Najveća svjetska vježba kibernetičke obrane Locked Shields 2026, koju je organizirao NATO-ov Centar izvrsnosti za kooperativnu kibernetičku obranu (CCDCOE) u Estoniji, završila je u petak, 24. travnja. Vježba je okupila više od 4000 sudionika iz 41 zemlje kako bi vježbali zaštitu kritične infrastrukture i vojnih sustava od kibernetičkih napada u stvarnom vremenu.

„U ‘Locked Shieldsu’ timovi moraju testirati svoje vještine, štiteći IT sustave koji održavaju naš svakodnevni život – uključujući kritičnu infrastrukturu, protuzračnu obranu i elektroničko glasanje. Timovi su pokazali snažne sposobnosti u otkrivanju i reagiranju na zlonamjerne kibernetičke aktivnosti. Ključno je sada izvući pouke iz vježbe i prevesti ih u stvarnu spremnost, posebno jer sposobnosti umjetne inteligencije nastavljaju transformirati i obrambenu i napadačku stranu kibernetičke domene“,

rekao je Tõnis Saar, direktor NATO CCDCOE.

Na vježbi je prvi put od svog formiranja 2019. godine sudjelovalo i Zapovjedništvo za kibernetički prostor OS RH, kao nositelj aktivnosti uime Republike Hrvatske, zajedno s djelatnicima SOA-e, VSOA-e, nacionalnog CERT-a i privatnih IT tvrtki, koji su iz vojarne “Petar Zrinski” u Zagrebu pristupili kibernetičkom poligonu u Estoniji, priopćio je MORH. Za razliku od klasičnih vojnih vježbi, ‘Locked Shields’ odvija se u virtualnom okruženju, ali uz vrlo stvarne scenarije. Sudionici su bili podijeljeni u timove koji su preuzeli obranu izmišljene zemlje Berylije izložene koordiniranim kibernetičkim napadima na ključne sustave: od elektroenergetskih mreža i vodovoda do vojnih komunikacijskih sustava. Tijekom dva dana, timovi su morali braniti simuliranu nacionalnu infrastrukturu od otprilike 8000 kibernetičkih napada u stvarnom vremenu – usmjerenih na sustave uključujući električne mreže, 5G mreže, satelitske i sustave za upravljanje bitkama. Osim tehničke obrane, timovi su se morali snalaziti u složenim izazovima u strateškim komunikacijama, međunarodnom pravu, digitalnoj forenzici i donošenju odluka na nacionalnoj razini. Ovaj holistički pristup osigurava da su sudionici dobro pripremljeni za rješavanje svih ovih složenosti i u stvarnom životu.

Obrana se sastojala od 16 plavih multinacionalnih timova. Republika Hrvatska sa 135 članova te Republika Sjeverna Makedonija s pet članova činile su Plavi Tim 15. Tri zajednička tima s najviše bodova na vježbi Locked Shields 2026 bila su: Latvija i Singapur, potom Njemačka, Austrija, Luksemburg i Švicarska, te Francuska i Švedska.

NATO-ov tim stručnjaka za kibernetičku sigurnost udružio je snage sa saveznicama NATO-a Norveškom i Islandom kako bi se obučavali u Norveškom kibernetičkom zapovjedništvu u Lillehammeru u Norveškoj, pri čemu je NATO-ov tim kombinirao  stručnost u obavještajnim podacima o kibernetičkim prijetnjama i odgovoru na incidente, pravnom savjetovanju, forenzici i analizi zlonamjernog softvera. Tim, predvođen NATO-ovom agencijom za komunikacije i informacije (NCIA) putem svog NATO-ovog Centra za kibernetičku sigurnost (NCSC), okupio je tehničke i netehničke stručnjake iz više NATO-ovih tijela, uključujući NATO-ovu agenciju za potporu i nabavu (NSPA) i NATO-ove zračne snage za rano upozoravanje i kontrolu (NAEW&CF).

„Naš krajnji cilj u vježbi ‘Locked Shields’ jest poboljšati suradnju među narodima te izgraditi povjerenje i zajedničko razumijevanje o tome kako ojačati otpornost u kibernetičkom prostoru“, rekao je Dan Ungureanu, direktor vježbe Locked Shields 2026. „Zahvaljujem svim sudionicima, organizatorima i partnerima – gotovo 5000 ljudi diljem svijeta – na doprinosu ovom zajedničkom cilju.“

U Hrvatskoj je vježba okončana Danom uvaženih gostiju na HVU, kojem su prisustvovali zapovjednik Zapovjedništva za kibernetički prostor pukovnik Davor Stanković, zamjenik načelnika Uprave za KIS brigadir Tihomir Tomac, načelnik Sektora za komunikacijske sustave i digitalnu transformaciju MORH-a brigadir Eduard Špoljarić, ravnatelj Nacionalnog centra za kiberentičku sigurnost Ivan Matić, inspektor Inspektorata obrane brigadir Daor Dabo, zapovjednik Obavještajne pukovnije pukovnik Željko Perić te drugi predstavnici MORH-a, Oružanih snaga RH, tijela državne uprave i privatnog sektora. Tom je prilikom nacionalni voditelj vježbe i voditelj Plavog Tima 15 bojnik Dubravko Jerković prikazao tijek vježbe, dok je zapovjednik ZzKP-a rekao da je vježba pokazala kako je kibernetički prostor danas jednako važno operativno okruženje kao kopno, more, zrak i svemir.

“Ovih dana naši su timovi bili suočeni s kompleksnim i zahtjevnim scenarijima. No jednako važan rezultat vježbe nisu samo operativni odgovori već i brojna zapažanja i naučene lekcije koje smo prikupili. One su iznimno vrijedan temelj za daljnji razvoj naših sposobnosti. Na nama je odgovornost da ta iskustva ne ostanu samo zabilježena već da ih pretočimo u konkretne mjere, poboljšanja procedura i daljnju izgradnju kapaciteta. Već danas moramo razmišljati o sljedećem koraku: o pripremama za vježbu iduće godine kako bismo bili još spremniji, učinkovitiji i otporniji”,

poručio je je pukovnik Stanković.

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur je u ponedjeljak, 20. travnja, izjavio da je SAD pauzirao isporuke naoružanja Estoniji barem do kraja rata u Iranu. Ako sukob potraje duže vrijeme, Estonija bi mogla početi preispitivati ​​svoje prethodne odluke o kupnji oružja, dodao je Pevkur.

Estonska vojska isprobala je prvi puta gađanje iz HIMARS-a u srpnju 2025. (Photo: EDF)

Novinska agencija Reuters izvijestila je prošloga tjedna da su SAD pauzirale isporuke oružja nekim saveznicima. U nedjelju je ERR izjavio da je estonsko streljivo za HIMARS-e najviše pogođeno odlukom. U ponedjeljak, ministar Pevkur je razgovarao s američkim ministrom rata Peteom Hegsethom kako bi raspravljao o situaciji.

Na portalu Obris.org već smo, krajem ožujka, pisali kako je poljuljano povjerenje Europljana u američke isporuke oružja. Naime, u sjeni MAGA politike Donalda Trumpa prema Europi i pokretanja rata protiv Irana u kojem europski saveznici ne žele aktivno sudjelovati smatrajući ga protivnim postojećim pravnim okvirima – pojavljuju se sve veće sumnje europskih država da Amerikanci neće ispoštovati dogovore vezane za kupovinu oružja od SAD-a.

