Rat Izraela i SAD-a protiv Irana definitivno je, možda i nepovratno, uzdrmao transatlantske odnose, ali i sam NATO savez, ocjena je brojnih svjetskih medija. I portal Obris. org pisao je kako je narušeno povjerenje u američko-europske poslove s oružjem i vojnom opremom, ali i kako sve više zemalja uskraćuje podršku i korištenje svojeg zračnog prostora SAD-u za operacije na Bliskom istoku.

Sve duži popis europskih zemalja koje su rekle NE Trumpu

Odlazi li poljsko-američko prijateljstvo u povijest?

Španjolska je, nakon otvorenog protivljenja sukobu s Iranom  zatvorila svoj zračni prostor američkim avionima uključenim u operacije, a Italija odbija dopustiti slijetanje američkih bombardera u baze na Siciliji. Ne miruje ni Poljska te je odbila zahtjev SAD-a da pošalje sustave Patriot sa svog teritorija na Bliski istok. Točnije, SAD sugerira da se jedna poljska baterija Patriota, zajedno s pripadajućim projektilima PAC-3 MSE  u vlasništvu poljskih Oružanih snaga, pošalje u regiju oko Perzijskog zaljeva. Ministar nacionalne obrane Władysław Kosiniak-Kamysz objavio je da

“naše baterije Patriota i njihovo naoružanje služe zaštiti poljskog neba i istočnog krila NATO-a. Po tom se pitanju ništa ne mijenja i ne planiramo ih nigdje premještati. Naši saveznici dobro znaju i razumiju koliko su važne zadaće koje ovdje imamo. Sigurnost Poljske apsolutni je prioritet”.

Francuska je odbila dopustiti američkim i savezničkim zrakoplovima koji prevoze vojnu opremu za Izrael da prelete preko njezinog teritorija. Kao jedan od odgovora, Izrael je obustavio sve poslove s vojnom opremom iz Francuske. Belgija je zabranila da se njen teritorij koristi za prebacivanje vojne opreme iz SAD-a prema Bliskom istoku, smatrajući američku intervenciju u Iranu “izvan okvira međunarodnog prava”.

Španjolska postojano kontrira Trumpu

Rječita je bila španjolska ministrica obrane Margarita Robles koja je, braneći odluku da se Sjedinjenim Državama uskrati korištenje španjolskih baza za vođenje rata, kao i prelet  američkih bombardera preko španjolskog zračnog prostora, pojasnila da se zabrana odnosi “isključivo” na rat protiv Irana. Ministrica je naglasila kako ta odluka nipošto ne podrazumijeva prekid transatlantskih veza te da vojne baze nastavljaju normalno funkcionirati. Robles je poručila kako se Španjolska ne osjeća obveznom pridružiti ilegalnom ratu čiji ciljevi, 30 dana nakon početka sukoba, još uvijek nisu definirani. “Nitko ne zna što će se dogoditi s ovim ratom“, rekla je. “Dvije su zemlje ušle u rat i očekivale da im se pridružimo. (…) Ne prihvaćamo lekcije ni od koga u pogledu naše predanosti miru“, dodala je Robles.

I sam poglavar Katoličke crkve , papa Lav XIV, poručio je kako je protiv tog rata te rekao da Bog odbacuje molitve lidera koji započinju ratove i imaju “ruke pune krvi”. Obraćajući se desecima tisuća ljudi na Trgu svetog Petra na Cvjetnicu – proslavi kojom počinje Veliki tjedan koji vodi ka Uskrsu za 1,4 milijarde katolika širom svijeta – Papa je sukob nazvao “strašnim” i rekao da se Isus ne može koristiti za opravdavanje bilo kakvih ratova.

SAD bijesne zbog europskog “NE”

Nije trebalo dugo čekati – američka reakcija na ova odbijanja bila su vrlo žestoka. Donald Trump je, očekivano, reagirao bijesom. Američki predsjednik više je puta kritizirao saveznike NATO-a zbog onoga što smatra nedovoljnom podrškom u sukobu. Članak 5 NATO-ove klauzule o međusobnoj obrani ne odnosi se na rat koji su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli protiv Irana. Više puta politiku Europljana prema Iranu ocijenio je slabom, nedovoljnom i kukavičkom. Veliku Britaniju i Francusku Trump drži kao nekorisne u ratu zbog kojeg je Iran zatvorio promet tankerima za naftu kroz Hormuški tjesnac, osim za tankere koje ne smatra neprijateljima, što se uglavnom odnosi na kineske i indijske brodove. “Sve zemlje koje ne mogu nabaviti mlazno gorivo zbog Hormuškog tjesnaca, poput Ujedinjenog Kraljevstva, koje je odbilo sudjelovati u obezglavljivanju Irana, imam prijedlog za vas: broj 1, kupujte od SAD-a, imamo ga dovoljno, i broj 2, skupite malo odgođene hrabrosti, idite do Tjesnaca i jednostavno ga UZMITE”, rekao je danas Trump u objavi na Truth Social.

A američki državni tajnik Marco Rubio je rekao da su Sjedinjene Države utvrdile da je Španjolska, članica NATO-a koju su obvezne braniti, uskratila SAD-u korištenje svog zračnog prostora i time se pohvalila, prema transkriptu izjave za Al Jazeeru koju je State Department objavio u ponedjeljak. Također je priznao da se Washington suočio s otporom u korištenju vojnih baza u Španjolskoj i drugdje. NATO je koristan Sjedinjenim Državama jer omogućuje stacioniranje trupa i opreme u inozemstvu, rekao je Rubio, dodavši: “Ali ako se NATO samo bavi time da brani Europu ako bude napadnuta, a zatim nam uskraćuje pravo na stacioniranje kada nam zatreba, to nije baš dobar aranžman.” “Teško je ostati angažiran i reći da je ovo dobro za Sjedinjene Američke Države. Dakle, sve će se to morati preispitati“, dodao je Rubio, naglašavajući da NATO ne može biti jednosmjerna ulica. “Nadajmo se da to možemo popraviti. Imat ćemo vremena da se time pozabavimo kasnije“, zaključio je Rubio, garniravši s izravnom prijetnjom: “Ako bismo sutra odlučili da ćemo povući svoje trupe iz Europe, to bi bio kraj NATO-a. SAD su NATO i NATO je SAD. Bez SAD-a nema NATO-a.” 

Nova inicijativa za mir

I dok se sve glasnije spominje i intervencija kopnenih snaga SAD-a te dok američke elitne postrojbe pristižu u krizno područje, Pakistan i Kina predstavile su zajedničku inicijativu za smirivanje sukoba između Sjedinjenih Država i Irana, pozivajući na hitnu deeskalaciju i pokretanje pregovora.  Plan u pet točaka uključuje trenutačni prekid vatre, otvaranje pregovora te obustavu napada na infrastrukturu poput energetskih i vodoopskrbnih sustava. Predlaže se i ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca za pomorski promet te sklapanje mirovnog sporazuma uz potporu Ujedinjenih naroda. S obzirom na aktualnu slabost Ujedinjenih naroda, teško se može očekivati da će UN tu igrati bilo kakvu, a pogotovo relevantnu ulogu. Očito je da se kriza u Perzijskom zaljevu i Bliskom istoku neće uskoro smiriti, što već sada prijeti velikim ekonomskim posljedicama za cijeli svijet. I čini se da upravo na tu kartu igraju europske države koje jedna za drugom zabranjuju korištenje svog teritorija (kopnenog, zračnog ili pomorskog) za američke ratne igre u Perzijskom zaljevu. Europske zemlje na čelu s Francuskom potiho rade na osiguravanju sigurnog prolaska kroz Hormuški tjesnac. Uspiju li u tome, Trumpov bijes i Rubiove prijetnje postat će još žešće.

U 2025. godini, globalna obrambena potrošnja dosegla je 2,63 bilijuna USD – u odnosu na 2,48 bilijuna USD u 2024. godini. U realnom iznosu, međugodišnja potrošnja porasla je za 2,5%, što je, iako niže od rasta od 7-8% zabilježenog posljednjih godina, nastavilo uzlazni trend u odnosu na rekordnu potrošnju iz prethodne godine, izvijestio je Međunarodni institut za strateške studije (IISS). Međutim, rast je, nastavlja  IISS u svojoj analizi, bio neujednačen, posebno jer je smanjena vojna pomoć Ukrajini i zbog ograničenja konačnog obrambenog proračuna tada odlazećeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena dovela do smanjene potrošnje u SAD-u, trenda koji Trumpova administracija nastoji preokrenuti. Rast je također bio prigušen u službenoj ruskoj obrambenoj potrošnji jer je Moskva ostvarila učinkovitost u svom vojno-industrijskom kompleksu, a istovremeno je nastojala uravnotežiti već ionako značajan obrambeni teret sa širim fiskalnim ograničenjima.

