Na današnjoj prvoj sjednici nakon ljetnog odmora – a inače 140. u ovom mandatu – Vlada RH upoznala se s „Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane Češke Republike, Ministarstva obrane Mađarske, ministra nacionalne obrane Republike Poljske i Ministarstva obrane Slovačke Republike o načelima za uspostavu i djelovanje borbene skupine Europske unije koju su osnovale države Višegradske skupine (V4 EU BG)“. Kako je kratko izvijestio ministar obrane Mario Banožić:

„Potpisivanjem note o pristupanju Ministarstva obrane RH postalo je sudionikom Memoranduma o suglasnosti o načelima za uspostavu i djelovanje borbene skupine Europske unije koju su osnovale države Višegradske skupine. Riječ je o borbenoj skupini EU pod vodstvom Republike Poljske u kojoj sudjelujemo s do 8 pripadnika Oružanih snaga. Borbena skupina je u stanju pripravnosti od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. godine. Sudjelovanjem u borbenoj skupini Republika Hrvatska nastavlja aktivno pridonositi Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU, te jačanju bilateralnih odnosa sa državama sudionicima. Potpisivanjem ovog dokumenta osigurali smo okvir za sudjelovanje i uredili odnose sudionika, logističke i druge aktivnosti“.

Spomenuti Memorandum potpisan je u Krakowu 23. lipnja prošle godine, dok se Ministarstvo obrane RH pridružilo potpisivanjem note o pristupanju u Bruxellesu 13. svibnja ove godine.

Višegradska borbena skupina do sada je 2 puta deklarirala snage za EU borbene skupine – prvi put u prvoj polovici 2016., te drugi put u drugoj polovici  2019. godine. Tada se po prvi puta skupini V4 pridružila i Hrvatska, a tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, baš kao i danas Mario Banožić, objašnjavao je da deklariranjem snaga u Višegradsku borbenu skupinu Hrvatska pridonosi Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU, kao i razvoju obrambene suradnje s partnerima unutar borbene skupine. I tada, baš kao i danas, doprinos RH borbenoj skupini V4 je na simboličkoj razini s kontingentom do 8 pripadnika OS RH.

U borbenu skupinu koju osim Poljske čine još i Češka, Slovačka te Mađarska 2014. godine ušla je i Ukrajina, u znak protesta protiv ruske aneksije Krima, pa je za dežurstvo Višegradske borbene skupine u 2016. bilo deklarirano čak 3.700 pripadnika oružanih snaga spomenutih 5 država, pri čemu je Ukrajina participirala sa simboličkih 19 vojnika.

Vlada je jutros odradila svoju 32. sjednicu, posljednju prije božićnih blagdana, i pretposljednju u ovoj godini. Uz niz tema vezanih za epidemiju bolesti COVID-19 i pripadajuće skorašnje cijepljenje, Vlada je usvojila i dva prijedloga Ministarstva obrane o deklariranju snaga u dvije borbene skupine EU. Točnije, kako je objasnio nadležni ministar Mario Banožić, radi se o jednom produljenju i jednom novom angažmanu tijekom sljedeće godine.

„Europska unija uspostavila je borbene skupine kao mehanizme brzog odgovora na krize kojima se izravno pridonosi jačanju kapaciteta i sposobnosti EU za upravljanje krizama kao dijelu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Republika Hrvatska kao članica EU podržava i sudjeluje u Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici EU te time aktivno pridonosi njezinom razvoju. Angažmanom u borbenim skupinama jačamo svoj položaj u okviru djelovanja Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Borbene skupine vrijedan su operativni i transformacijski instrument koji pridonosi razvoju i povećanju interoperabilnosti, te snaženju bilateralnih odnosa s našim partnerima. Republika Hrvatska je s do 250 pripadnika OS angažirana u borbene skupine EU pod vodstvom SR Njemačke koja je u stanju pripravnosti od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine. SR Njemačka kao vodeća država predložila je državama sudionicama da se vrijeme pripravnosti produlji na tromjesečje 2021. godine. Nastavljajući angažman u borbenoj skupini u prvom tromjesečju 2021. godine Republika Hrvatska pridonosi osiguranju pripravnosti borbene skupine, čime nastavlja aktivno sudjelovati u izravnom jačanju koncepta borbenih skupina, odnosno Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, te suradnje s državama sudionicama. Stoga se predloženom odlukom deklariraju namjenske organizirane snage iz OS RH za angažiranje u borbenoj skupini pod vodstvom SR Njemačke koje će biti u stanju pripravnosti od 1. siječnja do 31. ožujka 2021. godine s do 250 pripadnika OS RH.

Također, Republika Hrvatska sudjelovat će u borbenoj skupini EU pod vodstvom Talijanske Republike koja će biti u stanju pripravnosti tijekom druge polovice 2021. godine. Ovoj borbenoj skupini pridonijet će Republika Austrija, Republika Slovenija i Mađarska. Stoga se ovom predloženom odlukom deklariraju namjenske organizirane snage iz OS RH za angažiranje u borbenoj skupini pod vodstvom Talijanske Republike, koje će biti u stanju pripravnosti od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine. Za angažiranje borbene skupine Republika Hrvatska će staviti na raspolaganje do 10 pripadnika Oružanih snaga“.

Nakon Banožićevih obrazloženja Vlada je jednoglasno usvojila ove prijedloge i otposlala ih predsjedniku RH Zoranu Milanoviću na potpis.

Omjer snaga – 250 : 10

Primjetan je veliki nesrazmjer u hrvatskom doprinosu u ove dvije borbene skupine. Razlog je hrvatska politika doprinosa borbenim skupinama EU, pri čemu je određenje Republike Hrvatske da sa značajnijim snagama (dakle, do 250 pripadnika OS RH) sudjeluje svake 3 do 4 godine, dok u međuvremenu simbolično pridonosi pojedinim borbenim skupinama u skladu „sa svojim interesima i mogućnostima“. Kako je još 2018. godine Vlada odlučila da će OS RH za EUBG 2020-2 dati do 250 svojih pripadnika, tako se ni ovo tromjesečno produljenje nije moglo odnositi na manje ljudi. Ovo je inače 3 put do Hrvatska djeluje u borbenoj skupini EU pod njemačkim vodstvom – prvi angažman je bio 2012. godine, potom 2016., da bi treći put angažman u njemačkoj borbenoj skupini tiho započeo 1. srpnja 2020. godine.

S obzirom na značajnu veličinu ovog kontingenta, nema iznenađenja ni u simboličnom angažmanu unutar okvira EUBG 2021-2 pod vodstvom Italije. I angažman OS RH u talijanskoj borbenoj skupini je svojevrsna tradicija, iako za razliku od 2017., kada je namjenski organizirane snage OS RH za ovu skupine iznosile do 25 hrvatskih vojnika, sada je hrvatski kontingent više nego prepolovljen, s maksimalnih 10 pripadnika.

Nastavlja se kriza borbenih skupina EU

Njemačka ministrica obrane na zagrebačkom EU sastanku, ožujak 2020.

Inače, Europska unija već dugo muku muči s konceptom svojih borbenih skupina, a ni u posljednje vrijeme aktivno promišljanje koncepcija tih snaga nije urodilo rezultatom. Štoviše, kriza je kulminirala nedostatkom snaga za pripravnost u prvoj polovici 2021. godine. To je i razlog što je Njemačka krajem svog perioda predsjedanja Vijećem EU produžila svoj angažman i angažman svoje borbene skupine za naredna 3 mjeseca u 2021. godini. Naime, na posljednjem sastanku ministara obrane EU, održanom u studenom ove godine, ustanovljeno je kako nema dovoljno kontributora ali ni zemlje voljne/sposobne za zapovijedanje EU borbenom skupinom 2021-1. Zato je njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer preuzela dodatne obveze u ime Bundeswehra, prema kojima će se vodeća uloga njemačkih Oružanih snaga i postojeće osiguranje snaga privremeno nastaviti i u narednoj godini. Službeno je objašnjenje bilo da Europska unija – ne samo zbog pandemije bolesti COVID-19 – nije na vrijeme uspjela implementirati planove za osiguravanje sljedećeg kontingenta, EU borbene skupine 2021-1. Zato će za prva tri mjeseca nove godine uskočiti Njemačka zajedno s državama članicama postojeće borbene skupine. Od početka srpnja ove godine Njemačka u borbenoj skupini EU sudjeluje sa čak 4.500 ljudi, od čega je 2.500 pripadnika Bundeswehra (većina ih je dio snaga za brzi odgovor, i to iz sastava zrakoplovnih i visoko specijaliziranih postrojbi). Dodatno, Kramp-Karrenbauer obvezala se i na sličan angažman njemačkih snaga tijekom cijele 2025. godine.

