje proizvoda svoje vojne industrije na filipinsko tržište, a nada se da će štogod „upecati“ i u trenutno otvorenom  procesu  modernizacije i dodatnog opremanja pripadnika filipinske vojske, kao i u mogućoj izgradnji brodova za potrebe tamošnje mornarice. Tome bi u prilog trebalo ići i povećanje proračunskih sredstava filipinskom Ministarstvu obrane. Naime, točno 10 dana prije  Kotromanovićevog dolaska u tu daleku zemlju, filipinski Predstavnički dom odobrio je 2.006 bilijuna filipinskih pesoa vrijedan državni proračun za 2013. godinu. Njegov treći po veličini dio je proračun Ministarstva nacionalne obrane, koje je sa svojih 121.6 milijardi pesoa za sljedeću godinu odmah iza Ministarstva obrazovanja (292.7 milijardi pesoa) te Ministarstva javnih radova i autocesta (152.9 milijardi). Jedan filipinski peso vrijedi 0.0241 američkih dolara, što bi (prema postojećem tečaju) značilo da će Ministarstvo nacionalne obrane sljedeće godine raspolagati s 2 milijarde 930 milijuna i 560 tisuća USD. U tim silnim milijunima, nadaju se u Lijepoj našoj, naći će se valjda pokoji cent i za nas.

Usprkos razgovorima o svemu i svačemu, jedna je stvar ostala tek neispunjena želja. Riječ je o Memorandumu o suradnji na području logistike i obrambene industrije. Da bi zaista želio potpisati takav Memorandum, Kotromanović je istaknuo još u srpnju ove godine, kada je ugostio ne-rezidentnu veleposlanicu Filipina u Hrvatskoj, Lourdes O. Yparraguirre. U tom trenutku, Memorandum je već bio predmetom  konzultacija između Ministarstva nacionalne obrane Filipina i MORH-a. O potpisivanju rečenog Memoranduma Kotromanović je porazgovarao i sa svojim filipinskim parnjakom Voltaireom Gazminom, ali ga potpisao nije. Treća sreća mogla bi se ukazati s već najavljenom  mogućnošću posjete predsjednika Ive Josipovića Filipinima, možda čak do kraja ove godine – no, hoće li tada do Manile potegnuti i netko ovlašten u ime Vlade potpisati toliko željeni Memorandum o suradnji (ako je dokument uopće usuglašen), tek ostaje za vidjeti.