Europa „konsolidira“ povećanje potrošnje

Njemački ministar obrane Boris Pistorius

Nasuprot tome, europska potrošnja nastavila je rasti rekordnim razinama, tako da je 2025. izdvojila gotovo 563 milijarde USD za obranu, gotovo 100 milijardi USD više nego godinu prije. U realnom smislu, to predstavlja povećanje od 12,6% u odnosu na prethodnu godinu, što je u skladu s realnim povećanjem zabilježenim 2024. godine. Potpomognute obećanjem članica NATO-a na Haaškom summitu u lipnju da će povećati potrošnju za obranu i sigurnost na 5% BDP-a do 2035. godine, takve su razine prkosile očekivanjima da će se rast potrošnje usporiti nakon početnog naglog porasta. Kao takva, europska potrošnja za obranu sada čini preko 21% ukupne globalne potrošnje, u odnosu na 17% u 2022. godini. Na temelju trenutnih proračunskih planova, očekuje se da će rast ostati povišen u 2026. godini, što ukazuje na održivi regionalni napor za jačanje europskih obrambenih sposobnosti, a ne na kratkoročnu reakciju na turbulentno sigurnosno okruženje.

Primarni izvor regionalnog rasta bila je, i ostat će u doglednoj budućnosti, Njemačka, gdje se financiranje obrane realno povećalo za 18% u 2025. godini i dosegnulo 95,0 milijardi eura (107 milijardi američkih dolara). To je uslijedilo nakon porasta od 23% u 2024. godini i znači da je Berlin činio četvrtinu ukupnog rasta europskih obrambenih izdataka u posljednje dvije godine. Nordijske zemlje također su predvodile povećanje potrošnje, s Danskom, Finskom, Norveškom i Švedskom ona je 2025. godine dosegla ukupnu potrošnju od 53,7 milijardi USD – više nego dvostruko od razine iz 2020. godine.

Za neke zemlje „ proširenje definicije „obrane“

Španjolski premijer Pedro Sanchez je jedan od rijetkih koji je protiv Trumpovog zahtjeva o 5%

Rast je zabilježen i u zemljama s fiskalnim ograničenjima, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, iako su se ograničenja razlikovala. Zemlje koriste razne mjere za potporu povećanju obrambene potrošnje, uključujući šire smanjenje javne potrošnje, proširenje definicije „obrane“, korištenje izvanproračunskih mehanizama dopunskog proračuna i poticanje privatnog financiranja obrane. Zemlje se također snalaze u ravnoteži i tretmanu potrošnje dok nastoje ispuniti obvezu od 3,5% BDP-a za osnovnu obranu, uz 1,5% dodijeljenim potrošnji koja podržava obranu. Nasuprot tome, španjolska vlada bila je ambivalentnija, a premijer Pedro Sánchez navodno je pisao glavnom tajniku NATO-a Marku Rutteu u pripremi za lipanjski summit. Premijer Španjolske je tada naglasio da je obećanje od 5% „nerazumno“ s obzirom na veće razine duga, povezane inflacijske pritiske i oportunitetne troškove ulaganja u druge sektore. Velik dio nedavnog povećanja europskih obrambenih izdataka može se pripisati pritisku SAD-a, pri čemu je predsjednik Donald Trump više puta izrazio frustraciju zbog uočenog “zabušavanja”. Uz to, nedavna povećanja najnoviji su primjeri šireg trenda, gdje europski obrambeni izdaci kontinuirano rastu od 2014., kada je Rusija izvršila invaziju na Krim. Doista, 2026. bit će 12. uzastopna godina realnog rasta.

Ruski izdaci se smanjuju?

Umjesto 3 dana, ruska vojska ratuje u Ukrajini već petu godinu

Ruski rat protiv Ukrajine ušao je u novu fazu sukoba, iako je rast izdataka usporen u usporedbi s prethodnim godinama. U 2025. godini Rusija je imala službeni obrambeni proračun od 13,5 bilijuna rubalja (161,2 milijarde USD), a izdaci su porasli na procijenjenih 15,6 bilijuna rubalja (186,2 milijarde USD) prema široj NATO-ovoj definiciji obrane. U realnom smislu, ovi vojni izdaci porasli su za samo 3%, u usporedbi s porastom od 56,9% u 2024. godini. Unatoč tome, izdaci su i dalje činili preko 7,3% BDP-a, što je više nego dvostruko više od 3,6% u 2021. godini, prije nego što je Rusija pokrenula svoju potpunu invaziju. Prema proračunu za 2026., vojni izdaci će ove godine pasti, ali mogu odražavati uspješne napore za smanjenje rasipanja i neučinkovitosti te ih treba uzeti u obzir i u kontekstu da su se vojni izdaci efektivno utrostručili od 2021. Nadalje, čak i uz širu mjeru NATO-a, takve procjene vjerojatno podcjenjuju stvarne financijske troškove rata, s mnogim drugim troškovima skrivenim unutar klasifikacija središnje potrošnje, poput socijalne skrbi i decentralizirane potrošnje u regionalnim proračunima. Za usporedbu, ukrajinski obrambeni proračun od 44,4 milijarde USD i dosegao je preko 20% BDP-a, a financiranje obrane sada je ključno pitanje za Kijev i njegove saveznike.

I Azija troši velik novac – Kina glavni pokretač

U Aziji su obrambeni izdaci također nastavili rasti, a ukupni iznos dosegao je 573 milijarde USD, izvijestio je IISS. U realnom smislu, 2025. godine zabilježen je porast od 5,7%, što je nešto više od međugodišnjeg povećanja od 5,5% u 2024. godini. Međutim, isključujući Kinu – za koju The Military Balance procjenjuje da ima osnovni obrambeni proračun od 1,81 bilijuna CNY (251,3 milijarde USD) – realni rast u Aziji smanjuje se na samo 3,7%. Kina ostaje glavni pokretač obrambenih izdataka u regiji, kako zbog vlastitog rastućeg obrambenog proračuna, tako i zbog zabrinutosti među susjedima zbog strateških namjera Pekinga. Ta je zabrinutost porasla u državama saveznicama Zapada, poput Australije, Japana i Južne Koreje, što znači da se rast potrošnje pomaknuo prema tim zemljama, a dalje od gospodarstava u nastajanju u regiji. Međutim, u 2025. godini rast je došao i od manjih obrambenih potrošača poput Indonezije i Singapura.Ipak, unatoč nedavnoj potrošnji, dosljedan porast u Kini tijekom posljednjeg desetljeća nadmašio je rast u široj regiji u većini godina. Kao rezultat toga, udio Pekinga u regionalnoj obrambenoj potrošnji porastao je na gotovo 44% u 2025., u odnosu na 39% u 2017.

Na Bliskom Istoku stalni problemi

Obrana na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi (MENA) porasla je realno za 4,5% u 2025. godini, a kolektivni proračuni dosegli su 219 milijardi USD, isključujući strano vojno financiranje (FMF) iz SAD-a. Rast je bio donekle skroman u usporedbi s realnim porastom od 10% u 2024. godini, pri čemu je ukupni porast u 2025. godini predstavljao najniži porast od 2022. godine. Ipak, rast tijekom cijele godine ostaje veći od povijesnih trendova, gotovo dvostruko veći od desetogodišnjeg prosjeka regije od 2,3% između 2011. i 2021. godine. Uporni i povišeni rast odražava pojačanu nestabilnost u regiji uzrokovanu dvogodišnjim ratom između Izraela i Hamasa, takozvanim “12-dnevnim ratom” između Irana i Izraela, kao i napadima SAD-a i Izraela na iranska nuklearna postrojenja 2025. godine.

Tako je, u 2025. godini Saudijska Arabija ostala najveći potrošač u regiji, iako je njen udio pao posljednjih godina. Kao takvi, Alžir i Izrael i dalje potiču regionalni rast, čineći gotovo 70% porasta u 2025. Kao postotak BDP-a, obrambena potrošnja stalno se povećavala, s regionalnim prosjekom koji je porastao na 4,3% u 2025., u odnosu na 3,5% u 2022.

Ostatak svijeta također troši više na obranu

Obrambena potrošnja porasla je i u drugim dijelovima svijeta, nastavlja IISS. U Latinskoj Americi nominalna obrambena potrošnja porasla je za 5,4%, nastavljajući povratak rastu zabilježen 2024. nakon godina pada povezanog s pandemijom COVID-19. Oporavak je zabilježen i u realnom iznosu, s ukupnom potrošnjom koja je sada usporediva s razinama prije pandemije. Međutim, rast nije uspio pratiti tempo u većim regionalnim vojskama, a niski porasti potaknuli su operativne rezove u Brazilu i Kolumbiji.