Pošiljke vrijednog streljiva na čekanju

“Već smo bili svjesni da su SAD stavile sve pošiljke streljiva na čekanje. Umjesto toga, naše pitanje i razgovor s Peteom Hegsethom odnosili su se na to kakvi bi mogli biti budući izgledi za nastavak isporuka streljiva i ako bi te isporuke ostale obustavljene jako dugo, koje bi onda alternativne mogućnosti mogle postojati za povećanje obrambenih sposobnosti proizvodnjom iz Sjedinjenih Država“, rekao je estonski ministar obrane Hanno Pevkur. Pevkur je naglasio da su glavna pitanja za Estoniju vezana uz streljivo za sustav HIMARS i Javeline. Rekao je da “nema problema” s protutenkovskim streljivom jer zemlja ima “dovoljne količine”.

“U slučaju HIMARS-a, to ovisi o tome koliko dugo će isporuke ostati na čekanju. To će također odrediti kakve će biti naše daljnje odluke“, rekao je ministar Pevkur. No nije želio reći koliko je novca Estonija potrošila na nabavu oružja niti kada je točno trebalo stići. Općenito je rekao da očekuje da će narudžbe iz SAD-a stići ove i sljedeće godine, te da se njihova vrijednost cijenu u “desecima milijuna eura”. “Imamo dugoročne ugovore i prema tim dugoročnim ugovorima, ove će se isporuke streljiva odvijati. Svaka vrsta streljiva ima drugačije vrijeme isporuke“. Američki ministar rata je rekao da više ne možemo očekivati ​​​​streljivo prema izvornom planu, nastavio je Pevkur: “Dobit ćemo ga kada završi rat u Iranu. Ali nitko ne zna kada će to biti. To znači da smo kupili vrlo skupu HIMARS opremu, vrijednu milijarde, ali s kojom u principu ne možemo puno učiniti.” No zato se Pevkur nada da će SAD ovakvo kašnjenje isporuke streljiva nadoknaditi dodatnom količinom, jednom kada streljivo za Estoniju bude spremno.

Pogođene i druge baltičke države

I mediji u susjednoj Litvi su u ponedjeljak, 20. travnja, objavili vijest o kašnjenju isporuka naoružanja. Washington je odgodio isporuke kupljenog američkog oružja europskim zemljama, uključujući baltičke države, izvijestio je Reuters, pozivajući se na pet neimenovanih izvora. Kašnjenja su posljedica rata protiv Irana, koji je počeo smanjivati ​​američke zalihe određenog ključnog oružja. Reuters nije otkrio točno koje su zemlje pogođene, ali njegovi izvori rekli su da se radi o nekim zemljama koje graniče s Rusijom. Pošiljke uključuju “razne vrste streljiva”, bez otkrivanja točne vrste, kupljene u okviru programa prodaje vojne opreme inozemstvu (FMS), u kojem države kupuju oružje i opremu proizvedenu u SAD uz odobrenje američke vlade. Washington je pozivao europske zemlje da kupe više američkog oružja, uključujući i u okviru programa FMS. Međutim, “takve isporuke oružja često kasne, što uzrokuje frustracije u europskim prijestolnicama, gdje neki dužnosnici sve više razmatraju sustave naoružanja proizvedene u Europi“, objavio je Reuters. “Litva je od strane dužnosnika Pentagona obaviještena o mogućim kašnjenjima u isporuci streljiva kupljenog od Sjedinjenih Država zbog sukoba na Bliskom istoku“, potvrdilo je litavsko Ministarstvo obrane za LRT.lt. Litvanska premijerka Inga Ruginienė izjavila je da, iako njezina vlada ne vidi „zasad veliki problem“ u vezi s planiranim isporukama američke vojne opreme Litvi, Vilnius je također obaviješten o promjenama u rasporedu isporuke. Latvijska premijerka Evika Siliņa komentirala je da njezin kabinet „još nije službeno obaviješten“ od strane SAD-a o bilo kakvim promjenama u rasporedu isporuke ugovorene opreme.

Nije poznato kada će početi isporuke za Estoniju 

Nije poznato kada će isporuke ponovno početi, ali estonski ministar Pevkur je rekao da će ova pauza “sigurno trajati dulje od tjedana, vjerojatnije mjeseci“. “Početno je shvaćanje da je ovo na čekanju sve dok traje rat u Iranu. Ali ako bi trajalo još dulje, onda bismo sigurno morali preispitati svoje odluke. Ali trenutno je shvaćanje da bi se, nakon što sukob u Iranu završi, isporuke streljiva također trebale nastaviti“, rekao je ministar obrane Estonije. Na pitanje novinara kakav je plan ako se sukob nastavi, Pevkur je rekao da ovisi o tome koliko dugo će rat u Iranu trajati. Rekao je da “nema većih dodatnih mjera” ako završi prije nego kasnije.

“Već gledamo po svijetu i radimo na mogućim alternativama. Danas smo [Pevkur i Hegseth] također razgovarali o raznim alternativnim opcijama za povećanje obrambenih sposobnosti u vezi s američkom opremom. Donijet ćemo te odluke kada se stekne manje-više jasna slika o tome što će se dogoditi sa sukobom u Iranu”,

rekao je Pevkur, napominjući da su njih dvojica također razgovarali o tome kako Estonija može podržati SAD u ratu protiv Irana. Na pitanje je li sigurno da će Estonija pomoći SAD-u na Bliskom istoku, ministar je rekao:

“Ne, ništa nije sigurno u tom pogledu i ništa konkretno nije odlučeno o tome možemo li i kako pružiti podršku, na primjer, u ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.”

Smatra da je stvar “na vojnoj razini” i da se o njoj raspravlja bilateralno.

“Dogovorili smo se kako dalje postupati na vojnoj razini, a kada te odluke budu zrele ili kada ti prijedlozi odluka budu zreli, tada se o njima može dalje raspravljati. Ali trenutno nema ništa konkretnije o čemu bi se moglo raspravljati”,

rekao je Pevkur, zaključivši:

“Naravno, ako to zahtijeva širu raspravu ili ako zahtijeva odluku vlade ili parlamenta, tada će se te odluke također donijeti. Trenutno vam ne mogu reći vremenski okvir.”

I čelnik estonskog parlamentarnog Odbora za obranu Kalev Stoicescu najavio je da postoje alternative, ali da njihova kupovina zahtijeva i odobrenje od SAD-a. „Alternative svakako postoje, jer se višecijevni lansirni raketni sustavi – same platforme i sustavi – proizvode u nekoliko zemalja“, rekao je Stoicescu. „Jasno je da se ne može koristiti bilo koja municija s američkim HIMARS-om, ali kompatibilne alternative postoje.“ Rekao je da je problem i tehnički i politički.

„Jedno pitanje je tehničko. Drugo je bi li se Amerikanci složili da u slučaju nužde skladištimo i kupujemo municiju negdje drugdje. (…) Čuo sam da se takva municija proizvodi u zemljama poput Turske ili Izraela, ali prerano je za detalje.“

Dodao je i da pauza u opskrbi ne bi trebala oštetiti odnosima Estonije sa Sjedinjenim Američkim Državama: „Prilagodbe će se izvršiti bez obzira na sve – ne samo na temelju potreba ili lanaca opskrbe, već i na temelju drugih tekućih odluka“.