Kako sada stvari stoje, razdoblje od 1. travnja do 1. srpnja 2021. će po svemu sudeći ostati prazno, bez ijedne deklarirane borbene skupine, da bi onda od početka srpnja u pripravnost došla talijanska borbena skupine. Ovo je do sada najdrastičniji primjer krize čitavog koncepta EU borbenih skupina, koji se očito ne može pripisati samo pandemiji bolesti COVID-19 ili gospodarskoj krizi. Kada i Bruxelles priznaje da nije uspio na vrijeme „pripremiti teren“, onda je to razlog za ozbiljnu sumnju u daljnji smisao ne samo ovakvog koncepta EU borbenih skupina, nego uopće u smisao daljnjeg njihovog postojanja. Naravno, sve to je velika pouka i svima koji bez puno uvida u stvarno stanje stvari glasno pričaju o Europskoj vojsci i najavljuju njenu ne tako daleku uspostavu, na ovaj ili onaj nerealan način.

* Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Jutrošnja 125. sjednica Vlade nastavila je nepravilan ritam održavanja sastanaka ovog najvišeg tijela izvršne vlasti. Uobičajene sjednice četvrtkom u posljednje vrijeme prebacuju se na srijedu ili, kao danas, na petak. Današnjom sjednicom Vlada je zaključila ovaj radni tjedan. Među čak 35 točaka dnevnog reda, našao se i Nacrt prijedloga odluke o deklariranju snaga u Borbenu skupinu Europske unije pod vodstvom Republike Poljske. Obrazlagatelj je bio ministar obrane Damir Krstičević, koji je pročitao sažetak obrazloženja iz popratnog Vladinog dokumenta:

„Angažmanom u borbenim skupinama EU Republika Hrvatska i Hrvatska vojska jačaju svoj položaj i vidljivost u okviru djelovanja Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU, te aktivno pridonose njezinom razvoju. Za Hrvatsku vojsku borbene skupine vrijedan su operativni i transformacijski instrument. Sudjelovanje u borbenim skupinama pridonosi razvoju obrambene suradnje s našim partnerima. Ovom odlukom deklariraju se namjenski organizirane snage iz Hrvatske vojske za angažiranje u borbenoj skupini EU pod vodstvom Republike Poljske, koja će biti u stanju pripravnosti u drugoj polovici 2019. godine. Republika Hrvatska stavit će na raspolaganje kontingent do 8 pripadnika, sastavljen od dočasnika i časnika, koje popunjavaju stožerne pozicije u zapovjedništvu borbene skupine“.

Ono što Krstičević nije rekao je da ovom odlukom hrvatska sastavnica ulazi pod okriljem Višegradske borbene skupine, odnosno V4 EU borbene skupine. Skupinu čine Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska, koje već par godina planiraju stanje pripravnosti od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. godine. Nakon više sličnih suradnji s Njemačkom i Italijom, te svojedobnog izleta u sastav tzv. Nordijske borbene skupine, Hrvatskoj je ovo prvi puta da sudjeluje u V4 borbenoj skupini, a time i prvi puta da se na takav način radi pod poljskim zapovjedništvom.

Politički blok poznat pod nazivom „Višegradska skupina“ prvi puta je svoju EU borbenu skupinu stavio u stanje pripravnosti tijekom prve polovice 2016. godine, također pod poljskim zapovjedništvom. Tada je u V4 borbenu skupinu ušla i Ukrajina (temeljem odluke iz prosinca 2014. godine), kao simbol protesta protiv ruske agresije Krima. Ukupno je V4 borbena skupina sadržavala 3.700 pripadnika ovih 5 oružanih snaga, pri čemu je Poljska dala najviše (1.870 pripadnika kao glavninu skupine), potom su slijedile Češka (728 vojnika, i to logističari, helikopterska jedinica, sanitet i tim za elektroničko ratovanje), Mađarska (640 vojnika, i to inženjerija, te postrojba za vojno-civilnu suradnju), Slovačka (460 pripadnika, i to u okviru postrojbe za zaštitu od oružja masovnog uništenja), te na kraju Ukrajina – sa svega 19 pripadnika svojih Oružanih snaga. Već te 2016. na poljsku sugestiju Višegradska skupina složila se s deklariranjem snaga i za novu borbenu skupinu, ovu koja će biti u pripravnosti u drugoj polovici sljedeće godine.

Hrvatska 2016. nije dala snage za V4 borbenu skupinu, ali je ipak bila aktivna te godine. Naime, RH je te 2016. doprinosila borbenoj skupini u drugoj polovici godine zajedno sa zemljama koje čine Eurocorps (Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Španjolska). Te je borbena skupina bila pod njemačkim zapovjedništvom, a Hrvatska je u njoj sudjelovala sa oko 100 pripadnika OS RH.

Ministri Višegradske skupine o brojnim obrambenim temama (Photo: por. Robert Suchy/CO MON)

Upravo jučer, u četvrtak 15. studenog, u Slovačkoj je održan sastanak ministara obrane Višegradske skupine, na kojem je potvrđeno jačanje obrambenih sposobnosti kao jedno od prioriteta sve 4 zemlje-članice. Ministri su razmatrali zaključke posljednjeg NATO summita, kao i nastojanje Poljske o nastavku i jačanju američke prisutnosti u toj zemlji. Poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak najavio je ujedno i da će Višegradska skupina sudjelovati ponovno u sustavu EU borbenih skupina 2023. godine.

Vlada je na jutrošnjoj 117. sjednici usvojila „Nacrt prijedloga odluke o deklariranju snaga u Borbenu skupinu Europske unije pod vodstvom Savezne Republike Njemačke“. Obrazlagatelj ove točke bio je državni tajnik Tomislav Ivić, koji je već na početku ponovio rečenicu neizostavnu pri Vladinim obrazloženjima ovakvih odluka. Naime, potpuno istu konstrukciju izrekao je Ivić i prošle godine, pri obrazloženju za sudjelovanje OS RH u talijanskoj boorbenoj skupini, ali i bivši ministar Ante Kotromanović sada već daleke 2013. godine, kada je Vlada odobrila angažman OS RH u njemačkoj EU BG u 2016. godini. Danas je Ivić s tom famoznom rečenicom započeo izlaganje na Vladi:

„Europska unija uspostavila je borbene skupine kao mehanizme brzog odgovora na krize kojima se izravno pridonosi jačanju kapaciteta i sposobnosti Europske unije, te upravljanje krizama kao dijelu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Borbene skupine vrijedan su operativni i transformacijski instrument koji ujedno doprinosi razvoju i povećanju interoperabilnosti te snaženju bilateralnih i regionalnih veza s našim partnerima. Ovom odlukom deklariraju se namjenski organizirane snage iz OS RH za angažiranje u borbenoj skupini EU pod vodstvom SR Njemačke koje će biti u stanju pripravnosti od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. Za angažiranje u borbenoj skupini stavit će se na raspolaganje hrvatski kontingent do 250 pripadnika. Sukladno Zakonu o obrani, odluku o deklariranju snaga donosi Predsjednica Republike Hrvatske na prijedlog Vlade RH, te stoga predlažem da utvrdimo prijedlog odluke i da ga dostavimo radi donošenja Predsjednici  RH“.

Ni ostatak obrazloženja, dostupan u Vladinom popratnom dokumentu, nije bitno različit od dosadašnjih. Tako se, među ostalim, kaže da je „namjera RH pridonositi borbenim skupinama EU sa značajnijim snagama – do 250 pripadnika OS RH – svake 3 do 4 godine, te u međuvremenu pridonijeti pojedinim borbenim skupinama u skladu sa svojim interesima, te razmatrajući eventualni angažman od slučaja do slučaja, na simboličnoj razini“.

To je doslovan copy/paste iz ranijih obrazloženja ovakvih i sličnih odluka – isto to je pisalo i davne 2013. godine, kada je tadašnja Milanovićeva Vlada na svojoj 115. sjednici donijela odluku o ponovnom angažmanu OS RH u EU BG pod vodstvom SR Njemačke.