U međuvremenu, u subsaharskoj Africi, obrambena potrošnja porasla je realno za 19%, što je najveći međugodišnji porast u više od desetljeća. Ukupna obrambena potrošnja porasla je na 23,6 milijardi USD jer su vlade reagirale na pogoršanje sigurnosnog okruženja – uključujući rat u Sudanu, sve krhkije mirovne sporazume u Etiopiji i Južnom Sudanu, kao i tekući sukob u istočnoj Demokratskoj Republici Kongo. Jedan od najznačajnijih doprinosa ovom povećanju ima Nigerija, koja je gotovo udvostručila svoj obrambeni proračun s 1,07 milijardi u 2024. na 2,04 milijarde USD u 2025. To predstavlja realni porast od 75%, što je još značajnije u kontekstu teške krize troškova života u toj zemlji.

Nasuprot tome, Južna Afrika, najveći potrošač u regiji, zabilježila je realni pad, s udjelom 3,15 milijardi USD za 2025., a koja je nominalno porasla za samo 0,9%. To je značilo realni pad od 2,5% u usporedbi s prethodnom godinom, nastavljajući dugoročnu stagnaciju obrambene potrošnje zemlje i proširujući jaz između vojnih sposobnosti i vanjskopolitičkih ambicija.

Izgledi

Poljska vojska je uzor velikih ulaganja u obranu

Rast u 2025. bio je široko rasprostranjen, potaknut pojačanim regionalnim sigurnosnim problemima, ocjenjuje IISS. Revizije planova potrošnje bile su sveprisutne i značajne u 2025., posebno u Europi kao odgovor na zabrinutost zbog putanje transatlantskih odnosa. Dodatni proračuni još uvijek se koriste diljem svijeta jer zemlje nastoje povećati potrošnju kako bi ispunile hitne zahtjeve. Dok je Njemačka restrukturirala fiskalna pravila kako bi omogućila porast osnovne obrambene potrošnje kada joj istekne poseban fond za obranu 2027., očekuje se da će ih zemlje poput Poljske, Japana i Tajvana nastaviti koristiti u kratkom roku.

Projekt FCAS, tj. naprednog europskog borbenog zrakoplova šeste generacije, kojeg je 2017. započelo nekoliko europskih država očito je u velikom problemima, ako ne i pred potpunom propašću.  Njemački kancelar Friedrich Merz prvi je put izrazio sumnje u zajednički njemačko-francusko-španjolski projekt borbenog zrakoplova FCAS:  “Želim da se ovo pitanje sada razjasni: Hoćemo li nam zapravo i dalje trebati borbeni zrakoplov s posadom za 20 godina?”, upitao se Merz u jednom podcastu, prenosi DW. Zahtjevi Francuske i Njemačke za borbeni zrakoplov sljedeće generacije, jezgru FCAS-a, vrlo su različiti. „Da budem sasvim precizan“, nastavio je Merz: “Francuzima je potreban zrakoplov sposoban za nošenje nuklearnog oružja i nosač zrakoplova u sljedećoj generaciji borbenih zrakoplova. Nama u njemačkom Bundeswehru to trenutno nije potrebno.“ Zahtjevi francuske obrambene tvrtke Dassault da preuzme jasno vodstvo u konzorciju s Airbusom ugrozili su projekt FCAS vrijedan 100 milijardi eura.

FCAS je kratica za “Future Combat Air System” (Budući borbeni zračni sustav). Ako se realizira, ovaj zračni borbeni sustav bio bi najveći i najskuplji europski obrambeni projekt . Ukupni troškovi procjenjuju se na stotine milijardi eura. Zračni borbeni sustav dizajniran je za djelovanje u kombinaciji s nenaoružanim i naoružanim dronovima te je stoga više od pukog borbenog zrakoplova. Prema planovima, trebao bi biti napredniji čak i od američkog F-35. Osim napredne nevidljivosti, trebao bi koristiti umjetnu inteligenciju i letjeti u koordinaciji s rojevima dronova. Plan je bio da od 2040. godine nadalje zamijeni Eurofighter koji trenutno koriste njemačke oružane snage, kao i francuski Rafale, što je u trenutnoj fazi ponovnog uspona ovog francuskog lovca prilično nevjerojatno.

Dva sustava i dva zrakoplova?

Njemačka trenutno sve ozbiljnije razmatra alternativne opcije za razvoj borbenog zrakoplova nove generacije, nakon što su se problemi u zajedničkom francusko-njemačkom projektu FCAS (Future Combat Air System) dodatno produbili. Sporovi između ključnih industrijskih partnera, Airbusa i Dassault Aviationa, doveli su projekt, vrijedan oko 100 milijardi eura, na rub propasti. Dassault inzistira na vodećoj ulozi u projektu, što izaziva nezadovoljstvo u Njemačkoj. Posebno je negativno odjeknula izjava čelnika Dassaulta Érica Trappiera da Njemačka, po njegovu mišljenju, nema ni kapacitete za gradnju borbenih zrakoplova. Lovac FCAS izvorno je bio namijenjen ispunjavanju zahtjeva i njemačke i francuske vojske. Međutim, Francuska želi “praktički prilagoditi zrakoplov specifikacijama koje su potrebne Francuskoj“, prema njemačkom kancelaru Merzu. To, međutim, ne odgovara njemačkim zahtjevima. “I zato ovo nije politički spor; imamo pravi problem s profilom zahtjeva. Ako to ne možemo riješiti, ne možemo održati projekt.”

Konačna odluka vlada Njemačke, Francuske i Španjolske, koja je nekoliko puta odgađana, očekuje se do kraja veljače. Razmatra se alternativa da zemlje razviju zajednički sustav zračne borbe, ali izgrade dva odvojena borbena zrakoplova.

Ako Njemačka zaključi da joj je potreban vlastiti borbeni zrakoplov, “tada ćemo pogledati tko će ga graditi zajedno s nama“, rekao je Merz, dodavši: “Postoje i druge zemlje koje su zainteresirane za razgovor s nama“. Potencijalni partneri za Airbus, čija se obrambena divizija smatra dijelom Njemačke, uključuju britansko-talijanski projekt GCAP ili švedsku tvrtku SAAB. P

Macron je „posvećen uspjehu FCAS-a”

U prvoj reakciji, francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je da će ostati “predan uspjehu FCAS-a“. “S obzirom na strateške izazove s kojima se suočava naša Europa, bilo bi neshvatljivo da se industrijske razlike ne bi mogle prevladati“, izjavio je Macron na marginama posjeta Indiji. Još u utorak je za Süddeutsche Zeitung izjavio: „FCAS je mlažnjak budućnosti. Trebamo takav zrakoplov.(…) Vjerujem da se stvari moraju kretati naprijed“. Međutim, Macron je iznimno zadovoljan kako napreduje proizvodnja i prodaja francuskih borbenih aviona Dasault Rafale. On je upravo ovih dana u Indiji, na marginama AI Impact Summita, najavio novu eru u francusko-indijskoj obrambenoj suradnji. Dok Indija naručuje još 114 novih Rafalea, Macron najavljuje njihovu proizvodnju u kooperaciji s Indijom: “Vrlo jasno, rekao bih da smo iznimno predani tome da imamo maksimalan broj indijskih komponenti i proizvodimo maksimalan broj kritičnih uređaja u Indiji,” rekao je Macron, dok se indijski premijer Modu zadovoljno smješkao.

U ovakvim okolnostimateško da će se Francuska odreći daljnjeg razvoja Rafalea u korist nekakvog zajedničkog europskog borbenog aviona. S druge strane, ocjena je promatrača i vojnih analitičara da bi propast europskog FCAS-a bila bi ozbiljan udarac europskoj obrambenoj suradnji, osobito u trenutku kada Europa nastoji ojačati stratešku autonomiju i smanjiti ovisnost o SAD-u.

Nakon sastanku u srijedu 14. siječnja u Washingtonu nema dogovora Danske, Grenlanda i SAD-a, a strane se nisu približile dogovoru o budućnosti danskog ledenog otoka. Sastanak ministara vanjskih poslova Danske i i Grenlanda održan je s američkim potpredsjednikom JD Vanceom i američkim ministrom vanjskih poslova Marcom Rubiom, nakon Trumpove izjave da je “sve manje od američke kontrole Grenlanda neprihvatljivo“. Također, sjenu je ostavila velika napetost u Iranu i velika vjerojatnost američke vojne intervencije u toj zemlji. Na današnjem sastanku u Washingtonu američku stranu predstavljali su: J.D. Vance – potpredsjednik SAD, Marco Rubio – državni tajnik, Andy Baker – savjetnik J.D. Vancea za nacionalnu sigurnost, Michael Needham – savjetnik Marca Rubia za vanjsku politiku, Ken Howery – veleposlanik SAD-a u Danskoj, te Michael Jensen, voditelj Ureda za Zapadnu hemisferu. Ispred Danske sastanku su prisustvovali Lars Løkke Rasmussen – ministar vanjskih poslova, Jeppe Tranholm-Mikkelsen – stalni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, te Jesper Møller Sørensen, veleposlanik Danske u Sjedinjenim Državama, dok su ispred Grenlanda stigli Vivian Motzfeldt – ministrica vanjskih poslova Grenlanda, Mininnguaq Kleist – stalna tajnica za vanjske poslove, te Jacob Isbosethsen – predstavnik Grenlanda u Sjedinjenim Američkim Državama. Inače, portal Obris.org u tekstu „Političko-vojni rašomon oko Grenlanda“ pisao je prije točno godinu dana, naglasivši da prije nekoliko godina nitko u političkoj, ekonomskoj ili općoj javnosti nije mogao ni zamisliti da taj poluautonomni teritorij Danske može izazvati tolike prijepore između SAD-a i Europe.