Već se godinama iz Ukrajine redovito čuje da su bespilotne letjelice postale temelj novog ratovanja, a takve teze praktično na dnevnoj bazi potkrepljuju i brojni video-materijali koji neprekidno cure s tamošnjeg bojišta. Raznolikih dronova taktičkog dometa bilježi se s ruske strane sada već i preko 7.000 u prosjeku dnevno, dok je za pretpostaviti da su i ukrajinske brojke jednake ili veće. I nije tu pitanje samo ciljanog izviđanja ili konstantnog nadzora zone bojišta, zatim učestalog izvođenja zračnih napada (bilo bacanjem bombi ili usmjerenim udarima kamikaza-dronova), pa onda i održavanja logistike kada više ljudi i vozila ne mogu živi i neoštećeni proći kroz brisani prostor u neposrednoj pozadini vlastitih obrambenih linija ili položaja. Napomenimo da se donedavno govorilo o 10 km širokoj „sivoj zoni“ između linija, da bi se ta zona onda proširila na 20-30 km – uz tendenciju daljnjeg širenja uporabom bilo dronova s dugim namotajima optičkih vlakana, bilo repetitora koji nosačima FPV-dronova omogućavaju dubinsko korištenje bežično vođenih letjelica u pozadinskim zonama manjeg intenziteta elektroničkog ratovanja i protumjera (sve do 60 km iza borbenih linija).

Novi izazovi za stare standarde

No takvo stanje stvari – koje je svakodnevna muka za ukrajinske vojne snage – često se pokazuje teško pojmljivim izazovom za prijateljske snage zapadnih saveznika, u pravilu iz NATO okvira – gdje se mirnodopske snage s okoštalim sustavima obuke i opremanja teško nose s ratnim novinama iz Ukrajine. O tome se prvi puta javno čulo krajem prošle godine, kada su sredinom studenog u medije procurili problemi koje su Ukrajinci imali prilikom raznih ciklusa donirane savezničke vojne obuke u Poljskoj. Naime, ondje su domaćini organizirali većinu obuke u borbenoj taktici, topografiji, preživljavanju, borbenoj medicini, međunarodnom ratnom pravu i drugim temama, dok je dio posla bio prepušten i instruktorima iz drugih partnerskih država. Prvi manji problem je bio uočen već u obuci o prvoj pomoći – gdje se pretpostavljalo da se na bojištu Ukrajina može pridržavati pravila o evakuaciji ranjenika unutar tzv. „zlatnog sata“, baš kao u Iraku ili Afganistanu gdje su Sjedinjene Države kontrolirale zračni prostor. Naravno, to je sve bilo praktično pa nemoguće na ukrajinskoj bojišnici, gdje velik broj raznih protivničkih dronova u zraku sve češće zatvara prilaz ranjenicima pa se evakuacije izvode kad budu moguće (učestalo i stavljanjem ranjenika u blindirane kapsule na kopnenim robotima, koji se onda nastoje s takvim teretom vratiti u pozadinu). Dakle, u takvim prilikama nije trebalo vojnicima samo pokazati metode korištenja podveza za rane, već ih instruirati kada te podveze treba olabavljivati nakon dugih sati stegnutosti cirkulacije ranjenih dijelova tijela, tijekom evakuacija koje mogu trajati satima, a ponekad i danima.

Češka vojska i dalje daje prednost srednje velikim taktičkim dronovima

Još je veći problem bio zabilježen u provedbi borbene obuke za Ukrajince – gdje se spominjao primjer iz 2024. godine, kada je postrojba sastavljena od ukrajinskih veterana bila na naprednoj obuci – oko 400 ljudi, od toga njih oko polovica s konkretnim aktualnim ratnim iskustvima. Tu su Česi bili zaduženi za obuku strijelaca i inženjerije, a Poljaci za obuku posada borbenih vozila i timova za bespilotne letjelice, dok su sami Ukrajinci bili zaduženi za taktiku. U praksi se ubrzo pokazalo da veterani nisu mogli ostati tihi kada se njihove kolege krenulo obučavati na načine koji su na novom bojištu relativno smrtonosni. Tako se u dijelu obuke navodno slalo češke padobrance da jurišaju na ukrajinske obrambene položaje – dok je braniteljima na raspolaganju bilo i desetak bespilotnih letjelica tipa Mavic koje su sami donijeli kao dio svoje opreme iz Ukrajine. Upravo se taj resurs pokazao kritično važnim, budući da se Česi radi njih nisu mogli ni potajice približiti, a kamoli izvesti svoje vježbom planirane napada. Navodno se onda na marginama aktivnosti od Ukrajinaca tražilo da iz vježbe izuzmu svoje letjelice ne bi li se formalni plan aktivnosti mogao neometano ispuniti.

Slične su priče dolazile iz takvih obučnih centara i početkom 2025. godine, kada se spominjalo ukrajinske borce s ponešto ratnog iskustva koji su bili slani u Poljsku po dodatna vojna znanja. Kao prvo, obuka ih je tjerala da koriste papirnate karte, dok se u Ukrajini navodno masovno koriste karte u digitalnoj formi, bilo na tabletima ili telefonima. Jednako je takva bila i konkretna borbena obuka, jurišanje na rovove i urbane operacije po principima od prije 20 godina – prilaženje vozilima na prve crte, bez uzimanja u obzir bilo klasičnih bespilotnih sustava, a još manje onih opremljenih infracrvenim kamerama koje traže dodatne mjere kamuflaže. Zbog svih tih stvari, sada se pješaštvo u Ukrajini iz vozila iskrcava daleko u pozadini, da bi onda pojedinačno ili u malim grupama prelazilo „sivu zonu“ pod brojnim neprijateljskim dronovima, često se za prolazak oslanjajući ne samo na noć, već mnogo više i na pažljivo praćenje meteoroloških izvješća, čekajući što je moguće lošije vrijeme te posebno maglu. Dakle, obuka u Poljskoj je navodno bila dobra za stožerno osoblje, dok se borbenu obuku ljudstva često opisivalo temeljito zastarjelom – spominjući samo jedan poligon u Poljskoj kao dobar i koristan (vjerojatno „Jomsborg“, otvoren u listopadu 2025. temeljem norveških novaca i namijenjen baš obuci koja u obzir uzima i utjecaj besposadnih sustava na moderno iskustvo ratovanja).

Nema kraja problemima

Dio dronova korištenih u vježbi Hedgehog 2025

Da svemu tome nije kraj moglo se ponovno čitati i u četvrtak 12. veljače 2026. godine, kada su američke novine Wall Street Journal objavile svoju ekskluzivnu priču o lanjskim događanjima na NATO vježbi „Hedgehog 2025“ održanoj tijekom svibnja 2025. u Estoniji. Ta vježba, nazvana „Jež 2025“ ili po estonski „Siil 2025“, bila je estonski segment veće međunarodne NATO-aktivnosti nazvane „Steadfast Deterrence 25“ – koju je JFCBC zapovjedništvo u njemačkom Brunssumu vodilo za uvježbavanje strateških i operativnih razina obrane Europe u slučaju potrebe. Napomenimo da u tom godišnjem velikom vježbovnom okviru redovito sudjeluje i Republika Hrvatska, iako se o rezultatima takvih uvježbavanja u javnosti ne čuje baš ništa. No, možda je to i bolje, ako vjerujemo otkrićima američkih novinara s terena u Estoniji.