Irska specijalna jedinica u EU BG 2020/2

Već godinama uspostavljen je pravilan ritam – u drugoj polovici 2012. Hrvatska je sudjelovala u njemačkoj borbenoj skupini zajedno s Austrijom, Češkom i Irskom. Sljedeći angažman s Nijemcima bio je potom u drugoj polovici 2016., zajedno s Austrijom, Češkom, Irskom, Luksemburgom i Nizozemskom. Vlada RH danas nije objavila sastav borbene skupine u 2020. godini, no iz međunarodnih izvora očito je da će skupinu – osim Njemačke i Hrvatske – opet činiti i Austrija, Češka, Nizozemska i Irska. Irska Vlada odlučila je o sudjelovanju svojih Oružanih snaga još u veljači ove godine (simbolično 8 do 10 pripadnika iz sastava specijalne jedinice Ranger Wing). No, dok se u hrvatskim dokumentima već spominjalo Irce u sastavu ove borbene skupine, zanimljivo je da irski izvori posebno napominju da je sudjelovanje pod njemačkim zapovjedništvom za Irce jedno novo iskustvo. Napominje se kako su Irci do sada sudjelovali uglavnom u nordijskim borbenim skupinama (2008., 2011. i 2015.), a posljednji put – 2016. godine – da su bili dio borbene skupine pod vodstvom Velike Britanije. No s obzirom na skori britanski izlazak iz EU, izgleda da je Irska zaključila kako im budućnost u EU borbenim skupinama sada leži pod njemačkim zapovjedništvom.

Počela se ocrtavati široka nova europska vojna strategija koja obuhvaća Veliku Britaniju nakon BREXIT-a, s Francuskom u centru, često uključujući pregovaranja daleko od svjetla bruxelleskih reflektora, a sada i kao na jednom EU sastanku visoke razine, bez britanskog ministra obrane.

Neformalni sastanak ministara obrane zemalja EU, 4. i 5. svibnja 2018. u Sofiji

Bez obzira na zastoj po pitanju načina započinjanja formalnih pregovora s Britanijom o novim obrambenim i sigurnosnim odnosima, Francuska nastoji pokrenuti postupak s dva usporedna kolosjeka – o kojem se razgovaralo i tijekom nedavnog sastanka obrambenih ministara EU, održanom 5. svibnja u Sofiji, glavnome gradu Bugarske – na kojem, doduše, britanski ministar Gavin Williamson nije sudjelovao. Francuska podupire veću ulogu Španjolske u EU vojnim misijama ne bi li se time popunila praznina koja će nastati odlaskom Velike Britanije, dok će se Londonu ponuditi mjesto u novim europskim “intervencijskim snagama” pod francuskim vodstvom ne bi li se Britaniju pak zadržalo u sustavu vojne suradnje. U međuvremenu, skupina britanskih bliskih EU saveznika, predvođena Nizozemskom i Belgijom, potpisala je u Sofiji dokument kojim se radi na što bržem uključivanju Velike Britanije u novi europski obrambeni sporazum, usuglašenom u prosincu. To bi britanskoj industriji dopustilo pristup do vrlo isplativih EU vojnih projekata, iako na selektivnoj osnovi.

Španjolska i Estonija su izjavile i da žele vidjeti Veliku Britaniju u okviru satelitskog programa Galileo, kojeg EU razvija kao odgovor na američki Globalni sustav pozicioniranja (GPS), usprkos pravila koja brane dijeljenje pojedinih vrijednih podataka s državama koje nisu EU-članice. “Moramo izbjeći lom (odnosa s Britanijom)“, kazala je za agenciju Reuters španjolska ministrica obrane Maria Dolores de Cospedal. Njezin kolega, Šveđanin Peter Hultqvist, imao je sličnu poruku: “Važno je da Britanija bude uključena u buduće sigurnosne suradnje u Europi“. Ovakva podrška odražava prepoznavanje činjenice da se EU ne može obraniti od ruskih i drugih oružanih prijetnji bez Velike Britanije, koja je s Francuskom najveća sigurnosna sila. Što se nje tiče, Britanija bi postala ranjivija bez kontinuiranog pristupa EU obavještajnim strukturama i bazama podataka.

Samo za članove

Formalni pregovori između EU i Velike Britanije o sigurnosnim odnosima nakon BREXIT-a još nisu započeli, usprkos pozivima britanske premijerke Therese May da se sporazum o obrani i sigurnosti zaključi do 2019. godine. Naime, Velika Britanija napušta EU 29. ožujka 2019. godine. Dok dužnosnici EU kažu kako Britanija mora izaći s detaljnim prijedlogom pred Michela Barniera, pregovarača Europske komisije za BREXIT, iz Londona tvrde kako su oni već predstavili dokument s načelnim stavovima, i zato žele preći na izradu sporazuma. “Budući sigurnosni sporazum zvuči logično, budući da nitko ne želi crnu rupu na prostoru Europe, koju bi mogli iskoristiti razni nasilnici“, izjavio je jedan viši dužnosnik EU. “No ta logika ne čini postizanje sporazuma iole jednostavnijim“.

Dio postojećih osjetljivosti potiče iz godina britanskog blokiranja EU obrambene suradnje, zasnovane na strahu od EU vojske, kao i na EU pravilima koja ograničavaju pristup za ne-EU države do pojedinih tijela Europske unije, kao što je to policijska agencija Europol. Dok BREXIT uklanja dio prepreka za takvu suradnju, EU se usuglasila oko novog obrambenog sporazuma i planira osnivanje fonda za naoružanje u vrijednosti od 5,5 milijardi eura (6,6 milijardi USD). Od 2021. godine po prvi put će se iz zajedničkog proračuna EU financirati obrambena istraživanja. Velika Britanija, bojeći se da bi mogla završiti isključena iz toga, tvrdi kako bi mogla uplaćivati u ovaj fond. Ona također želi i ulogu u Europskoj obrambenoj agenciji (European Defence Agency), koja vladama država EU pomaže razvijati naoružanje.

Europska komisija je naglašavala kako čitav ovaj blok ima status kluba otvorenog samo za članove, vidjevši tu Britaniju kao neku vanjsku treću stranku. EU metropole tu nastoje postići neko bolje suglasje. “Mnogo je ideja na stolu i sada je na EU vladama da pronađu rješenje“, kazao je za Reuters Juri Luik, ministar obrane Estonije, naglašavajući kako se “čvrsta obrana” uvijek temeljila na koordinaciji među državama. No, upravo će Komisija biti ona koja pregovara s Londonom.

Neka uđu Španjolska, Francuska

Pri tome, Francuska ne čeka. I Španjolska tu vidi šansu. Madrid ima podršku Pariza za preuzimanje dosadašnjeg britanskog zapovijedanja EU pomorskom misijom kod Roga Afrike, poznatom po nazivu Atalanta, ne bi li je vodili iz svoje pomorske baze Rota u južnoj Španjolskoj. Francuska pomorska baza u Brestu također bi tu bila uključena. “Naš je vrlo pažljivo razrađen prijedlog, s ugrađenim određenim bazičnim garancijama, budući je Španjolska jedina država s neprekinutom prisutnošću u Atalanti“, rekla je Cospedal, koja je na tu temu diskutirala i sa svojom francuskom kolegicom Florence Parly u Sofiji. I Italija također nastoji zadobiti zapovjedništvo nad Atalantom. Vlade EU o tome trebaju odlučiti u lipnju.

Španjolska se nada u Roti ugostiti i jedno od ukupno pet vojnih “operativnih zapovjedništava” Europske unije, zamjenjujući time britansku bazu Northwood kraj Londona. Francuska, Njemačka, Italija i Grčka ugošćuju preostala četiri takva zapovjedništva. Francuski predsjednik Emmanuel Macron se nada idućeg mjeseca postići sporazum oko formiranja koalicije 10 država, uključujući i Veliku Britaniju, koju se nazvalo Europskom intervencijskom inicijativom. Iz Pariza tvrde kako će ona predstavljati jednu bitno fleksibilniju, odlučniju snagu od dosad postojećih EU borbenih skupina, koje nikad nisu bile korištene. Predstavljajući Veliku Britaniju na razgovorima u Sofiji, zamjenik ministra obrane Frederick Curzon je izjavio kako bi uključivanje službenog Londona u takve snage pomoglo pri traženju “dubljeg i posebnog partnerstva” u obrani i sigurnosti.