Danska: Kršenje suvereniteta je neprihvatljivo

Američka strana slabo se oglasila nakon sastanka u srijedu,dok je dansko-grenlandska delegacija održala press-konferenciju ispred zgrade Veleposlanstva Kraljevine Danske u Washingtonu. Danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen rekao je novinarima da i dalje postoji, kako je naveo, “temeljno neslaganje” s administracijom predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Ocjena je svjetskih medija da su Lars Løkke Rasmussen i njegova grenlandska kolegica Vivian Motzfeldt konačno  imali priliku pokušati sniziti temperaturu u Bijeloj kući nakon više od godinu dana agresivnog internetskog trolanja, izjava i zahtjeva SAD-a. Njihov razgovor nije puno učinio da odvrati Trumpa i njegov tim od budućeg američkog utjecaja na Grenland, čak ni nakon što su objasnili Rubiju i Vanceu da na Grenlandu, primjerice, nema kineskog utjecaja, kao ni kineskog kapitala. SAD, Danska i Grenland su se na sastanku složili da će osnovati radne skupine na visokoj razini kako bi vidjeli mogu li pronaći put naprijed, ali Rasmussen je rekao da nije siguran hoće li to biti moguće. Zahtjevi koji bi prekršili suverenitet Danske i Grenlanda “potpuno su neprihvatljivi“, rekao je danski ministar vanjskih poslova.

Danska je u protekle dvije godine pridonijela 15 milijardi dolara sigurnosti Arktika i vršila je pritisak na SAD i druge zemlje NATO-a da učine više kroz Savez, dodao je Rasmussen. Danska je na sastanku podsjetila američke domaćine da je itekako podmetnula leđa u Afganistanu nakon napada Al-Kaide na SAD 2001. Tijekom danskog sudjelovanja u NATO operacijama podno Hindukuša poginula su 43 danska vojnika, no novoj američkoj administraciji to znači malo ili nimalo.

Službena objava Bijele kuće uoči sastanka

Danski i grenlandski dužnosnici su primijetili da je mnogo toga što Trump i njegov tim i dalje govore o Grenlandu neistinito, uključujući Trumpovu često ponavljanu tvrdnju da Grenland vrvi ruskim i kineskim ratnim brodovima. Rasmussen je rekao da u Arktiku nije bilo kineskog ratnog broda već desetljeće. “Te izjave i Trumpov prijeteći ton ne vode konstruktivnom dijalogu“, rekao je Rasmussen. „Nije lako inovativno razmišljati o rješenjima kada se svako jutro probudite s različitim prijetnjama. (…) Ideje koje ne bi poštovale teritorijalni integritet Kraljevine Danske i pravo grenlandskog naroda na samoodređenje potpuno su neprihvatljive“, poručio je danski ministar vanjskih poslova.

U srijedu ujutro, Trump je na svojoj društvenoj mreži objavio da SAD trebaju steći Grenland za svoj projekt raketne obrane Golden Dome, što je njegov najnoviji razlog za pripajanje tog danskog otoka.

Europa šalje dodatne snage

Ima tko će braniti Grenland

Danska je ranije u srijedu najavila da će pojačati svoju sigurnosnu prisutnost na Grenlandu, koji je pod danskom kontrolom gotovo 300 godina. Štoviše, medjijska izviješća govore da Danska i njezini saveznici jačaju vojnu prisutnost na Grenlandu zbog, kako navode, pogoršanih sigurnosnih okolnosti u Arktiku. Tako je Švedska na zahtjev Danske, uputila neodređeni broj vojnika na Grenland. Švedski premijer Ulf Kristersson objavio je da će švedski časnici biti dio šire skupine savezničkih snaga koje će sudjelovati u pripremama za nadolazeću vojnu vježbu Operation Arctic Endurance: “Neki časnici iz švedskih oružanih snaga danas stižu na Grenland. Dio su skupine iz nekoliko savezničkih zemalja. Zajedno će pripremiti nadolazeće faze u okviru danske vježbe ‘Operacija Arktička izdržljivost’. Na zahtjev Danske, Švedska šalje osoblje iz švedskih oružanih snaga.” I njemačko Ministarstvo obrane objavilo je da Njemačka u četvrtak šalje izvidnički tim od 13 pripadnika Bundeswehra u Nuuk. Riječ je o trodnevnoj misiji, od 15. do 17. siječnja, čiji je cilj procjena uvjeta za moguće buduće vojne doprinose sigurnosti regije, uključujući nadzor pomorskog prostora. Njemački vojnici dolaze na poziv Danske i u suradnji s drugim europskim državama.

S druge strane rezultat jedne od anketa u SAD-u jest da 17% ispitanih odobrava Donalda Trumpa da prisvoji Grenland, a velika većina demokrata i republikanaca protivi se upotrebi vojne sile za aneksiju tog otoka. Anketa Reutersa/Ipsosa  provedena u dva dana, a završena u utorak, ukazuje na raširenu zabrinutost zbog Trumpovih prijetnji Danskoj, američkom savezniku u NATO-u, oko budućnosti Grenlanda, koji je stoljećima danski teritorij.

Nakon svega što se događalo u Ovalnom uredu u Bijeloj kući u petak 28. veljače i sukoba Volodimira Zelenskog i Donalda  Trumpa, u  Londonu je u nedjelju 02. ožujka održan summit dijela europskih čelnika posvećen jačanju potpore Ukrajini i mogućim mirovnim pregovorima. Domaćin skupa, britanski premijer Keir Starmer izjavio je da će Europa izraditi plan za prekid rata u Ukrajini, koji će zatim biti predstavljen Sjedinjenim Državama. Velika Britanija i Francuska rade na prijedlogu mirovnog sporazuma koji će Starmer predstaviti Donaldu Trumpu, uz uvjet američke potpore. Sve svjetske agencije i mediji objavili su i da se Velika Britanija obvezala osigurati Ukrajini 1,6 milijardi funti za kupnju 5000 projektila za protuzračnu obranu.

Na summitu je dogovoren nastavak vojne pomoći, jačanje ekonomskog pritiska na Rusiju i stvaranje “koalicije voljnih” za jamčenje mira.
Starmer je naglasio da Europa mora preuzeti odgovornost i djelovati hitno, uz podršku SAD-a. Odbacio je tvrdnje da je Amerika nepouzdan saveznik te poručio da Rusija ne može diktirati uvjete mirovnog sporazuma. Starmer kaže da svaki novi dogovor o potpori Ukrajini mora biti podržan snagom i da svaka nacija mora pridonijeti na najbolji način na koji može, preuzimanjem odgovornosti i povećanjem vlastitog udjela. Objavio je kako su se europski čelnici na tom summitu dogovorili o četiri važna koraka:

• Zadržati dotok vojne pomoći u Ukrajinu dok je rat u tijeku i povećati ekonomski pritisak na Rusiju
• Svaki trajni mir mora osigurati suverenitet i sigurnost Ukrajine, a Ukrajina mora biti za stolom za sve mirovne pregovore
• U slučaju mirovnog sporazuma, europski će čelnici nastojati odvratiti bilo kakvu buduću invaziju Rusije na Ukrajinu
• formiranje”koalicija voljnih” koja bi poslala snage u Ukrajinu i jamčila mir u zemlji.

Također, na summitu su se čelnici dogovorili da će se uskoro ponovno sastati kako bi “držali korak iza ovih akcija” i nastavili raditi prema zajedničkom planu. “Danas smo na raskrižju povijesti”, kaže Starmer. Upitan boji li se da bi se Zapad mogao podijeliti oko svoje potpore Ukrajini, misleći na odnose između Europe i SAD-a, Starmer je rekao da on i Giorgia Meloni dijele “ogromnu količinu zajedničkog jezika” u osjećaju da Europa i SAD moraju stajati zajedno. Dodaje da je za sigurnost Europe važno da kontinent blisko surađuje sa SAD-om. Naime, pitanje je uslijedilo nakon komentara koje je ranije dala talijanska premijerka Giorgia Meloni rekavši da Zapad mora “izbjeći rizik” podjele.