Međunarodna vježba „Siil 2025“ trebala je s jedne strane poslužiti za uvježbavanje pristizanja snaga iz Velike Britanije i Francuske u Estoniju, da bi se ondje pridružili domaćim profesionalcima 1. pješačke brigade i rezervistima Regionalnog zapovjedništva sjever-istok u prvoj takvoj terenski simuliranoj koalicijskoj obrani Estonije od napada. Uz to je isproban i novi sustav uzbunjivanja čitave Estonije, gdje se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine širom države instaliralo 120 sirena za uzbunu koje zvukom pokrivaju oko dvije trećine stanovništva, ali i veliki fortifikacijski radovi na istoku države (600 betonskih bunkera kao oslonac nove linije prepreka uz granicu). Ukupno se spominjalo sudjelovanje oko 16.000 raznih vojnika iz ukupno 11 pobrojanih država (Estonija, Njemačka, Poljska, Francuska, Portugal, Danska, Švedska, Finska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Japan). Iako se kasnije moglo čuti da ondje nije bilo ljudstva iz SAD, ipak se posebno zanimljivim pokazalo prisustvo vojnika iz jedne države koje nije bilo na popisu – Ukrajine.

Hedgehog 2025

Dok je vježba počela 4. svibnja 2025. okupljanjem savezničkih snaga, od 8. svibnja su krenule aktivnosti koje su kulminirale od 13. do 16. svibnja nizom cjelodnevnih aktivnih događanja na sjeveroistoku i jugoistoku Estonije (uz neke dijelove i u ostalim krajevima te Baltičke države). Među ostalim, bilježilo se i sudjelovanje britanske brigade koja je zajedno s estonskom divizijom činila borbenu skupinu u napadu. Njima se nasuprot našla gotovo simbolična postrojba simuliranih „protivničkih snaga“ u kojoj se nalazilo i desetak iskusnih Ukrajinaca – s ciljem otežavanja provedbe aktivnosti, stvaranja borbenog „trenja“ te psihološkog pritiska na simuliranom bojištu „zasićenom bespilotnim sustavima“. Sve je to postalo i previše realno kada su Ukrajinci krenuli svoje bespilotne letjelice koordinirati putem digitalnog sustava za upravljanje „Delta“, kojeg oni redovito koriste na bojištu, a ovo mu je bila djelatna premijera u Estoniji. Riječ je o sustavu koji u stvarnom vremenu prikuplja borbene podatke iz raznih izvora, onda ih brzo analizira, identificira ciljeve te u samo nekoliko minuta već na njih koordinira napade svih raspoloživih obrambenih postrojbi i resursa.

Ukrajinski vojnici su trenutno bez premca u korištenju raznih dronova

Kako se čulo, tim sredstvima je ekipa od samo 10 Ukrajinaca obuhvatila situaciju, te onda prešla u protunapad – vježbovno izbacivši iz stroja 17 oklopnih vozila i 30 dodatnih NATO-meta u manje od pola dana. Kako se čulo od estonskih koordinatora bespilotnih aktivnosti na vježbi – time su eliminirali „dvije bojne u jednome danu“, i to tako da one „u vježbovnom smislu, suštinski, nakon toga više nisu bile sposobne sudjelovati u borbama“. Pojedini NATO-časnici su takav učinak opisivali kao „užasan“ – dok se od drugih sudionika moglo čuti da se NATO borbena skupina „samo kretala naokolo, ne koristeći bilo kakvo maskiranje, postavljajući na otvorenom svoje šatore i oklopna vozila“ – kao idealne mete za brzo i temeljito anihiliranje.

Sličan je učinak navodno imala i veća skupina „simuliranih protivnika“, njih oko 100, sastavljena od Estonaca i Ukrajinaca – koja je s oko 30 dronova za nadolazeće NATO-snage postavila tzv. „killbox“ veličine oko 10,36 kvadratnih kilometara (4 kvadratne milje). Iako je ondje gustoća bespilotnih sustava bila otprilike upola manja od one koju se svakodnevno bilježi na bojištima Ukrajine – NATO postrojbe se navodno uopće nisu uspijevale prikriti, „razna vozila i mehanizirane postrojbe bile su jednostavno pronalažene, a onda još i brže uništavane jurišnim dronovima“. Zujanje bespilotnih letjelica u zraku bilo je konstantnim pratiteljem brojnih aktivnosti, a iz zraka uočeni detalji iznimno su se brzo pretvarali u operativne borbene podatke za koordiniranje neprekidnog niza zračnih napada. Pri tome, NATO-snage navodno nisu uspjele identificirati ili onesposobiti baš ni jedan protivnički dron-tim.

Hrvatski vojnici moraju još puno učiti za učinkovito upravljanje i korištenje dronova (Photo: MORH/t.Brandt)

Kako se čulo od časnika Oružanih snaga Estonije: „Stare manevarske taktike – napredovanje u velikim konvojima tijekom dana – više jednostavno nisu uporabive na bojištu. U najlošijem slučaju, tako bi mogli izgubiti čitavu brigadu, ili barem većinu njene borbene tehnike, i sve to do večeri“. Prema takvim iskustvima, jedna Estonija bi za uspješnu obranu trebala oko 200.000 dronova mjesečno tijekom trajanja neprijateljstava – temeljeno na kvotama potrošnje bilježenim u Ukrajini. Zato onda i ne čudi da je Ukrajina 2024. bilježilo oko 2,2 milijuna proizvedenih dronova, da bi se u 2025. ta brojka podigla na oko 4,5 milijuna bespilotnih letjelica iskorištenih na bojištima. Takve vježbe tek trebamo vidjeti i u Hrvatskoj, a o potrebnim proizvodnim kapacitetima još se i može razgovarati – iako su domaći obrambeni krugovi redovito spominjali izvozne mogućnosti i EU/NATO suradnje, barem naizgled tu postoje korisni resursi u okviru nacionalne ekonomije koji su time barem teorijski na raspolaganju.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 14. veljače 2026. pod nazivom “Novi detalji neviđene blamaže NATO snaga. Razbila ih je skupina od tek desetak Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-razotkrili-slabosti-nato-taktike-na-vjezbi-siil-2025-15679577

Danas je u službenom posjetu Hrvatskoj  boravio predsjednik Vlade Republike Estonije Kristen Michal, koji se tijekom dana susreo s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem i premijerom Andrejem Plenkovićem. Michal je s Milanovićem razgovarao o bilateralnim odnosima Estonije i Hrvatske, zatim o sigurnosnoj situaciji u Europi i ratu u Ukrajini, kao i o odlukama s nedavno održanog summita NATO-a. Ove jeseni Zoran Milanović sprema se u uzvratni posjet Tallinnu.

Dio tih tema bio je na repertoaru razgovora Michala i Plenkovića, no premijerski je dvojac razgovarao  još i o novom europskom financijskom modelu za obrambenu industriju, o ulaganjima u kritičnu energetsku strukturu, o podršci Ukrajini i o proširenju Europske unije. No sve je to bio uvod u glavni događaj dana – Hrvatsko-estonski poslovni forum, fokusiran  na suradnju u obrambenom sektoru. Uz klaster hrvatskih firmi, na forumu je sudjelovalo desetak najvažnijih estonskih kompanija u domeni obrane. Taj susret je nadogradnja na Sporazum o međusobnoj suradnji obrambenih industrija, potpisan 2021. godine, pojasnio je premijer Plenković.