*Ovaj tekst je autor Robin Emmott 7. svibnja 2018. godine objavio na portalu agencije Reuters (https://www.reuters.com/), pod originalnim naslovom „Analysis: EU defences post-Brexit starting to take shape“. Članak je u izvorniku dostupan na internetskoj adresi: https://www.reuters.com/article/us-britain-eu-defence/eu-defenses-post-brexit-starting-to-take-shape-idUSKBN1I8117

Nakon dvije godine priprema, dogovaranja i potpisivanja, Srbija je od prošloga tjedna i službeno deklarirala svoje snage u jednoj borbenoj skupini Europske unije. Radi se o skupini HELBROC, ili tzv. Balkanskoj borbenoj skupini, kojoj pripadaju Bugarska, Rumunjska, Cipar i Ukrajina, te Grčka kao nositeljica skupine. U srijedu, 27. rujna, prilikom posjeta srpskog ministra obrane Aleksandra Vulina Grčkoj, načelnik Glavnog stožera nacionalne obrane Grčke admiral Evangelos Apostolakis potpisao je Notu o pristupanju Srbije Tehničkom sporazumu o osnivanju HELBROC-a. Vulin je izrazio zadovoljstvo ovim činom, te je izjavio:

„Kao što vidite, Vojska Srbije se visoko cijeni, i sve ove zemlje su bez ikakvih uvjeta prihvatile angažman naše vojske. Sudjelovanje naše vojske bit će na razini jednog voda Vojne policije, stožernih časnika, do pet stožernih časnika i, naravno, predstavnika u uredu za civilno-vojnu suradnju, a naš angažman bit će operativan do 2020. godine.“

EU i UN aktivnosti

Srbija je još u listopadu 2015. najavila angažman svoje vojske u EU borbenim skupinama, kao dio obveze kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji. Tada je general Ljubiša Diković, načelnik Generalštaba Vojske Srbije, na sastanku Vojnog odbora EU najavio da se Srbija namjerava pridružiti borbenoj skupini HELBROC na čelu s Grčkom. Godinu dana kasnije, Srbija je službeno zatražila, a onda u studenom 2016. i potpisala sporazum o pridruživanju Balkanskoj, iliti HELBROC borbenoj skupini EU, uspostavljenoj 2007. godine s Grčkom, Bugarskom, Rumunjskom i Ciprom kao inicijalnim članicama, dok se Ukrajina tu pridružila naknadno, 2011. godine. Prošlotjednim finalnim potpisom ispunjeni su svi kriteriji za pristupanje Srbije EU borbenoj skupini, i angažman snaga Vojske Srbije. „Po sastavu zemalja, kao što vidite, nalazimo se među prijateljima. Ne slučajno, samo je jedna zemlja priznala Kosovo i Metohiju, dok sve ostale nisu. I o tome se vrlo pažljivo vodilo računa kada smo birali gdje ćemo se pojaviti i u kojoj grupi ćemo sudjelovati,“ rekao je Aleksandar Vulin prilikom posjeta Grčkoj. Dodao je Vulin još i to kako je ovo pristupanje Srbije EU borbenoj skupini „velika potvrda operativnih sposobnosti srpske vojske“ i ujedno priznanje politici države koja „uspijeva očuvati vojnu neutralnost i voditi računa da naša vojna neutralnost ni na koji način ne sprečava ni našu politiku, ni našu vojsku, da se bori protiv najvećeg zla modernog svijeta, da se bori protiv terorizma, da sudjeluje u svim regionalnim inicijativama kao što je HELBROC…“

Pristupanje skupini HELBROC je drugi rujanski angažman Vojske Srbije u aktivnostima Europske unije. Naime, nešto ranije istoga mjeseca novi AVPD tim iz sastava Vojske Srbije započeo je sa sudjelovanjem u operaciji EU NAVFOR Somalia – ATALANTA. Oni su kao pratnja ukrcani na teretni brod MV Esbjerg (pod zastavom otočja Antigua Barbuda), koji u sklopu Svjetskog programa za hranu (World Food Programme – WFP) prevozi i dostavlja pomoć u hrani diljem Somalije, na relacijama od luka Džibuti, preko Mogadishua, do Mombase. Osim AVPD tima, Srbija sudjeluje i u Misiji EU za obuku sigurnosnih snaga Somalije (EUTM Somalia), u koju je sredinom rujna otposlan liječnik Vojnomedicinske akademije – koji će tijekom svog angažmana u spomenutoj misiji biti šef sanitetske službe.

NATO aktivnosti

U srbijanskom vođenju „politike vojne neutralnosti“ našlo se mjesta i za NATO savez. Samo dva dana nakon što je Srbija pristupila u HELBROC, delegacija iz NATO-a došla je u Ministarstvo obrane Republike Srbije na inicijalni dogovor oko jedne sasvim konkretne ponude. Naime, u studenom 2016. godine, prilikom posjeta tadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića sjedištu Saveza i susreta s glavnim tajnikom Jensom Stoltenbergom, Vučić je ponudio obuku za iračke vojnike. Srbija kao partnerska zemlja NATO-saveza spremna je organizirati vojnomedicinsku obuku pripadnika Oružanih snaga Iraka, koja bi se odvijala u Srbiji, a pod pokroviteljstvom NATO inicijative za izgradnju obrambenih i sigurnosnih kapaciteta (The Defence and Related Security Capacity Building Initiative – DCBI). Na prvi u nizu sastanaka na ovu temu došli su predstavnici Zapovjedništva združenih snaga u Napulju, NATO Vojnog ureda za vezu u Beogradu, te delegacije Njemačke i Belgije.

Tijekom prošloga tjedna, Srbija je sudjelovala i na NATO vježbi odgovora na katastrofe, koja se od 24. do 29. rujna održala na području Tuzle i okolice.

Opremanje i modernizacija iz Rusije

No i EU i NATO aktivnosti izgledaju prilično skromno u odnosu na najave kako će tijekom ovoga tjedna iz Rusije konačno pristići davno obećani MiG-ovi 29 za Ratno zrakoplovstvo Vojske Srbije. Prema najavama i srbijanskih i ruskih medija, prva dva MiG-a trebala bi stići već danas poslije podne, dok bi ostali pristizali tijekom tjedna, a zaključno u petak, 6. listopada. MiG-ovi bi trebali pristići u dijelovima, koje će potom ruski tehničari, uz asistenciju svojih srpskih kolega, sastavljati u Srbiji. Transportni avion „Antonov 124“ iz sastava ruske vojske trebao bi poletjeti danas u podne iz Avijacijskog zavoda u Luhovicama kod Moskve, i sletjeti na Vojni aerodrom Batajnica kod Beograda oko 14:30. Premijera ovih borbenih letjelica u javnosti trebala bi biti 20. listopada, na vojnoj paradi povodom Dana oslobođenja Beograda.

Ruska novinska agencija Sputnik malo iza podneva potvrdila je da je Rusija započela s isporukom prvih rastavljenih MiG-ova 29 za Srbiju. Prvi vojni transportni avion An-124 poletio je u podne s vojnog aerodroma Tretjakovo u Moskovskoj oblasti, a uskoro se očekuje i njegovo slijetanje u Batajnici.

Andrej Plenković, predsjednik hrvatske Vlade, prošloga je tjedna, 22. i 23. lipnja, sudjelovao na sastanku Europskoga vijeća, gotovo pa jubilarnom, 80. po redu. Iako je ta dva dana za domaće medije premijer Plenković komentirao niz tema – od arbitraže sa Slovenijom do domaćinstva nad Europskom agencijom za lijekove – vrlo malo se čulo o samim temama EU-sastanka, među kojima su dominirale obrana i sigurnost, migracije, te rast i zapošljavanje. Većina tema s područja obrane i sigurnosti raspravljala se već prvoga dana, 22. lipnja, kojom prilikom je materija bila podijeljena na par podtema – prva se ticala unutarnje sigurnosti EU, odnosno borbe protiv terorizma i radikalnih islamista, dok je druga bila o vanjskoj sigurnosti i obrani EU, pri čemu se djelomično govorilo i o temama raspravljanim na sastanku EU Vijeća za vanjske poslove (FAC) u formatu ministara obrane, održanom 18. svibnja.

Unutarnja sigurnost i borba protiv terorizma

Sastanak premijera i predsjednika država-članica EU održan je pod vrlo svježim dojmovima nakon nedavnog niza terorističkih napada (uglavnom slabog intenziteta) u Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji. To ih je, prije svega, potaknulo da ponovno potvrde svoju predanost suradnji na razini EU u borbi protiv „online“ radikalizacije, na koordinaciji prevencije i borbe protiv nasilnog ekstremizma, pri detektiranju i sprečavanju financiranja terorizma, te na poboljšanju razmjene informacija i interoperabilnosti baza podataka.

U borbi protiv terorizma i zločina na Internetu, Europljani očekuju veću odgovornost i od same IT i srodnih industrija. Temeljem rada na Internetskom forumu EU, Europsko vijeće očekuje od spomenutih industrija da oforme Industrijski forum, te da razviju nove tehnologije i alate koji će poboljšati automatsko otkrivanje i uklanjanje sadržaja koji potiču na teroristička djela. To se prije svega tiče raznih sustava koji omogućavaju teroristima i potencijalnim teroristima da komuniciraju na način kojem nadležna EU tijela ne mogu pristupiti, uključujući tu i tzv. „end-to-end“ enkripciju. No tu se, barem načelno, poziva i na očuvanje nekih prednosti koje takvi sustavi omogućavaju, prvenstveno na zaštitu privatnosti podataka i komunikacije. Pomiriti ove dvije suprotnosti bit će priličan izazov, za kojeg je pitanje jesu li ga u Bruxellesu potpuno svjesni.