Nakon summita kojeg su, između ostalog obilježili pro-ukrajinski prosvjedi u Europi i SAD-u, uslijedile su brojne reakcije sudionika summita i međunarodnih političara, poput one poljskog premijera Donalda Tuska koji je na društvenoj mreži poručio: “Europa se probudila“, uz fotografiju čelnika na summitu. Tusk kaže da prisutni “svi govore u jedan glas o pomoći Ukrajini, potrebi bliske transatlantske suradnje i jačanju istočne granice”. Talijanska premijerka Giorgia Meloni također je reagirala: “Jedina stvar koju si apsolutno ne možemo priuštiti je mir [u Ukrajini] koji neće trajati. (…) Moramo biti vrlo oprezni kada procjenjujemo što se predlaže, posebno u odgovoru na ovo ključno pitanje: može li se ovaj mir narušiti? Jer, nažalost, vidjeli smo da se to dogodilo u prošlosti.” A bilo je riječi i od njemačkog kancelara u odlasku Olafa Scholza, koji spominje da biti “transatlantski saveznici” u NATO-u ostaje “ključ sigurnosti” u SAD-u, Kanadi i Europi. Smatra da je savezništvo ojačano posljednjih godina “novim članicama i izdvajanjima za obranu” i da je to “put kojim ćemo nastaviti ići i u budućnosti“. Nizozemski premijer Dick Schoof ponavlja da Europa “mora preuzeti veću ulogu u osiguravanju sigurnosti za naš kontinent” i dodaje da su “dobri transatlantski odnosi također neophodni“.

“Europa se mora hitno naoružati, a zemlje članice moraju dobiti fiskalni prostor da povećaju obrambenu potrošnju“, rekla je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nakon sastanka. Ona je dodala da Europa također mora pokazati Sjedinjenim Državama da je spremna braniti demokraciju. “Nakon dugog razdoblja nedovoljnog ulaganja, od najveće je važnosti povećati ulaganje u obranu na produljeni period“, rekla je novinarima nakon sastanka u Londonu. Zemlje članice trebaju više fiskalnog prostora kako bi povećale obrambene izdatke, poručila je von der Leyen.

S druge strane, iz SAD-a ne stižu nimalo pomirljive poruke. Savjetnik Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost i član pregovaračkog tima s Ruskom Federacijom, Mike Waltz, izjavio je na CNN-u da Sjedinjene Države trebaju ukrajinskog čelnika koji je voljan postići trajan mir s Rusijom, ali da nije sigurno je li predsjednik Zelenski spreman na to. Waltz je naglasio da Washington podržava mir koji uključuje teritorijalne ustupke u zamjenu za sigurnosna jamstva, te da je njihova provedba odgovornost Europe. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson također smatra kako Ukrajini možda treba novi lider ako Zelenski ne pristane na američke zahtjeve za pregovorima. Mediji su prenijeli i da je američki državni tajnik Marco Rubio izjavio da SAD neće nastaviti razgovore dok Kijev ne pokaže spremnost na dogovor.

Na sastanku u Londonu nazočili su, uz brojne europske čelnike (među kojima nije bio ni jedan hrvatski dužnosnik), i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, kanadski premijer Justin Trudeau i turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan. Summit u Londonu smatra se ključnim za daljnji smjer europske podrške Ukrajini i transatlantskih odnosa, ocjena je medija i političkih analitičara.

Prije nekoliko godina nitko u političkoj, ekonomskoj ili općoj javnosti nije mogao ni zamisliti da Grenland, taj poluautonomni teritorij Danske, može izazvati tolike prijepore između SAD-a i Europe, a sve nakon izjava novog/starog američkog predsjednika Donalda Trumpa da ovaj zaleđeni otok treba postati dio SAD-a. Trump je istaknuo i da je za provedbu tog cilja spreman i na uporabu vojne sile. Američki predsjednik smatra da je Grenland vitalan za sigurnost SAD-a te da bi Danska trebala odustati od kontrole nad ovim strateški važnim otokom.

Donald Trump Jr. bio je oduševljen prijemom na Grenlandu (Photo: DTJ/Twitter)

Iako je Donald Trump još prije nekoliko dana tvrdio da 55 tisuća stanovnika Grenlanda žele postati sastavni dio SAD-a, što je navodno utvrdio i njegov sin Donald Junior prilikom posjeta Grenlandu 07. siječnja ove godine, anketa jednog danskog lista objavljena u srijedu 30. siječnja pokazuje sasvim suprotno. Naime, svjetske agencije objavile su da je to anketiranje pokazalo da 85 posto Grenlanđana ne želi da njihov arktički otok postane dio Sjedinjenih Američkih Država. Kako piše danski dnevni list Berlingske, ti rezultati su u suprotnosti s najavama američkog predsjednika koji je rekao: “Mislim da će Grenland biti s nama. Mislim da ćemo ga imati. I mislim da ljudi žele biti s nama, kao što znate. Tamo je 55.000 ljudi, koji žele biti s nama“. Dodao je da zapravo ne zna kakva prava Danska ima na autonomni teritorij, ali je dodao da bi dansko odbijanje bilo “vrlo neprijateljski čin”. Međutim, grenlandski premijer Mute B. Egede rekao je da će građani Grenlanda odlučiti o budućnosti teritorija.

Iako su aveznici u NATO-u, i to u ovim vrlo izazovnim vremenima, ni Danci ni Europljani nisu spremni SAD-u prepustiti taj, doduše izolirani dio Europe. Danska premijerka Mette Frederiksen proteklih je dana skupljala potporu širom EU. Najprije je o tome razgovarala sa svojim nordijskim kolegama – norveškim i švedskim premijerom, te finskim predsjednikom, na formalnom i  neformalnom sastanku u Kopenhagenu u nedjelju, 26. siječnja. Potom je na mini-turneji Frederiksen dobila podršku brojnih europskih čelnika, uključujući i glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea. Rutte je u utorak, 28. siječnja, u Bruxellesu razgovarao s danskom premijerkom, gdje su se oboje složili da se saveznici moraju usredotočiti na jačanje obrane na Arktiku. “Složili su se da u ovom nastojanju svi saveznici imaju svoju ulogu“, rekao je izvor nakon sastanka, o kojem NATO nije poslao čak ni standardno prazno priopćenje . I nakon sastanka s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom istog tog utorka 28. siječnja danska premijerka Mette Frederiksen poručila je da su politički čelnici u Europi i izvan nje dali punu potporu načelu očuvanja poštivanja međunarodnih granica, što je još jedna prikrivena referenca na Trumpov interes za Grenland, navodi Reuters. Štoviše, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot otišao je i korak dalje, spominjući moguće slanje europskih trupa na Grenland u “slučaju ugroze naših sigurnosnih  interesa“, brzo dodavši kako “u ovome trenutku, to nije ono što Danska želi.” Nakon Macrona i Ruttea, potporu danskoj premijerki dao je i njemački kancelar Olaf Sholtz koji je naglasio da se “granice ne smiju prekrajati silom“. O istoj temi Frederiksen je telefonom razgovarala  i s britnskim premijerom Keirom Starmerom.

I najviši vojni dužnosnik Europske unije, general Robert Brieger koji je čelni čovjek Vojnog odbora  EU, rekao je intervjuu za njemački Welt am Sonntag da bi imalo smisla stacionirati i snage iz zemalja EU na Grenlandu. “Po mom mišljenju, bilo bi savršeno logično ne samo imati američke snage na Grenlandu, kao što je do sada bio slučaj, nego i razmotriti stacioniranje vojnika EU-a tamo u budućnosti”, rekao je predsjednik Vojnog odbora Europske unije. Brieger je rekao kako se nada da će SAD kao članica Ujedinjenih naroda poštovati ​​nepovredivost granica kako je navedeno u Povelji UN-a. No Frederiksen je i tu formalno povukla kočnicu, izjavivši da “nema  razloga vjerovati da postoji vojna prijetnja bilo Grenlandu bilo Danskoj”. Danska premijerka i predsjednik Europskog vijeća António Costa održali su posljednjih tjedana nekoliko razgovora o Trumpu i Grenlandu. “S Dancima od početka vrlo blisko koordiniramo što god bismo ili ćemo reći o Grenlandu“, potvrdio je visoki dužnosnik EU-a za Politico, dodavši: “U potpunosti i u potpunosti podržavamo sve što Danska i Grenland odluče. (…) Spremni smo, i Danci to znaju, to potvrditi kad god bude potrebno.” O Grenlandu i američkim  aspiracijama prema tom otoku razgovarat će se i u ponedjeljak, 03. veljače, na neformalnom sastanku čelnika EU u Bruxellesu, kojem  će prisustvovati i hrvatski  premijer Plenković.