Na okruglom stolu te B2G i B2B razgovorima, održanima u NSK u Zagrebu, sudjelovalo je 30-ak tvrtki iz područja obrambene industrije Hrvatske i Estonije.

“Jačanjem suradnje Hrvatske i Estonije u obrambenom sektoru želimo osnažiti sigurnosne kapacitete dviju država i povećati globalnu konkurentnost. Široka baza proizvoda hrvatske obrambene industrije predstavlja resurs za učinkovitu sinergiju s digitalnim tehnologijama te ekspertizom u području kibernetičke sigurnosti iz Estonije. Upravo u generiranju novih rješenja za unaprjeđenje sigurnosti i otpornosti, te za tehnološku samostalnost Europe vidimo najveći potencijal za rast vanjskotrgovinske razmjene naše dvije zemlje”,

istaknuo je u svom govoru Luka Burilović, predsjednik HGK. Nažalost, Estonija nije među vodećim hrvatskim vanjskotrgovinskim partnerima. Prošle godine ukupna robna razmjena iznosila je nešto više od 36 milijuna eura. Hrvatska je izvezla 11,5 milijuna eura, što je pad od 50 posto, a uvezla gotovo 25 milijuna eura, što je povećanje od 40 posto u odnosu na prethodnu godinu. Upravo je suradnja obrambenih industrija prepoznata kao ona koja bi mogla osnažiti gospodarske odnose Hrvatske i Estonije.

Jedna od istaknutih tvrtki u tom području je nova zvijezda domaće obrambene industrije, osječka Orqa, proizvođač dronova i visokotehnološke opreme za dronove, koja s Estoncima već posluje i blizu je realizacije proširene suradnje.

Ivan Jelušić (Photo: HGK)

“Zajedno s našim estonskim partnerima, tvrtkom Lendurai, pripremamo se za veliku nabavu dronova vrijednu gotovo 400 milijuna eura u kojoj je namjera pokrenuti zajednički pogon za sklapanje i integraciju u Estoniji. Ova suradnja je odličan primjer spajanja sposobnosti dviju tvrtki u proizvode visoke dodane vrijednosti gdje su kompletna elektronika i senzori u potpunosti proizvedene od hrvatskih komponenti, dok je mozak tog drona pokretan softverskim rješenjem estonske tvrtke,”

pojasnio je Ivan Jelušić, direktor prodaje i razvoja poslovanja tvrtke Orqa.

“Sljedeća generacija FPV dronova je autonomna. Spajanjem Orqinog hardvera razvijenog u EU s Lenduraijevim paketom za autonomiju, europske zemlje osiguravaju rješenje otporno na lanac opskrbe. Naša inovacija operatere priprema za misiju u samo dva dana – za razliku od četverotjednog ciklusa obuke tipičnog za FPV timove na prvoj crti – smanjujući ukupne troškove vlasništva i omogućujući brzo raspoređivanje kapaciteta”,

rekao je Siim Maivel, CEO i direktor Lendurai OU.

Vahur Väljamäe, potpredsjednik za odnose s državnim institucijama tvrtke Threod Systems (Photo: HGK)

Na Forumu je sudjelovala i estonska tvrtka Threod Systems kao primjer estonske tehnološke izvrsnosti i inovativnosti u području bespilotnih sustava, s dokazanim iskustvom na međunarodnim tržištima i u stvarnim operativnim uvjetima.

“Očekujemo da će posjet estonskog premijera i poslovnog izaslanstva Zagrebu biti uspješan te dodatno ojačati naše međusobne poslovne veze. Spremni smo predstaviti svoje proizvode ovom tržištu i surađivati kako s domaćim tvrtkama, tako i s javnim institucijama. Sigurni smo da imamo što ponuditi jedni drugima”,

rekao je Vahur Väljamäe, potpredsjednik za odnose s državnim institucijama tvrtke Threod Systems.

Fokus domaće obrambene industrije sve više je na AI sigurnosnim rješenjima, sigurnim komunikacijskim platformama i digitalnoj obrani, što hrvatske tvrtke čini poželjnim partnerima u projektima sigurnosne modernizacije. Jedna od najistaknutijih tvrtki ovog sektora ostaje DOK-ING, inovator u području besposadnih vozila za specijalne namjene.

“Mi u DOK-INGu prepoznajemo Estoniju kao strateški važnog partnera, osobito u kontekstu današnjih geopolitičkih izazova. Već smo ostvarili uspješnu suradnju s estonskim partnerima, među kojima se ističe Vegvisir, a otvoreni smo za daljnje jačanje suradnje s privatnim sektorom i državnim institucijama, uvjereni da naša visokotehnološka rješenja mogu značajno pridonijeti obrambenim kapacitetima Estonije”,

pojasnio je Mislav Manda, Key Account Manager DOK-ING-a.

Na Hrvatsko-estonskom poslovnom forumu sudjelovao je i ministar obrane RH Ivan Anušić, koji je poslije na društvnim mrežama objavio:

“Razgovarali smo o mogućnostima intenziviranja suradnje između hrvatske i estonski obrambene industrije, što će doprinijeti jačanju bilateralnih odnosa i otvoriti nove prilike za gospodarsku suradnju s našim NATO i EU partnerima. Snažna i povezana europska obrambena industrija ključna je za zajedničku sigurnost Europe.”

Zbog zabrinutosti vojnom prijetnjom koju susjedna Rusija predstavlja za Finsku, finski parlament je u četvrtak, 19. lipnja,  izglasao povlačenje ove zemlje iz Otavske konvencije koja zabranjuje upotrebu protupješačkih mina. Finska se time pridružuje drugim članicama Europske unije i NATO-a koje graniče s Rusijom u izlasku ili planiranju izlaska iz sporazuma, dok rastu strahovi oko njihove susjedne i mnogo veće zemlje. Za povlačenje je glasalo 157 zastupnika, dok ih je 18 bilo protiv. Finska se tako pridružila Poljskoj, Estoniji, Latviji i Litvi, gdje su parlamenti – temeljem ranije usvojene zajedničke izjave – već odobrili povlačenje iz ove konvencije. Kako su objasnili čelnici tih država, povlačenje iz ove Konvecije uvjetovano je opasnosti iz Rusije nakon invazije na Ukrajinu, Predsjednik Alexander Stubb, koji vodi finsku vanjsku i sigurnosnu politiku, u utorak je pravdao taj potez zemlje: “Stvarnost je u konačnici da nam je susjedna zemlje agresivna, imperijalistička država zvana Rusija, koja sama nije članica Otavskog sporazuma i koja nemilosrdno koristi mine“.

Također zbog nelagode izazvane ruskim susjedom, Finska je u travnju 2023. službeno postala 31. članica NATO-a nakon što je američki državni tajnik Antony Blinken, čija je zemlja depozitar Washingtonskog ugovora, preuzeo sve finske ratifikacijske dokumente. “Primitkom ovih dokumenata proglašavamo Finsku 31. članicom Saveza“, rekao je Blinken na svečanosti u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Ta odluka ove skandinavske države, nakon višedesetljetne neutralnosti, nije se dopala službenoj Moskvi koja je navodno počela jačati svoje snage na granici s Finskom.