Kad je u pitanju jačanje vanjskih granica i unutarnje sigurnosti EU, očekuje se skoro donošenje sporazuma o sustavu „Ulaz/Izlaz“ (Entry-Exit System – EES) i finalizacija Europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju („European Travel Information and Authorisation System“ – ETIAS) do kraja ove godine. Sustav „Ulaz/izlaz“ trenutno je u fazi pregovora, koje je u ožujku ove godine Odbor za stalne predstavnike Europskoga vijeća (COREPER) dogovorio s Europskim parlamentom. Riječ je o sustavu koji će registrirati informacije o ulasku, izlasku i nedopuštanje ulaska državljanima stranih zemalja koji dolaze na vanjske granice schengenske zone. S druge strane, ETIAS, o kojem se vrlo ozbiljno razgovaralo i na sastanku Europskog vijeća na Malti početkom lipnja ove godine, trebao bi omogućiti tri osnovne stvari. Kao prvo, preventivne provjere podataka koje unaprijed dostave putem internetske aplikacije sami putnici iz zemalja koji ne trebaju vizu za put u zonu Schengena. Kao drugo, automatiziranu obradu svih prijava podnesenih putem internetske stranice ili mobilne aplikacije, i njihovu usporedbu s podacima iz drugih informacijskih sustava EU. Kao treće, temeljem provjera i provedbu izdavanja odobrenja za putovanje, a u slučaju potrebe i uskraćivanje prava putovanja sumnjivim osobama. Prošloga je tjedna dogovoreno da se pri implementaciji ETIAS-a uzmu u obzir specifične situacije država-članica koje još u potpunosti ne ispunjavaju schengenski acquis (među kojima je i Hrvatska), zbog čega je Europsko vijeće pozvalo Europsku komisiju da u najkraćem mogućem roku pripremi odgovarajući nacrt zakonskih dokumenata.

Napadači na redakciju “Charlie Hebdo”

Posljednji usvojeni zaključak odnosi se na ubrzanje kolektivnih napora oko razmjene saznanja o stranim terorističkim borcima, kao i o radikaliziranim individualcima u samim zemljama EU, kako bi se poduzele političke i pravne mjere za rješavanje ovih prijetnji. Upravo se nakon terorističkih napada u EU tijekom posljednjih godinu do godinu i pol pokazalo da su počinitelji često domaći radikalni islamisti, punopravni građani zemalja-članica EU, koji uglavnom do sada nisu registrirani kao potencijalno iznimno opasni teroristi.

Vanjska sigurnost i obrana

Potpisivanje Memoranduma o osnivanju Europskog centra izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji

Čelnici-članovi Europskog vijeća izuzetno su zadovoljni napretkom u implementiranju Globalne strategije EU na području obrane i sigurnosti, te Zajedničkom deklaracijom potpisanom u Varšavi od strane EU i NATO čelnika. Pritom je posebno izdvojeno zadovoljstvo uspostavom Europskog centra izvrsnosti za borbu protiv hibridnih prijetnji (European Centre of Excellence for Countering Hybrid Threats) sa sjedištem u Helsinkiju, u travnju ove godine. Devet je zemalja osnivačica ovog centra: Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Latvija, Litva, Poljska, Francuska, Njemačka i SAD, dok će se u srpnju ove godine, nakon što se okonča nacionalni proces donošenja odluke o pristupanju, Centru pridružiti još nekoliko zemalja. Godišnji proračun Centra u ovoj incijalnoj fazi je oko 1,5 milijuna eura, od čega će se oko 700.000 eura namaknuti iz članarine zemalja-članica, a ostatak će dati zemlja-domaćin, tj. Finska.

Pohvaljeni su i napori Europske komisije oko formiranja Europskog obrambenog fonda, te je zatražen i brzi dogovor o prijedlogu te implementaciji Europskog programa razvoja obrambene industrije (European Defence Industrial Development Programme), kako bi se u određenom srednjoročnom razdoblju predvidjeli željeni sveobuhvatni programi. Zato Europsko vijeće poziva države-članice da identificiraju prikladne projekte za Europski obrambeni fond i za Europski program razvoja obrambene industrije, kao i na daljnji razvoj opcija za zajedničku nabavu sposobnosti unutar Europskog obrambenog fonda. Cilj je osiguranje sposobnosti, ali i osiguranje konkurentne, inovativne i uravnotežene osnove europske obrambene industrije, uključujući i prekograničnu suradnju, te jače sudjelovanje malih i srednjih poduzeća. Europski razvoj obrambene industrije će također zahtijevati i EU-podršku za mala i srednja poduzeća, kao i za srednje velika ulaganja na području obrane i sigurnosti. U tom kontekstu, Europsko vijeće zatražilo je od Europske investicijske banke da poduzme potrebne korake za podršku investicijama na području obrambenih istraživanja i razvojnih aktivnosti.

Prošloga se tjedna ponovno razgovaralo i o uspostavi Stalne strukturirane suradnje (PESCO). Tijekom naredna 3 mjeseca zemlje-članice EU trebale bi dogovoriti zajednički popis kriterija i obvezujućih obveza, s preciznim rokovima i specifičnim mehanizmima ocjenjivanja, kako bi se omogućilo zainteresiranim zemljama-članicama da izjasne svoju namjeru sudjelovanja bez odgode. Sudjelovanje i rad u PESCO mora biti u skladu s planovima nacionalne obrane pojedinih zemalja-članica, i obvezama dogovorenim u okviru NATO i UN.

Za kraj, ponovno je dotaknuto i neugodno pitanje budućnosti borbenih skupina EU. Nakon što su u svibnju ove godine EU-čelnici donijeli odluku o zajedničkom financiranju aktivnosti borbenih skupina, prošloga su se tjedna složili da se troškovi raspoređivanja borbenih skupina trebaju financirati na trajnoj osnovi kao zajednički trošak kroz tzv. „Atenski mehanizam“ (putem kojeg se financiraju EU vojne operacije utemeljene na EU Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, kao što je npr. EUFOR ALTHEA u BiH, ili EU NAVFOR Somalia – ATALANTA na Rogu Afrike).

Vlada je na jučerašnjoj 43. sjednici dala zeleno svjetlo za nastavak angažmana OS RH u borbenoj skupni Europske unije pod talijanskim zapovjedništvom. Tako će za tjedan dana, nakon što se okonča stanje pripravnosti u EUBG 2017-1, Hrvatska nastaviti sudjelovanje i u EUBG 2017-2.

Pisci obrazloženja ove odluke nisu imali puno posla, budući je njen prvi dio potpuni „copy/paste“ obrazloženja kojeg je u studenom prošle godine izrekao ministar obrane Damir Krstičević o angažmanu OS RH u talijanskoj borbenoj skupini u prvoj polovici ove godine. Ostaje potpuno nejasno zašto tekstopisci smatraju da je i 10 godina nakon oformljavanja europskih borbenih skupina potrebno objašnjavati što su one i čemu služe, i to još u trenutku kada Bruxelles razmišlja o modalitetima promjene cijelog tog koncepta. Upravo danas i sutra (22. i 23. lipnja) na sastanku Europskog vijeća, kojem prisustvuje i hrvatski premijer Plenković, razgovarat će se i o nedavno lansiranoj ideji o novom načinu financiranja borbenih skupina EU, ne bi li se time barem malo privuklo zemlje-članice EU na deklariranje svojih oružanih snaga u borbene skupine EU. No vratimo se mi na jučerašnju odluku hrvatske Vlade.

Obrazlagatelj ove točke dnevnoga reda, državni tajnik u Ministarstvu obrane Tomislav Ivić, jedinu bitnu stvar rekao je u posljednjoj rečenici:

„Pojedine postrojbe ili namjenski organizirane snage iz OS RH mogu biti deklarirane multinacionalne snage za odgovor, koje se organiziraju u sklopu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Europska unija uspostavila je borbene skupine kao mehanizme brzog odgovora na krize, kojima se izravno pridonosi jačanju kapaciteta i sposobnosti EU za upravljanje krizama kao dijelu Zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Budući da je odluka Predsjednice RH o deklariranju snaga u borbenu skupinu EU pod vodstvom Talijanske Republike na snazi do 30. lipnja 2017. godine, ovom se odlukom predlaže da će Republika Hrvatska za angažiranje u borbenu skupinu EU pod vodstvom Talijanske Republike biti u stanju pripravnosti od 01. srpnja do 31. prosinca 2017., stavljanjem na raspolaganje kontingenta veličine do 25 pripadnika OS.“

Potom je Ivić, baš kao i Krstičević prije 8 mjeseci, pozvao kolege ministre da usvoje ovu odluku kako bi bila proslijeđena Predsjednici RH na konačno donošenje, što su članovi Vlade bespogovorno i učinili. Osim hrvatskih Oružanih snaga, od 01. srpnja novu borbenu skupinu EU činit će i oružane snage Italije, Španjolske i Portugala. Time će dosadašnju regionalnu borbenu skupinu (Italija, Hrvatska, Austrija, Mađarska i Slovenija) zamijeniti jedna gotovo pa mediteranska skupina.