Danska fregata HDMS Triton patrolira oko Grenlanda (Photo: NATO)

U međuvremenu Danska je objavila da će potrošiti 14.6 milijardi danskih kruna (oko 2 milijarde eura), odnosno oko dvije milijarde dolara, za jačanje svoje vojne prisutnosti na Arktiku. Među ostalim, ova će se sredstva potrošiti za kupnju dodatna 3  broda, bespilotnih letjelica dugog dometa i jaačanje satelitskih sposobnosti za poboljšanje situacijske svijesti.  “Moramo se suočiti s činjenicom da postoje ozbiljni izazovi u pogledu sigurnosti i obrane na Arktiku i sjevernom Atlantiku. Iz tog razloga moramo ojačati našu prisutnost u regiji“, rekao je danski ministar obrane Troels Lund Poulsen.

Strateški položaj Grenlanda duž najkraće rute od Europe do Sjeverne Amerike, vitalan je za američki sustav upozoravanja na balističke projektile i učinio ga je prioritetom za Trumpa. On je, naime, još u svom prvom mandatu nekoliko puta izjavljivao kako bi SAD rado kupile Grenland, ali te izjave nisu bile shvaćene kao ozbiljne. Kako je nakon predsjednikovanja Joea Bidena, Trump ponovo postao predsjednik SAD, i to u premoćnoj pobjedi nad demokratskom kandidatkinjom Kamalom Harris, njegove riječi uzimaju se sasvim drugačije. Novi američki ministar vanajskih poslova Marco Rubio je prije par dana  rekao za The Megyn Kelly Show Sirius XM-a da Trump želi kupiti Grenland i nije isključio vojnu prisilu. “Ovo nije šala. (…) Ne radi se o stjecanju zemlje radi stjecanja zemlje. To je naš nacionalni interes i to treba riješiti“, rekao je Rubio. Rubio je u intervjuu rekao da će Arktik postati kritičan za plovne rute i da Sjedinjene Države moraju biti u stanju to obraniti.  Na pitanje hoće li SAD posjedovati Grenland za četiri godine, Rubio je odgovorio: “Očito je to predsjednikov prioritet i on je to istaknuo (…) Još nismo u poziciji da razgovaramo o tome kako ćemo točno taktički nastaviti. Ono u što možete biti uvjereni je da će za četiri godine naš interes za Arktik biti osiguran.” Odgovarajući na njegov intervju, danski ministar vanjskih poslova Lars Lokke Rasmussen rekao je: “Bio bih više iznenađen da je rekao da je to bila šala. (…) Ozbiljno mislimo, a to vrijedi i za Grenland, da Grenland nije na prodaju“.

Baza Pituffik – samo 1500 km od Sjevernog pola (Photo: US Space Force)

Inače, američka vojska stalno je prisutna u svemirskoj bazi Pituffik na sjeverozapadu Grenlanda, strateškoj lokaciji za njezin sustav ranog upozoravanja na balističke rakete, s obzirom na to da najkraći put od Europe do Sjeverne Amerike prolazi preko ovog trenutno politički užarenog otoka. Prema američkim Svemirskim snagama, ova baza je “najsjevernija instalacija” Ministarstva obrane SAD i odgovorna je za “zadaće upozorenja na projektile, obranu od projektila i zadaće nadzora svemira“. Te operacije ovise o “radaru kojim upravlja 12. eskadrila za svemirsko upozoravanje (12 SWS) i Zapovjedništvo za satelite i nadzor putem Pituffik stanice za praćenje kojom upravlja 23. eskadrila za svemirske operacije, Odred 1.” Istovremeno, flota od četiri danska patrolna broda štiti vode Grenlanda tijekom cijele godine, djelujući pod Zajedničkim arktičkim zapovjedništvom zemlje sa sjedištem u Nuuku.

Grenland, najveći otok na svijetu, uglavnom je samoupravan pod danskom krunom, a obranu i vanjske poslove osigurava mu Danska.  Kopnenom masom veći je od Meksika, s 57.000 stanovnika. Dobio je široku samoupravnu autonomiju 2009. godine, uključujući pravo da referendumom proglasi neovisnost o Danskoj. Prema nekim izvješćima, na njemu se nalaze velike zalihe plina, nafte, ali i drugih vrijednih materijala i minerala.

„Si vis pacem-para bellum“ (“Ako želiš mir-spremaj se za rat”) stara je latinska poslovica koja kao da je u 2025. godini ponovno dobila na značenju u pozivima na sve veće naoružavanje Europe. Nakon mađarskog predsjedanja Europskom ,poljski predsjednik Vlade Donald Tusk poručio je zastupnicima Europskog parlamenta kako je  vrijeme komfora gotovo i da to svi znamo. “Moramo ponovno vjerovati u našu snagu. Snažni smo i jednaki s velikim svjetskim silama, jedino što moramo učiniti je da vjerujemo u to”, rekao je Tusk u EP u srijedu 22. siječnja.

Tusk je u obraćanju euro-zastupnicima pozvao na izdvajanje od pet posto BDP-a za obranu, deregulaciju kako bi se jačala konkurentnost, uključujući i napuštanje dijelova Zelenog plana, te na osiguravanje granica od ilegalnih migracija (što na prvi pogled izgleda vrlo slično Trumpovim najavama). Premijer Poljske, zemlje koja po postotku BDP-a najviše troši na obranu među članicama, čak oko pet posto, pozvao je da to učine i druge zemlje EU-a. “Europa mora biti naoružana ako želi preživjeti”, upozorio je i kazao da Poljska to možda najbolje shvaća kao jedna od najvećih žrtava europskih ratova. “Moramo radikalno povećati izdvajanja za obranu, ali ne zauvijek”, dodao je.

“Dignite glavu Europljani – Europa je bila, jest i bit će velika”, parafrazirao je potom Tusk i slogan svog imenjaka koji je u ponedjeljak postao 47. predsjednik SAD-a. Tusk je rekao da je pobjeda Donalda Trumpa “skok u nepoznato”, ali i da Europa nikad nije strahovala to činiti.  Upozorio je i na opasnosti ilegalne migracije i pozvao na osiguravanje europskih granica kako bi “demokracija i europske vrijednosti” preživjele jer se demokracija ne smije povezivati “s bespomoćnošću”. “Možete se nositi s ilegalnom migracijom i bez nacionalističkih i ksenofobnih slogana”, rekao je bivši predsjednik Europskog vijeća i aktualni predsjednik poljske Vlade. Naglasio je da EU mora biti sposobna i zaštititi se od “ruskih tvornica dezinformacija i laži”,  ali istovremeno “ne pasti u zamku cenzure”.  “Ako danas predsjednik Sjedinjenih Država govori o potrebi da Europa, da američki saveznici preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost, tretirajmo to kao pozitivan izazov”, rekao je poljski premijer predstavljajući u Europskom parlamentu prioritete predsjedanja njegove zemlje Europskom unijom. “Još Europa nije izgubljena dok mi živimo”, parafrazirao je Tusk, u govoru eurozastupnicima na plenarnoj sjednici u Strasbourgu prve riječi poljske himne koja dijeli početne stihove s našom budnicom. “Europska unija mora vjerovati u svoju snagu“, poručio je poljski premijer, koji vjeruje da EU može biti uz bok najvećim svjetskim silama, podsjetivši da ima 450 milijuna stanovnika i jednak udio u svjetskom GDP-u kao Sjedinjene Države.

Ovaj istup poljskog predsjednika Vlade još je jedan u nisu brojnih poziva na bolju organizaciju i veće trošenje novca za obranu Europe. Između ostalih tema koje je Tusk predstavio europarlamentarcima obrana zauzima posebno mjesto u novoj političkoj agendi Europe.

Proizvođačima oružja odgovara svaki scenarij

Europa bilježi dramatičan porast proračuna za obranu, potaknut dugotrajnim pritiskom Washingtona i vlastitom reakcijom kontinenta na rusku invaziju Ukrajine u punom opsegu. To obećava obilje vojnih ugovora za proizvođače oružja u Europi, kao i u SAD-u, Južnoj Koreji i drugdje. To također objašnjava zašto je ova industrija relativno opuštena prema dolasku Trumpa, ocjena je uglednog portala Politico.

Ako Trump povuče SAD iz NATO-a i pusti Europu da radi sama, kontinent će se morati osloniti na vlastite tvrtke za proizvodnju oružja, čime će im osigurati veliki broj ugovora. Ali čak i ako novi američki predsjednik ne učini ništa tako radikalno, enormni su razmjeri nove obrambene potrošnje. Europska komisija procjenjuje da će članice bloka trebati potrošiti 500 milijardi eura na obranu tijekom sljedećeg desetljeća, što još uvijek znači da će biti puno novca dostupnog europskim obrambenim tvrtkama.