Finska je za sada posljednja europska zemlja koja se povukla iz Otavske  konvencije. Početkom mjeseca, odnosno 4. lipnja, estonski parlament je ratificirao povlačenje Estonije iz ove konvencije s 81 glasom za i 1 protiv – što je bio rijedak primjer tamošnjeg međustranačkog konsenzusa. Estonija je svoju odluku o povlačenju iz Otavske konvencije objasnila značajno pogoršanim sigurnosnim okruženjem u Europi i regiji Baltičkog mora. Poljska je isto napravila 20. svibnja, što je izazvalo posebno žestoku reakciju Rusije – „Vidimo kako su zapadne zemlje spremne odustati od svojih međunarodnih pravnih obveza doslovno u svakom trenutku – kad god im se prohtije, kad god im to odgovara“, izjavila je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova. Rusija, podsjetimo, nije potpisnica Otavske konvencije. Litva je 08. svibnja objavila povlačenje iz Konvencije – odobrio ga je litavski parlament Seimas, uz rok za povlačenje unutar 6  mjeseci. Ministrica obrane Litve Dovilė Šakalienė oštro je odgovorila onima koji kritiziraju odluku  vlade o povlačenju iz Ottawske konvencije o zabrani nagaznih mina: “Probudite se! Ovo je stvarni svijet. (…) Ruski vojnici više nikada neće prijeći granicu moje zemlje“. Latvijski parlament je 16. travnja donio odluku o povlačenju iz Otavske konvencije, također navodeći rusku prijetnju kao glavni razlog tog čina. „Povlačenje iz Otavske konvencije dat će našim oružanim snagama manevarski prostor u slučaju vojne prijetnje da koriste sva moguća sredstva za obranu naših građana“, rekla je tada predsjednica parlamentarnog odbora za vanjske poslove Inara Murniece.  

Zahvaljujući naporima i radu Međunarodne kampanje za zabranu protupješačkih mina, Međunarodnog Crvenog križa te zemalja koje su se nesebično zalagale za njihovu zabranu, 18. rujna 1997., na Diplomatskoj konferenciji o međunarodnoj zabrani protupješačkih mina u Oslu usvojena je Konvencija o zabrani, stvaranju zaliha, proizvodnji i prijenosu protupješačkih mina i njihovom uništenju, poznata kao “Ottawska konvencija”. Konvenciji je prethodio višegodišnji mukotrpan put prijepora, prijedloga i nacrta konvencije, usuglašavanja i sl., među kojima je potrebno istaknuti primjer Belgije i Austrije, zemalja koje su prve zakonom uvele zabranu protupješačkih mina, ali i primjer Sjedinjenih Američkih Država, koje su se povukle iz pregovora nakon što njihovi uvjeti za usvajanje Konvencije nisu bili prihvaćeni. Dana 3. i 4. prosinca 1997. na konferenciji u Ottawi, Konvencija je otvorena za potpisivanje. Od 151 sudionice, predstavnici vlada 121 zemlje, između kojih i Hrvatska, potpisali su Konvenciju. Nekoliko dana kasnije, 9. prosinca 1997. Opća skupština UN-a usvojila je Rezoluciju o Konvenciji, kojom je pozvala sve države svijeta da je potpišu i ratificiraju.

Mina “kukuruzara”

Protupješačke mine su vrsta mina čiji je dizajn i namjena usmjerena protiv ljudi, za razliku od protuoklopnih koje su namijenjene uništavanju i onesposobljavanju vozila. Ove mine su dizajnirane da ozljede i ubiju što je više moguće žrtava da bi se stekla prednost u ljudskim resursima i logističkoj potpori koja je potrebna da se žrtve zbrinu. Neki tipovi protupješačkih mina također mogu oštetiti pogonske sisteme pojedinih oklopljenih i neoklopljenih vozila, naročito kotačnih vozila. Ovaj tip mina se može podijeliti u dvije skupine mina i to eksplozivne i rasprskavajuće mine, koje mogu a i ne moraju biti ukopane u zemlju. Te mine poznate su hrvatskim braniteljima jer su tijekom Domovinskog rata korištene na obje strane. Posebice su pojedini modeli bili poznati pod nazivima „Pašteta“ (PMA-2), „Kukuruzara“ (PMR-2) ili „Promovka“ (PROM-1), a riječ je u protupješačkim minama iz arsenala bivše JNA koje su se aktivirale nagazom ili potezno.

Estonska dragovoljna udruga za spašavanje (Päästeliit) kupila je robotizirani sustav za razminiranje MV-4 hrvatskog poduzeća DOK-ING iz Zagreba da bi ga donirala u Ukrajinu. Cilj ove donacije bio je pomoć tamošnjoj Državnoj službi za hitne situacije ne bi li njihov posao razminiranja bio sigurniji i efikasniji. No DOK-ING nije stran ukrajinskim pirotehničarima, koji su do sada već u nekoliko navrata boravili u Zagrebu, trudeći se savladati rad s ovim uređajima – koji ne samo da su jedan od vrhunaca hrvatske obrambene industrije, nego su i u svom području među svjetski vodećim takvim sustavima.

Sam sustav MV-4 je za Ukrajinu odabran prema ocjeni primarnih potreba ukrajiske DSNS (Державна служба України з надзвичайних ситуацій). Kako je objasnila Piia Kallas, čelnica Estonske udruge za spašavanje: “Estonska udruga za spašavanje je u kontaktu s ukrajinskom Službom za spašavanje od početka rata, tako da znamo što im najviše treba s obzirom na situaciju. Dok je tijekom prvih mjeseci posebno trebala oprema za vatrogastvo, ove godine je posebno visoko na listi prioriteta razminiranje“. Nadalje, “prema trenutno dostupnim informacijama, ondje je raznim eksplozivnim napravama kontaminirano područje veličine nekoliko Estonija, tako da na terenu ima itekako mnogo posla“.

Sva sredstva potrebna za ovu kupovinu robotiziranog sustava za razminiranje početkom ove godine donirali su Kristjan Rahu, Priit Koit te Valdur Laid iz poduzeća UG Investment – osobe koje su se već istakle svojom velikom potporom za Ukrajinu kroz kanale Estonske udruge za spašavanje. Glavnim donatorima je pružena i prilika da odaberu ime za pribavljeni robotizirani stroj – a oni su se odlučili za “Jaroslava”. To je ime dano prema Jaroslavi Magučih, ukrajinskoj atletičarki koja je krajem kolovoza ove godine na Svjetskom atletskom prvenstvu u Budimpešti osvojila zlatnu medalju u disciplini skok u vis za žene.

DOK-ING MV-4 robotizirani sustav za razminiranje predstavlja svjetski najpoznatiji laki sustav za razminiranje te uklanjanje eksplozivnih naprava. Njegova niska konstrukcija i izdržljivost čine ga otpornim na sve vrste eksplozija protupješačkih mina i drugih vrsta zaostalog streljiva. Uređaj je na daljinsko upravljanje, čime se omogućava siguran rad osoblju koje njime upravlja.

“Sigurna zajednica, sigurna Estonija”

Estonska dragovoljna udruga za spašavanje predstavlja sklop raznih udruga koje u Estoniji djeluju na polju zaštite i spašavanja. Među njenih preko 120 organizacija članica ima organizacija koje se bave vatrogastvom, spašavanjem na moru, spašavanjem uz korištenje potražnih pasa, spašavanjem na vodi, potragama, spašavanjem s visina uz korištenje užadi, ali i niz drugih djelatnih na polju prevencije te srodnih aktivnosti.