Za razliku od prošle godine, u ovogodišnjem popratnom Vladinom materijalu ne otkriva se koje će to snage biti u pripravnosti, ali se najavljuje nova politika prema EU-skupinama:

„Namjera je Republike Hrvatske pridonositi borbenim skupinama Europske unije sa značajnijim snagama (do 250 pripadnika OS RH) svake 3 do 4 godine, te u međuvremenu pridonijeti pojedinim borbenim skupinama, u skladu sa svojim interesima, te razmatrajući eventualni angažman od slučaja do slučaja, na simboličnoj razini.“

Prema dokumentu Europskog vijeća iz 2015. godine, Hrvatska je ionako prijavila svoj naredni angažman tek 2020., kada bi u drugoj polovici te godine sudjelovala u borbenoj skupini zajedno s Danskom, Austrijom, Češkom, Irskom i Nizozemskom. Prema tome, možda bi ovo aktualno angažiranje snaga u „talijanskoj“ borbenoj skupini više spadalo u spomenute angažmane „od slučaja do slučaja, na simboličkoj razini“ – što bi zasigurno bilo značajno bolje od povratka u okvire hrvatske prakse iz nekih davnih dana, kada se jedan-na-jedan balansiralo ekspedicijska djelovanja s Njemačkom i Italijom.

Na sastanku EU Vijeća za vanjske poslove (FAC) u formatu ministara obrane, održanom 18. svibnja u Bruxellesu – prvom na kojem se počinje osjećati smanjivanje političkog utjecaja Velike Britanije – Europska unija je polagano krenula prema višim razinama obrambene integracije. Kao prvo, na repertoaru skupa se našla provedba prošlogodišnje Globalne strategije EU u području sigurnosti i obrane, odnos EU i NATO, a onda i pitanja obrambenog funkcioniranja same Europske unije. Ovome je sastanku prethodio Upravljački odbor Europske obrambene agencije, organizacije na koju EU itekako računa u budućim planovima razvoja obrambenog sektora EU.

Zasjedanje Upravljačkog odbora EDA je otvorilo teme dana – ministri su podržali EDA Dugoročni pregled rada (Long Term Review – LTR), kojim se ovu Europsku agenciju planira jačati za provedbu spomenute Globalne strategije EU, budući je ona nositelj i niza tu planiranih aktivnosti. Uz to, ojačana je i uloga EDA kao središnje točke europskih obrambenih integriranja, kako po pitanju razvoja vojne tehnologije, tako i organizacijski (pa i u financiranju suradnje). Ujedno, razmotreni su i razvojni projekti koje ova agencija vodi – posebice “Dopuna gorivom u zraku”, “Bespilotni sustavi” (Remotely Piloted Aircraft Systems – RPAS), “GovSatCom” i “Kibernetička obrana” – koji su tek dio od oko 50 projekata razvoja sposobnosti koje EDA trenutno vodi.

Spomenuta Globalna strategija EU još je itekako “work in progress”, za čije su daljnje aktivnosti ministri usvojili Zaključke o provedbi, zajedno sa smjernicama za daljnja djelovanja. Ministar Krstičević je po pitanju Globalne strategije EU za područje sigurnosti i obrane posebno istaknuo i važnost autonomnosti država članica u donošenju odluka, ocijenivši korisnim i izradu Koordiniranog godišnjeg pregleda obrane EU (Coordinated Annual Review on Defence – CARD), u čijem donošenju (koje bi trebalo probno započeti ove jeseni) bitnu ulogu igra i EDA. Jedan od važnih aspekata njene provedbe je i suradnja Europske unije s drugim međunarodnim organizacijama – UN, Afričkom unijom, Ligom arapskih država, OESS, ASEAN i, posebno bitno – NATO. Upravo se u radu s NATO savezom posebno definiralo aktivnosti na kojima suradnja napreduje, ali bi se mogla razvijati i bitno bolje (u okviru 42 konkretna aspekta suradnje u 7 zasebnih područja, kako je to 8. srpnja 2016. definirano zajedničkom EU-NATO deklaracijom), a posebno po pitanju suočavanja s hibridnim i kibernetičkim prijetnjama, održavanju koordiniranih i paralelnih vježbi, jačanju otpornosti i izgradnji sposobnosti partnera – uz posebnu potrebu koordinacije na području Mediterana, gdje paralelno djeluju NATO misija Sea Guardian i operacija EU Sophia.

Od Europske komisije se očekuje da početkom lipnja predloži izdvajanje oko 400 milijuna eura iz zajedničkog proračuna Unije, u okvir prošle godine usuglašenog Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF). Ova bi sredstava prvenstveno trebala biti utrošena za istraživanje te razvoj novog europskog naoružanja i vojne opreme – što bi trebalo biti uvod u izdvajanje možda i oko 3,5 milijardi eura za obranu iz proračuna Unije u periodu 2021. do 2027. godine. Takvo izdvajanje zajedničkih sredstava za obranu bilo bi novina, izvedena po prvi put od postojanja EU, a za korištenje takvih razvojnih sredstava pojedini razvojni projekt morale bi predložiti barem po tri članice EU. Kao jedan od prvih potencijalnih projekata spominje se razvoj novih europskih bespilotnih letjelica. Uz takve naznake, o nekoliko pojedinačnih mehanizama i organizacijskih promjena u Bruxellesu se govorilo poprilično detaljnije, a to treba i detaljnije pogledati.

Zajednički fond za obranu

Kao prvo, usuglašena je uspostava zajedničkog financijskog fonda za obrambene svrhe, nazvanog Kooperativni financijski mehanizam (Cooperative Financial Mechanism – CFM), kojim bi operativno upravljala Europska obrambena agencija (EDA), kao svojim “Ad-Hoc Cat A programom”. Ovaj bi fond predstavljao dodatak planiranoj cjelini EU financiranja obrambenih stvari – uz dosad prisutna (1) sredstva koja će se za obrambene svrhe odvajati iz ukupnog, zajedničkog proračuna EU, te krajem prošle godine usuglašena dva aspekta spomenutog Europskog obrambenog fonda – (2.1) osnivanju istraživačke ustanove pod nadzorom Europske komisije (istraživački okvir EDF), te (2.2) zajedničkom razvoju i kupovini obrambene opreme (okvir EDF za razvoj sposobnosti članica).

Iako za sada nisu dane nikakve brojčane vrijednosti, o spomenutom bi namjenskom CFM fondu skup od 19 članica EU (uključujući Francusku, Njemačku, Italiju i Španjolsku) trebao započeti konkretne pregovore tijekom idućega mjeseca. Načelni plan je da u CFM fond članice doprinose dragovoljno, ne bi li se “potaklo obrambenu suradnju kroz nadilaženje nedostatka proračunske sinhronizacije” – odnosno, njime bi se financiralo početke pojedinih projekata suradnje u vrijeme dok pojedine za njih zainteresirane države još rješavaju svoje konkretne proračunske udjele. U ovu se svrhu odlučilo započeti s pregledom mogućnosti za zajedničko financiranje, putem Atenskoga mehanizma, kojem je još uvijek članica i Velika Britanija. Prema Mogherini: “Tu se radi o likvidnosti. Previše često projekti ne mogu ni započeti ili ih se odgađa, jer države za njih nemaju raspoloživa sredstva. Ovo bi odvojilo sredstva namjenski za obranu“. Očekuje se da bi ovaj mehanizam trebao operativno biti u rukama svog kruga zemalja članica, a da bi funkcionirao slično Europskom mehanizmu za stabilnost (European Stability Mechanism), sustavu kojim se osigurava stabilnost gospodarstava eurozone. S radom bi spomenuti Kooperativni financijski mehanizam trebao započeti tijekom iduće godine, a njegova uspostava navodno bi predstavljala najveći pomak po pitanju obrambenih istraživanja i financiranja obrane u EU tijekom zadnjih desetljeća.