S tim u vezi,  pobjednik izgradnje europske obrane vjerojatno će biti SAD. “Europska obrambena industrija ne može sve pokriti, osobito nakon desetljeća nedovoljnog ulaganja koje je ozbiljno potkopalo europske obrambene industrijske kapacitete”, rekao je Jan Pie, glavni tajnik lobija obrambene industrije ASD sa sjedištem u Bruxellesu. “Ovaj se trend mora preokrenuti. Kupnja neeuropskih proizvoda u konačnici znači da će se europska industrija i dalje boriti da dobije povrat svojih ulaganja te će s vremenom izgubiti svoje tehnološko znanje i iskustvo i povezane vještine.”

Izvoz oružja po zemljama (Izvor: SIPRI, grafika: Lucia Mackenzie/Politico)

Otprilike 55 posto europskog uvoza oružja od 2019. do 2023. bilo je iz Amerike, što je više u odnosu na 35 posto u prethodnih pet godina, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI). “Što se tiče isporuka, planirano je da će se stvarna količina oružja prebačenog iz SAD-a u europske države značajno povećati u nadolazećim godinama“, rekao je Pieter Wezeman, viši istraživač u SIPRI-ju, dodajući da ti poslovi “nisu imali ništa s Trumpom”, nego s jurnjavom za opremom nakon ruske invazije na Ukrajinu, navodi Politico.

Iako za sada američkim proizvođačima oružja ide vrlo dobro, posebno s prodajom helikoptera Black HAWK ili protuzračnih sustava Patriot, i njihovim europskim kolegama smiješe se bolji dani, posebno u kontekstu modernizacije oružanih snaga brojnih država EU. Poljska je tu svakako na prvom mjestu, koja osim američkih i južnoafričkih sustava  proši milijarde eura na švedske i talijanske oružne sustave. Ni Francuzine mogu biti nezadovoljni- upravo su zaključili isporuku svih borbenih aviona Rafale Grčkoj, a posao s Hrvatskom privode kraju. Njihovi PZO sustavi Mistral također su pronašli nekoliko europskih kupaca, između ostalog i zahvaljujući financiranju iz Bruxellesa. Čini se da rste i broj europskih država zainteresiranih za kupovinu borbenih aviona Eurofighter Typhoon – u red su stali Njemačka, Italija i Španjolska, a o tom avionu razmišljaju i Austrija i Velika Britanija.

2% BDP-a za obranu više nije dovoljno

Od 32 NATO zemlje, njih 24  dostiglo je godinama željeni  prag od 2% izdvajanja za obranu. Ljestvica se sada diže još i više – neslužbeno se govori o 3%, ili čak 5%, što želi Donald Trump, a ispunjava jedino Poljska.

Da je Europa u problemu, potvrdio je i glavni tjnik NATO-a Mark Rutte na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. On je poručio da je američki predsjednik Donald Trump “u pravu” te da Europa izdvaja premalo za obranu.

“Ukrajinski doručak” – panel u Davosu (Photo: Andrej Plenković/X)

“On (Trump) je u pravu da problem nije u Sjedinjenim Američkim Državama. Problem je Europa. Dijelom zahvaljujući njemu smo i vidjeli ovo poboljšanje što se tiče izdvajanja na europskoj strani NATO-a. Problem broj jedan jest da još uvijek nismo na dva posto BDP-a izdvajanja za obranu”,

kazao je Rutte na panelu Ukrajinski doručak na kojem je sudjelovao i hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Sada smo sigurni, no NATO se kolektivno neće moći braniti za četiri ili pet godina ako ostanemo pri dva posto. (…) Sve (zemlje članice) koje nisu na dva posto moraju doći na dva posto u narednih nekoliko mjeseci. Ne možemo duže čekati, a tada to moramo kolektivno pojačati. Odlučit ćemo o točnoj brojci kasnije ove godine, no bit će značajno viša od dva”,

najavio je Rutte temu koja će biti prioritet do narednog summita NATO članica.

Ursula von der Leyen i sljedećih će 5 godina biti na čelu Europske komisije (EK) – za nju je u četvrtak u Europskom parlamentu (EP) glasovao 401 zastupnik (41 više nego što je potrebno za prihvaćanje kandidatkinje), 284 ih je bilo protiv, a 22 listića bila su nevažeća.

Predstavljajući opširno svoj program za sljedećih 5 godina na čelu EK ona je, između ostalog, naglasila potrebu jačanja europske sigurnosti. Zauzela se za formiranje europske obrambene unije te ocijenila kako europske države premalo ulažu u svoju obranu te kako pritom njihova sigurnost previše ovisi o drugima, aludirajući na SAD. Znatan naglasak stavila je na obranu, predlažući stvaranje novog položaja europskog povjerenika za obranu kako bi se potaknula europska obrambena unija, i pozivajući na sveobuhvatan sustav zračne obrane – europski zračni štit kako bi se zaštitio zračni prostor EU, ali i „kao snažan simbol europskog jedinstva u pitanjima obrane”.

U govoru zastupnicima EP-a von der Leyen je osudila nedavni posjet Moskvi Viktora Orbana, premijera Mađarske, koja trenutno predsjeda Europskom Unijom.

“Putin je dva dana kasnije usmjerio ruske projektile na dječju bolnicu u Kijevu. Svi smo vidjeli slike djece prekrivene krvlju i majki koje su pokušavale odvesti djecu oboljelu od raka na sigurno. Taj napad nije bio greška. Bila je to poruka. Zastrašujuća poruka iz Kremlja svima nama. Dakle, poštovani zastupnici, naš odgovor mora biti jednako jasan. Nitko ne želi mir više od naroda Ukrajine. Pravedan i trajan mir. Za slobodnu i nezavisnu zemlju“,

rekla je Von der Leyen u svom uvodnom govoru i dodala da Europa mora dati jednako jasnu poruku: “Europa će stajati uz Ukrajinu koliko god je potrebno.”

Također, ova njemačka demokršćanka iz političke grupacije Europske pučke stranke ocjenjuje kako će Europa morati snažnije zaštititi i vanjske granice. Najavila je da će se broj pripadnika Frontexa na granicama u njezinom novom mandatu utrostručiti – na njih ukupno 30 tisuća. Utrostručenje se najavljuje i za pripadnike europske obalne straže. Također želi udvostručiti i broj zaposlenika Europola kako bi se ta policijska agencija što više osnažila:

“Sigurnost se ne odnosi samo na vanjske prijetnje. Cyber ​​i hibridne prijetnje rastu. Mreže organiziranog kriminala infiltriraju se u naše gospodarstvo; većina njih koristi korupciju. Svojim brutalnim nasiljem izazivaju strah i ubijaju nedužne ljude. Zarađuju ogromne količine novca od trgovine drogom, ransomwarea, prijevara, trgovine ljudima i nisu ograničeni nacionalnim granicama. Na ovu rastuću prijetnju nužno je odgovoriti na europskoj razini. Moramo osigurati da policija može raditi diljem Europe. Zbog toga ću predložiti udvostručenje osoblja Europola i jačanje njegovog mandata. Želim da Europol postane istinski operativna policijska agencija.”

Predložila je i europski sustav zaštite demokracije za borbu protiv inozemne manipulacije informacijama, kao i posvećivanje posebne pažnje za zaštitu slobodnih medija.

Ursula von der Leyen predstavila je svoj program i na drugim područjima svog rada. Novoizabrana predsjednica Komisije poslat će službene dopise šefovima država ili vlada država članica u kojima ih poziva da predlože svoje kandidate za mjesta europskih povjerenika. Parlament će nakon ljeta organizirati saslušanja kandidata u relevantnim odborima. Potom Parlament treba podržati cijeli kolegij povjerenika.

Oporbena njemačka konzervativna Kršćansko-demokratska stranka (CDU) je na svojoj stranačkoj konvenciji početkom tjedna izglasala zahtjev da se postupno ponovno uvede služenje obveznog vojnog roka u Njemačkoj. Mladi bi se obvezali na službu u vojsci ili u društvenom sektoru na određeno vrijeme, nešto što je ukinuto 2011, objavio je portal Deutsche Welle (DW) .“Postupno ćemo povući obustavu služenja vojnog roka i uvesti obveznu godinu služenja društvu”, stoji u rezoluciji CDU-a usvojenoj, kako navodi DW, „nakon dugih rasprava“.