Već smo ranije pisali o uspješnom hrvatsko-estonskom razvoju sustava situacijske svijesti na besposadnim sustavima i klasičnim oklopnim vozilima, a ta lijepa priča nastavlja se i dalje. Estonsko-hrvatski startup Vegvisir uspješno je dovršio prva terenska ispitivanja svog sustava situacijske svijesti posredstvom mješovite primjene virtualne realnosti („Mixed Reality Situational Awareness System“), koji posadama oklopnih vozila pruža mogućnost pogleda-kroz-zid-vozila. Tvrtka svoje tehnološko rješenje aktualno predstavlja i na vojnom sajmu IDEX 2023 u Abu Dhabiju, gdje će se tu tehnologiju po prvi puta vidjeti i integriranu na estonsko kopneno besposadno vozilo Milrem Robotics Type-X RCV (Robotic Combat Vehicle), kojeg se predstavlja na izložbenom mjestu EDGE Group PJSC.

Vegvisir se sastoji od sustava kamera montiranih na vozilo i sustava naočala s ultra-niskom latencijom, koje korisniku pružaju neometano vidno polje okoline vozila. Sustav također nudi i mogućnost prikaza dodatnih podatkovnih slojeva na takvu sliku. To omogućava osoblju u vozilu pregled od 360 stupnjeva na sve što se događa u neposrednoj okolini vozila, time im omogućujući i da se bolje orijentiraju te donose efikasnije odluke na bojnome polju.

Prema riječima izvršnog direktora Ingvara Pärnamäea, terensko testiranje pri Izviđačkoj bojni Prve pješačke brigade Obrambenih snaga Estonije donijelo je mnoga pozitivna iskustva – svi koji su koristili ovo rješenje potvrdili su da ono omogućava bolji pregled nego periskopi, omogućavajući im da bolje donose odluke. “Tijekom 3 dana testiranja naše tehnološko rješenje bilo je isprobano na oklopnom transporteru Patria Sisu XA-188 na kotačima 6×6, te na borbenom vozilu pješaštva CV-9035”, objasnio je Ingvar Pärnamäe,  nastavivši: “Pokusne vožnje bile su obavljane brzinama od 40 do 60 kilometara na sat, na raznim podlogama – na jednom bivšem aerodromu, na šljunčanim cestama i izvan puteva. Stekli smo time mnogo vrijednih uvida, kao i potvrdu da smo stvorili rješenje koje je jako potrebno”.

To prvo terensko testiranje dokazalo je i da  članovi posade koji inače pate od mučnine u zatvorenim prostorima kao što su oklopna vozila noseći VR naočale mogu izdržati duže vožnje bez ikakvih problema.

———————

———————

Čelnik tvrtke dodao je da će daljnja testiranja biti provođena tijekom nadolazećih mjeseci ne bi li se učinak sustava Vegvisir ocijenio na različitim oklopnim vozilima te se dobilo još povratnih informacija od krajnjih korisnika. “Mi namjeravamo učiniti Vegvisir kompatibilnim s većinom tipova vozila i tehnologija koje se koriste na našim ciljanim tržištima,” rekao je Pärnamäe.

Vegvisir je prikazao svoj sustav situacijske svjesnosti većem broju najvećih proizvođača vojnih vozila na svijetu – od čega je više njih iskazalo interes za testiranje ovog rješenja na vlastitim platformama u skorijoj budućnosti. „Susreli smo se i s predstavnicima oružanih snaga i ministarstava iz različitih zemalja, i tu je ima mnogo interesa za Vegvisir,“ napomenuo je Pärnamäe: “Planiramo objaviti prvu verziju konačnog proizvoda i odmah osigurati i njegove prve prodaje već ove jeseni.”

Tvrtka je pokrenula treći ciklus financiranja ne bi li time poduprla razvoj svog proizvodnog rješenja. “U drugom ciklusu financiranja mi smo se usmjerili prema investitorima iz 5 europskih zemalja, Zbog interesa za naš proizvod većeg nego što smo očekivali, prikupili smo više sredstava nego što je bilo originalno planirano. Ovoga puta imamo mnogo ambiciozniji cilj: prikupiti ukupno 2 milijuna eura investicija, od čega smo već većinu obavili”, objasnio je Pärnamäe

Vegvisir će prikazati svoj proizvod na obrambenoj izložbi IDEX 2023 koja se upravo danas počela u Abu Dhabiju (Ujedinjeni Arapski Emirati) i trajat će do petka, 24. veljače. Posjetitelji mogu naći Vegvisir tim na nacionalnom paviljonu Estonije (10-D06), a njihovo rješenje može se vidjeti i integrirano na estonskom vozilu Milrem Robotics Type-X RCV na izložbenom mjestu tvrtke EDGE Group PJSC.

*Photo: Vegvisir

Paramount Land Systems, podružnica Paramount Groupe, globalne zrakoplovne i tehnološke tvrtke, sa zadovoljstvom najavljuje potpisivanje strateškog ugovora o suradnji s estonsko-hrvatskom obrambenom tvrtkom, Defensphere OU, što označava početak razvoja, integracije i globalne komercijalizacije Vegvisir Mixed Reality Situational Awareness Sustava (XRSAS).

Vegvisir sustav bit će uklopljen u Paramountovu flotu revolucionarnih oklopnih transportera otpornih na minsko-eksplozivne naprave.

Sustav za situacijsku svijest, Vegvisir, omogućuje posadi oklopnih vozila vidljivost od 360 stupnjeva kroz balističke stijenke vozila. Pomoću misijskog računala, smještenog u samom vozilu, upravlja se brojnim procesima za obradu, rezanje i spajanje slike, uključujući inovativne videografske sustave, slojeve redundantnih senzora, te algoritme koji sintetiziranju slike kamere spajajući ih s informacijama iz okruženja. Glavno sučelje za prikaz informacija i slike okoline jesu posebne video naočale, razvijene i proizvedene u Hrvatskoj. Naočale se koriste za prikaz miješane stvarnosti kombinirajući zapise s video kamera i podatke prikupljene sa senzora ili drugih izvora.

“U konfliktnim okruženjima iz 2022., koji su danas mogući izvan granica neke zemlje i unutar njih, postoji sve veća potražnja za izvanrednom razinom situacijske svijesti o okruženju na bojnom polju. Od ključne je to važnosti za članove posade koji obavljaju bezbroj zadaća – kao što su izviđanje, granična patrola i održavanje mira, sposobnost promatranja, orijentacije, odlučivanja i uključivanja u vremenski osjetljive scenarije s većom učinkovitošću i šansom za preživljavanjem misije nego ikada prije”, izjavio je Deon Grobler, glavni izvršni direktor Paramount Land Systemsa.

„Naša misija je osigurati  da Paramountova kopnena vozila pokažu svjetsku tehnološku snagu koja ne poznaje ograničenja ni granice. Naše partnerstvo s Defensphere OU unaprjeđuje naše 27-godišnje nasljeđe i predanost ponudi vrhunskih inovacija i visoko prilagođenih rješenja za naše partnere širom svijeta”, dodao je Grobler.

Paramount Group je od nule razvila široku lepezu moćnih oklopnih vozila, kao i vozila otpornih na minsko-eksplozivne naprave svjetske klase, opremljenih najnaprednijom tehnologijom kako bi osigurala da svaka platforma krajnjem korisniku pruža primjerenu izvedbu u zaštiti, mobilnosti i vatrenoj moći. Tvrtka nudi sveobuhvatna, specifična rješenja za kopnene snage diljem svijeta, uključujući osobnu zaštitnu opremu, integrirane komunikacijske sustave, sustave balističke zaštite, te potpuna rješenja za vojne kampove i logistiku.