Stalna strukturirana suradnja

Uz zajedničko financiranje obrambenih projekata, naveliko je riječ bila i o jačanju obrambene suradnje zemalja članica EU. Ovdje se posebno spominjala uspostava sustava Stalne strukturirane suradnje (PESCO) – koji bi omogućio uže ugovorno povezivanje pojedinih nacionalnih obrambenih sektora, uz započinjanje projekata vojne suradnje i bez čekanja da se o njima sakupi konsenzus svih zemalja članica. Prema Federici Mogherini: “Vijeće se usuglasilo o ovom ambicioznom ali i vrlo pragmatičnom putu za napredak; tako su usuglašene osnovne crte sustava PESCO… Očigledno, to ne znači da upravo sada pokrećemo Stalnu strukturiranu suradnju, već znači da su se države članice usuglasile oko sustava kojeg za to treba razviti“.

Ujedno, Mogherini je najavila kako očekuje da europske nacije svoje prve PESCO projekte predlože do kraja tekuće godine, napomenuvši i činjenicu kako bi kombiniranje vojnih proračuna svih EU članica jače istaknulo i činjenicu da se tu radi o ukupno drugoj po veličini obrambenoj kvoti na svijetu, odmah iza ipak teško dostižnih Sjedinjenih Američkih Država – “Veliki je potencijal ako krenemo trošiti zajedno, a to je ono za što je PESCO (namijenjen)“. Iako će o temi obrambenog integriranja biti dalje govora na EU sumitu u lipnju, Mogherini je, zadovoljna dosadašnjim pomakom, konstatirala kako i nema potrebe dalje politički raspredati teme jučerašnjega skupa.

Novosti u konceptu EU borbenih skupina

Kako stvari stoje, izgleda da se barem u teoriji zajedničko financiranje obrambenih projekata zapravo misli shvatiti prilično široko – među ostalim i u smislu zajedničkog financiranja aktivnosti Borbenih skupina EU (EU Battlegroups). Naime, za razliku od dosadašnjeg sustava, u kojem se svaki nacionalni doprinos u ovakve skupine i financirao od nacije pošiljatelja (osim ako bi se sve članice konsensusom složile o zajedničkom financiranju), jučer se u Bruxellesu krenulo raspravljati o oblicima redovitog zajedničkog financiranja ovakvih aktivnosti – kao sredstva za osiguravanje više spremnosti i uporabljivosti postrojbi, te pojačanog interesa država članica za sudjelovanje.

No, dok se od Federice Mogherini o EU borbenim skupinama tek čulo: “Mi ih imamo već 10 godina, i one nikad nisu bile raspoređene; to je pretežito zbog teškoća u mehanizmu financiranja. Vijeće je odlučilo da nadrasti ove teškoće i tijekom narednih mjeseci razmotriti moguće promjene Atenskog mehanizma po pitanju EU borbenih skupina, ne bi li time osigurali brzo financiranje kroz prilagodbu za to vezanih odredbi, kako bi postigli efikasno raspoređivanje borbenih skupina“, iz talijanskog se izvora čulo i nešto više pojedinosti o korištenju tog novog zajedničkog fonda za obrambene svrhe. Naime, navodno je potpisana zajednička smjernica kojom se namjerava skupno plaćati brze rasporede ovakvih snaga iz sredstava već spomenutog budućeg CFM fonda.  Zajedničkim financiranjem, bez posebne odluke Vijeća, tako bi se prvenstveno pokrivalo neke “potporne elemente” borbenih skupina, kao što su opskrba i taktički transport. Za ovaj novi sustav financiranja očekuje se da u praksi zaživi do kraja ove godine. Želja je postizanje rasporedivosti ovakvih EU borbenih skupina unutar razdoblja od dva do tri mjeseca – dok danas za to treba i više od godine dana. Pri tome, Mogherini ustrajava u tvrdnjama kako bi pojedine nacije ipak zadržale kontrolu nad svojim nacionalnim kontingentima, tvrdeći kako se ovdje ne radi o nekoj posebnoj “militarizaciji EU”. Uz sve to, iz izvora bliskih EEAS, čulo se spomena i formiranju niza tzv. “Battlegoup plus” formacija, koje bi za slučaj raspoređivanja imale trenutno na raspolaganju i određene dodatne module sposobnosti – kao mornaričke elemente ili podršku iz zraka.

Uz sve ove planove, zapravo se malo čulo o stvarnoj spremnosti tako nanovo ustrojenih ili financiranih snaga, budući da novac ili sposobnosti ni do sada nisu bili glavne prepreke širem korištenju EU borbenih skupina. Ovdje se tek uvođenjem zajedničkog transporta, zapovjedništva, komunikacijskih mreža i medicinskih sustava želi podići načelna spremnost, odvojivši diskusije o materijalnim preduvjetima takvog rasporeda od čistog pitanje političke spremnosti pojedinih država članica za djelovanje.

Novi EU stožer u Bruxellesu

Jussi Niinistö i Timo Soini, finski ministri, general Esa Pulkkinen, i Jyrki Katainen, dopredsjednik EU Komisije

Među ostalim, u Bruxellesu su ministri obrane 18. svibnja usvojili i odluku o prenošenju upravljanja i zapovijedanja europskim misijama s vijeća nacionalnih čelnika na poziciju “generalnog direktora” novog, centraliziranog vojnog stožera EU u Bruxellesu. Taj stožer, zadužen za funkciju Vojnog planiranja i sposobnost provedbe (Military Planning and Conduct Capability – MPCC), sada se uspostavlja usprkos dugom i aktivnom protivljenju Velike Britanije, sa svrhom da “preuzme odgovornosti na strateškoj razini, za operativno planiranje i provedbu EU ne-izvršnih vojnih misija“. Na čelu ovog novog vojnog tijela trebao bi biti Finac, general pukovnik Esa Pulkkinen (čelnik već postojećeg EU vojnog stožera), koji bi u idućim danima trebao preuzeti vođenje tzv. ne-izvršnih misija EU – aktivnosti koje ne obuhvaćaju borbene ovlasti i u kojima se odluke ne mogu donositi neovisno od nacija domaćina. Trenutno Europska unija ima tri takve misije: u Somaliji (EUTM Somalia), u Srednjeafričkoj Republici (EUTM RCA) i Maliju (EUTM Mali) – od kojih ni jedna do sada nije obuhvaćala raspored čitave borbene skupine EU. Za razliku od njih, postojeće misije EU koje obuhvaćaju i korištenje sile (izvršne operacije), Sophia na Mediteranu i ATALANTA pred obalama Somalije, i dalje će zadržati svoje odvojene stožere, odvojene od MPCC. Svrhu ovog novog vojnog tijela sažela je Mogherini u izjavi: “Uspostava ove sposobnosti vojnog planiranja i provedbe će nam omogućiti da imamo više ujedinjen, racionalniji i efikasniji pristup postojećim vojnim misijama za obuku, i mislim da će to biti velik korak naprijed“.

Još jako daleko…

Iako je u ožujku već postignut načelni dogovor o uspostavi ovoga vojnog zapovjednog tijela, pretakanje te političke odluke u pravni tekst pokazalo se izuzetno teškim. Među ostalim, Velika Britanija se protivila nazivu “Operativno zapovjedništvo” i kako se čulo iz EU izvora “Mi i dalje nastojimo postići kompromis s našim Britanskim prijateljima, po pitanju pravnog definiranja, ne bi li uspjeli ustrojiti ovu strukturu“. No, očigledno je da tu ima i dodatnih problema – gdje Velika Britanija navodi kako ne misli usporavati suradnju svih ostalih (što bi po ovome pitanju bila novost), te samo traži odgovarajući rječnik, dok EU apelira protiv situacije gdje neki ministri vanjskih poslova ili obrane ne ulažu “jednaku energiju u operacionalizaciju ovoga” kao većina, ili “postavljaju prepreke između političke odluke i njene provedbe“. Po Mogherini, ova “politička odluka je finalizirana“, a za “nekoliko dana” bi taj novi stožer trebao biti i “službeno zasnovan“, budući se moglo čuti kako je kompromis s Velikom Britanijom zapravo pronađen, iako još nije i objavljen. Za početak bi nova struktura trebala biti smještena u istoj zgradi koja i danas u Bruxellesu udomljava vojne strukture (EU Military Staff – EUMS) pod širom nadležnošću Federice Mogherini.

BREXIT i obrana EU

Pri svemu tome, nije se moglo izbjeći i raspravu o budućoj ulozi Velike Britanije u obrani i sigurnosti Europske unije, bez obzira što po sadašnjem stanju stvari treba računati na činjenicu da sadašnja prva vojna sila Unije iz ove organizacije planira izaći 2019. godine. Nasuprot očekivanjima iz službenog Londona, predstavnici EU jasno su stavili na stol stav kako Velika Britanija neće moći koristiti vojnu suradnju kao element u postizanju pregovaračkih prednosti na drugim poljima predstojećih BREXIT pregovora.