Boris Pistorius i Lloyd Austin

Razlog zaokreta CDU-a, koji se nalazio na vlasti kada je vojna obveza ukinuta, je zabrinutost zbog sve agresivnije Rusije i nedostatak osoblja u Bundeswehru. Njemački ministar obrane Boris Pistorius, koji je upravo u posjetu SAD-u, do ljeta bi trebao donijeti odluku o ponovnom uvođenju nekog oblika vojne obveze. Takozvana „socijalna godina“ mogla bi se obaviti i u Bundeswehru i u socijalnim ustanovama. Dok se ova odluka konačno ne provede, CDU predlaže „kontingentnu vojnu obvezu” koja će se ravnati prema kadrovskim potrebama Bundeswehra. Inače, portal Obris.org nekoliko je puta objavio kako je Bundeswehr u procesu reorganizacije i restukturiranja. Također, pisali smo i kako su njemačka vojna sila, kao i njemačka vojna industrija, na očitoj prekretnici. Kako bi dobio širu sliku, DW je postavio pitanje kako su druge zemlje u Europi riješile ovaj problem?

Švedska – uzor za Njemačku?

Njemački ministar obrane Pistorius trenutno testira razne modele, uključujući i švedski model. Švedska, odnedavno nova članica NATO-a, 2010. je suspendirala obvezni vojni rok, ali ga je ponovno uvela sedam godina kasnije nakon ruske aneksije Krima. Od tada se svi 18-godišnjaci moraju prijaviti i ispuniti odgovarajući online obrazac. Neki od njih su pozvani na liječnički pregled. No na kraju samo oko pet do deset posto godišta, i muškaraca i žena, na kraju prihvati službu. Novače se samo oni koji su spremni dobrovoljno služiti vojni rok. Stoga postoji evidencija, ali je sama vojna služba de facto dobrovoljna. Krajem 2023. država je također odlučila ponovno uvesti obvezni rad za opće dobro, primjerice u hitnoj službi. Ministar obrane Pistorius rekao je da je švedski model “posebno prikladan” za njemačke potrebe.

Danska i Norveška – žene u budućnosti također u vojsci

Danska vojska kreće u novu misiju

U Danskoj također postoji obavezna vojna služba od 18. godine, ali zasad samo za muškarce. Žene bi se trebale novačiti od 2026. Uz to, produljuje se i osnovni vojni rok s četiri na jedanaest mjeseci. Slično kao i u Švedskoj, trenutno je pozvan samo dio jednog godišta jer se javlja dovoljno volontera. U Norveškoj se od 2016. i muškarci i žene moraju javljati na registraciju, gdje se medicinski procjenjuje njihova podobnost za vojsku. No i u ovoj skandinavskoj zemlji se na kraju u vojsku poziva samo dio onih koji se prijave. Zbog rigorozne selekcije, vojna služba se smatra jednako vrijednom kao i druge visokoškolske kvalifikacije.

Austrija – jedna kratka epizoda

Unatoč brojnim raspravama, Austrija nikada nije odustala od vojnog roka. Muškarci između 18 i 35 godina pozivaju se u oružane snage samo na šest mjeseci temeljnog vojnog roka, pod uvjetom da se prethodno utvrdi da su sposobni. Tko zbog savjesti ne želi ići u vojsku, može odraditi devet mjeseci društveno korisnog rada, a žene mogu volontirati u vojsci.

Hrvatska – donedavno tema u središtu interesa javnosti

Još jedna generacija hrvatskih ročnika (Photo: MORH/J.Kopi)

U Hrvatskoj je služenje vojnog roka ukinuto 2008., nakon čega je uvedeno dobrovoljno služenje. No zbog sve slabijeg odaziva već se neko vrijeme glasno raspravlja o ponovnom uvođenju neka vrste vojne obveze. Sve donedavno vojni rok je bio tema koja se često pojavljvala u medijima, a i portal Obris.org pisao je o tome. U predizbornom te u kasnijem post-izbornom vremenu interes medija za tu temu opao je zbog interesa javnosti za formiranje nove saborske većine i potom Vlade, a i unatoč obećanjima – resorno Ministarstvo obrane nije objavilo ni “P” od silno najavljivanih prijedloga.

Latvija – ponovno novačenje zbog ruske agresije

DW navodi kako je Latvija od prošle godine ponovno uvela vojni rok na dobrovoljnoj osnovi, a od ove godine će svi muškarci od 18 do 27 godina biti unovačeni. Predviđeno je da služba traje jedanaest mjeseci. Žene mogu odlučiti dobrovoljno sudjelovati u obuci. Od 2028. nadalje svake će godine biti pozivano 7.500 muškaraca. Prema NATO-u, to otprilike odgovara broju profesionalnih vojnika u zemlji. Zamjenska služba je moguća i može se obavljati u nekom od objekata koji su podređeni Ministarstvu obrane. Ova baltička zemlja ponovno je uvela vojni rok zbog ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine. Jedna je od tri zemlje NATO-a koje graniče s Rusijom. Druge dvije, Estonija i Finska, nikada ni nisu ukinule vojni rok.

Ukrajina i Litva – regrutacija nakon aneksije Krima

Što Boris Pistorius može naučiti od Litve?

Ukrajina je ponovno uvela obvezni vojni rok ubrzo nakon ruske aneksije Krima 2014. godine. Odnosi se na sve muškarce između 18 i 26 godina. Osim toga, nakon ruskog napada u veljači 2022. ukrajinska vlada donijela je zakon prema kojem svi muškarci od 18 do 60 godina mogu biti mobilizirani. Litva je također brzo reagirala i ponovno uvela vojni rok 2015. nakon što je ukinut nekoliko godina ranije. Godišnje će biti mobilizirano oko 3.500 građana.

Grčka – civilno služenje traje dvostruko duže

U Grčkoj su svi muškarci između 18 i 45 godina obvezni služiti vojsku. Služba u svim rodovima grčkih Oružanih snaga traje dvanaest mjeseci. Postoje iznimke ovisno o lokaciji i jedinici. Kraće služenje odnosi se, na primjer, na operacije na granici ili sa specijalnim jedinicama kao što su padobranci ili ronioci. Kraći rok služe i ročnici iz višečlanih obitelji. Alternativa je rad za opće dobro, ali ovaj oblik službe traje dvostruko duže. Ubuduće će postojati i dragovoljno služenje vojnog roka za žene. Temeljna služba s oružjem je produžena tek 2021. godine. Razlog je dugogodišnji spor s Turskom, kao i nizak natalitet.

Turska – ako imaš novac, služiš kraće

U Turskoj vrijede neka druga pravila

Turska ima jednu posebnost: vojni obveznici mogu skratiti svoje vrijeme u vojsci za četiri tjedna uz naknadu od oko 5.000 eura. Nekada su bili mogući i duži rokovi koji su se otkazivali uz određenu naknadu . Općenito, obvezni vojni rok odnosi se na sve muškarce između 20. i 41. godine i traje najmanje šest mjeseci. Tko izbjegne službu, dobiva novčanu kaznu ili ide u zatvor. Ne postoji pravo na odbijanje služenja vojnog roka.

Inače i u drugim zemljama Europe, članicama EU i NATO-a, vode se rasprave o uvođenju vojnog roka, potaknute ruskom agresijom na Ukrajinu te ratom Izraela i Hammasa. I u zemljama u okruženju – kao npr. u Srbiji – vojni rok je također vruća tema.

Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) preuzela je u 2024. godini predsjedanje konferencijom ravnatelja vojnih obavještajnih agencija Jugoistočne Europe (South Eastern Europe Military Intelligence Conference – SEEMIC), priopćilo je danas Ministarstvo obrane RH. SEEMIC je format u okviru Vijeća za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council – RCC), krovnog tijela Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi  South Eastern Europe Cooperation Process – SEECP), putem kojeg zemlje članice, Europska komisija i međunarodni akteri zajednički doprinose projektima od značaja za razvoj jugoistočne Europe.

U radu SEEMIC-a sudjeluju: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Grčka, Albanija, Bugarska, Hrvatska, Moldova, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Srbija, Turska i Rumunjska. Proces suradnje šefova vojnih obavještajnih službi jugoistočne Europe, koji je započeo 2009. godine sastankom šefova vojnih obavještajnih službi u Bukureštu, realiziran je na inicijativu Regionalnog vijeća za suradnju (RCC) i pod pokroviteljstvom Vojnoobavještajnog odbora Europske unije. Vijeće za regionalnu suradnju (RCC) posebno ističe kako SEEMIC nudi svoju stručnost (iz vojne perspektive) u procjeni rizika povezanih s najhitnijim sigurnosnim problemima s kojima se regija suočava: (1) migracije, (2) radikalizacija i terorizam, (3) nasilni ekstremizam i (4) cyber sigurnost.

Tijekom svog predsjedanja, VSOA će afirmirati teme od regionalnog obavještajnog interesa gdje će kroz niz aktivnosti integrirati zajedničke napore u razvoju i jačanju suradnje među članicama SEEMIC-a, zaključuje MORH u priopćenju.