Razvoj Vegvisira – o kojem smo već pisali na portalu Obris.org – odvija se u skladu s vojnim standardima NATO-a i integrira se u druge platforme koje se koriste na bojnom polju, uključujući kopnena besposadna vozila, samostalne senzore, te sustave upravljanja bojnim poljem. U Vegvisiru također leži potencijal za korištenje u svrhe obuke i različitih simulacija za mehanizirano pješaštvo. Kao rezultat, Vegvisir pruža odlučujuću prednost u odnosu na protivnike, a istovremeno olakšava stvaranje zajedničke operativne slike.

Uz ponudu Vegvisira, Defensphere OU također nudi i studije izvedivosti za različite nadogradnje i instalacijske usluge za oklopna vozila, zajedno s prilagođenim API-ma za integracijom softvera drugih tvrtki.

Ingvar Pärnamäe, glavni izvršni direktor Defensphere OU, izjavio je da „Vegvisir i slična rješenja danas nude kritične sustave za donošenje intelegentnih odluka, na i izvan borbenih okruženja, tako da imaju sve informacije i razumijevanje koje će im trebati da dođu do zdravih zaključaka, onih koji se često izvršavaju u hodu. Zadovoljstvo nam je surađivati s Paramount Groupom na implementaciji naše tehnologije situacije svijesti i promatranja, unutar njezine flote naprednih oklopnih vozila. i veselimo se zajedničkom rastu te globalnoj primjenjivosti spomenutih rješenja na Paramountove postojeće partnere na tržištima obrane i domovinske sigurnosti”.

Kako je također danas bilo objavljeno, u ovim nastojanjima će poduzeću Defensphere OU ubuduće biti od koristi i njihov novi „viši savjetnik za obrambena pitanja” Ante Kotromanović, koji je od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016. godine obnašao dužnost ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske.

Estonsko-hrvatska obrambena tvrtka Defensphere, osnovana 2021. godine, razvija sustav Vegvisir, koji treba upraviteljima besposadnih sustava i posadama klasičnih oklopnih vozila omogućiti punu situacijsku svjesnost bojišnice, bilo na daljinu ili kroz oklopni zid vozila. Prema riječima izvršnog direktora tvrtke Ingvara Pärnamäea, Vegvisir je osmišljen za pružanje bolje vidljivosti za različita oklopna vozila (APC, IFV, MBT i druga), što onda otvara i put boljoj mogućnosti promatranja okoliša, orijentacije te znatno bržeg reagiranja nego kod tradicionalnih rješenja koja se trenutno koriste na oklopnim vozilima. “Vegvisir stvara vidno polje od 360 stupnjeva pomoću sustava kamera i senzora instaliranih na oklopnom vozilu koji omogućuje cijeloj posadi simultanu sliku okruženja vozila u stvarnom vremenu i s minimalnom latencijom”, pojasnio je Pärnamäe.

“Sustav kombinira četiri komplementarna sloja senzora kako bi se osigurala vidljivost u nizu taktičkih situacija kako po danu tako i po mraku, uz korištenje termalnih senzora”. Pri tome, Vegvisirovo inovativno rješenje za prikaz sintetizirane slike koristi zaslone uređaja koji se stavljaju na glavu korisnika, kako bi im pružio pregled mješovite stvarnosti onoga što se događa u neposrednoj blizini vozila, ali i zanimljivih objekata udaljenih čak do 10 km. Razvoj Vegvisira odvija se u skladu s vojnim standardima NATO-a te uz integraciju s drugim platformama koje se koriste na bojnom polju, uključujući besposadna kopnena vozila, samostojeće senzorne točke i sustave upravljanja bojnim poljem (Battlefield Management System – BMS). Zbog svega toga, Vegvisir pruža jasnu prednost nad protivnicima i snažno podržava stvaranje zajedničke operativne slike stanja na terenu.

Izvršni direktor Pärnamäe objašnjava kako je startup prikupio 550.000 eura u prvom krugu ulaganja za razvoj Vegvisira, čime je vrijednost tvrtke skočila na 5,5 milijuna eura. “U prvom krugu financiranja angažirali smo investitore iz četiri europske zemlje i prodali čak i više pristupnica nego što smo prvobitno planirali”, rekao je. “Uz pomoć te investicije razvit ćemo ono što je zasad tek naša tehnička demo-verzija proizvoda u prototip koji se može testirati u suradnji s krajnjim korisnicima. Cilj nam je prikazati ga na sajmu obrambene industrije Eurosatory u Parizu ovog ljeta”, dakle, uz ponešto sreće, od 13. do 17. lipnja ove godine. Prema Pärnamäeu, za ovu je godinu planiran i drugi krug financiranja s ciljem povećanja inženjerskog i prodajnog tima tvrtke te dostizanja statusa krajnjeg proizvoda do 2023. “Pretpregovori s nekoliko najvećih svjetskih tvrtki za oklopnu tehnologiju pokazuju kako je interes za ovo rješenje poprilično velik”, potvrdio je čelnik tvrtke.

————————

————————

Ivan Jelušić, ORQA

Za Hrvatsku je posebno bitna činjenica kako poduzeće Defensphere zapravo predstavlja primjer konkretne suradnje hrvatske i estonske industrije, budući je hrvatsko poduzeće Orqa d.o.o. najveći pojedinačni dioničar i suosnivač tvrtke Defensphere registrirane u Estoniji. O tome je za portal Obris.org Ivan Jelušić, suosnivač hrvatske tvrtke Orqa objasnio: “Vegvisir je sjajan primjer suradnje hrvatske i estonske industrije te zajedničkog razvoja naprednih tehnoloških rješenja u području obrane i sigurnosti. Izgledno je da će proizvod na kojem radimo biti jedno od najkompleksnijih rješenja dvojne namjene ikad proizvedenih u Hrvatskoj. Sigurni smo da će se i MORH sa svojim interesom pridružiti listi partnera koji već surađuju na ovom projektu”.

Posebno treba napomenuti kako je tim temeljem s nizom partnera stvoren i poseban konzorcij vođen hrvatskim poduzećem DOK-ING, kojem su ciljevi napredno opremanje njihovih besposadnih vozila KOMODO te zajedničko pretendiranje na sredstva iz Europskog obrambenog fonda (EDF) tijekom nadolazećeg razdoblja. Baš o tom aspektu rada posebne pohvale je imao i Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije (HKKOI):

“Suradnjom ORQA d.o.o. iz RH i tvrtke Defensphere iz Estonije možemo reći da dolazi do konkretnog i prvog vidljivog oglednog primjera kolaborativnog razvojnog projekta između društava 2 države članice EU, a koji će zasigurno imati i potencijal aplikacije na Europski obrambeni Fond. Kao krovno udruženje RH obrambene industrije raduje nas da je ovom razvojnom suradnjom konkretiziran i nedavno potpisani MoU imeđu Estonskog udruženja obrambene industrije i HKKOI, ali i da ovaj projekt predstavlja novi ‘deal’ u području obrambene industrije RH koji cijeli sektor usmjerava prema većoj dodanoj vrijednosti i konkurentnosti”.