Prema Federici Mogherini, Ujedinjena Kraljevina će i ubuduće biti pozvana sudjelovati i doprinositi u EU misijama, iako nakon izlaska iz EU više neće moći sudjelovati u procesima donošenja odluka. No, “Mi ćemo zajedno definirati kakvi će to biti budući odnosi na ovome polju, ali ovo nije područje na kojem bi se jedna strana mogla doživljavati jačom od druge – baš suprotno“. Pri tome, “Ujedinjena Kraljevina je važan vanjskopolitički, sigurnosni i obrambeni igrač, ali nije ništa u usporedbi s preostalih 27 zajedno. Dakle, tu nema zamislivih popuštanja“. Ovo je samo još jedna od naznaka kako bi Veliku Britaniju po pitanju BREXIT-a mogli čekati vrlo tvrdi pregovori s malo popusta – što je postalo još i jasnije u nastavku. Naime, po pitanju konkretnih doprinosa Velike Britanije na ovim poljima u okviru Europske unije Mogherini je dodala: “Ujedinjena Kraljevina doprinosi našim civilnim misijama oko 3 posto, a vojnim operacijama oko 5 posto, i to je pretežito putem svog stožera u Norfolku (vjerojatno misleći na Northwood u Velikoj Britaniji, op.a.). I, očigledno, ubuduće zapovjedništvo neće biti u državi koja nije članica. Dakle, nema tu nekog posebno bitnog doprinosa našim misijama i operacijama koje bi UK moglo staviti na stol“.

Za kraj, spomenimo da se 18. svibnja u Bruxellesu hrvatski ministar obrane Damir Krstičević susreo i s Jensom Stoltenbergom, glavnim tajnikom NATO-a. Teme njihovog razgovora navodno su se vrtjele oko sudjelovanju pripadnika OS RH u NATO operacijama, s posebnim naglaskom na hrvatsko sudjelovanje u konceptu ojačane Prednje prisutnosti (eFP – enhanced Forward Presence) u Republici Litvi i Republici Poljskoj, a Stoltenbergu je upućen i poziv da posjeti Republiku Hrvatsku. Kako je izvijestio MORH, Krstičević se onda još susreo i s Federicom Mogherini, Visokom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a – koja je tom prilikom najavila svoj skorašnji posjet Ministarstvu obrane RH.

Ponavljanje je majka znanja. To vas nauče već u prvim školskim danima, što je očito vrlo dobro svladala i Vlada RH. Jer drugačije se ne može objasniti današnje Vladino mudrovanje o generiranju snaga za tzv. talijansku borbenu skupinu, koja će već za mjesec i pol biti u tzv. „stanju pripravnosti“. No po redu stvari idu ovako…

Vlada danas…

Na današnjoj 6. sjednici Plenkovićeva je Vlada usvojila „Nacrt prijedloga odluke o deklariranju snaga u Borbenu skupinu EU pod vodstvom Talijanske Republike“. Ministar obrane Damir Krstičević ukratko je naznačio o čemu se tu radi:

„Pojedine postrojbe ili namjenski organizirane snage OS RH mogu biti deklarirane u multinacionalne snage za odgovor koje se organiziraju u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU. Europska unija uspostavila je borbene skupine kao mehanizme brzog odgovora na krize kojima izravno se pridonosi jačanju kapaciteta i sposobnosti EU za upravljanje krizama kao dijelu zajedničke sigurnosne i obrambene politike. Ovom se odlukom predlaže da RH za angažiranje u borbenoj skupini EU pod vodstvom Talijanske Republike biti u stanju pripravnosti od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. godine, stavljanjem na raspolaganje kontingent veličine do 25 pripadnika OS RH. Sukladno Zakonu o obrani, ovu odluku donosi Predsjednica Republike Hrvatske na prijedlog Vlade RH, te predlažem da ovaj nacrt odluke usvojimo i da prijedlog odluke uputimo Predsjednici RH na donošenje“.

Prijedlog je uspješno odaslan prema Pantovčaku, bez da su ministri obaviješteni da se radi o tzv. regionalnoj borbenoj skupini koju, osim Italije i Hrvatske, čine još i pripadnici oružanih snaga Austrije, Mađarske i Slovenije. A to je ujedno tema kojom se bivša Vlada premijera Milanovića već bavila dvaput tijekom svog mandata.

Potpisivanje Pisma namjere u Luksemburgu 2014.

Prvi puta je ta borbena skupina došla na dnevni red Vladine 110. sjednice, održane 22. kolovoza sada već davne 2013. Tada je Vlada prihvatila „Prijedlog zaključka o prihvaćanju Pisma namjere između Ministarstva obrane Republike Austrije, Ministarstva obrane RH, Ministarstva obrane Mađarske, Ministarstva obrane Talijanske Republike i Ministarstva obrane Republike Slovenije o osnivanju Multinacionalne borbene skupine EU uz sudjelovanje Austrije, Hrvatske, Mađarske, Italije i Slovenije“. Tadašnja zamjenica ministra obrane Višnja Tafra na Vladinom sijelu objasnila je da će borbena skupina s Italijom kao vodećom nacijom dostići punu operativnu sposobnosti (FOC) do 2017. godine, te da se njenim formiranjem stvaraju „razmjestive i samoodržive zajedničke vojne snage za brzi odgovor na krize, pogoršanu sigurnosnu situaciju ili eventualne oružane sukobe.“ Hrvatska je tog ljeta 2013. bila sprema doprinijeti spomenutoj borbenoj skupini sa „do 20 pripadnika OS RH“.

Vlada 2014.

Potom je ista ova tema tzv. regionalne ili talijanske borbene skupine pretresana na 156. sjednici Vlade, održanoj 15. svibnja 2014. Tada je Vlada prihvatila „Prijedlog zaključka u vezi s Pismom namjere između ministra obrane i sporta Republike Austrije, Ministarstva obrane RH, Ministarstva obrane Mađarske, Ministarstva obrane Talijanske Republike i Ministarstva obrane Republike Slovenije u vezi s Multinacionalnom borbenom skupinom EU.“ I tada je zamjenica ministra obrane Višnja Tafra ponovila više-manje sve što je o tome rekla i godinu dana ranije, s izuzetkom nove informacije o tome da je 15. travnja 2014. tijekom zasjedanja Vijeća za vanjske poslove ona osobno potpisala pismo namjere o pristupanju MORH-a „formiranju i osposobljavanju multinacionalne borbene skupine EU, s rokom do prve polovice 2017. godine.“ Dodala je Tafra još i detalj oko hrvatskog angažmana: „Što se naših Oružanih snaga tiče, predviđa se uključivanje do 20 pripadnika iz Vojne policije i stožernog osoblja.“

Danas se Vlada ovom temom bavila po treći put.

Potpisivanje sporazuma o talijanskoj borbenoj skupini u Udinama 2013.

U svemu tome treba primijetiti jednu jedinu relevantnu činjenicu – dvije Vlade potrošile su vrijeme na 3 svoje sjednice tijekom 3 godine o temi o kojoj je bilo odlučeno prije svih tih sijela. Naime, dogovor o formiranju ove borbene skupine sklopljen je još 19. srpnja 2013. godine, na Drugom Međunarodnom susretu Inicijative za obrambenu suradnju (DECI – Defence Cooperation Initiative), a u ime Hrvatske potpisao ga je tadašnji zamjenik načelnika GS OS RH general Mate Pađen. Tako su 3 godine potrošene na isprazne točke Vladinih sjednica, pri čemu je ona zaista zanimljiva informacija danas ostala neizrečena – zašto je za 5 pripadnika povećan angažman OS RH u talijanskoj borbenoj skupini, pa ih je umjesto 20 sada pripravno 25 ?

Certificiranje HRVCON-a za EUBG 2017/1

No osim što je za EUBG 2017/1 malo povećan hrvatski angažman, izmijenjen je i karakter snaga. Umjesto Vojne policije, Hrvatska će u talijanskoj borbenoj skupini izgleda sudjelovati s Vodom za psihološke operacije (PSYOPS), stožernim osobljem i nacionalnim elementom potpore (NEP) – što također nije objašnjeno u svim tim situacijama pred Vladom RH, a nikoga izgleda ondje nije ni posebno zanimalo. Kako bilo da bilo, ocjenjivanje sposobnosti i nacionalna certifikacija HRVCON-a u EUBG 2017/1 provedena je od 9. do 11. studenog ove godine, tijekom vojne vježbe „POSKOK 16/2“ u vojarni „Josip Jović“ u Udbini.